Kant – analitika lijepoga

PRVI MOMENT

1.Sud ukusa – estetičan

Ljepotu spoznajemo pomoću uobrazilje, a ne razuma. Prati nas osjećaj ugode ili neugode. Taj sud je
nužno subjektivan, osim ako se radi o predodžbi ili osjetu(onda je empirijski). Sud ukusa – moć
prosuđivanja lijepog. Pošto je u suđenju još uvijek sadržan djelić razuma, mora postojati neka analiza
po kojoj gradiramo lijepe stvari – po kvaliteti. Međutim, prosuđivanje prema ugodi ili neugodi ne
pridonosi nikakvome znanju, već samo subjektu kojem duša postaje svjesna svoga stanja.

2. Sviđanje, koje određuje sud ukusa, bez svakog je interesa

Kada nam se nešto sviđa s interesom, to znači da imamo neku vrstu potrebe prema tome predmetu,
odnosno da tražimo nešto zauzvrat, da predmet ima svrhu ili funkciju. Kada kažemo da nam se nešto
bez-interesno sviđa, onda nam je dovoljna njegova ljepota koju vidimo. Interesira nas kakva je naša
refleksija ( zor ) o samome predmetu (koliko god netko ravnodušan bio prema egzistenciji toga
predmeta). Sud o ljepotu u koji se miješa imalo interesa nije čist.

3. Ugodno – povezano s interesom

Sud ukusu može biti skroz ne interesantan, ali opet nakraju proizvesti neki interes. Svako sviđanje
samo je osjet. Svi imaju isti cilj : užitak. Predodžba nekog predmeta – objektivno gledište, dok
njegovo djelovanje na naš osjet – subjektivno. Zelena livada – objektivni i subjektivni aspekt.

4. Sviđanje dobrog – interes

Pojam dobrog i morala automatski je povezan s nekom svrhom te činu interesno sviđanje prema
takvome predmetu.
Ugodne stvari – također povezane s dobrim.

5. 3 različite vrste sviđanja

Ugodno – ono što ga razveseljava , Dobro – ono što cijene/vrednuje, Lijepo – ono što se naprosto
sviđa

Izvedeno razjašnjenje lijepog iz prvog momenta – ukus je moć rasuđivanja predmeta prema sviđanju
ili ne sviđanju bez interesa prema samom objektu gledanja, ako se predmet sviđa – lijep.

DRUGI MOMENT

6. Bez pojma – kao objekt općeg sviđanja

Ljepota bez interesnog sviđanja – svojstvo samog predmeta – slobodno promatranje – jednako
svakom subjektu – logički sud

7. Ugodno

Svatko ima vlastiti ukus – prijepirke su ludost ( okus, instrumenti, vid )

Uvod - seminar

Rad je pokušaj detaljnijeg objašnjenja pojma estetike, različitih shvaćanja ovog pojma i njegovog
objašnjenja kroz Kantovu knjigu ''Kritika moći suđenja''. Osim izvorne knjige ponajviše ću se osvrtati
na članak Hannah Ginsborg '' Kant’s Aesthetics and Teleology'', uz to koristit ću još nekoliko dodatnih
članaka koji se baziraju na Kantovoj estetici i njegovu prikazu ljepote.

Priroda ljepote jedna je od najtrajnijih i najspornijih tema zapadne filozofije

Postoje stvari u svijetu koje ne može razumjeti s pomoću razuma ili logike, iz principa znanja koje se
može objasniti analizom ili eksperimentom, stvari koje zauzimaju naš um izvan granica spoznatljivog.
Ljepota se poigrava nama, poput dječje igre, skrivena u našoj uobrazilji, bez granica ili zakona.
Ona nije podređena nužno objektivnoj ili subjektivnoj istini, prema Kantu ona je nužna posljedica
života, supstanca koja nas povezuje i drži zajedno. S njome možemo putovati izvan materijalnih
granica, izraziti sebe na načine koje ne možemo izreći riječima ili govorom. Osim estetskih svojstva,
zadire u granice etičkih pitanja, te bi se moglo reći da ima usku poveznicu s istinom.

