Professional Documents
Culture Documents
Sadraj
Uvod Proizvodnja pamenja: izmeu povijesnog zaborava i pristanka na politike manipulacije I Dio: Od Deklaracije o suverenosti BiH do meunarodnog priznanja BiH
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Deklaracija o dravnoj suverenosti i nedjeljivosti Republike Bosne i Hercegovine (Sarajevo, 27. 2. 1991) Skuptina BiH: est toaka predsjednika Predsjednitva Izetbegovia o budunosti SFRJ (Sarajevo, 27. 6. 1991.) Brijunska deklaracija 7. 7 .1991.) i aneksi sa brijunskog sastanka Alije
(Brijuni,
EZ: Deklaracija o Jugoslaviji ministara europske dvanaestorice (Haag, 6. 8. 1991) Srpsko-muslimanski Historijski sporazum: Muhamed Filipovi Radovan Karadi ( 2. 8. 1991) Sabor Republike Hrvatske: Odluka o raskidu dravno-pravnih sveza sa SFRJ (Zagreb, 8. 10. 1991.) Sabor Republike Hrvatske: Zakljuci Hrvatsku (Zagreb, 8. 10. 1991.) Skuptina BiH: Memorandum (Sarajevo, 11. 10. 1991.) o agresiji Bosne i na Republiku
Skuptine
Hercegovine
Skuptina BiH: Platforma o poloaju Bosne i Hercegovine i buduem ustrojstvu jugoslavenske zajednice (Sarajevo, 15. 10. 1991.) Mirovna konferencija o Jugoslaviji: EZ predlae "Slobodnu zajednicu neovisnih jugoslavenskih republika" (Haag, 18. 10. 1991.) Odluka o formiranju skuptine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini (24. 10. 1991.) ii
10.
11.
12.
Odluka o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg-Bosna (Grude, 18. 11. 1991.) Odluka o verifikaciji proglaenih srpskih autonomnih oblasti u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 21. 11. 1991.) Skuptina srpskog naroda u Bosni i Hercegovini: Odluka o priznanju Republike Srpske Krajine (Sarajevo, 21. 11. 1991.) enevski sporazum o povlaenju JNA iz Hrvatske (eneva, 23. 11. 1991.) Sabor Republike Hrvatske: Zakljuci o vanjskoj politici RH (Zagreb, 5. 12. 1991.) Sabor Republike Hrvatske: Zahtjev za prijem RH u Europsko vijee (Zagreb, 5. 12. 1991.) Mirovna konferencija o Jugoslaviji: Miljenje broj 1. Arbitrane komisije: "SFRJ je u procesu dezintegracije" (7. 12. 1991.) Ministarsko vijee Europske zajednice: Smjernice za priznavanje novih drava u istonoj Europi i Sovjetskom Savezu, (Bruxeles, 16. 12. 1991.) Ministarsko vijee Europske zajednice: Jugoslaviji (Bruxeles, 16. 12. 1991.) Deklaracija o
20.
21. 22.
Predsjednitvo i Vlada SR BiH: Zahtjev Europskoj zajednici za priznavanje suvereniteta i nezavisnosti BiH (Sarajevo, 24. 12. 1991.) Skuptina srpskog naroda u BiH: Odluka o pripremama za formiranje Republike Srpske Bosne i Hercegovine (21. 12. 1991.) Sabor Republike Hrvatske: Zakljuak (Zagreb, 28. 12. 1991.) Skuptina srpskog naroda u Bosni i Hercegovini: Deklaracija o proglaenju Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine (Sarajevo. 9. 1. 1992.) Mirovna konferencija o Jugoslavij: Miljenje Arbitrane komisije (Pariz, 11. 1. 1992.) Mirovna konferencija o Jugoslaviji: Miljenje Arbitrane komisije (Pariz, 11. 1. 1992.) broj broj 2 3
23.
24. 25.
