FRANAKA Dravno ureenje: sredinji organi vlasti (kralj, dvor, skuptina);

Kraljevska vlast shvaa se kao privatnopravna ovlast, a ne javnopravna funkcija. Vlast nasljeuju sinovi, a ako njih nema, braa. Vladar ima pravo zapovijedanja (ban) nastalo u VI. st. Ban je i kazna od 60 solida za krenje kraljeva naloga. Grof takoer ima ban zatien kaznom od najee 15 solida. Vladar ima mundium. U patrimonijalnoj dravi on je zatitnik, sudac, izmiritelj i izvritelj pravde. Stanovnike smatra ovisnima i duni su mu poloiti zakletvu. Dvor Merovinkog kralja (sacrum palatium) sa kraljem seli od mjesta do mjesta: 1) consiliarii - ugledne crkve i svjetovne (proceres) osobe 2) minsteriales: a) dvorski upravitelj (maior domus), zapovjednik garde i vrhovni upravitelj b) comes palatii, sudac c) comes stabuli, starjeina konjunice, vrhovni vojni zapovjednik d) senescalcus, ef opskrbe e) referendarius, voditelj dvorske kancelarije, laik, esto Rimljanin Dvor ini i kraljevska vojna pratnja (trustis): 1) vii antrustiones 2) nii leudes, tj. kraljevski slobodni ljudi dobivaju slobodne seljake posjede koje ne smiju otuiti i napustiti. Skuptine iz rodovskog drutva su opstale, ali kao narodne skuptine svih slobodnih Franaka. Odravaju se jednom godinje, u oujku. Placitum skuptina velikaa; saziva je kralj radi rasprave politikih pitanja, a ima savjetodavni karakter; kasnije velikai dovode i svoje ljude pa zbog brojnosti prerasta u Narodnu skuptinu (Placitum generale).

Dravno uredenje: lokalna uprava;

Po starijem miljenju drava je podjeljena na grofovije na elu s comesom. Grofovije (comitates) se dijele na cetene. To su opine slobodnih stanovnika (mallus), na elu sa satnikom (tungin, centenarius), kojeg bira skuptina svih slobodnih opinara. Noviji autori tvrde da grofovija i cetena nemaju veze s germanskim ureenjem te da se drava ne dijeli u cijelosti na grofovije. Cetene su moda skupine slobodnih vojnih kolonista na kraljevim dobrima, koji su kralju prisegli vjernost. Cetenar je najprije upravitelj kraljevskog dobra, a kasnije stjee sudsku vlast koju ranije vri grof, nekad vojni zapovjednik.

Treba razlikovati juna i zapadna podruja u kojima u VI. st. postoji comes civitatis od sjeverne i istone Galije gdje su se civitates razdijelile na manja podruja sa urbanim sreditem (civitas) i distriktom (pagus, gau). Na sjeveru i istoku nije potpuno provedena podjela teritorija na grofovije pa je grof upravitelj kraljevskih dobara, nadreen kraljevskim slobodnim ljudima. Iz njegove vlasti su izuzeti npr. crkveni i svjetovni veleposjedi s imunitetom. Cetene nejasno pitanje po Pactus pro tenore pacis iz 550. ona je skup stanovnika koji jami za tetu od kraa ali i dijele prihod od dobivenih odteta. Noviji autori misle da su u srednjem vijeku svi stanovnici drave bili na neki nain neslobodni. Leudes, kraljevi slobodni ljudi, slobodni su jer imaju svoju posebnu sudbenu organizaciju, dok su u odnosu prema kralju neslobodni. Karlo Veliki stvorio je novi tip vojvodstava, na elu sa lanovima svoje obitelji. Osniva brojne marke, pogranina upravna podruja organiziranih u vojne svrhe. U njima se naseljavaju kolonisti obvezni na vojnu dunost, izgradnju i odravanje utvrda.

Dravno ustrojstvo: sudovi;

Kraljev sud predsjeda kralj, kasnije dvorski upravitelj, za Karolinga comes platii; nadlean je za vee sporove uglednih osoba, ili kao privilegij dan crkvama i sl. Narodni sud (ting, mallum) sudi ostale predmete po cetenama u VII. st. predsjeda mu comes koji obilazi pagus svoje grofovije; vana je uloga 7 prisjednika (rahimburgi), koje moda ranije bira narod kao samostalne suce o oni su predlagali presudu, a skuptina je prihvaala ili odbijala presudu je izvravao grof uz pomo rahimburga od VIII. st. predsjeda mu centenarius Placita generalia odravaju se 3 puta godinje; predsjeda grof; moraju prisustvovati svi slobodni ljudi stanovnici podruja; prisjednici su 7 skabina, trajno izabranih uglednih lokalnih ljudi koji poznaju pravo; ako predmeti nisu rijeeni, npr. zbog brojnosti na placita generalia, upuuju se na placita minora. Placita minora sudi vicarius, grofov zamjenik u naelu centenarius sa skabinima bez skuptine. Od 811. razlikuju se vei sporovi (causae maiores) gdje predsjedava comes, od manjih sporova (causae minores) kojima predsjedava vicarius.

Drutvo
I. Najvei zemljoposjednik je vladar, vlasnik starih rimskih dravnih veleposjeda i svih neobraenih povrina, osobito panjaka i uma. Veleposjednici su grofovske obitelji i Crkva.

II.

III. Srednje imuan slobodni Franak u IX. st. ima oko 12 mansa (jedinica od 10 ha). U vojsci je teko naoruani oklopnik. IV. Obian slobodni Franak posjeduje oko 3-5 mansa kao vlasnik ili vazal. V. Mali posjednici dolaze u bezizlaznu ekonomsku situaciju zbog velikih obveza prema dravi i ikaniranja. Izlaz trae u prodaji posjeda veleposjedniku, koji posjed vraa u stvarnopravan nasljedan zakup (precaria oblata). Veleposjednik zakupljenoj dodaje neto svoje zemlje (precaria remuneratoria) ili slobodnom bezemljau daje zemlju (precaria data). Ako se slobodan ovjek predao u vlast monijoj osobi, postajao je njegov vassus.

VI. Slian je poloaj lita (laeti), pripadnika pokorenih plemena, potomaka rimskih kolona i osloboenika, vezanih za zemlju koju obrauju (glebae adscripti), obavezni su na tlaku, osobno davanje (litimonium) i dae. VII. Neslobodni (servi, mancipia) nisu robovi, tj. bespravni ljudi. Brojne su neslobodne osobe u vlasti neslobodnih mancipija. Neslobodni kojima je dodijeljeno imanje (servi casati) su glebae adscripti. Vlasnik nije mogao prodati zemlju bez njih. VIII. Najslabiji poloaj imaju robovi kupljeni u inozemstvu, izjednaeni su s pokretninama. Zatieni su niskom vradom, koja se plaa gospodaru. IX. Bolji poloaj imaju kune sluge (ministeriales, vassi ad ministerium). Ako su bili u kraljevoj slubi (servi regis) mogli su obavljati i dravne funkcije. X. Osloboenici mogu biti pod patronatom biveg gospodara (tabularii), Crkve ili osloboenici svjetovnih gospodara (cartularii). Oslobaaju se ispravom. Punu slobodu imaju osobe osloboene pred kraljem simbolinim bacanjem denara u znak odustajanja od plaanja glavarine (manumissio per denarium).

Crkva
Crkva ima vanu ulogu u dravi. Iz kasnog Rimskog carstva prenijela je hijerarhiju i rimske zakone (Ecclesia vivit lege Romana). Crkva ovisi o kralju. Kralj odobrava odravanje koncila, utvruje dnevni red i potvruje zakljuke. Karlo Martel i Pipin su u VIII. st. oduzeli dobra Crkvi i dodijelili ih velikaima jaajui svoju vlast. Crkva je obeaena uvoenjem plaanja crkvene desetine prihoda i priroda sa svih zemljita. Naelno je priznato vlasnitvo Crkve nad oduzetom zemljom, a ona ih je 734. godine formalno dodijelila kao precaria verbo regis velikaima.

Uloga Crkve i pape poveala se 751. kada je Karolinzima priznala kraljevsku, te 800. carsku titulu. Od Karlova unuka Lotara, esto godina se smatralo da se carska kruna zapadnog carstva pravno stjee krunidbom u Rimu. Postoje i tzv. vlastite crkve (ecclesia propria). To su crkve, samostani, zaklade i biskupije u vlasnitvu i vlasti gospodara. Vlasnik ih smatra pertinencijom zemljinog posjeda i njima slobodno raspolae, postavlja i otputa sveenike.

Izvori prava (openito, lex);

Franako pravo je skup pravnih normi koje vai za pripadnike franakih plemena za Merovinga i Karolinga od konca VI. do konca IX. st. U irem smislu to je naziv za pravne sustave koji u dravi vae za Franke i ostale narode. Starija shvaanja pravo dijele na: -germansko doba -franako doba -germansko pravo srednjeg vijeka Franaka se povijest temelji na proimanju rimskog postklasinog prava s pravima tzv. bar barskih naroda. U nedostatku kraljevskog prava koristi se lex orignis tj. narodno pravo koje vai za pojedinca (tzv. princip personaliteta). Ako su ugovore sklapali pripadnici raznih naroda, morali su ih sklopiti u skladu s propisima oba pravna sustava. Zato su u ispravama strane izjavljivale kojem pravnom sustavu pripadaju. Vrela su u prvom redu kodifikacije tzv. narodnih prava (leges barbarorum): Najznaajnije mjesto ima Lex Salica s nekoliko recenzija: 1. Pactus legis Salicae sastavljen za kralja Klodviga 2. Recensio Theudorica u doba Teodorika I., odnosi se na Austraziju, u nekim odredbama prestiliziran Pactus 3. Recensio Guntehramna povean i izmjenjen tekst na osnovi prve dvije 4. Recensio Pippina 5. Lex Salica Carolina Lex Ribuaria poznata je u redakciji iz doba kralja Pipina (VIII. st.). Noviji autori tvrde da nije narodno pravo, ve merovinki zakonik sastavljen na osnovi salijskog prava koji je vaio za Franke u terra Ribuaria (Keln).

Izvori prava (kapitulari i formulari, isprave);

KAPITULARI vaan izvor njima kralj dopunjava ili mijenja pravo naziv se uobiavao za Karolinga

3 vrste kapitulara: a) Capitula legibus addenda kojima kralj mijenja narodna prava b) Capitula per se scribenda kralj donosi neovisno od narodnih prava na osnovi svoje vrhovne vlasti c) Capitula missorum su upute za rad kraljevskih izaslanika (missi dominici) Neki razlikuju i Capitularia mundana (o svjetovnim pitanjima) i Capitularia ecclesiastica (o crkvenim pitanjima). Suglasnost naroda consensus populi, je pretpostavka vaenja kapitulara. Izdavanje kapitulara prestaje nakon smrti Karla elavog (877. godine).

FORMULARI sabrani tipovi (primjeri) pravnih poslova za potrebe prakse. najstarije su Formula Andagavenses (poetak VII.st.) o nadovezuju se na rimske isprave, ali sadre i franake pravne izraze najvanije su Formula Marculfi (VII.st.) o namijenjene naravi ISPRAVE razlikuju se: o cartae u subjektivnoj formi (1. licu) sastavljena izjava o pravnom poslu; ne sadri potpis pisara, ve imena svjedoka koji je ovjeravaju vlastoruno nacrtanim kriiem ili polaganjem ruke na nju; prijenos nekretnina obavljao se simbolino predajom isprave stjecatelju (traditio cartam). o notitiae

Stvarno pravo;
Franako pravo svaku stvarnopravnu ovlast nad nekretninama shvaa kao posebnu vrstu vlasnitva. Zato na istoj nekretnini postoji vie vlasnika s raznim vlasnikim ovlastima. Za Klodvigovih osvajanja naseljeni franaki vojnici-seljaci organizirani su po cetenama (opinama) u kojima svaki dobiva dio obradive zemlje na koritelje s pravom da ostavi sinu. Ako nema sina, zemlja pripada opini. irenjem nasljednog prava u VI. st. to pravo dobiva karakter slobodna obiteljskog vlasnitva, otuivog u nudi, pa ga oni prenose na veleposjednike (precaria oblata). Allodium najpotpuniji tip vlasnitva u srednjovjekovnoj koncepciji podijeljenog vlasnitva. Comparatum steena dobra kojima stjecatelj slobodno raspolae. Dobra nad kojima ovlatenik nema vlasnitvo: Commendatum slian zakupu Beneficium dobra steena u vojnoj, crkvenoj i dravnoj slubi; (od IX. st. dolazi do spajanja vazaliteta s beneficijem koji se naziva feudum) Praesteria naziv za seljaki zakup u razliitom trajanju, esto 5 godina. Nekretnine se najee stjeu otuivanjem (sala) uz investiciju tj. predaju posjeda uz pomo suda. Investicija se naziva i Gewere.

Brano, obiteljsko i nasljedno pravo;

Zaruke sklapa zarunik davanjem 1 solida i 1 denara nositelj vlasti nad zarunicom. Brak se sklapao predajom zarunice u vlast zarunika uz obavljanje odreenih formalnosti. Volja zarunice nije vana. Karlo Veliki propisuje sudjelovanje predstavnika Crkve. Otmica je bila zabranjena. Odvoenje djevojke uz njezinu suglasnost, a bez nositelja vlasti, kanjavalo se progonstvom branih partnera. enik daje eni miraz (dos), a nakon prve brane noi dar (Morgengabe). Roditelji djevojci daju opremu (maritagium). Poslije smrti ene u braku bez djece ovi djelovi njene imovine se vraaju onima koji su ih dali Rckfallrecht. Ako je bilo djece, ona dobivaju dos i maritagium, a udovac Morgengabe. Srodstvo je brana smetnja, od VIII.st. do 7. stupnja prema germanskom raunanju. Brak izmeu slobodne i neslobodne osobe je zabranjen. Lex Ribuaria odreuje da slobodna ena prije braka s neslobodnim dobiva ma i preslicu. Izborom maa ubija enika, a izborom preslice postaje neslobodna. Razvod je rairen iako ga Crkva pobija. Pravo na jednostrani razvod do VII. st. ima samo mu, a ako ga ena napusti kanjava se smru. Kod razvoda bez opravdanog razloga, ena zadrava poklone mua, a on mora platiti i naknadu. U salijskom pravu udovica pri stupanju u drugi brak plaa roacima pokojnika iznos od 1/10 miraza, daje im postelju s pokrivaima, stol sa stolnjakom i stolice. Novi mu plaa 3 solida i 1 denar, ako nema roaka, plaa se dravi. Vana ustanova obiteljskog prava je mundium, koji znai zatitu, ali i vlast, koju ima odrastao mukarac, otac nad djecom, mu nad enom. ena je pod mundijem mua, poslovno i procesno je nesposobna, zastupa je mu. Nasljednik pokretnina je ua obitelj: 1) sinovi; 2) keri; 3) otac; 4) majka; 5)braa; 6) sestre. Tek 596. priznato je pravo reprezentacije unuka koji stupaju na mjesto svog prethodno umrlog roditelja. Nekretnine po Lex Salica nasljeuju sinovi, od VI. st. i keri, braa i sestre. Ako nema njih, nasljedstvo preuzimaju opinari (vicini). U V. st. pojavljuje se aftomija, ugovor kojim osoba za ivota prenosi imovinu na drugu osobu, uz obvezu da je taj poslije njegove smrti preda odreenom nasljedniku.

