STATUSNO

PRAVO
Andrea Jurakić
Kristina Lukiški
Ana Škiljan
 Pravni subjekt- osoba koja može biti nosilac prava i
dužnosti
 Pravna sposobnost- sposobnost imati prava i dužnosti
 Djelatna sposobnost- sposobnost svojim djelovanjem
proizvoditi pravne učinke poslovna i deliktna
sposobnost
 Pravna osoba- država, općine, bolnice, zadruge
 Rimljani upotrebljavaju izraz persona i caput (liberum
caput i servile caput)
 Status- status libertatis, status civitatis i status familiae
 Nasciturus pro iam nato habetur, quotiens de
commodis eius agitur
 Nisu svi ljudi pravni subjekti
 Stupanj pravne sposobnosti nije isti za sve
 Punu pravnu sposobnost imao je samo čovjek sa sva tri
statusa (libertatis, civitatis i familiae)-pater familias
 Promjenjiva capitis deminutio:
 Capitis deminutio maxima- gubitak slobode
 Capitis deminutio media- gubitak rimskog građanstva
 Capitis deminutio manima- promjena položaja u
obitelji
STATUS LIBERTATIS
liberium caput
servile caput
 Stvar (res)
 Ustanova iuris gentium, contra naturam
 U staro doba patrijarhalni oblik
 Od 3. st. pr. n. e. priljev robova – teški uvjeti – pobune
 Senatus consulta Silanianum (10.g.)- u slučaju
umorstva gospodara, smrtna kazna za sve robove koji
su se našli pod isti krovom ukoliko se ne dokaže da su
pokušavali spasiti gospodara
 Lex Petronia- zabranjuje davanje robova za borbe sa
zvijerima
 Edikti cara Klaudija (1.st.)- rob postaje slobodan ako ga
gospodar napusti zbog starosti i bolesti
 Dvije konstitucije cara Antonija Pija predviđaju kazne
za gospodara ako bezrazložno ubije svog roba
 Gospodar ima ius vitae ad necis
 Vlast nad robom dominica potestas
 Rob je za gospodara mogao samo stjecati ne i
obvezivati
 Iznimke:
 Odgovara za obveze iz robovih delikata ukoliko ne
prepusti roba oštećenom (noxae deditio)
 Može biti tužen za obveze iz robovih pravnih poslova
ako ga je postavio poslovođom (actio institoria),
kapetanom broda (actio exercitoria) ili ovlastio da
sklapa poslove s trećima (actio quod iussu)-
neograničeno
Peculium:
 Actio de peculio- da bi rob dobio kredit, gospodar je
odgovoran za obveze prema trećima
 Actio de in rem verso- izvan pekulija gospodar
odgovara ako se okoristio iz odnosnog posla do visine
obogaćenja
 Rob može sklopiti pravne poslove i s gospodarom-
obligatio naturalis
a) Nasljedno

b) zarobljavanjem neprijatelja u ratu

c) dužnik u ovršnom postupku mogao je biti prodan u ropstvo

d) ako bi se slobodan čovjek dao prodati kao rob da bi, kad

dokaže slobodu, kupovninu podijelio s nekim, pretor bi mu
uskratio parnicu i ostao bi rob

e) senatus consultum Claudianum (52.g.)- Rimljanka, koja je

živjela u spolnoj zajednici s tuđim robom unatoč gospodarevoj
zabrani, postaje ropkinja

f) osuđenici na najteže kazne (rad u rudniku) postajali su

državni robovi
1. manumissio vindicta- oslobađanje u obliku fiktivne
parnice

2. manumissio censu- upisivanje roba među slobodne

građane u listinama cenza

3. manumissio testametno

4. manumissio testamento fideicommissaria

U doba republike manje svečana oslobađanja:
5. manumissio inter amicos
6. manumissio per epistulam (pismom)
Lex Iunia Norbana (19.g.)- tako oslobođeni postaju
Latini iuniani, imaju ius commercii, ali nemaju
nasljednika

U postklasično doba:
7. manumissio per mensam- pozivanjem za gospodarev
stol
8. manumissio ecclesia- pred crkvenom općinom i
svećenicima
 Car August dao izglasati dva zakona o ograničenju
manumisija:

