Predmet: Etika-osnovni pojmovi

TEMA: VRLINE- MUDROST JEDNA OD VRLINA OVJEKA

Kada opisujemo nekoga kao mudrog ovjeka mislimo na osobu, stariju osobu koja posjeduje znanje, te
koristei ga prua korisne savjete. Je li ispravno misliti da je preduvjet za mudrost iskustvo ivljenja,
koje je i satkano od naina kako smo primjenili sve to smo nauili. Jer ne zovemo sve ljude mudrima
kao to ni svo ljudsko djelovanje nije takvo. Ono to jeste injenica je da se od davnina tragalo za
istinom koja bi nam pomogla da lake ili uopte dodjemo do objanjenja naravi u nama i naravi stvari
oko nas. Iako se slika svijeta promijenila od one antike, potraga za mudrou ne prestaje.
U staroj Grko mudrost je povezana sa vrlinom, a boice Atena i njena majka Metis simboli su
mudrosti od najranijih vremena.
Neovisno od Stare Grke monoge su se kulture bavile ovom vrlinom i ona je kao takva vaan element
civilizacije.
Rimska mitologija uglavnom je preuzela mitove i legende od starih Grka i Etruana, uz promjenu
imena bogova. Tako je rimski pandan za boicu mudrosti Minerva.
Mudrost po klasinoj filizofskoj definiciji bi oznaavala najbolju upotrebu znanja. Prema Platonu
vrlina mudrosti jeste ideal najvieg principa-uma. U Platonovom spisu Protagora i Sokrat i
Protagora govore o vrlinama polazei od teze koje su medjusobno oprene. Protagora kae da su
pojedinane vrline razliite, jer primjerice mnogi ljudi mogu biti hrabri ali ne i mudri. Nadalje svrstava
mudrost u najvanije vrline. Sokrat pak odgovara da je mudrost i hrabrost ,ukoliko je vrlina znalca, pa
tako neznalica nikada ni ne moe biti hrabar.
U traganju za znanjem, tonim miljenjem ovjek se mora kloniti obmana koje svoj izvor imaju
upravo u neznanju. Shvaanje vlastitog neznanja je prvi korak u postizanju mudrosti, jer po Sokratu
Kad si slabiji od sebe to nije drugo doli neznanje, a kad si jai od samog sebe to je mudrost.
Platonovi dijalozi govore o vrlini mudrosti kao znanju o dobrome i hrabrosti da se ispravno ponaamo.
Mudrost kad se govori o vrlinama uz spomenute vrline, hrabrost, umjerenost i pravednost zauzima
poasno mjesto kardinalnih vrlina. Zato je to tako moda najbolje iitavamo na stranicama
Aristotelovog Nagovora kada pohvaljuje Pitagorine rijei da je Bog svakoga ovjeka stvorio zato da
stekne znanje i uvid. Zakljuuje da je prema tome najbolje od svega biti razborit. Aristotel umjesto
vrline mudrosti uvodi vrlinu razboritosti. Stei uvid u mudrost znai izabrati mogue i korisno i
premda je to vrijedan izbor on nije lak. Kae se da svaki ovjek tei k srei, postizanju dobra. Po
Aristotelu dobro djelovati znai svrhovito djelovati, odnosno dobro ivjeti.
I Toma Akvinski za koga se kae da je uenjem o vrlini spojio Platona, Aristotela i kransku
tradiciju, razboritost dri intelektualnom vrlinom u funkciji praktinog uma a time i glavom vrlina.
Ipak jasno nam je da mudrost nema iskljuivo veze sa znanjem. U romanu 'Siddhartha', njemako-
vicarski knjievnik Hermann Hesse napisao je: "Znanje se moe prenijeti, ali ne mudrost." To je zato
to mudrost nije posjedovanje znanja ni vjetina, nego vrlina.
Znanja su esto samo neija miljenja koja ne moraju biti istina. ak i kad ta miljenja dolaze od
strunjaka i akademika, ona su samo miljenja. Ne moraju nuno biti istinita, pogotovo kad proizlaze
iz raznih analiza i interesa. Miljenje se lako stjee. Mudrost ne. Miljenje svatko prua,a istinu i
mudrost vrlo rijetki.
T.S.Elliot, jedan od najpoznatijih europskih pjesnika 20 stoljea anticipirao je raspravu, tj. Predloio je
hijerarhiju u odnosu mudrosti sa znanjem i znanja sa informacijom, tako da niz poinje od podataka,
prema informaciji do znanja i na kraju mudrosti.
Heraklit je rekao znati mnoge stvari ne znai i biti mudar.
Znanja postoje ovakva i onakva, tona i netona, a mudrost je uvijek samo jedna. Znanje je i stvar
perspektive. Dok je za jedne neto znanje, za druge je to glupost.
Ne postoji znanje koje bi bilo bolje od istine. Znanje nije uvijek i istina, a nerijetko se zablude skrivaju
iza pojma znanja.
Pitamo li bilo koga eli li radije biti pametan ili mudar, velika je vjerojatnost da e se veina odluiti
za mudrost. A ipak, veina se u ivotnim situacijama odluuje za pamet, najvjerojatnije zato to nas
drutvo neprestano uvjerava, izravno ili neizravno, da trebamo biti pametni, razumni, racionalni i
slino. Nitko ili rijetko tko nas ui oslanjati se na intuiciju. U kolama stjeemo znanje a kroz ivotnu
kolu stjeemo mudrost. Mudrost je umjeti upotrijebiti pamet i znanje, kao i duh. Mudrac ima
izvanrednu snagu duha. A pametan ima izuzetno razvijen racionalni um.
Mudrost nam je uroena vrlina, prema tome, sve to trebamo je samo biti prirodni, autentini i voeni
vrlinama, a ne manama
Iz mudrosti proizlaze sve druge vrline. Mogli bismo rei da su u mudrosti izraene sve vrline, a ovdje
naglaavamo neke od njih:
-ljubav,intuitivnost,autentinost, objektivnost, pravednost, samodisciplina
Sustav vrijednosti mudrih temelji se na moralnim, a ne materijalnim naelima. Tko ima mudrost,
dosljedno ivi i radi u skladu sa svojim etikim uvjerenjima. Za razliku od mnogih, pa ak i vrlo
inteligentnih ljudi, ije ponaanje je, unato poznavanju i vrednovanju etike, esto
neetino. Dosljednost odlikuje mudre. Mudrost je uz ljubav najvea vrlina jer kad imamo mudrosti,
lako nam je osnaiti sve druge vrline potrebne za ostvarenje blagostanja. Mudrost nam prua uvide u
sve to nam treba kako bismo prebrodili zapreke i ostvarili svoju ivotnu misiju (svrhu), a time i
blagostanje.
No jesmo li s obzirom na sve informacije koje nas danas preplavljuju blii odgovoru na pitanje ta je
mudrost. Jesu li nam pomogli ueni, veliki ljudi u razjanjenju kako ivot uiniti boljim? Jesmo li ih
posluali? Mislim da su odgovori na ova pitanja u najmanju ruku nepotpuni kao to su bili prije
nekoliko stotina godina i kao to e vjerovatno biti i mnogo stotina godina unaprijed. Jer ne pita se
svaki ovjek i ne trai svaki ovjek. A biti mudar pretpostavlja iznova postavljati pitanja, ne uvati
znanje ve ga podijeliti i vjerovatno znati da samo sami sebe moemo uiniti mudrima ili bar
mudrijima.