MORFOFUNKCIONALNE

PROMJENE ORGANSKIH
SISTEMA NA ĆELIJSKOM
NIVOU KOD ŽENA
TOKOM TRUDNOĆE.
 Normalna trudnoća praćena je manjim ili većim
promjenama koncentracije nekih biohemijskih,
hematoloških i endokrinoloških parametara kao
rezultat adaptacije organizma na novonastalo
stanje.
 Najznačajnije su hematološke promjene, snižene
koncentracije hemoglobina, broja eritrocita i
hematokrita.
 Karakteristične su promjene bubrežne funkcije,
porastom bubrežne perfuzije, raste brzina
glomerularne filtracije, što dovodi do povećanog
izlučivanja glukoze, proteina, kreatina i urata.
 Promjene u metabolizmum glukoze zahtijevaju
laboratorijsko praćenje jer šećerna bolest može
dovesti do kongenitalnih malformacija,
perinatalne smrti, fetalne makrosomije i
neonatalne hipoglikemije.
 Kada govorimo o promjenama u koncentraciji
pojedinih proteina, rezultat su hormonski
regulirane promjene u sintezi, povećanog
volumena plazme i protoka plazme kroz
bubrege.
 Brojne su promjene
kroz koje prolaze i
majka i dijete.
 Kako novo biće raste i
sazrijeva majka se
mijenja fizički i
emocionalno.
 Kako djeluju hormoni na vaš
organizam
 Među brojnim ulogama hormona je i vitalna
uloga koju imaju u svakom aspektu
reprodukcije: prije trudnoće - u reguliranju
menstrualnog ciklusa, održavanju trudnoće,
započinjanju porođajnih bolova, pomaganju
pri porodu i proizvodnji majčinog mlijeka
 Kako djeluju hormoni na vaš
organizam
 Hipofiza proizvodi hormone koji kontrolišu
druge endokrine žlijezde u organizmu,
uključujući i jajnike
 Među hormone hipofize spada i gonadotropin
koji stimulira gonade (jajnike i testise) i izaziva
seksualni razvoj, te omogućava reprodukciju.
 Jajnik ima ulogu proizvodnje gameta i
proizvodnje hormona (estrogen i progesteron)
 Kada niste trudni...
 Menstrualni ciklus regulira nekoliko hormona
hipotalamo-hipofizno-gonadalne osovine.
 Hipotalamus potiče hipofizu na lučenje
folikulostimulirajućeg hormona (FSH);
 FSH se preko krvi prenosi do jajnika i daje mu
nalog da pripremi jednu jajnu ćeliju za ovulaciju.
 Na početku svakog ciklusa dolazi do rasta većeg
broja folikula (svaki folikul se sastoji od jajne
ćelije i granuloza ćelija); tečnost koju stvaraju
ćelije folikula je bogata estrogenim hormonima;
jedan folikul se razvije brže od ostalih.
 Kada niste trudni...
 Kao odgovor na visok nivo estrogena u krvi, hipofiza
stvara luteinuizirajući hormon (LH); pod navalom LH
dolazi do oslobađanja jajne ćelije iz folikula i pretvaranja
puknutog folikula u korpus luteum ili žuto tijelo; tada
luteinizirajući hormon stimulira korpus luteum da
počne stvarati progesteron.
 Kada niste trudni...
 Ako se oplođena jajna ćelija ne implantira u zid
materice, nivo estrogena i progesterona opada, a pad
nivoa hormona izaziva ljuštenje sluznice materice,
menstruaciju.
 Pri začeću
 Kada se oplođena jajna ćelija koja se razvija, implantira
u zid materice, ona potakne proizvodnju humanog
horiogonadotropnog hormona (HCG); ovaj hormon
sprječava menstruaciju.
 Istovremeno korpus luteum nastavlja rasti i proizvoditi
progesteron;
 Progesteron zajedno sa estrogenom sintetiziranim u
folikulu jajnika pomaže održavanju trudnoće i
formiranju hranjive sluznice (endometrijuma) materice.
