UNIVERZITET U TUZLI

MAŠINSKI FAKULTET
PROIZVODNO MAŠINSTVO

UPRAVLJANJE REZERVNIM DIJELOVIMA

1. Uvod

Da bi održavanje tehničkih sistema bilo uspješno, te da bi se na taj način obezbijedilo

njihovo funkcionisanje i izvršavanje postavljene funkcije, neophodno je da se obezbijedi niz
preduslova. Riječ je o radnom prostoru, opremi, radnicima, energiji, materijalima,
komunikacijama i drugim elementima integralne sistemske ili logičke podrške. Među njima
poseban značaj ima snabdjevenost rezervnim dijelovima. Ukoliko u trenutku potrebe nema
rezervnih dijelova, oni se moraju poručiti. Čuvanje rezervnih dijelova u skladištu takođe
mnogo košta, pa se racionalnom dimenzionisanju skladišta rezervnih dijelova poklanja velika
pažnja. Potrebe za rezervnim dijelovima proističu iz otkaza posmatranog sistema, one su
direktna posljedica ostvarenog nivoa pouzdanosti odnosno nepouzdanosti.
To znači da bi za zadovoljenje zahtjeva da uvijek ima dovoljno rezervnih dijelova moglo da se
ostvari samo ako u skladištu ima dovoljno rezervnih dijelova.
2. Cilj upravljanja zalihama rezervnih dijelova

Cilj upravljanja zalihama rezervnih dijelova je obezbjeđenje rezervnih dijelova u određeno

vrijeme, u određenoj količini za direktnu upotrebu ili za planiranu zalihu, zatim
obezbjeđenje rezervnih dijelova uz najniže moguće troškove.

Polazne osnove za ostvarivanje postavljenog cilja su:

• definisanje sistema upravljanja zalihama
• definisanje pripreme podataka za upravljanje zalihama
• odgovarajuće uređena skladišta
• definicija uloge nabavke rezervnih dijelova
• definicija izrade i opravke rezervnih dijelova

U informacionom sistemu upravljanja zalihama rezervnih dijelova se koriste sljedeći

dokumenti:
• zahtjev za nabavku (rezervisanje)
• izdatnica (i povratnica)
• predatnica
• skladišna kartica
Aktivnosti upravljanja zalihama od rezervisanja do dopune zaliha rezervnih dijelova

Postupak obrade podataka je sljedeći:

a) naručilac ispisuje
b) naručilac provjerava, da li je traženi rezervni dio predviđen za zalihu
c) skladištar izdaje odnosno vrši rezevisanje u skladišnoj kartici
d) skladištar u skladišnoj kartici provjerava način upravljanja zalihama
e) ovlašteni tehnolog za način upravljanja daje uputu , da li dopuniti zalihu ili ne. Ako
ne,radnja je završena
f) ovlašteni tehnolog napiše nalog za nabavu, ako je dopunu zaliha potrebno izvršiti
prosljeđuje ga službi nabave odnosno radionici
g) skladištar za način upravljanja provjerava, da li je novo stanje jednako ili manje od
signalne količine. Ako nije , radnja je završena.
h) ako je novo stanje jednako ili manje od signalne količine, ispisuje nalog za nabavku za
nabavnu količinu i razliku signalne i stvarne i dostavlja ga službi nabave odnosno radionici
i) služba nabave,odnosno radionica nabavlja odnosno izradi ili popravi naručenu količinu i
ispisuje predatnicu, koju zajedno sa rezervnim dijelovima upućuje skladištu
j) kontrolor, preuzima kvalitativno a zajedno sa skladištarom i kvantitativno dostavljanje
rezervnih dijelova. Skladištar registruje novo stanje u skladišnu karticu. Time je radnja
završena.
Šematski prikaz upravljanja zalihama RD
START

REZ ERV ISAN JE ZA HTJEV

PRE DVIĐE NO NE
IZD ATNICA ZA
ZA ZALIHU
NAB AV KU

DA
-R EZERVISA NJE
-IZD AVA NJE
-R EG ISTROVANJE
NO V OG STANJA ST0P
NE

PO S IGNALN O J
NAČIN ZALIHI N O VO
UPRAVLJANJA STANJE 
? "B" ILI "C" SIG . ZA L.

