Fetva o kupovini kua ili stanova na Zapadu putem bankovnih kredita Fetva Evropskog vijea za fetve i istraivanja (Izvor:

FIKH MUSLIMANSKIH MANJINA, dr. Jusuf el-Kardavi, Izdava: Libris, Sarajevo, 2004.) Meu ovim fetvama je zajednika i vrlo vana fetva koju je izdalo Evropsko vijea za fetve i istraivanja na svom etvrtom zasjedanju, odranom u gradu Dablinu u Republici lrskoj, mjeseca redepa 1420. h.g., odnosno oktobra 1999., a ovo je tekst te fetve: Vijee je razmotrilo tematiku koja je svojom vanou potpuno zaokupila Evropu i zapadne zemlje, a ona se tie problema kupovine stanova i kua putem kredita koji potee za sobom kamatu u nekoj od klasinih banaka. Vijeu je na uvid predano nekoliko dokumenata koji su sainjeni na ovu temu, to oponenata, to onih koji to podravaju. Svi ovi dokumenti su proitani pred Vijeem i potom su ih svi lanovi Vijea podrobno prokomentarisali, zatim se veina lanova sloila o slijedeem: 1. Vijee potvruje konsenzus ummeta o tome da je kamata strogo zabranjena te da je ona jedan od sedam velikih grijeha koji odvode u propast i prema ijim je poiniocima proglaen rat od Allaha i Njegovog Poslanika, te podrava ono to su utvrdili Akademije islamskog prava da bankovne koristi (beneficije, kamatne stope) nisu nita drugo nego kamata koja je zabranjena. 2. Vijee poziva muslimanske sinove koji ive na Zapadu da uloe maksimalne napore kako bi iznali erijatom doputene zamjene u koje nema nikakve sumnje, poput prodaje profita (dionica) koji koriste islamske banke, ili osnivanje islamskih kompanija koje e izgraivati stanove i kue i prodavati ih pod povoljnim uvjetima, pristupanim veini muslimana, i tome slino. 3. Vijee, takoer, poziva islamska udruenja u Evropi da ostvare neku vrstu dijaloga sa postojeim evropskim bankama kako bi ovaj nain poslovanja preobratili u erijatom prihvatljivu formu, poput prodaje na rate, gdje je cijena uveana shodno duini vremenskog perioda. Ovakav nain poslovanja bi privukao veliki broj muslimana, koji bi bili spremni saraivati na ovakvom principu, a tako se ve postupa u nekim evropskim zemijama, gdje nailazimo na veliki broj zapadnih banaka koje otvaraju svoje filijale u islamskim i evropskim zemljama i koje posluju shodno propisima islamskog prava. Ovakav siuaj imamo u Bahreinu i drugim zemijama. Takoer, Vijee moe u tome pitanju pomoi tako to de uputiti poziv ovim bankama da promijene svoj nain poslovanja prema muslimanima. 4. Ako se ni jedno ni drugo od navedenog u sadanjem vremenu ne moe ostvariti, onda Vijee, u svjetlu erijatskih pravila, naela i uvaavanja situacije, ne smatra zabranjenim pribjegavanje ovom nainu poslovanja, a to je uzimanje kredita sa kamatom kako bi musliman sebi kupio kuu i utoite za svoju porodicu. Ovo pod uvjetom da on nema drugu kuu koja zadovoljava navedene potrebe te da mu ta kua bude osnovno prebivalite i pod uvjetom da nema vika novca kojim bi mogao kupiti kuu a da ne pribjegava kreditu. Vijee je utemeljilo ovu svoju fetvu na dva osnovna stajalita. Prvo stajalite: To je pravilo da nune situacije dozvoljavaju inae zabranjene stvari, oko kojeg postoji potpuna saglasnost. Ovo pravilo je izvedeno na osnovu kur'anskog teksta. Ovo se spominje na pet mjesta u Kur'anu. Jedno od njih su i rijei Uzvienoga u suri El-En'am: "... On vam je ve objasnio ta vam je zabranio, osim kad ste primorani" (El-En'am,119.). To su, takoer, rijei Uzvienoga u istoj suri nakon to su spomenuta zabranjena jela: ...A onome ko bude primoran, ali ne iz elje ve samo toliko da glad utoli, Gospodar tvoj e doista oprostiti i milostiv biti" (El-En'am, 145.) Na osnovu ovoga pravnici su izveli pravilo da potreba moe dostii stepen nunosti, bez razlike bila individualna ili opa. Potreba ako se ne ostvari, musliman e biti u tekoi, iako on i dalje moe ivjeti, suprotno nunosti