 Pri začeću
 Progesteron utiče i na druge dijelove organizma
trudnice (grudi se počinju priporemati za dojenje,
prsten koji okružuje bradavice se povećava i postaje
tamniji; grudi se povećavaju jer se stvara tkivo u kojem
će se stvarati i pohraniti mlijeko; ove promjene su
odgovorne za bolne i osjetljive grudi, na šta se žali
većina trudnica.
 Reakcija na hormone može izazvati mučninu u
ranoj trudnoći pa čak i nagle promjene
raspoloženja.
 Za vrijeme trudnoće
 Od 12-te sedmice nadalje posteljica preuzima zadatak
da hrani plod koji se razvija, i proizvodi veliku količinu
hormona koji nastavljaju kočiti ovulaciju.
 Progesteron opušta krvne sudove majke kako bi mogli
propuštati veći volumen krvi, što omogućava srcu i
plućima da udovolje zahtjevima trudnoće, a pomaže i u
opuštanju glatkih mišića materice, mokraćnog mjehura i
crijeva.
 Posteljica luči i relaksin koji omogućava i
omekšavanje i opuštanje vezivnog tkiva i
ligamenata trudnice
 Za vrijeme trudnoće
 Proizvodnju prolaktina i humanog placentarnog
laktogena (HPL), mliječnog hormona, započinju
hipofiza i placenta. Estrogen i progesteron odlažu
stvaranje mlijeka.
 Nadbubrežne žlijezde luče kortizol koji može smanjiti
alergijske reakcije.
 Nivo adrenalina, noradrenalina i endorfin hormona se
podiže i povećava ritam i frekvenciju srca i disanja i
ubrzava rad organa za varenje; ovi hormoni su
odgovorni i za promjene raspoloženja.
 Hormon oksitocin stimulira matericu da počne
sa kontrakcijama i pomogne potiskivanju djeteta.
Ako su kontrakcije slabe liječnik može dati
vještački oksitocin da bi izazvao porođajne
bolove ili ih ubrzao
 Kada se ukloni placenta,
nivo progesterona i
estrogena naglo opadne,
a prolaktin može
započeti sa svojim
djelovanjem.
 Kada beba počne sisati, ta radnja šalje impulse
hipofizi.
 Dolazi do lučenja veće količine oksitocina koji
djeluje kao stimulans.
 Izaziva kontrakciju mioepitelnih ćelija koje
okružuju alveole i kanale mliječne žlijezde.
 U prvim danima oksitocin takođe izaziva i
kontrakcije materice prilikom dojenja, a grčenje
materice izaziva bolove koje osjećate.
 Hormoni i trudnoća
 Od trenutka oplodnje
počinje prava hormonska
oluja, koja će vladati
promjenama u tijelu
trudnice slijedećih devet
mjeseci. Dva hormona
su posebno važna:
progesteron, humani
horionski gonadotropin.
 Progesteron, kojeg
nazivamo i "zaštitnikom
trudnoće" potiče sluznicu
maternice da se
zadebljanjem pripremi za
prihvaćanje oplođenog
jajašca te da ga hrani, a s
druge strane, omekšava,
relaksira mišiće maternice
te onemogućuje
izbacivanje jajašca.
 Hormoni progesteron, prostaglandini dovode do
dilatacije krvnih žila što omogućava potrebni
dovod kisika i hranjivih tvari svim tkivima.
Maternica, posteljica i vaše dijete ovise o
dovoljnom dotoku hrane i kisika.
 Nadalje, progesteron, hormon zaštitnik trudnoće,
omogućava stalnu relaksaciju maternice, što
omogućava konstantni dovoljan protok krvi kroz
posteljicu te brzi rast i razvoj vašeg djeteta.
 Horionski gonadropin
nastaje u stanicama
posteljice, a njegovo
postojanje ukazuje na
trudnoću. Na temelju
prisutnosti tog hormona
u krvi i mokraći djeluju
testovi za dokazivanje
trudnoće.
