Osnove opće i razvojne

psihologije
AK. GOD. 2021./2022.

IZV.PROF.DR.SC. INA REIĆ ERCEGOVAC

PPDMS
PREPORUČENA
LITERATURA
Petz, B. (2000). Uvod u psihologiju: psihologija za
nepsihologe. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Berk, L. (2008). Psihologija cjeloživotnog razvoja.
Jastrebarsko: Naklada Slap.
Vasta, R., Haith, M. M., Miller, S. A. (1998). Dječja
psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Kompetencije strukovnog
učitelja, suradnika, mentora?
stručna znanja
didaktičko-metodička znanja

socijalne vještine

emocionalne vještine

motivacija

osobine
ličnosti
 “ UČITELJ NE BI TREBAO BITI
IZVANREDNA OSOBA, NEGO OSOBA KOJA
MOŽE OSPOSOBITI DJECU ZA
IZVANREDNA POSTIGNUĆA”

Schlecty (1997)
Kompetencije – skup znanja, vještina i vrijednosti koje su nužne za
svakog pojedinca kako bi mogao djelovati kao uspješan član
zajednice
Uz klasične zahtjeve vezane uz rad s učenicima, učenje i
poučavanje, značajne kompetencije suvremenog učitelja su:
◦ Osposobljenost za nove načine rada (timski rad, suradnja s
drugim stručnjacima, organiziranje optimalnog i motivirajućeg
okruženja čiji je cilj olakšati i poticati proces učenja)
◦ Poučavanje uz upotrebu suvremene informacijske tehnologije
◦ Integracija/inkluzija djece s posebnim potrebama
◦ Rad u skupini s različitom djecom, npr. multikulturalne skupine
◦ Rješavanje konflikata
◦ Osposobljenost za obavljanje zadataka u radnom okruženju
◦ Razvijanje vlastite profesionalnosti (istraživački pristup,
usmjerenost ka rješavanju problema, cjeloživotno učenje)
POZNAVANJE OSNOVNIH PSIHIČKIH
ROCESA
POZNAVANJE RAZVOJNIH ZNAČAJKI
UČENIKA
POZNAVANJE POTREBA UČENIKA,
SURADNIKA I DRUGIH DIONIKA
ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA
SOCIJALNE I EMOCIONALNE VJEŠTINE
POTREBNE ZA RAD

ZAŠTO PSIHOLOGIJA?
Psihologija je znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem psihičkih
procesa/doživljaja i ponašanja koja su odraz tih doživljaja.

Razvojna psihologija se bavi razvojem psihičkih procesa/doživljaja u

cjeloživotnoj perspektivi (od začeća do smrti).
Kojima se doživljajima bavi
psihologija?
Kognitivni
doživljaji kojima spoznajemo svijet (osjeti,
percepcija, mišljenje, pamćenje….)

Emocionalni
emocijama reagiramo na podražaje

Motivacijski
LIČNOST
Ličnost predstavlja one karakteristike neke
osobe, ili ljudi općenito, kojima se može
pripisati njihovo dosljedno ponašanje,
razmišljanje i doživljavanje.
 Funkcije teorije ličnosti

Objašnjenje Predviđanje
ponašanja ponašanja
 Teorije ličnosti pokušavaju objasniti:

Strukturu ličnosti Dinamiku ličnosti

Razvoj ličnosti

Psihopatologiju
 Struktura ličnosti – psihoanalitički pristup
Psihoanalitička teorija ličnosti objašnjava kako se ljudi nose
sa svojim seksualnim i agresivnim instinktima unutar
granica koje nameće civilizacija
Um kao hidraulički sustav – jedan dio stvara porive, drugi je
“glas” društva i njegovih očekivanja, a treći dio pokušava
zadovoljiti potrebe u okvirima realnih društvenih
ograničenja

Tri osnovna dijela ličnosti: Id (iracionalni dio); Ego

(racionalni dio); Superego (moralni dio)
Struktura ličnosti
 Osobinske teorije ličnosti
jedan od dominantnih teorijskih pristupa danas u
psihologiji ličnosti
osnovna pretpostavka – ljudi se razlikuju po svojim
osobinama ili crtama ličnosti, odnosno
predispozicijama da na određeni način reagiraju ili
se ponašaju
veliki broj pojedinačnih osobina ličnosti se može
svesti na manji broj širokih dimenzija ličnosti,
odnosno faktora (hijerarhija)
Big-five model ličnosti

