RURALNA

SOCIOLOGIJA
Veleučilište u Požegi
Preddiplomski stručni studij vinogradarstvo-vinarstvo-voćarstvo
slideovi s predavanja
akademska godina 2019/20.
dr.sc. Barbara Pisker, prof.v.š.
 RURALNA
SOCIOLOGIJA
• Uvod u kolegij i detaljni izvedbeni plan nastave
• Ruralna sociologija - definicija, razine, struktura, praktične implikacije
 • Predavač: dr.sc. Barbara Pisker, prof.v.š.
• Konzultacije: utorkom 9-11
• Telefon: 034/311-457
Ruralna sociologija •
•
e-mail: bpisker@vup.hr
Održavanje ispita: kolokviji, pismeno, usmeno
• Termini kolokvija: 1. kolokvij:
18.11.2019.
2. kolokvij:
20.01.2020.
• Ispitni rokovi: Za detaljnije informacije - web
stranica: www.vup.hr
• Akademski kalendar:
http://www.vup.hr/o_nama/opci_podaci/dokument
i/odluke/odluka_o_nastavnom_kalendaru_za_akgod
_20182019.aspx
• Okvirni sadržaj predmeta dostupan u Detaljnom
izvedbenom planu:
https://www.vup.hr/vvv/kolegiji/1_godina/ruralna_
sociologija_77/default.aspx
 • Studentima su predavanja obvezna jer se vodi
evidencija dolazaka na nastavu (70%).
• Spremnost na sudjelovanje u diskusiji na zadanu
Obveze temu na satu, te
studenata • Uredno izvršavanje domaćih zadaća koje se
sastoje od pripremanja za nadolazeću temu
predavanja (u smislu traženja pojmova u
rječnicima, općeg informiranja o zadanoj temi u
mass medijima, čitanja kratkih informativnih
članaka, te pretraživanja informacija na Internetu).
• Izlaganje na odabranu temu (iz područja
ruralne sociologije) koja će se (nakon usmene
prezentacije i pismeno predanog rada) bodovati
istovjetno bodovanju standardne studentske
aktivnosti.
 • Elementi ocjenjivanja:

- aktivnost
Vrednovanje 10 bodova
- prisustvovanje predavanjima
obveza studenata 10 bodova
- kolokviji (2 kolokvija)
70 bodova
- Zaključni ispit
- 10 bodova
ili
- pismeni ispit
75 bodova
- usmeni ispit
25 bodova
Način polaganja • Kolokvij i ispit se polaže pismeno i
kolokvija i ispita usmeno.

• Pismeni i usmeni dio je teorijski, prema popisu

danom u Detaljnom izvedbenom planu
kolegija.
• Pismeni dio sastoji se od 15-20 pitanja, a piše
se 45 minuta nakon čega student može
pristupiti usmenom dijelu ispita.
 • Predavanja u akademskoj godini 2017./2018.

• Hodžić, A.: Selo kao izbor, Institut za društvena

istraživanja u Zagrebu, Zagreb, 2006.
Popis literature • Šundalić, A.: Selo iz autentičnosti u
neprepoznatljivost, Ekonomski fakultet u
Osijeku, Osijek, 2010.
• Cifrić, Ivan: Ruralni razvoj i modernizacija,
prilozi istraživanju ruralnog identiteta, IDIZ,
Zagreb, 2003. – odabrana poglavlja
• Zbornik radova: Prostor iza, ur. M. Štambuk, I.
Rogić, A. Mišetić, Institut društvenih znanosti
Ivo Pilar, Zagreb, 2002. – odabrana poglavlja
• Zbornik radova sa skupa: Razvojne perspektive
ruralnog svijeta Slavonije i Baranje, ur. M.
Štambuk, A. Šundalić, Institut društvenih
znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2003. – odabrana
poglavlja
 Popis literature koja se preporučuje kao dopunska:

• Giddens, A., Sociologija, Nakladni zavod Globus, Zagreb,

2007.
• Haralambos, M., Holborn, M.: Sociologija: teme i
perspektive, Golden marketing, Zagreb, 2002.
•
Popis literature •
Mendras, H.: Seljačka društva: elementi za jednu teoriju
seljaštva, Globus, Zagreb, 1986.
O kupusu i kraljevima; strip o anti – genetičkom
inženjeringu, Hrvatski centar Znanje za okoliš, Zagreb,
2001.
• Polšek, D., (ur.), Društveni značaj genske tehnologije,
Institut društvenih znanosti, Zagreb, 1999.
• Rifkin, J., Biotehnološko stoljeće, Jesenski i Turk, Zagreb,
1999.
• Engdhal, W.: Sjeme uništenja – geopolitika GMO hrane i
globalna politika, Detecta, Zagreb, 2005.
• Selo: Izbor ili usud. Zbornik radova(urednica D.
Seferagić), IDIZ, Zagreb, 2002.
• Časopisi: Sociologija sela, Socijalna ekologija, Društvena
istraživanja, Revija za sociologiju
• Internet resursi
 • Pronaći definiciju pojmova:
- Sociologija
- Ruralna sociologija
1. Zadatak • Napisati na računalu, rukom u
bilježnicu ili na zaseban papir
(do tri definicije po pojmu)
• Navesti izvor!
• Pripaziti na relevantnost izvora!
• NE koristiti wikipediju i sl.!
 Razvoj ruralne
sociologije
Ruralna sociologija - definicija, razine, struktura, praktične
implikacije
Središnje teme i predstavnici
 Sociologija i ruralna sociologija

Sociologija (Opće) Ruralna sociologija (Posebno)

• Societas (lat.) – društvo • Rusticus (lat.) - onaj koji se
• Logos (grč.) – govor, riječ, pojam, ponaša na određeni način i stalno
misao, razum, znanost živi na selu

1. zadatak: istraži značenje svojeg imena!

Pripazi na relevantnost izvora!
 Sociologija i ruralna sociologija
 Sociologija je znanstvena disciplina koja se
bavi proučavanjem zakonitosti strukture,
razvitka i funkcioniranja društveno-
ekonomskih sustava, društvenih poredaka,
društvenih implikacija, koja traga za
uzročno-posljedičnim vezama, proučava
interakciju društvenih pojava i to kako u
strukturalnom tako i u dinamičkom vidu.
• https://www.youtube.com/watch?v=e5pp_fZDU8I
2. zadatak: rasprava. Navesti sličnosti i razlike u predmetu proučavanja:
sociologija/ruralna sociologija – društvo/ruralno društvo
• Sociologija sela / ruralna sociologija je
društvena znanost koja proučava onaj dio
stanovništva koje živi u seoskim naseljima i
neposredno se bavi poljoprivrednom
proizvodnjom radi proizvodnje hrane za
vlastite potrebe i / ili potrebe drugih.
• Agrarna sociologija / sociologija
poljoprovrede je znanost koja se bavi
odnosima između sela i grada, seljaštva i
radnika u ruralnim i urbanim sredinama,
odnosima i pojavama u svim oblicima
vlasništva nad poljoprivrednim
gospodarstvima u vremenu kemizacije,
automatizacije, mehanizacije, privatizacije i
kompjutorizacije poljoprivredne proizvodnje,
te posljedicama koje proizlaze iz suvremenog
načina života i rada u poljoprivredi.
 Sociologija, ruralna
sociologija i agrarna Socijalna

sociologija psihologija

Ruralna
sociologija
Sociologija Sociologija
Agrarna
sociologija
Ruralna Ekonomska
sociologija sociologija
Sociologija
prava
Agrarna
sociologija

Sociologija
vina
 Društvo i ruralno društvo
Pod pojmom društva podrazumijevamo:
• mrežu zbiljskih odnosa među pojedincima
• regularnost i uređenost ljudskoga ponašanja
• institucionalnu strukturu i međupovezanost
• sustav povezanih “društvenih sila”
• neku vrstu apstraktnog kolektiva koji utječe na pojedince
• skup zajedničkih normi i vrijednosti
• povijesna razdoblja, epohe i ere
• RURALNO DRUŠTVO je dio globalnog društva sa
svojim specifičnostima. Ekološki čimbenici ruralne
sredine odvajaju ruralno društvo od ostalih.
• RURALNO DRUŠTVO (def.) podrazumijeva kolektiv
ličnosti u ruralnoj sredini, koje imaju svoju kulturu i
funkcije različite od drugih društava i čiji članovi surađuju
među sobom da bi zadovoljili svoje glavne potrebe
(Kostić).
• Ruralno društvo čine seoske zajednice, a svaka seoska
zajednica sastoji se od više kolektiva. Ruralno društvo
sastoji se od mnoštva sela, a jedno selo ne čine samo
seljaci, već ga čine i njegove obitelji i druge institucije
ruralnog društva kao što su: škole, općina, crkva, zadruge
itd.
 Ruralno društvo
OSNOVNE DIMENZIJE RURALNOG DRUŠTVA SU (P. Rambaud (1971.):
• Selo je omeđen i zatvoren prostor
• Seoski se gospodarski sustav temelji na monovalentnoj djelatnosti
• Odnos društvena skupina – prostor krut je i stabilan
• Odnos skupina i prostora ograničeni su
• Selo ima moć stvoriti i održati osjećaj pripadnosti po podrijetlu i mjestu
• Različita je kreativnost i ekspresivnost pojedinih sela (odjeća, izgled kuće, način rada,
regulacija pojedinih odnosa, dijalekt i govor i sl.)
 Ruralno društvo
FUNKCIJE RURALNOG DRUŠTVA SU:
• Povezivanje ljudi u prostoru i vremenu tako da se među njima omoguće ljudski odnosi
• Stvaranje kulturnog okvira u kojem je moguć život, a posebno simbola za međusobnu
komunikaciju
• Stvaranje modela ponašanja koji se usvajaju i kojih se pridržavaju
• Stvaranje sistema odnosa, statusa i uloga, koji svakom članu daje relativno stabilan položaj u
društvenoj strukturi
• Ruralno društvo ima izvjesne specijalne funkcije; posredovanjem svojih institucija
zadovoljava određene potrebe ljudi (obrazovne, religiozne)

3. zadatak: razlike ruralno/urbano društvo; prednosti i nedostaci! Dvije grupe; tablica na ploči!
 Pojava sociologije
 Auguste Comte - tvorac kovanice
sociologija:
societas (lat.) + logos (grč.) 1837. od kada
se i računa emancipacija sociologije kao
posebne znanstvene discipline.
 Auguste Comte: “Tečaj pozitivne filozofije”,
1842. sociologija dobiva svoj 1. pisani trag.
 Zaživjela je pod nazivima: pozitivna znanost,
socijalna fizika i pozitivna filozofija.
 Klasični sociološki
teoretičari

• Auguste Comte (1789. – 1857.)