 U toku trudnoće placenta izlučuje sljedeće hormone:
 Humani horionski gonadotropin
 Estrogen
 Progesteron
 Humani placentni laktogen
 U isto doba kada se
stanice trofoblasta
razvijaju iz tek oplođenog
jajašceta,tkiva trofoblasta
luče hormon humani
horionski gonadotropin u
tjelesnu tekućinu majke.
 Sekrecija brzo raste i
dostiže maksimum oko 7-9
sedmice poslije ovulacije,a
zatim se u 16 sedmici
poslije ovulacije smanjuje
na relativno malu
vrijednost.
Funkcija humanog horionskog gonadotropina

 Humani horionski gonadotropin je glikoprotein

 On sprečava involuciju žutog tijela na kraju
menstruacijskog ciklusa,uzrokuje da žuto tijelo
pojača sekreciju svojih hormona,progesterona i
estrogena.Višak ovih hormona uzrokuje da
endometrij uterusa nastavi rasti i pohranjivati
velike količine hranjivih tvari umjesto da ode u
menstruum.
 Pod utjecajem horionskog gonadotrpina žuto tijelo
podvostruči svoju početnu veličinu otprilike za mjesec
dana nakon početka trudnoće,a neprekidno lučenje
estrogena i progesterona iz njega održava decidualnu
prirodu endometrija uterusa što je potrebno u prvim
fazama razvoja placente i drugih tkiva fetusa
 Odstrani li se žuto tijelo negdje prije 11 semice
trudnoće doći će do spontanog abortusa,ali poslije ovog
roka placenta sama izlučuje dovoljne količine
progesterona i estrogena da bi se trudnoća održala do
kraja fetalnog razvitka.
 Humani placentarni laktogen
 Počinje se lučiti oko 5 sedmice trudnoće i tokom
trudnoće luči se sve u većoj mjeri; sve do 34-36
nedjelje njegova koncentracija raste i dostiže
najveće vrijednosti
 Hemijski HPL je sličan hormonu rasta
 Humani placentarni laktogen djeluje na dojke
poput prolaktina (proliferacija stanica mliječne
žlijezde); dovodi do lipolize i porasta slobodnih
masnih kiselina i povećava prag osjetljivosti
ciljnih ćelija na inzulin.
 Lučenje estrogena iz placente
 Placenta,poput žutog
tijela,izlučuje i estrogene i
progesteron.
 Ovi hormoni luče se u
stanicama sincicijskog
trofoblasta,zajedno sa
horionskim
gonadotropinom i
humanim placentarnim
laktogenom.
 Estrogeni djeluju
uglavnom tako da
reproduktivni i njima
pridruženi organi
proliferiraju.
 U trudnoći vrlo velike količine estrogena
uzrokuju:
 1.povećanje uterusa
 2.povećanje dojki i rast žljezdanog tkiva u njima
 3.povećanje vanjskog spovila žene.
 Estrogeni takođe relaksiraju različite ligamente
zdjelice a svrha je da se olakša prolaženje čeda
kroz porođajni kanal.
 Lučenje progesterona iz placente
 Progesteron je hormon koji je neophodan u
trudnoći.
 Uz umjerene količine koje luči žuto tijelo u
početku trudnoće,ogromne količine ovog
hormona izlučuje placenta,nekad čak i 1 g
dnevno,pred kraj trudnoće;izlučivanje
progesterona poveća se u trudnoći čak
desetorostruko.
 Progesteron uzrokuje razvoj decidua stanica u
endometriju uterusa,a ove stanice onda igraju
važnu ulogu u ishrani embrija u ranom stadiju
razvoja.
 Progesteron ima poseban učinak da smanjuje
kontraktilnost gravidne maternice,pa na taj način
sprečava da kontrakcije uterusa ne izazovu
spontani pobačaj.
 Progesteron pomaže
razvitak jajašceta čak prije
implantacije,jer specifično
pojačava sekreciju u
jajovodima i maternici te
obezbjeđuje prikladnu
hranjivu tvar za razvoj
morule i blastociste.
 Progesteron koji se
izlučuje za vrijeme
trudnoće sudjeluje u
pripremanju dojki za
laktaciju.