Costa i McCrea (1985, 1992)

EKSTRAVERZIJA
EMOCIONALNA STABILNOST (NEUROTICIZAM)
SAVJESNOST
UGODNOST
INTELEKT (OTVORENOST ZA NOVA ISKUSTVA)
 Osobine ličnosti nižeg reda

Ekstraverzija Neuroticizam Otvorenost Ugodnost Savjesnost

iskustvu
Toplina Anksioznost Maštanje Povjerenje Kompetentnost

Druželjubivost Ljutnja Estetičnost Iskrenost Organiziranost

Hostilnost
Asertivnost Depresivnost Osjećaji Altruizam Obavljanje
Dužnosti
Aktivnost Sputanost Postupci Pomirljivost Težnja
Postignuću
Traženje Ranjivost Ideje Skromnost Samodisciplina
Uzbuđenja
Pozitivne Impulzivnost Vrijednosti Blagost Promišljenost
emocije
Poželjne osobine ličnosti
učitelja/nastavnika
Test ličnosti
Interpretacija
Poželjne osobine
Razvojna psihologija
 RAZVOJNA PSIHOLOGIJA
BAVI SE PROMJENAMA U PONAŠANJU I
SPOSOBNOSTIMA KOJE SE DOGAĐAJU S
NAPREDOVANJEM RAZVOJA:
◦ KOJE PROMJENE ?
◦ ZAŠTO SE POJAVLJUJU?
Istraživanje čovjekova razvoja – relativno novo
područje
Istraživanje razvoja djece – početkom 20. stoljeća
Istraživanje razvoja u odrasloj dobi – 60-tih godina
20. st.
 DEFINIRANJE RAZVOJNE
PSIHOLOGIJE
RAZVOJNA PSIHOLOGIJA ≠ DJEČJA
PSIHOLOGIJA
RAZVOJNA PSIHOLOGIJA = PSIHOLOGIJA
CJELOŽIVOTNOG RAZVOJA
RAZVOJNA PSIHOLOGIJA PROUČAVA
RAZVOJ OD ZAČEĆA DO SMRTI
čovjek se psihički razvija i kao pojedinac od
začeća do smrti i kao dio vrste i kao dio ljudskog
društva (ontogeneza i filogeneza)
 ZAŠTO DJEČJI RAZVOJ?
razdoblje brzog razvoja
utjecaj ranog razdoblja života na cijeli život
istraživanja sposobnosti kod djece – uvid u psihičke
procese odraslih
utjecaj istraživanja na kvalitetu života
problemi razvojne psihologije:
◦ nasljeđe ili okolina?
◦ kontinuitet ili diskontinuitet?
◦ normativni razvoj ili idiografski razvoj?
 Nasljeđe ili okolina?

ponašanje i razvoj – jesu li određeni urođenim,

biološkim činiteljima ili okolinskim, iskustvenim
činiteljima?
stabilnost (nasljeđe) nasuprot plastičnosti (iskustvo)
interakcionističko gledište
 KONTINUITET
razlika između djece i odraslih je u
količini i složenosti
razvoj teče glatko i stabilno
razvoj je proces postupnog
povećanja vještina koje su prisutne
od početka
nove sposobnosti i znanja se
nadodaju sličnom brzinom
rana se ponašanja nadograđuju
razvoj – rezultat učenja i iskustva
DISKONTINUITET
dojenčad i djeca imaju jedinstven način
razmišljanja, osjećanja i ponašanja
razvoj se odvija različitom brzinom
razdoblja spore i brze promjene
neki aspekti ponašanja se pojavljuju
nezavisno od prethodnih
razvojem upravljaju biološki činitelji
razvoj se odvija u fazama ili stadijima –
kvalitativnim promjenama
 Normativni ili idiografski razvoj?

