Zdravstvena ispravnost vode

za piće- uzorkovanje i propisi

 Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, na
prijedlog Agencije za sigurnost hrane Bosne i
Hercegovine u saradnji s nadležnim organima
entiteta i Brčko Distrikta Bosne i
Hercegovine, na 113. sjednici, održanoj 21.
januara 2010. godine, donijelo je PRAVILNIK
O ZDRAVSTVENOJ ISPRAVNOSTI VODE
ZA PIĆE
 Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za
piće propisuju se zahtjevi i standardi koje mora
ispunjavati voda za piće, maksimalno dozvoljene
vrijednosti parametara zdravstvene ispravnosti,
metode laboratorijskih ispitivanja, te mjere za
praćenje zdravstvene ispravnosti vode za piće.
 Cilj ovog Pravilnika je zaštita zdravlja ljudi od
negativnog uticaja bilo kakvog zaga|enja vode
namijenjene za piće osiguravanjem njene
zdravstvene ispravnosti.
 Na osnovu člana 17. stav 2. i člana 72. Zakona o hrani
("Službeni glasnik BiH", broj 50/04) i člana 17. Zakona o
Vijeću ministara Bosne i Hercegovine ("Službeni
glasnik BiH", br. 30/03, 42/03, 81/06, 76/07, 81/07, 94/07
i 24/08), Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, na
prijedlog Agencije za sigurnost hrane Bosne i
Hercegovine u saradnji s nadležnim organima entiteta
i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, na 113. sjednici,
održanoj 21. januara 2010. godine, donijelo je
 PRAVILNIK O ZDRAVSTVENOJ ISPRAVNOSTI VODE
ZA PIĆE
 Voda za piće je:
 1) svaka voda neprerađena ili prerađena, namijenjena za
piće, kuhanje, pripremu hrane ili drugu upotrebu u
domaćinstvu, bez obzira na njeno porijeklo i bez obzira da
li se distribuira iz razvodne mreže, rezervoara ili je u
flašama ili kontejnerima;
 2) svaka voda koja se u subjektima u poslovanju s hranom
koristi za proizvodnju, preradu, konzerviranje ili prodaju
proizvoda ili materija namijenjenih za ljudsku upotrebu,
osim ako nadležni organi smatraju da zdravstvena
ispravnost vode ne može uticati na kvalitet prehrambenih
proizvoda u konačnom obliku
 Vijeće ministara, na prijedlog Agencije, u saradnji
s nadležnim organima, svake tri godine objavljuje
izvještaj o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće s
ciljem informiranja potrošača.
 Svaki naredni izvještaj mora obuhvatati tri
naredne godine u odnosu na prethodni izvještaj,
radi osiguravanja kontinuiteta u izvještavanju.
 Izvještaji se objavljuju do kraja prvog tromjesečja
u narednoj godini, u odnosu na period koji se
izvještajem obuhvata
 Godišnji izvještaj mora sadržavati podatke o:
 a) količini isporučene vode;
 b) kvalitetu vode na izvoru;
 c) tehnologiji prerade;
 d) distributivnoj mreži;
 e) kontroli zdravstvene ispravnosti vode za piće;
 f) preduzetim mjerama za svako odstupanje od
zahtjeva uskla|enosti;
 g) mjerama za poboljšanje kvaliteta vode za piće
i javnog sistema vodosnabdijevanja.
 Svaka laboratorija u kojoj se analiziraju uzorci
mora imati sistem za analitičku kontrolu
kvaliteta, koji će provjeravati kompetentno
lice, koje ne radi u laboratoriji, a koje je
ovlastila Agencija
 Da bismo mogli donijeti konačnu ocjenu o kvalizetu vode za
piće, moramo obaviti niz fizikalno-kemijskih i mikrobioloških
analiza.
 Iz dobivenih rezultata zaključujemo kakav je bio dodir te vode
s okolišem kroz koji je prolazila.
 Treba naglasiti da se ne može donijeti zaključak
o kvalitetu vode na temelju samo jedne analize.

Treba, dakle, obaviti niz analiza, i to u različita godišnja doba, a

napose poslije dugotrajnih kiša, poplava i otapanja snijega.

