METODIKA PREDAVANJA

Temeljni pojmovi

Nastava je temeljni dio školskog rada u kojem se planski i organizovano provodi odgoj i
obrazovanje učenika prema propisanom nastavnom planu i programu.

Nastava je planski i organizirani odgojno-obrazovni proces.

Nastava je proces učenja i poučavanja u školi.

Didaktika (grč. Didaskein) je temeljna pedagogijska disciplina; didaktika znači poučavati,

obučavati, izobražavati, biti učitelj, predavati, dokazivati, razlagati, propisivati, opominjati,
zapovijedati, uvježbavati, biti poučen...

Didaktika je nauka o nastavi, o vještini poučavanja pedagoška disciplina koja se bavi teorijskim
osnovama problema nastave, proučava suštinske probleme odgoja i obrazovanja putem nastave i
učenja.

Utemeljivači didaktike: Wolgang Ratke i Jan Amos Komensky (17. St)

Didaktika se bavi zakonitostima učenja i podučavanja u nastavi.

Metodika nastave (grč. Methodos – način ili put traženja) je pedagogijska disciplina.
Interdiciplinarna znanstvena disciplina koja proučava zakonitosti odgoja i obrazovanja putem
jednog nastavnog predmeta, odnosno odgojno obrazovnih područja. Postoje još drugi nazivi za
metodiku: specijalna didaktika, didaktika struke, posebna metodika, pa i metodologija nastave
(na franc. Govornom području).

Odnos didaktike i metodike je odnos od općeg prema posebnom.

Metodologija historije
Metodologija
biologije
didaktika

Metodologija
matematike
Metodika ima koliko i nastavnih predmeta.

Didaktički trokut, osnovni faktori nastavnog procesa

učenik

Didaktički

trokut
nastavni sadržaj nastavnik

Didaktički pentagon

ŠTA (nastavni sadržaj)

(nastavnik) KO KOME (učenik)

KAKO

(Cilj) ZAŠTO ČIME (nastavna sredstva i pomagala)

Nastavni ciljevi se ostvaruju kroz evaluaciju sadržaja.

Zadaci nastave

 Materijalni (informativni, kognitivni ili spoznajni zadatak) – znanje, činjenice, spoznaja

 Funkcionalni – razvoj psiho-fizičkih sposobnosti
 Odgojni zadatak.

Struktura nastave

 Uvođenje ili pripremanje učenika za nastavni rad

 Obrađivanje novih nastavnih sadržaja
 Vježbanje
 Ponavljanje
 Provjeravanje i ocjenjivanje.
S obzirom na sve faze nastave postoje i različite vrste časova, ali bi svaki čas trebao biti čas
vrednovanja – dakle, kontinuirano pratiti napredak učenika.

Nastavni plan je osnovni školski dokument kojim se (najčešće u obliku tablice) propisuju
predmeti koji će se učiti u pojedinom tipu i vrsti škole, kojim redoslijedom po razredima i
kolikim brojem časova po predmetu.

Nastavni program (konkretizacija nastavnog plana) – npr. silabusi

 Sistem sadržaja podijeljen na predmete prema nastavnom planu i namijenjen obrazovanju

u odgovarajućoj vrsti ili tipu škole
 Školski dokument kojim su propisani nastavni sadržaji po predmetima iz nastavnog plana.

Kurikulum (lat. Curriculum – tok)

 Ciljevi učenja (kojima treba težiti)

 Sadržaji (predmete, koji su važni za postizanje ciljeva učenja)
 Metode (sredstva i putevi za postizanje ciljeva učenja)
 Situacije (grupisanje sadržaja i metoda)
 Strategije (planiranje situacija
 Evaluacija.

Matetika (mathetis = stjecanje znanja, spoznaja) je disciplina koja se bavi proučavanjem učenja,
pamćenja i zaboravljanja.

Proces učenja počinje selektivnom pažnjom – usmjeravanje mentalne aktivnosti ka nekom

podražaju. „Orjentacijski refleks“ (šta je to) – mozak reaguje na nešto nepoznato.

Rezultati učenja: mogu biti vezani uz razvoj sposobnosti na spoznajnom (kognitivnom),

doživljajnom (afektivnom) i praktičnom (psihomotornom) području.

