DOBRO kao vrhovna vrijednost

RIJAD ČANO
Šta je dobro?
Dobro možemo definisati kao centralni etički ili filozofski pojam te ga možemo
tumačiti i sa religijskog aspekta. Dobro također ima ulogu najveće moralne
vrijednosti i ulogu osobine koja odgovara biti čovjeka – čovječnost, ljudskost.
Ljudskost je dužnost svih nas, uvijeti koji nam omogućavaju dobar život. Tu
naravno nastupa suradnja sa drugim ljudima, komunikacija ili dijalog, ljubav i
dostojanstvenost.
„Vrste“ dobrog
Kada spominjemo pojam dobrog njega možemo podijeliti na dvije vrste. Prva i
najbitnija je dobro u sebi, i naravno korisno dobro. Dobro u nama ne može
nikako zavisiti od drugih, nit ima cilj za neku korist ili interes. To dobro samo
zavisi o nama, o našim vrlinama, vrijednosti, iskrenosti, ideal dobra. To dobro
pokazuje nas kao osobu kakva jesmo, logično postupat ćemo tako da budemo što
bolji. Što se tiče korisnog dobra, tu se već misli na dobro koje ima neku svrhu,
korist, interes koji može pomoći ili nama ili više osoba.
Tumačenje dobra (religijski)
Već spomenuto dobro se može i jeste tumačeno sa religijskog i filozofskog
aspekta. Tumačenje raznih filozofa danas i kroz historiju i tumačenje kroz razne
religije kao kršćanstvo, islam i židovska religija. Kod religijskog tumačenja za
njih najviše dobro predstavlja bog. Sve te religije poručuju i uče vjernike dobrim
dijelima kako bi došli do vrhunskog dobra. Religija smatra da suštinu dobrog
čovjeka čini ljubav prema Bogu i prema čovjeku.
Tumačenje dobra (filozofsk)
Dobro također predstavlja jedan od centralnih filozofskih pojmova. Samim tim
svako naše djelovanje nas približava ili odaljava od vrhunskog dobra. Mnogi
filozofi su se bavili pitanjem vrline i dobra. Sokrat je smatrao da se vrlina može
naučiti, odnosno da je ona znanje. Tvrdio je da čovjek mora znati što je dobro
kako bi isto i činio. Platon isto tako vidi dobro kao vrhovnu ideju prema kojoj
svi teže. Prema njemu za dobru državu potrebne su četiri vrline: mudrost,
pravednost, hrabrost i umjerenost. Aristotel ne govori o općoj ideji dobra nego o
pojedinačnom dobru čovjeka. Za njega je najveća vrlina sredina između dviju
krajnosti.
U etici je poznato hedonističko i utilitarističko shvatanje dobra.
Hedonizam ističe osjećaj zadovoljstva kao najveće dobro. Smatra da
taj osjećaj upravlja našim životom i da sve što mislimo i činimo je
usmjereno prema osjećaju ugode.
J. S. Mill, predstavnik
utilitarističkog shvaćanja,
dobra smatra da nije važna
količina ugode, nego
kvaliteta, zbog toga je krajnji
cilj korist (lat. utilis =
koristan). Ovo gledište
smatra da svako djelo
procjenjujemo prema
posljedicama, štetnosti i
korisnosti, jer to dovodi do
sreće pojedinca, a time i do
sreće cijele zajednice. 
John Stuart Mill
KRAJ
HVALA NA PAŽNJI!!!