KOMUNIKACIJA

Kako ste?
Loše!
Fino, a obitelj?
Sit sam i obitelji i svega!
Drago mi je što to čujem. Svratite ponekad.

E. Kishon
NAČIN POLAGANJA ISPITA:

 Pismeni završni test

LITERATURA
 Obavezna literatura:

Balen, S.; Priručnik Menadžment u zdravstvu; Medicinski fakultet Osijek, Osijek, 2012.
Lučanin, D. I Despot Lučanin, J. (2010.): Komunikacije vještine u zdravstvu , Jastrebarsko, Naklada Slap
 Dopunska literatura:

 Včev A, Burton N: Objektivno strukturirano kliničko ispitivanje - OSKI, Medicinski fakultet Osijek, 1.
hrvatsko izdanje, 2015. god.
 Komunikacija u medicini – čovjek je čovjeku lijek. Urednici: Veljko Đorđević i Marijana Braš.
Medicinska naklada, Zagreb, 2011.
 Havelka Mladen (1998.): Zdravstvena psihologija, Jastrebarsko, „Naklada slap“; - 2. Poglavlje: (od 27.
do 42. stranice)
 POJAM I ZNAČENJE KOMUNIKACIJE
 Lat. - communicare (biti u vezi, spajati, učiniti zajedničkim).
 Proces razmjene misli, osjećaja i poruka koji se odvija gdje god postoji interakcija
(međuodnos, međudjelovanje, međubivanje) – uključuje barem dvije osobe.
DEFINICIJE:
 Odnos među jedinkama u kojem se veza među njima uspostavlja znakovima.
 Prijenos podataka između dvije ili više osoba ili skupina.
 Dinamični i složen proces u kojem ljudi šalju i primaju verbalne i neverbalne poruke da bi
razumjeli i da bi se njih razumjelo.
KAKO SE KOMUNICIRA
 Komunicira se pomoću znakova: prirodni (govor tijela) i umjetni (jezik, pismo, TV).
 Komunikacija u užem smislu je dvosmjerna, a sastoji se od: pošiljatelja poruke, primatelja
poruke i komunikacijskog kanala.
SVRHA I ULOGA KOMUNIKACIJE
 Primanje i davanje obavijesti
 Rješavanje problema
 Donošenje odluka
 Zadovoljavanje potreba (za pripadanjem, užitkom, rekreacijom)
 Bijeg od drugih aktivnosti - radije pričamo nego da radimo
 Odmor, zabava - spontani razgovor na poslu
 Užitak
 Kontrola nad drugim ljudima
Osnovne značajke ljudske
komunikacije
 Zajedničko u komunikaciji - odnosi se na traženje nečega što nam je
zajedničko (dijeljenje značenja, ideja, razumijevanja iskustava - najviše
komuniciramo s ljudima koji su nam najsličniji i zato oni imaju najveći
utjecaj na nas)
 Individualno u komunikaciji - moramo prihvatiti međusobne razlike i
prihvatiti prirodu druge osobe uključene u proces komunikacije (empatija).
RAZINE KOMUNIKACIJE
 Intrapersonalna komunikacija
 Interpersonalna komunikacija
 Komunikacija pojedinca s grupom
 Komunikacija grupe s pojedincem
 Komunikacija između dvije grupe
Intrapersonalna komunikacija je komunikacija sa samim sobom. U njoj učimo o
sebi, evaluiramo naše postupke, nagovaramo sebe na nešto, razmišljamo o
mogućim odlukama koje možemo donijeti itd.
Interpersonalna komunikacija je komunikacija između dvije osobe.
Javna komunikacija

 Komunikacija govornika s publikom - utjecanje na druge;