Učenjem se stiču: znanje, stavovi i vrijednosti.

Stavovi su stečene tendencije reagovanja na određeni način prema nekome ili nečemu. Stavovi se
uče, stiču, ali su promjenljivi.

Komponente stava: spoznajna, emocionalna i djelatna.

Predrasuda – ima negativan predznak; nepotpun, iskrivljen, poopćen stav.

Stereotip – poopćavanje, pripisivanje neke osobine populaciji.

Vrijednosti – duboka uvjerenja koja usmjeravaju naša mišljenja, ponašanje...

Razine znanja:

 Prepoznavanje
 Prisjećanje i reprodukcija
 Rješavanje problema
 Snalaženje i prilagođavanje u novim uvjetima (kreacija, kreativno)

G. Olport – sve što jesmo smo stekli procesom učenja

Još neka određenja učenja:

Učenje je trajnije mijenjanje ponašanja pod uticajem stečenog iskustva, vježbi i praktikovanja.

Učenje je trajna ili relativno trajna i relativno specifična promjena individue koja se pod
određenim uvjetima može manifestovati u njenom ponašanju, a koja je rezultat prethodne
aktivnosti individue. (prethodne dvije definicije psihologijekse)

Učenje je ovladavanje dostignućima prethodnih generacija, dakle usvajanje generacijskih pojava.

(više pedagogijska definicija)

Sublimirano učenje – dešava se ispod praga svijesti, nesvjesno (reklamna industrija, politički
marketing).

Učenje je svaka promjena ponašanja kao rezultat neke aktivnosti.

Prirodno vs školsko učenje

Prirodno učenje karakterišu vlastite pobude, situacije i aktivnost gdje ličnost namjerno i
nenamjerno uči. Takvo je učenje neorganizovano, veoma efikasno i trajno.

Školsko učenje je namjerno, intencionalno, svjesno, upravljeno i dirigovano; može da bude

prisilno i da nije u skladu sa interesovanjima i motivacijom ličnosti koja uči.

Osnovne postavke teorija učenja: biheviorizam, kognitivizam, informaciono-procesna teorija,

konstruktivistička teorija.

Bihevioristički pristup učenju:

-stvaranje asocijacija između određenih podražaja i reakcije organizma

-predstavnici:

 J. B. Watson – S (stimul, podražaj) + R (reakcija) = U (učenje)

 E. Z. Thorndike – zakon efekta P (potkrepa) – nagrada ili kazna
 B. F. Skinner – instrumentalno uvjetovanje (primjeri: Skinerova kutija, pacovi, golubovi)

U=S+R+P

Kognitivni pristup učenju

-razvijanje kognitivnih shema ili misaonih struktura koji reprezentuju vanjske ili unutrašnje
pojave ili procese

-predstavnici: J. Piaget, Z. Vigotski, R. Gogne, R. Spiro

-asimilacija – usvajanje novih kognitivnih shema

-akomodacija – prilagođavanje već postojećih shema.

Učenje kao proces obrade informacija:

Ulaz senzorna memorija kratkoročno pamćenje RAM izlaz

dugoročno pamćenje ROM

Konstruktivistički pristup znanju

-znanje nastaje aktivnošću učenika, a proces učenja se sastoji u (re) organizaciji shema kojima
učenik reprezentira određene elemente u svojoj fizičkoj ili socijalnoj sredini.

Karakteristike dobrog nastavnika:

 objektivnost
 inovativnost
 kritičko razmišljanje
 otvorenost (prema diskusiji)
 elokventnost
  autoritet
 razvijena emocionalna inteligencija
 etičnost

Uloge nastavnika i učenika u nastavnom procesu:

 slika tradicionalne učionice

 nastavnik je „onaj koji zna“
 dominira nastavnikovo tumačenje gradiva uz tek povremena pitanja koji upućuje
učenicima ili oni njemu
 nastavnik aktivan, učenici pasivni

Poučevanje VS učenje

-poučavanje je proces koji se odnosi na aktivnost nastavnika

-učenje je proces koji se odnosi na učenika

-poučavanje nije isto što i učenje

Poučavanje (aktivnost nastavka)

-verbalna komponenta (usmeno izlaganje, pitanja – poticaji, usmjeravanja, tekst, pisanje na ploči,
PPT)

-vizualna komponenta (demonstracija – predmeta, pojava, procesa, radnji...)

