Professional Documents
Culture Documents
Teksture u umetnosti
Tekstura, kao karakter površine u umetnosti, po
načinu izvođenja može biti:
- crtačka tekstura, gde se koriste crtački
elementi - tačka i crta;
- slikarska (različite gustine mrlja boja koje čine
površinu);
- plastička (hrapavo ili glatko, taktilna)
Tekstura kao likovni element koristi se u likovnim
umetnostima (slikarstvu, vajarstvu i arhitekturi),
primenjenim umetnostima i dizajnu.
U vajarstvu i arhitekturi tekstura je uvek stvarna –
fizička i plastička (površina skulpture, reljef, površina –
fasada građevine).
U slikarstvu tekstura može biti stvarna – fizička,
vizuelna (imitacija, iluzija fizičke teksture) i
kombinovana.
Crtačke teksture su vizuelne i dvodimenzionalne.
Albrecht Durer: Rinoceros, 1515.
Stvarna
Simulirana
Apstraktna
Inventivna
Van Gog, Maslinovo drveće (Slika i detalj)
Milan Konjović
Faktura u likovnim umetnostima označava likovno-tehnički
postupak obrade površine likovnog dela, ili drugim rečima
umetnikov rukopis.
U slikarstvu se to odnosi na način nanošenja boje koji može
biti:
- Impasto: gusti, debeli, pastozni, reljefni, trodimenzionalni
nanos boje koji se može i opipati (npr. Van Gog, Milan
Konjović), i
- Lazuran namaz: tanak, redak i proziran sloj boje ispod
kojeg se vidi boja ispod njega, ili čak površina – tkanje platna
(npr. Rembrant).
U vajarstvu faktura se odnosi na način obrade materijala
(udarcima dleta, modeliranjem gline, brušenjem i uopšte
načinom upotrebe raznih alata).
IMPASTO SLIKARSTVO LAZURNO SLIKARSTVO