Smiren,skladan,uravnotežen,harmoničan porodični život,međusobna ljubav i
povjerenje,pravila raspodjela dužnosti,obaveza i zadataka te njihova realizacija,vrijednosti su tradicionalne bošnjačke porodice. Porodični dom ispunjen toplinom i ljubavlju,razumijevanjem i iskrenošću,međusobnim uvažavanjem i poštovanjem,saradnjom i potpomaganjem-rađali su osjećaj sigurnosti,sreće i zadovoljstva. Takva porodična klima u najmanju mjeru smanjit će mogučnosti da djeca krenu putem koji vodi u neuspjeh,delikvenciju i kriminalitet. Tradicionalna bošnjačka porodica,zasnovana na učenju islama,svoj kvalitet održavala je dosljednim zahtjevima u pogledu pravilnog izbora bračnog druga,skladnih bračnih odnosa među supružnicima i uklanjanjem uzroka koji dovode do razvoda.U bošnjačkoj porodici sve do novijeg vremena razvodi su bili veoma rijetki. Tradicionalna bošnjačka porodica odlikovala se urednim načinom života te nizom vrijednosti: • Iskrenost • Rad • Red • Disciplina • Poštenje • Pravednost • Ljubav • Osjećaj odgovornosti i dužnosti U ovakom ambijentu,mladi su se uspješno privikavali da vladaju sobom,da se razumno i odgovorno ponašaju.. Želja za potomstvom,biološka reprodukcija,porast nataliteta i osjećaj materinstva i očinstva bio je primjetan u takvim porodicama.Danas ove tendencije polaku zamiru. Uz ovakva nastojanja,kakva su bila u našim tradicionalnim bošnjačkim porodicama,izbjeći ćemo ili barem minimizirati neželjene pojave kao što su: • Loš odnos prema osobama drugog spola,stupanje u vanbračne odnose,neželjene trudnoće,alkoholizam,sukobe u braku,neodgovorno roditeljstvo i oštećenja u psihičkom i duhovnom razvoju. Sve ovo,naravno pretpostavlja da i sami roditelji moraju biti dobro odgojeni i da trebaju biti zrele i dobro formirane osobe,jer činjenica je da niko ne može pružiti drugome ono što i sam ne posjeduje. Roditelji treba da svojim ponašanjem i postupanjem budu na takvom nivou da ih djeca prihvate kao svoje pozitivne uzore i da im oni postanu autoriteti. Svjedoci smo da danas pri susretu tradicionalne i moderne porodice i vrijednosti,nerijetko javljaju dva pogrešna pristupa u odgoju djece. Tradicionalni pristup vodi u pretjeranu strogost,prevelike zahtjeve,grubost u komunikaciji,često kažnjavanje i sl. S druge strane dijete dobija potpunu slobodu,postaje centar porodice.Udovoljava se svim njegovim željama i zahtjevima,što jača dječiju sebičnost,bezobzirnost,umišljenost. Izlaz iz tih krajnosti moguć je samo kroz jedan umjeren i pedagoški utemeljen pristup odgoju koji će na tradicionalnim vrijednostima voditi kvalitetnom podizanju djeteta i izgradnji njegove ličnosti.