Vrlo je važno uz analizu napraviti i terenski pregled, i tek tada

donijeti konačni zaključak o kvalitetu vode
 Sanitarno-higijenski pregled vode za piće
uključuje sljedeće pokazatelje:
 pregled vodoopskrbnoga objekta;
 uzimanje uzoraka vode za fizikalno-kemijske i
mikrobiološke parametre;
 analiziranje tih parametara u laboratoriju.
uzorkovanje

 Uzorak vode je kolicina vode uzeta

jednokratno i na jednom mjestu u svrhu
analize.
 Uzorkovanje je postupak uzimanja uzorka
vode za laboratorijsku analizu iz izvorista u
odredjenim vremenskim razmacima
propisanoh zakonom, radi utvrdjivanja
ispravnosti
 Uzorci vode uzimaju se u staklenu bocu ili u
bocu od inertne plastike zapremine 1 litar.
 Boca mora biti hemijski cista i dobro oprana .
 Prije uzimanja uzorka pusti se da voda tece iz
slavine 3-5 minuta, boca se opere vodom
najmanje tri puta .
 Boca se ne puni do samog vrha nego se nego
se ostavi 10 do 25 ml praznog prostora i
dobro se zatvori
 Uzorku vode se ne dodaju konzervansi osim u
slucaju kad se planira odredjivanje sastojaka kao
sto su fenoli, cijanidi , mineralna ulja itd.
 Prilikom uzimanja uzoraka oreddjuju se fizicke
osobine vode, na samom vodnom objektu, a
zatim se vrsi doprema do laboratorija za analizu.
 Doprema i analiza se vrse istog dana, a ako to
nije moguce voda se cuva na + 4 stepena
cezijusa
 Za radiolosku analizu vode uzima se najmanje
3 litra vode a doprema najkasnije u roku od 5
dana .
 Uzorak vode za bakteriolosku analizu uzima
se u boce sterilisane u suhom sterilizitaru na
160-180 stepeni jedan sat , ili u autoklavu 121
stepen 15 minuta .
 Boce se prije sterilisanja zatvore gumenim
cepom i omotaju alu folijom
 Za bakteriolosku analizu koriste se boce
zapremine 250 -1000 ml.
 Za redukciju hlora u vodi prije sterilizacije u boce
stavljamo 5% rastvor natrijumtiosulfata.
 Prije uzimanja vode iz slavine potrebno je
dezinfikovati slavinu 70% etilnim alkoholom ,
bocu puniti do ¾ zapremine i zatvoriti.
 Uzorak iz bunara i cisterni i rezervoara uzima se
50 cm ispod povrsine , a boca se otvara tek kad
se uroni u vodu.
 Uzorak vode za parazitolosku analizu uzima se u
plasticne posude zapremine 10 litara koji su
predhodno sterilisani.
 Uzorak se transportuje do laboratorije na temperaturi
od +6 stepeni C u sanducicu sa ledom i to najduze 6
sati od momenta uzimanja.
 Ako se uzorak planira zasijavati to se radi odmah po
dopremenju u laboratorij, a ako se to odlaze mora se
uzorak cuvati na +4 stepena.za virusoloska ispitivanja
uzorak se prvo centrifugiraa potom zamrzne do
zasijavanja.
 Svaka boca sa uzorkom vode za analizu mora
biti propisno obiljezena etiketom na kojoj se
nalazi :
 Naziv objekta na kome je uzet uzorak

 Mjesto i datum uzimanja uzorka

 Za uzorke koji se bakterioloski i virusoloski
analiziraju potrebno je naznaciti tacno vrijeme
uzimanja , izvrsiti provjeru rezidualnog hlaora
 Na svim uzorcima naznaciti koja se analiza trazi
 Uzorci za mikrobiološku kontrolu moraju se
čuvati na temperaturi od +4C i analizirati u
okviru 12 sati od momenta punjenja.
Bakteriološka (standardna) analiza
vode za piće
Ova analiza podrazumijeva:

1. Određivanje ukupnog broja živih bakterija u 1 ml. vode.

2. Dokazivanje prisustva koliformnih bakterija (E. coli, Klebsiella, Enterobacter

i Citrobacter) i određivanje njihovog ukupnog broja.

3. Dokazivanje fekalnih streptokoka (Enterococcus faecalis)

4. Dokazivanje Proteus vrsta

5. Dokazivanje Pseudomonas aeruginosa.

6. Dokazivanje sulfitoredukujućih sporogenih anaeroga (SSA): Clostridium

perfringens.