• Herbert Spencer (1820. – 1903.)
• Karl Marx (1818. – 1883.)
• Emile Durkheim (1858. – 1917.)
• Max Weber (1864. – 1920.)
TEMELJNE TEORIJSKE PERSPEKTIVE U SOCIOLOGIJI
Funkcionalistička
Razina analize Makrosociološka
Određenje Društveni sustav sastavljen
društva od međuovisnih dijelova
Osnova socijalne Društveni konsenzus koji
interakcije proizlazi iz zajedničkih
vjerovanja i vrijednosti
Središnji problem Društveni poredak i
istraživanja održavanje društvenoga
sustava zadovoljavanjem
osnovnih funkcija
Prednosti Daje obuhvatnu sliku
društva, osobito institucija
i stabilnih obrazaca
ponašanja
Nedostaci Teškoće u objašnjavanju
povijesti i procesa
društvene promjene;
konzervativizam
Konfliktna
Makrosociološka
Društveni sustav koji se
sastoji od suprotstavljenih
društvenih grupa
Sukob, moć, prisila
Proturječja u društvenoj
strukturi, interesi što dijele
društvo i uzrokuju sukobe;
društvena promjena
Objašnjenje povijesti i
istraživanje društvenih i
institucionalnih promjena
Teškoće u objašnjavanju
društvenog konsenzusa,
integracije i stabilnosti
Interakcionistička
Mikrosociološka
Društvo koje ljudi stalno
iznova stvaraju i mijenjaju
interakcijama
Pripisivanje značenja pomoću
simbola
Razvoj ličnosti i dinamička
međuigra između pojedinca i
društva; različitost i
promjenjivost individualnog
doživljavanja
Prikaz ljudi kao aktivnih bića
koja imaju sposobnost misliti i
oblikovati društveni život
Teškoće u istraživanju širokih
organizacijskih aspekata
društva i odnosa među
društvima
 Proučavanje sociologije u RH
 1906. formirana Katedra za sociologiju na Sorboni,
Harvardu i Zagrebu (E. Miller, Pravni fakultet)
 1914. osnovano je HSD (I.Pilar, D.Tomašić,V. Verić,
Z.Gašparović, V.Horvat)
 1953. osamostaljenje i raskid sa marksizmom (O.
Mandić, A. Fiamengo, S. Pulišelić)
 1964. Odsjek na FF (R.Supek, J. Županov, E. Pusić, B.
Horvat, S. Vrcan)
 1965. IDIS
 Danas nekoliko istraživačkih odredišta
(ZG,OS,RI,PU,ZD,ST) dodiplomski, PDS, DR studiji
Pojava ruralne sociologije
SAD
 1913. - 1. udžbenik ruralne sociologije John Morris Gillete
-1935. časopis Rural Sociology

Europa
 – disciplina se razvila poslije 2. svjetskog rata, postoji od 2. polovice
19. stoljeća
-1946. E.W. Hofstee, Nizozemska, katedra za ruralnu sociologiju
- 1958. Bruxelles, časopis Sociologia Ruralis
- Društva ruralnih sociologa:
- 1936. Rural Sociological society (RSS)
- 1957. European Society for Rural Sociology (ESRS)
- 1962. International Rural Sociology Association (IRSA)
- 1964. – 1. kongres IRSA-e, Dijon, Francuska
 Ruralna sociologija u Hrvatskoj

 Baltazar Bogišić (1834 – 1908.)

 Antun Radić (1868 – 1919.)
 Vera Stein Erlich (1897 – 1980.)
 Mijo Mirković (1898 – 1963.)
 Dinko Tomašić (1902 – 1975.)
 Rudolf Bićanić (1905 – 1968.)
 Dunja Rihtman Auguštin (1926 – 2002.)

 1963. časopis Sociologija sela (od 2007. Sociologija

prostora)
 2. Zadatak
• Izabrati:
- jednog od klasičnih socioloških teoretičara
- jednog od ruralnih sociologa
sa popisa predavanja.
Napisati biografiju, temeljne radove i doprinos sociologiji/ruralnoj sociologiji –
barem pola kartice teksta!
Napisati na računalu, rukom u bilježnicu ili na zaseban papir.
• Navesti izvor!
• Pripaziti na relevantnost izvora!
 Metodologija u
sociologiji
Metode i tehnike istraživanja društvenih činjenica.
 Znanstveno istraživanje
• Znanstveno istraživanje je proces prikupljanja i stjecanja
znanstvenih spoznaja.
• Istraživanja mogu biti: teorijska, empirijska i metodološka.
• Teorija daje objašnjenje činjenica i događaja te njihovih
međusobnih odnosa.
• Empirijsko istraživanje usredotočeno je na opis i mjerenje
pojedinih činjenica i događaja.
• Metodološko istraživanje bavi se samim istraživačkim
postupkom: nastoji pronaći najbolje i najtočnije načine, pravila
i procedure, odnosno metode i tehnike istraživanja činjenica.
 Sociološka metodologija
• Za sociologiju je ispravno reći da je teorijsko – empirijska i empirijsko – teorijska
znanost.
• Njeni teorijski konstrukti imaju svoje uporište u empirijskim argumentima, a u
empirijskim zahvatima u socijalnu stvarnost postojeća sociološka teorija služi kao
usmjeriteljica i mjerilo za otkrivanje i izučavanje novih socijalnih promjena.
• dvije metodološke tradicije u sociologiji:
• Tradicija kvantitativne metodologije
• Tradicija kvalitativne metodologije
 Metodološki zadaci
sociološkog istraživanja
• Sistemsko prikupljanje znanstveno upotrebljivih podataka
• Postojanje pojmovno – hipotetičkog okvira
• Postojanje mogućnosti praćenja promjena u društvu
• Pristup kroz uvažavanje povijesno – kulturalne dimenzije
društva
 Tipovi istraživanja
• Orijentacijska ili eksplorativna (cilj je prikupiti što veći broj informacija o
pojavi koju istražujemo)
• Deskriptivna ili dijagnostička (cilj je steći uvid u to kako se pojave ili
obilježja neke pojave kvalitativno i kvantitativno raspodjeljuju)
• Eksperimentalna istraživanja (polaze od točno definiranih pojmova i jasno
utvrđenih hipoteza te imaju za cilj provjeriti ove hipoteze)
 Uzorak
• Uzorak je dio populacije osnovnog skupa na kojemu se provodi istraživanje.
Može biti:
• slučajni, namjerni, ciljni, kvotni, prigodni.
• reprezentativan i nereprezentativan (prema tome sadrži li ključna obilježja
osnovnog skupa koji predstavlja ili ne).
• jednostavan ili stratificiran (prema tome da li uzorak razdvajamo prema
određenom obilježju na stratume).
 Strategija istraživanja
• Studija slučaja (case-study) istraživanje je samo jednog posebnog slučaja (npr. jedne
osobe, organizacije ili društva). Cilj je takvog istraživanja detaljno ispitivanje i opis
predmeta istraživanja.
• Komparativni pristup znači uzimanje dvaju ili više slučajeva kako bi se ispitale
njihove sličnosti i razlike
• Longitudinalna strategija ispituje promjene kroz vrijeme. Takvo se istraživanje može
provesti povijesnim, biografskim pristupom ili praćenjem određene grupe kroz duže
vremensko razdoblje.
• Strategija presjeka (cross-sectional) zanemaruje vremensku dimenziju i daje sliku
situacije u određenom trenutku. Kombinacija studije slučaja i strategije presjeka vrlo je
česta u istraživanjima. Također većina anketnih istraživanja usmjerena je na prikupljanje
informacija o stanovništvu u točno određenom trenutku.
 Vrste istraživačkih
metoda
• Terensko istraživanje
• Eksperiment
• Anketa
• Intervju
• Životne pripovijesti, povijesne i komparativne analize
• Analiza sadržaja
• Promatranje
• Promatranje uz sudjelovanje (participativno promatranje)
• Brojenje
• Mjerenje
• Statističke metode
Faze istraživačkog procesa
 Usporedba nekih metoda istraživanja

Izvor: Fanuko, N., Sociologija, Profil, Zagreb, 2005. ,str. 304.

Zadatak: Plodovi zemlje

• Rad u dvije grupe

• Registrirati se na www.hrti.hrt.hr
• U search upisati pojam „Plodovi zemlje”
• Istražiti u zadnjih godinu dana (od 16.10.2017. –
16.10.2017.) emisija koliko često se spominje
problematika voćarstva, vinogradarstva i
vinarstva te popisati sve teme – svaka grupa
pola godine
• Svaka grupa izabrati jedan najzanimljiviji prilog
koji ćemo pogledati na sljedećem predavanju.
primjer: Tanka vinska omotnica, 20.11.2016.
 Ruralno društvo
Obilježja, društvena struktura i funkcije ruralnog društva.
Koncept i mjerenje ruralnosti.
 Društvo i ruralno društvo
Pod pojmom društva podrazumijevamo:
• mrežu zbiljskih odnosa među pojedincima
• regularnost i uređenost ljudskoga ponašanja
• institucionalnu strukturu i međupovezanost
• sustav povezanih “društvenih sila”
• neku vrstu apstraktnog kolektiva koji utječe na pojedince
• skup zajedničkih normi i vrijednosti
• povijesna razdoblja, epohe i ere
• RURALNO DRUŠTVO je dio globalnog društva sa
svojim specifičnostima. Ekološki čimbenici ruralne
sredine odvajaju ruralno društvo od ostalih.
• RURALNO DRUŠTVO (def.) podrazumijeva kolektiv
ličnosti u ruralnoj sredini, koje imaju svoju kulturu i
funkcije različite od drugih društava i čiji članovi surađuju
među sobom da bi zadovoljili svoje glavne potrebe
(Kostić).
• Ruralno društvo čine seoske zajednice, a svaka seoska
zajednica sastoji se od više kolektiva. Ruralno društvo
sastoji se od mnoštva sela, a jedno selo ne čine samo
seljaci, već ga čine i njegove obitelji i druge institucije
ruralnog društva kao što su: škole, općina, crkva, zadruge
itd.
 Ruralno društvo
OSNOVNE DIMENZIJE RURALNOG DRUŠTVA SU (P. Rambaud (1971.):
• Selo je omeđen i zatvoren prostor
• Seoski se gospodarski sustav temelji na monovalentnoj djelatnosti
• Odnos društvena skupina – prostor krut je i stabilan
• Odnos skupina i prostora ograničeni su
• Selo ima moć stvoriti i održati osjećaj pripadnosti po podrijetlu i mjestu
• Različita je kreativnost i ekspresivnost pojedinih sela (odjeća, izgled kuće, način rada,
regulacija pojedinih odnosa, dijalekt i govor i sl.)
 Ruralno društvo
FUNKCIJE RURALNOG DRUŠTVA SU:
• Povezivanje ljudi u prostoru i vremenu tako da se među njima omoguće ljudski odnosi
• Stvaranje kulturnog okvira u kojem je moguć život, a posebno simbola za međusobnu
komunikaciju
• Stvaranje modela ponašanja koji se usvajaju i kojih se pridržavaju
• Stvaranje sistema odnosa, statusa i uloga, koji svakom članu daje relativno stabilan položaj u
društvenoj strukturi
• Ruralno društvo ima izvjesne specijalne funkcije; posredovanjem svojih institucija
zadovoljava određene potrebe ljudi (obrazovne, religiozne)
 Pojam ruralnosti
Za sociologijsko definiranje seoske pripadnosti bitna su dva momenta:
• Suprostavljenost seoskog ostalom prostoru danog društva
• Izbor indikatora za mjerenje ruralnosti (First, 1981.)
Ruralnost se shvaća kao pripadnost rurisu, selu, seoskoj zajednici ili ruralnom prostoru.
• Sastavnice /razine ruralnosti mogu biti:
MATERIJALNE PRETPOSTAVKE: koje uokviruju seosko područje, „drže“ ruralnu zajednicu na
okupu i određuju tip pripadnosti ( zemlja, poljoprivredna djelatnost, ostale djelatnosti, seoski pejsaž)
INDIVIDUALNO – DRUŠTVENA RAZINA (pojedinac, obitelj, rodbina, seoska lokalna
zajednica/selo, mreža osobnih (obiteljsko/rodbinskih) veza na daljinu) (Štambuk, 1993.)
 Indikatori za mjerenje ruralnosti
• Najraširenije je korištenje tzv. ruralno – urbanih varijabli koje govore o razlikama između sela i grada.
• Obilježja ruralnosti mogu biti: niža gustoća naseljenosti, manja društvena diferenciranost, manja socijalna i
prostorna pokretljivost, niža stopa društvenog rasta, poljoprivreda kao glavno zanimanje, usredotočenost
društveno – političkog sustava oko posjedovanja zemlje.
• Chitambar ruralno – urbanim razlikama smatra: opću okolicu i usmjerenost na prirodu, vrstu zanimanja,
veličinu zajednice, gustoću naseljenosti, homogenost / heterogenost, socijalnu diferencijaciju, društvenu
stratifikaciju, društvenu pokretljivost, društvenu interakciju, socijalnu kontrolu, obrazac vodstva, standard
života i društvenu solidarnost.
• Mnogi smatraju upravo poljoprivredno zanimanje ključnom odrednicom seoske pripadnosti. Međutim, kako
se profesionalna osnova seoskih stanovnika diferencira s razvitkom društva gubi se jedna inače homogena
odrednica seoske pripadnosti – bavljenje poljoprivredom kao glavnim zanimanjem.
 Primjeri indikatora za mjerenje
ruralnosti
1) FAO: sustav ekonomskih i socijalnih indikatora:
• Ekonomski indikatori – položaj poljoprivrede u nacionalnoj ekonomiji; stopa porasta proizvodnje u poljoprivredi,
šumarstvu i ribarstvu;
• Socijalni indikatori – prosječna razina prehrane i standarda života; nejednakost u raspodjeli hrane, indikator stanovništva;
ovisnost stanovništva o poljoprivredi, opseg nezaposlenosti i nepotpune zaposlenosti; indikator dohotka i produktivnosti;
opći indikator ovisnosti.
2) kod nas postoje različiti metodološki predlošci:
• - demografski indikatori
• - ekonomski indikatori
• - socijalni indikatori
• - indikatori obrazovanja
Sve se ove 4 grupe indikatora mogu pratiti prema tipu naselja, zanimanju stanovništva i prema djelatnosti stanovništva čime se
mogu ustanoviti obilježja seoskog te poljoprivrednog stanovništva itd.
 Udio ruralnog stanovništva u RH
http://www.odraz.hr/media/304139/urbano%20i%20ruralno%20siromastvo%20u%20rh.pdf