Mirovna konferencija o Jugoslaviji: Miljenje broj. 4: o meunarodnom priznanju Socijalistike republike Bosne i
iii
Hercegovine od strane Evropske zajednice i njenih zemalja lanica (Pariz, 11. 1. 1992.) 29. 30. Mirovna konferencija o Jugoslaviji: Miljenje Arbitrane komisije (Pariz, 11. 1. 1992.) broj 5
Skuptina Bosne i Hercegovine: Odluka o raspisivanju referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine (Sarajevo, 25. 1. 1992.). Referendumsko pitanje Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (9. 2. 1992.) Lisabonska izjava o Jugoslaviji ministara vanjskih poslova zemalja Europske zajednice (Lisabon, 17. 2. 1992.) Cutilleirov plan: Izetbegovi, Lasi i Karadi sporazumjeli se o "rekonstrukciji" BiH (Sarajevo, 22. 2. 1992.) Direktiva Glavnog taba Patriotske lige BiH za odbranu suvereniteta Republike Bosne i Hercegovine (Sarajevo, 25. 2. 1992.) Cutilleirov plan: Prijedlog HDZ BIH "O buduem dravnom statusu Bosne i Hercegovine" (Sarajevo, 25. 2. 1992.) Skuptine srpskog naroda BiH: Odluka o proglaenju Ustava Srpske Republike BiH (Sarajevo, 28. 2. 1992.) Konani rezultati referenduma u BiH (Sarajevo, 9. 3. 1992.) Cutilleirov plan: Izjava o naelima za novo ustavno ustrojstvo Bosne i Hercegovine (Bruxelles, 9. 3. 1992.) SAD/EZ: Zajednika deklaracija o priznanju jugoslavenskih republika (Bruxelles, 10. 3. 1992.) Cutilleirov plan: primjedbe i prijedlozi HDZ-a BIH na "Izjavu o naelima novog ustavnog ustrojstva za Bosnu i Hercegovinu" Cutilleirov plan: Tekst izjave o naelima za novo ustrojstvo Bosne i Hercegovine (Sarajevo, 18. 3. 1992.) Cutilleirov plan: Briselski dodatak izjavi o ustavnom ustrojstvu Bosne i Hercegovine (Bruxelles, 30. i 31. 3. 1992.) Zajednika izjava ministara vanjskih poslova EZ o priznanju Republike Bosne i Hercegovine (Bruxelles, 6. 4. 1992.)
41. 42.
43.
iv
II
Dio:
Od
meunarodnog konferencije
priznanja o bivoj
BiH
do
poetka
rada
Meunarodne konferencija)
Jugoslaviji
(Londonska
44. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman: Odluka o priznanju Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine kao suverene i samostalne drave (Zagreb, 7. 4. 1992.) 45. Skuptina srpskog naroda u Bosni i Hercegovin: Odluka o proglaavanju Srpske Republike Bosne i Hercegovine (Banja Luka, 7. 4. 1992.) 46. Vlada Srpske Republike BiH: Priopenje povodom deklaracije EZ-SAD (Beograd, 17. 4. 1992.) 47. Pisma generalpukovnika Milutina Kukanjca i predsjednika Predsjednitva BiH Alije Izetbegovia (Sarajevo, 19. 4. 1992.) 48. Predstavnici hrvatske i srpske nacionalne zajednice u BiH: Sporazum Boban - Karadi (Graz, 6. 5. 1992.) 49. EZ: Deklaracija o BiH (Bruxelles, 12. 5. 1992.) 50. Predsjednitvo BiH, srpska strana i JNA: Sporazum o prekidu vatre u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 18. 5. 1992.) 51. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman i predsjednik Predsjednitva RBiH Alija Izetbegovi: Zajednika izjava (Zagreb/Sarajevo, 15. 6. 1992.) 52. Predsjednitvo RBiH: Djelovanje Predsjednitva Republike Bosne i Hercegovine u ratnim uvjetima (Sarajevo, 26. 6. 1992.) 53. Predsjednitvo Republike jedinica rezervnog sastava Hercegovine (27. 6. 1992.) BiH: Odluka o pretpoinjavanju MUP-a jedinicama Armije Bosne i
