SVEUILITE U ZADRU ODJEL ZA POVIJEST UMJETNOSTI OSNOVE POVIJESTI UMJETNOSTI

Seminar

Jackson Pollock (informel)

Zadar, 10. svibnja 2012 Profesor: Sofija Sori Student: Jakov Tori

Informel je skupni naziv za stilove apstrakcije zastupljenog ponajprije u Europi, koja se zalae za spontani slikarski in odbacujui formalne i kompozicijske zahtjeve. Informel je nastao izmeu 1945. i 1946. godine u okviru Parike kole kao protutea geometrijskoj apstrakciji, a pokret se kasnije proirio i u Sjedinjenje Amerike Drave. Izraz neformalna umjetnost znai da nema jedinstvenog stila stila, ali karakterizira umjetniki pristup koji odbacuje klasini oblik i sastav. Radni proces ne podlijee krutim pravilima, ve je slijed nesvjesnog procesa, kao u nadrealizmu. Umjetnici informela su se doslovno igrali sa bojom, njenom plastinou, nanoenjem razliitih slojeva, ili koritenjem neoekivanih materijala kao to su zemlje, cement i praina. Umjetnici informela su radili bez ikakve unaprijed stvorene ideje kao to su skica ili koncept, nadajui da e se iz samog procesa rada izroditi i neka ideja, a to se doista i deavalo. Slikarstvo informela karakterizira bezlinost, odustajanje od kompozicije i gestualnost. Naglasak vie nije na lijepom predmetu, a informalistika slika gleda se kao spontana akcija samog slikanja. Vrlo esto ovaj pravac se tumai kao posljedica golemih razaranja koje je ostavio Drugi svjetski rat. Informel je posljednji umjetniki pravac koji je nastao u Europi,a uskoro su mu se pridruila srodna strujanja amerikog slikarstva. Razaranja posljednih ratnih godina Drugog svjetskog rata iz umjetnosti e iskljuiti naivnu patetinost, te nitko sve do kraja 60-ih godina nije bio spreman ponovno idealizirati umjetnost. Ameriki umjetnici su bili pod snanim utjecajem Europe, ne samo u 19. stoljeu nego i duboko u 20. stoljeu. To se iz temlja promijenilo tijekom 40- ih godina kada je porasla samosvijest amerikih umjetnika prije svega u New Yorku. Postalo je jasno da su se ameriki umjetnici oslobodili europskog utjecaja, pojavila su se nova djela apstraktnog eksprsionizma, te slikarstvo obojenih polja. Ubrzo je New York zamijenio Pariz i postao svjetska umjetnika metropola. Meu prvim vanim umjetnicima bili su: Wols, Jean Fautrier, Hans Hartung, Emil Schumacher, Antoni Tapies, Georges Mathieu, Pierre Soulages, Jean Dubuffet i drugi. Djela Jeana Fautriera mnogima su posluila kao primjer i ostavila su velik trag i u Americi. Jackson Pollock i Willem de Kooning bili su oduevljeni njegovom serijom slika pod nazivom Taoci koja prikazuje izmuene i deformirane glave. Za razliku od ostalih slikara informela njegove se obojene forme zadravaju unutar zadanog okvira slike. Jean Dubuffet je inspiraciju traio u crteima duevnih bolesnika, naivaca i djece, te je radove nazivao art brut. To je prinio i na svoje neoprimitivno slikarstvo kojim ironino protestira protiv elegantnog slikarstva.

