Islamska mitologija

Mitologija Ilustrirana enciklopedia Mladost : Mladinska knjiga, Zagreb : Ljubljana, 1982. str. 110-118

Islam
Islam se koji put predstavlja kao vjeru zaahurenu u autoritetu teksta. Bog je postao rije. Vrhunski autoritet ja Sveto pismo, a ne osoba. Boji prorok Muhamed objavio je otkrivanje boga u arapskome Kur'anu. Kur'an je pisani otisak Svemogueg za njegovo svojeglavo djelo. Meutim, malo je danas onih koji vjeruju da se drutvena etika i oblik muslimanskog drutva nahode u cjelini u surama (poglavljima) Kur'ana. Godine prouavanja izmijenile su naglaske i preobrazile stajalita. Izvorno gledanje odgovaralo je vjerskim predrasudama zapadnog svijeta. Poput Jevreja, Arapi su Semiti, a islam, arapska vjera, historijski je povezan s judeizmom i s kranstvom. Muhamed je smatrao Mojsija i Isusa iz Nazareta svojim pretaama i bojim izaslanicima. Sljedno tome, u neko je doba bilo pomodmo nazvati Kur'an beduinskom verzijom semitskog objelodanjenja, dodajui malo toga strukturi postupnoga bojeg oitavanja, oitavanja koje je Svemoni gospod, da navedemo poznatu kransku crkvenu pjesmu, prvo objelodanio Jevrejima: Koji je svojim plemenima na Sinajskom visu U staro doba podario zakon U oblaku, velianstvu i strahopotovanju . . . Kasnije se urbanu istananost civilizacije, kojoj se Kur'an obraao, iznova vrednovalo. Danas se zna da je ona bila na visokom stupnju razvoja. Naruito u junoj Arabiji postojali su gradovi visokih zdanja, mone tvrave i razvijen sistem razvodnjavanja. Mitovi i legende bijahu bliski ljudima profinjena ukusa koji su peuzeli miljenja Perzije,Iraka, Sirije, Egipta i Etiopije. Francuski antropolog Claude Lvi-Strauss praktiki je oslobodio semtiski mit od bilo kakve veze sa sadrajem primitivnog mita ili mita struktuiranog u primitivnim drutvima, ili, pak, onoga koji se sauvao tradicije. Objasnio je to time to su ponovne interpretacije izmjenile ili deformirale semitske mitova i to je svoje miljenje potkrijepio dokazima. Ako je mogue otkriti arhajski materijal i mitoloku podlogu, moda e biti mogue ponovno ispitivanje, a moda i otkrie najstarije mitologije semitskih naroda. Neke pripovjesti i likovi iz najstarijih semitskih izvora, a susreemo ih u Kur'anu, nude klju za upoznavanje arhajske semitske podloge. U Kur'anu su sadrana neka od najstarijih arapskih vjerovanja te su ili nanovo protumaena ili odbaena. Ta je vjerovanja mogue usporediti s nekim njihovim preostacima koje nalazimo u Bibliji a i sa nekim veoma starim semitskim tekstovima izban Biblije, sa starim arapskim pjesmam, mitovima i legendama koji predhode Kur'anu, ili su pak zapisani tek neto kasnije. Sav taj materijal predstavlja izvor veoma razraenih islamskih pripovjesti. Jedan od naina istraivanja kuranskoga mita i legende jest da slijedimo put Mircea Eliade i A.Wensineka, ili njima slinih znalaca. Oni su tragali za simbolima kozmiki oslonac, prvobitno more, zmije, kozmoloki rakovi, prizori ivota i smrti koje su popisali u svojim knjigama. Za oekivati je da su te slike i simboli prisutni u 1