Kazneno pravo;
U kaznenom pravu prevladava naelo kanjavanja ina, a ne zloinake volje. Danas se tvdi da je jo u predfranako doba dovreno razlikovanje djela prema stupnju krivnje. Smatra se da franako pravo kanjava i pokuaj, npr. potezanje maa ili noa, upad na tue zemljite kao pokuaj provale, ulaenje u tui brani krevet kao pokuaj spolnog openja s tuom enom.

Privatna osveta nije potisnuta, ali je kralj nastoji ograniiti. Stranke se sili na pomirenje, pa se za ubojstvo iroj obitelji plaa vrada. Visina otkupa ranije se utvrivala za pojedinani sluaj, a kasnije je unaprijed utvrena. Razlikuje se otkup za tea djela (Wergeld) i laka djela (Bsse), a javnoj vlasti se plaa pristojba (Fredus). Visina vrade ovisi o drutvenom poloaju rtve, ali i uzrastu, te spolu. Otkup za enu i djecu je vei jer slabijima treba vea zatita. Ako netko odbije platiti stavlja se izvan zakona. Diferencijacija se vidi kod pristojbe za ubojstvo. Vremenom se broj djela koja progoni javna vlast poveava, npr. dezerterstvo, kovanje lanog novca, lano svjedoenje, razbojnitvo, kraa iz crkve. Kazne su stroge, imaju karakter odmazde i zastraivanja, te dijelom popravljanja poinitelja. U kapitularima Karla Velikog vidljiv je utjecaj Crkve. Za ubojstvo u crkvi smrtna kazna, a za djela protiv sveenika tee tjelesne kazne.

Sudski postupak;
Redovan postupak provodi se pred grofom, a pokretao se pozivom tueniku. Formalni tuiteljev poziv tuenom (mannitio) prema Lex Salica treba kod neodaziva 3 puta ponoviti. Rok od poziva do dana rasprave, po salijskom pravu je 40, tj. 42 noi, a po ribuarijskom 14. Admonitio je dogovoren poetak rasprave, a bannitio sudski poziv. Akti rasprave su: a) nalog grofa, ili predsjedavajueg da tueni odgovori na tubu; b) nalog da se pristupi izricanju presude i nakon sueva proglaenja presude; c) nalog tuenome da postupi po presudi. Dokazna sredstva su: 1) Priznanje se od neslobodnih, a iznimno od slobodnih, moe dobiti torturom; 2) Svjedoci su najuobiajeniji; 3) Isprave imaju slabiju snagu i svode se na izjave svjedoka iz njih, a samo je kraljeva pun dokaz; 4) Oiujua prisega stranke, obino tuenoga, uz suprisegu porotnika; 5) Boji sud, ordalija ako se drugaije nisu mogle dokazati bitne injenice: a) boji sud vatrom b) boji sud s vodom c) dvoboj (iudicium pugnae) batinom i titom do pobjede stranke ili do zalaza sunca d) boji sud zalogajem e) drijeb, ubrzo odbaen od Crkve kao praznovjerje f) boji sud kriem. Stranka nezadovoljna presudom izazivala je predlagaa presude na dvoboj, ako je pobijedila, moralo se predloiti novu presudu. Iz toga se u karolinko doba razvio priziv na vii sud, ali ne protiv stranke koja je pobjedila, ve protiv predlagaa presude.

LANGOBARDI Izvori prava;

Langobardsko pravo dio je barbarskih kodifikacija nastalih od V. st. u germanskim dravama u zapadnoj Europi. Najstarija sauvana kodifikacija, Edictus Rothari, sadri brojne prastare germanske pravne termine uz kratka tumaenja na latinskom. objavljuje ga langobardski kralj Rotari; to je opirno djelo, dobrim dijelom utemeljeno na plemenskom obiajnom pravu, ali mogu se nai i shvaanja rimskog prava. Karlo Veliki nakon osvajanja kraljevstva ga ne ukida, ali uz langobarske vae i franaki zakoni, npr. capitularia generalia. Mnogi su sakupljeni u slubenu zbirku koja je zakljuena 1054. godine, a jedna od posljednjih dopuna je Zakon o lenima Kondrada II. iz 1039. ime se otvara nova epoha u razvitku prava u Italiji s tzv. Libri feudorum koji su stoljeima glavno vrelo lenskog prava u Italiji i u veem dijelu Europe. Oni su kao tzv. decima collatio ukljueni u carske zakone u Corpus iuris civilis. U Paviji, prijestolnici Langobarda i sjeditu tada najpoznatije pravne kole nastaje vana obrada njihova prava Liber legis Langobardum (Liber Papiensis). sadri interpretacije za uklanjanje proturjenosti teksta i utvruje koji su zakoni prestali vaiti; navodi i pravna miljenja, spominjujui stare (antiqui) i novije (valentes) pisce. njegov sadraj je sustavno sreen u knjizi Lombarda koju obrauje i bolonjska kola, a kasnije s komentarima Carla de Tocco tiskan s Corpus iuris civilis.

Stvarno pravo;
U rimskom postklasinom pravu vlasnitvo gubi znaaj apsolutnog prava, no kod langobardskoga se uoavaju elementi shvaanja da ono nije jedno od razliitih prava na stvari, nego da ima poloaj nadreen drugim pravima. Graditelj mlina na tuem zemljitu gubi mlin u korist onog ija je zemlja i obala, a zakonodavac dodaje objanjenje preuzeto iz rimskog prava: jer svi moraju znati to je njegovo, a to tue. Sija tueg polja gubi bez naknade plodove u korist vlasnika zemlje, ali samo ako je sija znao da polje nije njegovo. U protivnom ima pravo na naknadu uloenoga, a onaj koji protupravno dri tue stvari pa je izgubio posjed presudom, vraa plodove samo od dana podizanja tube. Vidljiv je razvoj prema sve jae izraenoj ideji vlasnitva.

Obvezno pravo;
Mijeaju se stara naela barbarskog prava koje su Langobardi donijeli, rimsko postklasino pravo i nova shvaanja nastala u VII. i VIII. st.

Tzv. kupnja za gotovo uz predaju predmeta i plaanje cijene i u langobarskom pravu stvara obvezu prodavatelja za sluaj evikcije. Vjerovnik nakon 3 sudske opomene moe pristupiti privatnoj pljenidbi, koja nije izvrni postupak, ve sredstvo prisile prema duniku. Ako dunik porekne dug, slijedi sudski postupak. Da bi se to izbjeglo, uveden je formalistiki pravni posao vadije s jamcem koji nastaje dunikovom predajom vadije (tapia) vjerovniku, nakon ega jamac (fideiussor) otkupljuje vadiju. Jamac je povjerljiv posrednik kojeg su stranke izabrale dogovorno. Od Liutpranda, 720. godine, vjerovnik je ovlaten obaviti izvansudsku pljenidbu ako su vadijaciji prisustvovala 2 ili 3 svjedoka, a u sporu odluuje izjava svjedoka. Fideiussor od posrednika postaje pravi jamac, pa od 725. mora imati imovinu kojom jami barem u visini duga. Launegild je stvar manje vrijednosti koja se u jednostrano obvezujuim ugovorima daje otuivau. Tek tada otuivanje postaje pravovaljano.

MLECI Dravno ureenje;

Na elu drave je dux ija je funkcija postala doivotna. Najuglednije tribunske obitelji ele je pretvoriti u nasljednu, a utjecaj drugih obitelji ograniavaju dudevi funkcionari, gastaldima. Na elu opine je Veliko vijee (Consiglio Maggiore). Dud sa 6 savjetnika, Malo Vijee (Signoria), naelno postaje njegov izvrni organ. Veliko Vijee nastaje koncem XII. st. Poetno 35, a kasnije 480 lanova, biranih meu lanovima zemljine i trgovake aristokracije. Vijee bira tijelo koje bira duda, imenuje funkcionare, donosi zakone. Da bi se sprijeio ulazak novih obitelji u Vijee, 1297. donesen je zakon po kojem pravo na ostanak u njemu imaju oni koji su lanovi protekle 4 godine i one koje predloi Signoria zatvaranje Velikog vijea (serrata). Vijee etrdesetorice (Quarantia) je sud koji nastaje u XII. st., preuzima dudeve funkcije u kaznenim stvarima, pa drugi odjel Quarantie za civilne predmete. Vijee umoljenih (Consiglio de pregadi, kasnije Senat), nastaje u XIII. st., nadlean je za meunarodne odnose i upravu osvojenih podruja. Sredinom XIII. st. uvodi se nadzornik dudeva obeanja koji pri izboru duda izrauje tekst obeanja uz sve vea ogranienja vlasti. 1335. g. uvodi se Savjet desetorice, kao glavni organ tajne policije. Senat je birao Kolegij mudraca (Savi), neku vrstu vlade.

Stvarno pravo, postupak prodaje nekretnina i bratska zajednica;

Povezanost meusobnih imovinskopravnih odnosa oca i djece, stvarnog i nasljednog prava jako je izraena. Najstarije pravo zabranjuje iskljuenje sina iz nasljedstva. Imovina u naelu pripada uoj obitelji. Razvoj robonovanih odnosa i utjecaj rimskog prava jaaju pravo slobodnog raspolaganja oca, a slabi pojam obiteljske imovine. Tiepolov statut iz 1242. godine doputa ocu slobodno raspolaganje imovinom, mortis causa, ali sinu mora ostaviti najmanje 1/3 nekretnina na koje ovaj ima pravo da je otac umro bez oporuke. Takoer, prema tom statutu, neoporuni nasljedni dio keri mora joj osigurati miraz s kojim se moe dostojno udati. U XIII. st. razlikovala se prodaja na stari i novi nain. Prema starom nainu prodaje (otkup) stranke su dale notaru uiniti ispravu o prodaji, a nakon toga se vrio postupak investicije i ishoenja slubene isprave o prijelazu vlasnitva nekretnine na kupca. Prema novom nainu prodaje (prvokup), prodava je morao o namjeravanoj prodaji obavijestiti suce egzaminatore koji su procjenjivali nekretninu i putem glasnika javno oglaavali 4 puta prodaju. Svi interesenti su mogli prijaviti namjeru kupnje u roku od 30 dana od prvog oglasa uz polog kaucije od 10% vrijednosti nekretnine. U bratskoj zajednici sve to lan zajednice stekne pripada imovini zajednice. Pri diobi zajednice dijeli se ukupna imovina. Zajednica je ograniena na brau i njihovu djecu. Zajednice su sluile za izbjegavanje plaanja poreza. 10

Obvezno pravo;
Za nastanak obveze nije dovoljna puka suglasnost volja stranaka, ve je nuna odreena forma i ispunjenje obveze jedne ugovorne strane. Najvaniji trgovaki poslovi pokazuju 3 etape razvoja prava,a oni su: 1) Transmissum najstariji i najjednostavniji jedna strana daje drugoj koja putuje neku stvar da je odnese u isto odredite posao sadri brojne mogue pravne probleme: odgovornost za oteenje, gubitak stvari, rok predaje stvari. 2) Rogadia prenositelj stvari se usmeno, pred svjedocima, obvezuje da dodatno obavi neki posao za drugu stranu iz toga se razvio trgovaki posao, kojim se prodavatelj obvezao prodati neku robu u ime vlasnika, ali uz svoj rizik posao se sklapao pismeno, a neke toke usmeno u ispravi se navode imena posrednika (mediator) i jamca (fideiussor) 3) Collegantia najei trgovaki posao u Mlecima do konca XII. st. stranka koja ostaje u Mlecima daje dvostruki iznos kapitala, a druga strana (procertans, tractator) putuje i trguje sredstvima. Dobit se dijeli napola, a gubitak razmjerno uloenu kapitalu.

Brano, obiteljsko i nasljedno pravo;

U Mlecima je, kao i u Rimu, provedena ideja stroge odvojenosti mueve i enine imovine. Miraz je oevo obeanje (repromissa) keri za sluaj udaje. Brani ugovor sklapa ena. Vlasnik miraza je ena, tek se iznimno dio miraza namjenjivao muu, ali ako mu umre prije ene i to pripada njoj. ena je od supruga nakon prve brane noi dobivala dar u ponedjeljak (donum lune) u fiksnom iznosu. Dar nije pravno obvezan, a naziv odatle to se enidba vrila u nedjelju. Nepodijeljeni sin ima znaajno ogranienje poslovne sposobnosti, ugovore sklapa uz supotpis dvaju egzaminatora, a uinak stvaraju tek nakon oeve smrti. Do Tiepolova statuta ena nasljeuje mua uz sinove i keri. Kasnije gubi to pravo, osim ako nema potomaka. Udovica iz ostavine mua, osim svoje imovine tj. miraza, ima pravo na iznos razmjeran 10% miraza, a najvie 12,5 libara srebra. Moda potjee iz obiaja da udovica ako odlazi od kue dobiva otpremninu, koja simbolizira svojevoljan i astan odlazak. Udovica moe ostati u muevoj kui uz udoviki zavjet. Njoj je osiguran stan i hrana, ali tada ne smije izuzeti miraz. Njezin poloaj u kui je vrlo slab.

11

NJEMAKA Povijest;
Pod saksonskim carevima drava se i dalje naziva Regnum Francorum, ali to je ve Njemako carstvo. Naziv Regnum Theutonicorum pojavljuje se u XI. st. Oton I. temelji snagu drave na Crkvi, te dijeli biskupima i opatima dravne slube. Biskupijama dariva posjede, oslobaa ih davanja i upravno-sudske ovisnosti o dravi, uz obvezu Crkve da snosi 2/3 dravnih i vojnih rashoda (servitium regis). Za salijske dinastije izmeu drave i Crkve dolazi do tzv. borbe za investituru, koja se zavrila kompromisnim Wormskim konkordatom iz 1122. Od tada u Njemakoj pri popunjavanju viih crkvenih poloaja odluujuu rije ima car. Kanonski izbor biskupa vri se u prisutnosti dravne vlast, nakon ega car podjeljuje biskupu (investitura) pravo na crkvenim nekretninama i svjetovnim pravima (temporalia). Potom se podjeljivala crkvena ast biskupova (spiritualia) konsekracijom po kanonskom pravu. U Njemakoj carska vlast slabi jer se investitura shvaa kao podjela lena, a biskupi kao feudalci. Visoko svjetovno i crkveno plemstvo povezalo se u stale velikaa, a plemstvo u vojvodstvima priznaje feudalnu potinjenost seniorima i gubi izravnu vezu s carem. Zlatnom bulom iz 1356. priznaje izbornim knezovima te nadbiskupima dravni suverenitet i nedjeljivost teritorija, odstupa im dravna prava (regalije) kovanja novca, carina, rudnog blaga i dr. Tako je Njemaka prestala biti lenska drava. Kneevine postaju staleke drave, jaa birokracija u utvrdama (Burgen) na elu s katelanima.