Prema vodećem filozofu 18.st. Ljepota se dijeli na …. I osim ljepote - sublime – objasni pojam .

Kritika moći suđenja

Kantova stajališta o estetici i teleologiji daju svoj najpotpuniji prikaz u njegovoj kritici suda -
objavljenoj 1790. u prvom dijelu, "Kritika estetske prosudbe", Kant raspravlja o estetskom iskustvu i
prosuđivanju, posebno o lijepom i uzvišenom, a također i o umjetničkom stvaranju; u drugom dijelu,
"Kritika teleološke prosudbe", on raspravlja o ulozi teleologije u prirodnoj znanosti i u našem
općenitom razumijevanju prirode. Kritika presude primila je manje pozornosti od druge dvije Kritike.
Jedan od razloga je taj što se područja estetike i prirodne teleologije tradicionalno smatraju manje
filozofski središnjim od područja etike, metafizike i epistemologije. Kantova estetska teorija uvijek je
bila izuzetno utjecajna u filozofskoj estetici i filozofiji umjetnosti, a od kasnih 1970-ih postoji
literatura o Kantovoj estetici koja se brzo širi u angloameričkoj Kantovoj interpretaciji.

tek će Kritiku presude tretirati kao punopravni fakultet sam po sebi, sa svojim vlastitim apriornim
principom, i, u skladu s tim, zahtijevajući "kritiku" koja određuje njezin opseg i ograničenja.
Sud - dvije uloge ili aspekte, "određivanje" [bestimmend] i "odražavanje"
edina sugestija u "Kritiki estetske prosudbe" o važnoj ulozi prosudbenog
faktora u Kantovoj estetici je u Deduction of Taste, gdje načelo okusa
opisuje kao "subjektivno načelo prosuđivanja uopće"
U Kantovoj terminologiji estetika se ne odnosi na filozofiju umjetnosti, već se odnosi na nešto
osjetilno. Kant tvrdi da je doživljaj ljepote zasnovan na bezinteresnom sviđanju oblika umjetničkog
djela. Lijepo je ono što se svima bez interesa nameće kao takvo.

Kantovo viđenje ljepote

Odredbeni princip estetičkog prosuđivanja leži u reflektirajućoj moći suđenja, a pojam formalne svrhovitosti
prirode koji ona proizvodi posreduje između prostora prirode i prostora slobode u čovjeku. Izvor lijepog Kant
pronalazi u aktu slobodne igre razuma, koji proizvodi pojmove, i uobra-zilje, koja proizvodi estetičke ideje. Ono
lijepo objavljuje se ili putem prirode ili putem umjetnosti.
Obrazovanje ukusa sastoji se u osnaživanju djelatnosti reflektirajuće moći suđenja, koja, kao zajednička svim
ljudima, putem osjeća-ja slobode proizvodi ljepotu. Kantovim se razmatranjima po prvi puta predstavlja
osobita uloga filozofije u pitanjima umjetnosti.
Ta uloga ima svoj formalni i transcendentalno-su-bjektivni aspekt: filozofija otkriva princip formalne
svrhovitosti prirode kao odredbe u pogledu lijepog, isključujući svaki mogući sadržaj kao irelevantan
te ujedno porijeklo ljepote pronalazi u samome subjektu, ne pridajući je nekom predmetu kao svojstvo.

Osebujna narav umjetničkog ne pokazuje ni najmanju srodnost sa znanstve-nom istinitošću, jer je područje
umjetnosti po naravi bitno različito od po-dručja znanosti. To je razlog zbog kojeg znanost ne može opravdano
suditi o umjetnosti niti je može iz vlastita vidokruga vrednovati kao tek niži stupanj spoznaje.

Umjetnosti pripada zasebno i samostalno mjesto