Udio (%) ruralnog stanovništva u RH prema različitim definicijama urbanih i

ruralnih područja:

 Administrativni kriterij (općine se smatraju ruralnim a gradovi urbanim

područjima) ≈44% ruralnog stanovništva

 Eurostat ≈47% ruralnog stanovništva

 OECD ≈48% ruralnog stanovništva

 POJAM SELA

• Selo= village (fr.), villagio (tal.) od lat. villa, villa rustica, tj. veleposjed s nastambom gospodara i zavisnih
seljaka i robova. Selo dolazi od riječi seliti, naseliti se.
• Selo je manje naselje koje je smješteno u prostoru, koje nije kontinuirano socijalno organizirano, ima slabije
izraženu društvenu podjelu rada, i u kojem prevladava stanovništvo zaposleno u primarnim djelatnostima –
poljoprivreda ( tradicionalna - funkcionalna definicija). Selo danas sve više postaje mjestom stanovanja a sve
manje mjestom poljoprivredne proizvodnje, ali je društveni sloj seljaka bez sumnje dominirajući u
gospodarskom izgledu naselja kao što je, u njegovu vanjskom izgledu, poljoprivreda jasno izražen način
života.
• Selo se može odrediti kao organizirani prostor u kojem ljudi žive i rade.
• Selo je vrsta naselja suprotna gradu.
• Postoje dva pristupa za određivanje karaktera (tipa) naselja:
• - Dihotomni (selo – grad)
• - Kontinuum ( postupno prelaženje iz jednog oblika u drugi)
 POJAM GRADA
• Grad je jedinica lokalne samouprave u kojoj se nalazi središte županije, te predstavlja prirodnu, urbanu i
gospodarsku cjelinu.
• Iznimno, u gradska naselja mogu biti uključena i prigradska naselja koja s gradom čine prirodnu, gospodarsku
i društvenu cjelinu.
• Grad je svako mjesto koje ima više od 10.000 stanovnika. Granica grada je određena granicama rubnih
naselja.
• „Grad je veća ili manja, gusta ili permanentno zatvorena aglomeracija, u pogledu prehrane obično nezavisna
o zemljištu, a vanjskim izgledom zadržava visoki stupanj organiziranosti“ (Marinović-Uzelac).
• Postanak, raspored i oblici naselja ovise o brojnim čimbenicima, o prirodnim uvjetima, o stanju tehnika, o
društvenim odnosima, ukratko: o svemu onome što tvori način života.
• Elementi načina života jesu: instrumenti rada, radni procesi, socijalni elementi posebno izraženi internim i
eksternim vezama i odnosima radne i društvene zajednice te duhovni elementi kao kultura, vjerovanja,
društveno moralne vrijednosti i sl.
 Obilježja gradova su:

• gospodarstvo, odnosno privreda s naglašenom podjelom rada i orijentacijom proizvodnje na tržište

• odvajanje prostora za stanovanje od prostora za rad
• velika profesionalna diferencijacija i specijalizacija
• izraženija socijalna slojevitost
• za razliku od naselja sa ruralnim obilježjima, tipične karakteristike urbanog života su:
• malena domaćinstva
• velik broj domaćinstva samo sa jednim članom
• malene obitelji, najčešće s jednom generacijom
• izrazitije razlike u ponašanju pojedinih generacija
• veći zahtjevi za obrazovanjem
 RAZLIKE SELO – GRAD

• Za sociološko razlikovanje naselja najbitnije je proučiti procese URBANIZACIJE (preovladavanje gradskih /

urbanih elemenata u naselju) i RURALIZACIJE (preovladavanje ruralnih / seoskih elemenata u naselju) i
utvrditi koji od njih dominira u nekom naselju.
• URBANIZACIJA je širenje gradova i gradskog utjecaja i načina života na seosku okolinu, kao i potiskivanje
ruralne sredine urbanom.
• RURALIZACIJA je ukupnost pojava koje ruralni (seljački) element (nedovoljno prilagođen) unosi u
tradicionalne građanske (urbane) sredine i ruši njihove vrijednosti.
O odnosu sela i grada postoje razna tumačenja:
• Konfliktna teorija – selo i grad se međusobno razlikuju
• Teorija kontinuiteta – polazi od povijesnog razvitka sela koji obuhvaća razvoj od ruralnog naselja do potpune
urbanizacije
• Teorija komunikacije – suvremeni pristup: komunikacijske veze unose obilježja grada i suvremene procese u
seoska naselja. One ne dovode do potpune urbanizacije, ali ni ruralizacije.
 Razlike između sela i grada su najstarije
društvene antinomije:
• Ekološke: ogledaju se u različitoj organizaciji fizičkog prostora, lokaciji naselja, razlika u temperaturi, buci,
onečišćenju i sl.
• Tehnološke: proizlaze iz proizvodnje u primarnim aktivnostima. Tehnološke operacije na selu razlikuju se od
onih u gradu.
• Biološke: ogledaju se u razlici između flore i faune i ljudske populacije. Životni odnosi i strukture su u
ruralnim i urbanim biocenozama različiti ( gustoća, mortalitet, fertilitet, natalitet i dr.) od one u gradu.
• Ekonomske: nastaju zbog razlike u proizvodnji i potrošnji agrarnih i industrijskih proizvoda, proizvodnosti
rada ( poljoprivreda), sudjelovanju u nacionalnom dohotku, uključivanju seljaka u tržište koje je sve složenije
itd. Razlike u potrošnji između agrarnih i industrijskih proizvoda se također razlikuju.
• Psihološke: ogledaju se u razlici psihe ličnosti iz sela i grada i to u : percepciji, inteligenciji, karakteru,
stavovima, sentimentima, mentalitetu i dr. Ove razlike nastaju uslijed različite sredine i položaja ličnosti u
njoj.
• Sociološke: ogledaju se u razlici u zemljišnom vlasništvu što utječe na klasnu strukturu sela, status i ulogu
seljaka i njihovo mjesto u globalnom društvu. Osim toga, osnovni sociološki elementi na selu i gradu su
različiti: osobito sredina, odnosi, oblici udruživanja i kolektivnog ponašanja.
SOCIOLOŠKI KRITERIJI RAZLIKOVANJA
SELO/GRAD
Ferdinand Tonnies (1887.) podijelio je sve društvene oblike na dva glavna:
Gemeischaft (zajednica): SELO Gesellschaft (društvo): GRAD
- prirodna solidarnost - ugovorna solidarnost
- zajedničko vlasništvo - privatno vlasništvo
- opća volja - pojedinačna volja
- kolektivizam - individualizam
- interes zajednice - osobni interes
- običaj - pravo
- navike - moda
- religija - doktrina
- tradicija - javno mnijenje
SOCIOLOŠKI KRITERIJI RAZLIKOVANJA
SELO/GRAD
SOROKIN I ZIMMERMAN (1929.): kriteriji razlikovanja selo/grad:
• Zanimanje stanovnika
• Organizacija prostora
• Veličina lokalne zajednice
• Gustoća stanovništva
• Heterogenost ili homogenost stanovništva
• Socijalna slojevitost
• Društvena mobilnost
• Sistem uzajamnog povezivanja
SOCIOLOŠKI KRITERIJI RAZLIKOVANJA
SELO/GRAD
SMITH I LOOMIS:
• Zanimanje populacije
• Okolina
• Veličina naselja
• Gustoća stanovništva
• Sociopsihološka homogenost populacije
• Opseg i pravci društvene pokretljivosti
• Socijalna diferencijacija
• Sistem interakcije
SOCIOLOŠKI KRITERIJI RAZLIKOVANJA
SELO/GRAD
Za P. Rambauda „Selo je jedan od oblika prostorne organizacije grupa“.
Njegovu specifičnost nalazi u slijedećim obilježjima:
• a) Selo je omeđen i zatvoren prostor
• b) Njegov ekonomski sustav temelji se na monovalentnoj djelatnosti
• c) Odnos grupa-prostor je krut i stabilan
• d) Mogući odnosi između grupa i prostora su ograničeni
• e) Selo ima moć da stvori i održi osjećaj pripadnosti po podrijetlu i
mjestu
• f) Različita je kreativnost pojedinih sela
Struktura naselja prema veličini 1991 i 2001.
Globalni procesi promjena
ruralnih društva
deagrarizacija, urbanizacija, deruralizacija
 Pojam deagrarizacije
• Početkom sedamdesetih godina u svijetu je prvi put bilo manje poljoprivrednog nego
nepoljoprivrednog stanovništva.Udio poljoprivrednog u ukupnom stanovništvu pouzdan je
mjeritelj razvijenosti jedne zemlje. Što je u nekoj zemlji manje poljoprivrednog stanovništva,
više su zastupljene nepoljoprivredne djelatnosti, razgranatija je društvena podjela rada, pa je
veća i opća ekonomska razvijenost.
• Pod deagrarizacijom shvaćamo sveukupnost oblika napuštanja poljoprivrede kao
aktivnosti i izvora dohodka. Proces deagrarizacije označava odlazak sa zemlje i napuštanje
poljoprivrede od strane pojedinih članova obiteljskih gospodarstava ili pak od obiteljskih
gospodarstava koji su kao cjelina napustila bavljenje poljoprivredom.
• Sama riječ „deagrarizacija „ nastala je kombinacijom latinske riječi „ager“ (polje, zemlja) i
prefiksa „de“(odvajanje od nečeg). Dakle, doslovno shvaćeno, deagrarizacija znači odvajanje
od zemlje. No, nju ne treba poistovjećivati s napuštanjem sela, odnosno deruralizacijom,
budući da se nepoljoprivredno i seosko stanovništvo razlikuju.
 Faktori deagrarizacije
Najčešća podjela faktora koji utječu na deagrarizaciju je podjela na:
• 1. EKONOMSKI I SOCIJALNO-PSIHOLOŠKI (Puljiz, V.)
• 2. REPULZIVNI I ATRAKTIVNI (koncept PUSH-PULL)
• 3. INTERNI I EKSTERNI
Varijable koje koje sudjeluju u procesu deagrarizacije stanovništva u Republici Hrvatskoj su:
• A) EKONOMSKI, DRUŠTVENI I POLITIČKI POLOŽAJ POLJOPRIVREDNOG
STANOVNIŠTVA
• B) PONUDA RADA U NEPOLJOPRIVREDNIM DJELATNOSTIMA
• C) SOCIJALNO-PSIHOLOŠKI FAKTORI DEAGRARIZACIJE
 EKONOMSKI, DRUŠTVENI I POLITIČKI POLOŽAJ
POLJOPRIVREDNOG STANOVNIŠTVA
1. Uvjeti poljoprivredne proizvodnje - agrarna struktura: pod agrarnom strukturom se
podrazumijeva zbir strukturnih, međusobno povezanih obilježja koji se odnose na
korištenje zemlje kao osnovnog uvjeta reprodukcije seljačkog načina života.Glavni
elementi agrarne strukture su: posjedovna struktura zemljišta, opremljenost individualnih
godspodarstava sredstvima rada, te radna struktura u individualnoj poljoprivredi.
2. Dohodak poljoprivrednika - razlika u dohotku između poljoprivrednog i
nepoljoprivrednog stanovništva je pokretačka snaga deagrarizacije. Opći zakon
deagrarizacije mogao bi se izraziti na slijedeći način: prelazak iz poljoprivrede u druge
djelatnosti dešava se onda kada se prosječan dohodak po glavi u poljoprivredi toliko
razlikuje od dohotka u drugim djelatnostima da se mogu amortizirati troškovi prelaska.
3. Društveno-politički položaj seljaštva
Značaj i udio poljoprivredne proizvodnje u RH