Dravno ureenje;
Carstvo ima slabu koheziju. Sredinja vlast samo u ranije doba, tek za jakih vladara obuzdava partikularizam. Na elu kraljevstva, s lombardskom Italijom, Burgundijom, kao pridruenim zemljama je njemaki kralj (rex Francorum, kasnije rex, a nakon krunidbe za cara imperator Romanorum augustus). Bira ga vie plemstvo uzimajui u obzir pripadnost dinastiji i ugled kandidata. Papinska suglasnost ubrzo postaje formalnost. Sveana krunidba u Rimu nestaje sredinom XV.st. Samostalne drave u carstvu razvijaju se iz imuniteta koja se dodjeljuju nekim podrujima. Fridrik II. je crkvenim, potom i svjetovnim knezovima potvrdio prava na sudstvo, carine, kovanje novca itd. Oni se nameu kao gospodari grofovija, osim na jugozapadu. Proces je dovren Zlatnom bulom Karla IV. 1356. U XIV. i XV. st. javlja se dualizam vlasti. Uz vladara se formiraju organi stalea (plemstva) kao korporacije, odobravaju poreze i organiziraju vlastite dravne slube: vojsku, financije, diplomaciju. Uloga stalea slabi u XVII. st. kada se u Austriji i Prusiji razvijaju apsolutistike monarhije.

12

Izvori prava;
Vano vrelo su tzv. pravne knjige. Sachsenspiegel je sastavio Eikes van Repgow oko 1220. kao privatan popis saksonskog obiajnog prava, uz vaan osobni doprinos. Ono je u XIV. st. u praksi imalo snagu zakona i zato se njemako pravo u sjevernoj i istonoj Njemakoj stoljeima odupiralo recepciji rimskog. Na osnovi Sachsenspiegela, tamonjih pravnih sustava, rimskog i kanonskog prava u junoj Njemakoj oko 1275. nastaje Shwabenspiegel. Za manja podruja sastavljeni su od XIII. st. tzv. Wiestmer, izraz seljake samouprave, kao i volje vlastelina. Odraz su prastara narodna shvaanja, ali su vanija za upoznavanje srednjovjekovnog ivota. Vrela gradskog prava su: privilegiji i statuti, tzv. knjige gradskog prava, privatne obrade i tzv. gradske knjige, slubene zbirke za grad vanih isprava. Dravni zakoni odnose se npr. na mir u dravi. Prvi 1103. traje 4 godine. Potekli su od tzv. bojeg mira kao: zabrane osvete osobama i mjestima (pax) ili treuga koja se odnosi na blagdan. Oni su u biti prvi kazneni zakoni. U carstvu nema zakonika koji vae za itav dravni teritorij.

Stvarno pravo (Gewere);

Sredinja i najsloenija je imovinskopravna ostanova Gewere (lat. vestitura, investitura). U ranom srednjem vijeku oznaavala je stvarnu vlast nad stvari, a u XIII. st. postaje samostalan pravni pojam iji sadraj prema Gierkeu u 'formalnoj vlasti na stvari, priznatoj od pravnog poretka na osnovi neposredno vidljivog izvanjskog odnosa'. Karakteriziraju je neposredna vlast i stvarnopravna ovlast na izvravanje te vlasti. Ako nema ovlasti, naelno nema ni Gewere. Gewere se razliito razvija za: 1) pokretnine Gewere ima osoba ako izvrava neposrednu vlast na stvari koju dri. Vlasnik pokretninu, dobrovoljno predanu drugomu, moe traiti nazad samo od onoga kome ju je predao. U kasnom srednjem vijeku odobrava se tuba na povrat prema treoj osobi kojoj se nije moglo pripisati ak ni nemar. 2) nekretnine Kod nekretnina naelno se oituje u koritenju i uporabi, ne u dranju. Razlikuje se tjelesna i idealna. Prva, ledigliche, omoguuje ovlateniku ubirati plodove. U nju spada i ovlast osoba koje iz nekretnine primaju davanja ili slubu. To novija teorija zove posrednom (mittelbare). Gewere je pravo koje netko ima na stvari bez obzira na vlast nad njom, ali je njegova stvarnopravna ovlast iz nekih okolnosti nesumnjiva. Razlikuje se i tzv. pravna Gewere (Rechtsgewere), trajna ovlast na prava koja srednjovjekovna teorija izjednava s nekretninama od tzv. prave Gewere (die rechte Gewere) koju stjee onaj tko za godinu i 1 dan bez sudskog osporavanja ostvari inae nedostatno pravno osnovanu Gewere.

13

UGARSKA
Dravno ureenje i drutvo
Za doseljavanja vlast dijele tri zapovjednika: Arpad je gyula, vrhovni vojni zapovjednik Kurszan kende, zapovjednik ratnika Teteny harka. Prema rodovskom naelu 5-6 rodova ine pleme. Na elu roda je voa (f), a uz njega ratnici (jobbagys). Stjepan je organizirao dravu na teritorijalnom principu. Na elu drave je kralj. Ne vai naelo primogeniture. Stjepan je elnicima rodova oduzeo utvrde, 2/3 zemljita sa iteljima i osnovao upanije. Zemljite pripada kralju, koji pojedincima daje puno vlasnitvo uz obvezu vojne slube. Zemlja se dijeli na okruge (megye),na elu im je kraljev slubenik upan (ispan). Stjepan je uredio i crkvenu organizaciju; svakih 10 sela mora izgraditi upnu crkvu i uzdravati sveenika. Na elu rodova je rodovsko plemstvo, velikai (jobagioni). upani, kraljeva pratnja i osobe kojima je on dao posjede su novo plemstvo. Privilegirani se kasnije zovu plemstvo (nobiles). Izmeu plemia i podanika je meusloj tvravnih vojnika (gradukmetovi, jobagiones castri). Oni za vojnu slubu dobivaju zemljite u trajni stvarnopravni zakup.

Zlatna bula
Kralj Andrija II. je plemstvu Zlatnom bulom priznao znaajne privilegije. Zlatna bula oznaava prijelaz iz patrimonijalne drave u staleku, to oznaava priznanje punog vlasnitva plemia nad zemljitem i sloboda oporuivanja ukoliko nema sinova. Sadri odredbe o pravima podanika koje bi danas tumaili kao temeljna ljudska prava i slobode. Najvanije je pravo otpora i pobune. Kralj ne moe zatvoriti podanika bez sudskog poziva i postupka. Dravnim slubenicima zabranjeno je tlaiti i ugnjetavati nie slojeve. Nisu duni plaati poreze i davanja, a kralj im nee odsjedati na posjedima. I Crkva je osloboena plaanja poreza. Kralj vie nema prava na neobraenim zemljitima, umama i panjacima plemia. Dvorsko plemstvo ne smije zalaziti u sela plemia. Nikome ne moe biti oduzeta imovina steena na poten nain. Kerima je priznata tzv. enska etvrtina. Supruzi se ne oduzima miraz ako je mu osuen ili poginuo u dvoboju. Jedna osoba ne moe obnaati vie dravnih funkcija. Moni ljudi ne smiju ometati sud i izvrenje pravde, branei osuene osobe. Vojna obveza plemstva je ograniena na obrambeni rat, dok se u napadaki ide na troak kralja. Ako u ratu pogine velika, njegov sin ili brat, dobiva odgovarajui poloaj, a sina plemia kralj nagrauje po svojoj volji.

14

BIZANT
Dravno ureenje
Bizant nastoji ojaati zateeni sustav centralizacije i apsolutizma. Do kraja postojanja drava je autokratska monarhija. U prvoj fazi je i teokratska, jer je vladar poglavar crkve. Car, imperator se od VII. st. grki zove bazileus. On ima vrhovnu zakonodavnu, sudsku, izvrnu, vojnu i crkvenu vlast. Dvorski aparat odgovoran je caru, a sastoji se od slubenika. Ministar carske kue (magister officiorum) stoji na elu carske garde, slube sigurnosti i meunarodnih odnosa. Kvestor dvora (quaestor sacri palatii) na elu je pravosua i nadlean je za zakonodavstvo. Comes sacarum largitionum rukovodi dravnim financijama, a comes rerum privatarum upravlja carskim imanjima. Drava se dijeli na 2 prefekture: Orijent i Ilirik. Na elu prefekture nalazio se praefect praetorio koji ima sudsku i administrativnu vlast. Prefekture se dijele na dijaceze, na elu kojih je vikar. One se dijele na provincije na elu s presezom (rektorom). Vojna uprava je odvojena od graanske. Dvije najvee vojno-teritorijalne jedinice su egzarhati (Ravenski i Kartaki). Od VII. st. uvodi se podjela drave na teme. One su podjeljene na turme, a ove se dijele na bande.

Izvori prava
Carevi Lav Izaurijski i Konstantin izdaju 726. Eklogu, kratki prirunik koji sadri najvanije odredbe graanskog, postupovnog i kaznenog prava. Postoje odstupanja od Justinjanova prava, npr. vea solidarnost ene u braku. Ekloga je izmijenila Justinjanovo neporuno nasljedno pravo. Npr. roditelji imaju prednost pred braom ostavitelja, a udovica dobiva nasljedstva ako nema drugih ovlatenika. Odustaje se od konsenzualnosti ugovora o prodaji pa se za valjanost trai da predmet bude uruen ili cijena isplaena. Civilima, vojnim slubenicima i svim vojnim obveznicima zabranjeno je baviti se lukrativnim poslovima s nekretninama. Zemljoradniki zakon (Nomos Georgikos) najvjerojatnije je donijet za cara Justinjana II. Regulira agrarne odnose nastale doseljavanjem Slavena. Naziva se i slavenski zakon jer sadri elemente slavenskog obiajnog prava. Sadri propise o zatiti imovine, privatnom vlasnitvu slobodnih seljaka u seoskim opinama, te kolektivnom vlasnitvu nad neobraenim zemljitima, o krai, poljskoj teti, krenju uma, poara i sl.

15

Drutvo
Ikonoborci tite mali i srednji posjed slobodnih seljaka, koji su porezni obveznici i vojnici. Udrueni su u seoske opine koje su i porezne jedinice. Radi obrane drave poetkom VII. st. osnivaju se vojno-administrativne jedinice teme. Na njima umjesto veleposjeda s kolonima, nastaju mali posjedi vojnika stratiota i slobodnih seljaka uz obvezu obrade zemlje. U IX. st. tematski sustav zapada u krizu. To je posljedica razvoja pronija zemljini posjed koji pronijar dobiva na doivotno uivanje uz vojnu obvezu. Pronijar je duan odazvati se s odreenim brojem naoruanih pratilaca. Pronija je slina feudu. Na njoj rade zavisni seljaci (parici) koje je pronijar dobio s njom. Svaki parik upisan je u porezne knjige (praktike). Parik ima poloaj obveznopravnog zakupca. Nakon 30 godina on postaje vezanim seljakom. Ne moe se otjerati s nje, ali se moe siliti na obraivanje. Razlika izmeu parika i duloparika je vrlo nejasna: Duloparici nisu seljaci robovi, moda su to parici ije se obveze uglavnom, a vie od drugih seljaka, sastoje od tlake. Od parika treba razlikovati vaan sloj stratiote. To su vojni seljaci, osnovna vojnika snaga. Prema Vojnikom zakonu nisu se smjeli, uz ostalo, baviti zemljoradnjom. Oni su manji zemljoposjednici koji su mogli drati ogranien broj parika.

16

RUSIJA
Dravni organi i drutvo u Kijevskoj Rusiji
Struktura drave i drutva u pogledu organizacije vladajueg sloja (knez i bojari) i poloaja smerda ne odgovara feudalizmu. Seljaci ive u opinama, manjim (verv) i veim (mir), koje su podreene podruju (volost) manjeg grada (prigorod), a oni glavnom gradu (grad) drave (zemlja). Gradovi-drave su posebnost Rusije. Skandinavska vrela ih zovu Gardariki, tj. zemlja gradova. Knez (knjaz) s pratnjom (druina), iji su vii sloj ogniani, bojari te vladajui sloj glavnog grada (luie ljudi) i skuptina (vee) vre vlast. Veinu stanovnitva ine slobodni seljaci (smerdy), a poljoprivreda je osnov gospodarstva. Naziv smerd povezuje se s iranskim mard, ovjek, ime se istie da je slobodan, a ne ovisan, npr. osloboenik (izgoj), poluslobodan (zakup).

Dravni organi i drutvo u Moskovskoj Rusiji

Vladajui sloj bojari, sluilye ljudi nisu feudalno ovisni o nadreenim knezovima. Od kneza su dobivali na upravljanje podruja, gradove i volosti, tzv. pomestje to ukljuuje pravo na sudstvo i davanja. Ono se poetno strogo razlikovalo od nasljednih dobara (votina) jer je bilo osobno. Poetkom XVII. st. ono prelazi na djecu i enu, kasnije na roake. Rang i ast bojara ovisi o vrsti slube mestnievstvo. Rusija nije staleka drava jer je veliki knez od sredine XVI. st. car samodrac, a od Petra Velikog imperator ima neogranienu vlast. Seljacima (krestjane) je poetno priznato pravo na posjed zemlje (votina). Oni je mogu otuiti, uz uvjet da kupac preuzme dunosti povezane s njom. U XVI. st. poloaj seljaka se pogorava. Zabrana seljenja poljoprivrednika uvedena je 1597. Priznata su im sva ostala javna i privatna prava stalea, ali sudska vlast prelazi na vlasteline, koji koriste bespomonost prodajui obitelji odvojeno od zemljitva. Kmetovi postaju neslobnodni. Oni mogu u vlasnitvu imati samo pokretnine. Prodaja kmetova bez zemlje je kasnije zabranjena, te je doputena kupovina zemlje seljacima ali uz suglasnost vlastelina. Seljaci su u kmetovskom poloaju (barina) ili plaaju zakupninu (obrok), do ukidanja kmetstva.

17

Ruska pravda kazneno pravo (ubojstvo)

Ruska pravda propisuje da smerda bez sina nasljeuje knez, koji keri izdvaja dio ostavine tj. pokretnina za udaju. Rodbina ne nasljeuje. Smerd je stvarnopravni nasljedni ovlatenik zemlje koju obrauje. Staro pravo priznaje naelo krvne osvete, ali ograniene na blie srodnike. Do plaanja naknade dolazi ako ovlatene osobe ne ele izvriti osvetu. Naknadu dobiva najblii roak, a ako njega nema, dalji. Krvna osveta ukinuta je za Vladimira. Za ubojstvo se plaa krvarina (vira) knezu i glavarina (golovni'stvo) u korist najblie rodbine. Razlikuje se ubojstvo s napadom koji je potekao od ubojice. Napad moe biti bez povoda ubijenog, tada je kazna tea: progonstvo ubojice i ue obitelji te nasilno prisvajanje imovine u korist opine. Napad moe biti i s razlogom. Postoji i ubojstvo bez izravna napada ubojice kod kojeg se ne plaa glavarina, ve krvarina, a plaaju svi lanovi opine i ubojica. Ako je ubojica pobjegao, opina plaa krvarinu, ali u vie godinjih obroka. Krvarina za enu iznosi iznosa za mukarca. Za roba se ne plaa krvarina, ve naknada (urok) i globa knezu, ako je ubijen bez povoda.

