Pogodbene,

dopusne i izrične
rečenice

Elena Ruža Pelikan

 Pogodbene rečenice

● uvrštavaju se u glavnu rečenicu kao njezina priložna oznaka uvjeta

● uvjetom se se ostvaruje rečenični sadržaj

● zavisna rečenica – protaza, glavna rečenica – apodoza

● pogodbeni veznici: ako, li, kad, da

● stvarna (realna) pogodba, eventualna pogodba, moguća (potencijalna) pogodba, irealna

ili nestvarna pogodba
 Stvarna (realna pogodba)

• uvjet pod kojim se ostvaruje sadržaj glavne rečenice

• onda – pogodba – ako, kada

• On vlada onda. On se domogao vlasti. - On vlada ako se domogao vlasti.

• kada, li
• Pozovite nas onda. Zapadnete u nevolju. - Pozovite nas zapadnete li u
nevolju.
 Eventualna pogodba

• ako, onda – eventualno ostvarenje

• prezent svršenih glagola, futur I.

• Naložit ćemo vatru ako ćemo ovdje dugo čekati.

• Ako preživim, vratit ću se tebi.

• svevremenski svršeni prezent

• Tica ako k zemlji zađe, lako lovca sebi nađe.
 Moguća (potencijalna) pogodba

• ako, onda
• moguće je da se pogodba ispuni u drugoj
• kondicional I.

• Mogli biste se zamjeriti prijateljima onda. Tvrdoglavo biste se držali

svojih načela.
• Mogli biste se zamjeriti prijateljima ako biste se tvrdoglavo držali svojih
načela.
Iracionalna (nestvarna) pogodba

• onda – sadžaj se morao stvariti, a pogodba se nije ispunila

• da i kada uz onda

• Onda ti padne kruna s glave. Sam podvoriš goste.

• Pala bi ti kruna s glave da sam podvoriš goste
 Dopusne rečenice

● uvrštavaju se u glavnu rečenicu kao njezina priložna oznaka dopuštanja

● uz ispunjenje nekog uvjeta ne postiže se očekivani ishod

● dopusni veznici: iako, ako, ako i, premda, ako prem, makar, makar da, ma, mada, da, i
da, da i, pa da, i, pa da i, koliko

● Oni ipak ne postoje. Svaki dan ih ipak susrećemo. –

Oni ne postoje iako ih svaki dan susrećemo.
 Stvarna (realna) dopusna rečenica
• zavisnom rečenicom dopušta se da se nešto događa u glavnoj

• Oni ipak mnogo toga ne razumiju. Ipak oni misle da im je sve jasno. – Oni
mnogo toga ne razumiju premda misle da im je sve jasno.

• ipak ili opet – opreka – odnosni dopusni veznici da, ma, makar
• Ipak valja s njim računati. Ipak ne ustaje iz kreveta. -
Valja s njim računati da iz kreveta ne ustaje.
 Moguća (potencijalna) dopusna rečenica
• - II – II –
• Ipak ne oćuti. Ipak mu sto uzlova na jeziku svežeš. - Ne bi oćutio da mu sto
uzlova na jeziku svežeš.

• ma, makar – glagol u krenjem perfektu

• Oni će to učiniti makar se vi na glavu postavili.

• ipak ili opet – opreka – odnosni dopusni veznici da i, i da, i kad, kad i
• Ipak ne bi mogao biti nasrtljiv. Ipak je htio biti nasrtljiv.
Ne bi mogao biti nasrtljiv da je i htio.
 Nestvarna (irealna) dopusna rečenica

• zavisnom rečenicom dopušta se da se nešto događa u glavnoj, a ne događa

se

• On bi ipak bio nezadovoljan. Ipak mu se ostvari sreća iz sna. –

On bi bio nezadovoljan i da mu se ostvari sreća iz sna.
 Izrične rečenice
● uvrštavaju se u glavnu kao dodatan sadržaj neke riječi
● objasnidbene ili eksplikativne
● izrični veznici: da, kako, gdje i e

● Danas je nedjelja. Po svemu se to osjeća. –

Po svemu se osjeća da je danas nedjelja.

● potvrdni prilozi kako i gdje

● Jasno se čulo gdje ga mati opominje.
● Odmah se doznalo kako im financijsko stanje nije ružičasto.
 Razlika između izričnog i odnosnog uvrštavanja

• odnosna – pokazna zamjenica se mora odnositi na obe surečenice, odnosna

zamjenica
• Učitelj im je rekao to što su htjeli čuti.
• Učitelj im je rekao što su htjeli čuti

• izrična – nije nužno da se pokazna zamjenica odnosi na obe surečenice

• Učitelj im je rekao to da su to htjeli čuti
• Učitelj im je rekao da su to htjeli čuti.
 Literatura

● Katičić, Radoslav (2002). Sintaksa hrvatskoga

književnoga jezika. Zagreb: Hrvatska akademija
znanosti i umjetnosti.

● Barić, Eugenija (1979). Priručna gramatika

hrvatskoga književnog jezika. Zagreb: Školska knjiga.

● Šarić, Ivana (1997). Interpretacija pogodbenih

rečenica. Filologija, 29, str. 155 -169.
Hvala na pažnji!