• https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2017/09-02-01_01_2017.htm
 PONUDA RADA U NEPOLJOPRIVREDNIM
DJELATNOSTIMA

U teoriji „rezidualne poljoprivredne populacije“ L. Mallasis tvrdi da u

poljoprivredi ostaje onoliko ljudi koliko ih ne mogu apsorbirati druge
djelatnosti.
Kada poljoprivrednici prijeđu u nepoljoprivredne djelatnosti obično zauzimaju
nekvalificirane ili polukvalificirane poslove.
 OBLICI DEAGRARIZACIJE
• Prema načinu napuštanja poljoprivrede:
a) neposredno zapošljavanje u nepoljoprivrednim djelatnostima
b) b) deagrarizacija putem školovanja
• Prema stupnju odvajanja od poljoprivrede:
a) potpunu deagrarizaciju
b) b) djelomičnu deagrarizaciju
• Prema prostornoj pokretljivosti prilikom napuštanja poljoprivrede:
- Definitivno napuštanje gospodarstva (trajno prostorno udaljavanje od gospodarstva)
- Povremeno napuštanje gospodarstva (zapošljavanje u inozemstvu)
- Dnevne i tjedne migracije (u njima sudjeluje većina stalno zaposlenih koji žive na individualbnim gospodarstvima)
• Interagrarne migracije – prostorna pokretljivost poljoprivrednika koja se ovija unutar poljoprivrede.
 POSLJEDICE DEAGRARIZACIJE
• Demografske posljedice deagrarizacije
• Socijalne posljedice deagrarizacije
• Posljedice deagrarizacije na agrarnu strukturu
• Prostorne posljedice deagrarizacije
 DEMOGRAFSKE POSLJEDICE
DEAGRARIZACIJE

• Starenje poljoprivrednog stanovništva – uslijed odlaska mladih u dobnoj strukturi

poljoprivrednog stanovništva dolazi do povećanja starijih kontigenata – SENILIZACIJA.
• Starenje poljoprivrednog stanovništva uzrokom je mnogih posljedica u socijalnoj i ekonomskoj
sferi: 1) ekonomske (mali posjedi, nizak dohodak, skupa tuđa radna snaga), 2) socijalno-
psihološke koji proizlaze iz degradacije uloge tradicije i iskustva u seoskim sredinama i 3)
socijalno-zdravstvene (mirovinsko i socijalno osiguranje poljoprivrednika).
• Feminizacija poljoprivrednog stanovništva – pojava prevladavanja broja ženskog nad muškim
poljoprivrednim stanovništvom naziva se feminizacijom u poljoprivredi. Za razliku od starenjua
poljoprivrednog stanovništva, feminizacija poljoprivredne radne snage nije prisutna u industrijski
razvijenim zemljama; u tim zemljama u poljoprivredi im aviše muškaraca nego žena, pa se zato
govori o maskulinizaciji poljoprivredne radne snage.
• Selektivnost deagrarizacije prema sposobnostima stanovnika (devitalizacija poljoprivrednog
stanovništva). Naime, činjenica je da poljoprivredu i selo napuštaju dinamičniji i vitalniji
stanovnici.
 POSLJEDICE DEAGRARIZACIJE

SOCIJALNE POSLJEDICE DEAGRARIZACIJE

• Posljedice na razini sela podrazumijevaju rušenje tradicionalne seoske strukture sela i socijalno-kulturne
heterogenosti sela. Posljedice na razini seoake porodice ogleda se u smanjenju broja članova koji žive u
jednom domaćinstvu. Sada je u selu mnogo deficijentnih porodica (samačke obitelji) što izaziva socijalne
probleme.
POSLJEDICE DEAGRARIZACIJE NA AGRARNU STRUKTURU
• Marginalizacija i gašenje individualnih gospodarstava kao proizvodnih jedinica: interes seoakog stanovništva
za zemlju kao proizvodno sredstvo opada paralelno sa širenjem i diverzifikacijom nepoljoprivrednih izvora
dohotka.
• Perspektive socijalne reprodukcije individualnih gospodarstava su ugrožene. Znatne zemljišne površine
individualnog sektora dospjeti će u ruke nepoljoprivrednika, i to kako onih koji žive na gospodarstvu tako i
onih koji su ga već napustili.
 PROSTORNE POSLJEDICE
DEAGRARIZACIJE

• U poslijeratnom razdoblju u nas se odvijao proces prelaska od starog, disperznog na

koncentrirani i povezani tip naseljenosti. Radi toga je nastalo veliko prostorno pomjeranje
stanovništva od zabačenih, manjih, prema većim naseljima, i to pretežno u gradovima u
kojima su smješteni privredni objekti i institucije.
• Deagrarizacija i depopulacija imaju za posljedicu prostornu segregaciju među seoskim
stanovništvom. U zaostalim depopulacionim zonama opada vrijednost zemljištu i zgradama,
dakle osnovnim dobrima, a u prosperitetnim zonama nekretnine poskupljuju uslijed pritiska
stanovništva.
• Prostorni razvoj je obezvrijedio minuli rad generacija u jednim selima, a multiplicirao ga u
drugima. Prelaskom u grad, u industriju i u druge nepoljoprivredne djelatnosti,
poljoprivrednik mijenja svoju ekonomsku, socijalnu i kulturnu okolinu.
Demografske posljedice deagrarizacije
hrvatskog sela
 Obrazovna struktura stanovništva 1991.

https://www.agroklub.com/agropedija/ruralno-stanovnistvo-struktura-obrazovanje/struktura-ruralnog-stanovnistva-24/
Morfološka osnovica
ruralne strukture
ruralna naselja, prostorni raspored i tipologija
 Osnovni uzroci rasporeda i oblika naselja
• Prirodno geografski faktor: voda, osunčana strana, topografija i geološki sastav tla i
restriktivni prirodni uvjeti (poplave, lavine, vjetrovi, plime, močvare), reljef
• Faktor antropogeografije: etničke tradicije: tako je npr. zbijeno selo šahovskog tlocrta
germanskog, okruglo (Rundling“), slavenskog, a pojedinačni raštrkani posjedi keltskog
porijekla
• Faktor sigurnosti ili obrane: na vrhu brežuljka, uz rubove iskrčenih šuma i sl. (utvrđena sela)
• Struktura poljoprivrednog stanovništva: raštrkanost manjih skupina kuća stvorila je zaseoke
i tako osigurala dulji opstanak tradicionalnim rodovima i velikim porodicama koje su se dulje
oduprle modernizaciji društva
• Međuzavisnost kultura: kulture žitarica i zajednički pašnjaci prate zbijeni tip sela, a kulture
koje zahtijevaju neprekidnu nazočnost na eksploatacijskim površinama pogoduju više razvitku
rastresitih tipova
 Opća struktura naseljenosti
Prema općoj strukturi naseljenosti sela mogu biti:
RASTRESITA, ZBIJENA SELA I PRIJELAZNI OBLICI
PRIJELAZNI OBLICI:
Prijelazni tipovi naselja koja nisu ni selo ni grad su: velika sela (gradska sela),
mala ruralna središta, industrijski način života u ruralnoj sredini (sa neagrarnim
ili deagrariziranim stanovništvom) i stvorena industrijska naselja (naselja uz
rudnike)
 Tipologija seoskih naselja prema tipu
raspršenosti
Dva su osnovna obrasca seoskih naselja prema tipu naseljenosti:
• Nuklearni / Koncentrirani / Zbijeni tip sela
• Disperzni / Raspršeni / Rastresiti tip sela
Milovan Gavazzi nalazi u Hrvatskoj pretežito zbijeni tip uz Jadransku obalu, u istočnoj
Panoniji, a rastresiti tip nalazi pretežito na brežuljcima u planinsko-dinarskom i primorsko-
jadranskom području.
 Zbijena sela mogu biti
• Selo s jezgrom - u kojem se razlikuju dvije zone izgradnje: središnji dio (nešto gušće izgrađen) i ostatak sela, manje
zbijenih kuća
• Selo pravokutnog tlocrta – geometrijsko selo – zbog „šahovskog“ rasporeda s međusobno više okomito povučenih i
usporednih ulica. Najčešće su kolonističkog (Vojvodina – 18. st.) i vojnog porijekla (u Francuskoj – bastide – utvrđena
vojna naselja iz razdoblja 100-godišnjeg rata) u vojnim krajinama i markama.
• Okruglo pravilno selo – (njem.)Rundling - uglavnom slavenska sela
• Cerealno selo – nalazi se uglavnom u krajevima velikih žitnih i sličnih kultura. To su omanje nakupine stiješnjenih kuća,
a gospodarske zgrade su blizu kuće. Nalazimo ih u velikim nizinama, a karakteristični su im vrtovi između kuća.
• Nepravilno aglomerirano selo – obično su to vrlo stara sela i nalazimo ih svuda (Istra, Dalmacija)
• Sela u nizovima/ linijska sela – nalazimo u dva oblika: u pravilnom nizu (u Srijemu je to ušoreno selo i tzv. cestovna
sela – duž cesta) i nepravilnom, spontano formiranom nizu (tip sela duž ceste, šume, brežuljka i uz rijeke kao posljedica
uglavnom spore modernizacije cesta: stanovnici napuštaju tradicionalna naselja u pozadini i sele se prema asfaltiranoj
cesti)
• Sela formirana zaselcima – u Hrvatskoj ih se vidi često skupljene oko veće aglomeracije s crkvom te sve zajedno tvori
selo.
 Veličina sela
Pojam veličine sela je relativan, tako npr. Maximillian Sorre skupinu od 1-2 kuće, s najviše 15
stanovnika još uvijek smatra izoliranom kućom (osamljenim gospodarstvom), a zaselak, po njemu,
ima minimalno 2-25 kuća s 15-150 stanovnika, selo je s više od 25 kuća, a veliko selo ima više od
1.000 stanovnika.
Budući da su pojmovi zgusnutosti i raspršenosti relativni, objektivna mjera izračuna naziva se indeks
raspršenosti:
• Indeks raspršenosti (disperznosti) (I)= broj stanovnika (e) X broj sela zaselaka(n)
ukupan (totalan) broj stanovnika (T)
Selo se razlikuje od zaselka po sadržaju i funkcijama. Zaselak nema središnjih funkcija; ljudi u zaselku
su vezani uz društvenu strukturu – susjedstvo i rodbinske veze.
Za razliku od smještaja gradova kod kojega su prometno-geografski, politički i ekonomski uvjeti
imali uvijek prednost, smještaj sela je znatno više i češće podvrgnut utjecaju fizičko-geografskih
uvjeta.
DEGURBA - Degree of Urbanization of EC
 TIPOVI SELA