 Prolaktin
 Između 5. i 8. nedjelje gestacije počinje porast
izlučivanja PRL, koji je na kraju trudnoće oko
10 puta viši od početnih vrijednosti
 PRL utiče na rast dojki i priprema ih za dojenje, i
odgovoran je za održavanje laktacije
 Oksitocin
 Vrijednosti oksitocina su u ranoj trudnoći niske i
tek u drugoj polovini trudnoće se povisuju
 Međutim za njegovo djelovanje nije važna
koncentracija hormona, već broj receptora i
njihova osjetljivost, na koju djeluju estrogeni.
 Tokom trudnoće povećava se broj receptora, pa
od 20. nedjelje raste osjetljivost maternice na
oksitocin, da bi sa 36 nedjelja dostigla
maksimum
 Oksitocin je važan za održavanje i napredovanje
već započetog porođaja, a u babinjama djeluje na
izlučivanje mlijeka uzrokujući kontrakcije glatkih
mišića žljezdanih kanalića.
 S napredovanjem
trudnoće, uz djelovanje
hormona trudnoće
dolazi do porasta
bazalnog metabolizma
kao i volumena krvi.
Najveći utjecaj na
porast bazalnog
metabolizma ima
porast funkcije
štitnjače, čija aktivnost
pod utjecajem visoke
razine estrogena raste
za nekih 25% a toliko
iznosi i porast
bazalnog metabolizma.
 Uslijed porasta bazalnog metabolizma kao i
volumena cirkulirajuće krvi trudnice se
osjećaju puno toplije nego inače, više se
znoje.
 Hormoni štitnjače potiču rast i razvoj
organizma i nužni su za održavanje funkcije
bazalnog metabolizma. Posebno su bitni za
rani razvoj mozga, tokom fetalnog života i
tokom prvih nekoliko godina djetetova
života.
 Nepravilan rad štitnjače utječe na plodnost,
trudnoću i razvoj djeteta.
 Osim kontrole hormona štitnjače prije začeća,
vrlo je važno da buduće majke kontroliraju
štitnjaču u ranoj fazi trudnoće jer neliječena
bolest štitnjače povećava rizik zastoja razvitka
djeteta u budućnosti, kao i mogućnost
preuranjenog poroda, pa čak i mrtvorođenja.
 Najvažniji simptomi hipotireoidizma u trudnoći
su umor, depresija, bol u mišićima, zaboravnost,
intolerantnost na hladnoću dok su najvažniji
simptomi hipertireoidizma gubitak težine,
iritabilnost i anksioznost, ubrzan rad i lupanje
srca, tremor ruku i karakterističan ukočen
pogled.
 Krv
 Volumen krvi se blizu
termina poroda poveća za
ukupno 45% od volumena
krvi žene koja nije trudna.
Taj se volumen povećava
na račun kako stanica,
tako i tzv. tekućeg dijela
(plazma i eritrociti).
Povećanje tekućeg dijela je
ipak nešto veće pa su
trudnice u odnosu na
ostale žene ipak nešto
„slabokrvnije“.
Hematološke promene u trudnoći
 Najznačajnija promena je dramatično povećanje
ukupnog volumena krvi;
 Povećava se volumen plazme za 40-50%;
 Povećava se masa eritrocita za 20-25% (oko 450
ml);
 Nastaje diluciono smanjenje koncentracije Hb –
“fiziološka anemija trudnoće”.
 Povećanje tjelesne mase trudnica djelimično je
posljedica akumulacije vode u organizmu.
 Primarni poticaj za povećanu retenciju vode i
natrijevih jona je stalni pad periferne vaskularne
rezistencije (otpora), što aktivira renin-
angiotenzin-aldosteronski sistem.
 Plazmatska koncentracija angiotenzinogena,
angiotenzina II, aldosterona, te aktivnosti renina,
raste u ranoj fazi trudnoće i ostaje povišena do
porođaja.
 Rezultirajući porast volumena plazme u prosjeku
iznosi oko 45%, a započinje u šestoj gestacijskoj
sedmici.