PO P LA NU "A" DA
PR OCJENA ZA HTJEV
PO TREBE ZA
DO PUNE NAB AV KU

NE ZALIHU DA ZA HTJEV
ST0P DO PUNITI ZA
? NAB AV KU

NAB AV KA
IZR ADA
O PRAVK A

-P RE U ZIM AN JE
-R EG ISTROVANJE PRE DATNICA
ST0P
NO V OG STANJA
3. Planiranje rezervnih dijelova

Planiranje rezervnih dijelova se vrši pomoću informacionih sistema, a nosioci informacija tog
sistema su:

• specifikacije potrebnih rezervnih dijelova

• nalog za nabavku

Na osnovu izvršenih analiza odgovorna lica službe održavanja će uraditi specifikacije

potrebnih rezervnih dijelova na godišnjem nivou. Na osnovu urađene specifikacije
odgovorni inženjeri pokreću nalog za nabavku koju poslije potpisivanja odgovornih lica
prosljeđuju u službu nabave. Većinu rezervnih dijelova treba planirati na godišnjem nivou, a
samo u izuzetnim slučajevima (nepredviđeni otkazi sistema) poručivanje će se vršiti po
ukazanoj potrebi tokom godine.
4. Nabavka rezervnih dijelova
Nabavka će se vršiti pomoću informacionog sistema, a nosioci informacija su:

• upiti dobavljačima
• odluka o nabavci
• ugovori
• narudžbenica

Važno je spomenuti da sistem omogućava odobravanje predmeta nabave elektronskim

putem osobama koje su u organizacionoj strukturi za to nominirane.
Upravljanje nabavom je upravljanje informacijom.
Kvalitetna informacijska podloga omogućava odlučivanje o tome šta treba nabaviti, kada i
od koga, te koliko će se trošak generirati iz navedene akcije. Svaka odluka o nabavci
rezervnih dijelova utiče direktno na iznose istih troškova, te upravljanje tom kategorijom
troška se ostvaruju uštede na način da je informacijska podloga o odlučivanju o nabavci
pregledna, jednostavna, lako dostupna, te korisnički orjentisana.
Skraćivanje vremena nabave uz reorganizaciju administracije takođe je jedan od ciljeva u
upravljanju nabavom.Da bi se skratilo vrijeme nabave, bitno je kvalitetno redefinisati bazu
dobavljača, držati stalnost u asortimanu, evaluirati dobavljače s obzirom na troškove nabave
, brzinu isporuke, rješavanje eventualnih reklamacija, ali svakako je bitno istražiti i nove
dobavljače u slučaju potrebe.
Važno je istaći da je veoma važna dobra saradnja službe održavanja i službe nabave. Putem
informacionog sistema potrebno je omogućiti službi održavanja uvid u proces realizacije
naloga za nabavu u vidu povratne informacije, kako bi služba održavanja mogla realizovati i
uskladiti svoje operativne planove.

5. Prijem rezervnih dijelova i materijala

Dobavljač dostavlja rezervne dijelove i materijal u skladište, gdje skladištar prvo pregleda
robu i dokumentaciju dobavljača i utvrđuje da li je otpremnica povezana sa narudžbom.
Kada skladištar utvrdi da je dokumentacija uredna, pristupa se poslovima istovara i vrši
prebrojavanje, mjerenje itd.
Poslije izvršenog prebrojavanja skladištar potpisuje otpremnicu dobavljaču i obavještava
komisiju za prijem robe. U komisiji se nalaze tehnički rukovodilac,referent i skladištar.
6. Skladištenje

Skladištenje se vrši pomoću informacionog sistema, a nosioci informacija su:

• zapisnik o prijemu rezervnih dijelova

• primka
• trebovanje
• međuskladišnica
• povratnica

Ispravna i uređena skladišna dokumentacija su temeljni preduslovi za vođenje skladišnog

poslovanja. Pored podataka, temelj svakog procesa su definisani tokovi, aktivnosti i učesnici.

U pravilu se to odnosi na sljedeće aktivnosti:

• prijem i izdavanje robe sa skladišta

• kvalitativna i kvantitativna kontrola, naročito kod prijema specijalnih rezervnih dijelova
• skladištenje robe i njeno sortiranje

Takođe je potrebno sadržajno kreirati i propisati primjenu standardne dokumentacije

skladišnog poslovanja, kao i način njenog arhiviranja u informacionom sistemu.
Priručna skladišta

Priručna skladišta su po definiciji nepoželjna i treba ih eliminirati. Ona su uzrok gomilanja

prevelikih i neevidentiranih količina rezervnih dijelova, te je jedno od najvećih mjesta
''curenja'' finansijskih sredstava.Izuzimanjem materijala sa skladišta i ''prenosom'' u
priručno skladište gubi se evidencija, podatak o aktuelnoj lokaciji i uopšteno trag postojanja
rezervnog dijela, što daje pogrešan podatak u informacionom sistemu da ga u zalihi nema i
da ga treba nabaviti. Zbog svega navedenog se predlaže ukidanje priručnih skladišta.

