GLASOVNE PROMJENE

morfološki uvjetovane alternacije

Morfološki uvjetovane alternacije
1. Palatalizacija
2. Jotacija
3. Sibilarizacija
4. Prijeglas
5. Prijevoj
6. Nepostojano a
7. Nepostojano e
8. Zamjena l/o
 PALATALIZACIJA
Nenepčanici k, g, h, c zamjenjuju se nepčanicima č, ž, š ispred e
i i.

k>č: junak - junače

g>ž: kovčeg - kovčežić
h>š: duh - duše
c>č: stric – striče

U nekim se riječima provodi palatalizacija, ali se ona može

objasniti samo povijesnim razlozima, npr. u riječima vitez i
knez nekada je bilo g umjesto z, pa je vokativ viteže i kneže.
 PALATALIZACIJA
Palatalizacija se provodi:
a) u vokativu imenica muškoga roda:
Bog – Bože, momak – momče
b) u 2. i 3. l. jd. aorista:
rekoh – reče, pekoh – peče
c) u tvorbi riječi:
zec – zečinjak

U poslovnoj se komunikaciji u vokativu ne provodi
palatalizacija u prezimenima, npr. poštovani gospodine Hodak
(a ne gospodine Hodače!).
 SIBILARIZACIJA
 Suglasnici k, g, h zamjenjuju se suglasnicima c, z, s ispred i.

 k>c: banka – banci

 g>z: snijeg – snijezi
 h>s: duh – dusi

 Sibilarizacija se provodi:
 a) u D i L jd. imenica ženskoga roda: noga – nozi, slika – slici
 b) u N mn. (samo kratka množ.) i D, L, I mn. imenica m. roda:
momak – momci
 c) u nesvršenim glagolima izvedenim od svršenih: dignuti – dizati
 SIBILARIZACIJA
Sibilarizacija se ne provodi u osobnim imenima i etnicima
ženskoga roda te riječima odmilja: Zagrepčanki, Branki,
Anki, baki, seki…
Neke riječi mogu i ne moraju imati sibilariziranu osnovu,
npr. Aljaski/Aljasci, Liki/Lici.

AMERIKA – AMERICI (AMERIKI) !

AFRIKA –AFRICI (AFRIKI) !
 JOTACIJA
 j + k, g, h, c, t, d, s, z, l, n = č, ć, đ, lj, nj, š, ž

labud+ji= labuđi
strog+ji=stroži
pat+jenik = paćenik
vik+jem = vičem
mlad+ji = mlađi
plak+jem = plačem

 Kad se p, b, m, v, f nađu ispred j, zamjenjuju se skupinama plj, blj, mlj, vlj, flj, a
između njih se pojavljuje glas L. Taj se glas tada naziva epentetsko L.

riba – ribLji
grm – grmLje
krava – kravLji
 JOTACIJA
Jotacija se provodi:
a) u komparativu pridjeva i priloga: bijel – bjelji
b) u I jd. imenica ženskoga roda i-sklonidbe: krv – krvlju, kost –
košću
c) u prezentu: vikati – vičem, skakati – skačem
d) u tvorbi: ispred sufiksa –janin, -jar, -jast: Rijeka – Riječanin,
knjiga – knjižar

Da bismo u prezentu glagola utvrdili je li riječ o palatalizaciji ili

jotaciji, dovoljno je glagol staviti u 3. l. mn. Ako do promjene
dolazi i tada, a ne samo ispred –e, -i, riječ je o jotaciji, npr. vikati
– vičem – viču. Ako do promjene ne dolazi u 3. l. mn., riječ je o
Zamjena L u O / VOKALIZACIJA
Suglasnik l na kraju sloga ili riječi zamjenjuje se s o: orao –
orlov, selo – seoce

Zamjena l/o provodi se u:

a) u glag. pridjevu radnom muškoga roda: čitao – čitala,
htio – htjela
b) u muškome rodu pridjeva: cio – cijela, mio – mila
c) u N jd. imenica muškoga roda: dio – dijela, anđeo –
anđela
 PRIJEVOJ

Prijevoj je izmjenjivanje suglasnika u riječima istoga

korijena. Ne mijenja značenje nego uvodi riječ u nove
tvorbene i morfološke kategorije.

brati – berem
plivati – ploviti
birati – izbor
pojiti – napajati
 NEPOSTOJANO A
Pojavljuje se u pojedinim oblicima imenica i pridjeva:

momak – momka
djevojka – djevojaka
sav – sva

Dolazi u dva slučaja:

a) zamjene a/ø dolazi u primjerima kao momak – momka, pijetao –
pijetla
b) do zamjene ø /a dolazi u primjerima kao bačva – bačava,
djevojka – djevojaka
 NEPOSTOJANO E
Označava glasovnu promjenu gubljenja glasa: Belec –
Belca.
Najčešće se pojavljuje u riječima kajkavskoga podrijetla:
Čakovec – Čakovca, Gubec – Gupca
 PRIJEGLAS
Ako imenica muškoga roda završava na nepčanik, u instrumentalu je
nastavak –em:
medij – medijem, čitatelj – čitateljem

Ako imenica muškoga roda završava na nenepčanik, nastavak je –om:

most – mostom, gost – gostom

Vokativ imenica koje završavaju na nenepčanik je na –e, a imenica

koje završavaju na nepčanik je –u:
sine
čitatelju
 PRIJEGLAS
Osnove koje završavaju na -c katkada se ponašaju kao da
završavaju na nepčanik, a katkad kao da završavaju na
nenepčanik; neke takve imenice imaju u vokativu jednine
nastavak –e, a u instrumentalu -em: stric – striče –stricem.

Osnove na –c u I se ponašaju kao da završavaju na nenepčanik i

imaju nastavak –om ako je u slogu ispred nastavka za I –e: zec –
zeče – zecom.

Jednosložne i dvosložne imenice muškoga roda koje u slogu

ispred nastavaka imaju samoglasnik e i završavaju na nepčanik
imaju vokativ na –u i instrumental –om, npr. hmelj, Beč, padež.
Palatalizacija: k, g, h, c + e, i = č, ž, š

Sibilarizacija: k, g, h + i = c, z, c

Jotacija: j + k, g, h, c, t, d, s, z, l, n = č, ć, đ, lj, nj, š, ž

p, b, m, v, f ispred j zamjenjuju se skupinama plj, blj, mlj, vlj, flj, a
između njih se pojavljuje glas L. Taj se glas tada naziva epentetsko L.

Zamjena l/o: selo – seoce

Nepostojano a: momak - momci

Nepostojano e: Čakovec – Čakovca

Prijevoj: brati – berem