18

ARAPSKA DRAVA
Povijest
Muhammed je roen 570./571. u Mekki. Aristokratsko podrijetlo i trgovaka znanja utjeu na vjersko uenje. Prema uenju, Allah ga izabire za proroka koji e objaviti pravu vjeru. Islam je ideoloki oblikovao jedinstvo plemena, jer ui pokornost jednom Bogu. Uenje sadri i ekonomske odredbe, zabranjuje zelenatvo. To je privuklo sitne trgovce Mekke, osiromaene pripadnike plemena Korejita i beduine. Ugroena je aristokracija Mekke, koja ivi od politeizma, pa dolazi do borbe. Muhammed je priznao Kaabu kao sredinje svetite. Svoje vjernike je slao u Jatrib (Medinu), gdje i on kasnije odlazi kada mu je u Mekki ugroen ivot (hidra). Taj dogaaj obiljeava poetak islamskog raunanja vremena. Muhammedov nasljednik Abu-Bekr dovrava ujedinjenje Arabije.

Dravno ureenje
Na elu drave je kalif, poglavar islamske vjerske zajednice. Drava je teokratska. On vodi brigu o obredima i istoi vjere. Ima pravosudnu i vojnu vlast, imenuje slubenike i odluuje o porezima. Kalif mora imati podrijetlo iz porodice kalifa ili roda Korejita; biti slobodan, punoljetan i bez tjelesnih mana. Trae se i moralna svojstva, te obrazovanje. Vremenom nastaju 3 sekte: 1. suniti Smatraju da kalif ne nastavlja boansku misiju Muhammeda ve da je on nasljednik svjetovne vlasti. Mora biti iz plemena Korejita, a na poloaj dolazi izborom zajednice. 2. iiti Smatraju da je kalifat boanska ustanova, te nastavlja duhovnu i svjetovnu vlast Muhammeda. Bog je, a ne zajednica, kao nasljednike odredio Aliju i njegove muke potomke. 3. haridije Oni su bliski sunitima, te dre da je kalif nasljednik svjetovne vlasti kojeg bira zajednica, a moe biti izabran svaki dostojan musliman bez obzira na pleme, rod ili stale. Uvodi se funkcija vezira. Oni imenuju inovnike, nadziru financije, vrhovni su vojni zapovjednici. Drava se dijeli na oblasti na elu s emirom, koji ima upravnu i vojnu vlast. Nii slubenici su amili (sakupljaju porez i vode brigu o financijama). Slubenici na elu naselja su eici. Osnovni sudski organ je sudac (kadija) kojeg imenuje kralj. Kadija se imenuje za pojedinu sudsku oblast (kadiluk).

19

Drutvo

Arpsko drutvo ima obiljeja feudalnog drutva. Vodeu ulogu ima arapska aristokracija, koja vremenom slabi. Postoje 4 kategorije stanovnitva 1. slobodni muslimani (pripadnici starih arapskih plemena) profesionalni ratnici i nositelji dravnih funkcija, uivaju privilegije koje nisu sadrane u islamskom pravu; ive u gradovima i utvrdama plaaju desetinu uur i godinji porez u korist siromaha - zekat 2. pripadnici pokorenih naroda prihvatili su islam (mavali) i nisu ravnopravni sa slobodnim Arapima 3. pripadnici drugih vjera (zimije) imaju autonomiju, pravo na vjerske, graansko-pravne obiaje, starjeine, uivaju sigurnost osobe i vlasnitva za zloine odgovaraju po erijatskom pravu, plaaju poreze, ne slue vojsku, a zabranjeno im je vrenje nekih slubi nemuslimani plaaju glavarinu - diziju i zemljarinu hara 4. robovi postaju: zarobljavanjem u ratu, kupnjom, roenjem od roditelja robova vlast nad robom nije apsolutna, on je ivo bie koje uiva zatitu, gospodar ga ne smije ubiti, zlostavljati, preopteretiti radom, siliti na promjenu vjere, ali moe ga prodati, pokloniti, ostaviti u nasljedstvo; ne moe odvojiti maloljetnu djecu od majke gospodar ga moe osloboditi izjavom, ugovorom s robom, osloboenjem poslije smrti; osloboenje moe nastupiti i silom zakona, te odlukom kadije.

Izvori prava
Jedino je vjersko pravo (fikh) erijatsko. Fikh ima univerzalan karakter, jer se primjenjuje na sve muslimane, sakralan je prema izvoru, sankciji i nepromjenljivosti. Boanskog je, savrenog podrijetla. Postoje glavni i sporedni izvori erijatskog prava. Glavni su Kur'an, Sunnet, Idma i Kijas, a sporedni Urf adet i Er rei. Kur'an (Rije boja) sadri naela vjere, morala i prava. Prema predaji Muhammed ga je diktirao od 610. do 632. Sadri propise koje mu je Bog objavio u Mekki i Medini. Vei dio propisa pravne prirode objavljen je u Medini, a sadri ope principe prava. Kur'an se dijeli na 114 sura, a one na ajete. Sunnet je tradicija nastala na osnovu Muhammedova ivota. Svaki postupak, izjava i sl., uzor je i uputstvo sljedbenicima. Kur'an je djelo Boga, a Sunnet Muhammedovo tumaenje Kur'ana. Idma su usuglaena rjeenja islamskih znanstvenika o pravnim problemima. Pravo na davanje miljenja imali su Muhammedovi drugovi, kasnije uenici, i konano islamski znanstvenici. Kijas su rjeenja pravnika utemeljena na analogiji, primjeni pravnih pravila ili naela na sline sluajeve. Urf adet su narodni pravni obiaji, a Er rei je rjeenje konkretnog sudskog sluaja po slobodnom odluivanju, ako nema rjeenja ili se ne moe izvesti iz vrela. 20

Stvarno pravo
Vlasnitvo je skup ovlatenja neogranienog raspolaganja i uivanja. Kod prijenosa vlasnitva mora se predati stvar. Posjed nastao bez pravnog osnova nije pravno zatien. Zemlja je Boje dobro, a pravo raspolaganja pripada samo kalifu, koji moe ustupiti pojedincima uz obvezu plaanja poreza. Zemlja osvojena od neprijatelja ne moe se dati pojedincima u vlasnitvo, ve slui islamskoj zajednici. Ona je dravna i naziva se mirijska. Daje se na zakup najuglednijim Arapima, za to plaaju uur. Mulk zemlje predstavljaju puno vlasnitvo, ali posjednik plaa porez, desetinu. Mulk su i gradske nekretnine, zgrade i vrtovi. Ikta posjed je privremeno pravo koritenja zemlje uz uvjet vrenja slube pa se nakon smrti ili prestankom slube vraa dravi. Vakufi su dobra koje drava ustupa vjerskim institucijama. Ova zemlja trajno zadrava taj status, izvan prometa je i ne moe se otuiti, osim ako bi vakufska imovina u sluaju neprodaje pretrpjela tetu. Gasi se ako nestane pravna osoba uz koju je vezan.

Brano pravo
Brak se zakljuuje ugovorom, pred dvojicom mukih svjedoka. Suniti priznaju stalni brak i brak s robinjom, a iiti i brak na odreeno vrijeme (muta). Stalni brak moe se zakljuiti s najvie 4 ene istodobno, uz uvjet osiguranja uzdravanja, zasebnog stana i posluge. Vjenani dar (mehr) daje mladoenja pri zakljuenju braka. Apsolutne smetnje onemoguavaju brak, a to su: srodstvo (krvno, tazbina, po mlijeku) broj ena branost ene razlika u vjeri (suniti doputaju mjeoviti brak, a iiti zabranjuju) nedostojnost prekomjerni razvod iddet ena-nemuslimanka ima pravo slobodnog ispovijedanja vjere, ali u braku nema ista prava kao muslimanka. Ona ne moe biti tutor djeci ni naslijediti mua. Iddet je rok u kojem razvedena ena ne moe sklopiti novi brak. Ako je brak prestao za ivota mua, obino traje 3 mjeseca, uz uvjet da nije trudna. Sko brak prestane smru mua, traje 4 mjeseca i 10 dana, a u sluaju trudnoe do poroda. Tjelesna nevjera kanjava se smru kamenovanjem. Mu ima tzv. branu vlast jer se prema Kur'anu smatra sposobnijim da upravlja obitelji. On odreuje mjesto stanovanja i nadzire ponaanje ene. Mu je duan uzdravati enu. Bez obzira na imovinsko stanje, vjeru i starost, ena nije obvezna doprinositi trokove u braku. Potpuni prestanak braka nastaje: otkazom (talah) o u naelu se priznaje samo muu uzajamnim sporazumom sudskom presudom ponitenjem Brak se moe razvesti i na zahtjev ene ako mu ne izvrava brane dunosti. ena moe kupiti razvod. Brak se moe razvesti obostranim proklinjanjem (lijan) kada se smatra da je djete plod brane nevjere. 21

OSMANSKA TURSKA
Dravno ureenje
Turska je apsolutistika, centralistika i teokratska monarhija. Sultn Selim I. uzeo je poloaj kalifa, poglavara i slubenika islamske zajednice. Vri vojnu, upravnu i sudsku vlast, postavlja i smjenjuje dravne slubenike, a kasnije nie, po odobrenju sultana, mogu postavljati i beglerbegovi. Veziri su najvii i najranije uvedeni funkcionari. Najvaniji je veliki vezir. On je na elu dravne uprave, uvar je dravnog peata, jedini uz sultana moe zapovijedati vojskom. Savjet velikog vezira zove se divan ili Visoka Porta. Kadiaskeri su vrhovni vojni i svjetovni suci, prvo postoji jedan, a kasnije dva, te prate sultana u rat.7 Defterdari vode dravne financije. Niandi je bio pisar i tajnik dravne administracije. U sultanovo ime upisuje sultanov znak (tugru) na dravnim aktima. Drava se dijeli na vojno-upravne jedinice ejalate s beglerbegom na elu: Rumelija (europski dio) i Anadolija (azijski dio). Ejalati se dijele na sandake sa sandakbegom, koji zapovijeda spahijama. Sudski se drava dijeli na kadiluke. Razlikuje se 5 skupina sudaca: velike i male mole (velike nadlene u najveim gradovima, male u manjima) kadije (sude u ostalim mjestima) mufetii (nadleni za pobone zaklade) naibi (zamjenici kadija)

Drutvo (vrste posjeda, prava spahije i raje, ifluenje)

Privatne zemlje (mulk) daju se zbog zasluga i ne snose porez. Malikane sultan daje u trajno i otuivo vlasnitvo mulk-namom. Postoje i posjedi islamske vjerske zajednice (vakufi) i slobodnih seljaka muslimana (mulk). Postoje vei (zeamete) i manji (timare) feudalni posjedi. Sultan ograniava prava spahije. Spahija dobiva tasarruf. Hassa zemljite spahija koristi u vlastitoj reiji. Tassaruf na rajinskom zemljitu sastoji se u pravu ubiranja daa. Spahija ima pravo na naturalnu rentu: uur od 10% uroda zemljita i iznos na ime otkupa od dunosti ukonaivanja. Spahija od krana naplauje ispende i radnu rentu. Poluslobodni seljaci, raja, imaju jako otuivo i nasljedivo stvarnopravno ovlatenje, a spahiji daju naturalnu i dijelom novanu rentu. Pravo seljaka je zatieno i on se ne moe izbaciti iz posjeda dok ga obrauje - pravo stalnosti posjeda (hakki karar). Seljak ga moe zaloiti ili prodati uz suglasnost spahije i plaanje pristojbe za prijenos, a mora biti upisano u defter. U XVIII. st. dolazi do procesa ifluenja. Spahije izbacuju raju sa zemljita i prisilno otkupljuju hakki karar, ili trae ustupanje zemljita obeajui zatitu od ikaniranja. Novi ovlatenik (ifluksahibija), obino vojnik, ima pravo slino punom privatnom vlasnitvu. Seljak nakon toga radi na zemlji kao obveznopravni zakupac spahije i ifluk-sahibije.

22

ENGLESKA
Povijest (feudalno-normansko doba)
William je konfiscirao posjede, zadrao je 1/3 kruni, dio podijelio pratnji, a dio ostavio starim posjednicima. Kralj je vrhovni vlasnik svih feuda. U svrhu oporezivanja 1086. nastaje Knjiga sudnjeg dana (The Domesday Book), popis posjeda i prihoda u dravi, na temelju podataka narodnih predstavnika. William je zemlju podijelio na grofovije na elu sa erifima. Da bi oslabio plemstvo privilegije daje gradovima, osobito trgovcima. Kako bi ojaao vlast Crkvi daje privilegije, ali je na elo postavio svoje ljude. Nije htio jaati vlast pape, ne dozvoljava da se papini propisi primjenjuju prije nego to ih on odobri. Postavlja biskupe i daje investituru. Henrik II. se suprotstavio krupnim feudalcima. Provodi: sudsku reformu, potie razvoj opeg obiajnog prava (common law) i porote, osniva najamniku vojsku, sukobio se s Crkvom i zapoeo osvajanje Irske. Reforma suda daje glavnu ulogu Kraljevskom sudu. Da bi olakao sudovanje uvodi putujue sudove. Oni obilaze oblasti i sude u ime kralja. Klarendonskom konstitucijom 1164. ograniio je nadlenost crkvenih sudova. On umjesto vojne slube feudalaca uvodi plaanje po titu , titovinu (scutagium, shield-money), ime je smanjio ovisnost od feudalaca.

Povijest (staleka drava)

Kralj John u neuspjenim ratovima protiv francuskog kralja Filipa II. gubi najvei dio posjeda u Francuskoj i postaje vazal pape Inocenta III, a Engleska papino leno, plaa crkveni porez papi. Baruni se bune optuujui ga da su zbog njega izgubili posjede u Francuskoj. Uz njih staju vitezovi i gradovi nezadovoljni visokim porezima. Pod pritiskom baruna izdaje se Velika povelja sloboda (Magna Carta Liberatatum). Feudalci su ograniili vlast Krune, zatitili se od izvanrednih poreza, a pravo odobravanja novih poreza dobiva Ope vijee. Papa je proglasio povelju nitavom, izbija rat kralja i feudalaca, a John umire. Vitezovi su optuili barune da nisu nita uinili u korist drave, ve samo za sebe. Henrik III. koristi nesuglasice da bi ojaao vlast, pa dolazi do rata izmeu kralja i baruna. Voa feudalaca Simon de Monfort je 1264. zarobio kralja, a 1265. sazvao Magnum Concilium Opi savjet, predstavnika feudalaca, crkve, grofovija i gradova. To je zaetak Parlamenta. Na vlast dolazi Henrik VII. Tudor, koji uvodi apsolutizam. Henrik VIII. raskida s katolikom crkvom i uspostavlja samostalnu Anglikansku crkvu na elu s kraljem.

Dravno ureenje (kralj)

Kralj mo temelji na osvajanju Engleske (ius gladii), ime je postao vrhovni vlasnik zemljita. Feudalci polau zakletvu kralju, koji zahtjeva vojnu slubu od svih podanika, tzv. krunski vazalitet. Kralj jaa svoju vlast kroz Kraljevski sud. Interregnuma se eli izbjei, odatle Ope pravo istie naelo da kralj nikad ne umire, a nasljednik odmah po smrti preuzima vlast. Kralj ima kraljeve povlastice prerogative.

