PREGLED FORMULA IZ PSIHOMETRIJE A. Neke osnovne statistike formule B. Odreivanje uratka u testu C. Osjetljivost ukupnih testovnih rezultata D.

Odreivanje uratka u zadatku E. Korekcija rezultata zbog sluajnog pogaanja F. Linearna transformacija rezultata na ljestvicu sa zadanim parametrima G. Pouzdanost kompozitnih testova A. Neke osnovne statistike formule Navedeni su elementarne statistike formule koji se esto koriste prilikom rjeavanja psihometrijskih problema. A.1. M - Aritmetika sredina Aritmetika sredina je najea mjera sredinje vrijednosti nekog skupa rezultata. Algebarska suma odstupanja pojedinanih rezultata od aritmetike sredine jednaka je nuli, tj. aritmetika sredina predstavlja teite rezultata.

M =

X
i 1

Xi - individualni rezultati u varijabli X N - broj rezultata u varijabli

A.2. V - Varijanca Varijanca predstavlja mjeru rasprenja rezultata oko aritmetike sredine, odnosno prosjenu kvadriranu udaljenost svih rezultata od aritmetike sredine

V=

(Xi - M )2 N

Xi - rezultati u varijabli X (i=1,..,N) M - aritmetika sredina u varijabli N - broj rezultata u varijabli

A.3. - Standardna devijacija Standardna devijacija predstavlja mjeru rasprenja rezultata, a predstavlja kvadratni korijen iz varijance. Xi - rezultati u varijabli X (i=1,...,N) 2 M - aritmetika sredina varijable (Xi - M ) = N - broj rezultata u varijabli N 3

A.4. Pearsonov koeficijent korelacije U sluaju kad su varijable x i y izraene u z-vrijednostima

rxy

(z z )
x

y i

U sluaju kad su varijable x i y izraene u originalnim vrijednostima

rxy

N x y

d d
x

dx = (X-M)

dy = (Y-M)

A.5. Z-vrijednost Transformacija bruto rezultata na ljestvicu z-vrijednosti, predstavlja jednu od najeih linearnih transformacija.
z XM

A. 6. Koeficijent point-biserijalne korelacije Upotrebljava se kad raspolaemo s jednom varijablom, koja je izraena u dvije jasno odvojene kategorije (dihotomna varijabla; npr.: 1=rijeili zadatak, 0=nisu rijeili), te drugom kontinuiranom varijablom (npr. ukupni uradak u testu), to je est sluaj prilikom odreivanja diskriminativne valjanosti zadataka.

rpb

Mp Mt t

p q

Mp= aritmetika sredina vrijednosti u kontinuiranoj varijabli samo za one ispitanike koji u dihotomnoj varijabli imaju veu vrijednost (npr. 1=tono rijeili zadatak) Mt = aritmetika sredina svih rezultata u kontinuiranoj varijabli t = standardna devijacija svih rezultata u kontinuiranoj varijabli p = proporcija ispitanika u prvoj kategoriji (npr. rijeili zadatak) q = proporcija ispitanika u drugoj kategoriji (npr. nisu rijeili zadatak) Umjesto ove formule moe se izraunati standardni Pearsonov koeficijent korelacije pri emu su vrijednosti u jednoj varijabli dihotomizirane (npr 0 i 1).

A.7. koeficijent Predstavlja mjeru povezanosti izmeu dvije dihotomne varijable. Moe se izraunati iz kontigencijske tablice 2x2: zadatak 1 rijeili nisu rijeili zadatak 2 rijeili a b nisu rijeili c d a,b,c,d predstavljaju frekvencije u svakoj od situacija ad bc ( a b)(( a c)( b d )( c d )

A.8. Kovarijanca Kovarijanca predstavlja mjeru sukladnosti variranja dviju varijabli, ali za razliku od korelacije nije standardizirana na interval od -1 do +1, ve njena veliina ovisi o stupnju povezanosti dvije varijabli i veliini njihovih standardnih devijacija. U sluaju kada su obje varijable izraene u z-vrijednostima kovarijanca je identina Pearsonovom koeficijentu korelacije. Kovarijanca se moe izraunati pomou dva navedena izraza:
c

d d
x

rxy x y

dx = (X-M),

dy = (Y-M)

