DAVID HUME - O

STANDARDU
DAVID HUME - O STANDARDU UKUSA

DAVID HUME
▸ jedan od predstavnika britanskog empirizma
▸ razdoblje u kojem Hume djeluje je ono u kojem se javila ideja o samostalnoj disciplini koja
se može baviti problemima koji se tiču umjetnosti, tj. estetici. Riječ je prvi u tom smislu
upotrijebio Alexander Baumgarten 1735. godine. Od grčke riječi aiesthesis – opažanje. Taj
termin kod njega cilja na ono što se odnosi na osjetila, a ljepota se određuje kao
savršenstvo osjetilne spoznaje. Također to je razdoblje u kojem se formira pojam lijepih
umjetnosti – ugrubo rečeno, onih umijeća čiji produkti imaju za svrhu imitirati ljepotu, a ne
neki praktični cilj ili svrhu. Međutim, Hume još ne barata tim pojmovima.
▸ ono što njega zanima nije nije filozofija umjetnosti kao takva, nego posebna vrsta sudova,
sposobnost na temelju koje nastaju i sadržaj onoga što izražavaju – to je ona vrsta sudova
kojima izričemo određene vrijednosti – moralne i estetske.
DAVID HUME - O STANDARDU UKUSA

O STANDARDU UKUSA

▸ ključno pitanje: koja je priroda ukusa, postoji li standard ukusa i

kako ga određujemo
▸ mogu li naši subjektivni odgovori na umjetnička djela imati neku
vrstu objektivnosti
▸ posljednje filozofsko djelo
DAVID HUME - O STANDARDU UKUSA

SUDOVI
▸ kako nastaju ti sudovi, kojom kognitivnom ili nekom drugom sposobnošću?
▸ Hume smatra da su ti sudovi rezultati našeg ukusa. Ukus je prirodna sposobnost kojom
proizvodimo moralne i estetske sudove i to posebnom vrstom mentalnog osjetila ukusa,
za razliku od tjelesnog.

▸ što izražavamo tim sudovima, odnosno s čime je ukus primarno povezan?

▸ Estetski sudovi ili sudovi ukusa izražavaju čuvstvo (emociju) ili osjećaje ugode, budući
da umjetnički predmet djeluje na nas i to tako da u nama izaziva poseban osjećaj ugode
ili zadovoljstva. Moderne teorije koje se baziraju na ideji da umjetnički predmeti u nama
izazivaju osjećj ugode smatraju da se upravo u tome i očituje vrijednost umjetničkog
predmeta.
DAVID HUME - O STANDARDU UKUSA

UKUS
▸ dakle, ključan pojam Humeove estetike je ukus, kao sposobnost na
temelju koje osjećamo ugodu ili neugodu – s time povezana dva pitanja:
▸ postoji li nešto takvo kao što je standard ukusa, koja je priroda ukusa?
▸ jesu li sudovi ukusa (estetski sudovi, sudovi kojima izražavamo da je
nešto lijepo), jesu li subjektivni ili objektivni? Ili, pripisujemo li
sudovima ukusa objektivna ili subjektivna svojstva? Mogu li naši
subjektivni odgovori na umjetnička djela imati neku vrstu objektivnosti?
DAVID HUME - O STANDARDU UKUSA

UKUS
▸ no, ako su estetski sudovi zapravo sudovi ukusa, kojima izražavamo naš
osjećaj ugode ili zadovoljstva, onda se oni odnose samo na naš osjećaj i nisu
iskazi kojima pripisujemo svojstva ili vrijednosti samom predmetu.
▸ govoreći o ukusu, koji predstavlja sposobnost kojom osjećamo ugodu ili
neugodu, Hume radi zanimljiv zaokret - raspravljući o umjetnosti i
umjetničkim predmetima više u centru pozornosti nije sam umjetnički
predmet i kvalitete koje ćemo mu pripisati. Umjesto da govorimo o
objektivnoj ljepoti predmeta, Hume nas okreće novom načinu razmišljanja o
umjetnosti, stavljajući u fokus svoga interesa nešto što što nazivamo
estetskim doživljajem.
DAVID HUME - O STANDARDU UKUSA

UKUS
▸ to ima sljedeće posljedice: ako su naše reakcije na umjetnička djela rezultat
ukusa, a ukus je sposobnost da se u nama stvore osjećaji ugode, tada estetska
svojstva nisu u samim predmetima nego u nama, tada estetski sudovi ne izriču
ništa objektivno, nego su samo subjektivni doživljaji, potpuno privatni.
▸ u tom slučaju - kako možemo raspravljati o estetskim vrijednostima kad se one
ne nalaze u samom predmetu, one su iskazi ukusa promatrača, potpuno su
subjektivne?
▸ Hume želi pokazati da subjektivizam nije nužan rezultat rasprave o sudovima
ukusa – pokušat će tvrditi da postoji objektivan kriterij vrednovanja tih sudova.
DAVID HUME - O STANDARDU UKUSA