54. Konferencija o miru u Jugoslaviji: Miljenje o nadlenosti i miljenje broj 8 Arbitrane komisije EZ (Pariz, 4. 7. 1992.) 55. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman: Pismo predsjedniku Predsjednitva BiH Aliji Izebegoviu (Zagreb, 6. 7. 1992.) 56. Predsjednik RH dr. Predsjednitva BiH Alija (Helsinki 8. 7. 1992.) Franjo Tuman i predsjednik Izebegovi: Zajednika izjava
57. KESS: Govor predsjednika RH dr. Franje Tumana na plenarnoj sjednici KESS-a (Helsinki, 9. 7. 1992.) 58. Predsjednitvo Republike Bosne i razrjeenju i imenovanju lanova (Sarajevo, 13. 7. 1992) Hercegovin: Odluka o Predsjednitva RBiH
59. Vlada Republike BiH: Stavovi o administrativnoteritorijalnom ureenju Bosne i Hercegovine (Sarajevo, 16. 7.j 1992.) 60. Konferencija o Jugoslaviji EZ: Tekst Sporazuma o Bosni i Hercegovini (London, 17. 7. 1992.) 61. Ministarsko vijee EZ: (Bruxelles, 20. 7.1992.) Tekst Deklaracije o Jugoslaviji
62. Republika Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska: Sporazum o prijateljstvu i suradnji (Zagreb, 21. 7. 1992.) 63. Predsjednitvo RBiH: Uredba o oruanim Bosne i Hercegovine (Sarajevo, 6. 8. 1992.) snagama Republike
III Dio: Od poetka rada Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji do odbacivanja Vance-Owenova mirovnoga plana
64. Predsjednitvo BiH: Ustavni principi unutranjeg ureenja Republike Bosne i Hercegovine (Sarajevo, 16. 8. 1992.) 65. Londonska konferencija: Predstavljen dokument s kojim predstavnici Srba iz BiH idu u London (Beograd, 21. 8. 1992.) 66. Predsjednitvo i Vlada BiH: Usvojena stajalita delegacije BiH na Londonskoj konferenciji (Sarajevo, 22. 8. 1992.) 67. Londonska konferencija: Nacrt izjave o naelima i Program akcije Londonske konferencije o bivoj Jugoslaviji (London, 25. 8. 1992.) 68. Londonska konferencija: (London, 27. 8. 1992.) Izjava o Bosni i Hercegovini
69. SDA i HDZ BiH: Zajedniko priopenje sa sastanka u Meugorju (Meugorje, 27. 8. 1992.) 70. Londonska konferencija: Povjerenje, izgradnja sigurnosti i verifikacija (London, 8. 9. 1992.) 71. Ured Predsjednika BiH: Priopenje o dogovoru iz Meugorja (Sarajevo, 9. 9. 1992.) 72. Londonska priopenja 1992.) konferencija: Cjelovit tekst zajednikog Vance, Owen, osi , Pani (Beograd, 11. 9.
73. Republika Bosna i Hercegovina, i Republika Hrvatska: Dodatak Sporazumu o prijateljstvu i suradnji (New York, 21. 9. 1992.)
vi
74. Vlada Republike Srpske i Vlada Republike srpska krajina: Protokol o saradnji (Banja Luka, 22. 9. 1992.) 75. Londonska konferencija: Tekst zajednike izjave predsjednika RH dr. Franje Tumana i predsjednika SRJ Dobrice osia (eneva, 30. 9. 1992.) 76. Predsjednitvo BiH: Naredba predsjednika Predsjednitva BiH Alije Izetbegovia za deblokadu grada Sarajeva (Konjic. 16. 10. 1992.) 77. MKBJ: Tekst zajednike izjave predsjednika Predsjednitva BiH Alije Izetbegovia i predsjednika SRJ Dobrice osia (eneva, 19. 10. 1992.) 78. MKBJ: Sporazum predsjednika SRJ Dobrice Zulfikarpaia (eneva, 19. 10. 1992.) osia i Adila
