Professional Documents
Culture Documents
Ponovimo zajedno
Na istoku, Hrvatskoj su
dodijeljeni zapadni Srijem i
Baranja.
Razgraničenje s Italijom
Sporna područja
privremeno su
podijeljena su na zonu
A (Trst i okolica) i
zonu B (kotari Buje i
Kopar).
Zona A dodijeljena je
zapadnim saveznicima, a
od 1954. pripala je
Italiji, dok je zona B ušla
u sastav FNRJ.
Izvor:
GRANICE
“(...) Uspostavljanje republika provedeno je uz znatne izmjene
teritorija južnoslavenskih zemalja ujedinjenih 1918. Hrvatska je
sjedinila područje nekadašnje Hrvatske i Slavonije, Dalmaciju,
područje Rijeke i veći dio Istre, dobila je Međimurje i Baranju, a
ustupila istočni Srijem (Srbiji) te Boku i južno primorje (Crnoj Gori,
koja je Srbiji ustupila Metohiju). Od nekadašnje južne Srbije stvorena
je Makedonija, a Vojvodina je ušla u sastav Srbije. Sloveniji je
pripojeno Prekomurje, a nakon razgraničenja s Italijom (1947., 1954) i
dio teritorija ustupljenoga Rapallskim ugovorom (veći dio Istre
sjedinjen je Hrvatskoj). Uglavnom nepromijenjene ostale su granice
Bosne i Hercegovine, koja je Crnoj Gori ustupila područje Sutorine. U
Srbiji su 1945. formirane Autonomna Pokrajina Vojvodina i Autonomna
Kosovsko–Metohijska Oblast (od 1963. Autonomna Pokrajina Kosovo).”
“Odnosi sa SAD-om i Velikom Britanijom bili su pogoršani zbog ulaska
Jugoslavenske armije u Julijsku krajinu i u Korušku (povukla se u
lipnju 1945), kojih je dijelove Jugoslavija zahtijevala pozivajući se na
njihov etnički sastav (pri određivanju austrijskih granica 1949. ti
zahtjevi nisu bili prihvaćeni).
Na prijepornom teritoriju sjeverozapadne Istre i Trsta, savezničke
sile pobjednice dogovorile su 2. VII. 1946. stvaranje Slobodnoga
Teritorija Trsta (STT). Mirovni ugovor s Italijom Jugoslavija je
potpisala u Parizu 10. II. 1947., a status STT-a opterećivao je
međusobne odnose sve do sporazuma o njegovoj podjeli 5. X. 1954.
Time je Jugoslavija dovršila sjedinjenje većega dijela teritorija
(8262 km²) koji je sporazumima u Rapallu (1920) i Rimu (1924) bio
priznat Italiji (ostala sporna pitanja s Italijom konačno su riješena
1975. Osimskim sporazumima).”
Komunisti su smatrali
nepravednim da manji dio ljudi
posjeduje puno materijalnih
dobara.
Nijemci na području
Slavonije bili su uglavnom
zemljoposjednici.
NACIONALIZACIJA KOLEKTIVIZACIJA
TVORNICE, RUDNICI, NEUSPJELI POKUŠAJ
BANKE I UDRUŽIVANJA
VELETRGOVINE SELJAČKIH POSJEDA
POSTALE SU U ZAJEDNIČKA
DRŽAVNO GOSPODARSTVA
VLASNIŠTVO (ZADRUGE)
Prilog 3. 3. Ukidanje privatnog vlasništva
• Saznaj što znače (novi) pojmovi: agrarna reforma, nacionalizacija,
kolonizacija, kolektivizacija.
• Smatraš li neke od tih pojava pozitivnima? Obrazloži.
Izvori:
“Nepoštivanje načela privatnog vlasništva omogućilo je oduzimanje
privatne imovine putem konfiskacije, (...) i nacionalizacije. Nije se
međutim postupalo prema sovjetskom modelu opće nacionalizacije i
kolektivizacije nego su – u skladu s parolom Zemlja seljacima! – posjedi u
dopuštenoj površini ostavljeni u privatnom vlasništvu seljaka. Prazni
posjedi koji su primali koloniste posljedica su ne samo agrarne reforme
nego i iseljavanja njemačke nacionalne manjine čijih je približno 90 000
pripadnika otišlo iz Hrvatske (...) kojima je na teret stavljena krivica
zbog suradnje s poraženim Trećim Reichom.”
Izvor:
Razmisli!
• Slažeš li se s uklanjanjem spomenika u ovim
slučajevima?
• Možeš li ih opravdati?
• Oba ili ne? Koji da, a koji ne?
Obilježja komunističke vlasti
FNRJ