Islamska mitologija

pripovjetkama u Kur'anu, ili su, pak, njima inspirirane. Te su slike i simoli univerzalni pa ih se nalazi u svim semitskim izvorima. Nejverovatan je dinamiki potencijal islamskih simbola kao obrednih predmeta. Godinje hodoae u Meku i ljubljenje crnog kamena koji je ugraen u zidu u abi (Kui bojoj), moda u tom smislu i nema paralele, ali koliko je pripovjesti nadahnuo taj hodoasni obred!? Koliko je proipovjesti nadahnuo izvjetaj o Prorokavu uzlasku na nebo, njegov mistini let na leima njegova glasovitog konja Buraqa!? U Kur'anu su simboli predodreeni ljudima, a mitovi Kur'ana opisuju ljude ije nam legendarne poduhvate razotkrivaju komentatori teksta. Nijedan nemusliman ne moe donositi sud o vrijednostima kuranskoga mita. Njegovo e stajalite nuno biti subjektivno i uvjetovano mitologijom vlastite kulturne zaleine. Linosti koje se pojavljuju u Kur'anu inspirirale su pripovjedae, umjetnike i ljude s knjievnim radom. Likovi poput Luqmana, kralja Salomona, Balqis (kraljica od Sabe), Dhul-Qarnayna i alKhadira posebno se ivo doimaju. Ti su ljudi, kao narod, predmet zamjene i metamorfoze, i mijea ih se sa dinovima (biima koja su nastala iz vatre), ili, pak, rukuju kozmikim simbolima poput sviraa na klavijaturi nekog instrumenta.

Luqman i adad
Jedan od najstarijih likova to se javljaju u Kur'anu je Luqman al-Hakim, legendarni mudrac iz vremena arapskog paganstva1 prije nadolaska islama. Prema ranoj legendi, bijae on mudar ovjek kojem je bio dodijeljen ivot koliko ivi sedmero leinara. On je hranio i brinuo se redom za sedmero strvinara i umro je istodobno kad i sedmi od njih. Kasnije su neki vjerovali da je bio etiopski rob koji je pripovjedao poune basne, poput roba Ezopa kojemu se pripisuju glasovite grke basne. Leinari su postali toliko povzani s Luqmanovom linou da ih se u nekim folklornim predajama nuno smatralo izvoritem za neka temeljna obiljeja njegova karaktera. U preislamskoj Arabiji vjerovalo se da su svete ivotinje uzvanici ili tienici bogova, a ivotinje se vjerovatno dralo i u nekim arapskim svetitima. Luqmana se kratko spominje u Kur'anu (31.sura) kao onoga kome je Bog podario mudrost i koji je savjetovao svome sinu da se ne slui nijednome drugom bogu doli Bogu samome. Na temelju ovoga moe se oprostiti svakome tko bi pomislio da je Muhamed dodjelio Luqmanu samo ulogu Ezopa, uzora mudrosti i propovjednika Bojeg nauma. Iako je nedvojbeno to poruka ove sure, kontekst sadri jo dvije odredbe. Ponajprije je rije o Luqmanovu opem znaaju meu ljudima Meke, kojima je sura namijenjena. Nadalje, u tom se poglavlju Luqmana napada da je onaj koji otkupljuje aljive legende, a pritom se ima na umu Nadr Ibn al-Haritha, prorokova takmaca i poznavaoca perzijskih mitova. U toj se suri iskazuje osobno suparnitvo, a na Luqmana se poziva samo kao na primjer, na jedan obrazac podraavanja. Prorok je zacijelo bio svjestan sloenosti i esto proturjenih pria o Luqmanu alHakimu. Luqmanov drutveni uspon od etiopskog roba do razbojnika, vidovnjaka, kralja i Proroka moe biti od znaaja, ali nam tu valja ispisati to je on predstavljao Mekancu iz 600.g.n.e., izuzev injenice da je bio mudrac. Predislamski Luqman bio je brat paganskog junaka adad Ibn Ada, no Luqman je bio poboan i nije odbacio upozorenja Proroka Huda, kojega je Bog poslao njegovu narodu Aditima, monoj naciji za koju se predspostavlja da je ivjela neposredno nakon
1

U knjizi je navedena rije poganska to je u terminologiji nekorektno upotrebljena rije, a rije paganska znai strano, tuinsko, dok je pogansko neisto. U daljnjem tekstu e se koristiti rije paganska.