23

U srpnju 1215. baruni su primorali kralja Johna da proglasi i potpie Veliku povelju o slobodama. Akt oznaava poetak moderne ustavnosti. Utvruje neosporivost prava Crkve, pravo samostalnog izbora funkcionara. Kralj se odrekao samovoljnog poveavanja poreza. Potvrene su slobode Londona i drugih gradova, te pravo trgovaca da slobodno ulaze i izlaze iz Engleske. Slobodni seljaci nee se optereivati nametima. Kralj jami da e suditi i postupati pravedno. Predviena je komisija 25 baruna koja nadzire da kralj ne kri Povelju, prvi pisani dokument koji ograniava vlast feudalnog monarha. Uz kralja su: Veliko vijee (Magnum concilium) Kraljevska kurija (Curia regis) Opi savjet Tajni savjet (privy council) Visoka komisija

Dravno ureenje (parlament)

Baruni 1258. trae zajedniku komisiju s predstavnicima kralja, radi preureenja dravne uprave. Komisija izdaje plan (Oxfordski statuti) preureenja Opeg savjeta, Parlamenta. U sastav ulaze crkveni i svjetovni baruni te vitezovi. Dolazi do nesuglasice meu barunima, kralj pridobiva dio plemstva i poinje rat. Baruni pod vodstvom Simona de Monforta trae podrku ostalih slojeva, te pobjeuju kralja i 1265. sazivaju Parlament u iji su sastav uli: crkveni i svjetovni feudalci, te po 2 viteza iz svake grofovije i po 2 predstavnika niza gradova. Parlament se dijeli na: 1. Gornji dom (House of Lords, Dom lordova), zasjedaju velikai 2. Donji dom (House of Commons, Dom zajednica), zasjedaju vitezovi i graani Od 1430. pravo glasa u grofovijama imaju samo slobodni posjednici s godinjim prihodom od 40 ilinga. Parlament potvruje izravne i neizravne poreze, a od XV.st. porezna pitanja prvo razmatra Donji dom. Od Henrika VI. zahtjevi Parlamenta moraju imati formu zakonskog projekta (Bill), kojeg kralj moe odbaciti ili bez izmjena potvrditi i objaviti kao zakon. Parlament stjee i zakonodavno pravo. Pravo zakonodavne inicijative, uz kralja, imaju oba doma. Parlament nadzire dravnu upravu, uvodi se postupak protiv kraljevskih savjetnika koji vre zlouporabu dunosti impeachment.

Pravo (Common Law)

Ope pravo (Common Law) nastaje od pravnih pravila koja primjenjuju kraljevski sudovi u Westminsterskoj palai. Pozivaju se na pravo zemlje, tj. ope obiajno pravo, stvarajui poseban sustav prava koji se odupire rimskom. Kralj ne stvara pravo, ono je nataloeni iskustveni um narataja, a ne logika trenutnog razuma. Kraljevi suci su od XII.st. profesionalci. Uz Ope pravo koriste i prethodna rjeenja sudova, te ukaze kralja (writ, breve). To je kraljev nalog upuen slubeniku. Na njemu je kraljevski peat, a izdaje ga kancelarija uz naplatu. Ukaz sadri naredbu da osoba koja je prekrila pravo udovolji nalogu, ili se privodi pred Kraljevski sud gdje mora opravdati svoj postupak. Nastaje Registar ukaza jer se bez njih ne moe zatraiti zatita.

24

Ukaz odreuje postupak i pravo koje e sudac primijeniti. Ukazi imaju vanu ulogu u nastanku Opeg prava, a njegov izvor su rjeenja kraljevskih sudova. Od XII. st. vode se registri presuda kraljevih sudova (plea rolls), a od XIII.st. sastavljaju se neslubeni godinjaci (Yearbooks), izvjea o najvanijim presudama. Stranke se pozivaju na ranije presude, kao i sudovi. Nastaje presedan (precedent), tj. presuda koja je uzor za budua rjeenja.

Pravo (Statute Law i Equity Law)

Statute Law Znaajan je II. Westminsterski statut (1285.) koji mijenja institute zemljinog feudalnog prava. Statutarno pravo kao zakonsko pravo, ovlatenje drave da normira nastaje u XIV. st. Tada Donji dom podnosi peticije kralju s predloenim tekstom statuta. Statuti su obvezni za Kraljevske sudove, dopunjavaju i mijenjaju Ope pravo, ali nemaju prednost u odnosu na njega. Ono uglavnom regulira javnopravne odnose Equity Law Od konca XIII. st., zbog Parlamenta i konzervativnih sudaca broj ukaza ne poveava se u dovoljnom broju, pa postupak u XV. st. postaje kompliciran. Formalizam se nadomjeta irokim tumaenjem starih ukaza, to 1285. Edward I. uvodi II. Westminsterskim statutom. U XV. se javlja sustav pravinosti, koji se razvija paralelno s Opim pravom. Rezultat je molbi i albi upuenih kralju u predmetima koji nisu dobili sudsku zatitu Opeg prava osobito iz formalnih razloga. Takvih je sluajeva sve vie, pa ih kralj upuuje Kancelaru na njegov sud (Court of Chancery). On ispituje sluajeve po savjesti i pravinosti, te nije vezan Opim pravom. Rjeenje temelji na svom shvaanju pravde. Kralj ne moe ispravljati pravo, ali svojom milou ispravlja nepravdu.

Stvarno pravo
Vrhovni vlasnik zemlje je kralj, a plemstvo (lordovi) zemlju dobiva izravno od kralja i oni su elini draoci. Posjedi veih feudalaca su menori. Zemljini odnosi temelje se na sustavu dranja (tenure). Obveze slobodnih posjednika odreuje Common Law. Obveze neslobodnih posjednika nisu utvrene. Od XV. st. Equity law titi posjed seljaka (villains) oslanjajui se na menorijalne obiaje. Obveza slobodnih posjednika je viteka vojna sluba. U poetku iznosi 40 dana i osobnog je karaktera. Od XII. uvodi se novac za tit (scutagium). Slobodni posjedi, prema ovlatenjima, dijele se na: - fee simple, slino punom vlasnitvu; - povratni posjed, zemlja se dobiva doivotno ili privremeno te se vraa lordu u sluaju smrti posjednika ili nepostojanja izravnih nasljednika. Englesko pravo ne govori o vlasnitvu zemlje ve vlasnitvu prava na njoj. Dranje (tenure) ima razne sadraje (estates). Razlikuje se stvarno vlasnitvo (real property, realty) od osobnog (personal property, personality). Stvarno vlasnitvo moe imati ove sadraje: a) puno vlasnitvo (a fee simple), otuivo i nasljedivo, b) feudalno vlasnitvo (a fee tail), doivotno uivanje, neotuivo, s utvrenim redom nasljea mukih potomaka, c) doivotno uivanje (a life estate) za ivota treegal Zakup (lease) je obveznopravni odnos, ali s vremenom postaje stvarnopravni. Nastaje u XIII. st. kao osiguranje zajma. Zakupac, tj. vjerovnik ubire plodove sa zemlje, a zemlju vraa kad se dug

25

isplati. Zakup za Common Law nije dranje zemlje, ni stvarno pravo, ve obvezno. Od XV.st. i Common Law daje zakupcu zatitu, ne samo prema treima, ve i prema zakupodavcu.

Nasljedno pravo
Kod nasljeivanja razlikuju se nekretnine (real property) i osobno vlasnitvo (personal property). Poslije smrti posjednika zemlja se vraa kralju. Od XII. st. zemlja prelazi na nasljednike uz obvezno plaanje prijenosa. Nastaje pravo primogeniture kod nasljeivanja zemlje. Vrijedi naelo deus solus herdem facere potest (samo Bog moe nekoga uiniti nasljednikom). Srodnici po mukoj liniji imali su prednost pred enskom lozom. Za nasljeivanje pokretnina nadleni su crkveni sudovi, a dijele se na 3 dijela: ena, djeca i Crkva dobivaju po 1/3. Ukoliko nema djece udovica dobiva . Nakon smrti mua udovica ima pravo doivotnog uivanja 1/3 zemlje, zakonski miraz (dower). Novel disseisin je postupak Common Lawa pred porotom od 16 vitezova radi povrata zemlje koju je tuitelj protuzakonito izgubio. Mort d'ancestre je postupak kojim potomak umrloga trai povrat posjeda od osobe koja ga dri, uveden u XII. st. Darrein presentment je postupak kojim se utvruje pravo osobe sveenikog stalea na beneficij.

Sudski postupak
Razlikuje se postupak utvrivanja injenica od primjene prava na injenino stanje. Porota sudi o injenicama, a suci o pravu. U predpostupku (pleading) se odreuje koje injenice treba utvrditi. Sud utvruje injenice (issue), te poziva porotu da donese sud o njima (verdict). Porota (jury, assize) je ustanova Common Lawa, a razliita je u graanskim i kaznenim postupcima. Kralj uvodi dvije vrste civilne porote: mala (petty ili possessory assize), sudjeluje u sporovima o smetanju posjeda. velika (grand assize), sudjeluje u sporovima o jaem pravnom naslovu na zemlji. Kancelar poziva erifa da pozove 12 estitih ljudi koji e pred kraljevim sudom dati iskaz o injenicama. Ako je svih 12 porotnika suglasno, sud donosi rjeenje, a ako su proturjeni, pozivaju se novi, dok se ne postigne suglasnost. Od XIII. st. porotnici sasluavaju svjedoke, a ranije odluku temelje na svom znanju ili saznanjima. Kasnije erif ima 24 porotnika u grofoviji, to je zaetak velike ili optune porote (grand jury) koja sudu prijavljuje sumnjivce. Mala porota (petty jury) u kaznenom postupku se pojavila kasnije. Postupak je kontradiktoran. Stranke u pripremnom postupku podnose pismene podneske da bi razjasnili sporna pitanja, koja mogu biti pravna ili injenjina. Nakon toga tuitelj podnosi sudu izvjee, a porotnici moraju donijeti jednoglasnu odluku. Sudsko razmatranje poinje pitanjem optuenom da li se smatra krivim ili ne. Ako se ne smatra krivim, onda tuitelj pred Malom porotom iznosi optubu. Zatim se ispituju svjedoci i iznose dokazi, prvo optube, zatim obrane. Mala porota odluuje o krivnji ili nevinosti optuenog. Ako je proglaen krivim, sud odreuje kaznu. Pravni savjetnici koji stranku zastupaju pred viim sudom su barristeri, pravni savjetnik koji savjetuje stranku, kontaktira s barristerom i moe biti sluan pred niim sudom je solicitor, a opi pravni savjetnik i zastupnik stranke je attorney.

26

Krvava revolucija
Kralj je 1642. pokuao zarobiti voe opozicije u donjem domu Parlamenta, te naputa London. Kralja pomau tzv. rojalisti, a to su aristokracija, prelati aglikanske crkve, dio nieg plemstva i graanstva. Uz Parlament je graanstvo, novo plemstvo, brojni seljaci. Po vjerskoj pripadnici to su prezbiterijanci, independenti i radikalne vjerske skupine, npr. puritanci. Zato se i revolucija naziva puritanskom. Tek kada na elo drugih dolazi Oliver Cromwell, mali seoski plemi, puritanac, dolazi do preokreta. On je izvrio reformu vojske. Proveo je Bil o samoodricanju, prema kojem lan Parlamenta ne moe istodobno biti i zapovjednik u vojsci. Iz Parlamenta su izbaeni protivnici independenata i to je tzv. krnji Parlament. Parlament je osnovao vrhovni sud koji je kralja osudio na smrt. Kralj Charles je pogubljen 1649. i proglaena je republika. Rasputen je gornji dom. Parlament je 1653. izglasao Instrument upravljanja (The Instrument of Government), tzv. Cromwellov ustav. Vrhovni organ vlasti je jednodomni Parlament s najvie 400 poslanika biranih na temelju proporcionalnog sustava. Lord Protektor, Cromwell je ef drave i izvrne vlasti. Njemu pomae Savjet. Zakonodavnu vlast vri Parlament, ali Lord Protektor ima pravo na suspenzivni veto u trajanju 20 dana. Izmeu sjednica Parlamenta, Lord Protektor donosi zakone i naredbe, pa je tako omoguena Cromwellova diktatura.

Restauracija, Slavna revolucija i zbivanja do 1714.

Cromwella je kao Lord Protektor nasljedio sin Richard koji nije bio sposoban kao otac. Parlament je ponudio prijestolje Charlesu II., sinu pogubljenog kralja. Izmeu kralja i Parlamenta dolo je do sukoba zbog favoriziranja katolika, pa je kralj 1673. prinuen donijeti Zakon o ispitivanju vjere (Test Act) prema kojem visoke dravne poloaje mogu obnaati samo pripadnici anglikanske crkve. U parlamentu su se javila dvije struje. Torijevci su rojalisti, uglavnom plemii, a vigovci su graanstvo i novo plemstvo koje eli ojaati Parlament. Vigovci, ali djelom i plemstvo, nezadovoljni kraljem, a u elji da vladar ne bude katolik, sporazumno nude prijestolje Williamu Oranskom, zetu kralja Jamesa II. i tadanjem namjesniku Nizozemske. Kralj naputa zemlju, a parlament Williama proglaava kraljem 1688. To je Slavna revolucija (Glorious Revolution), jer je izvedena bez prolijevanja krvi. Bula o pravima (Bill of Rights) donijeta 1689. znai prijelaz na parlamentarnu monarhiju. Aktom o nasljeivanju prijestolja (Act of Settlement) vladar moe biti samo pripadnik anglikanske crkve. Svaku odluku kralja mora supotpisati ministar, koji je odgovoran pred Parlamentom.

Izborne reforme
Parlament je u XIX. st. jo uvijek bio predstavniko tijelo srednjovjekovnih grofovija, gradova i nekoliko sveuilita, koji biraju 658 poslanika Donjeg doma. Tijekom stoljea neki su gradovi opustjeli (tzv. truli gradovi), a neki su se mnogostruko poveali. To je dovodilo do kupovanja biraa u trulim gradovima, kako bi pojednci doli do poslanikog mjesta. Donoenjem Zakona o reformi (Reform Bill) 1832. poinju reforme birakog prava. Snien je imovinski cenzus, pa umjesto svakog 30.-tog, svaki 24. Englez dobiva pravo glasa. Donji dom postao je pristupaan i predstavnicima graanstva. Radniko udruenje u Londonu je 1837. donijelo peticiju traei ope birako pravo za mukarce s 21 godinom, trajno glasanje, izjednaavanje izbornih okruga, ukidanje imovinskog cenzusa. Zahtjevi su objavljeni u obliku povelje (charter), pa se prokret naziva artizam. 27

Zakonom 1867. snien je imovinski cenzus, pa su brojni industrijski radnici dobili birako pravo, kao i mogunost da budu izabrani u Parlament. Ope birako pravo s navrenom 21 godinom za mukarce uvedeno je 1918., a za ene 1928. I tada se zadrao tzv. plurani votum, tj. pravo visokoobrazovanih biraa da imaju pravo na jo jedan glas. Preobrazile su se i politike stranke. Tako su vigovci, koji su na vlasti vei dio XVIII.st., 1877. uzeli naziv liberali, a torijevci 1887. konzervativci.