sličnosti u razvoju djece individualne razlike

biološko polazište među djecom
opće zakonitosti razvoja kulturalni utjecaji
 Razvoj je:
višedimenzionalan
◦ razvojni izazovi i prilagodbe su pod utjecajem složene mješavine
bioloških, psiholoških i socijalnih činitelja
višesmjeran
◦ nije ograničen na poboljšanje (poboljšanje+slabljenje u svakom
stadiju)
plastičan
◦ prilagodljivost i promjenjivost
uklopljen u višestruke kontekste (tri kategorije koje djeluju
zajednički i kombiniraju se oblikujući jedinstvene životne puteve)
◦ NORMATIVNI UTJECAJI:
◦ utjecaji povezani s dobi (hod, pubertet, menopauza)
◦ utjecaji povezani s povijesnim događajima (epidemije, ratovi,
recesije; KOHORTA)
◦ NENORMATIVNI UTJECAJI (važniji u današnje vrijeme nego
ranije)
Kognitivni razvoj
 lat. cognoscere = znati
 Kognicija – viši mentalni procesi pomoću kojih
ljudi nastoje shvatiti svijet oko sebe (mišljenje,
rasuđivanje, učenje, rješavanje problema,
odlučivanje)
 priroda vs. odgoj? (geni vs. okolina)
 sazrijevanje vs. iskustvo?
 kompetencija vs. izvedba? (što stvarno može i
kako to koristi?)
Teorija kognitivnog razvoja
Jeana Piageta (1896-1980)
• kognitivni razvoj se odvija kroz nekoliko kvalitativno
različitih stadija (stadiji predstavljaju poseban i
kvalitativan način rješavanja istog problema na
različitom uzrastu)
• djeca određene dobi čine kvalitativno različite pogreške
od djece drugih dobnih skupina
• djeca su aktivna u odnosu prema svojoj okolini
• kognitivni razvoj je usmjeren prema razumijevanju i
osmišljavanju vanjskog svijeta
• unutrašnji misaoni svijet konstruira se na temelju
iskustava stečenih izravnim dodirom i manipulacijom
predmetima u vanjskom svijetu
 BIOLOŠKI ASIMILACIJA
UTEMELJENE težnja razumjevanju
FUNKCIJE novih iskustava na
ADAPTACIJA osnovi postojećeg
znanja

ORGANIZACIJA
težnja za integracijom znanja u AKOMODACIJA
međusobno povezane
mijenjanje postojećih spoznajnih
spoznajne strukture, a temelji
se na činjenici da su sve
struktura da bi se uskladile s novim
spoznajne strukture povezane iskustvima (kada je nova informacija
te da se bilo koje novo znanje previše različita ili složenija da bi se
mora uklopiti u postojeći integrirala u postojeće strukture)
sustav
 Kognitivni razvoj u adolescenciji
Faza formalnih operacija (od 12. godine do odrasle dobi)
◦ mišljenje je logično, apstraktno, omjeri, generalizacija
adolescent se odvaja od aktualnih i vidljivih problema te može
rješavati i hipotetičke probleme
glavna obilježja mišljenja su hipotetsko deduktivno zaključivanje i
sustavno rješavanje problema zahvaljujući razvoju apstraktnog
mišljenja
kognitivni razvoj u ovoj fazi predstavlja osnovu i za psihosocijalni
razvoj budući da se mlada osoba, zahvaljujući novim kognitivnim
kvalitetama, može baviti mogućnostima, a ne samo aktualnim i
konkretnim (što sam? što mogu postati?)
osnova za krizu identiteta - pokušaj mlade osobe da stekne osjećaj
identiteta u terminima uvjerenja, stavova, struke i drugih značajki
Značenje Piagetove teorije za obrazovanje
Važnost spremnosti
proizlazi iz Piagetove ideje o asimilaciji, a znači da
se obrazovna iskustva djetetu ne događaju već se moraju
asimilirati u postojeće spoznajne strukture. Poučavanje
koje je daleko od djetetove spoznajne razine neće imati
pozitivan ishod.

