Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
1Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
islamska mitologija

islamska mitologija

Ratings: (0)|Views: 12|Likes:
Published by Bubišarbi

More info:

Published by: Bubišarbi on Sep 28, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

11/06/2013

pdf

text

original

 
1Islamska mitologijaMitologija Ilustrirana enciklopediaMladost : Mladinska knjiga, Zagreb : Ljubljana, 1982.str. 110-118
Islam
Islam se koji put predstavlja kao vjeru začahurenu u autoritetu teksta. Bog je postao«riječ». Vrhunski autoritet ja Sveto pismo, a ne osoba. Božji prorok Muhamed objavio jeotkrivanje boga u arapskome Kur'anu. Kur'an je pisani otisak Svemogućeg za njegovosvojeglavo djelo.Međutim, malo je danas onih koji vjeruju da se drtvena etika i oblimuslimanskog drtva nahode u cjelini u
 surama
(poglavljima) Kur'ana. Godine proučavanja izmijenile su naglaske i preobrazile stajališta. Izvorno gledanje odgovaralo jevjerskim predrasudama zapadnog svijeta. Poput Jevreja, Arapi su Semiti, a islam, arapskavjera, historijski je povezan s judeizmom i s kršćanstvom. Muhamed je smatrao Mojsija iIsusa iz Nazareta svojim pretačama i božjim izaslanicima. Sljedno tome, u neko je doba bilo pomodmo nazvati Kur'an beduinskom verzijom semitskog objelodanjenja, dodajućimalo toga strukturi postupnoga božjeg očitavanja, očitavanja koje je Svemoćni gospod,da navedemo poznatu kršćansku crkvenu pjesmu, prvo objelodanio Jevrejima:Koji je svojim plemenima na Sinajskom visuU staro doba podario zakonU oblaku, veličanstvu i strahopoštovanju . . .Kasnije se urbanu istančanost civilizacije, kojoj se Kur'an obraćao, iznovavrednovalo. Danas se zna da je ona bila na visokom stupnju razvoja. Naručito u južnojArabiji postojali su gradovi visokih zdanja, moćne tvave i razvijen sistemrazvodnjavanja. Mitovi i legende bijahu bliski ljudima profinjena ukusa koji su peuzelimišljenja Perzije,Iraka, Sirije, Egipta i Etiopije.Francuski antropolog Claude Lévi-Strauss praktički je oslobodio semtiski «mit»od bilo kakve veze sa sadržajem primitivnog mita ili mita struktuiranog u primitivnimdruštvima, ili, pak, onoga koji se sačuvao tradicije. Objasnio je to time što su ponovneinterpretacije izmjenile ili «deformiralsemitske mitova i to je svoje mišljenje potkrijepio dokazima. Ako je moguće otkriti «arhajski materijal» i «mitološku podlogu»,možda će biti moguće ponovno ispitivanje, a možda i otkriće najstarije mitologijesemitskih naroda. Neke pripovjesti i likovi iz najstarijih semitskih izvora, a susrećemo ihu Kur'anu, nude ključ za upoznavanje «arhajske semitske podloge». U Kur'anu susadržana neka od najstarijih arapskih vjerovanja te su ili nanovo protumačena iliodbačena. Ta je vjerovanja moguće usporediti s nekim njihovim preostacima kojenalazimo u Bibliji a i sa nekim veoma starim semitskim tekstovima izban Biblije, sastarim arapskim pjesmam, mitovima i legendama koji predhode Kur'anu, ili su pak zapisani tek nešto kasnije. Sav taj materijal predstavlja izvor veoma razrađenih islamskih pripovjesti.Jedan od načina istraživanja kuranskoga mita i legende jest da slijedimo putMircea Eliade i A.Wensineka, ili njima sličnih znalaca. Oni su tragali za simbolima – kozmički oslonac, prvobitno more, zmije, kozmološki rakovi, prizori života i smrti – kojesu popisali u svojim knjigama. Za očekivati je da su te slike i simboli prisutni u
 