79. MKBJ: Zajednika izjava predsjednika RH dr. Franje Tumana i predsjednika SRJ Dobrice osia (eneva, 20. 10. 1992.) 80. HDZ BiH: Politika povelja (Posuje, 24. 10. 1992.) Glavnog odbora HDZ-a BiH
81. Predsjednik Predsjednitva RBiH Alija Izetbegovi: Pismo predsjedniku RH dr. Franji Tumanu (Sarajevo, 27. 10. 1992.) 82. MKBJ: Nacrt ustavnog ustrojstva za BiH radne skupine enevske konferencije o bivoj Jugoslaviji (eneva, 28. 10. 1992.) 83. Predsjednik Predsjednitva 1992.) RH dr. Franjo Tuman: Pismo predsjedniku R BiH Aliji Izetbegoviu (Zagreb, 30. 10. ustavnog Republike
84. MKBJ: Izvjee supredsjedatelja o izradi nacrta ustrojstva Bosne i Hercegovine (studeni 1992.) 85. Skuptina Republike Srpske Krajine i Skuptina Srpske: Prijedorska Deklaracija (31. 10. 1992.) 86. MKBJ: Prijedlog ustavnog ureenja Bosne delegacije Republike Srpske: (1. 11. 1992.) 87. Predsjednitvo RBiH: Odluka o usvajanju Predsjednitva RBiH (Sarajevo, 10. 11. 1992) 88. Predsjednitvo RBiH: Zakon o izboru i Predsjednitva RBiH (Sarajevo, 24. 12. 1992.) 89. Predsjednitvo RBiH: Odluka o izboru RBiH (Sarajevo, 24. 12. 1992.) 90. Predsjednitvo RBiH: Odluka o izboru RBiH (Sarajevo, 24. 12. 1992.) i
ostavke opozivu
vii
91. Vance-Owenov mirovni plan: Nacrt Hercegovini (eneva, 02/05. 01. 1993.)
dogovora
Bosni
92. MKBJ: Devet toaka nacrta "ustavnih naela" koje je uvjetno prihvatio Radovan Karadi (eneva, 12. 1. 1993.) 93. Ministarstvo obrane BiH: Zapovijed ministra obrane BiH Boe Rajia (Sarajevo, 16. 1. 1993.) 94. Predsjednitvo RBiH: Odluka Predsjednitva BiH o zapovijedi ministra obrane Boe Rajia od 16.1.1993. (Sarajevo, 19. 1. 1993.) 95. Predsjednik RH dr. Franjo. Tuman: Pismo predsjedniku Predsjednitva RBiH Aliji Izetbegoviu (Zagreb, 27. 1. 1993.) 96. MKBJ: Zajednika izjava predsjednika Predsjednitva BiH Alije Izetbegovia i predsjednika HZ HB Mate Bobana (eneva, 27. 1. 1993.) 97. MKBJ: Prijedlozi zajednikih izjava predsjednika Predsjednitva BiH Alije Izetbegovia i predsjednika HZ HB Mate Bobana koji nisu potpisani (eneva, 1. 2. 1993.) 98. Glavni tab ABiH i glavni stoer HVO: Potpisan zajedniki dogovor naelnika glavnog taba Armije BiH i naelnika glavnog stoera HVO (Sarajevo, 11. 2. 1993.) 99. SAD: est 11.2.1993.) toaka predsjednika Bila Clintona (Washington,
100. Vance Owenov plan: Sporazum o buduim odnosima Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini - (New York, 3. 3. 1993.) 101. Vance-Owenov plan: Sporazum o privremenom ureenju za Bosnu i Hercegovinu (New York, 25. 3. 1993.) 102. Vance-Owenov plan: Izetbegovi i Boban potpisali cjelokupni mirovni plan Vance-Owen (New York, 25. 3. 1993.) 103. Vance-Owenov plan: Uvjeti Alije Izetbegovia za Vance-Owenova mirovnog plana (New York, 25. 3. 1993.) potpis
RH dr. Franjo Tuman i predsjednik 104. Predsjednik Predsjednitva RBiH Alija Izetbegovi: Zajednika izjava (Zagreb, 27. 3. 1993.) 105. Narodna skuptina Republike Srpske: Deklaracija o nastavku mirovnog procesa (Sarajevo, 2. 4. 1993) 106. Predsjednik Predsjednitva BiH Alija Izetbegovi i predsjednik HZ HB Mate Boban: Zajedniko priopenje (Zagreb, 18. 4. 1993). 107. Armija BiH i HVO: Sporazum o prekidu vatre izmeu HVO-a i Armije BIH (Zenica, 21. 4. 1993.) viii