A.9. Parcijalna korelacija Pokazuje povezanost izmeu dvije varijable, kada je iskljuen utjecaj neke tree varijable. r12. 3 r12 r13 r23
2 2 1 r13 1 r23

r12.3 = korelacija izmeu varijabli 1 i 2, iskljuivi utjecaj varijable 3

B. Odreivanje uratka u testu Najei model odreivanja individualnog ukupnog rezultata u testu Ui definira se kao jednostavni zbroj, tj. kao jednostavna linearna kombinacija numerikih vrijednosti uratka u zadacima. Pored jednostavne linearne kombinacije razlikujemo diferencijalno ponderiranu linearnu kombinaciju, kod koje je svaki pojedini rezultat u zadatku pomnoen odreenim ponderom. B.1. Odreivanje ukupnog individualnog rezultata u testu Ukupni uradak ispitanika u testu koji se sastoji od k zadataka, openito se moe izraziti kao jednostavna aditivna linearna kombinacija uradaka u pojedinim zadacima od 1 do k: Ui = Xi1 + Xi2 + Xi3 + ... + Xik i = 1,...,N

ili kao diferencijalno ponderirana linearna kombinacija Uidp = Xi1w1 + Xi2w2 + Xi3w3 + ... + Xikwk pri emu se definira vektor w = (wj) , j = 1,...,k

B.2. Aritmetika sredina jednostavne linearne kombinacije Aritmetika sredina jednostavne linearne kombinacije jednaka je zbroju aritmetikih sredina pojedinih zadataka (lanica) koji tvore tu linearnu kombinaciju. Mu = M1 + M2 + ... + Mk = Mj , j = 1,...,k

M1 , M2 , ... , Mk - aritmetike sredine varijabli lanica linearne kombinacije Za aritmetiku sredinu diferencijalno ponderirane linarne kombinacije vrijedi: Mu(dp) = M1w1 + M2w2 + ... + Mkwk = Mjkj , j = 1,...,k

B.3. Aritmetika sredina jednostavne linearne kombinacije u sluaju kad su varijable lanice dihotomni zadaci Mu(bin). = p1 + p2 + ... pk = pj , j = 1,...,k

p1 , p2 , ... , pk - aritmetike sredine binarnih zadataka

B.4. Prosjeni indeks lakoe u testu sainjenom od dihotomnih zadataka k - broj lanica linearne kombinacije Mu - Aritmetika sredina ukupnih rezultata u testu p - aritmetike sredine dihotomnih zadataka

pi p1 + p2 +...+ p k M u p= = = k k k 4

B.5. Varijanca jednostavne linearne kombinacije varijanci pojedinih lanica kombinacije uveanom za dvostruku sumu kovarijanci meu svim varijablama.

Vu

2 rij i

pri emu i = 1,...,k

, j = 1,...,k

,i<j

Vi = varijance pojedinih varijabli lanica rij - korelacije meu pojedinim parovima varijabli - standardne devijacije pojedinih varijabli lanica za k varijabli postoji k(k-1)/2 razliitih kovarijanci

B.6. Varijanca jednostavne linearne kombinacije sainjene od dihotomnih zadataka: p - indeks lakoe pojedinog zadataka q - indeks teine pojedinog zadatka rij - korelacija meu pojedinim zadacima

V U(dih) = pi q i +2 r ij pi qi p j q j 5

B.7. Varijanca jednostavne linearne kombinacije standardiziranih varijabli (z-vrijednosti) Varijanca testa sainjenog od varijabli izraenih u z-vrijednostima ima oblik: Vu(z) = k + 2 rij i = 1,...,k , j = 1,...,k ,i<j

i jednaka je sumi svih elemenata korelacijske matrice lanica linearne kombinacije

C. Osjetljivost ukupnih testovnih rezultata

C.1. Odreivanje prosjenog indeksa lakoe testa Kad je test sainjen od iskljuivo dihotomnih binarnih zadataka, tada se prosjeni indeks lakoe moe izraunati iz vrijednosti aritmetike sredine:
M p= k

M - aritmetika sredina individualnih ukupnih bruto rezultata u testu k - broj zadataka u testu