Osnovna podjela prema stupnju razvijenosti Podjela prema Podjela prema

obliku ekološkim okvirima

Tradicionalna Zbijeno Planinsko

Arhaična (sela koja nije zahvatila civilizacija) Razbijeno Ravničarsko

Zaostala (razlikuju se od suvremenih sela) Okruglo Mediteransko

Suvremena, modernizirana sela Drumsko; ušoreno

 TIPOLOGIJA SELA
Tip SELA Broj stanovnika
Raštrkana sela  100
Mala sela 100 – 200
Srednja sela 200 – 400
Velika sela 400 – 1000
Veoma velika sela 1000 – 2000
Mali agro gradovi 2000 – 5000
Veliki agro gradovi  5000
 Tipologija sela
Boguslaw Galeski razvija slijedeću tipologiju sela (sintetičkog karaktera) koja uvažava više obilježja:
• NE agrarno prenaseljena sela (sa malom poljop. aktivnošću i posjedima do 2 ha)
• Sela poljoprivredno – radničkog karaktera
• Srednja sela (veličina, društvena aktivnost, zadruge...)
• Jače izdiferencirana sela
• Stratificirana sela (izrazito zemljoradnička, 15 ha posjed)
• Zemljoradnička sela s izdiferenciranom strukturom (urbanizirana sela)
Danas se ruralna naselja postupno pretvaraju, gubitkom poljodjelskog stanovništva, u rezidencijalna naselja s
drugom svrhom, primjerice turističkom. Postaju i predgrađima nekad obližnjih gradova i općenito sekundarnim
rezidencijama gradskog stanovništva ili stanovništva koje se povuklo iz gradskih uvjeta.
http://i.imgur.com/CT3OPZk.jpg
http://metrocosm.com/how-we-share-the-world/
http://metrocosm.com/3d-world-population-globe/
Ruralna zajednica kao
mikro socijalni sustav
Ruralna kultura i socijalizacija
Horoskop
 Pojam kulture
• Kultura lat. colere – nastanjivati, uzgajati, štititi, štovati.
• Svako društvo ima određeni osobit način života koja određuje prihvatljive i
zahtijevane načine mišljenja, djelovanja i osjećanja.

• Kultura je “socijalno nasljeđe“.

• Kultura jednog društva je način života njegovih pripadnika; zbirka ideja i navika koje
oni uče, dijele i prenose iz pokoljenja u pokoljenje.
• Kultura se može shvatiti kao “nacrt za življenje”; kao osnova komunikacije i
suradnje, na njoj se bazira zajednički život.

(Ralph Linton)
 Opće značajke kulture
• Kultura je temeljena na simbolima. Simboli su bitni kao mehanizam za spremanje i
prenošenje velikih količina informacija koje čine kulturu.
• Kultura je naučena i njeno prenošenje ne ovisi o biološkom nasljeđu. Njeno
prenošenje obavlja se procesom socijalizacije.
• Kultura je zajednička članovima nekog društva ili grupe, ona je kolektivna
značajka. Minimum konformnosti osigurava se procesom socijalne kontrole.
• Kultura je kumulativna, odnosno usmjerena ka stalnom rastu, širenju i dodavanju
novih elemenata.
• Kultura se neprestano mijenja. Niti jedna kultura nije statična i fiksna – u njoj se
stalno događaju promjene.
 Vrste kulture
• Visoka kultura kultura je duhovne elite, npr. opera, klasična glazba, slikarstvo, kazalište i sl.
• Pučka (narodna) kultura pripada običnom svijetu, puku, autentična je kultura običnog naroda, pripada predindustrijskom
vremenu
• Masovna kultura proizvod je industrijskog društva i masovnih mediju koju troši, konzumira puk: filmovi, turizam, TV
serije.
• Popularna kultura odnosi se na svaki kulturni proizvod koji ima podršku u velikom broju ljudi; filmovi, glazba i sl., no za
razliku od mass kulture kojoj se često odriče bilo kakva vrijednost neki smatraju da ima umjetničku vrijednost.
• Supkultura odnosi se na navike i stil života određenih skupina u društvu. Grupa uspostavlja osobit “kulturni otok”
djelujući na način koji ih razlikuje od drugih i daje im osjećaj grupnog identiteta. Npr. Amiši, Kineska četvrt, Mala Italija,
supkultura nogometnih navijača i sl.
• Kontrakultura odnosi se na društvenu grupu čije se vrijednosti, norme i stil života nalaze u potpunom raskoraku i
proturječju s kulturom šire društvene zajednice. Njeni članovi kritiziraju i odbacuju mnoge standarde šire kulture. Neke su i
revolucionarne po svom karakteru. Npr. hippies, punkeri,neki antiglobalistički društveni pokreti.
 Pojam socijalizacije
• Kultura živi kroz socijalizaciju i komunikaciju
• Socijalizacija je proces u kojem svaki pojedinac uči stavove, vrijednosti i
ponašanja koja su svojstvena kulturi kojoj pripada.
• Socijalizacijom pojedinac postaje svjesnim članom društva.
• Već je staro grčko određenje čovjeka kao zoon politikon jasno odredilo
temeljnu crtu ljudske prirode – društvenost.
 Vrste socijalizacije
• Primarna socijalizacija – ostvaruje se u prvim godinama života i odvija se uglavnom u krugu obitelji
• Sekundarna socijalizacija – započinje u kasnijem djetinjstvu u interakciji izvan obiteljskog kruga –
vrtić, škola…
• Anticipativna socijalizacija – usmjerena je prije svega na usvajanje buduće uloge neke osobe
• Razvojna socijalizacija – u trenutku preuzimanja nove uloge pojedinac se prilagođava novim
okolnostima, usvajajući nove uloge napuštamo stare. Obredi prijelaza – maturalne zabave, vjenčanja
i sl.
• Obrnuta socijalizacija – primjer imigranata ili generacijskog razlikovanja u znanju računalne
tehnologije ili promjena u pop kulturi.
• Resocijalizacija – učenje potpuno novih obrazaca ponašanja, ponekad posve suprotnih od ranije
naučenih. Invalidnost, zatvori, logori, samostani – totalne institucije.
 Tradicionalna/pučka/ruralna kultura
• Najpoznatiji antropolozi koji su istraživali seljačkog društva (50-ih god. 20.-og st.) i seljačke
kulture bili su Kroeber, Redfield, J. Steward i Wittfogel.
• Seljačko društvo ima slijedeća obilježja:
- ljudi su privezani za zemlju kao glavni proizvodni resurs i glavno sredstvo proizvodnje,
- oni daju višak proizvoda za uzdržavanje onih socijalnih slojeva društva koji se ne bave
proizvodnim radom već upravljaju društvenim poslovima i stvaraju pisanu kulturu,
- oni žive u svojim malim zajednicama koje imaju ne samo visok stupanj samodovoljnosti nego i
više manje autonomno uređuju svoje unutrašnje odnose;
- u tim zajednicama postoji socijalna homogenost – onaj tko ne obrađuje zemlju ili se ne bavi
seoskim obrtom nije seljak, on pripada „vanjskom“ svijetu, a on je dio vladajuće klase ili elite.
 Kulturne promjene
Najindikativnije kulturne promjene vezane uz ekonomske, ekološke i društvene prilike su:
1. Iščezavanje samodovoljnosti seljačkog posjeda – seljački posjed je relativno nezavisna proizvodna jedinica na kojoj svoju
egzistenciju zasnivaju oni koji na njoj neposredno rade. Novi izvori stjecanja dohotka, kao i uključivanje sela u nacionalno, a sve
više i u međunarodno tržište radne snage smanjili su važnost zemljišnog posjeda za opstanak i uzdržavanje seoske obitelji.
Dohodak izvan posjeda upućuje obitelj na nabavku industrijskih proizvoda, a time potiče i velike promjene u materijalnoj
kulturi sela.
2. Promjene u proizvodnim tehnikama – zahvaljujući primjeni novih sredstava proizvodnje i novih proizvodnih tehnika,
proizvodnja na seljačkim posjedima je otprilike dvostruko veća nego što je bila pred Drugi svjetski rat. Tim se putem u seoske
sredine rasprostirala tehnička kultura industrijskog društva , a ta sredina se povezivala sa žarištima nauke, eksperimenta i
inovacije u globalnom društvu.
3. Promjene pod uplivom socijalne heterogenizacije – u selima danas živi sve više onih koji se ne bave poljoprivredom kao
svojim osnovnim zanimanjem. Osobito je brojan sloj seljaka – radnika , ljudi sa dva zanimanja i dva dohotka, koji su prenosioci
seoskih kulturnih utjecaja u grad, i u isto vrijeme prenosioci gradskih kulturnih utjecaja u selo. Seoska heterogenizacija seoskog
življa ima veliki kulturni značaj prije svega u tome što se samo selo sve više formira kao društvena zajednica s razvijenom
podjelom rada.
 Kulturne promjene
• 4. Redukcija funkcija obitelji, susjedstva i krvnosrodničkih skupina – neke od najzančajnijih funkcija u
potpunosti su ili djelomično preuzele specijalizirane društvene institucije koje su se pojavile u selu kao izdanci
institucionalne mreže globalnog društva. Škola koja rasprostire pisanu kulturu preuzela je na sebe dobar dio
osnovnog odgoja i socijalizacije djece. Zaštitu života i zdravlja u potpunosti su preuzele javne institucije.
Seoska obitelj je proizvodna i potrošačka jedinica, ali njena proizvodna funkcija slabi. Najvažnija redukcija
funkcija obitelji, susjedstva i krvnosrodničkih zajednica i seoske zajednice je osamostaljivanje pojedinca u
seoskoj obitelji, a također i te obitelji u susjedstvu i seoskoj zajednici. Primarni društveni dodiri ponekad su
zamijenjeni sekundarnima. Socijalna kontrola je oslabila
• 5. Promjene u oblicima prometa i duhovnog komuniciranja s globalnim društvom – tradicionalni
seljaljački život proticao je u garnicama sela i najbližer okoline. Industrijalizacija i urbanizacija povećala je
otvorenost sela prema globalnom tržištu i ovisbnost o tržištu, pa je saobraćajna povezanost s gradom,
regijom i cijelim državnim područjem postala u punom smislu bitan uvjet razvoja i perspektive svakoga sela.
Također, u današnje selo prodrla su sredstva masovnog komuniciranja: novine, knjige, radio, TV, Internet.
 Kulturne promjene
• 6. Promjene u uvjetima održanja tradicija i prihvaćanja inovacija – nekada su se kulturne tvorevine
čuvale i prenosile usmenom predajom. Starije generacije predavale su svoja iskustva i naučene vještine
mlađima. Stariji su imali bespogovoran autoritet upravo zbog toga što su ne samo posjediovali veća životna
iskustva i što su praktično ovladali raznim radnim i drugim vještinama nego i zbog toga što su poznavali
običaje, što su se brinuli o poštivanju pravila života koja su primjenjivalipreci. Najsažetija izreka koja svjedoči
o privržensoti tradicijama što su se usmeno prenosile, kao i o otporu svemu novome glasi: Pleti kotac ko
otac!Ulaženje tekovina pisane kulture u seoske sredine promijenilo je uvjete čuvanja tradicija i prihvaćanja
inovacija. Maldi postaju nosioci inovacija koje ruše staru ravnotežu seoskog života.
• 7. Promjene u proizvodnji i podmirivanju kulturnih potreba – nekad je selo samo proizvodilo svoje
pjesme, priče, bajke, pitalice, zagonetke; ono je kreiralo svoje plesove, natjecanja, svečanosti; ono je samo
izgrađivalo stil i pravila odijevanja, njegovalo vlastitu pučku medicinu, primjenjivalo svoje agrarne mitove.
Danas je situacija drugačija: selo više prihvaća kulturne tekovine sa strane nego što stvara svoje.
Tardicionalna seljačka kultura danas se okamenila u ono što zovemno fo.lklor, najčešće prepariran raznim
stilizacijama
 Kulturne promjene
• 8. Promjene u sadržajima radne i dokoličarske kulture – radna kultura klasične seoske
sredine odlikovala se visokom adaptibilnošću prirodnoj sredini. U sezonama glavnih poljskih
radova radilo se bez oduška, a kooperativna organizacija bila je u punom, pogonu. A potom
su dolazile sezone dokolice: priroda se umrtvi, ap je i čovjek slijedi. Dolazilo bi do
posvemašnjeg opuštanja, a radnu koopearciju smjenjivala je intenzivna socijabilnost u
svetkovanjima i razonodama. Prodor industrijskih tekovina i metoda u sesoku proizvodnju i
kućanstvo učinili su i na tom području svoje: uzgoj biljaka i životinja nije više posve ovisan o
prirodnim stanjima pod otvorenim nebom. Strojevi su umanjili potrebu za tradicionalnim
oblicima kooperacije. Oštra odijeljenost sezona rada i dokoličarenja uvelike se izgubila.
• 9. Promjene u uvjetima kulturne difuzije – kulturna difuzija (širenje) vrši se danas i u
selima pretežno pisanom riječju ili posredstvom mehaničkih sredstava komuniciranja u
globalnom svijetu.
Vrijednosti tradicionalne/pučke/ruralne kulture
U tradicionalnoj kulturi u domeni proizvodnje i rada vladaju vrijednosne orijentacije:
• Važno je imati resurse a ne i to kako ih koristiti
• Treba čuvati imovinu i ne izlagati se riziku da se izgubi
• Proizvodnja je ograničena i ne postoje veće mogućnosti da se mijenja
• Radne aktivnosti imaju svoj prirodni redoslijed i iskustvima predaka provjerenu kolotečinu,
pa su eksperimenti i inovacije i suvišni i rizični
• U radu se čovjek prilagođava prirodnim silama, a po volji mu je ono što ne određuje priroda
već ovisi o njemu samome, tu nema potrebe za radnom disciplinom i racionalnosšću
• Produkcija dobara je ograničena, pa je važno kako se ona raspodjeljuje
 Vrijednosti urbane kulture
U industrijskom društvu u domeni proizvodnje i rada prevladavaju pak vrednote „industrijalizma“ koje su pak
suprotne:
• Važna je upotreba resursa
• Nije važno čuvati imovinu, nego stjecati dobit
• Proizvodnju treba neprestano mijenjati, pri čemu su glavne poluge eksperiment i racionalizacija upotrebe
resursa i trošenja rada
• Radna disciplina i racionalnost su neophodni uvjeti razvijanja proizvodnje, povećanja razione njene
učinkovitosti
• Tradicije sputavaju, a inovacije oslobađaju čovjekove proizvodne mogućnosti
• Produkcija dobara je načelno neograničena, važnije je što više proizvesti nego što pravednije dijeliti
 Kontrasti ruralno-urbanih kultura
U predindustrijskim sredinama su, zbog njihovih strukturalnih karakteristika, veoma izraženi:
• Ekstremni familijarizam
• Sklonost klansko-klikaškom povezivanju
• Grupni egoizam srodničkih i drugih skupina
• Agilni i obranaški satv prema „vanjskom svijetu“
• Sklonost prisnim i neformalnim kontaktima u krugu poznatih i sličnih, a nepovjerenje i netrpeljivost prema „tuđincu“,
onome tko „nije ni rod ni svojta“
• Težnja da se sačuva kontinuitet i nasljeđe skupine
• Podložnost paternalističko-nasljednom autoritetu itd.
Prelaskom u urbano-industrijsku sredinu, ličnost odgojena u maloj ruralnoj zajednici, naravno zadržava njene societalne
vrednote. U toj sredini prevladavaju sekundarni, impersonalni odnosi. Privrženost vrednotama male zajednice dolazi u sukob
s vrednotama racionalizatorskog i funkcionalistički orijentiranog složenog društva, što nameće veliki napor prilagođavanja.
Društveni se dodiri i u našim gradovima odlikuju visokim stupnjem ruralističnosti. Neformalno grupiranje prema
zavičajnosti proširenije je od takvog grupiranja na profesionalnoj ili nekoj drugoj osnovi.
 Poljoprivreda u
privrednom razvoju
Vrste poljoprivredne proizvodnje i njihov utjecaj na društvo