Islamska mitologija

Noeva doba. Luqman je preivio strahovitu nedau kojom je Bog kaznio ljude i nagraen je time to mu je dodijeljena duina ivota sedam leinara. Vladao je kao kralj u palai poela se brkati sa Luqmanom troglodskim vidovnjakom i s Luqmanom, hrabrim razbojnikom koji je naumio ubiti svog neaka i svog sina da bi oba puta bio nadmudren. Bio je on div, ljubomoran na svoju enu. Povezivao je nepomirljive obrasce ponaanja, vidove istodobno surove prirode i seljake i urbane kulture. Slini likovi u grkoj mitologiji su kentauri i kiklopi.

Iram na stupovima
Luqmanova brata adada Ibn Ada svojedbeno se smatralo graditeljem egipatskih piramida. Poznatiji je kao tiranin koji je elio izgraditi zemaljski rajski vrt sa stupovima, odatle naziv Iram sa stupovima, ali je gradnju unitio jedan svemoni pokli. adad i njegovi Aditi bili su tako osueni na propast, ali je grad na stupovima preivio kao neki neostvareni nevidljivi cilj, skriven negdje u Jemenu, Palmiri, Damasku, Aleksandriji ili na nekom drugom udaljenom mjestu. Navodno ga je otkrio neki goni deva nakon Prorokove smrti, za vrijeme vladavine kalifa Muavije (661-80). Ta propovjest, koja zauzima skromno mjesto u Tisuu i jednoj noi, izvorno datira iz predislamskog razdoblja. Usporeujui spominjanja iz abasidskih zapisa (primjerice, Hamdijev Iklil priblino iz 945.g.) u kojima su navedeni omejidski stihovi iz 8.stoljea, mogue je pratiti razvoj poimanja o Iramu kao boravite ljubljene s jedne strane i kao ostvarenje tenje druge. Jedan od najstarijih opisa Irama potjee od Wahba Ibn Munabbiha, preobraenog junoarapskoj Jevreja koji je umro 732.g., a nalazi se u njegovoj mnogoobjavljenoj knjizi Kitab al-Tijan fi muluk Himyar: Kada je adad Ibn Ad zapoeo svoju vladavinu okupio je svoje ete, jer bijae on ovjek snane volje i odlunosti. Dok je putovao, zemlja mu se tresla pod nogama. Stigao je u veliku Armeniju. Tamo je potukao svog pobunjenika i ustanika. Potom je preao Eufrat uputivi se prema istonim zemljama. Stigao ja do njihovih krajnjih granica. Svatko tko bi mu stao na put stradao bi. Tada je preao nisku dolinu Samarkanda i stigao na tlo Tibeta. Zatim je skrenuo u Armeniju i paljivo napredovao u dubine zemlje. Onda je prevalio put do Damaska i stigao u Magrib (Sjeverna Afrika). Tamo je ostavio dubokog traga, dok nije stigao do Atlanskog okeana. Izgradio je gradove i zauzeo tvrave s njihovim cistrenama i skladitima. Zadrao se dvijestotine godina u Magribu. Potom se vratio na istok. Bio je odvie ponosan da doe u Gumdan, pa je otiao u Mgarib. U njemu je izgradio uznositu palau koju neki pripovjedai nazivaju Iram od stupova. U Jemenu nije ostavio ni bisera, ni karneola, ni oniksa, niti bilo to slino u zemlji babilonskoj. U svim je pravcima daslao naredbe da se skupi blago i zgrnuo je bogastvo svijeta zlato, srebro, eljezo i kositar, bakar i olovo. Tamo izgradi svoju palau. Ukrasi je i uljepa svim dragocjenim kamenjem i blagom. Podove joj naini od bijela i crvena meamora, i jo od drugih boja. Ispod nje postavi cisterne i odvede kroz koje je tekla voda iz (maripske) brane. Potom adad Ibn Ad umre nakon to je ivio petsto godina. Bila mu je iskopana spilja u Dabal ibamu. Tamo je pokopan i sve je njegovo blago tamo smjeteno. U odlamku se ne spominje boanski sud koji je zadesio grad. U Kur'anu, meutim, (sura 89, El-Fedr, O zori) glavni je naglasak na bojem sudu. Zar ti nisi vidio to je tvoj Gispodar uradio od (Naroda) 'Ad? (od grada) Irama, velikih stupova, kojima slini nisu stvoreni u (drugima) zemljama? Navod prema izdanju Kur'ana, Stvarnost, Zagreb, 1978, str.804-805. (op.prev.)