Motivacija za kognitivnu aktivnost

odnosi se na činjenicu da obrazovni kontekst koji je
prenapredan ili prejednostavan neće biti zanimljiv, već je
potrebno da sadržaj bude neznatno iznad djetetove
trenutne razine
Aktivno učenje– funkcionalno načelo, Piagetovo
shvaćanje o inteligenciji kao djelovanju (prednost
daje aktivnim obrazovnim metodama, a nema
povjerenja ni u mehaničko ili pretjerano verbalno
učenje)
Pristup usmjeren na dijete – učenje po mjeri
učenika; individualizirani pristup; djeca prirodno
prolaze kroz faze razvoja i odgajatelj/učitelj ga ne
smije požurivati; individualni kurikulum
Bogato okružje za učenje – zanimljiva i poticajna
okolina za učenje; prilike za učenje otkrivanjem
Poticajno ozračje za učenje – poticanje socijalnih
interakcija
ADOLESCENCIJA
 Razvojne značajke adolescenata
sukobi s roditeljima i autoritetima
fenomen izmišljene publike
idealistična ideja o posebnosti i neranjivosti – sklonost
rizicima
adolescentni egocentrizam
promjene u mišljenju
◦ logičko-apstraktno mišljenje
◦ hipotetsko – deduktivno mišljenje
◦ egocentrično mišljenje
• vrijeme separacije i deidealizacije roditelja
• vrijeme kada mlada osoba napušta
dotadašnja razmišljanja, interese i stavove
tragajući za novima
• osjećaji praznine i otuđenosti
• opterećenost sobom (izgledom,
postignućem…)
• depresivnost
 Razvojni zadaci adolescenata

prihvaćanje promjene fizičkog izgleda

usvajanje spolne (rodne) uloge
emocionalna neovisnost o roditeljima
prihvaćanje društvenih vrijednosti
usvajanje vlastitog sustava vrijednosti i etičkih
načela
formiranje identiteta
 OPIS PRIMJERI
POSTIGNUTI Statusi alternativa,
nakon istraživanja identiteta - jasni stavovi i uvjerenja
IDENTITET osoba se obvezala skupu - osoba zna kamo ide
vrijednosti i ciljeva koje je - sigurnost u profesionalne
sama odabrala; kontinuitet izbore
vlastitog ja, psihička dobrobit
MORATORIJ odgađanje, proces istraživanja - preispitivanje vrijednosti
prolongiran, još uvijek u i stavova
potrazi za identitetom - pokušaj traženja
odgovora na neka pitanja
PREUZETI prihvaćanje gotovog identiteta, - preuzimanje stavova i
IDENTITET najčešće nametnutog od drugih; vrijednosti najčešće od
nije bilo istraživanja alternativa obitelji, zajednice, religije
ni preispitivanja
DIFUZIJA osoba nije formirala identitet, - nemaju jasne stavove, ne
IDENTITETA ali ni ne traga za istim pokušavaju ih stvoriti
(„svejedno”, „nije mi
važno”)
POSLJEDICE STATUSA IDENTITETA
postignuti ili moratorij – adaptivni, psihološki zdravi
preuzeti ili difuzni – neadaptivni
istraživanja pokazuju da je postignuti identitet ili
moratorij povezan s:
◦ višim samopoštovanjem
◦ češćim angažiranjem u apstraktnom i kritičkom mišljenju
◦ naprednijim moralnim rasuđivanjem
mladi s preuzetim identitetom:
◦ dogmatični, manje fleksibilni, manje tolerantni
◦ različitost u mišljenju doživljavaju prijetećim
◦ boje se odbijanja od osoba o kojima ovise
mladi s difuzijom identiteta:
◦ nezrelost u razvoju identiteta
◦ teškoće u organiziranju, upravljanju vremenom,
akademskim postignućima
◦ beznađe u pogledu budućnosti
◦ povećan rizik za zlouporabu opojnih sredstava
ŠTO SVE UTJEČE NA RAZVOJ IDENTITETA?
ZNAČAJKE LIČNOSTI
◦ otvorenost, fleksibilnost, racionalnost
OBITELJSKE ZNAČAJKE
◦ privrženost roditeljima, sigurna baza, zdrava separacija
PRIJATELJI
◦ privrženost prijateljima
ŠKOLA
◦ kroz nastavu koja promiče mišljenje višeg stupnja, slobodne
aktivnosti, preuzimanje odgovornosti, podupiranje
akademskih aspiracija, programi osposobljavanja
KUTURALNI KONTEKST I POVIJESNO RAZDOBLJE
Organska podloga promjenama u
adolescenciji
dva kritična razdoblja za razvoj mozga – od rođenja
do 18. mj. i rana adolescencija