„Kontroliraj naftu i kontrolirat ćeš zemlju, kontroliraj hranu i

kontrolirat ćeš ljude”
(Hennry A. Kissinger)
 Pojam poljoprivrede

• Poljoprivreda se u svom najužem poimanju može

pojednostavljeno definirati kao gospodarska djelatnost koja
uzgaja biljke i životinje u cilju proizvodnje proizvoda koji
primarno zadovoljavaju prehrambene potrebe stanovništva.
• Uzgajanjem biljaka i životinja, tj. primarnoj poljoprivrednoj
proizvodnji najčešće se pridodaje i preradba njenih proizvoda
na vlastitom gospodarstvu i to u manjem opsegu i bez
složenijih sredstava i opreme, što znači domaća preradba.
• Ako se ta preradba odvija na industrijski način proizvodnje,
onda se govori o poljoprivrednoj industriji (prehrambenoj,
tekstilnoj, duhanskoj, industriji kože i sl.)
Vrste poljoprivredne proizvodnje

• Industrijska poljoprivreda
• Ekološka poljoprivreda
• GM poljoprivreda

(V: I. Cifrić: Modernizacija i razvoj; str. 261 – 355)

 Industrijska poljoprivreda
• Temelji se na općoj ideji racionalizacije, a u praksi na progresivnom razvoju znanosti i
tehnike.
• Razlikuje se od seljačke
• Nastala je kao sustav kemijsko-tehnoloških inovacija s ciljem što veće proizvodnje u
što kraćim proizvodnim ciklusima u društvu koje i samo teži kvantitativnom rastu i
stalno se modernizira da bi bilo tržišno kompetitivno masovnoj proizvodnji.
• Karakterizira ju upotreba pesticida.
• S gledišta socijalnog aspekata važno je istaknuti podatak Svjetske zdravstvene
organizacije (Word Healt Organization – WHO) koja procjenjuje da je više od 3
milijuna ljudi godišnje otrovano pesticidima, pri čemu ih oko 200 000 umre, dok po
nekim istraživanjima konvencionalna poljoprivreda ima udio od visokih 14 % u emisiji
stakleničkih plinova.
 Industrijska poljoprivreda
• Vrijednosti industrijske poljoprivrede uvelike sliče na razne sociopolitičke i
ideološke sustave (kapitalizam) sa slijedećim karakteristikama: više proizvoda,
primjena strojeva, nove tehnologije obrade tla, kemijska zaštita bilja, veće
zemljišne površine, monokultura itd.
• Industrijska poljoprivreda zasjenjuje seljačko društvo. Ono postaje suvišna
klasa. Ekološka dimenzija industrijske poljoprivrede ne postoji.
• Poželjna je koncentracija i standardizacija proizvodnje i centralno upravljanje, a
time se žele postići veći prinosi i dobit uz što manje uloženih sredstava.
• Proizvodi dobiveni industrijskim putem su financijski dostupniji.
• Industrijska poljoprivreda izazvala je radikalne promjene, omogućila
“Mcdonaldizaciju” načina života, što znači da se daje prednost standardiziranim
proizvodima; konzerviranju, dubokom zamrzavanju što utječe na socijalne i
kulturne posljedice, a to se naročito vidi danas u doba globalizacije.

Air pollution in China: Air quality is so bad, Canada sells China cans of fresh air
 Ekološka poljoprivreda
• Podrazumijeva primjenu tehničkih i znanstvenih inovacija u poljoprivrednim
i nacionalnim gospodarstvima
• Mogućnost dodatnog zapošljavanja, radne snage u obiteljskom gospodarstvu,
naselju i društvu
• Uključivanje u uvijek nove aktualne događaje okoliša i društva
• Poticanje proizvodnje kvalitetnih proizvoda uz prirodnu energiju i organske
procese
Polazi od iskustava negativnih posljedica utjecaja industrijske poljoprivrede na
zdravlje ljudi i pogoršanja stanja okoliša. Dugoročno bi bilo razumno
državne novčane poticaje usmjeriti na širenje ekološke poljoprivrede. Ona je
dugoročno poželjna strateška orijentacija i u hrvatskom gospodarstvu.
Važnost i značajke ekološke poljoprivrede

Ekološka
-zaštita neobnovljivih resursa
-eko onečišćenja
-bio raznolikost (genetski potencijali)
-prirodna ravnoteža
Socio – ekonomska
-očuvanje ruralnih sredina
-samozapošljavanje i održivost
-ravnomjerni razvoj
-komplementarne prednosti, turizam, specijalni proizvodi
http://www.mps.hr/hr/poljoprivreda-i-ruralni-razvoj/poljoprivreda/ekoloska/upisnici-i-registri
Global economic benefits of GM crops reach $150 billion
 GM poljoprivreda
• Genetski inženjering definiramo kao skup tehničkih
zahvata s ciljem rekombiniranja i modificiranja gena iz
različitih organizama.
• Ukupni GMO diskurs neodvojiv je od političkog.
• Postavlja prepreku širenju ekološke poljoprivrede kao špica
znanstveno – tehnološkog procesa industrijske
poljoprivrede.
• Teži stvaranju “superproizvoda” kao tržišno konkurentnih.
• GM se koristi za uzimanje dijelova gena i DNK iz jedne
vrste i njihovog prebacivanja u drugu na način da se reže
DNK. Izolirani različiti segmenti DNK zatim se umnože i
zalijepe uz DNK druge stanice što omogućava prodiranje
kroz barijere vrsta i prebacivanje informacija između
potpuno nepovezanih vrsta, a posljedice toga su
nepredvidive.
• Najveći značaj u proizvodnji GM proizvoda imaju velike
američke multinacionalne kompanije: Monsanto, Syngenta,
Dow, DuPont koje ubiru velike financijske koristi
prezentirajući GM hranu kao zdravu hranu.

GMO - Seeds of Destruction - Lecture by F. William Engdahl: https://www.youtube.com/watch?v=69bLgOgbZVk

U Republici Hrvatskoj je zabranjen uzgoj genetski modificiranih
biljaka, ali dopušten je uvoz i prodaja proizvoda koji imaju manje
od 0,9 posto GMO-a, kao i uvoz GM stočne hrane.

https://www.scribd.com/document/359954910/Greenpeace-
List-of-FMO-Food-and-Genetically-modified-organisms-in-
productst-pdf
 Značenje poljoprivrede u RH
Godina Udio % Aktivni BDP iz Udio Udio
poljoprivrednik poljoprivrednic poljoprivrede poljoprivrednih poljoprivrednih
a u ukupnom i (kao % (kao % proizvoda u proizvoda u
stanovništvu ukupnog ukupnog) ukupnom izvozu ukupnom uvozu
aktivnog (%) (%)
stanovništva)

1953. 56,4 64,8 23,5 - -

1961. 43,9 50,2 16,8 19,4 12,0

1971. 29,1 35,5 15,4 18,3 9,1

1981. 15,2 20,9 10,1 11,4 9,5

1991. 9,1 12,6 9,6 9 11,6

2001. 5,5 8,5 7,1 11,7 9,1

• S povećanjem stupnja gospodarskog razvoja smanjuje se
značenje poljoprivrede kao gospodarske djelatnosti.
• Važnost poljoprivrede ne iscrpljuje se ni u najširem
obuhvatu njenih ekonomskih određenja (prerada,
promet, trgovina poljoprivrednih proizvoda,
poljoprivredna infrastruktura).
• Poljoprivreda, selo i seljaštvo imaju znatan pozitivan
utjecaj na mnoga područja aktivnosti društva: od
obrambene sposobnosti pa do zaštite prirodne okoline.

