od alfa I beta raspada, gama raspad je jedna vrsta deekscitacije jezgra, jer ovde ne dolazi do pravog raspada jezgra na drugo jezgro kao kod ostalia dva osnovna raspada. Do emisije gama zraka dolazi kada jezgro prelazi iz pobudjenog stanja u osnovno stanje ili u neko pobudjeno stanje nize energije nego pocetno. Kvanti gama zracenja su fotoni. Iz pobudjenog stanja se jezgro moze deekscitovati I na druge nacine, osim emisijom gama zraka. Nadrazivanje pobudjenog atoma nikla koja rezultuje zracenjem gama cestice se zapisuje kao 60 Ni* → 60 Ni + γ Energija gama cestice je tacno onolika kolika je razlika energije atoma nikla pre I posle reakcije. U ovom primeru foton ce odleteti energijom oko 1,3 MeV. Gama cestice je 1900. godine otkrio francuski fizicar Pol Ulrih Vilar prilikom posmatranja uranijuma. Tada je I otkrio da se gama cestice ne otklanjaju u elektromagnetskom polju, sto znaci da nemaju elektricni naboj. Ime im je dao Ernest Raderford, po grckom alfabetu, jer su otkrivene nakon alfa I beta cestica. Po de Broljevom modelu iz 1923. godine, gama cestice se mogu shvatiti kao materija. Gama raspad se najcesce javlja kao posledica alfa I beta raspada jer se desava od vec pobudjenog jezgra atoma. Verovatnoca da se gama raspad dogodi je proporcionalna vremenu poluraspada stanja pobudjenog jezgra, a ne zavisi od nacina na koji je to jezgro pobudjeno. Konkurentni proces gama raspadu je interna konverzija, kada se razlika izmedju pobudjenog I deekscitovanog jezgra predaje nekom elektronu u omotacu, te se vrsi rekonfiguracija elektrona po opbritalama. Najveca je verovatnoca za zahvat najjace vezanih elektrona, tj. Elektrona iz K-ljuski. Do zahvata dolazi samo kada je razlika izmedju energija pobudjenog I osnovnog stanja jezgra veca od vezivne energije elektrona. Visak energije odlazi na kineticku energiju elektrona. Pregrupisavanje elektrona u orbiti je praceno X-zracenjem ili Ozeovim efektom. Gama zracenje je stetno zracenje za zive organizme jer gama zraci imaju veliku frekvenciju. Najefikasnija zastita od gama zracenja su teski metali, na primer olovo. Gama cestica moze biti zaustavljena sa nekoliko centimetara olova. Iako je red energije gama cestica slican alfa I beta cesticama, fotoni nemaju elektricno naelektrisanje. Zbog toga ih odlikuje ogromna prodornost kroz vecinu materijala. Intenzitet gama zracenja eksponencijalno pada pri prolaksu kroz sredinu, po zakonu gde je: I ( d )— интензитет I 0— почетни интензитет μ— линеарни коефицијент апсорпције d— ширина материјала