Skladištenje popravljivih rezervnih dijelova

Postoje rezervni dijelovi koji nisu nigdje evidentirani a locirani su na privremenom

odlagalištu u blizini servisnih radionica. Klasični primjer su dizel motori, elektromotori,
hladnjaci, amortizeri , pumpe.Takvi dijelovi se popravljaju u vlastitim ili specijalizovanim
radionicama kod uslužnih preduzeća.Problem nastaje u daljem praćenju istorijata na njima
izvršenih aktivnosti, bilo zbog nemara bilo zbog nediscipline u postupanju sa ovakvim
dijelovima, koji mogu imati stratešku vrijednost za poslovni proces a takođe i veliku
finansijsku vrijednost.
Problem se rješava na sljedeći način:

• potrebno je prilagoditi procedure skladišnog poslovanja na način da mogu podržati

promet sa zalihama popravljivih rezervnih dijelova i to sa tehničkog i sa finansijskog aspekta;

• označiti u informacionom sistemu popravljive i sve rezervne dijelove koji se mogu

međusobno rotirati;

• definisati radne naloge za popravak ili reparaturu, kako bi se moglo tehnički i finansijski
pratiti istorijat aktivnosti i trošak popravki

• kod nabavke informacionih sistema treba u specifikaciji zahtijevati da ima ugrađenu

funkcionalnost praćenja radnih aktivnosti i istorije događaja na popravljivim djelovima.
Višekriterijski model skladištenja rezervnih dijelova

Upravljanje skladištem rezervnih dijelova bitno je za mnoge tvrtke. Prevelika količina na

zalihi vodi do velikih troškova skladištenja i velikog angažmana novčanih sredstava, a s
druge strane nedostatak rezervnih dijelova na zalihi u vrijeme njihove potražnje može imati
velike posljedice na proizvodnju ili usluge. Ovaj članak predlaže metodologiju upravljanja
skladištem rezervnih dijelova primjenjujući višekriterijski model skladištenja. On se zasniva
na rangiranju i svrstavanju rezervnih dijelova u skupine prema sličnim svojstvima. Svakoj
skupini rezervnih dijelova, ovisno o karakteristikama dijelova koji joj pripadaju, pridružuje
se odgovarajuća politika skladištenja te odgovarajući model predviđanja potražnje.
7. Zalihe rezervnih dijelova

Skoro sva preduzeća moraju imati određene zalihe, bilo da se radi o sirovinama, proizvodnji
u toku ili gotovim proizvodima. One predstavljaju proizvode koje ta preduzeća kupuju i
skladište do trenutka kada se ukaže potreba za njima.Količina zaliha varira od jednog
preduzeća do drugo, ali se smatra da preduzeća u prosjeku drže oko 20% svog godišnjeg
prometa na zalihama.

Svrha zaliha

• zaštita od nesigurnosti nabavnih tržišta

• omogućavanje ekonomičnije proizvodnje i nabavljanja
• usklađivanje ponude s neravnomjernostima potražnje

Na zalihama mogu biti:

• gotovi proizvodi i njihove komponente

• rezervni dijelovi
• materijal i repromaterijal
• energenti
• alati i uređaji
Troškovi zaliha su:

• troškovi nabavke
• troškovi držanja zaliha
• troškovi usljed nedostatka zaliha
• ostali troškovi

Zalihe predstavljaju trošak odnosno gubitak za preduzeće jer:

• vežu kapital koji je utrošen za nabavku

• traže održavanje i manipulisanje
• traže skladišne kapacitete i energiju za održavanje uslova skladištenja
8. Izdavanje rezervnih dijelova
Skladištar izdaje rezervne dijelove samo kada dobije ovjereno trebovanje u kojem je pored
ostalog upisan i broj naloga. Skladištar potpisuje na trebovanju da je dijelove izdao, a
dispačer održavanja da je dijelove primio. Primjerci trebovanja se šalju u knjigovodstvo i
službi koja je izuzela pomenute dijelove.