aksoni živčanih stanica (bijela tvar) zaduženi za

prijenos živčanih impulsa omotani su mijelinskom
ovojnicom koja osigurava brz i učinkovit prijenos
živčanih impulsa – u doba adolescencije još nije u
potpunosti gotov proces mijelinizacije (zadnje u
frontalnom režnju)
 ….to je važno jer je frontalni režanj odgovoran
za:

•metakognitivne operacije
•planiranje
•postavljanje prioriteta
•kontrolu ponašanja
•dok frontalni režanj nije sasvim sazrio, u donošenje odluka
su uključeni drugi dijelovi mozga (temporalni, parijetalni
režanj i amigdala) – nedostatak kontrole impulsa,
iracionalna ponašanja, odluke temelje na emocijama
 METODE POUČAVANJA

mozak nije u mogućnosti procesirati sve

informacije kojima je izložen zato ih filtrira (većinu
odbacuje)

da bi informacije bile obrađene trebaju imati smisla

(značenje) i izazivati emocionalnu reakciju
 Učenje
učenje – građenje mreže neurona putem
iskustva, simboličkog učenja i apstraktnog
učenja

s obzirom da se apstraktno mišljenje tek počinje

razvijati u predadolescenciji i da svoj vrhunac
dosiže znatno kasnije, naglasak bi trebao biti na
učenju iskustvom
 15% od onog što
naučimo, naučimo iz
onoga što drugi kažu

50% od onoga što

naučimo, naučimo
iz onoga što vidimo

90% od onoga što

naučimo, naučimo
iz onoga što sami
kažemo i učinimo
 neke činjenice o pamćenju……

u kratkotrajnom pamćenju možemo zadržati cca. 7

informacija na 30-tak sekundi
ako se radi o informacijama koje je teško povezati s
prethodnim gradivom ili upamtiti na neki drugi način,
odmah se zaboravljaju
prosječan adolescent može u radnom pamćenju imati
cca. 7 informacija na 20-30 minuta – ako mozak ne
percipira informacije kao važne i smislene ne
pohranjuje ih u dugotrajno pamćenje
 zato je važno:

perceptivno istaknuti najvažnije informacije

podijeliti složenije sadržaje na manje jednostavnijih,
ali povezanih cjelina
ponoviti više puta ključne informacije
povezati nove informacije s onima koje već postoje u
pamćenju (analogije, komparacije…)
koristiti dodatne zadatke
………
 Emocije pomažu učenju
emocije – pažnja – učenje

u razmišljanje kod adolescenata

uključeni “emocionalni” dijelovi
mozga

negativne emocije (posebno

strah) otežava učenje

zadatak nastavnika???
RAZVOJ SAMOPOIMANJA I
SAMOPOŠTOVANJA
 ZNANJE O SEBI
(samoprepoznavanje,
svijest o drugima,
samoopisi)

SAMOPOŠTOVANJE
(koliko vrijedim?
pozitivno – negativno)
SAMOPOIMANJE
(SLIKA O SEBI)
SAMOPOUZDANJE,
SAMOEFIKASNOST

SAMOREGULACIJA
(unutrašnja
samokontrola)
Samopoimanje se razvija transformacijom i internalizacijom
okolinskih informacija i vlastitim iskustvom

Najranije djetinjstvo – utjecaj privrženosti s

primarnim skrbnikom

Obiteljski utjecaj – interakcija s roditeljima, braćom i

sestrama

Razvoj u predškolskom kontekstu – interakcija s

odgajateljima i vršnjacima

Razvoj u školskom kontekstu – odnos s učiteljima,

nastavnicima i vršnjacima
 Samopoimanje u srednjem
djetinjstvu
djeca počinju uspoređivati sebe s drugima (socijalne
usporedbe)
djeca mogu sebe opisivati i u terminima crta ličnosti
djeca počinju nagađati o uzrocima svojih prednosti i
mana
najveće su promjene između 8. i 11. godine
kognitivni razvoj utječe na promjenu u strukturi pojma o
sebi – djeca počinju kombinirati tipična iskustva i
ponašanja u psihološke dispozicije
 Samopoimanje u adolescenciji