2Islamska mitologija pripovjetkama u Kur'anu, ili su, pak, njima inspirirane. Te su slike i simoli univerzalni paih se nalazi u svim semitskim izvorima. Nejverovatan je dinamički potencijal islamskih simbola kao obrednih predmeta.Godišnje hodočašće u Meku i ljubljenje crnog kamena koji je ugrađen u zidu u Čabi(Kući božjoj), možda u tom smislu i nema paralele, ali koliko je pripovjesti nadahnuo tajhodočasni obred!? Koliko je proipovjesti nadahnuo izvještaj o Prorokavu uzlasku nanebo, njegov mistični let na leđima njegova glasovitog konja Buraqa!?U Kur'anu su simboli predodređeni ljudima, a mitovi Kur'ana opisuju ljude čijenam legendarne poduhvate razotkrivaju komentatori teksta. Nijedan nemusliman ne možedonositi sud o vrijednostima kuranskoga «mita». Njegovo će stajalište nužno bitisubjektivno i uvjetovano «mitologijom» vlastite kulturne zaleđine. Ličnosti koje se pojavljuju u Kur'anu inspirirale su pripovjedače, umjetnike i ljude s književnim radom.Likovi poput Luqmana, kralja Salomona, Balqis (kraljica od Sabe), Dhul-Qarnayna i al-Khadira posebno se živo doimaju. Ti su ljudi, kao narod, predmet zamjene i metamorfoze,i miješa ih se sa
džinovima
(bićima koja su nastala iz vatre), ili, pak, rukuju kozmičkimsimbolima poput svirača na klavijaturi nekog instrumenta.
Luqman i Šadad
Jedan od najstarijih likova što se javljaju u Kur'anu je Luqman al-Hakim, legendarnimudrac iz vremena arapskog paganstva
1
prije nadolaska islama. Prema ranoj legendi, bijaše on mudar čovjek kojem je bio dodijeljen život koliko živi sedmero lešinara. On jehranio i brinuo se redom za sedmero strvinara i umro je istodobno kad i sedmi od njih.Kasnije su neki vjerovali da je bio etiopski rob koji je pripovjedao poučne basne, poputroba Ezopa kojemu se pripisuju glasovite grčke basne.Lešinari su postali toliko povzani s Luqmanovom ličnošću da ih se u nekimfolklornim predajama nužno smatralo izvorištem za neka temeljna obilježja njegovakaraktera. U preislamskoj Arabiji vjerovalo se da su svete životinje uzvanici ili štićenici bogova, a životinje se vjerovatno držalo i u nekim arapskim svetištima.Luqmana se kratko spominje u Kur'anu (31.sura) kao onoga kome je Bog podariomudrost i koji je savjetovao svome sinu da se ne služi nijednome drugom bogu doli Bogusamome. Na temelju ovoga može se oprostiti svakome tko bi pomislio da je Muhameddodjelio Luqmanu samo ulogu Ezopa, uzora mudrosti i propovjednika Božjeg nauma.Iako je nedvojbeno to poruka ove
 sure
, kontekst sadrži još dvije odredbe. Ponajprije jeriječ o Luqmanovu općem značaju među ljudima Meke, kojima je
 sura
namijenjena. Nadalje, u tom se poglavlju Luqmana napada da je onaj «koji otkupljuje šaljive legende»,a pritom se ima na umu Nadr Ibn al-Haritha, prorokova takmaca i poznavaoca perzijskihmitova. U toj se
suri
iskazuje osobno suparništvo, a na Luqmana se poziva samo kao na primjer, na jedan obrazac podražavanja.Prorok je zacijelo bio svjestan složenosti i često proturječnih priča o Luqmanu al-Hakimu. Luqmanov društveni uspon od etiopskog roba do razbojnika, vidovnjaka, kralja i«Proroka» može biti od značaja, ali nam tu valja ispisati što je on predstavljao Mekancuiz 600.g.n.e., izuzev činjenice da je bio mudrac.Predislamski Luqman bio je brat paganskog junaka Šadad Ibn Ada, no Luqman je bio pobožan i nije odbacio upozorenja «Proroka» Huda, kojega je Bog poslao njegovunarodu Aditima, moćnoj naciji za koju se predspostavlja da je živjela neposredno nakon
1
U knjizi je navedena riječ «poganska» što je u terminologiji nekorektno upotrebljena riječ, a riječ paganska znači strano, tuđinsko, dok je pogansko nečisto. U daljnjem tekstu će se koristiti riječ paganska.
 