1. lex Fufia Caninia (2.g.)- ograničila oporučne

manumisije

2. lex Aelia Sentia (4.g.)- gospodar mora imati 20, a rob

barem 30 godina
 Libertinus – osobođeni rob ;
i dalje služi bivšem gosodaru (patronibus)

 Patronsko pravo
 Obsequium etreverentia – libertus obvezan na poslušnost i
poštovanje (u suprotnom ga patron smije kazniti smrću,
lakšom kaznom ili ga vratiti u ropstvo)
 obvezuje se zakletvom ili stipulacijom prilikom manumisije na
radnu dužnost
 Patron ima TUTORSTVO nad osobođenikom
-pruža mu zaštitu (posebno na sudu)
-nasljeđuje osobođenika (ako nema nasljednika)
 Oslobađanje:
-Ius aureorum anulorum (slobodan, ali ostaje patronat)
-Natulium restitutio (ukidanje patronata i potpuna sloboda)
 Osoba ne gubi status libertatis, a ipak se nalazi u položaju
sličnom rosptvu kao što su:

 In mancipio ili in causa mancipii

-osoba koju je pater familias ustupio drugom starješini u obliku mancipacije
 Addictus
-dužnik koji je zatočen od strane vjerovnika na 60 dana dok ga vjerovnik ne
ubije ili ne proda u ropstvo trans Tiberim
 Nexus
-obveznik koji je pod vlašću vjerovnika temeljem pravnog posla nexum
 Redempti ab hostibus
-osobe koje su otkupljene iz ratnog zarobljeništva
 Auctoratus
-osoba koja se iznajmila poduzetniku gladijatorskih igara
 Nasljedna zavosnost zemljoradnika vezanih za tuđu zemlju
 Konstitucija cara Konstantina, 322.g
-kolon ne smije napustiti zemlju, u suprotnom će se vezati u okove i
vratiti na zemlju
 Status libertatus
 brak
 vjerovnik,dužnik
 opruka, nasljeđivanje
 vlasništvo
 Prodaja: zemljište + kolon (i obrnuto)
 Izvori:
 rođenjem (po barem jedanom roditelju)
 dobrovoljno
 30-godišnje faktično življenje u položaju kolona
 zazna za radno sposobnim prosjacima

 Ne može se osoboditi, osim ako zemljište ustupi u vlasništvo kolonu,

ako želi postati biskup ili gradski decurio i tu dužnost vrši kroz 30
godina.
 Civis (rimski građanin)
 puna pravna sposobnost
 ius suffragii i ius honorum
 dominium ex iure Quiritium (sposobnost da stječe kviritsko vlasništvo)
 pravo rimske obiteljske vlasti (manus, patria potestas,tutela)
 pravo da bude stranka u civilnom procesu (legis actio, in iure cessio)
 testamenti factio activa i passiva
 ius commercii
 ius connubii

Stjecalo se rođenjem, manumisijom robova po rimskom građaninu i

podjeljivanje civiteta pojedincima ili skupinama te po aktima vlasti
(naturalizacija).
Latini
o Latini prisci ili veteres
-pripadnici latinskih općina u Latiumu

o Latini coloniarii
-Latini i siromašniji rimski građani u latinskim
kolonijama

o Latini iuniani
-oslobođeni pretorskim manumisijama
,,žive kao slobodni, ali umiru kao robovi”
Peregrini
 pripadnici savezničkih država (civitates foederatae)
 nakon proširenja rimskih granica, naziv peregrinus
označava stanovnike carstva koji nisu ni cives ni Latini

 ius gentium

 dvije vrste:
1.) peregrini u povoljnijem položaju
2.) peregrini dediticii

 constitutio Antoniana 212.g (car Karakal)

– svi slobodni stanovnici carstva dobili rimsko građanstvo
osim dediticijskih peregrina
Inoksna monogamna rimska obitelj

 Temeljena na agnaciji (agnatio)

 Vlast kućnog starješine (patria potestas)

PATER FAMILIAS

 Osobe podvrgnute vlasti patris familias

(alieni iuris – filii familias)
1.) Capitis deminutio maxima
-gubitak statusa libertatis
-i rimski građanin u slučaju zarobljeništva postaje rob
-ius post liminii
-fictio legis Corneliae

2.) Capitis deminutio media

-gubitak statusa civitatis – postaje Latin ili peregrin
-iseljenje, prebjegavanje k neprijatelju, kazna izgona,
deportacija itd.