C.2. BOR - Broj ostvarenih razlikovanja u binarnim zadacima U dihotomnim binarnim zadacima mogue je razlikovati one ispitanike koji su rijeili zadatak (i dobili 1 bod) od onih koji ga nisu rijeili (i dobili 0 bodova). Broj ostvarenih razlikovanja pokazuje koliko je u zadanoj grupi od N ispitanika ostvareno razlikovanja izmeu pojedinih ispitanika. BOR = f0 f1 f0 = frekvencija ispitanika koji nisu rijeili zadatak f1 = frekvencija ispitanika koji su rijeili zadatak

Ukoliko su frekvencije rezultata izraene pomou proporcija p i q, tj, ako je f0 = q N i f1 = p N

onda se gornja formula moe pisati i na slijedei nain: BOR = (qN) (pN), ili BOR = pq N2 p - proporcija ispitanika koji su rijeili zadatak q - proporcija ispitanika koji nisu rijeili zadatak N - ukupan broj ispitanika

C.3. BRRmax - Maksimalni teorijski broj razliitih rezultata Kad je ukupni individualni rezultat u testu definiran jednostavno kao ukupni broj ispravno rijeenih zadataka, tada je limitirajui faktor osjetljivosti ukupni broj zadataka u testu (k). Teorijski maksimalni broj razliitih rezultata, to se moe postii u nekom testu od k zadataka jednak je broju zadataka plus jedan, zbog mogunosti rezultata nula. BRR = k + 1 k = broj zadataka u testu

C.4. BOR - Broj ostvarenih razlikovanja pomou individualnih ukupnih rezultata Broj ostvarenih razlikovanja pomou individualnih ukupnih rezultata jednak je sumi umnoaka frekvencija s kojima se pojedini bruto rezultati pojavljuju. Dakle ovisi o
N 2 f j2 2

BOR

N - broj ispitanika k - broj zadataka u testu f - frekvencija pojedinog rezultata j = 1,2,...,k

C.5. BORmax = Maksimalni broj razlikovanja u testu

k N2 BOR max = 2(k +1)

k - broj zadataka u testu N - broj ispitanika

C.6. Fergusonov delta koeficijent Fergusonov delta-koeficijent, kao mjera osjetljivosti, predstavlja omjer broja ostvarenih razlikovanja pomou individualnih bruto rezultata u testu i maksimalnog broja moguih razlikovanja u datoj situaciji. (k 1)( N 2 f j2 ) k N2 k - broj zadataka u testu N - broj ispitanika f - frekvencija pojedinog rezultata j = 1,2,...,k

= 9

C.7. IO - Indeks osjetljivosti Indeks osjetljivosti mjerenja definiran je kao omjer izmeu broja razliitih opaenih bruto rezultata (BRR), i ukupnog broja ispitanika (N). Indeks osjetljivosti varira od 1 (frekvencija svakog bruto rezultata je 1) do 0 (kada svi ispitanici postiu isti rezultat).

10

IO =

BRR - 1 N -1

BRR - Broj razliitih opaenih bruto rezultata N - broj ispitanika

D.1. Odreivanje uratka u zadatku Psihologijski instrumenti najee predstavljaju kompozite sastavljene od pojedinih zadataka ili estica (itema). Prvi korak u analizi metrijskih karakteristika nekog instrumenta jest odreivanje deskriptivne statistike pojedinog zadatka. Poseban sluaj zadataka su binarni dihotomni zadaci, tj. oni zadaci u kojima ispitanik za tono rjeenje dobiva 1 bod, a za netono rjeenje 0 bodova. D.1. Indeks lakoe zadatka Predstavlja proporciju proporciju ispitanika koji tono rjeavaju neki zadatak.
fr Tocno N

11

p=

N - broj ispitanika frTocno - broj ispitanika koji su tono rijeili zadatak

D.2. Indeks teine zadatka Predstavlja proporciju ispitanika koji nisu tono rijeili neki zadatak
fr Netocno N

q=

12

N - broj ispitanika (odnosno ukupan broj rezultata) frNetocno - broj ispitanika koji nisu tono rijeili zadatak

