Mirjana Pavlović, 2015/0196 Predstavnici pedagoske teorije smatraju da je mucanje posledica nepravilnog stava u vaspitavanju deteta, kako u porodici tako i u obrazovnoj instituciji
Sredina i vaspitanje su bitni u nastanku
mucanja, ali ne odlučujuci Porodica je najznacajniji factor u razvoju i vaspitanju licnosti Obzirom da razni faktori izazivaju mucanje, potrebne su promene u detetovom okruženju i stvaranje pozitivne verbalne interakcije roditelj – dete Dete šalje emocionalne poruke nacinom govora (naglašava reci, promena glasnosti, neobicno oklevanje, pauze, ponavljanja) i nacinom gledanja dok govori Okolnosti koje mogu dovesti do mucanja su: 1. Brz govor u porodici 2. Prekidanje deteta 3. Pogađanje šta dete želi da kaže 4. Početak govora odmah nakon što dete završi 5. Postavljanje detetu mnogo pitanja 6. Navaljivanje da se uđe u razgovor 7. Nerealni zahtevi koji se postavljaju pred dete 8. Konflikt članova porodice oko discipline 9. Haotičan način života u porodici 10. Iskustva zbog kojih se dete oseća poniženim bogatija ishrana sa dodatkom vitamina
plivanje
vežbe disanja
opuštanja, šetnje
opuštena, mirna, staložena atmosfera bez
porodicnih sukoba,vređanja ili suvišne popustljivosti voditi računa o vlastitom govoru (tečan, jasan, gramatički ispravan, sastavljen od dobro oblikovanih rečenica)
razvija slušanje kroz čitanje priča, bajki, stihova,
uz podsticanje da priča o njima
odvojiti vreme za dete, barem 1h
razlika između normalnog zapinjanja i početne
pojave mucanja Slušajte šta dete kaže, a ne kako kaže
Dopustite detetu da dovrši misao bez
prekidanja
Održavajte prirodan kontakt očima dok dete
priča
Izbegavajte dopunjavanje deteta; neka reči
budu njegove Posle detetovog govora, odgovorite polako i bez žurbe
Postavljajte manje pitanja i dajte dovoljno
vremena da odgovori
Usporiti ritam života u kući
Pokažite detetu da ga volite i cenite i da vam
je lepo zajedno Dete mora da bude naučeno standardima ponašanja, društvenim vrednostima i vrši odgovornosti koje se očekuju od njega
Doslednost u polasku na spavanje
Da imaju dovoljno odmora
Stari načini reagovanja na mucanje kao
“govori polako”, “diši duboko”, “opusti se” ne pomažu, već mogu da pogoršaju problem Pauzirati 2-3 sekunde pošto dete završi rečenicu jer će mu to biti model za sporiji govor
Koristiti jednostavan rečnik i rečeničnu
konstrukciju u laganom, opuštnom tempu
Kad god ima teškoće sa pričom, pustiti da završi
komunikaciju, dozvolite mu da shvati da je važna poruka, a ne borba
Dozvolite detetu da pokaže strah i ljutnju pa to
zajedno proanalizirajte Ako dete počne da vam priča dok radite nešto što zahteva koncentraciju, kažite mu da ne možete da ga gledate ali da ga pažljivo slušate
Izbrojte koliko ste puta rekli NE u toku dana pa smanjite to
na pola. Zabrane moraju biti blagovremeno date, uz potrebno objašnjenje
Ne postavljajte ispred deteta nerealne zahteve, za koje još
nije odraslo, ni u pogledu učenja, ni u sportsko- rekreativnim aktivnostima. Njegov dan ne sme biti preopterecen nametnum obavezama. Mora imati dovoljno vremena za spontanu, opustenu igru i druzenja UVOD
Emocije i jezik su povezani
Dva smera uticaja:
A. Uticaj jezika i jeziče patologije na emocije B. Uticaj emocija na jezik PREDŠKOLSKE USTANOVE
važan factor socijalizacije
deca veliki deo dana provode u predškolskim
ustanovama
stres zbog prelaska iz užeg socijalnog kruga
u školski kolektiv Separaciona anksioznost je česta emocija kod dece i njena osnovna karakteristika je izražen strah od odvajanja od roditelja ili drugih osoba kojima je dete privrženo
Može da se javi mucanje, zamuckivanje,
noćno mokrenje i košmari kao reakcija na odvajanje od roditelja Defekti u govoru negativno utiču na njegov odnos sa vršnjacima Snažan osećaj niže vrednosti i povlačenje iz socijalne sredine Po nekim autorima (Blood & Blood, 2007) mogu biti mete vršnjačkog nasilja ne samo zbog mucanja, nego i zbog njihove anksioznosti i uznemirenosti Odnos učitelja prema detetu koje muca utiče prvenstveno na stvaranje detetove slike o sebi a potom predstavlja i model za reakciju dece prema detetu koje muca Nada Dobrota: Poremećaj fluentnosti, Beograd, 2011. Miodrag Stošljević, Radmila Čukić, Mirjana Stošljević:Učenici sa teškoćama u učenju, Beograd, 2004. Trnavac i Đorđević: Pedagogija, Beograd, 1998. Vesna Radoman: Psihologija jezika i jezičkih poremećaja, Beograd, 2014.