Jackson Pollock roen je u sijenju 1912 godine, u gradiu Codyju, u Wyomingu. Zajedno s obitelji 1923. godine preselio se u Los Angeles gdje je pohaao umjetniku kolu. U tom razdoblju Pollock je pokazivao poetno zanimanje za djela meksikih muralista Josea Clementea Orozca, Diega Rivere i Davida Alfara Siqeirosa. Oko 1930. godine pridruio se teaju koji je vodio slikar Thomas Hart Benton koji je bi predstavnik amerikog regionalizma te je estoko odbijao svaku vrstu europskog modernizma. U odreenoj mjeri Pollockova slika pod nazivom Plamen ve pokazuje njegovo zanimanje prema linearnoj gestualnoj apstrakciji. U to vrijeme takoer je bio impresioniran slikarom Albertom Pinkhamom Ryderom. David Alfaro Siqeiros je oko 1932. godine osnovao likovnu radionicu u kojoj je ohrabrivao sudionike da eksperimentiraju industrijskim bojama i da dodaju pijesak i druge materijale kako bi oivili povrinu slike. Pollock je sudjelovao u Siqeirosovoj radionici, te je to ostavilo utjecaj na njegovu tehniku, a manje na stil i ikonografiju slika. Pollock je veliku vanost polagao na formu murala, te je smatrao mural kao slikarsku forumu budunosti. Prilikom jednog posjeta izlobi Indijanske umjetnosti Sjedinjenih Drava odrane u New Yorku 1941. godine promatrao je Navaju umjetnika kako na podu izrauje slike od pijeska. Znaajno je da su gotov svi umjetnici povezani s amerikim apstraktnim ekspresionizmom imali veze s Carlom Jungom i njegovim uenjem o arhetipovima. U Pollockovu sluaju zanimanje za Junga bilo je uveano fascinacijom s predodbama u kojima je igrala ulogu animalistika veza izmeu ovjeka i ivotinje. Jungova teorija da aman prolazi jedan ili vie ciklusa raanja i smrti bila je jedan od mnogih aspekata njegove psihologije za koje se zna da je Pollock bio upuen u njih za vrijeme svojih posjeta psihijatru kako bi se izljeio od ovisnosti o alkoholu. U slici pod nazivom Goli ovjek stvorio je utjelovljenje amanske figure. Motiv amana igrao je kljunu ulogu u njegovom ranom radu. Na Jacksona Pollocka mnogo je utjecao rad Pabla Picassa, utjecaj Guernice vidljiv je u mnogim njegovim skicama. Tijekom 1942. i 1943. godine mnogo je radio, ipak financijska situacija se nije mnogo popravila. ivio je sa enom u malom stanu u New Yorku. Poetkom te godine razvili su se odnosi s Peggy Guggenheim, koja je bila najistaknutija kolekcionarka klasine, moderne i suvremene umjetnosti. Zanimanje za mitoloke teme ostalo je dominantno u Pollockovu radu sve do ranih 40- ih godina. Ve u slici pod nazivom uvari tajne namjerno prekriva prikaze te pokuava invocirati maginu, metafiziku stvarnost. Ve ranih 40- ih godina poeo je eksperimentirati s novim konfiguracijama i tehnikama. U Slici pod nazivom Vuica vidimo Pollockovu sklonost da slikovni sadraj radije prekriva nego da ga razjasni. To e u nadolazeim godinama dovesti do kapanih i cijeenih slika koje, umjesto da budu apstraktne u smislu potpune nepredmetnosti, koristi posve guste lineature kako bi prekrio likove ili figurativne oblike koji bi se mogli