D.3. Standardna pogreka indeksa lakoe i indeksa teine Indeksi p i q variraju od skupine do skupine slinih ispitanika, ali iskustvo pokazuje da su oni relativno najstabilnija statistika karakteristika zadatka. Njihova standardna pogreka moe se izraunati na slijedei nain:
p =q = pq N

13

p - proporcija ispitanika koji su tono rijeili zadatak q - proporcija ispitanika koji nisu tono rijeili zadatak N - ukupan broj ispitanika

D.4. Aritmetika sredina u dihotomnom binarnom zadatku M=p p - proporcija ispitanika koji su tono rijeili zadatak

D.5. Varijanca u dihotomnom binarnom zadataku V = pq p - proporcija ispitanika koji su tono rijeili zadatak q - proporcija ispitanika koji nisu rijeili zadatak p+q=1, q=1-p

D.6. Standardna devijacija u dihotomnom binarnom zadataku

= pq

14

p - proporcija ispitanika koji su tono rijeili zadatak q - proporcija ispitanika koji nisu rijeili zadatak p+q=1, q=1-p

D.7. Aritmetika sredina trihotomne varijable U trihotomnoj varijabli mogua su tri razliite numerike vrijednosti. Najee su to 2 boda za tono rjeenje, 1 bod za djelomino tono i 0 bodova za netono rjeenje. Nazovimo te tri mogue vrijednosti oznakama a, b , c. M = (a) pa + (b) pb + (c) pc a,b,c - 3 vrijednosti koje moe poprimiti varijabla pa - proporcija ispitanika kojima je pridana vrijednost a pb - proporcija ispitanika kojima je pridana vrijednost b pc - proporcija ispitanika kojima je pridana vrijednost c

E. Korekcija rezultata zbog sluajnog pogaanja Prilikom formiranja ukupnog bruto-rezultata u testovima koji su sainjeni od zadataka s ponuenim odgovorima, ponekad je poeljno korigirati individualne rezultate zbog mogunosti sluajnog pogaanja. Openito moemo razlikovati nekoliko kategorija odgovora: R = broj tono rijeenih zadataka W = broj netono rijeenih zadataka S = broj preskoenih zadataka (nakon njih slijedi barem 1 pokuani zadatak) U = nepokuani zadaci (obino na kraju niza, ispitanik ih nije stigao pokuati) A = broj alternativa (ponuenih odgovora) u zadatku

E.1. Procjena broja zadataka koje ispitanik stvarno zna rijeiti

Rproc R W A 1

E.2. Procjena vjerojatnog broja rijeenih zadataka za ispitanike koji nisu pokuali sve zadatke
Rproc R (S U ) A

F. Linearna transformacija rezultata na ljestvicu sa zadanim parametrima

X'

' (X M) M'

pri emu je: X = bruto rezultat na staroj skali X ' = bruto rezultat na novoj skali ' = nova (zadana) standardna devijacija = stara standardna devijacija M = stara aritmetika sredina M ' = nova (zadana) aritmetika sredina Ukoliko z-vrijednost elimo transformirati na novu skalu onda se gornji izraz pojednostavljuje: X ' = ' (z) + M ' Deskriptivni parametri za neke od standardnih psihologijskih ljestvica su: Naziv ljestvice z-vrijednosti T-skala (McCall) C-skala (Guilford) Sten (standard ten) skala Skala standardiziranih k. ocjena Skala devijacionog kvocijenta inteligencije M 0 50 5 5,5 3 100 s.d. 1 10 2 2 0.83 15

G. Pouzdanost kompozitnih testova G.1. Standardna pogreka mjerenja Standardna pogreka mjerenja predstavlja granice intervala unutar kojeg se sa izvjesnom vjerojatnou nalazi prava vrijednost veliine predmeta mjerenja nekog ispitanika. SPM je to manja, to je vea pouzdanost mjerenja.

e t 1 rxx
t - standardna devijacija bruto rezultata rxx - koeficijent pouzdanosti mjerenja

G.2. Indeks pouzdanosti mjerenja Indeks pouzdanosti, predstavlja drugi korijen iz koeficijenta pouzdanosti, a moe se interpretirati kao indeks prognostike valjanosti za proraunavanje najvjerojatnijih pravih rezultata na osnovu individualnih bruto rezultata. Indeks pouzdanosti predstavlja koeficijent korelacije izmeu pravih rezultata i bruto rezultata, a to je ujedno maksimalna korelacija koju bruto rezultati mogu imati s bilo kojom vanjskom varijablom. Kvadrat indeksa pouzdanosti pokazuje koliki dio varijance bruto rezultata je uvjetovan od strane pravih rezultata.