UKUS
▸ stoga, u odgovoru na početna pitanja Hume će tvrditi:
▸ postoji li nešto takvo kao što je standard ukusa, koja je priroda ukusa?
▸ postoji standard ukusa.
▸ jesu li sudovi ukusa (estetski sudovi, sudovi kojima izražavamo da je nešto
lijepo), jesu li subjektivni ili objektivni? Ili pripisujemo li sudovima ukusa
objektivna ili subjektivna svojstva? Mogu li naši subjektivni odgovori na
umjetnička djela imati neku vrstu objektivnosti?
▸ sudovi ukusa imaju određenu vrstu objektivnosti.
DAVID HUME - O STANDARDU UKUSA

ANALIZA DJELA
▸ 4 cjeline:
▸ (1-5) - teze o raznolikosti ukusa
▸ (6-16) - obrana teze o zdravom razumu, rasprava o standardu
ukusa
▸ (17-21) - kritičar - obilježja pravog kritičara
▸ (22-36) - predrasude - problem i kako utječu na prosudbu
DAVID HUME - O STANDARDU UKUSA

ANALIZA DJELA
▸ Hume započinje s time da priznaje da postoji velika razlika u
ukusima – ta različitost ukusa je preočita da bismo ju zanemarili.
▸ znanost i umjetnost - u umjetnosti se vodimo sentimentom i on čini
osnovicu za sud te ne možemo doći do zajedničkog stava koji bi
bio prihvaćen kao istinit. Nasuprot tome, u znanosti postoje
činjenjice na koje se možemo pozvati kada dođemo do raznolikosti
sudova.
DAVID HUME - O STANDARDU UKUSA

ANALIZA DJELA
▸ Hume uspoređuje etičke sudove s estetskima i smatra da je prirodno za nas težiti
mjerilu ukusa. To je ključna tema djela. Mi prirodno tragamo za nekim objektivnim
standardom koji će uskladiti ta različita čuvstva, tako da će se jedna pokazati kao
istinita, a druga kao lažna. No, pitanje jesu li takve težnje opravdane kada govorimo
o sudovima ukusa?
▸ svaki estetski sud temelji se na ukusu, dakle na osjetilnoj komponenti. Međutim:
“Svako čuvstvo je ispravno, jer čuvstvo se ne odnosi ni na što mimo samog sebe, i
uvijek je stvarno kad god ga je čovjek svjestan”
▸ Hume se pita kakva je to vrsta sudova, odnosno kakvom vrstom predmeta se bavi,
na što se odnose ti sudovi. Već smo utvrdili da se oni odnose na čuvstva, osjećaje –
možemo li čuvstvima pripisati istinitost? Ne.
DAVID HUME - O STANDARDU UKUSA

ANALIZA DJELA
▸ čemu s druge strane možemo pripisivati istinitost i lažnost? Sudovima koji se ne odnose
na sebe same, odnosno na one sudove koji se bave činjenicama, tako što tražimo
činjenicu na koju se taj sud odnosi – korespondira. Sudovi su o predmetima, čuvstva ili
osjećaji nisu u predmetima izvan njih samih, čuvstva ne referiraju na ništa drugo osim
na sebe same.
▸ dakle, postoji raznolikost ukusa, svaki je jednako valjan jer je svaki osjet koji je u bazi
ukusa istinit, ali svejedno Hume zahtijeva standard ukusa.

▸ ključno pitanje: kako pronaći standard ukusa koji će objasniti raznolikost ukusa, a
ujedno pružiti potrebno mjerilo za riješiti različitosti u mišljenjima, odnosno, kako na
objektivan način utemeljiti subjektivni osjećaj?
DAVID HUME - O STANDARDU UKUSA

ANALIZA DJELA
▸ “Ljepota nije svojstvo samih stvari: ona postoji samo u umu koji ih razmatra; a
svaki um zamjećuje drugačiju ljepotu.”
▸ iz toga bi trebalo slijediti da nema krivih reakcija na umjetničke predmete – ako
netko tvrdi da primjerice neka sapunica ima veću umjetničku vrijednost od
Hanekeovog filma – tada ne možemo reći da ta osoba griješi.
▸ to nije činjenični sud, to je reakcija našeg osjetilnog organa, našeg ukusa; suočeni
smo s nečim što možemo okarakterizirati kao potpuni subjektivizam, gdje se
vrijednost umjetničkog djela temelji samo na vlastitom osjećaju pojedinca i svaka
rasprava o mjerilima vrijednosti i mjerilima ukusa kao da gubi smisao.
DAVID HUME - O STANDARDU UKUSA

