Metode poučavanja, stilovi učenja i

kognitivni stilovi
METODE POUČAVANJA
 generalizirani obrasci ponašanja koji se
mogu sustavno primijenjivati u različitim
nastavnim područjima s ciljem
olakšavanja i poboljšavanja ishoda
učenja (Vizek Vidović i sur., 2003)

 Razlikuju se s obzirom na:

 stupanj aktivacije učenika

i nastavnika

 broj učenika
Didaktika (Bognar, Matijević, 2002)
STRATEGIJE METODE

POUČAVANJE Problemsko poučavanje,

heurističko poučavanje,
programirano poučavanje
UČENJE OTKRIVANJEM Istraživanje, simulacija, projekt

DOŽIVLJAVANJE Recepcija umjetničkog djela

IZRAŽAVANJE I STVARANJE Interpretacija, evaluacija i kreacija

VJEŽBANJE Učenje učenja, praktični radovi,

tjelesno vježbanje
STVARANJE Znanstveno stvaranje, umjetničko
stvaranje, radno-tehničko
stvaranje
Psihologija (Vizek Vidović i sur., 2003)

Aktivnost
visoka niska
nastavnika

Poučavanje
Izravno vođenim
poučavanje otkrivanjem i
Rasprava Samostalno
razgovorom
učenje

Aktivnost
niska visoka
učenika
 IZRAVNO POUČAVANJE
Najraširenija metoda
Poduka u kojoj učitelj/ica izravnim
izlaganjem prenosi učenicima
strukturirane informacije i u kojoj
demonstrira korake koje učenici
trebaju slijediti
Učenici dobivaju neposredan uvid u
strukturirane informacije
Temeljna pretpostavka

nastavnik posjeduje znanja koja

prenosi na učenika čija je
aktivnost minimalna
Izravno poučavanje je primjereno kada je:

 mnogo materijala
 malo vremena
 gradivo teško dostupno
Vremena
 potrebno pobuditi interes za neko
malo
gradivo
 potrebno učenike uputiti u novo gradivo
 potrebno sažeti i sintetizirati građu iz
više izvora
Izravno poučavanje nije primjereno
kada:
 se želi postići uvježbavanje vještina
 su učenici različite razine
predznanja
 su lako dostupni drugi izvori
informacija
 je za postizanje željenih ishoda
potrebno aktivno sudjelovanje
učenika
 Etape izravnog poučavanja
Objašnjavanje cilja i motiviranje za
učenje

Obrada novog gradiva i/ili pokazivanje

vještina

Vođeno uvježbavanje i praćenje izvedbe

Provjera razumijevanja

Dodatno uvježbavanje i osiguravanje transfera

ZADATAK
 Pokušajte u nekoliko riječi za svaku etapu
napisati kako biste je realizirali:

 u nastavnoj cjelini iz svog predmeta

Etapa 1. Objašnjavanje cilja i
motiviranje za učenje: ŠTO JE SVE VAŽNO
 Stav učitelja/nastavnika
 Ugodno razredno ozračje
 Uvođenje u temu prepričavanjem neke
anegdote ili šale
 Postavljanje izazovnog pitanja
 Povezivanje gradiva s prethodno usvojenim
 Povezivanje s poznatim informacijama
 Povezivanje s učenikovim iskustvom
 Etapa 2. Obrada novog gradiva (predavanje
ili pokazivanje vještina)

SREDIŠNJI
DIO
• ODREĐIVANJE • OBJAŠNJAVANJ • IZVOĐENJE
CILJA I ŠIREG E POJMOVA ZAKLJUČAKA
KONTEKST

POČETNI ZAVRŠNI
DIO DIO
Etapa 3. Vođeno uvježbavanje i praćenje izvedbe
 Obilaženje razreda i praćenje rada svakog
učenika

 Povratnainformacija mora sadržavati opis

trenutnog ponašanja i upućivati na promjene
u svrhu poboljšanja

 Nakraju svakog dijela rada učenici

procjenjuju vlastiti napredak
Etapa 4. Provjera razumijevanja

 Uključiti sve učenike (ili sustavno varirati

ukoliko je nemoguće zahvatiti svih)

 Pomno odabirati vrstu pitanja (ne koristiti

samo zatvorena pitanja)

 Vrijeme čekanja na odgovor (prikladno)