Vladar (kralj)
Engleska je ustavna monarhija od 1689. Kruna je simbol vlasti i suvereniteta. Formalno vladar ima niz vanih ovlatenja. On ima pravo izbora prvog ministra. Vladar se ne mijea u rad vlade, ve ga o radu obavjetava prvi ministar. Kralj ima pravo sazvati i raspustiti Parlament. Na temelju ustavne konvencije Parlament se sastaje jednom godinje, vladar ga formalno saziva proklamacijom. Temeljem Zakona o Parlamentu vladar aktom samo konstatira injenicu da je Parlamentu istekao mandat. Kralj moe raspustiti Parlament prije isteka mandata na prijedlog prvog ministra. Na poetku godinjeg zasjedanja Parlamenta vladar ita prijestolnu besjedu, koja je zapravo godinji program vlade. Kralj ima pravo veta, tj. moe ne propisati zakon usvojen u Parlamentu. Kralj je postupno izgubio izvrnu vlast, te je ona prela na vladu i ministre.

Vlada
Kabinet je izvrna vlast koju nadzire Donji dom Parlamenta. Od XIX. st. vlada koja nema povjerenje Parlamenta mora podnijeti ostavku ili raspustiti Donji dom Parlamenta. To je posljedica dvostranakog sistema. Predsjednik pobjednike strankena izborima za parlament dobiva od vladara mandat za sastav vlade. Vlada ima tri kruga lanova: 1. Prvi, najui je kabinet. Nema utvren sastav, ali obino ima 20 lanova. 2. Drugi, iri krug sainjavaju ministri, efovi resora, koji nisu lanovi kabineta, a ima ih oko 30. 3. Trei, najiri krug, ine mlai ministri, kojih ima oko 50. Svi lanovi kabineta su lanovi vlade, ali ne i obrnuto. Sjednice odrava kabinet, a na njih se mogu pozvati ministri izvan kabineta, ako se raspravlja o pitanjima iz njihova resora. Odluke kabineta obvezuju sve lanove vlade.

Gornji dom (Dom lordova)

lanstvo u Gornjem domu nije izborno. Osoba koju vladar jednom pozove, a ona se odazove, postaje lan Gornjeg doma. Kralj je aktom dodjeljivao nasljedno lanstvo, titulu pera (vojvode, markizi, vikonti i baruni). Danas Gornji dom ima oko 800 svjetovnih lordova. lanovi su i tzv. duhovni lordovi, 26 velikodostojnika anglikanske crkve, te tzv. lordovi pravnici (Law lords). Zakon o doivotnom perstvu (Life Perages Act) daje kralju pravo imenovanja doivotnih perova, bez nasljednog prava potomaka. Nekada su lanovi Gornjeg doma u pravilu bili torijevci, tj. konzervativci, ali danas ima relativno velik broj laburista. Vremenom znaaj Gornjeg doma otpada, pa on postaje drugorazredan. Vlada nije odgovorna pred Gornjim domom. Godine 1911. usvojen je Zakon o parlamentu (Parliament Act), koji je smanjio njegove zakonodavne ovlasti. Za donoenje financijskih zakona vie se ne trai suglasnost Gornjg doma. On je dobio pravo suspenzivnog veta. 28

Razvoj Britanskog imperija

Godine 1707. dolo je do formalnog ujedinjenja Engleske i kotske, iako je to u praksi uinjeno za Cromwella, te je nastala Velika Britanija (Great Britain). Kada je 1800. godine dolo do unije s Irskom nastalo je Ujedinjeno Kraljevstvo (United Kingdom). Od XVI. st. Engleska postaje kolonijalna sila. Razlikovale su se naseljenike i uroenike kolonije. Uroenike kolonije su veinom bile naseljene uroenikim stanovnitvom, nisu imale vei stupanj samouprave. Na elu je bio guverner i inovnici podvrgnuti vladi u Londonu. Naseljenike kolonije veinom su naseljene bijelim doseljenicima, pa su zato imale i vei stupanj samouprave. Tako su nastali dominioni, Kanada, Australija i Novi Zeland. Na elu je guverner ali uz njega postoje i samoupravna predstavnika tijela. Nakon II. svjetskog rata dolo je do oslobaanja gotovo svih kolonija. Izvjesna veza sa nekadanjom matinom zemljom zadrala se kroz organizaciju Britanske dravne zajednice (British Commonwealth).

29

SAD
Rat za neovisnost
Britanski parlament donosi 1765. Zakon o peatima (Stamp Act). Uveden je porez na publikacije, ugovore i pravne dokumente na koje se stavlja porezni ig. Kongres 9 kolonija odbija plaanje poreza, jer kolonisti nemaju predstavnike u Parlamentu i usvaja Deklaraciju o pravima Amerikanaca, te uvodi bojkot britanske robe. Parlament je 1766. ukinuo Zakon, ali je 1767. donio Thownshend Act i uveo porez na industrijske proizvode kolonija, to je ogorilo koloniste, dovelo do krijumarenja i bojkota uz parolu: Kupujte ameriku robu!, a sredite otpora je bio Boston. Velika Britanija kasnije ukida carine na aj, ali uvodi nizak porez elei tako stvoriti presedan prava na naplaivanje poreza. U Bostonu su kolonisti bacali sanduke aja s engleskog broda (Bostonska ajanka; The Boston Tea Party). Velika Britanija za sva suenja za krenje ovih propisa prenosi u Englesku. Oruani sukobi poinju 1775. i postupno se ire. U ratu za nezavisnost (1775.-1783.), engleska vojska ima poetnu prednost, ali kolonisti koriste gerilsku taktiku. Odluujuu pobjedu su ostvarili kod Saratoge 1777. Uz europske dobrovoljce u rat 1778. ulazi i Francuska. Englezi su poraeni kod Yorktowna. Mirom u Parizu 1783. V. Britanija je priznala neovisnost SAD.

Filadelfijski kongresi i Deklaracija o nezavisnosti

Vie kolonija se radi dogovora o zajednikog borbi okupilo na Kontinentalnom kongresu u Philadelphiji. Prvi Kongres je odran u IX.-X. 1774. Kongres donosi Deklaraciju prava, apel kralju da promijeni politiku prema kolonijama, tromjeseni prekid trgovine s V. Britanijom, te udruivanje ako se primjeni sila protiv Massachusettsa. Umjesto smirivanja dolo je do novih krvavih sukoba. Drugi kontinentalni kongres poeo je u V. 1775. Neke kolonije su do tada proglasile neovisnost, a sada je trebalo odrediti meusobni odnos kolonija. George Washington je imenovan vrhovnim zapovjednikom vojske. Virdinska deklaracija prava 1776. je istakla naelo narodne suverenosti i prirodna prava ovjeka: ivot, sloboda, privatno vlasnitvo, postizanje sree i sigurnosti. Kralj je koloniste proglasio pobunjenicima i alje vojsku. Drugi kontitnentalni kongres je 4.VII.1776. na prijedlog Thomasa Jeffersona donio Deklaraciju o nezavisnosti, kojom je 13 kolonija prekinulo veze s V. Britanijom i proglasilo neovisnost, ali se nije ujedinilo.

Razvoj ustavnosti 1777.-1787.

Kongres 13 samostalnih drava 1777. donosi lanke konfederadije i uvodi naziv SAD. Oni su stupili na snagu 1781, kada su ih drave ratificirale. To je savez radi obrane od V. Britanije. Jednodomni Kongres je predstavnitvo drava lanica, a delegate prema svojim propisima same odreuju, od 2 do 7 ovisno o svojoj veliini. Svaka drava ima jedan glas, a odluke se donose jednoglasno. Izmeu zasjedanja Kongresa radi Komitet drava, u iji sastav ulazi po 1 delegat svake drave. Komitet rjeava tekua pitanja, za koja ga ovlasti Kongres, osim onih za koje je potrebna kvalificirana veina u Kongresu.

30

Kongres je 1787. donio Uredbu o naseljavanju novih teritorija zapadno od planina Allegheny. Dolazi do masovne kolonizacije i unitavanja Indijanaca. lanci Konfederacije predviali su slabu vezu izmeu drava. ivot trai jae veze, pa 1786. Kongres u Annapolisu saziva ustavotvorni konvent. Konvent se tajno sastao V. 1787. u Philadelphiji, te nakon polemike oko organizacije dravne vlasti donio ustav. Velike drave traile su federaciju sa jakom sredinjom vlasti, te su podravale nacrt ustava, tzv. Virginia plan, koji daje pravo zakonodavnom tijelu da donosi savezne zakone kada su pojedine drave nenadlene. Male drave, elei ouvati prava, podrale su tzv. New Jersey plan koji zadrava konfederaciju drave i zakonodavno tijelo u kojem drave imaju isti broj glasova. Nijedan plan nije usvojen, pa je prihvaen Connecticut Commpromise prema kojem je zakonodavno tijelo dvodomno. Senat zastupa drave, svaku s 2 predstavnika. Predstavniki dom ine lanovi izabrani od graana po izbornim jedinicama.

Razvoj ustavnosti od 1787.

Ustav je 1787. usvojilo 55 delegata 13 drava osnivaa (tzv. Founding Fathers, Oevi unije), a stupio na snagu 1789. I danas je na snazi, kao najstariji na svijetu. SAD su po obliku dravnog ureenja od konfederacije, tj. saveza drava, postale federacija, tj. savezna drava. Vrhovni organi su: Predsjednik, Kongres i Vrhovni sud. Drave lanice su sauvale velik dio suverenosti. Ustav drave lanice mora biti u skladu s federalnim. Izriito je navedeno to se zabranjuje dravama lanicama, a to mogu uiniti samo uz suglasnost Kongresa. SAD su se 60-ih godina XIX. st. proirile na 30 drava. Postoji jaz izmeu sjevernih, preteno industrijskih drava i junih, poljoprivrednih. Prve se zalau za jaanje federacije, te su protivnik ropstva, uz naelne, humanistike razloge i zato to bi dobili jeftine, slobodne radnike. Sukob je ekskalirao do Graanskog rata. Jedanaest junih drava, nezadovoljnih statusom u Federaciji, odcijepilo se i proglasilo Konfederaciju. June drave i ideja konfederacije su poraene.

Predsjednik
Predsjednik SAD je ef drave, ali je i na elu izvrne vlasti i vrhovni zapovjednik oruanih snaga. Zato se ovaj sustav i naziva predsjednikim. Bira se na 4 godine, najvie 2 mandata. On sebi bira suradnike, resorne sekretare, koji su odgovorni njemu. Predsjednik zakljuuje meunarodne ugovore, imenuje ambasadore i suce Vrhovnog suda, uz suglasnost Senata. On ima pravo odgoditi izvrenje kazne i dati pomilovanje za delikte protiv SAD. Pod njegovim nadzorom je 6 milijuna inovnika. Predsjednik se bira posredno. Ustav predvia elektore (izbornici), koje biraju birai u svakoj dravi prema broju predstavnika u Kongresu. Skup elektora svih drava bira Predsjednika. Predsjednik nema zakonodavnu vlast, ali na Kongres moe utjecati institutom tzv. suspenzivnog veta. Ako isti zakon, ponovno izglasaju 2/3 oba doma Kongresa, on stupa na snagu bez obzira na veto. Izvrna vlast nije politiki odgovorna Kongresu, ni Predsjednik, ni njegovi sekretari. Naelo podjele vlasti je dosljedno primjenjeno. Iznimno, kod primanja mita i teih zloina i prijestupa, moe se pokrenuti postpak protiv Predsjednika. Optubu, tzv. impeachment, podnosi Predstavniki dom, a sudi Senat.

31

Kongres
Vrhovno zakonodavno, predstavniko tijelo je dvodomni Kongres SAD. Predstavniki dom ima oko 430 zastupnika biranih na 2 godine, opim pravom glasa i proporcionalno broju stanovnika svake drave. Biraju se prema izbornim propisima pojedine drave, neke imaju cenzus domicila, druge trae da bira bude pismen i da moe tumaiti Ustav, ili plaanje birake pristojbe. Domu predsjedava speaker, a svaka stranka ima vou kojem pomau tzv. bievi (whips). Senat ima 100 senatora, po 2 iz svake drave, bez obzira na broj stanovnika. Mandat im traje 6 godina, a 1/3 sastava se obnavlja svake druge godine. Senat ima vanu ulogu u vanjskoj politici Predsjednik ga mora izvjetavati o pregovorima sa stranim dravama i bez njegova pristanka ne moe zakljuiti meunarodni ugovor. Kongres ima i istrane i sudske funkcije. Prijedlog zakona moraju usvojiti oba doma, a Predsjednik ga mora potpisati i proglasiti. Pravo zakonodavne inicijative imaju lanovi oba doma. Ustav predvia da o prijedlozima poreza prvo raspravlja Predstavniki dom. Kongres donosi i rezolucije koje Predsjednik ne potpisuje.

Vrhovni sud
Vrhovna sudska vlast, Vrhovni sud SAD (Supreme Court) ima 9 sudaca. Suce imenuje Predsjednik na temelju miljenja i uz odobrenje Senata, a funkcija im prema Ustavu traje dokle god se dobro dre. Sud ima prvostupanjsku i apelacijsku nadlenost u kaznenim i civilnim predmetima. Najvanija funkcija, bez izriitog ustavnog ovlatenja, je ocjena ustavnosti zakona, koji moraju biti u skladu s Ustavom. Pri ocjeni ustavnog zakona, Vrhovni sud pristupa tumaenju Ustava i na temelju toga, odluuje da li je zakon u skladu s Ustavom. Vrhovni sud ne moe protuustavni zakon ponititi, jer se ne moe mijeati u zakonodavnu vlast, ali ga moe ne primijeniti, npr. zakone o provoenju New Deala 1935./36. proglaavao je protuustavnim.

Politike stranke
U SAD djeluju dvije politike stranke: Demokratska i Republikanska. Demokratska nastaje na Jugu, a njeni su pristalice antifederalisti na elu s Thomasov Jeffersonom, protiv jake sredinje vlasti i za jaanje drava. Republikanska stranka, federalisti, na elu s Hamiltonom, nastaje na Sjeveru, pobornici su jake centralne vlasti, zastupaju interese industrijalaca i protiv su ropstva. Poslije graanskog rata, Republikanska stranka dominira. Danas se demokrati smatraju liberalnijim, a republikanci konzervativnijim. U XIX. st. nastaje spoil system (sustav plijena), pobjednika stranka otputa stare dravne inovnike i postavlja svoje lanove. Stranka se jednom u 4 godine sastaje radi izbora kandidata za predsjednika SAD, a u meuvremenu se aktivnost stranke odvija iskljuivo u pojedinoj dravi. Najvaniji skup je Nacionalna stranaka konvencija, u koju iz svake drave ulazi po jedan lan. Sastaje se jednom u 4 godine, kada utvruje politiki program za izbore Predsjednika SAD. Kampanju vodi centralni stranaki tab. Nacionalni komitet koordinira rad stranke izmeu dviju konvencija.