139
 Zadaće poljoprivrede
• Prehraniti domaće stanovništvo
• Opskrbiti industriju sirovinama
poljoprivrednog podrijetla
• Ostvariti što veću vrijednost izvoza
poljoprivrednih proizvoda
• Razvoj nepoljoprivrednog sektora
(industrija, promet, trgovina)
 Ciljevi razvoja poljoprivrede

• Opći cilj razvoja poljoprivrede inkorporiran je u

temeljni cilj cjelokupnoga privrednog razvoja
• Specifični ciljevi razvoja poljoprivrede u RH su:
- ostvariti dinamiziranje rasta poljoprivredne
proizvodnje
- usklađivanje strukture ponude i potražnje
- racionalno korištenje raspoloživih resursa
- zaštititi dohodak poljoprivrednika

141
 Problemi i mogućnosti razvoja
poljoprivrede
• Poljoprivreda je gospodarska djelatnost koja u ukupnom hrvatskom gospodarstvu
sudjeluje sa oko 3,5% BDP-a, 2,02 % zaposlenosti (podaci HZS, 2015).
• Za razliku od vremena socijalističkog ustroja poljoprivrede kada su dominirali
veliki agroindustrijski kompleksi u društvenom vlasništvu, danas prevladavajući
dio strukture čine obiteljska poljoprivredna gospodarstva
• Nepovoljna struktura OPG očituje se u činjenici da je više od 70% tih posjeda
manje od 3 ha.
• Malo je gospodarstava koja su vitalna i tržišno orijentirana na značajniju robnu
proizvodnju i moguću konkurenciju uvoznicima.
• Nepovoljna je okolnost i dobno – obrazovna struktura poljoprivrednog
stanovništva
• Osnovno obilježje tržišta poljoprivredno prehrambenih proizvoda je dominacija
ponude obiteljskih poljoprivrednih proizvoda.
• Dominaciju obiteljskih gospodarstava sve više narušavaju uvozni proizvodi.
• Struktura poljoprivrednih proizvoda koji se proizvode u zemlji ne odgovara potrebama
potražnje.
• Tako je npr. nedostatna proizvodnja svih mesa (osim peradi), mlijeka, povrća, kontinentalnog
voća i šećera. Višak proizvoda se javlja u proizvodnji peradi, kukuruza, pšenice, duhana i vina.
• Tržište poljoprivrednih proizvoda u Hrvatskoj nije primjereno organizirano. Distribuciju
proizvoda obavlja manji broj trgovačkih i prerađivačkih poduzeća koji imaju monopolski
položaj.
• Ulazak velikih trgovačkih kuća (supermarketa) javio se kao supstitut nekada razvijene otkupne
mreže brojnih domaćih OPG.
• Naglašeno lobiranje za uvoz poljoprivrednih proizvoda nepovoljno se odrazilo na rast i razvoj
obiteljskih gospodarstava.
• Smanjivanje poljoprivredne proizvodnje u zemlji i gubitak nekadašnjeg tržišta simultano su
kreirali raskorak između uvoza i izvoza poljoprivrednih proizvoda.
• Pokrivenost uvoza izvozom poljoprivrednih proizvoda iznosi preko 60% što je više u odnosu
na ostatak gospodarstva.
Top 10 izvoz
1. ribe, svježe ili rashlađene
2. kukuruz
3. čokolada i drugi proizvodi s kakaom
4. preparati za umake i pripremljeni umaci
5. sladni ekstrakti
6. šećer od šećerne repe i trske
7. pripravci koji se rabe za prehranu životinja
8. kruh, peciva, kolači i ostali pekarski proizvodi
9. *prehr. proizv. nespomen. na drugom mjestu
10. soja u zrnu, uključujući i lomljenu
Top 10 uvoz
1. svinjsko meso
2. čokoladu i druge proizvode s kakaom
3. kruh, peciva, kolače i ostale pekarske proizvode
4. *prehr. proizv. nespomen. na drugom mjestu
5. pripravke za prehranu životinja
6. uljane pogače i ostala biljna ulja
7. kukuruz
8. kavu, prženu ili neprženu
9. sir i skutu
10. mlijeko i vrhnje (nekoncentrirano i nezaslađeno)
 Poljoprivredni resursi
Republike Hrvatske
• Prema podatcima Izvješća o stanju u prostoru (2012.), Hrvatska raspolaže s gotovo 2,7
milijuna hektara poljoprivrednih površina (2.695.037 ha) te s 0,63 ha poljoprivrednog, odnosno
0,45 ha obradivog zemljišta po stanovniku pripada zemljama razmjerno bogatim
poljoprivrednim zemljištem (broj stanovnika RH u 2013. godini iznosio je 4,2 milijuna).
• Ipak, budući da je zemljište neobnovljivi resurs, svjetsku poljoprivredu trenutno opterećuje
problematika propadanja i destrukcije poljoprivrednog zemljišta. Značajan je podatak da su u
razdoblju od 1966. do 1975. godine smanjivane obradive površine prosječno godišnje za
10.500 ha, pod utjecajem interesa za prenamjenu zemljišta u građevinsko.
• Osim toga, jedan od najvećih problema te ograničavajući čimbenik razvoju poljoprivredne
proizvodnje Republike Hrvatske jest usitnjenost poljoprivrednih parcela te neriješeni
imovinsko-pravni odnosi. Sve to također onemogućuje i uspostavljanje učinkovitog tržišta
poljoprivrednim zemljištem u Republici Hrvatskoj.
• No, korištenje raspoloživih prirodnih resursa je neracionalno: usitnjenost posjeda, gubitak
zemljišta zbog urbanizacije, neracionalno gospodarenje državnim zemljištem, “zagađenost”
zemljišta minama... neposredno se odrazio na veličinu i strukturu poljoprivredne proizvodnje.
 Agrarna struktura
http://ruralnirazvoj.hr/
• OPG
• Dionička društva
• Poljoprivredne zadruge
Karakteristike:
- Visoki udio mješovitih gospodarstava,
- Usitnjenost posjeda,
- Niska razina profesionalizma
- Proizvodnost i tehnologije bitna su odrednica neuravnotežene proizvodne strukture
Agonija privatizacije predugo traje: danas je država vlasnik ili suvlasnik 232 tvrtke, a u 13% njih s
50% ili više udjela. U takvim uvjetima teško je nadati se značajnijem stvaranju kapitalno
intenzivne i produktivne proizvodnje.
 Agrarna politika

• Podrazumijeva niz mjera kojima je cilj utvrditi i provesti

uvjete privređivanja.
• Sadrži niz mjera u sljedećim područjima:
-mjere u području posjedovne strukture zemljišta,
- politici cijena,
- novčanim poticajima,
- novčanim naknadama,
- kreditima i porezima.
 Ključni poljoprivredno – prehrambeni
ciljevi
• Omogućiti prehrambenu sigurnost stanovništva, u što većoj mjeri domaćim
konkurentnim poljoprivrednim proizvodima,
• Promicati učinkovitost poljoprivredne proizvodnje i tržišnosti u poljoprivredi radi
postizanja konkurentnosti na domaćem i svjetskom tržištu,
• Postići primjereni životni standard i pridonijeti stabilnosti poljoprivrednog
dohotka,
• Osigurati potrošačima pristup odgovarajućoj i stabilnoj ponudi hrane sukladno
njihovim zahtjevima, poglavito glede cijene i kakvoće hrane te sigurnosti prehrane,
• Očuvati prirodne resurse promicanjem održive, poglavito ekološke poljoprivrede,
• Ostvariti napredak i zaštitu seoskih područja i očuvati tradicijske ruralne
vrijednosti
Socijalna ekologija
i koncept održivog razvoja

Ekološka kriza je kriza morala i zbiljski

prijezir spram čovjeka
(Papa Ivan Pavao II)
 Pojam ekologije i ekološke svijesti
• Ekologija je ukupnost spoznaja i djelatnosti o suživotu i odnosima u E. Hackle, 1869.
prirodi i zaštiti prirode. grč. Oikos = kuća
• Ekologija uključuje ekološku svijest, ekološki moral i čovjekovo grč. Logos = znanost
ponašanje.
• Ekološka svijest – dinamička i povijesna kategorija. Podrazumijeva
predodžbe, načine ponašanja, motive djelovanja, želje i očekivanja koji se
odnose na čovjekovu prirodnu okolinu.
• Ekološka svijest podrazumijeva nastojanje za održanjem prirodne okoline
i odgovornost za druge ljude i naraštaj. Ona postoji ovisno o sustavu
vrijednosti i sociokulturnom kontekstu. Ekološka svijest je nepojmljiva
bez ekološkog ponašanja. Nužan je ekološki odgoj i obrazovanje.
• Govoreći o ekološkom moralu ili etici valja promijeniti paradigme od
antropocentrične, egocentrične, homocentrične prema ekocentričnoj etici.
 Pojam socijalne ekologije
• Socijalna ekologija (social ecology) – povezuje socijalnu (društvenu) i
ekološku sferu društva. Izučava temeljne odnose i probleme (društva) i
okoliša (prirode) u njihovoj povijesnoj, teorijskoj i empirijskoj
kompleksnosti. Ukazuje da društveni razvoj nužno pretpostavlja
uvažavanje ekoloških kriterija.
• Socijalna ekologija je kritička teorija društva čiji je začetnik američki
teoretičar Murray Bookchin (1921-2006).
• Utjecaj urbanih prostora prenio je svoj obrazac zagađivanja i na ruralne
prostore.
 Biljke Postanak Zemlje
sjemenjače 11 12 1
Prve kopnene
10 2
biljke Ponoć
9 Prvi čovjek 3 Najstarije stjene
Prvi višestanični (23:59:40)
organizmi 8 4
sadašnjost