ANALIZA DJELA

▸ međutim, Hume tvrdi da unatoč tome, postoji mogućnost određenja mjerila ukusa, tj.
želi tvrditi da nisu svi ukusi isti i jednako vrijedni. Zdrav razum, smatra Hume, nas
upozorava na nešto takvo. Naime, on smatra da bi svatko onaj koji tvrdi da nema
razlike između sapunice ili Hanekeova filma tvrdio nešto neprihvatljivo, u najmanju
ruku kao da tvrdi da je krtičnjak jednake veličine kao Teneriffa, a ribnjak jednako
prostran kao ocean.
▸ kako dolazimo do standarda ukusa? Iskustvenom metodom – promatramo i tako
otkrivamo što je bio predmet sviđanja ili ugode u različitim zemljama, različitim
epohama. Empirijsko istraživanje uključuje dolaženje do generalizacija nastalih na
temelju promatranja.
DAVID HUME - O STANDARDU UKUSA

ANALIZA DJELA

▸ koji su uvjeti da bi naša prosudba bila valjana?

▸ (10) “Savršena jasnoća uma, sabranost misli, dužna pažnja predmetu; ako bilo koja od
tih okolnosti nedostaje, naš eksperiment će biti promašen, te nećemo biti u stanju
suditi o cjelovitosti i univerzalnoj ljepoti.” uvjeti da bi prosudba bila valjana.
▸ Hume je empirist – metoda jednaka u svim znanostima! Tako uočavamo da postoje
određene pravilnosti u umjetnosti, međutim ono što uočavamo da nam je potrebno da
bi prepoznavali te pravilnosti u umjetnosti je nešto što Hume opisuje kao fine emocije,
koje su izuzetno nježne i osjetljive. (fine emocije)
DAVID HUME - O STANDARDU UKUSA

UMJETNOST
▸ potrebno je objasniti dvije stvari: što podrazumijeva pod pravilnostima u umjetnosti i kako
usvajamo te fine emocije.
▸ objašnjavajući kako usvajamo fine emocije, Hume će nam pojasniti na kakvu vrstu pravilnosti
u umjetnosti misli: fine emocije razvijamo tako što promatramo ona umjetnička djela koja su
predmeti trajnog divljenja. Dakle, Hume nam želi reći: promatrajući i koristeći se
iskustvenom metodom dolazimo do zaključka da postoje neka vrsta umjetničkih djela koja su
predmet trajnog divljenja, u smislu da su preživjela stoljeća, da im se dive pripadnici različitih
kultura – to su pravi umjetnički predmeti na kojima trebamo razvijati svoj senzibilitet i oni
nam trebaju biti osnova na kojoj ćemo uspostaviti temelje standarda ukusa.
▸ to nam daje i odgovor na pitanje što je umjetnički predmet: onaj predmet koji je dugotrajan -
prepoznavanje umjetničkih predmeta može i trebalo bi biti univerzalno.
DAVID HUME - O STANDARDU UKUSA

ANALIZA DJELA
▸ prijelaz s pojedinačnih ukusa na općenita načela:
▸ Kako se to može postići? Ispravnim funkcioniranjem ukusa.
▸ (12): kao i u slučaju osjetilnih organa i organ ukusa može biti zdrav ili s druge
strane manjkav, prosudba manjkavog ili bolesnog organa sigurno neće biti
ispravna. Također, uvjeti spoznaje trebaju biti adekvatni, kao što nam je u
slučaju opažanja ispravne boje, potrebno adekvatno svjetlo.
▸ ispravnost analogije viđenja predmeta u ispravnim perceptivnim uvjetima i
viđenja nekog umjetničkog predmeta kao lijepog - je li to baš isto?
DAVID HUME - O STANDARDU UKUSA

ANALIZA DJELA

▸ čini se da je u procjeni umjetničkog djela ipak uključena neka

refleksija, ako ništa drugo potrebno nam je duže promatranje, što
nam se i sugerira prethodnim odlomcima, da bi imali ispravno
čuvstvo. No, možda se zapravo želi reći da jednom kada nam naš
organ ukusa dosegne ispravnu razinu funkcioniranja kao oko koje
dobro vidi, onda će to prepoznavanje biti jednako tako neposredno.
DAVID HUME - O STANDARDU UKUSA

