JAVNI MENADŽMENT

I TRADICIONALNA
UPRAVNA DJELATNOST

Prof. dr. sc. Boris Bakota

 KOMPONENTE UPRAVLJAČKOGA
CIKLUSA
• Organiziranje
• Briga o osoblju i materijalnim sredstvima u upravi
• Planiranje
• Vođenje
• Komunikacije
• Postupak (standardizacija)
• Nadzor
 PLANIRANJE
je svjesno predviđanje, odabiranje i razrada ciljeva i metoda rada, kao i
prethodnog utvrđivanja mjerila za nadzor i ocjenjivanje.

• Planiranje programa (strateško planiranje)

• Planiranje tijeka rada (taktičko planiranje)
Strateško planiranje:

• određivanje općih ciljeva

• razrada općih ciljeva u konkretne zadatke
• određivanje prioriteta djelovanja
• analiza postojećega stanja
• određivanje sredstava potrebnih za ispunjenje ciljeva
• postavljanje mjerila za nadzor rezultata
Planiranje tijeka rada:

• prikupljanje relevantnih podataka i informacija

• analiza radnih operacija potrebnih za provedbu strateškoga plana
• raspored rada na radna mjesta (vodeći računa o uravnoteženosti
opsega posla i radnog opterećenja zaposlenika)
• utvrđivanje redoslijeda radnih operacija (uzimajući u obzir njihovu
važnost u ostvarivanju strateškoga cilja)
 VOĐENJE I ODLUČIVANJE
Vođenje je pokretanje, usmjeravanje i povezivanje djelatnosti više
pojedinaca ili organizacijskih jedinica u ostvarivanju organizacijskih
ciljeva.

Funkcija vodstva obuhvaća snošenje konačne stručne i političke

odgovornosti za rezultat rada cjelokupne upravne organizacije, ovlast i
sposobnost odlučivanja o bitnim aspektima djelovanja organizacija i
ovlast davanja obvezujućih uputa za rad hijerarhijski podređenim
članovima organizacije (zapovijedanje).
Dužnosti nositelja funkcije vodstva poslovi su unutar i izvan
organizacije.

Izvan organizacije: izvještavanje zainteresiranih aktera o djelatnosti

organizacije te održavanje optimalnoga radnog kontakta i suradnje s
drugim organizacijama.
Unutar organizacije dužnosti koje se odnose na poslove i osoblje.

Poslovi: pokretanje, odlučivanje, inoviranje, preuzimanje odgovornosti

te obavljanje nadzora.

Osoblje: donošenje formalnih personalnih odluka, stvaranje prijatnih

radnih uvjeta i atmosfere te briga o stručnom osposobljavanju i
usavršavanju podređenih.
 TEMELJNI MODELI
POLITIČKOGA ODLUČIVANJA
RACIONALNI – poznati su i jasni ciljevi koji se žele postići, razrađene su
mogućnosti ostvarivanja ciljeva, a poznate su i posljedice. (u praksi
upravnih organizacija to često nije tako)

POSTUPNO (INKREMENTALISTIČKO) POLITIČKO ODLUČIVANJE –

donošenje je sporednih i minornih odluka te postupno sazrijevanje
javne politike. Izbjegava se odlučivanje, ali se stvara dojam kako se
odlučuje i održava političko vodstvo.
POLITIČKO ODLUČIVANJE u prvi plan istič vrijednosti i ideologiju u
postupku odlučivanaj. Odluke se donose temeljem percepcije i osjećaja.
Donositelj odluke smatra racionalnim iako su filtrirane vrijednostima,
svjetonazorom i ideologijom.

UPRAVNI MODEL ODLUČIVANJA u prvi plan ističe postupke unutar

samih upravnih organizacija. Presudni je utjecaj organizacijske kulture i
načina rada, a što može dovesti do zanemarivanja političkoga vodstva i
događaja u okolini organizacije.
 KOMUNICIRANJE
Komunikacije u upravi ukupnost su sredstava i metoda za prenošenje
informacija obzirom na odnose unutar organizacije, kao i odnose s okolinom
organizacije.

Bitni elementi komunikacijskoga sustava:

1. davatelj
2. primatelj
3. sadržaj informacije
4. sredstvo komuniciranja
5. tijek komunikacije
Zahtjevi koje komunikacijski sustav treba ispuniti:

1. selektivnost
2. točnost i pouzdanost
3. stvaranje zaliha informacija
Mjerila kvalitete komunikacijskoga sustava:

1. stupanj selektivnosti
2. otpornost prema iskrivljavanju te brzina i točnost ispravljanja
3. utjecaj informacije na ponašanje primatelja
4. ekonomičnost sredstava i tijeka komunikacije
• unutarnje komuniciranje
• vanjsko komuniciranje
• formalno komuniciranje
• neformalno komuniciranje
 STANDARDIZACIJA POSTUPANJA
uspostava je odgovarajućega postupka kojim će se utvrditi jednaki i
repetitivni elementi pojedinih radnih operacija.
Formalno je propisano ili rutinom uobičajeno da se pojedine radne
operacije ili njihovi dijelovi obavljaju na isti način u svim istovrsnim
situacijama.

• Stručni i upravni postupak

• Formalno i neformalno utvrđeni postupak
• Javni i interni postupak
Pokazatelji kvalitete određenog postupka:

1. Koliko su pravila postupka međusobno koherentna, logično

povezana, razumljiva i jednostavna te pridonose li ostvarivanju
ciljeva koji se postupkom nastoje postići?
2. Koliko se postupci primjenjuju u svakodnevnoj upravnoj praksi i
kakvi su učinci te primjene?
3. Koliko je postupak prilagodljiv (elastičan)?
 NADZOR

je usporedba stvarnoga rezultata, odnosno onoga što je stvarno

postignuto konkretnom upravnom djelatnošću s onim što se očekivalo
odnosno planiralo postići. Nadzor podrazumijeva i utjecanje na
nadzirane procese, a ne samo njihovu usporedbu.
• rezultata rada i načina rada
• sadržaja i ekonomičnosti
• opći i posebni
• unutarnji i vanjski
• prethodni i naknadni
• akata i rada
• zakonitosti i svrsishodnosti
Pokazatelji kvalitete sustava nadzora:

1. pravodbnost
2. ekonomičnost
3. obuhvat
4. uravnoteženost