bez koje musliman ne moe ivjeti. Uzvieni Allah je podigao sa ovoga ummeta potekoe tekstovima u asnom Kur'anu, gdje kae Uzvieni u suri El-Hadd: "I u vjeri vam nita teko nije propisao" (ElHadd, 78.) i takoer u suri El-Maide: "Allah ne eli da vam priini potekoe" (EI-Maide, 6.) Stan koji od muslimana otklanja potekoe je prostor koji njemu odgovara, dovoljno prostran i sa svim prateim stvarima kako bi bio stan u pravom smislu rijei. lako je Vijee svoju fetvu zasnovalo na pravilu nunosti ili prijeke potrebe koja dostie stepen nunosti, ono nije zaboravilo drugo dopunsko i regulativno pravilo, da je ono to je doputeno u nunosti, doputeno shodno stepenu nunosti. Stoga, Vijee nije dozvolilo kupovinu kua kako bi se time trgovalo. Dom je nesumnjivo nuna potreba muslimanske porodice i muslimana kao individue. To je jedna od Allahovih blagodati koje je podario svojim robovima, pa kae Uzvieni: "Allah vam je od kua vaih domove nainio" (En-Nahl, 80.) Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, takoer je prostrani dom definisao jednim od tri ili etiri faktora sree. Iznajmljeni stan ne udovoljava svim potrebama ovjeka muslimana, niti se on u njemu komotno osjea, pogotovu to mu teko pada to mora plaati kiriju nemuslimanu. Godinama ostane plaajui kiriju i, pored toga, ne posjeduje nijedan kamen. Zato strepi da kad dobije vie djece ili kad ga posjeti vie gostiju moe biti izbaen, iii kad ostari i kad njegovi prihodi prestanu, moe oekivati da bude izbaen na ulicu. Pribavljanje stana u posjed rjeava muslimana ove brige, kao to, musliman moe izabrati stan blizu damije ili islamskog centra ili ak islamske kole. To daje priliku muslimanskoj skupini da se meusobno zblii u jednom komiluku i da osnuje malo muslimansko drutvo unutar velikog neislamskog, gdje e se njihova djeca meusobno upoznavati i tako jaati meusobne veze i gdje e jedni drugima pomagati da ive u okrilju islamskih shvatanja i njegovih visokih naela. Posjedovanje vlastitog doma prua, takoer, mogunost muslimanu da ga organizuje onako kako odgovara njegovoj vjerskoj i drutvenoj potrebi. Pored ove individualne potrebe svakoga muslimana, postoji i opa potreba muslimanske zajednice koja ivi kao manjina van islamskog svijeta. Ona se ogleda u nastojanju da se poprave uvjeti u kojima ive kako bi se njihov ivotni standard poveao i kako bi bili dostojni i spremni da pripadnu najboljem ummetu koji se meu ljudima ikad pojavio, te kako bi osvanuli kao svijetli primjer islama pred nemuslimanima. Takoer, ova potreba se oituje u nastojanju da se oslobode ekonomskih pritisaka kojima su izloeni kako bi se mogli odazvati vanom pozivu da've i kako bi mogli dati svoj doprinos u opoj izgradnji drutva. Sve ovo podrazumijeva da se musliman ne moe itavog ivota muiti kako e platiti kiriju za iznajmljeni stan i kako e platiti trokove ivota, nikako ne nalazei priliku da bude na usluzi svome narodu i da pozove druge svojoj vjeri. Drugo stajalite (koje upotpunjava prvo, osnovno): To je stajalite koje je zauzimao imam Ebu-Hanife i njegov uenik Muhammed bin el-Hasen Eejbani. Na osnovu njega se donose fetve u hanefijskom mezhebu. Takoer, to je stajalite Sufjana Es-Sevrijja i Ibrahima En-Nehaija. To je i jedna od predaja Ahmeda, kako to navode neki pripadnici hambelijskog mezheba, da je doputeno poslovati putem kamate i drugih oblika nedozvoljenih ugovora izmeu muslimana i nemuslimana van islamskih zemalja (daru-l-islama). Takoer je lbn Tejmije ovakav stav smatrao ispravnim. Ovdje se daje prednost postupanju po hanefijskom mezhebu zbog nekoliko gledita, kao to su: 1. Musliman nije duan provoditi erijatske propise koji se tiu politike, ekonomije, drutvenog ivota i druge njima sline koji se tiu opeg poretka u drutvu koje ne vjeruje u islam. On to, zapravo, nije u mogunosti, a Allah, delleanuhu, nikoga preko njegovih mogunosti ne optereuje. I zabranjenost kamate je jedan od ovih propisa koji se tiu identiteta zajednice i filozofije drave te njenog drutvenog i ekonomskog pravca. Od muslimana se zahtijeva da provodi propise koji se tiu lino njega kao individue, poput propisa obredoslovlja (ahkamu-l-ibadat), te propisa vezanih za ishranu, pie, djecu te onih propisa koji se tiu braka, razvoda, vraanja ene, iddeta (period koji enu eka nakon razvoda), nasljedstva i drugih propisa koji se tiu porodinog prava. Tako, ako bi mu i ovi propisi bili zabranjeni i on nikako ne bi bio u prilici upranjavati svoju vjeru, onda mu je dunost da