Prije 4 5
7
milijarde
godina Najstariji fosili
1
6 Večer Jutro 6

3 7
5
2
8
4
9
3
Podne
2 10
1 12 11 Mjerilo:
Kisik u atmosferi 1 sek – 52 000 g
1 min – 3 125 000g
1 sat – 187 500 000g
Održivi razvoj – podrazumijeva daljnji razvoj čovječanstva koji
ćevoditi brigu o ograničenosti prirodnih resursa, kvaliteti
življenja (okoliša) s ciljem da i buduće generacije žive u što
kavalitetnijem i raznovrsnijem svijetu. Pojam održivi razvoj
datira iz 70.-tih godina kad je znanost utvrdila koje štetne
posljedice po okoliš proizlaze iz naglog i nekontroliranog
industrijskog razvoja
3 elementa koncepcije održivog razvoja:
1. KONCEPT RAZVOJA u kojem gospodarski rast ne mora se
samo gledati kroz kvantitetu (stope rasta), već ima naglasak
i na kvalitetu života koja proizlazi iz samog razvoja
2. KONCEPCIJA POTREBA - pitanje raspodjele osnovnih resursa
za kvalitetno življenje (smanjiti razliku bogati – siromašni) -
utopija
3. KONCEPCIJA BUDUĆIH NARAŠTAJA - pitanje što ostavljamo
budućim generacijama (zagađenja zraka, vode, šuma...),
potrošene prirodne resurse, probleme koji su počinjeni, a
tek će ih buduće generacije osjetiti (klimatske promjene)
 Međunarodne konferencije o
održivom razvoju
• Stockholmska konferencija – Konferencija o okolišu (UNCHE) 1972.
Prvi pokušaj u povijesti da se pokuša uspostaviti odnos između razvoja i okoliša
te da se to pitanje i potreba za zaštitom okoliša podignu na međunarodnu
razinu. Briga za okoliš postavljena je iznad potreba industrije, a naglašeno je da
je ekonomija u zagađenom okolišu neodrživa. Deklaracija summita sastoji se i
tri dijela: plan akcije, preporuke i konferencija sama po sebi.
 Pojam održivog razvoja
• Ujedinjeni su narodi 1983. godine osnovali Svjetsku komisiju za okoliš i razvoj (WCED)
nazvanu prema predsjedateljici Gro Harlem Brundtland, norveškoj premijerki. Komisija je
osnovana kako bi istražila brojne pokazatelje „o ubrzanoj degradaciji ljudskog okoliša i prirodnih
resursa i posljedicama degradacije na ekonomski i društveni razvoj“.
• Komisija je istražila okolišne i ekonomske pokazatelje te je 1987. godine objavila izvješće “Naša
zajednička budućnost”. U njemu je istaknuta ideja održivog razvoja koja se definira kao
„razvoj koji zadovoljava potrebe današnje generacije bez ugrožavanja mogućnosti
budućih generacija da zadovolje svoje”.
• Izvještaj je sugerirao da međunarodne vlade moraju zajednički razmotriti mogućnosti kako da se
smanje posljedice ljudskih aktivnosti na okoliš kako bi se on sačuvao za buduće naraštaje.
• Izvješće je pridonijelo prvomu Summitu o Zemlji, održanom u Riju 1992.
 Međunarodne konferencije o
održivom razvoju
• Samit o Zemlji (UNCED) – UN-ova konferencija o okolišu i razvoju
Rio de Janeiro 3-14.6.1992. fokusirala se načelno na okoliš o održivi razvoj.
Najvažniji dokument konferencije bio je Agenda 21: program promjena, koji je
u četrdeset poglavlja donio upute za uvođenje Nacionalnih strategija održivog
razvoja.
Agenda 21 (Deklaracija o okolišu i razvoju ili Deklaracija iz Rija) dokument je
koji se sastoji od 27 načela važnih za održivi razvoj.
 Načela Deklaracije iz Rija
1. Uloga čovjeka 14. Sprječavanje prekograničnog onečišćenja
2. Državni suverenitet 15. Načelo opreza
3. Pravo na razvoj 16. Internacionalizacija troškova okoliša
4. Zaštita okoliša u procesu razvoja 17. Procjena utjecaja na okoliš
5. Iskorjenjivanje siromaštva 18. Obavještavanje o incidentima
6. Prioritet za nerazvijene 19. Pravodobno obavještavanje
7. Državna suradnja za zaštitu ekosustava 20. Uloga žena
8. Smanjenje neodrživog načina proizvodnje i potrošnje 21. Mobilizacija mladih
9. Jačanje kapaciteta za održivi razvoj 22. Zaštita autohtonog stanovništva
10. Sudjelovanje javnosti 23. Zaštita od ugnjetavanja, okupacije i iskorištavanja prirodnih resursa
11. Nacionalna regulativa zaštite okoliša 24. Zaštita okoliša u doba sukoba
12. Otvoreni međunarodni ekonomski sustav 25. mir, razvoj i zaštita okoliša
13. Odšteta za žrtve onečišćenja okoliša i ostalih onečišćenja 26. Mirno rješavanje sukoba
27. Suradnja država i naroda
 Međunarodne konferencije o
održivom razvoju
• Svjetski samit o održivom razvoju (WSSD) – Johannesburg 2002. – Rio +10
Za mnoge stručnjake konferencija je bila dokaz da se na međunarodnoj sceni neće
postići konsenzus u provođenju globalne akcije za održivi razvoj. Samit nije bio
uspješan u implementaciji politika, ekološka pitanja dodatno su zanemarena, a glavno
pitanje postao je odnos razvijenih i nerazvijenih zemalja te politika međuodnosa. Zbog
toga je velik broj aktivista zaštite okoliša degradirao događaj nazvavši ga „Rio -10”.
Ipak…program nije imao isključivo negativne aspekte. Ideja održivog razvoja
proširena je i na socijalnu platformu i prvi put je pozornost posvećena potrebi za
ravnopravnošću između razvijenih i nerazvijenih zemalja
 Međunarodne konferencije o
održivom razvoju
• Rio +20 (2012) Rio de Janeiro dokument koji je proizišao iz rada
konferencije „Budućnost kakvu želimo” – glavna poruka –
odgovornost za akciju u vezi s primjenom održivog razvoja treba
spustiti na razinu nacionalnih vlada i regija, gdje postoji stvarna moć za
postizanjem promjena.
• Time je međunarodna zajednica priznala nemoć i nedostatak političke
volje za postizanjem globalnog dogovora u sferi održivog razvoja
 UN sporazumi o smanjenju emisija
CO2
• „Kyoto protokol“ 1997. – prvi korak globalnog odgovora na izazov klimatskih promjena. Rezultat je pokušaja vlada
svijeta da se dogovore o smanjenju emisija stakleničkih plinova. Ovaj dogovor iako neučinkovit s obzirom na daljnji i
stalni porast emisija ipak glavna okosnica globalnog odgovora svjetske politike na izazov klimatskih promjena
• Protokol je stupio na snagu tek 2005. kada ga je ratificiralo 55 zemalja. U 2006. ratificiralo ga ukupno 189 zemalja.
Inače SAD kao zemlja koja je najveći zagađivač atmosfere stakleničkim plinovima (24% svjetske emisije) nije niti
namjerava ratificirati sporazum. Australija i Kina također.
• „Pariški sporazum o klimatskim promjenama” je klimatski sporazum potpisan na 21. zasjedanju Konferencije
stranaka (COP 21) Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) u Parizu 2015. godine.
• Sporazum je postignut 12. prosinca 2015. godine, a stupio je na snagu 4. listopada 2016. godine nakon ratifikacije
Europske unije. Do prosinca 2016. godine sporazum su potpisale 194 države članice UNFCCC-a, a njih 118 su ga
ratificirale.
• Glavni cilj sporazuma jest ograničavanje globalnog zatopljenja na temperature „znatno ispod“ 2°C, osiguravanje
opskrbe hranom, ali i ojačavanje kapaciteta država da se bore s posljedicama klimatske promjene, razvoj novih
„zelenih“ tehnologija i pomaganje slabijim, ekonomski manje razvijenim članicama u ostvarenju svojih nacionalnih
planova o smanjenju emisija. Također se navodi da je cilj do kraja 21. stoljeća u potpunosti anulirati emisiju CO2.
• D. Trump je sredinom 2017. najavio povlačenje SAD-a iz pariškog sporazuma.
 Međunarodne institucije i
pokazatelji održivog razvoja
• Komisija za održivi razvoj (CSD) zadužena za prikupljanje i vrednovanje nacionalnih izvješća o napretku na području održivog razvoja te za razvoj
indikatora održivosti koji bi trebali podići kvalitetu prijavljenih podataka i njihov usporedivost
• UN Department of Economic and Social Affairs (UN DESA) objavio je gotovo 150 pokazatelja održivog razvoja koje treba uključiti u izradu
nacionalnih razvojnih strategija.
Razlikuje se nekoliko razina pokazatelja:
• Poticajni indikatori opisuju procese ili aktivnosti koji imaju pozitivan ili negativan utjecaj na održivi razvoj (zagađenje ili uključivanje u obrazovanje)
• Bazični indikatori prikazuju trenutačno stanje (nutritivno stanje djece ili površinu prekrivenu šumom)
• Posljedični indikatori pokazuju društvene aktivnosti koje se poduzimaju za unaprjeđenje stanja
• Agregirani pokazatelji okvir su grupiranja pokazatelja održivog razvoja: ekološki otisak, indeks ekološke održivosti (ESI) i indeks ekoloških rezultata
(EPI).
• Kompleksniji agregirani pokazatelji su regulirana neto ušteda (Ajusted Net Saving) i Pravi indikator napretka (GPI).
• GPI modificira BDP dodajući mu ekonomski doprinos rada u kućanstvu, volonterskog rada, ali oduzimajući čimbenike kao što su kriminal i zagađenje,
raspad obitelji i sl., s namjerom da prikaže stvarnu mjeru za dobar život. Namijenjen je upotrebi na nacionalnoj razini, ali u nekim se slučajevima pojavljuje i
kao mjera realnog napretka. Temelji se na više od dvadeset mjera koje pozitivno ili negativno koreliraju s kvalitetom života (npr. osobni dohodak, vrijednost
voluntarizma, troškovi prijevoza, troškovi zagađenja vode)
• Happy Planet Indeks (HPI) koji je zbroj nacionalnih mjera zadovoljstva životom i očekivanog ljudskog vijeka podijeljen s mjerom ekološkog otiska. To je
mjera učinkovitosti koja pokazuje relativne troškove za postizanje stupnja zadovoljstva životom.
http://rprogress.org/sustainability_indicators/genuine_progress_indicator.htm
http://www.happyplanetindex.org/
Održivost je imperativ!

Misli globalno, djeluj

lokalno!
(Rene Dubois 1981.)
Sociologija vina
Vino kao kulturološki proizvod
 Vino prehrambeni/kulturološki proizvod
• Zakon o vinu (NN 96/03, 25/09, 22/11, 55/11, 82/13, 14/14). čl. 3., st.1.
Uzgoj vinove loze seže do pretpovijesnih vremena, pri čemu se vino upotrebljavalo i u svakodnevnom
životu, ali je imalo svoju važnost i u kultu.
Prema Bibliji, Noa je bio prvi vinogradar i prvi čovjek kojega je vino „prevarilo“, to jest opilo (Post
9,20-24).
Zanimljivo je da talmudski izvori govore da je drvo znanja u Edenskom vrtu zapravo bila vinova loza,
čime se ističe da vinova loza i vino mogu biti i izvorom kušnje, što se vidi upravo u slučajevima prvih
ljudi i prvog vinogradara – Noe. Biblija jasno označava dvostruku ulogu vina: svakodnevnu i kultnu.
U svakodnevnom životu vino „veseli bogove i ljude“ (Suci 9,13), ono „razvedruje srce čovječje“ (Ps
104,15). Osim toga, „vino je život čovjeku ako ga pije umjereno. Kakav je život bez vina, kad je
stvoreno za veselje ljudima! Gorčina duše spopada čovjeka koji je vina previše popio“ (Sir 31,27.29. Usp.
još: 40,20).
 Teme sociologije vina
• look into the creation of wine specific sub cultures, such as wine connoisseurs, wine
critics, wine buyers, sommeliers, vintners, wine conglomerates, or even specific
consumer groups as defined by lifestyle, geographical location, social aspirations,
social status or otherwise.
• look at alcohol abuse among disadvantaged groups (or among elites for that matter)
or gender or ethnicity stereotypes in wine marketing.
• look into the cultural and historical context of wine production and consumption
• look into families and the way wine is talked about, look at recent trends, look at the
marketing of wine…
 ...
https://vinumvine.files.wordpress.com/.../steve-charters-wine-and-society-the-social-and-
www.winefooly.com
 Istraživački zadatak

• 22.1.2018. – Sv. Vinko

Tko je bio sv. Vinko (kratke crtice iz biografije)?
Zašto, kako i gdje se u RH slavi Vincekovo?
Kako se slavi Vincekovo u različitim zemljama Europe?
Koje su ostale proslave vina u RH. Zbog čega, gdje se i kako slave?
Kada se slave dan/dani vina u drugim državama/regijama/kontinentima svijeta i zašto?