32

FRANCUSKA
Skuptina stalea, revolucija i Deklaracija prava ovjeka i graanina
Kraj 1789. saziva Staleku skupinu radi uvoenja poreza koji bi pokrili dravne trokove. Vlada je primorana dati ustupke treem staleu koji bira po 600 poslanika, a sveenstvo i plemstvo po 300. Trei stale daje uputstva predstavnicima, tj. program graanstva i naroda, traei da prva dva stalea plaaju porez. Nezadovoljni nainom glasanja, odvojili su se i poeli zasjedati kao Skuptina opina, a zatim Narodna skuptina. Postupno su im se prikljuili i lanovi prva dva stalea. Skuptina je odluila da se porezi mogu uvoditi samo uz suglasnost narodnih predstavnika. Kralj i vlada elei onemoguiti rad Skuptine, zabranjuju pristup u prostorije Staleke skupine. Ona se ipak sastala, kralj poputa, pa su se stalei sastali u punom sastavu, uzevi naziv Ustavotvorna skuptina. Kralj i vlada su zaprijetili rasputanjem skuptine, ali narod Pariza die ustanak i zauzima kraljevski zatvor Bastillu 14. VII. 1789. Taj dan je poetak Revolucije. Ukinute su osobne i stvarne obveze kmeta, bez naknade. Ustavotvorna skuptina 26. VIII. 1789. donosi Deklaraciju prava ovjeka i graanina. lanak 1.: Ljudi se raaju slobodni i jednaki u pravima. Drutvene razlike mogu biti osnovane samo na opem interesu. Cilj svakog politikog ureenja jeste zatita prirodnih i neotuivih prava ovjeka. Ta prava su: sloboda, vlasnitvo, sigurnost i otpor ugnjetavanju. Naelo podjele vlasti usmjereno je protiv apsolutizma. Privatno vlasnitvo je neprikosnoveno sveto i nepovredivo. Ustavotvorna skuptina oduzima imanja Crkvi i predaje ih naciji. Crkveni redovi i kongregacije su ukinuti, a donijet je Zakon o graanskom ustroju sveenstva. Umjesto biskupija uvode se departmani, ukida se nadlenost pape pri imenovanju crkvenih funkcionera.

Ustav 1791.
Narodna skuptina (Konstituanta) dvije godine radi na donoenju Ustava. To je ustavni pakt, kompromis vladara i naroda. Kada je kralj poloio zakletvu na Ustav, vraena mu je vlast. Francuska od apsolutistike postaje ustavna monarhija. Deklaracija iz 1789. stavljena je na poetak Ustava. Ustav je u skladu s naelom sloboda, jednakost, bratstvo. Skuptina je jednodomna, s mandatom od 2 godine. Poslanici se u departmanima biraju po tri kriterija. 1. Svaki od 83 departmana bira po 3 poslanika, a pariki jednoga. 2. Svaki departman bira razliit broj zastupnika proporcionalan broju stanovnika. 3. Departmani biraju razliit broj zastupnika proporcionalan sumi neposrednih poreza prikupljenih u njemu. Izborno pravo nemaju ene (cenzus spola), sluge i osobe koje ne plaaju minimalan iznos poreza (imovinski cenzus), ime je naruena jednakost graana. Pravo glasa graani stjeu s 25 godina (dobni cenzus), ako ive u istom kantonu najmanje godinu dana (cenzus domicila), te moraju biti na popisu lanova narodne garde (cenzus graanske asti). Skuptine aktivnih graana biraju elektore, a oni poslanike Narodne skuptine. Kralj ima pravo suspenzivnog veta. Njemu pripada i izvrna vlast. On nije kralj Francuske, ve Francuza, tj. prvi graanin, najvii predstavnik nacije i drave. Sudovi su nezavisni. 33

Jakobinska diktatura i ustav

Francuska je objavila rat Austriji, te Pruskoj. Uslijed izdaje oficira, vojska doivljava poraz. Mase Pariza digle su ustanak. Kralj je 1792. lien vlasti i zatvoren. Osnovana je revolucionarna komuna u Parizu. Na elo pokreta dolaze jakobinci. Narod zauzima kraljev dvorac. Skuptina je primorana na saziv Nacionalnog konventa, svrgnue i zatvaranje kralja. Nacionalni konvent 1792. ukida monarhiju. Francuska postaje republika. Jakobinci su se podijelili na irondince i montanjare. Montanjari su iz Konventa izbacili ekstremne irondince, te nastupa doba jakobinske diktature, na elu s Robespierreom. Konvent je donio 1793. Jakobinski ili Montanjarski ustav. Francuska je jedna i nedjeljiva republika. I na njegovom poetku stoji Deklaracija iz 1789. Narodna skuptina ima zakonodavnu vlast, a bira se na 1 godinu. Bira se po jedan predstavnik na 40.000 stanovnika. Uvedeno je ope i neposredno pravo glasa, ali je zadran cenzus spola. Zakonodavna djelatnost Skuptine dijeli se na donoenje manje znaajnijih dekreta i vanijih zakona. Dekreti se donose bez ogranienja, a zakone potvruju birai. Dravom upravlja Odbor javnog spasa i Odbor javne sigurnosti, koji su potinjeni Konventu.

Termidorski konvent i Direktorij

Teko ekonomsko stanje izazvano Revolucijom i ratom stvara nezadovoljstvo naroda. irondinci su izveli dravni udar i oborili jakobince. To je tzv. termidorska reakcija. Zakonodavno tijelo ima dva doma: Vijee pet stotina i Vijee starih. Prvo ima zakonodavnu inicijativu i pretresa nacrte zakona, a drugo samo potvruje ili odbacuje odluke prvoga. Izbori su posredni. Predvien je dobni cenzus, za lanove Vijea starih 40, a za Vijee 500 30 godina. Cenzus domicila iznosi 15 i 10 godina. Postoji i imovinski cenzus. Svake godine se obnavlja 1/3 vijea. Izvrnu vlast ima Direktorij 5 lanova koje bira Zakonodavno tijelo. Svake godine se bira jedan novi lan. Rojalisti su na izborima za Zakonodavno tijelo 1797. dobili velik broj mjesta. Direktorij nije dorastao stanju, pa general Napoleon Bonaparte vri dravni udar.

Konzulstvo i Prvo carstvo

Prijevremeni konzulat pripremio je tzv. Konzulski ustav 1799. Napoleon ga je odbacio i donio svoj Ustav koji je ouvao republiku ali uvodi vlast 3 konzula s mandatom 10 godina. Graanin Bonaparte imenovan je prvim konzulom s najveim ovlastima. Postoje 4 zakonodavna tijela: 1. Dravni savjet 2. Tribunat 3. Zakonodavno tijelo 4. Senat. Zakonodavna inicijativa pripadala je prvom konzulu. Nacrte zakona radi Dravni savjet, ije lanove imenuje prvi konzul. Slijedi rasprava na Tribunatu, bez mogunosti dopuna. Nacrt se dostavlja Zakonodavnom tijelu, gdje ga iznose 3 lana Dravnog savjeta, a 3 lana Tribunata iznose stav Tribunata. Zakon stupa na snagu kad ga usvoji Senat. Po elji prvog konzula proveden je 1802. plebiscit. Napoleon je imenovan doivotnim konzulom, moe odrediti nasljednika.

34

Senatus consultom 1804. godine Bonaparte postaje car Francuza, Napoleon I. Ustav iz 1799. ostaje na snazi, ali s izmjenama. Tribunat je ukinut. Da bi se uredio odnos s Crkvom, potipisan je konkordat 1805. Napoleon vodi ratove u Europi, ali i rat u panjolskoj, neuspjean pohod na Rusiju 1812., engleska blokada i poraz kod Leipziga 1813. dovode do njegova pada.

Restauracija Bourbona
Na vlast su se vratili Burboni koji pokuavaju restaurirati feudalizam. Kralj Louis XVIII. 1814. oktroira (daruje narodu) Ustavnu povelju. Kralj je na elu izvrne vlasti, a zakonodavnu imaju Dom perova (nasljednih), koje imenuje kralj i Dom poslanika. Priznata je sloboda vjeroispovjesti, no katolika Crkva smatra se dravnom. Napoleon je pobjegaos Elbe, a narod ga je oduevljeno doekao. Zapoela je tzv. vladavina 100 dana. Nakon poraza kod Waterlooa 1815. zatoen je do smrti na otoku Sv. Helena. Reakcija uzima maha za Charlesa X. Kralj 1830. rasputa novu Skuptinu u kojoj veinu imaju liberali, sa 6 uredbi suava njene zakonodavne ovlasti, mijenja izborne propise, uvodi cenzuru tiska i praktino zabranjuje politike aktivnosti. To izazvira Revoluciju 1830.

Srpanjska monarhija
Bogato graanstvo na prijestolje dovodi kralja graanina Louisa Philipea, vojvodu od Orleansa, iz pobone loze Bourbona. Vlast bogatog graanstva slikovito ocrtavaju nazivi carstvo bankara i kralj vrea novca. Francuska tada stvara kolonijalno carstvo. Ustavna povelja 1830. je dopunjen akt iz 1814. i nije oktroirana, ve je rezultat ugovora kralja i naroda. Uveden je dvojni orleanski parlamentarizam, vlada mora uivati povjerenje Parlamenta i kralja. Uvodi se institut odgovornosti ministara. Zakonodavnu inicijativu imaju kralj i domovi Zakonodavnog tijela. Ukinuta je nasljednost u Domu perova. Jaa radniki pokret, esti su trajkovi i ustanci radnika. Donijet je Zakon o zabrani radnikih organizacija i Zakon o tisku. Pod parolom stvaranja demokratske i socijalne republike zauzet je dvor. Kralj je pobjegao i formirana je privremena vlada.

Druga republika
Februarskom revolucijom 1848. zbaena je monarhija. Ustavotvorna skuptina, izabrana na temelju opeg i tajnog prava glasa, osim za ene, donosi Novembarski ustav. Skuptina je jednodomna. Na elu drave je Predsjednik, kojeg biraju graani neposredno, na 4 godine. Za Predsjednika je 1851. izabran Luj Bonaparte Napoleon. On imenuje ministre, koji premapotpisuju njegove akte. Ministri su odgovorni posebnom sudu. Dravni savjet imenuje Narodna skutina.

35

Desniari 1850. izbornim zaknom ograniavaju izborno pravo. Nakon izbora za Skuptinu veinu imaju monarhisti. Luj Napoleon 1851. vri dravni udar i rasputa Skuptinu. Plebiscitom dobiva ovlast da izradi ustav, proglaen 1852. koji se temelji na onom iz 1799.

Drugo carstvo
Odlukom Senata 1852. uspostavlja se carstvo. Narodni plebiscit, uz pritisak vojske i policije potvruje odluku. Carstvo se, uz bogato graanstvo, oslanja na brojne Francuze koji u njemu vide obnovu sjaja Napoleonove Francuske, tzv. bonapartizam. Carinskim dekretom iz 1860. dolazi do liberalizacije. Reformom Zakonodavno tijelo i Senat dobivaju zakonodavne inicijative. Senat dobiva pravo suspenzivnog veta na zakone izglasane u Zakonodavnom tijelu. Ublaen je zakon o javnim skupovima i tampi, pa jaa radniki pokret i liberalna opozicija. Koncem 1870. Napoleon III. pristupa izradi novog Ustava, ali Carstvo se kretalo prema slomu. Napoleon III. objavljuje rat Pruskoj 1870., ali doivljava poraz kod Sedana. Pod pritiskom naroda Pariza Skuptina svrgava cara i proglaava Republiku. Nova vlada narodne obrane generala Trochija tajno pregovara s Nijemcima (zato i vlada narodne izdaje).

Parika komuna
Njemaka vojska ula je u Francusku. Vojska kapitulira uz poniavajue uvjete, pa u Parizu dolazi do demonstracija. Vlada je svrgnuta, a u novu Thiersovu ulaze nii slojevi graana. Nova Narodna skuptina izabrana 1871. u kojoj veinu ine monarhisti, trebala je potvrditi mir. Skuptina i vlada sele u Versailles, a mir je sklopljen. Francuska je izgubila pokrajine Alsace i Lorrainu, uz ratnu odtetu. Vlada pokuava razoruati Narodnu gardu, na ijem je elu CK Narodne garde. Vlast u Parizu je preuzeo CK, koji kao predstavnik naoruanog naroda proglasom ukida opsadno stanje i raspisuje izbore za Vijee komune. CK je raspustio vojsku, vojne sudove i policiju, kao dio revolucionarne ideje o ukidanju graanske drave. ene dobivaju pravo glasa na izborima za Vijee komune. Vijee bira Komitet javnog spasa od 5 lanova.Vijee i Komisija za pravosue reorganiziraju sudstvo. Osnovne politike ideje Komune sadri Deklaracija francuskom narodu. Republika je proglaena jednim oblikom vladavine koji je u skladu s pravom naroda, te s pravilnim i slobodnim razvojem drutva. Uvedena je kontrola tarifa, novana pomo djeci i udovicama i lanovima obitelji pripadnika Narodne garde. Dekret Vijea o odvajanju crkve od drave i uklanjanju sveenika iz kola laicizira dravu, te oduzima imovinu vjerskih kongregacija. Komune se osnivaju irom Francuske, ali ih je vlada odmah vojno unitila. Vojska ulazi u Pariz, ali komuna se brani puna 72 dana.

36

Trea republika
Novoizabrana Nacionalna skuptina imenuje Thiersa za efa dravne vlasti, a zatim za Predsjednika Republike. Veinu ima 400 monarhista, a republikanaca je 200. Monarhisti su razjedinjeni, razlikuju se pristalice Orleanske dinastije (orleanisti, 200), Bourbona (legisti, 150) i 30 bonapartista. Neslogu koriste republikanci, koji na dopunskim izborima dobivaju jo stotinjak poslanika. Na mjesto republikanca Thiersa izabran je monarhist Mac Mahon. Pitanje je rjeeno kad je skuptina sa 353:352 glasa odluila da se Predsjednik Republike bira apsolutnom veinom glasova Senata i Predstavnikog doma okupljenih u Nacionalnu skuptinu. Skuptina je donijela 4 ustavna zakona, kojima je usvojen republikanski oblik vladavine. To su: 1. Zakon o organizaciji vlasti, 2. Zakon o organizaciji Senata, 3. Zakon o uzajamnim odnosima vlasti, 4. Zakon o izboru Senata i Skuptine poslanika. Ustavni zakon 1884. odreuje da Republikanski oblik vladavine ne moe biti predmet revizije. Organi vlasti su Skuptina (Komora), Senat i Predsjednik Republike. Mandat Skuptine je 4 godine. Izbori za Senat su posredni . Senatore biraju izborni kolegiji lanova lokalnih organa vlasti, predstavnici bogatijih slojeva. Od 300 senatora, njih 75 skuptina imenuje doivotno. Predsjednika bira Nacionalna skuptina apsolutnom veinom glasova na 7 godina. Predsjednik moe uz suglasnost Senata, raspustiti Skuptinu, ima suspenzivni veto. Vlada je na elu izvrne vlasti, ali je preuzela vodeu ulogu u politici. Ona proizlazi iz parlamentarne veine, odgovorna je Skuptini i Senatu. Uslijed velikog broja politikih stranaka u Skuptini i parlamentarnog karaktera vlade dolazi do estih promjena vlade. Vlada zadire u zakonodavnu vlast donosei uredbe, tzv. reglemente. Trea francuska republika traje do kapitulacije 1940. u ratu s Njemakom. Uspostavljena je kolaboracionistika vlada u Vichyu na elu s maralom Petaineom, koja se u meunarodnopravno ne smatra nastavkom III. republike.

etvrta republika
Poslije osloboenja privremena vlada generala De Gaullea provodi 1945. referendum. Graani su se izjasnili za izradu novog ustava,kojeg sastavlja Ustavotvorna skuptina. Usvojen je na referendumu i proglaen 1946. Zakonodavnu vlast ima dvodomna Skuptina (Nacionalna skuptina i Savjet Republike). Vlada odgovara Nacionalnoj skuptini. Za 12 godina na vlasti smijenile su se 22 vlade. Predsjednik Republike bira Parlament na 7 godina, ali ga moe izabrati samo dva puta. Ima pravo suspenzivnog veta. Predsjednik opet ima slab poloaj, sve do Pete republike, kada je na to mjesto doao De Gaulle.