u samoopisima, adolescenti počinju objedinjavati

osobine koje počinju koristiti u srednjem
djetinjstvu u apstraktne pojmove (primjerice
inteligentan)
počinju koristiti modifikatore (nisam sasvim
iskren i sl.) čime pokazuju svijest o tome da se
psihološke osobine mogu mijenjati, ovisno o
situaciji
veći naglasak u odnosu na srednje djetinjstvo daju
socijalnim vrlinama
 SAMOPOŠTOVANJE
evaluativni aspekt pojma o sebi
na samopoštovanje utječu brojni čimbenici (osobni,
socijalni), a može utjecati i to kako sebe doživljavamo
i što od sebe očekujemo
djeca internaliziraju tuđa očekivanja i stvaraju idealno
ja koje koriste kako bi vrednovali svoje stvarno ja
Teorija neusklađenih pojmova o sebi - do negativnih
emocija dolazi zbog nesuglasja između onog kakvi
jesmo i onoga kakvi bismo željeli ili kakvi mislimo da
bismo trebali biti
nesuglasje između aktualnog JA i traženog ili
očekivanog JA – socijalna anksioznost

nesuglasje između aktualnog JA i idealnog

JA – depresivnost

preklapanje između aktualnog JA i traženog

JA te između akzualnog JA i idealnog JA -
zadovoljstvo
 RAZLIKE U SAMOPOŠTOVANJU S
OBZIROM NA SPOL I DOB
u djetinjstvu, sve do rane adolescencije nema
značajnijih spolnih razlika
tijekom adolescencije raste razlika u korist dječaka
dječaci svoj uspjeh (u srednjem djetinjstvu) u težim
zadacima pripisuju svojoj sposobnosti, dok su
djevojčice sklonije svoj uspjeh potcjenjivati
kvaliteta socijalnih interakcija ključna je za razvoj
samopoštovanja kod djevojčica, dok su kod dječaka
to dominacija, školsko postignuće, sportski uspjeh i
sl.
 Utjecaj školskog uspjeha na samopoštovanje
u djece i mladih
socijalne usporedbe
loš školski uspjeh se izjednačava se s lošom općom
vrijednošću učenika
NEGATIVNI UČINCI:
• učenici niskog samopoštovanja manje prihvaćaju
odgovornost za svoj školski uspjeh
• lakše popuštaju pritisku vršnjaka
• skloniji odustajanju
• skloniji delinkventnom ponašanju te emocionalnim
poteškoćama
Uloga škole
i nastavnika
 KAKO KOMUNICIRATI S CILJEM POTICANJA
SAMOPOŠTOVANJA I POZITIVNE SLIKE O SEBI?

POVRATNE • o ponašanju
INFORMACIJE • o ocjenama i znanju

• aktivno slušanje
UVAŽAVANJE I • uvažavanje učenika sa svim njegovim
POŠTOVANJE osobitostima

TEMPORALNE • ne poticati socijalne usporedbe

USPOREDBE • učiti učenike samovrednovanju
PRI PLANIRANJU AKTIVNOSTI
TREBA ZNATI:
učenici imaju različite interese – treba ih uvažavati
učenici mogu osjećati zadovoljstvo i ponos ako ih
se stavlja u situacije u kojima mogu doživjeti
uspjeh
učenike treba uključiti u planiranje aktivnosti jer
tako osim što mogu bolje zadovoljiti svoje potrebe,
preuzimaju odgovornost za iste
 Umjesto zaključka
Učenici će razvijati pozitivnu sliku o sebi i visoko
samopoštovanje ako:
◦ aktivno sudjeluju u interakcijama
◦ imaju priliku odlučivati i birati (autonomija)
◦ imaju priliku naučiti što ih zanima (kompetencija)
◦ imaju priliku doživjeti uspjeh
◦ imaju priliku razvijati prijateljske odnose s vršnjacima
(povezanost)
◦ imaju njegujuće odnose s učiteljima i nastavnicima