15

rt , rxx

rxx = koeficijent pouzdanosti mjerenja

G.3. Prognoza najvjerojatnijeg pravog rezultata na osnovu bruto rezultata Ukoliko nam je poznat koeficijent pouzdanosti mjerenja i aritmetika sredina bruto rezultata moemo prognozirati najvjerojatniji pravi rezultat nekog ispitanika. rxx - koeficijent pouzdanosti mjerenja X - individualni bruto rezultat ispitanika Mt - aritmetika sredina bruto rezultata X' = najvjerojatnija vrijednost pravog rezultata

X' 16 = r xx X - M t ( r xx -1)

G.4. Spearman - Brownova formula za procjenu pouzdanosti kompozitnog testa Spearman - Brownova formula upotrebljava se za procjenu pouzdanosti nekog kompozitnog testa, k-puta dueg ili kraeg od ve postojeeg. rxx - sadanji koeficijent pouzdanosti mjerenja rtt - koeficijent pouzdanosti mjerenja nakon skraenja ili produljenja testa k-puta kp - koeficijent produljenja ili skraenja (npr. ako test od 10 zadataka poveamo na 30, k=3; a ako ga smanjimo na 5 zadataka, k=0,5)

17

k r xx r tt = 1+(k - 1) r xx

Ukoliko na osnovu Spearman-Brownove formule elimo proraunati koliko puta treba test produljiti ili skratiti da bismo ostvarili eljenu pouzdanost mjerenja koristimo transformiranu Spearman-Brownovu formulu:

18

(1 - r xx ) k = r tt r xx (1 - r tt )

k - koeficijent produljenja ili skraenja testa rxx - sadanji koeficijent pouzdanosti mjerenja rtt - eljeni (zadani) koeficijent pouzdanosti mjerenja

G.5. Formula KR - 20 (Kuder-Richardson) Omoguuje procjenu pouzdanosti testa sastavljenog od binarnih zadataka, kada su nam poznati indeksi lakoe i teine svih zadataka.

r tt =
19

k pi qi (1 ) k -1 Vt

k=broj zadataka pi, qi = indeksi lakoe i teine Vt = varijanca bruto rezultata

G.6. Formula KR- 21 (Kuder-Richardson) Omoguuje procjenu pouzdanosti testa sastavljenog od binarnih zadataka, kada su nam poznati M i V bruto rezultata. r tt = 20 k k pq (1) k -1 Vt

G.7. Cronbachov alfa-koeficijent Opa formula za procjenu pouzdanosti testa podijeljenog u k dijelova.

r tt =

k Vi ) (1 k -1 Vt

k = broj dijelova (npr. zadataka) Vi = varijance pojedinih dijelova Vt = varijanca cijelog testa

G.8. Rulonova formula Rulonov obrazac mogue je koristiti kada je test podijeljen u dva dijela, te ukoliko nam je poznata varijanca razlika izmeu rezultata koje ispitanici postiu u jednom i drugom dijelu testa.
rtt 1 Vd Vt

Vd = varijanca razlika rezultata u polovicama testa Vt = varijanca bruto-rezultata u testu

G.9. Flanaganova formula Flanaganov obrazac za procjenu pouzdanosti mogue je koristiti kada su poznate varijance dviju polovica testa.
rtt 2(1 V 1 V 2 ) Vt

G.10. Korekcija zbog atenuacije Korekcija omoguuje procjenu povezanosti izmeu pravih rezultata u dvije varijable, tj. korelaciju koju bismo dobili kada bi obje varijable bile savreno pouzdane.

rx y

rxy rxx ryy

rxy = korelacija izmeu bruto rezultata X i Y rxx, ryy = koeficijenti pouzdanosti u X i Y varijabli