7. Dokazivanje bakteriofaga.
 Mikrobiološka analiza bitan je pokazatelj zdravstvene ispravnosti
vode za piće.
 voda za piće ni u kojem slučaju ne smije sadržavati:
 patogene mikroorganizme
 salmonele
 šigele
 vibrio kolere
 Pseudomonas aeruginosa
 enteroviruse
 bakteriofage patogenih mikroorganizama
 alge
 parazite
 fekalne koliformne bakterije
 fekalni streptokok.
Mikrobiološki parametri
 Escherichia coli (E.Coli) broj/100 ml- 0
 Enterokoki broj/100 ml- 0
 Clostridium perfringens (uključujući spore) - broj/100
ml- 0 (određuje se samo ako je voda po porijeklu
površinska)
 Pseudomonas aeruginosa - broj/100 ml- 0 (određuje se
samo u uzorcima vode uzetim na mjestu potrošnje)
 Enterovirusi - broj/5000 ml- 0 (određuje se jedan puta godišnje
tijekom monitoringa, a po potrebi i naputku nadležne epidemiološke
službe i češće)
 Ukupan broj bakterija 37 °C/48 h broj/1 ml -20
 Ukupan broj bakterija 22° C/48 h broj/1 ml- 100
 Sljedeći principi dati su za metode utvrđivanja vrijednosti
mikrobioloških parametara prema standardnim
metodama BAS EN/ISO norme.
 Koliformne bakterije i Escherichia coli (E. coli) (ISO 9308-1)
 Enterokoki (ISO 7899-2)
 Pseudomonas aeruginosa (BAS EN ISO 12780)
 Brojanje kultiviranih mikroorganizama –
 Broj kolonija na 22 °C (BAS EN ISO 6222) Brojanje
kultiviranih mikroorganizama

 Broj kolonija na 37 °C (BAS EN ISO 6222) Clostridium

perfringens (uključujući spore)
 KOLIFORMNE BAKTERIJE (ENTEROBAKTERIJE)
 Koliformne bakterije prirodna su pojava u našem
okruženju i zapravo nisu štetne. Prisustvo tih
bakterija u vodi za ljudsku potrošnju stvara problem
u vodoopskrbnom sustavu i dokazuje da voda može
biti zagađena bakterijama koje mogu izazvati
raznovrsne bolesti
 Koliformne bakterije obitavajući u vanjskoj sredini
izgube sposobnost termotolerancije pa se smatra
da je nalaz ukupnih koliformnih bakterija znak
starijih fekalnih onečišćenja
 Standardna metoda za određivanje broja živih bakterija
Iako nema posebno reguliranog propisa u pogledu
kakvoće vode s obzirom na broj aerobnih bakterija,
standardno se upotrebljava postupak poznat kao metoda
brojenja kolonija na čvrstoj podlozi.
 Postupak uključuje pripremu čvrste podloge miješanjem 1
ml izvornog uzorka vode ili njegova alikvotnog
razrijeđenja, s rastaljenom i na 45°C ohlađenom
podlogom (najčešće s hranjivim agarom).Nakon
skrućivanja, podloga se inkubira pri 35 - 37°C tijekom 24h i
izbroje se porasle kolonije.
.
FIZIKALNA SVOJSTVA VODE

 Mutnoća vode vrlo je važan podatak o njezinoj

kvaliteti. Ako je voda mutna iznad dopuštene
granice, možemo zaključiti da dobiva pritok s
površine terena, što je vrlo opasno jer se na taj
način u vodu mogu unijeti i patogene bakterije
koje mogu biti uzročnici zaraznih bolesti.
 Vode koje se nikad ne zamute pouzdane su kao
vode za piće. Ako se pak jedanput godišnje
zamute, sumnjive su kakvoće
 Temperatura vode također je važan podatak za
ocjenu njezine ispravnosti.
 Najpovoljnija temperatura vode kreće se od 7 do 12
°C, i to kao jednolična temperatura u toku
cijele godine.
 Velike razlike u temperaturi vode tijekom
godine pokazuju da vode nisu pouzdane za
piće
 Boja vode najčešće u prirodi potječe od spojeva željeza i od
biljnih tvari iz močvara. Dobra voda za piće ne smije biti
obojena.
 Okus i miris - postoje raznovrsne tvari od kojih voda može
poprimiti određen okus, kao što su anorganske tvari
(spojevi željeza npr. vodi daju metalni okus), razne vrste
mikroorganizama (alge vodi npr. daju karakteristične mirise
po ljubicama, ribi, krastavcima, zemlji i neugodan miris po
strvini), organske materije životinjskoga podrijetla (lešine i
fekalne tvari), sumporovodik (daje vodi smrad po trulim
jajima), fenolski spojevi (npr. klorfenol koji u dodiru s
klorom daje vodi neugodan miris po karbolu).
Kemijski parametri