Islamska mitologija

Salamon i Balqis
Kralj Salamon koji je vladao Izraelom u 10.st.p.n.e. postao je legendarnom linou jevrejske, kranske i muslimanske predaje, glasovit sa svoje mudrosti, bogastva i moi nad zlim duhovima. Pripovijest o tome kako mu je kraljica od Sabe dola u posjet javlja se u Starom zavjetu (Prva knjiga o Kraljevima, 10.poglavlje). Ona je stigla s velikom pratnjom, s devama koje su nosile mirodije, zlato i drago kamenje, kako bi povjerila Salamona postavljajui mu teka pitanja. Salamon je odgovorio na sva pitanja i ona je bila toliko zadivljena njegovom mudrou da joj je ponestalo domiljatosti i zahvalila je bogu koji ga je uinio kraljem. Kraljica i Salamon izmjenie skupocjene darove i ona se vrati u svoju zemlju. Prema muslimanskoj predaji, kraljica se zvala Balqis i vladala je u Jemenu iz glavnog grada Mariba. Ptica je kazala Salamonu, koji je razumio ptiiji jezik, da kraljica posjeduje raskono prijestolje i da vlada nad narodom koje tuje sunce umjesto boga. Salamon joj poalje poruku: Ne ustaj protiv mene, ve doi i pokori se. Jedan njemu naklonjeni duh ponudi da mu donese kraljiino prijestolje, ali ga je donio jedan njegov dvorjanin, dobar poznavalac svetih tekstova. Salamon je dao reraditi prijestolje i kada mu je dola ktaljica od Sabe, on je upita da li ga prepoznaje. Nije ga prepoznala, iako je kazala da je nalik na njezino prijestolje. Kada su je uveli u Salamonovu palau, ona pomisli da ulazi u jezerce i razgoli cjevanice. Ono to joj se priinilo jezercom bijae staklen pod, lukavstvo to ga je kralj primjenio da bi provjerio ima li kraljica maljave noge kao to su mu njegovi duhovi kazali. Kako su bile maljave, Salamon naredi duhovima da pripreme posebnu smjesu s pomou koje e se malje ukloniti. Prema nekim pripovjedaima, nakon toga ju je oenio. Znatno izmijenjena, ta se legenda javlja i u etiopijskoj kronici Kebra Nagat (Slava Kraljeva), u kojoj se pripovjeda da je sin Salamona i Makede (etiopsko ime za Balqis) bio Menelik I, prvi etiopski vladar. Dananji etiopski kraljevi izvode svoje porijeklo od Menelika. U arapskoj mitologiji Salamoni Balqis smatraju se vjenanim kraljem i kraljicom, oboje su izuzetna bia i zajedno zapovjedaju dinovima. Salamon je njihovgospodar, ali je njegov nadzor nad njima ovisi o njegovu udorednu vladanju. Balqis je spornija linost. Njezina prava vjera lei u sumnji. Ona je kraljica prirodno nasljeujui kraljevski naslov po oevoj liniji. Vanije je, meutim, njezino rodoslovlje. Po oevoj strani ona potjee od himjaritske jemenske kraljevske kue. Majka joj je din kojeg je jednom Balqisine maljave noge ukazuje na njezino hibridno porijeklo. Kur'an ukratko spominje Salamona i kraljicu u poglavlju o mravu (27.sura). Kada se kraljici postavlja pitanja prepoznaje li svoje prijestolje, zapravo se propituje njeznu vjeru. Ona je podlegla nevjerovanju: Nju je odvratilo (od klanjanja Bogu) onoto je ona oboavala mimo Allaha. Zaista je ona bila od nevjernikog naroda. Reeno joj je: 'Ui u dvorac! Kada ga je vidjela, mislila je da je duboka voda i otkrila je svoje cjevanice. (Sulejman) ree: 'Zaista je ovo dvorac (poploan)uglaanim staklom.' Ona ree: 'Gospodaru moj, ja sam sebi nasilje uinila i predajem sa sa Sulejmanom Allahu, Gospodaru svjetova.' Cijela pripovjest prepriana u Kur'anu veoma je snano utjecala na knjievno i umjetiko stvaralatvo na muslimanskom istoku. Muslimani su znali da Balqis ne pripada u cijelosti islamskoj vjeri i muslimanski su pisci esto raspravljali o njezinu nadnaravnom porijeklo.