 Praćenje neverbalne komunikacije učenika

 Etapa 5. Dodatno uvježbavanje i osiguravanje
transfera
Postiže se samostalnim vježbanjem i domaćim
zadaćama

iz stvarnog života Raznovrsnost zadataka

slučajevima i primjerima u srodnim problemskim
Uvježbavanje na područjima

TRANSFER
Primjena uočenog pojedinačnih slučajeva
pravila na novim zaključka iz više
primjerima Izdvajanje općeg
POUČAVANJE VOĐENIM OTKRIVANJEM I
RAZGOVOROM
 Ideja potječe od Sokrata
 SOCIOKONSTRUKTIVIZAM
 J. Piaget
 Dijete je aktivni sudionik procesa stjecanja znanja
 L. Vygotski
 Privatni govor, područje približnog razvoja
 J. Bruner
 Ključne komunikacijske vještine su postavljanje
otvorenih pitanja, davanje potpunih i podržavajućih
povratnih informacija
Rasprava i razgovor u razrednom
okruženju
 Razgovor podrazumijeva partnerski odnos učitelja i
učenika
 Svi učenici trebaju dobiti priliku iznijeti svoje
razmišljanje i stavove
 Nastavnik kao moderator
SAMOSTALNO UČENJE I
POUČAVANJE VJEŠTINA UČENJA
 Najveći stupanj aktivnosti učenika
 Povratne informacije o napredovanju
VJEŠTINE VAŽNE ZA SAMOSTALNO
UČENJE

VJEŠTINE PRAĆENJA PROCESA

POUČAVANJA

VJEŠTINE SAMOSTALNOG
UČENJA
 Učenik time provjerava
Povezivanje vlastito razumijevanje ;
i usporedba važno za asimilaciju novih
s postojećim spoznaja
znanjem

Bilježenje ključnih
Aktivno slušanje; podataka i misli;
skraćivanje poruka i
vještine slušanja se Vještine izražavanje vlastitim
mogu vježbati
praćenja riječima
procesa
poučavanja

Svrhovito Pravljenje
slušanje bilježaka
 AKTIVNO SLUŠANJE
 Cilj mu je zaista razumjeti poruku, tj.
nastojanje slušača da sebi i govorniku pomogne
u razjašnjavanju primljenih poruka
 Uključuje stalno praćenje verbalnih i
neverbalnih poruka, visoki stupanj
koncentriranosti te odgovarajuće reakcije koje
potvrđuju osobi da je slušana
 Neizravna podpitanja i parafraziranje, kontakt
očima
 VRSTE NE-SLUŠANJA
 PSEUDOSLUŠANJE (ustvari ne sluša, a ponaša se kao
da sluša)
 JEDNOSLOJNO SLUŠANJE (primanje jednog dijela
poruke)
 SELEKTIVNO SLUŠANJE (slušati ono što pojedinca
zanima)
 SELEKTIVNO ODBACIVANJE (usmjerenost na ono što
se ne želi čuti, pa kada se to pojavi,slušatelj odbacuje)
 OTIMANJE RIJEČI (slušati dok se ne ugrabi prilika za
govor)
 OBRAMBENO SLUŠANJE (neutralne i “neoptužujuće”
izjave se doživljavaju kao napad)
 Vještine organiziranja
udžbeničkih tekstova

Metakognitivne Vještine
kritičkog
vještine Kognitivne mišljenja
vještine
samostalnog
učenja

Vještine rješavanja Vještine pisanja

problema slobodnih sastavaka
Vještine organiziranja udžbeničkih
tekstova
 Tražiti
veze između gradiva i pojedinih
pojmova

 Sažimanje veće količine gradiva u

sažetke

 Uočavanje ključnih ideja u gradivu

 Izrada kognitivne mape

Vještine rješavanja problema
 Uglavnomse odnosi na područje
matematike i prirodnih znanosti – no
mogu se primijeniti i u drugim
područjima

 cilj
rješavanja problema je ili
prevladavanje zapreka koje priječe put
do rješenja ili kreiranje novih,
originalnih rješenja neke problemne
situacije
 identifikacija
problema

definicija i
evaluacija reprezentacija
problema
CIKLUS
RJEŠAVANJA
PROBLEMA

oblikovanje
praćenje
strategije

organiziranje
informacija
VJEŠTINE KRITIČKOG MIŠLJENJA
 Kritičko mišljenje je mišljenje višeg reda koje
započinje informacijom, a završava
vrednovanjem
 Kritički promišljati moguće je u poznatom
kontekstu, odnosno potrebno je određeno
znanje o predmetu mišljenja
 Kritičkom mišljenju pogoduje otvorenost i
fleksibilnost mišljenja i spremnost učenika
za izražavanje vlastitih misli i stavova
METAKOGNITIVNE VJEŠTINE
 Metakognitivni procesi su procesi
višeg reda koji se odnose na
razmišljanje o vlastitom mišljenju,
sponznaju o vlastitim znanjima