Graansko pravo
Deklaracija o pravima ovjeka i graanina sadri odredbe o ravnopravnosti graana, osigurava pravnu i poslovnu sposobnost svih ljudi, kao i privatno vlasnitvo. Ukinuta je staleka podjela drutva, a plemstvu i Crkvi oduzete privilegije. ene su dobile poslovnu sposobnost i mogunost da budu subjekti graanskopravnih poslova. Ropstvo u kolonijama ukida se te robovi stjeu pravnu i poslovnu sposobnost. Ukida se i feudalno vlasnitvo.

37

Revolucijom poinje priprema stvaranja jedinstvenog graanskog zakona, to predvia Ustav. Najvii domet zakonodavstva su Napoleonovi zakoni: Graanski zakonik (Code civile, Code Napoleon), ukida feudalne odnose i pravni partikularizam, Zakonik o graanskom parninom postupku, Trgovaki zakonik. Graanski zakonik dijeli se na uvod i 3 knjige. Prva je posveena osobama: pravnoj i poslovnoj sposobnosti fizikih osoba, branom i obiteljskom pravu. Nema propisa o pravnim osobama, jer se smatra da bi se njima mogle oivjeti feudalne, osobito crkvene ustanove. Druga knjiga regulira vlasnitvo i slunost. Trea naine stjecanja vlasnitva, nasljedno, obvezno i zalano pravo. Zakonik kao naelo obveznog prava istie da su ugovori zakon za stranke, a mogu se ukinuti samo uzajamnom suglasnou stranaka.

Obiteljsko pravo
Revolucija ukida nadlenost Crkve u obiteljskom pravu. Uveden je obvezni civilni brak, a u formi graanskog ugovora sklopljenog pred dravnim organom. Uvodi se mogunost razvoda braka i sporazumni razvod kod neslaganja branih drugova zbog razliitosti karaktera. Poinje se tititi supruga i ograniavati vlast roditelja. Umjesto roditeljske vlasti uvodi se obiteljski sud, koji ine najblii roaci. Dekretom iz 1790. su zabranjeni brakovi izmeu srodnika u pravoj liniji, te brae i sestara. Brani uzrast je 15 godina za mukarce, a 13 za ene. Izvanbrana djeca su izjednaena s branom u pravu nasljeivanja. Mu je glava obitelji, a ena je duna na poslunost i pokornost muu, mora slijediti njegovo boravite, uzeti prezime mua, ne moe biti stranka pred sudom, ne moe sklapati ugovore, ni otuivati svoju imovinu bez dozvole mua. Mu eni prua zatitu i uzdrava je. Suprunici nisu ravnopravni. Mu moe traiti razvod za sve vrste nevjere, a supruga ako mu dovede konkubinu u zajedniko domainstvo. Vlast nad djecom pripada ocu, a na majku, uz ogranienja, prelazi samo nakon prestanka braka. Djeca su u oevoj vlasti do punoljetnosti. Bez njegova pristanka ne mogu sklopiti brak i napustiti dom. Priznato je pravo zakonskog nasljeivanja srodnika ak do 12. stupnja. Tek ako nema ovih srodnika, imovina prelazi na preivjelog branog druga.

Kazneno pravo
U djelu O deliktima i kaznama Cesare Becaria daje temelj modernog kaznenog prava: princip legaliteta (Nullum crimen sine lege, nulla poena sine lege.), slobode i jednakosti svih pred krivinim zakonom, razmjernost djela i kazne. Krivini zakonik 1791. sadri principe Deklaracije, a sveto i nepovredivo pravo vlasnitva, titi ak vie od osoba. Kazne su propisane u tono odreenoj visini i nema mjesta slobodnoj sudskoj procjeni kazne. Razlikuju se kaznena djela protiv javnog poretka i privatnih osoba. Napoleon donosi Kazneni zakonik (Code penal) 1810. Zakonik je korak unazad u odnosu na onaj iz 1791. Naruen je princip Deklaracije o jednakosti svih pred zakonom. Propisane su okrutne kazne: igosanje, izlaganje na stubu srama, odsjecanje ruke ubojice oca. I ovdje se osobito titi privatno vlasnitvo. Zakonik razlikuje 3 vrste kaznenih djela: prijestupe, istupe i prekraje. 38

NJEMAKA
Njemaka do ujedinjenja (Rajnski, Njemaki i Sjevernonjemaki savez)
Rajnski savez (1806.-1814.) Tijekom Napoleonovih ratova na njegovoj strani bore se i neke njemake drave. Mirom u Pounu (Bratislavi) 1806. je 16 njemakih vladara napustilo Njemako carstvo i stvorilo Rajnski savez pod Napoleonovim protektoratom. Organ saveza bila je Skuptina sa sjeditem u Frankfurtu. Dolo je do recepcije francuskog prava, odvajanja sudstva od uprave, ukidanje kmetstva, slobode vjere. Nakon Napoleonovog poraza 1813. savez se raspao. Njemaki savez (1814.-1867.) Parikim mirom, njemake drave su osnovale federaciju, a organizacija je utvrena na Bekom kongresu 1815. nakon drugog poraza Napoleona. Njemaki savez je slab savez drava u kojem je vodeu ulogu imala Austrija. Organ saveza bila je Savezna skuptina (Bundesversammlung) predstavnika drava lanica, pod predsjedanjem Austrije. Postojao je ui savjet koji razmatra najvanija pitanja. Za prijem novih drava, izmjenu ustava odluke se donose jednoglasno. U parlamentu se vodi borba izmeu predstavnika drava koje su htjele provesti njemako ujedinjenje bez Austrije i s pruskim kraljem kao njemakim carem na elu (Malonijemci) i pobornika Velike Njemake (Velikonijemci) koja obuhvaa i Austriju. Sjevernonjemaki savez (1867.-1871.) Konano je pobijedila pruska strana, nakon to je u njoj na vlast doao snani Otto von Bismarck. Drave sjeverno od rijeke Majne formirale su Sjevernonjemaki savez 1867. Predsjednik saveza bio je pruski car, a sve akte supotpisivao je savezni kancelar kojeg je imenovao predsjednik. Savezno vijee (Bundesrat) ine predstavnici drava, ali s nejednakim brojem glasova. Dijeli se na komisije.

Ujedinjenje i carstvo
Bismarck proglaava ujedinjenje Njemake 18. sijenja 1871. u Versaillesu. Njemakom carstvu pripadaju 22 monarhije i 3 grada. Na elu drave je car, a to je kralj Pruske. Njemu je odgovoran kancelar. Nema ministara, ve samo dravni sekretari na elu pojedinih resora uprave, podinjeni kancelaru. Postoji Savezno vijee (Bundesrat) ije lanove imenuju vlade pojedinih drava. Reichstag uz Savezno vijee ima zakonodavnu vlast, ali kasnije ne koristi inicijativu, ve prihvaa ili odbija zakonske prijedloge. U Reichstagu je postojalo vie politikih stranaka. Konzervativci su stranka veleposjednika, na elu s pruskim veleposjednicima (junkerima). Postoje i nacionalni liberali, te tzv. centrum, kao katolika stranka, te socijaldemokrati.

Weimarska republika
Njemaka se kao lanica Centralnih sila, s Austro-Ugarskom, bori protiv drava Antante. Nakon kapitulacije izbila je revolucija, car je abdicirao, te je proglaena republika. Ustavotvorna skuptina donijela je tzv. Weimarski ustav, jedan od tadanjih najnaprednijih ustava. Njemaka je parlamentarna, federativna republika. Na elu drave je predsjednik Reicha, kojeg narod bira izravno na 7 godina. Ima velika ovlatenja, a zamjenjuje ga kancelar. Kancelar je na elu Vlade s ministrima.Imenuje ih i opoziva predsjednik, ako im skuptina izglasa nepovjerenje. Reichstag (Narodna skuptina) ine predstavnici koji 39

zastupaju narod. Birao se na 4 godine i donosi zakone. Dravno vijee (Reichsrat) je predstavnitvo zemalja. Jedna mala strankamijenja ime u Nacional-socijalistiku njemaku radniku partiju (NSDAP) i donosi program u kojem istie istou i jedinstvo njemakog naroda, a kao posebni neprijatelji oznaavaju se idovi, trule zapadne demokracije i meunarodni komunizam. Kancelar je njihov voa Hitler. Ustav je formalno ostao na snazi, ali je Reichstag Hitleru izglasao posebna ovlatenja, ime je ustavnost poruena. Proglaen je Trei Reich.

40

ITALIJA
Ujedinjavanje
Nastala su tajna drutva (carbonari) nastali jo 1807. u borbi protiv Francuza, na jugu pa se ire na sjever. Parola pokreta bila je Za ustav!. Razvila su se dva pokreta za ujedinjenje. U Piemontu se razvio demokratsko-republikanski pokret Mlada Italija iji je glavni ideolog bio Giuseppe Mazzini, a revolucionar Giuseppe Garibaldi. Na elu liberalno-monarhistikog pokreta, Preporoda (Risorgimento) bio je grof Camillo Cavour koji smatra da ujedinjenje treba izvriti Pijemont, na elu sa dinastijom Savoja. Revolucionarna 1848. poinje na Siciliji i Napulju, gdje kralj daruje Ustav. U Pijemontu kralj oktroira tzv. Pijemontski statut. Garibaldi osvaja Napulj i Siciliju, a Pijemont je Papinskoj dravi oduzeo Umbriju i Marke, pa su i one plebiscitom prikljuene Pijemontu. Iste godine provedeni su izbori i u Torinu se sastao parlament, koji je proglasio Kraljevinu Italiju na elu s kraljem Vittoriom Emanuelom. U austrijsko-pruskom ratu Italija je stala na stranu Pruske i pored poraza dobila Veneciju i prostor do rijeke Soe. Kada je pruska porazila Francusku, Papinska drava gubi zatitnika, pa je plebiscitom i ona prikljuena Italiji. Rim je postao prijestolnica, a papa se proglasio vatikanskim sunjem. Pijemontski statut iz 1848. prihvaen je kao ustav Italije. Zakonodavnu vlast vre kralj i domovi parlamenta (Senat i Skuptina poslanika). Skuptina se bira na 5 godina, potvruje budet i odobrava poreze, dok lanove Senata bira doivotno. Izvrnu vlast vri kralj, on je zapovjednik vojske, sklapa meunarodne ugovore i imenuje vladu i dravne slubenike.

41

RUSIJA
Oktobarska revolucijai dekreti sovjetske vlasti
Crvena garda i revolucionarne jedinice vojske zaposjedaju najvanije ustanove u gradu. REVKOM je objavio Proglas graanima Rusije o obaranju Privremene vlade. Vlast preuzima REVKOM. Istodobno je poeo s radom II sveruski kongres Sovjeta radnikih i vojnikih deputata i donio Proglas radnicima, vojnicima i seljacima Rusije o preuzimanju vlasti. Kongres donosi 3 vana dekreta: 1. Dekret o miru od svih zaraenih drava u I. svjetskom ratu trai obustavu sukoba, tromjeseno primirje, poetak mirovnih pregovora i zakljuenje pravednog mira, bez aneksije teritorija i kontribucija, istie se pravo nacija na samoodreenje. Sovjetska vlada sama poinje pregovore, te 1918. sklapa nepovoljni mir Centralnim silama. 2. Dekret o zemlji bez naknade ukida privatno vlasnitvo na zemlji, te se ona stavlja izvan prometa. aneks Dekretu, tzv. Seljako uputstvo, nacionalizira zemlju i pretvara je u openarodno vlasnitvo 3. Dekret o vlasti osniva privremenu, radniku, seljaku vladu na elu s Lenjinom, Sovjet narodnih komesara (SOVNARKOM) i njegov Centralni izvrni komitet (CIK). Crkva je odvojena od drave i kole, uveden je graanski brak i proglaena ravnopravnost mukaraca i ena. Dekretom o odvajanju crkve od drave jami slobodu savjesti, ali imovinu crkve proglaava narodnom. Crvena armija u graanskom ratu rui tzv. bjelogardijsku kontrarevoluciju koju pomau zapadne drave, uvodei otre mjere, tzv. ratnog komunizma. U svrhu irenja socijalistike revolucije i uspostave diktature proletarijata osniva se III. (komunistika) internacionala, tj. Komiterna.

Ustav RSFSR 1918.

V. kongres Sovjeta vojnikih, radnikih i seljakih deputata 1918. donio je Ustav Ruske socijalistike Federativne Sovjetske Republike (RSFSR). Ustav je kratak, sadri Deklaraciju radnog i eksploatiranog naroda, ope odredbe o pravima graana, o organima vlasti, birakom pravu i izborima. Pravo glasa imaju samo radni ljudi, mukarci i ene, s navrenih 18 godina. (pravo nema tzv. klasa eksploatatora koja koristi tui najamni rad). Izbori su nesrazmjerni. Ustav daje oitu prednost radnicima naspram seljaka. Naputen je princip podjele vlasti na izvrnu, zakonodavnu i sudsku. Svu vlast ima Svesavezni kongres Sovjeta, brojno tijelo koje se sastaje dvaput godinje, bira svoj izvrni organ Centralni izvrni komitet (CIK).

42

SSSR nastanak i ustav 1936.

I. Svesavezni kongres potvruje ugovor izmeu RSFSR, Ukrajine, Bjelorusije i Federacije zakavkaskih drava, ime nastaje Savez Sovjetskih Socijalistikih Republika (SSSR). Izabran je vrhovni organ, Centralni izvrni komitet. Nakon smrti Lenjina dolazi do sukoba vlasti izmeu Trockog i Staljina koji pobjeuje. II. kongres Sovjeta SSSR 1924. donosi prvi Ustav SSSR. Ustav nije unio bitne promjene u organizaciji vlasti, ve je samo istaknuo naelo federativnog ureenja drave. Vrhovni zakonodavni, izvrni i naredbodavni organ je Kongres Sovjeta SSSR. Promjene donosi, tzv. Staljinov ustav, donijet na VIII. izvanrednom kongresu Sovjeta 1936. Vrhovni organi vlasti nastaju kao i parlamentarna tijela. Aktivno birako pravo priznato je svim graanima s navrenih 18 godina. Neposrednim glasanjem bira se Vrhovni Sovjet SSSR, koji ima dva doma: Savezni sovjet i Sovjet nacionalnosti. Vrhovni Sovjet ima Prezidijum. Ministarski savjet je najvii izvrni i upravni organ. Ustav proklamira izgraeno socijalistiko drutvo, u kojem vie ne postoji sukob klasa, ve udruene klase radnika. Ustav iz 1936. treba pokazati visok stupanj demokracije politikog ivota, ostvaren u SSSR. Uz socijalistiku privredu postoje i mala privatna seljaka gospodarstva, ali bez eksploatacije tueg rada.

43