uvjeravanje.
Masovna komunikacija
 Usmjerena na brojnu publiku - najčešće putem medija
NAČELA KOMUNIKACIJE
 Komunikacija je neizbježna (nije moguće ne komunicirati)
 Komunikacija je nepovratna (jednom poslana poruka se ne može povući)
 Komunikacija je neponovljiva (nemoguće je potpuno ponoviti istu situaciju)
 Komunikacija sadrži verbalnu i neverbalnu komponentu
 Održavanje komunikacije temelji se na dvosmjernosti, odnosno na uspostavi povratne
veze između sugovornika
 Svaka komunikacija ima sadržajni i odnosni aspekt
KOMUNIKACIJSKI SUSTAVI I
KOMUNIKACIJSKA SREDSTVA
 Govor – govorni organ, slušni organ
 Pismo – sredstva za pisanje, vidni organ…
 Tisak – dnevne novine, časopisi
 Radio – radio odašiljač, radio prijemnik
 Televizija - TV odašiljač i TV prijemnik
 Internet – računala, serveri
MITOVI O KOMUNIKACIJI
 Svi problemi svijeta su problemi komunikacije
 Svi problemi svijeta mogu se riješiti boljom komunikacijom
 Komunikacija ništa ne košta
 Komunikacija je ili dobra ili loša
 Komunikacija se odnosi samo na produkciju efektivnih poruka
VRSTE KOMUNIKACIJE
 Verbalna (lingvistička) – pomoću jezika (govornog, pisanog)
 Neverbalna (nelingvistička, ekstralingvistička) – pomoću gesta, držanja tijela,
izraza lica, pogleda, kontakta očima, vanjskog izgleda, određivanja osobnog
prostora)
 Paraverbalna (paralingvistička) – neverbalni znakovi koji prate verbalnu
poruku (glasnoća, ton, pauze, intonacija, tečnost, šutnja)
Modeli komunikacije
Objašnjavaju elemente i interakcije u procesu komunikacije.

Ovi modeli ilustriraju značajne aspekte procesa komunikacije i na taj

način mogu pomoći razjasniti narav komunikacije.
 1. Linearni model
 prikazuje komunikaciju kao linearni,
jednosmjerni proces u kojem jedna osoba djeluje
na drugu osobu.
 Nedostaci modela odnose se na pretpostavku
jednosmjerne komunikacije (primatelji poruke
ne odgovaraju na poruku, apsorbiraju ju
pasivno), te na mišljenje da je komunikacija
slijed akcija.
2. Interaktivni model
 Prikazuje komunikaciju kao proces u kojem
slušatelji daju povratne informacije pošiljatelju
poruke.

 Nedostatak ovog modela je što prikazuje

komunikaciju kao sekvencijalni proces u kojem
je jedna osoba pošiljatelj, a druga je primatelj te
što ne uspijeva uhvatiti dinamičku prirodu
međuljudske komunikacije.
3. Transakcijski model

• Proces komunikacije najbolje objašnjava

transakcijski model koji pretpostavlja da
primatelj i pošiljatelj međusobno
istovremeno izmjenjuju poruke te uzima u
obzir utjecaj kontekstualne buke.
• Naglašava dinamiku međuljudske
komunikacije i višestruke uloge ljudi
tijekom procesa komunikacije.
KAKVA TREBA BITI KOMUNIKACIJA?

 1. Bolje ikakva nego nikakva.

 2. Bolje češća nego rjeđa
 3. Bolje iscrpna nego oskudna
 4. Bolje cjelovita nego parcijalna
 5. Bolje emocionalna nego neemocionalna.
 6. Bolje razumljiva nego nerazumljiva
SLUŠANJE KAO KOMUNIKACIJA

 Dobro slušanje je: aktivno slušanje uz razumijevanje, usredotočenost, slušanje s

prihvaćanjem i empatijom.
 Loše slušanje je: pretjerano interpretiranje, skretanje pozornosti, moraliziranje,
optuživanje, verbalna agresivnost, neuvažavanje osjećaja ili etiketiranje.
 Dobra komunikacija zahtijeva da potaknemo drugoga da govori, da mu damo
psihološki prostor i pokažemo poštovanje prema njegovim osjećajima i
razmišljanju.
 Ulaskom u komunikaciju s bolesnikom ulazimo u terapijski proces.
NEVERBALNA KOMUNIKACIJA I OSOBNI PROSTOR

 Najvažnije tjelesno područje za neverbalnu

komunikaciju je facijalna ekspresija.

 Osobni prostor“ (socijalno-psihološki

termin) - neposredna zona tjelesne
odbojnosti.
ŠTO J0Š TREBA ZNATI O KOMUNIKACIJI?
 Bolesnici zaboravljaju mnogo od onoga što
im zdravstveni radnici kažu.
 Savjeti i upute češće se zaboravljaju nego
ostale obavijesti.
 Što više obavijesti bolesnik dobiva, veći je
postotak njihova zaboravljanja.
 Bolesnici se najbolje sjećaju onoga što im se
prvo kaže i što se ponavlja (to smatraju
najvažnijim).
 Umjereno tjeskobni bolesnici sjećaju se više
onoga što im je rečeno nego izrazito tjeskobni
bolesnici ili bolesnici koji uopće nisu tjeskobni.
 Što bolesnik ima više medicinskih znanja bolje
će se sjećati onoga što mu je rekao zdravstveni
radnik.