uini hidru u Allahovu prostranu zemlju, ako je to ikako mogue. 2. Ako musliman u nemuslimanskim zemljama ne bi poslovao putem ovih neispravnih ugovora, meu kojima je svakako i kamata, to bi ga dovelo u situaciju da njegova privrenost islamu bude uzrok njegovog slabog ekonomskog stanja ili finansijskog kraha. Islam, ustvari, treba jaati muslimana, a ne da ga ini slabim i da mu blagodati poveava a ne umanjuje, te da mu koristi a ne da mu teti. Neki od uleme prethodnika (selef) su za doputenost nasljeivanja muslimana od nemuslimana kao dokaz naveli hadis: "Islam poveava, a ne umanjuje", odnosno poveava muslimanu blagodati i ne umanjuje ih. Njemu slian je i hadis: "Islam uzdie, a ne poniava". Jer, musliman bi, kad ne bi poslovao putem ovih ugovora s kojim su oni zadovoljni, bio prinuen da ono to se od njega trai, a da nasuprot ne daje nita, jer on od ovih ugovora i zakona mora provoditi sve one koji mu nalau da plaa obaveze i dugove, a ne provodi ih gdje bi on mogao neto zaraditi, tako da on uvijek ima raune, a nikad zaradu. Ovako bi musliman uvijek ostao finansijski potinjen zbog svoje privrenosti islamu, a islam nema cilj da onoga ko mu je dosiledan uini potlaenim iii da ga prepusti nemuslimanu daleko od islamskih zemaija koji e mu krv popiti i od njega se okoristiti, dok de muslimanu u isto vrijeme biti zabranjeno da se okoristi poslujui s nemuslimanom u svijetu vladajuih pravila, koja su od njih autoritativna. A ono to se navodi da hanefijski mezheb doputa poslovanje s kamatama samo u sluaju i davanja (plaanja), jer musliman u davanju (plaanju) nema nikakve koristi i da oni ne dozvoljavaju poslovanje putem neispravnih ugovora osim pod dva uvjeta: prvi, da musliman u njima ima korist, drugi da prilikom poslovanja ne bude obmane ili varanja nemuslimana, pa makar musliman od njih i ne imao koristi. Odgovor na sve to glasi: Ovo nije ispravno, kao to na to ukazuju rijei Muhammeda bin El-Hasana Eejbanija u djelu "Es-Sejr el-kebir", te takoer openitost stavova prijanje uleme ovoga mezheba, kao to se, takoer, ovdje musliman, iako plaa kamatu, okoristio, jer na kraju putem kamate postaje vlasnik stana.1 Muslimani koji ive u ovim zemljama su mi lino potvrdili, usmenim putem, a drugi putem dopisa, da su rate koje vraaju bankama u visini kirije koju plaaju gazdama, ak su nekad i manje. To znai da kad bismo mi ovdje zabranili poslovanje s bankom putem kamate, onda bismo zabranili muslimanu da sebi i svojoj porodici stekne u posjed kuu, a stan je jedna od fundamentalnih potreba, kako to islamski pravnici definiraju. esto moe dvadeset iii trideset godina ili ak i due plaati kirija i na kraju ne posjeduje nita, dok, na drugoj strani, za oko dvadeset, moda i za manje godina, moe dobiti kuu u vlasnitvo. ak i kad ovakav nain poslovanja ne bi bio doputen u mezhebu Ebu-Hanife i kod onih koji se slau s njim, bio bi dozvoljen kod svih zbog potrebe koja nekad moe dostii stepen nunosti, radi koje inae zabranjena stvar postaje doputenom. Pogotovu to u ovom sluaju musliman ne jede kamatu, ve daje da se jede, odnosno on plaa kamatu, a ne uzima je za sebe, jer se zabrana u osnovi odnosi na "jedenje kamate", kao to to kae kur'anski ajet. Davanje drugom da koristi (jede) kamatu je zabranjeno radi preventive, kao to je zabranjeno da se ona zabiljei i da joj se svjedoi. Sve to spada u "zabranu naina" (sredstava), a ne u "zabranu krajnjih ciljeva." Poznato je da je "jedenje kamate" zabranjeno i da nikako ne moe biti doputeno, ali davanje da se ona koristi (jede), odnosno plaanje kamatnih stopa, moe biti doputeno prilikom velike potrebe. To je, takoer, definicija islamskih pravnika kojom dozvoljavaju podizanje kredita sa kamatom, ako su pred muslimanima zatvorena sva vrata halala. Jedno od poznatih pravila koje treba istaknuti glasi: "Ono to je zabranjeno u svojoj biti ne biva doputeno osim u nunoj situaciji, dok ono to je zabranjeno iz preventive biva doputeno prilikom potrebe". A Allaha molimo da nas uputi.