 Parametar Vrijednost parametra Jedinica

 akrilamid- 0,10 nanograma/l
 antimon -5,0 nanograma/l
 arsen -10 nanograma/l
 benzen -1,0 nanograma/l
 benzo(a)pireni -0,010 nanograma/l
 bor -1,0 mg/l
 bromat -10 nanograma/l
 cijanid -50 nanograma/l
 bakar -2,0 mg/l
 nikl -20 nanogram/l
 nitrati -50 mg/l
 nitriti- 0,50 mg/l
 olovo -10 nanogram/l
 pesticidi- 0,10 nanograma/l
 pesticidi- ukupno 0,50 nanograma/l
 policiklični aromatski ugljovodonici -0,10
nanograma/l
KEMIJSKA SVOJSTVA VODE
 Količina i potrošnja otopljenoga kisika u vodi ukazuje na
eventualnu prisutnost mrtve organske tvari. Voda koja je
zasićena kisikom ne sadrži u sebi organsku materiju i obratno -
nazočnost malih količina kisika ili njegova odsutnost znači da
je voda zagađena organskom materijom.
 Količina otopljenoga ugljičnog dioksida pojavljuje se u velikim
količinama kao krajnji produkt raspadanja i mineralizacije
organske tvari. Zato u vodama u kojima je prisutna organska
tvar stalno nastaje ugljični dioksid zbog čega su takve vode
vrlo korozivne i otapaju mineralne tvari, npr. kalcij (Ca),
magnezij (Mg), željezo (Fe), aluminij (Al) i druge. Neki od tih
minerala daju vodi tvrdoću, a neki miris i okus
 Dušikovi spojevi ukazuju na organsko zagađenje vode te na stupanj
procesa mineralizacije i oksidacije. Kad životinjski organizam ugine, vrlo
brzo se počne raspadati, a kompleksniji dušikovi spojevi velikih molekula
cijepaju se u sve manje molekule i jednostavnije spojeve (redukcija).
 Završni rezultat razgradnje je nastajanje mineralnih anorganskih
spojeva (mineralizacija i oksidacija) pojedine faze procesa obavljaju i
brojni mikroorganizmi, među kojima mogu biti i patogeni, što
predstavlja veliku opasnost za zdravlje ljudi.
 Ukoliko dušik nađemo u obliku spoja amonijaka ili nitrita, zaključujemo
da još nije dovršen proces mineralizacije ili da se radi o svježim
organskim onečišćenjima, a takva voda nije pogodna za piće.
 Prisutnost nitrita.
 Prisutnost nitrata u vodi, a koji su konačni produkt mineralizacije
organske tvari, znači da se radi o starome zagađenju i voda je
nepouzdana za piće
 Prisutnost klorida možemo utvrditi u svakoj podzemnoj vodi, što ovisi
o dubini iz koje je uzeta i o karakteristici tla. Ako utvrdimo u vodi veće
količine klorida od karakterističnih količina za to područje, onda je to
znak da se radi o miješanju slatke i slane vode, tj. o pojavi bočate vode.
 Prisustnost soli čini i tu vodu nepouzdanom za piće.
 Željezo dolazi u vodu otapanjem naslaga željezne rudače ili otapanjem
željeza deponiranoga u tlu Željezo u malim dopuštenim količinama
nema zdravstveni učinak
 Nazočnost željeza u vodi posebice je nepovoljna za rad mnogih
industrij a, kao i za održavanje čistoće u kućanstvu jer ostavlja žute
tragove na rublju, staklenome posudu itd. Upravo zbog ovih popratnih
osobina željeza u vodi potrebno gaje iz nje odstraniti. Uz željezo, u
vodi se može nalaziti i mangan kojijoj daje neugodan metalni okus.
Zato se i ovaj metal odstranjuje iz vode.
fluor se u prirodnim vodama nalazi u obliku
fluorida. Nazočnost fluora do 1 mg u jednoj
litri vode korisna je za zdravlje čovjeka, i to
napose za izgradnju zuba jer sprječava pojavu
karijesa.
Prisutnost većih količina štetna je za zdravlje
jer izaziva fluorozu, oboljenje s deformacijom
zuba i kralježnice