3.) Capitis deminutio minima

-gubitak obiteljskopravnog položaja rimskog građanina
-otpuštanje iz obitelji ili prijelaz u drugu obitelj
 Politička, ekonomska i socijalna zapostavljenost plebejaca
– ograničena pravna sposobnost
-javno pravo
-privatno pravo (connubium; lex Canuleia,445.g.pr.Kr.)

 Stanovita ograničenja za vojnike, pokrajinske namjesnike i

dekurione koji su odgovarali za porez svojih općina

 Honestiores – pripadnici viših društvenih slojeva (senatori, veliki

zemljoposjednici , viši službenici i sl.)
 Humiliores – pripadnici nižih društvenih slojeva (mali posjednici,
seljaci, obrtnici, koloni i sl.)
 Navedena razlika je imala značaj u javnom pravu (carsko doba) jer se je
stanovništvo vezalo za zvanja i zanimanja u korporacijama koja su
nasljedna
 Politeistička poganska vjera
-nema utjecaj na pravnu sposobnost
-pokoreni narodi – vlastita vjera

 Progon kršćana
-opasnost kršćanskog monoteističkog učenja o jednakosti svih ljudi,
odbijanje kulta careva itd.

 Kršćanstvo – rimska državna vjera

- Justinijanovo zakonodavstvo o obvezi ispovijedanja
kršćanske religije
- propisane kazne i ograničenja za heretike, apostate,Židove i
pogane
 žena isključena od svih javnih prava
 privatnopravna sposobnost podvrgnuta ograničenjima
 ne može vršiti očinsku vlast nad djecom
 ne može vršiti adopciju ni funkciju tutora
 lex Voconia (169.g. pr. Kr.)
– ne može biti nasljednica bogatih posjednika
 Senatus consultum Vellaeianum (46. g pr. Kr.)
– ne može preuzimati obveze u koristi drugih osoba
 Doživotno pod tutorstvom
 Pojam društvenog morala
 Potpuni gubitak građanske časti uzrokuju
capitis deminutio maxima
capitis deminutio media

Važniji slučajevi ograničenja zbog umanjene časti su:

1) Intestabilitas
2) Nota censoria
3) Infamia (infamia immediata, infamia mediata)
4) Turpitudo
 Dob - kriteriji Prokulovci i Sabinovci
- impuberes infantes, impuberes
infantia maiores
- lex Plaetoria 191. g. pr. n. e. (minores
viginti quinque annis)
- cura minorum

 Spol - tutela mulierum

 Zdravstveno stanje - u načelu nije razlog
ograničenja djelatne sposobnosti
- duševno bolesni cura
furiosi
 Rasipništvo - dozvoljeni samo poslovi koji
donose profit
- interdictio bonorum, cura
prodigum
 Socijalne tvorevine kojima pravni poredak priznaje
pravnu sposobnost (svojstvo pravnog subjekta) iako
nisu fizičke osobe

 Srednjovječna romanistička i kanonistička

jurisprudencija te pandektistička nauka 19.st.
 Teorija fikcije ili personifikacije:
- formulirao K.F. von Savigny
- glosatori
- pravni subjekt samo čovjek
- fingiranje postojanja subjekta, zastupnici
- hereditas personae vice fungitur
 Teorija realne egzistencije :
- formulirao Gierke
- pravna osoba je realna osoba
- organi, a ne zastupnici

 Teorija Brinza - pravne osobe su imovinske mase bez

subjekta

 Teorija destinatara - pravni subjekti oni kojima je imovina

namijenjena
- Ihering
1. Korporacije (universitas personarum)
Si quid universitati debetur, singulis non debetur nec quod
debet universitas, singuli debent. (Ulpijan)
- država, općine, društva

a) Rimska država - začetak ideje pravne osobe

- res publicae  aerarium
populi Romani
- u doba principata javlja se fiscus
b)gradske općine - Italija i provincije
- u doba principata postale
pravi subjekti
-zastupnici

c)Društva-postoje već od starih vremena

- lex Iulia de collegis (August)
- tres faciunt collegium (klasično pravo)
2. Zaklade (universitas rerum) - imovina namijenjena za
određenu
svrhu kojoj poredak im priznaje
samostalnu pravnu osobnost
- tzv. nesamostalne zaklade
- u kršćansko doba pretpostavke za
samostalne zaklade u modernom smislu
(piae causae)