Krug iskustvenog učenja

informiranje

vođenje konkretno savjetovanje savjetovanje

poduka aktivno prisjećanja instrukcije

eksperimentisanje

apstraktno reflektivna
mišeljenje opservacija
feedback pokazivanje

primjeri podrška

Implikacije modela iskustvenog učenja na nastavnu poduku:

-tradicionalni pristup u nastavi je neadekvatan ako dominira; važnije je omogućiti da učenici

budu aktivniji

-fokus bi trebao biti na unutrašnjem krugu sheme

-omogućiti učenicima priliku za doživljavanje konkretnih iskustava (srž)

-što je nastavnik aktivniji, ostavlja se manje prostora za aktivnost učenika

-pomoći učenicima da osvijeste načine na koje uče

-uredu je da učenici uče na principu pokušaja i pogreški

Dvije pretpostavke:

1. ljudi najviše uče iz vlastitog iskustva

2. učenje nije jednodimenzionalna i intelektualna aktivnost, nego uključuje cijelu osobu

Osvrt (na sliku): nastava usmjerena na učenika

-višesmjerna komunikacija između nastavnika i učenika – mogućnosti individualnog pristupa

-nastavnik nije više centralna figura u učionici

-svi su aktivni – učenici nisu pasivni već aktivno uključeni u proces učenja

Tri tipa nastavnika:

(akademski, intelektualni, savjetnički)

Nastavno gradivo Metodika Psihologija

Tumač + - -
Inicijator + + -
Aktivator + + +
Svojstva uspješnog nastavnika:

 istinski sluša svoje učenike

 pokazuje poštovanje
 daje jasnu, pozitivnu povratnu informaciju
 ima dobar smisao za humor
 strpljiv je
 poznaje gradivo koje predaje
 podstiče povjerenje
 vjeruje ljudima
 empatiše sa učeničkim problemima
 dobro je organizovan

Tri temeljne osobine nastavnika (C. Rogers):

 poštovanje – naklonost koja nije ničim uvjetovana

 empatija – razumjeti učenika sa njegove tačke gledišta
 autentičnost – biti ono što istinski jeste bez skrivanja iza titula, maski

Pojam nastavnog plana

Glavni dokumenti na kojima se temelji nastava u školi, su nastavni planovi i programi. Njime se
određuju sadržaji i vremenski okvir za realizaciju obrazovanja.

Nastavni plan je osnovni školski dokument. Njime se određuju predmeti koji će se učiti u
pojedinom tipu i vrsti škole, kojim redoslijedom po razredima i kolikim brojem časova po
svakom predmetu. Nastavnim planom se određuje koja će se vrsta sadržaja učiti u nekoj školi, a
time se određuje i profil nastave i tip same škole.

Nastavni plan zaista jeste (1) osnovni (2) školski (3) dokument i njime (4) određuje koji će se (5)
nastavni predmet (6) učiti u (7) pojedinom tipu i vrsti škole (8) kojim redoslijedom po razredima
(9) i sa kolikim brojem časova iz svakog predmeta.

Značaj i vrste nastavnih planova

Na osnovu sljedećih kriterija se određuje koji će predmeti i sa kolikim brojem časova „ući“ u
nastavnom planu za školu određenog tipa:

 popotrebe društva – tekuće i buduće

 potrebe ličnosti
 zahtjevi tradicije
 kulturno-umjetnički zahtjevi
  naučno-tehnološki zahtjevi.

Postoje različite kvalifikacije nastavnih planova zavisno od primjenljivih kriterija:

 prema nivou škola u školskom sistemu (za osnovnu, za srednju, za fakultet odnosno viša
škola)
 prema tipu škole (za gimnaziju, medicinsku, ekonomsku školu)
 prema mentalnom razvoju učenika (za specijalne škole)
 prema trajanju školovanja (potpuni ili skraćeni nastavni plan)
 prema specijalnom zadatku škole (eksperimentalni rad)
 prema nacionalnosti učenika (za nacionalne manjine)

Nastavni predmet i naučna disciplina

Nastavni predmet potiče iz odgovarajuće bazične nauke i zato se uvijek iznova postavlja pitanje
uzajamnog odnosa između te dvije oblasti (historije kao nauke i historije kao predmeta).