 Metakognitivnevještine nužne su
za samoregulirano učenje
 METAKOGNITIVNE TEHNIKE
STRATEGIJE

Postavljanje ciljeva
STRATEGIJA PLANIRANJA Dijeljenje na podzadatke
(prije učenja) Određivanje rokova izvedbe
Određivanje koraka izvedbe

STRATEGIJA NADGLEDANJA Samoprovjeravanje upamćenog

(za vrijeme učenja) Praćenje oscilacija pažnje
Praćenje razumijevanja
odgovaranjem na pitanja

STRATEGIJA Poznavanje strategija učenja

SAMOREGULIRANJA Primjena odgovarajućih kognitivnih
strategija učenja
(reakcija na učenje) Odbacivanje neuspješnih strategija
Kontrola ometanja i anksioznosti
Građenje povjerenja u vlastito
mišljenje
 KOGNITIVNI STILOVI

I STILOVI UČENJA
Kognitivni stilovi i stilovi učenja – isto ili
različito???
 Nema jednoznačne definicije kognitivnog
stila ni stila učenja
 Definiranje kognitivnog stila uključuje:
 Individualni obrazac ponašanja učenika
 Način na koji učenik reagira i koristi
podražaje iz okoline
 Način na koji učenik procesira informacije
 Preferirani način učenja
 Način na koji učenik organizira informacije
Kognitivni stil
 pojam koji se u kognitivnoj psihologiji
odnosi na relativno stabilnu dimenziju
ličnosti (ili osobinu ličnosti) koja
podrazumjeva način na koji pojedinac stječe
znanja, obrađuje i pohranjuje informacije te
pristupa rješavanju problema
Stil učenja
 Odnosi se na afektivne, kognitivne i psihičke značajke koje
su relativno trajni i stabilni pokazatelji načina na koji učenik
percipira, interpretira i reagira na učenje (Zarghani, 1988;
Swanson, 1995).
 Preferirani način učenja odnosno način na koji pojedinac
najuspješnije uči (Kocinski, 1984)
 Dispozicija pojedinca da percipira i procesira informacije na
određeni način (Sarasin, 1998)
 Složeni način na koji (i uvjeti pod kojima) učenik
najuspješnije percipira, procesira, pohranjuje i koristi ono što
uči (James i Gardner, 1995)
 Riding i Cheema (1991)
 holističko-analitički te verbalno-
imaginarni stil;
Pojedinci koje karakterizira holistički stil
procesiraju informacije kao cjelinu, a oni
analitičkog stila informacije procesiraju u
djelovima.
Drugi stil odnosi se na pojedince koji «misle
riječima», naspram pojedinaca koje
karakterizira mišljenje u «mentalnim
pedodžbama».
Navedena dva stila su neovisna.
 Stil (ne)ovisnosti o polju
(Witkin i Goodenough, 1981)

Temelji se na individualnim razlikama u

tome koliko čovjek u procjeni nejasne
situacije ovisi o vanjskim podražajima ,
tj. o onome što vidi, čuje i sl.

  
 • Ovisni o kontekstu; uglavnom žene
• Bolje pamte lica
Ovisni o • Vole pozitivnu povratnu informaciju
polju • Preferiraju socijalne načine učenja
• Grupni rad

• Neovisni o kontekstu, uglavnom

muškarci
• Bolji u matematici
Neovisni o • Pamte imena
polju • Samostalno učenje
• Ne vole socijalne interakcije u
kontekstu učenja
 Hudson (stil konvergentnog i divergentnog mišljenja)

 konvergentno mišljenje - selekcija i akumuliranje informacija

iz različitih izvora pri rješavanju problema
 Analitičnost, predvidljivost

 divergentno mišljenje - rješavanje problema kreativnije,

producirajući različita rješenja problema
 Istraživačko, nepredvidljivo
Stil refleksivnosti - impulzivnosti (Kagan i
sur., 1964)

Sustavno razmatranje
refleksivni različitih mogućnosti

Bez promišljanja
impulzivni odlučivanje za prvo rješenje
koje im se čini prikladnim
Kolb, D. (1984)
 Kolbov model kog. stilova temelji se na
percepciji i procesiranju informacija
 Učenici mogu percipirati informacije na dva
načina:
 Koristeći konkretna iskustva
 Koristeći apstraktne konceptualizacije
 Učenici mogu procesirati informacije na dva
načina:
 Aktivnim eksperimentiranjem, izvođenjem,
manipuliranjem
 Refleksijom ili promišljanjem o informaciji
 Percipranje informacija Procesiranje informacija