Islamska mitologija

Kur'an ne imenuje Balqis, niti se govori o tome da se kraljica udala za Salamona. To je miljenje ve prilino rano bilo raireno meu Jevrejima. U usporedbi s brojinim istonim izvorima, kuranska verzija je kratka. U prvome planu joj je iznoenja moralne pouke, a prelazi preko vidova pripovjesti koji se ne odnose na religiju. Unota kratkoi opisa, prisutno je nekoliko tema. One obuhvaaju ispitivanje vjere i zaslugu a istodobno i obmanu ula (stakleno dvorite koje nalikuje na vodu) pri otkrivanju istinske vjere. Ima i drugih tema na koje se jasnije aludira u odlomcima Kur'ana u kojima je sm Salamon sredinje lice o kojem se pripovjeda.

ovjek sa dva roga

Meu prvim poglavljima Kur'ana, 18.sura o pilji najbogatija je po uvoenju legendarnih elemenata. Na tim stranicama pojavljuje se Dhul-Qarnayan (dorogi), inae Aleksandar Veliki. Izvori legende o Aleksandru vjeto su uvedeni da predstave kraljaratnika, kojega je monimuinio Bog, njegova putovanja, susret s nevjernicima dok je mjerio zemlju i njegovo stizanje na daleki zapad gdje sunce zalazi u vruem i blatnom izvoru. Potom kree na istok, do zemlje u kojoj su prvobitno ivjeli troglodi, odlazi na sjever do euroazijskih stepa, gdje izmeu dviju planina podie zid od eljeza i mjedi kako bi zatitio stanovnike od provala Goga i Magoga. Napadai se nisu uspijeli popeti na zid ili ga sruiti, ali Dhul-Qarnayn upozorava da e ga Bog na dan Posljednjeg suda sravniti sa zemljom. Njegovi herkulski napori urodili su samo privremenom odgodom. U pripovijesti su naglaeni simboli vodenih izvora, nasipa, brana, solarni simboli i tome slino. Najblia paralela saetoj pripovjiesti u Kur'anu je estostoljetna sirijska verzija Pseudo-Kalistana (knjiga koja je izvorite Oripovijesti o Aleksandru). Kako se ta sura tako oigledno odnosi na legendarne cikluse Plodnog polumjeeca i Perzije, mogue je pretpostaviti da e bila upuena mekanskim Jevrejima, ili ukoliko nije Jevrejima, onda paganima koji su bili bliski ti nearapski izvori. Iako smo to naglasili, ostaje jo niz nejasnoa. Komentatori se razilaze u miljenju na koga se naziv dvorogi odnosi, a kako je i sm Pseudo-Kalistan mjeavina raznorodnih elemenata, to nije uvijek lako odrediti dokle see sadrina, ili gdje se poinje isprepletati sa starom istonjakom, paganskom arapskom ili perzijskom graom. Profesor Philip Hitti je zapisao: Paganski Arapin nije razvio svoje mitologije, nikakve sloenije teologije i kozmogonije koju bi se moglo usporediti s onima Babilonaca.

Voda ivota
Sa svojom teorijom o postupnom oitavanju otkrovenja, islam je gdjekad iziskivao od ljudi da obave neke posredujue uloge: posredujue u smislu da se ponekad boanstvo, prorok i ljudi nau u sloenoj situaciji krivog tumaenja poruke ili otkrovenja. Da Aron nije bio Mojsijev brat, slini bi lik bio iznaen da izvri njegov zadatak. Da al-Khidr (zeleni) ve nije postojao u babilonskom epu o Gilgameu, u jevrejskim legendama o Elijahu, u Pseudo-Kalistanu ili meu juno-arapskim arhetipovima, zacijelo bi se pojavilo od nekamo drugdje. Kao to je Merlin povezan s kraljem Arthurom u pripovjestima oVitezovima okruglog stola, tako al-Khidr savjetuje i vodi Dhul-Qarnayna i njegovu druinu jemenskih vitezova. Za muslimanske mistike al-Khidr je savjetnik i javlja se naruito u mitovima u kojima se razrjeuje neka dilema.