Pojam i suština naučne discipline

Razvoj nauke je uvjetovan socijalnim potrebama epohe, općim stanjem u društvu i doprinosom
značajnih naučnika.

Važna zakonitost u razvoju nauke je kontinuitet. Historija naučnog razvoja pokazuje ulaznu liniju
zakonitog i stalnog uopćavanja naučnih pojmova u čemu se ogleda i kontinuitet.

Pod logikom nauke podrazumijeva se općeprihvaćeni obrazac sudova i upustava kojima se služi
naučna grupa da bi oblikovalo novo znanje u nauci.

Proces naučnog saznanja sljedeće osnovne etape:

 otkrivanje i prikupljanje činjenica koje se ne mogu objasniti postojećim naučnim

obrascem
 uopćavanje činjenica isticanjem hipoteza koje omogućavaju da se objasne nove činjenice
 razrada teorije (preciziranje hipoteza i stavranje naučnog mehanizma
 dobijanje rezultata iz postavljene teorije i ekperimentalna provjera znanja

Pojam i suština nastavnog predmeta

Ruski autori A. A. Proski i G. M. Golin pod logikom nastavnog predmeta podrazumijeva

mehanizam struktuiranja nastavnog gradiva, načina dobijanja deduktivnog znanja, prihvaćeni
sistem obrazloženja i dokazivanja sudova.
Psihološko-pedagoška uvjetovanost o kojima se vodi računa prilikom oblikovanja nastavne građe
po predmetima, nameću bitne razlike između logike nastavnog predmeta i logike nauke.

Raspored predmeta u nastavnom planu

Postoje tri osnovna načina raspoređivanja predmeta u nastavnom planu: linearni, koncentrični i
kombinovani (spiralni).

Linearni raspored predmeta

 omogućava učenicima da se u jednom periodu usredsrede samo na jedan predmet

 olakšava se organizacija nastave
 otklanja se nepotrebno ponavljanje, veće je ekonomisanje vremenom.

Koncentrični raspored (prednosti)

 građa je prilagođena saznajnim mogućnostima uzrasta

 smjena različitih predmeta tokom dana učenicima je zanimljiva
 omogućava se svestraniji pristup stvarnosti.

Pojam nastavnog plana

Osnovni školski dokument kojim se propisuju predmeti.

Na osnovu čega se utvrđuje koji će predmeti i sa kolikim brojem sati ući u nastavni plan?

Vrste nastavnih planova?

Nastavni predmet i naučna disciplina?

Nastavni predmet nije isto što i naučna disciplina?

Nastavni predmet nastaje didaktičkim oblikovanjem (prilagođavanjem) određene naučne

discipline?

Kakve su sličnosti i razlike među njima i kako se naučno...

Pojam i suština naučne discipline?

Logika nauke počiva na tri elementa ?

Pojam i suština nastavnog predmeta?

Raspored predmeta u nastavnom planu:

 linearni (sukcesivni ili linijski)

 koncentrični (simultani)
 kombinirani.

Pojam nastavnog plana i programa?

Klafki

 šta se uči
 zašto se uči
 kako se uči
 čime se uči

Teorije o podražajima u nastavnom programu:

 esencijalistički
 enciklopedistički
 pragmatička
 politehnička.

Raspored sadržaja u nastavnom programu?

Komunikativno razumijevanje didaktičkog trokuta:

učenik

Didaktički

trokut
nastavni sadržaj nastavnik

Funkcije didaktičkog trokuta

Nastava kao svjesna i organizovana djelatnost ovisi o nizu faktora koji mogu direktno ili
indirektno utjecati na nju. Nastavnik, učenik, nastavni sadržaj su tri najvažnija faktora u
nastavnom radu. Oni imaju tri funkcije: interakcijska, komunikacijska i motivacijska funkcija.

Koliko relacija mogu da čine tri faktora? Čine šest različitih relacija.
Tri reda komuniciranja/učenja

Ovih šest relacija čine daje tri vrste komuniciranja/učenja

 komuniciranje prvog reda- angažirano učenje

 komuniciranje drugog reda – interaktivno učenje
 komuniciranje trećeg reda – pasivno učenje.

-simpatija, empatija, antipatija