pojaviti prilikom slikanja. Slika Stenografski lik odraava utjecaj Henrija Matissea, to se oituje u uporavi boja. Upravo ova slika otvoriti e put prema Pollockovoj veoj popularnosti i priznanju. Kritiari su polako poeli shvaati njegov talent, a meu njima bio je i likovni kritiar Clement Greenberg koji ga je ohrabrivao da koristi sve vee formate platna, te se slagao s milju da slikanje na stalku karakterizira osueno burujsko drutvo i da e ga neizbjeno zamijeniti mural. Prvo Pollockovo djelo koje je zanemarivalo mjeru ovjeka i istodobno je bilo zamiljeno za promatranje s bliske udaljenosti je slika pod nazivom Mural iz 1943. godine. Ova slika oznaava prekretnicu jer je Pollock napustio figuraciju u korist linearne, gestualne apstrakcije. Jo jedan likovni kritiar, Harlod Rosenberg je zasluan za izraz akcijsko slikarstvo, te ga je definirao kao stilski pravac razvijen u drugoj polovici 20. stoljea u okviru modernog apstraktnog slikarstva. To je tehnika kojom se po naelu automatizma boja na platno nanosi prskanjem, kapanjem ili bacanjem. 1945. godine postavljen je prva Pollockova izloba izvan New Yorka, te ga te iste godine ena nagovara da se presele na selo, smatrajui da e mu to pomoi da smanji svoju ovisnost o alkoholu. Kupili su kuu i preselili se na Long Island. Oko 1946. godine stvara seriju slika pod naslovom Zvuci u travi kojom sve vie zakorauje prema lineranoj apstrakciji. Iste godine tagalj u blizini kue je pretvorio u atelje, te je napokon imao vie prostora za rad na velikom formatu. irei platno na pod, mogao mu je prilaziti sa svih strana. Rijetko je nanosio boju kistom, koristio je tap ili slikarski noi kako bi boju kapao iz zraka, ne dodirujui platno. Drei kanticu s bojom u lijevoj ruci, uvijek bi iznova koraao prema platnu ili na njega, cijedei i kapajui boju preko horizontalne povrine Jackson Pollock se smatra jednim od inicijatora slikarske tehnike drip painting. To je slikarska tehnika kod koje se boja nasumice, spontano i velikim gestama trca, kaplje ili lije na platno koje je pritom najee poloeno na tlo, ovo tehnika se koristi u akcijskom slikarstvu. Spomenuta tehnika ukljuuje rizik da bude shvaena kao da vodi nekontroliranim rezultatima, odnosno kao sluajan in. Plesake kretnje koje je Pollock izvodio tijekom slikanja esto su se opisivale kao poticanje slobodnog tijeka nesvjesnih slika i njegove neposredne komunikacije s platnom. Slika pod nazivom Puna fantomska petorka iz 1947. godine smatra se prvom njegovom slikom napravljena istom tehnikom drip paintinga. Slike pod nazivima Broj 30, Broj 31, i Broj 32 oznaavaju vrhunac i zavretak Pollockova najplodnijeg stvaralakog razdoblja, od 1947. do 1951. godine. Pri kraju svoga stvaralakog rada, Pollock se u potpunosti odrekao slikanja na podu i vratio se slikarskom stalku i kistu. Od 1951. godine

njegova ovisnost dolazila je sve vie do izraaja, njegova produkcija je pala, preivio je nekoliko prometnih nesrea, no istodobno je rasla njegova popularnost u javnosti. ivot je izgubio 1956. godine u prometnoj nesrei koju je sam prouzrokovao pod utjecajem alkohola. Sam Francis, Franz Kline, Willem de Kooning i Arshile Gorky uz Jacksona Pollocka takoer su vani predstavnici akcijskog slikarstva. Sam Francis je usvojio iste metode primjenjujui tehniku kapanja boje na velika platna, ali njegovi rezultati bili su manje uvjerljivi. Willem de Koonig je zauvijek zadrao slobodu umjetnikog izraavanja i uspjeno je uzmicao pred svrstavanjem u odreene likovne pravce, slikajui povremeno i figuralne kompozicije. Franz Kline za razliku od Pollocka linije kontrolira i ne preputa se sasvim diktatu podsvjesnog. Radovi Richarda Serre u razbacanom rastaljenom olovu i podne instalacije Carla Andrea vuku podrijetlo upravo od Jacksona Pollocka. Tehniku cijeenja i kapanja boje, osim Pollocka ranije su upotrebljavali i drugi umjetnici. Postignue Jacksona Pollocka ne sastoji se u upotrebi odreenog postupka, nego u radikalnosti djela koje je stvorio pomou njega. Pollockove dripping slike, poput svih dobrih slika, jasno pokazuju razliite stupnjeve napetosti, u kojima kljunu ulogu ima odnos slike i ruba i prazni dijelovi ili negativni oblici unutar slike. Njegova djela potakla su nastanak happeninga i minimal arta, enviromenta i optikog slikarstva. Iako se otkrilo da se pod njegovim apstraktnim slojevima kriju figure to nije izmijenilo vrijednost njegovih najboljih djela.

Literatura:

H. H. Arnason, Povijest moderne umjetnosti. Slikarstvo. Kiparstvo. Arhitektura. Fotografija, Varadin, 2009. H. W. Janson, Anthony F. Janson, Povijest umjetnosti, Varadin, 2005. Leonhard Emmerling, Jackson Pollock : 1912. - 1956. , Zagreb, 2007. Opa povijest umjetnosti, Zagreb, 2000. Umjetnost 20. stoljea, Zagreb, 2004. Leksikon umjetnosti: od pretpovijesti do danas, Rijeka, 2000.