 Volumen plazme raste brže u odnosu prema
ukupnoj masi eritrocita, pa će, pored povećane
eritropoeze, koncentracija hemoglobina, broj
eritrocita i hematokrit biti sniženi tokom
normalne trudnoće.
 Koncentracija hemoglobina u terminu porođaja
u prosjeku iznosi oko 121 g/l u odnosu na
negravidne žene kod kojih je 133 g/l.
 Povećan volumen krvi uz smanjenu viskoznost
omogućava povećanu perfuziju kože, bubrega i
uteroplacentarne jedinice. Tokom trudnoće
dodatnih 1000 mg željeza nužno je za sintezu
majčinih i fetalnih eritrocita, te proteina koji
sadržavaju željezo.
 Pored povećane apsorpcije željeza iz hrane i to s
normalnih 10% na 25%, dnevne potrebe za
željezom ne mogu se zadovoljiti samo tim
izvorom, nego se troše i zalihe željeza u
organizmu. Rezultat toga je latentni ili klinički
manifestni manjak željeza, a najčešće se javlja
kod žena kod kojih su zalihe već bile
osiromašene.
 Krv
 Povećava se potreba za
željezom tako da bi svaka
trudnica trebala uzimati
oko 1 gram željeza
dnevno.
 Definicija anemije u trudnoći
 Definicija - stav WHO je da vrijednost Hb u
trudnoći ne smije biti ispod 110gr/L;
 A stav CDC (Center for Disease Control) je:
- da u I i III trimestru vrijednost Hb
ne smije biti ispod 110gr/L;
- da u II trimestru vrijednost Hb
ne smije biti ispod 105gr/L.
 Anemije u trudnoći

75%-90% anemija
u trudnoći nastaju usljed

nedostatka - deficita gvožđa

 Srce i krvožilni sistem
 Volumen krvi
raste tokom
cijele
trudnoće. Pri
tome je
značajniji
porast plazme
(tekuće faze
krvi) čija
količina raste
za 30%
 Ukupna zapremina
cirkulišuće krvi se poveća
za 1,5 litra, minutni
volumen srca je povećan
za za 30%, od oko 4,5
litra na oko 5,7 -6,o litra.
Frekvenca srca je
povećana za 10 -15
otkucaja, od 70 na 80-85
u minutu .
 Promjene bubrežne funkcije
 Porastom bubrežne perfuzije (protok krvi kroz
bubrege) raste i brzina glomerularne filtracije i to
s prosječnih 100ml/min na 140-150 ml/min.
Posljedično tome povećano je izlučivanje
glukoze do 1g/dan, pa se kod 70% trudnica
javlja blaža glikozurija
 Povećano je izlučivanje uree urinom, proteina do
0,3 g/dan, kreatinina, a tokom prvog trimestra
povećano je i izlučivanje urata.
 Dolazi do promjenjene tubularne resorpcije
aminiokiselina i urata, koncentracija urata u
serumu kontinuirano raste od 12 GS. I dostiže
maksimum pisljednje četiri sedmice.
 Maternica
 Kod žene koja nije
trudna maternica teži
oko 70 grama Za vrijeme
trudnoće se transformira
u relativno tanak mišićni
organ dovoljnog
kapaciteta za smještaj
posteljice, ploda i plodne
vode.
 Maternica
 Totalni volumen sadržaja
uterusa (maternice) u
terminu porođaja može
biti od 5 do čak 20 litara.
Sama maternica teži u
terminu porođaja čak
oko 1100 grama.
 U kasnijim mjesecima
trudnoće pojavljuju se u
gotovo polovice trudnica
tanke valovite crvenkaste
pruge na trbuhu,
grudima i bokovima –
strije.
 Kod mnogih žena
središnja linija trbušnog
zida postaje tamno
pigmentirana i nazivamo
ju crna linija – linea
negra
 Težina
 Većina povećanja tjelesne
težine za vrijeme
trudnoće pripisuje se
maternici i njenom
sadržaju, grudima,
povećanju volumena
krvi, izvanstaničnoj
tekućini te nešto malo
metaboličkim
promjenama koje
rezultiraju stvaranjem
masti i proteina, tzv.