9. Sistem praćenja zaliha

 
Praćenje potrošnje rezervnih dijelova se vrši pomoću informacionog sistema putem nosioca
informacija:
• zahtjev za rad
• radni nalog
• trebovanje
• radna lista
• izvještaj o urađenom poslu
• povratnica

Postoje sljedeći sistemi praćenja zaliha:

• sistem sa neprekidnim nadgledanjem

• sistem sa periodičnim nadgledanjem
Sistem sa neprekidnim nadgledanjem

Sistem upravljanja (R,Q) prikazan slikom određen je sa 2 vrijednosti:

•R-nivo obnavljanja zaliha

•Q-količina naručivanja

Ovim sistemom praćenja omogućeno je:

• stalno praćenje zaliha

• izdavanje narudžbenice se vrši tek kada se dostigne određeni nivo zaliha
• količina za naručivanje Q je konstantna
Sistem sa periodičnim nadgledanjem zaliha

Periodični sistem nadgledanja zaliha prikazan slikom 3. Određen je sa 2 upravljačke

promjenjive (Q,T) gdje je :
Q-maksimalni novo zaliha
T-period nadgledanja i obnavljanja
U ovom sistemu se obnavljanje zaliha obavlja u trenucima T, 2T, 3T,... i svaki put se zalihe
dopunjavaju do vrijednosti Q.
Kod periodičnog nadgledanja vrijeme naručivanja je fiksirano, dok količina za naručivanje
nije fiksna, već je zavisna od nivoa zaliha u trenutku naručivanja.

Sistem sa periodičnim nadgledanjem

Evidencija zaliha se periodično prilagođava na bazi fizičkog brojanja (inventarisanja) zaliha,
a troškovi prodatih roba se izračunavaju:
početne zalihe + nabavke - krajnje zalihe (utvrđene popisom smanjuju se troškovi
knjigovodstvene evidencije, ali otežava upravljačku kontrolu, sastavljanje kratkoročnih
izvještaja, uočavanje gubitaka u robi, krađa, koriste ga manja preduzeća kod kojih nema
značajnijih zahtjev u pogledu finansijskog izvještavanja.
10. Inventura rezervnih dijelova
 
Inventura rezervnih dijelova, koja može biti redovna i vanredna, ima za cilj optimalno
upravljanje rezervnim dijelovima. Kod izvođenja inventure preporučuje se provedba ABC
analize rezervnih dijelova na skladištu, u cilju identifikacije dijelova koji čine ''A'' kategoriju i
utvrđivanja njihovog količinskog stanja.Kod izvođenja inventure jako je važno utvrditi ima li
na skladištu rezervnih dijelova kojima nije poznata namjena ili su služili za opremu i uređaje
za koje je poznato da su otpisani, rashodovani ili prodani.Takođe je potrebno utvrditi koji su
dijelovi oštećeni i nisu više za upotrebu, te se mogu otpisati ili eventualno prodati. Kontrolu
na prisutnost ovih dijelova treba periodično provoditi i tokom redovnog poslovanja skladište
predlagati njihovo rješavanje u svrhu smanjenja troškova čuvanja, oslobađanja prostora u
skladištu i ostalih troškova prekomjernih zaliha.U cilju optimiziranja nivoa zaliha periodično
treba provoditi kontrolu zaliha u pogledu nekurentnosti, odnosno zaliha koje nisu imale
promet u određenom vremenskom periodu.
11. Zaključak
 
Upravljanje zalihama rezervnih dijelova predstavlja jedan od najvećih izazova u poslovanju
svakog preduzeća. Pored potrebe za preciznom evidencijom i praćenjem zaliha od izuzetne
je važnosti održavanje optimalnog nivoa zaliha rezervnih dijelova u preduzeću, jer i viši i niži
nivo zaliha predstavlja dodatni trošak za preduzeće. Efikasno upravljanje zalihama rezervnih
dijelova doprinosi smanjenju troškova, ali i bolju iskorištenost kapaciteta i uopšte boljoj
organizaciji preduzeća. Pošto preduzeća posluju u dinamičnom okruženju, velike i česte
promjene utiču na to da je jako teško, ako ne i nemoguće, efikasno upravljati zalihama
rezervnih dijelova bez dobrog i, prije svega odgovarajućeg modela upravljanja. Drži li se
premalo rezervnih dijelova na zalihama, dolazi do nedostatka istih na skladištu, što uzrokuje
zastoje, pad proizvodnje te gubitak potrošača. S druge strane, držanje suviše rezervnih
dijelova ili mnogo dijelova koji se slabo koriste, povećava troškove skladištenja, rizik
zastarijevanja, mogućnosti potkradanja i oštećivanja rezervnih dijelova. Cilj upravljanja
zalihama rezervnih dijelova je smanjiti troškove zaliha koliko je moguće i istovremeno
zadržati nivo usluge koju zahtijevaju kupci.
HVALA NA PAŽNJI