ISTANČAN UKUS
▸ primjer rafiniranog ukusa – Don Quijote- (kasnije taj primjer Hume
upotrebljava kao potporu tezi o ‘pravom kritičaru’) (vino, ključ, koža)
▸ Humeov zaključak: upućuje da postoje neke objektivne činjenice u
samom predmetu, koje trebamo otkriti. Odnosno, naš ukus moramo
dovesti do te razine rafiniranosti da prepoznaje te činjenice u
predmetu. Cilj priče pokazati da različiti stupnjevi ukusa (od lošijeg
prema onom istančanom) odgovaraju, to jest korespondiraju stvarnim
razlikama koje posjeduje objekt naše procjene.
DAVID HUME - O STANDARDU UKUSA

ISTANČAN UKUS
▸ ljepota i ružnoća nisu kakvoće predmeta, nego su u potpunosti u
subjektu, tj. pripadaju osjećaju kojeg subjekt doživljava. Međutim, u
predmetima ipak postoje određene kakvoće koje su po prirodi takve da
će u subjektu pobuditi upravo takve i takve osjećaje. Istančaniji ukus
je onaj koji zamjećuje i najmanje razlike u objektu (16)
▸ što je istančanost ukusa? „Tamo gdje su organi tako fini da ne
dopuštaju da im bilo što promakne, a istovremeno i tako točni da
zamjećuju svaku primjesu u spoju: to zovemo istančanošću ukusa.“
DAVID HUME - O STANDARDU UKUSA

UNAPREĐIVANJE UKUSA - KRITIČAR

▸ kako možemo unaprijediti naš ukus, tako da on postane istinski i pravi sudac,
odnosno mjerilo ili standard?
▸ Hume nam daje 5 pravila kojima možemo poboljšati, unaprijediti ukus:
▸ 1. savršena osjetila (17) - uvodi “objektivistički” element
▸ 2. vježbanjem ukusa (18-20)
▸ 3. potrebno je praviti usporedbe različitih vrsta ljepote (20)
▸ 4. djelo je potrebno pogledati nekoliko puta
▸ 5. osloboditi se svih predrasuda
DAVID HUME - O STANDARDU UKUSA

SAVRŠEN KRITIČAR
▸ ovakvi uvjeti za ostvarenje dobrog ukusa impliciraju da će izrazito mali broj ljudi
biti sposoban i kvalificiran suditi. Ipak, načela ukusa su univerzalna, te gotovo ista
kod svih ljudi, unatoč tome što je samo mali broj njih sposoban dati sud.
▸ osobine pravog kritičara
▸ pitanje predrasuda
▸ zaključak: “Bistra pamet, sjedinjena s istančanim čuvstvom, unaprijeđena praksom,
usavršena uspoređivanjem i pročišćena od svih predrasuda, jedina daje kritičaru
pravo na taj vrijedni značaj; a udružena presuda takvih ljudi, gdje god ih nalazimo,
istinsko je mjerilo ukusa i ljepote”.
DAVID HUME - O STANDARDU UKUSA

SAVRŠEN KRITIČAR
▸ stoga je istinsko mjerilo ukusa i ljepote udružena presuda takvih ljudi,
koje krasi bistra pamet, sjedinjena s istančanim čuvstvom, unaprijeđena
praksom i pročišćena od svih predrasuda.
▸ dakle, nisu svi ukusi jednaki. Postoje razlike među njima i trebamo težiti
mjeriti se s onima koji su najistančanijih ukusa.
▸ prednost umjetnosti nad znanošću
▸ (28-36) izvori predrasuda koji ometaju djelovanje općih načela ukusa
DAVID HUME - O STANDARDU UKUSA

PREDRASUDE
▸ posljednjem dijelu eseja Hume progovara o problemima s kojima se mogu suočiti i najbolji
kritičari. Dakle, i oni iako su savršeni, ipak podliježu određenoj grupi predrasuda:
▸ prva grupa negativnih okolnosti nemaju veze sa treningom ili izlaganjem, nego se tiču
prirodnih razlika među ljudima (neki više vole tragediju, neki komediju), razlika na temelju
godina i razlike na temelju pripadnosti različitim nacijama i kulturama.
▸ b) druga grupa komplicirajućih okolnosti jeste moralna perspektiva kritičara (već na samom
početku Hume kritizira Kur'an)
▸ u tim slučajevima može nam se činiti uzaludnim tražiti jedno, zajedničko mjerilo ukusa
▸ (religijska načela trebaju biti zanemarena i u stvaranju i u prosudbi umjetnosti)