Konkretno Apstraktna Refleksija Aktivno

iskustvo konceptualizacija sudjelovanje

Percipiraju Percipiraju Procesiraju Procesiraju

informacije iz informaciju na informaciju informacije tako
konkretnog apstraktnoj razini promišljajući o da s njom nešto
iskustva Koriste istoj rade
mentalne ili Spremni su
Lako uče vizualne Sagledavaju preuzeti rizik
eksperimentira konceptualizacije informacije s Teoriju koriste
jući ili radom različitih za rješavanje
na terenu Smišljaju teorije stajališta problema i
kako bi objasnili donošenje odluka
Uče bolje opaženo Traže smiso Najbolje uče
koristeći stvarima kroz simulacije,
audio-vizualne Uče slušajući studije slušaja i
medije predavanja, samostalne
čitajući i aktivnosti
istražujući
Honey, P. i Mumford, A. (1986)
 Stilovi učenja koji se temelje na Kolbovom
modelu
Oni koji djeluju Teoretičari Pragmatičari Oni koji promišljaju
(activists) (theorists) (pragmatists) (reflectors)

Dinamični, Analitični, Misle i rade Percipiraju

intuitivni promišljaju, vole “zdravorazumski” informacije iz
Uče kroz nova preispitivati i razvijati pojedinci konkretnih iskustava
iskustva, aktivno teorije Uporni u a procesiraju ih
djelovanje Ne vole isprobavanju teorija promišljajući
Rado uče u nestrukturirano za uspješno rješenje Vole promatrati i
interakcijama s učenje problema razmišljati o stvarima
drugim ljudima Ne vole površinsko Vole metode koje Ne vole učiti
procesiranje imaju praktičnu “strogo po planu”
informacija i površno vrijednost
učenje Uče metodama
Pragmatičnost im je simulacije, ne vole
manje važna nego učenje bez rezultata i
logičko objašnjenje nagrada
Vole samostalni i
individualni rad
STRATEGIJE UČENJA
 Strategije učenja su operacije koje učenik
koristi da si olakša stjecanje, pohranu ili
dosijećanje informacija, odnosno specifične
akcije koje učenik poduzima kako bi učenje
učinio lakšim, bržim, zanimljivijim,
učinkovitijim, kontrolabilnijim i
transferabilnijim.
 Ne postoji konsenzus oko taksonomije strategija učenja

Strategije
učenja
(Hsiao,
1997)

Kognitivne Metakognitivne
SURADNIČKO UČENJE
Suradničko učenje određeno je
 radom u malim, suradničkim skupinama
 skupine su sastavljene od učenika različitih akademskih

postignuća, različitog spola i drugih značajki

 skupina je povezana zajedničkim ciljem sa svrhom

ovladavanja odredenim akademskim sadržajem

 zahtijeva osposobljenost kako ucitelja tako i ucenika

 Učitelj treba pripremiti učenike
za suradnju te im
pokazati model učinkovite
komunikacije kako bi razvijali
vještine potrebne za
suradničko učenje

 Učeći u skupinama, ucenici u suradnji s drugima izgrađuju

znanja te razvijaju svoje intelektualne sposobnosti,
sposobnosti rješavanja problema te kritičkog i kreativnog
mišljenja
 Rezultati istraživanja o razlozima primijenjivanja suradničkog
učenja u nastavi (Ercegovac, Jukić, 2008)

Kategorije Primjeri odgovora

Pozitivni međuljudski odnosi
Pozitivna slika o sebi
Učinkovitost procesa učenja
Razvoj komunikacijskih vještina “Učenici obogaćuju svoj rječnik”
Uključenost i aktivnost svih
učenika
Pozitivan odnos prema učenju
Kritičko i kreativno mišljenje
Ugodno radno ozračje
Rasterećenje učitelja
“Primjenjujem zbog veće povezanosti učenika”
“Bolji učenici pomažu slabijima”
“Učenici stječu samopouzdanje”
“Uče se iskustvenom istraživačkom učenju”
“I lošiji učenici mogu se aktivirati na njima dostupnim
zadacima”
“Stalno je prisutan veći interes za učenjem”
“Uče se kritičnosti prema radu drugih ali i
samokritičnosti”
“Opuštenija je radna atmosfera”
“Ako je dobro organiziran rad, rasterećujemo i sebe”