„majčinim rezervama“.
 Prirast težine majke. U prvim jesecima trudnoće
majka redovno izgubi nekoliko kg ali u toku
cijelog perioda trudnoće njena težina raste za 12
kg;najveći dio ovog porasta uslijedi u posljednja
dva tromjesečja.Otprilike 3,5 kg ovog povećanja
težine čini fetus,a otprilike 2 kg otpada na
amnionsku tekućinu i ovojnice fetusa.Težina
same majke poveća se za 6.5 kg.
 Prosječnim i urednim
dobitkom na težini i
trudnoći smatra se
povećanje tjelesne težine
za 11 do 13 kg.
Metaboličke promjene u trudnoći
 Metaboličke promjene u trudnoći usko su
povezane sa funkcijom posteljice i adaptivnim
promjenama endokrinog sistema trudnice
 Posteljica sintetizira i izlučuje humani placentni
laktogen, hormon čije se djelovanje opisuje kao
dijabetogeno.
 HPL u trudnoći djeluje anabolički na proteine,
smanjuje oksidaciju glukoze u ćelijama, a na
masno tkivo djeluje lipolitički
 Potiče lipolizu, povećava prag osjetljivosti
ciljnih ćelija na inzulin
 Estrogeni povećavaju utilizaciju glukoze u
ćelije, dok je progesteron smanjuje.
 Uticaj trudnoće je značajan na metabolizam
glukoze. Normalna regulacija šećera znači da se
razina glukoze u krvi ujutro i tokom dana kreće
između 3,3 i 6,6 mmol/l.
 Kod zdrave trudnice će glikemija i nakon
opterećenja glukozom biti manja od 7,8 mmol/l,
ukoliko su vrijednosti iznad 7,8 mmol/l, radi se
o dijabetesu.
 Tokom rane faze trudnoće, dominantan faktor
koji doprinosi poremećaju homeostaze
ugljikohidrata jeste kontinuirano prelijevanje
glukoze i aminokiselina iz majčine u fetalnu
cirkulaciju. Rezultirajuća hipoglikemija u
majčinoj cirkulaciji dovodi do smanjenja
koncentracije inzulina, aktivacije lipolize i
posljedično tome dovodi do ketonemoje.
 Istovremeno snižena koncentracija
aminokiselina u majčinoj cirkulaciji doprinosi
hipoglikemičnom stanju ograničavajući
glukoneogenezu. Ovaj fenomen naziva se
akcelerirano gladovanje jer metaboličko stanje
kod trudnica nakon 12-14 sati gladovanja
odgovara metaboličkom stanju kod negravidnih
žena nakon 24-36 sati gladovanja.
 U kasnijoj fazi posebno u drugom i trećem
trimestru, dijabetogeni učinak placentnih
hormona i prolaktina preovladava efekat
kontinuiranog preljevanja glukoze iz
majčine u fetalnu cirkulaciju.
 Placentni hormoni antagoniziraju djelovanje
inzulina i dovode do fiziološke rezistencije
na inzulin, što je okarakterizirano
hiperinzulinemijom i hiperglikemijom.
Upravo u ovom perodu trudnoće kod nekih
se žena može razviti gestaciijska šećerna
bolest okarakterizirana fiziološkom
rezistencijom na inzulin koja se normalizira
kod većine žena nakon porođaja.
 Javlja se hiperglikemija zbog smanjenog
uzimanja glukoze od strane jetre
 Postoji porast lipogeneze usljed konverzije
glukoze u mast i njeno deponovanje.
 U trudnoći je iskorištavanje glukoze
smanjeno
 Porast glukoze stimulira sekreciju inzulina,
ali on nije u stanju djelovati zbog “tkivne
rezistencije”- najvjerovatnije na nivou
receptora za inzulin na staničnoj membrani
 Tokom trudnoće u metabolizmu proteina
dolazi do značajnih promjena u sintezi,
koncentraciji i razgradnji
 Majčin metabolizam je neodvojiv od fetalnog
 Adaptacija majčinog metabolizma sastoji se
prvo u povećanju zaliha majčine energije te
u usmjeravanju energije od majke prema
fetusu. U početku trudnoće zahtjevi fetusa
su maleni.