Islamska mitologija

U Kitab al-Tidanu al-Khidr se javlja kao drugaija osoba. U jemenskoj razradi Pseudo-Kalistana, sa vlastitim junacima, kraljevima i vraevima, ukljuujui Luqmana, al-Khidr je sada savjetnik, ratnik i u stanovitom smislu vitez traganja, istraitelj posljednjih tajni ivota. Pripovijesti o al-Khidru koji nalazi vodu ivota ilustrira romantino bujanje pripovijesti to se temelji na mitu koji se proiruje kroz dodir arapskih i nearapskih naroda tvorei sve brojniju muslimansku zajednicu. Dhul-Qarnayn tad nastavi svoj pu, putujui Dolinom pijeska sve dok nije stigao do tmine, mjesta na kojem su no i dan nalik. Izvor sunca leao je pred njim i on je prelazio dolinu sve do mjesta gdje su konji i deve i svi koji su bili sa njim poeli kliziti. On im je odgovorio: Na mjestu ste na kojemu e onaj tko bude uzeo poaliti, a poalit e i tko se bude suzdrao. Putovali su mnogo dana, dolina ih je vodila po strani, u pravcu istoka. Iznad njih pojavilo se bijelo svjetlo koje ih je gotovo zasljepilo. Kazali su mu: O, Dhul-Qarnaynu, kakva je ta dolina kojom smo proli? On im odgovori: Dolina kojom ste proli je dolina rubina. Onaj tko bude uzeo rei e: da sam barem uzeo vie, a onaj tko ne bude uzeo rei e: da sam barem malo uzeo. Tada je stigao do bijele stijene i ona im je svojom svjetlou i zraenjem gotovo oduzela vid. Tama koja ih je okruivala proizlazila je od rasvjetljenosti stijene. DhulQarnayn pogleda u neku izboinu stijene i ugleda leinare (ili orlove) na njemu. Bio je zadivljen gledajui ih i nainom na koji su prionuli za to mjesto... Tada se Dhul-Qarnayn priblii toj stijeni u elji da se popne na nju. Ona je njihala, tresla i drmala. Udaljio se od nje i ponovo je bila nepokretna. Uini to drugi i trei put. Tada joj se priblii al-Khidr i bila je nepokretna. Uspne se na nju, i poe dalje dok ga je Dhul-Qarnayn posmatrao. Al-Khidr poe nebu pod oblake i nestane iz vida. S neba ga zovne glas: Poi dalje i pij, jer je to uistinu izvor ivota. Budi proien i neokaljan i ivjet e do dana posljednje trublje, kada e sve na nebu i na zemlji umrijeti i kada e tebe zadesiti konana smrt. Tako je on iao dalje dok nije stigao vrha stijene i pronaao izvor iz kojeg je tekla nebeska voda. Popio je i bio proien i neokaljan.

Grad od mjedi
U 9.st. kolala je arapska pripovijest o gradu ili tornju od mjedi i bakra koji se nalazio negdje u Africi ili panjolskoj. Bio je smjeten blizu Herkulovih stupova (Gibraltalski tjesnac), ili blizu Kadiza ili Algecirasa, al-Khidrov otok. Ta legenda satkana je od muslimanskh i kranskih pripovijesti, javlja se kao kljuna pripovijest o putovanju u Tisuu i jednoj noi. KRONOLOKA TABLICA Datumi (n.e.) 570. 622. 632. 633. 637. 639. 644. 661. 750. Muhamed roen u Meki Let (Hidra) Muhameda iz Meke u Medinu; poetak islamskog razdoblja Muhamedova smrt Arapsko osvajanje Sirije, Iraka i Perzije Osvajanje Egipta i Libije Omejidski kalifat u Damasku : osvajanje Tunisa, Alira, Maroka; panjolske, Afganistana, sjeverozapadne Indije

Islamska mitologija

750. 1258.

Abasidski kalifat u Bagdadu: zlatno doba islama