3Islamska mitologija Noeva doba. Luqman je preživio strahovitu nedaću kojom je Bog kaznio ljude i nagrađen je time što mu je dodijeljena dužina života sedam lešinara. Vladao je kao «kralj u palači» počela se brkati sa Luqmanom «troglodskim vidovnjakoi s Luqmanom, hrabrimrazbojnikom koji je naumio ubiti svog nećaka i svog sina da bi oba puta bio nadmudren.Bio je on div, ljubomoran na svoju ženu. Povezivao je nepomirljive obrasce ponašanja,vidove istodobno surove prirode i seljačke i urbane kulture. Slični likovi u grčkojmitologiji su kentauri i kiklopi.
Iram na stupovima
Luqmanova brata Šadada Ibn Ada svojedbeno se smatralo graditeljem egipatskih piramida. Poznatiji je kao «tiranin» koji je želio izgraditi zemaljski rajski vrt sastupovima, odatle naziv Iram sa stupovima, ali je gradnju uništio jedan svemočni«poklič». Šadad i njegovi Aditi bili su tako osuđeni na propast, ali je grad na stupovima preživio kao neki neostvareni nevidljivi cilj, skriven negdje u Jemenu, Palmiri, Damasku,Aleksandriji ili na nekom drugom udaljenom mjestu. Navodno ga je otkrio neki goničdeva nakon Prorokove smrti, za vrijeme vladavine kalifa Muavije (661-80).Ta propovjest, koja zauzima skromno mjesto u
Tisuću i jednoj noći
, izvorno datiraiz predislamskog razdoblja. Uspoređujući spominjanja iz abasidskih zapisa (primjerice,Hamdijev
 Iklil 
približno iz 945.g.) u kojima su navedeni omejidski stihovi iz 8.stoljeća,moguće je pratiti razvoj poimanja o Iramu kao boravište ljubljene s jedne strane i kaoostvarenje težnje druge.Jedan od najstarijih opisa Irama potjeće od Wahba Ibn Munabbiha, preobraćenog južnoarapskoj Jevreja koji je umro 732.g., a nalazi se u njegovoj mnogoobjavljenoj knjizi
 Kitab al-Tijan fi muluk Himya
:Kada je Šadad Ibn Ad započeo svoju vladavinu okupio je svoje čete, jer bijaše on čovjek snažne volje i odlučnosti. Dok je putovao, zemlja mu se tresla pod nogama. Stigao je uveliku Armeniju. Tamo je potukao svog pobunjenika i ustanika. Potom je prešao Eufratuputivši se prema istočnim zemljama. Stigao ja do njihovih krajnjih granica. Svatko tko bimu stao na put stradao bi. Tada je prešao nisku dolinu Samarkanda i stigao na tlo Tibeta.Zatim je skrenuo u Armeniju i pažljivo napredovao u dubine zemlje. Onda je prevalio putdo Damaska i stigao u Magrib (Sjeverna Afrika). Tamo je ostavio dubokog traga, dok nijestigao do Atlanskog okeana. Izgradio je gradove i zauzeo tvrđave s njihovim cistrenama iskladištima. Zadržao se dvijestotine godina u Magribu. Potom se vratio na istok.Bio je odviše ponosan da dođe u Gumdan, pa je otišao u Mgarib. U njemu jeizgradio uznositu palaču koju neki pripovjedači nazivaju Iram od stupova. U Jemenu nijeostavio ni bisera, ni karneola, ni oniksa, niti bilo što slično u zemlji babilonskoj. U svim je pravcima daslao naredbe da se skupi blago i zgrnuo je bogastvo svijeta zlato, srebro,željezo i kositar, bakar i olovo. Tamo izgradi svoju palaču. Ukrasi je i uljepša svimdragocjenim kamenjem i blagom. Podove joj načini od bijela i crvena meamora, i još oddrugih boja. Ispod nje postavi cisterne i odvede kroz koje je tekla voda iz (maripske) brane. Potom Šadad Ibn Ad umre nakon što je živio petsto godina. Bila mu je iskopanaspilja u Džabal Šibamu. Tamo je pokopan i sve je njegovo blago tamo smješteno.U odlamku se ne spominje božanski sud koji je zadesio grad. U Kur'anu,međutim, (
 sura
89, El-Fedžr, O zori) glavni je naglasak na božjem sudu. «Zar ti nisi vidiošto je tvoj Gispodar uradio od (Naroda) 'Ad? (od grada) Irama, velikih stupova, kojimaslični nisu stvoreni u (drugima) zemljama?» Navod prema izdanju
 Kur'ana
, Stvarnost,Zagreb, 1978, str.804-805. (op.prev.)

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->