 Prva polovica trudnoće može se nazvati
anaboličkom fazom.
 Karakteristike anaboličke faze su: dobivanje na
tjelesnoj težini, povećanje volumena krvi,
odlaganje masti i proteina u majčinu organizmu;
 Već u prvom trimestru smanjuje se koncentracija
glukoze u krvi, ali bez značajnog mijenjanja
koncentracije inzulina.
 Jetra sintetizira i izlučuje povećane količine
triglicerida, a u perifernom masnom tkivu ubrzava
se lipogeneza.
 Metaboličko prilagođavanje je još očitije u
kasnijoj trudnoći jer fetus raste, a i koncentracija
hormona posteljice se povisuje
 Ova druga polovica trudnoće se u energetskom
smislu opisuje kao katabolička faza: još veći pad
koncentracije glukoze u krvi majke i majčin
metabolizam prelazi na druge supstrate energije
kao što su laktati i mast, štedeći glukozu za fetus.
 U trudnoći se pogoršava metabolizam
ugljikohidrata, što je uzrokovano pojačanom
sekrecijom estrogena i sekrecijom humanog
placentnog laktogena (HPL).
 HPL ima na razini ćelije djelovanje poput
somatotropnog hormona hipofize te dovodi do
pojačane lipolize i povisuje prag osjetljivosti
ciljane stanice na inzulin.
 U normalnoj trudnoći postoji pojačana
inzulinska aktivnost, odnosno pojačana sekrecija
inzulina, koja se tome suprotstavlja.
 Ako je pojačana aktivnost inzulina nedovoljna,
razvije se gestacijski dijabetes - šećerna bolest
nastala u trudnoći.
 Dijagnoza šećerne
bolesti nastale u
trudnoći postavlja se
pomoću testa
opterećenja šećerom.
 Ukoliko razina šećera
nakon 120 minuta
prelazi 7.8 mmol/l radi
se o gestacijskom
diabetesu
 Obavljanje pretraga za
diabetes se
preporučuje svim
trudnicama između 26.
- 28. nedjelje trudnoće.
 Kod svih trudnica se preporučuje napraviti
oralni glukoza tolerans test (OGTT) u razdoblju
od 26. -28 GS. OGTT se izvodi tako da se
odredi glukoza u krvi nakon 10-16 sati
gladovanja, a zatim osoba popije 75g glukoze
otopljene u 250ml vode i nakon 120 minuta
ponovo se odredi koncentracija glukoze u krvi
 Liječenje trudnica s gestacijskim diabetesom se
temelji na zdravoj prehrani i redovnoj tjelovježbi
kao što je na primjer šetnja.
 Ako se gestacijski dijabetes ne može održavati pod
kontrolom putem pravilne prehrane i vježbe, nužno
je razinu šećera do kraja trudnoće održavati
injekcijama inzulina.
 Značenje poremećene kontrole razine šećera u krvi
tokom trudnoće je višestruko - rast djeteta je često
brži, češće su anomalije razvitka, viši je broj
prijevremenih poroda, češće su komplikacije u
trudnoći i porodu. Češća je žutica, kao i smrtnost
novorođenčadi. Majke su podložnije infekcijama,
trudnoća se češće dovršava carskim rezom.
 Promjene u metabolizmu proteina
 Promjene u metabolizmu proteina rezultat su
hormonski reguliranih promjena u sintezi
proteina, povećanja volumena plazme i protoka
plazme kroz bubrege.
 Koncentracija ukupnih proteina smanjuje se za
10-15g/l do 28. gestacijske sedmice, najviše zbog
smanjene koncentracije albumina i gama
globulina. Koncentracija IgG smanjuje se zbog
transplacentalnog prelaska.
 Promjene u homeostazi
 U trudnoći je povećan fibrinogen, povišeni su i
faktori zgrušavanja (VII, VIII, IX, XII) koji
imaju svrhu osigurati djelotvornu homeostazu za
vrijeme porođaja i odvajanja posteljice.