Professional Documents
Culture Documents
Požeškom đaku
Ljubimo milu svoju narodnost i grlimo, sladki svoj narodni jezik
Miroslav Kraljević
• rodio se 25.7.1823. godine u Požegi
• 1843. godine završio studij prava u Mađarskoj
• za života obnašao je dužnosti od županijskog povjerenika, člana
hrvatskog Sabora, velikog župana županijske oblasti u Požegi i
Virovitici
• 1851. godine u Križevcima počeo pisati prvi roman novije hrvatske
književnosti, Požeški đak
• 1862. utemeljio tiskaru u Požegi
• 1863. izdavanje lokalnog zabavno-poučnog časopisa Slavonac
• 1863. objelodanio “prvi naški izvorni roman”, Požeški đak
• 16.9.1877. godine umro u Požegi gdje je i pokopan
Slika 1. Miroslav Kraljević Slika 2. Izgled naslovne
stranice Požeškog đaka
Posveta romana
• djelo je prvotno htio namijeniti roditeljima, ali su umrli
• zatim odlučuje svoje djelo posvetiti bratu, sestrama, nećacima i
nećakinjama
• započeo je svoj roman pisati još 1851. godine u Križevcima
(Bachov apsolutizam!), tiskanje djela morao je odgoditi za neka
“blažja vremena”
Važni elementi
• želi narodu podariti roman na narodnom jeziku
• posebno se obraća ženskoj čitateljskoj publici
• svjestan je da romani nisu na dobrom glasu
Polag ovih dokazah postojano ću dokle god duha u meni bude ljubiti milu
našu narodnost i grlit sladki naš narodni jezik, što da i vi, i svi vaši
potomci čine, živim vas zaklinjem Bogom.
Ovo dvoje mladenacah, više djece nego ljudih zadadoše si tvrdu vjeru i
vjernost, te se živim Bogom zakleše, da, ako se u životu ne bi mogli
sastati, prije vole umrieti, nego se drugomu zaručiti. Napokon da će
čuvati međusobno dane si poklone, kao oko u glavi…
• sukob klasa Dobrotvori i Pravočine
Nuto čuj, što noćas sanjah – sad nješto malo porumeni – učini mi se u
snu, da je Petar, obučen kano kakov gospodin k nam došao, a ja sam
već velika bila i da je mamu molio, da bi ja njegovom zaručnicom
postala. Kako sam ga tom prigodom rad imala, to ti ne mogu izkazati.
• bijeli tenebrizam mjesečine
Sve to stanovnike toga gradića ništa ne smeta; jer tu večerom pri sjajnom
mjesecu vidiš gdje na čoporu idu momki s djevojkami izpod ruke i krasne pjesme
slavonske pjevaju; sbor jedan s drugim se napokon skriža, a gdjegdje se i sitni
glas tamburice s pjevanjem pomiešan odzove.
• elementi idiličnog pejzaža opis Požege
… još prie prozorja bijaše nebo čisto kao ogledalo, zviezde treptahu na
neizmjernom prostoru nebeskom, kao drago kamenje, a puni mjesec izlievaše
svoju svjetlost nad počivajućom prirodom, obasjavajuć mirni požežki predjel.
Sunce je bilo već za požežke planine zašlo, te mrak stane svojim tavnim
zatvorom ovaj rajski predjel zastirati; svjetlina vrvi po gradu, te se napokon
na tri strane momci i djevojke razdiele, da oko vatre igraju, prjeko nje skaču i
odličniim gledaocem pjevaju, da se tako gledanjem i pjevanjem zabavljaju.
• načelo glazbenosti pjesma rugalica Ništiću
Da dakle znake svoje žalosti prema mišljenom mrtvacu ukažu, započe duboko
tutnjanje, vihar podiže prah u visinu, tad postade bljesk i tutanj gromovah, za
svakim tresom sliedaše moćan potres u zraku, a zatim silni dažd. A gdje je naš
Petar? na groblju izvan sebe, leži kod spomenika na studenom kamenu, a nikoga
nema, koi bi mu tielo: duša bo je u nesviesti spavala: pod krov odneo.
• kult junaštva Petrova hrabrost i buđenje nacionalne svijesti
Junaci, znate li tko ste i što ste sada? Sad ste sivi sokolovi, svietle
kraljice vitezovi, sad ste otci svojih otacah, pravi skrbitelji svoje
djece, a sinovi velike premoguće cesarice. Sad ste čuvari
pastirah duhovnih i svjetovnih, branitelji svete vjere, svoga
najvišjega gospodara, ciele države, cesarice, Marie Terezie, svoga
milog zavičaja, svoje mile narodnosti, djece, roditeljah, suprugah i
ljubah.
• polarizirani likovi/ crno-bijela karakterizacija likova karakterno
određena imena
Petar biaše mladić šesnaest godinah, liepa stasa, krasnih crnih očiuh,
rumena lica, riečju: čednost mu i nevinost iz potezah lica sjaše.
Mili tvoj pogled, rumene tvoje ustnice, kroz koje, kad bi ljubki tvoj glas
do mrtvačkih hladnih ušiuh dospio, bi jih tako ublažio, da oni meni ništa
ne bi učinili.
Mili Petre ti si sada na putu kod sela morda Rajsavcah, da li znaš kolike
sam suze za tobom ronila, koliko mi je muke odlazak tvoj prouzrokovao!
Ali evo sladke utjehe tvoje knjižice! nju ljubim i cjelivam; jer u njoj mi
ostavi i zapovjedi, da ljubim milu našu narodnost, i grlim sladki naš
narodni jezik, ovu ću tako cieniti…
Realistički elementi
• deskriptivnost
U sobi gdje se te dvie vriedne kćeri Evine nalaze vidimo stol prostrt, na njem
dva velika findžana stoje priređena, u sriedi taca, na kojoj se ranjlika jednu
oku mlieka zadržavajuća puši, i lončić od polića s crnom kavom pokriven.
A zašto ju ne bi i uzeo? liepa je, mlada je, dobra je, da imam, tko će me u
starosti poslužiti; ako mi baš dodija, ima u apoteki svakake vrsti prašakah i
vodicah, što će pripomoći, da se je oslobodim.
• realistička funkcija književnosti problematizacija odnosa prema
narodnom jeziku u 18.stoljeću