108. lanovi Predsjednitva BiH, predsjednik i lanovi Vlade RBiH iz redova hrvatskog naroda: Izjava (Mostar, 21. 4. 1993.) 109. Narodna skuptina RS: Odluka o raspisivanju referenduma u Republici Srpskoj (25. 4. 1993.) 110. Predsjednik Predsjednitva RBiH Alija Izetbegovi i predsjednik HZ HB Mate Boban: Zajednika izjava o formiranju i ustrojstvu zajednikog zapovjednitva Armije BiH i HVO (Zagreb, 25. 4. 1993.) 111. Zastupniki dom Sabora Republike Hrvatske: Poziv Muslimanima i Hrvatima u BiH da obustave sukobe (Zagreb, 30. 4. 1993.) 112. Dravne delegacije Republike Hrvatske i Republike Turske: Tekst zajednike deklaracije potpisane nakon slubenih turskohrvatskih razgovora (Ankara, 30. 4. 1993.) 113. Predsjednik HZ HB Mate Boban: Pismo Boutrosu Ghaliju (Mostar, 7. 5. 1993.) glavnom tajniku UN
IV Dio: Od
115.
116. Vijee obrane i nacionalne sigurnost: Priopenje s devete sjednice (Zagreb, 11. 5. 1993.) 117. Sporazuma o prekidu neprijateljstva u Bosni i Hercegovini zakljuen izmeu generala Milivoja Petkovia i generala Sefera Halilovia (12. 5. 1993.) 118. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman: Pismo glavnom tajniku UN Boutros-Boutros Ghaliju (Zagreb, 12. 5. 1993.) 119. Predsjedavajui Ministarskog vijea EZ Niels Helveg Petersen: Pismo predsjedniku RH dr. Franji Tumanu ( 12. 5. 1993.) Predsjednik RH dr. Franjo Tuman: Pismo Nielsu Helvegu Petersenu predsjedavajuem Ministarskom vijeu EZ (Zagreb, 13. 5. 1993.)
120.
ix
121.
Pismo
Vladi
(Meugorje, 18. 5.
123. Narodna skuptina Republike Srpske: Deklaracija o nastavku mirovnog procesa (19. 5. 1993.) 124. Narodna skuptina Republike Srpske: Odluka o proglaenju rezultata referenduma (19. 5. 1993.) 125. Pet lanica Vijea sigurnosti UN: Zajednika izjava o BiH (22. 5. 1993.) 126. Predsjednik HZ HB mr. Mate Boban: Pismo predsjedniku Predsjednitva BiH Aliji Izelbegoviu. (Mostar, 31. 05. 1993.)
127. Vojni zapovjednici triju strana u BiH: "Generalni sporazum o prestanku sukoba u Bosni i Hercegovini" (Sarajevo, 15. 6. 1993.) 128. Ministri vanjskih poslova zemalja Europske zajednice: suglasnost o "temljenim naelima" za rjeavanje sukoba u BiH (Kopenhagen, 20. 6. 1993.)
129. Predsjednik HZ HB Mate Boban: Pismo svjetskim dunosnicima (Mostar, 22. 6. 1993.) 130. MKBJ: Devet ustavnih naela za BiH (eneva, 23. 6. 1993) 131. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman: Republike BiH (Zagreb, 25. 6. 1993.) Pismo Predsjednitvu Interview
133. Ured predsjednika BiH: Demanti izjave Alije Izetbegovia da "pristaje na konfederalizaciju BiH." (Sarajevo, 9. 7. 1993.) 134. Predsjednitvo BiH: Priopenje nakon sastanka odranog u Zagrebu (Zagreb, 11. 7. 1993.) 135. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman: Pismo glavnom tajniku UN Boutrosu Boutrosu-Ghaliju (Zagreb, 16. 7. 1993.) 136. MKBJ: Polazite Predsjednitva BiH za pregovore u enevi (Sarajevo, 17.7.1993.) 137. MKBJ: Izjava predsjednika dr. Franje Tumana i Slobodana Miloevia (eneva, 17. 7. 1993.) 138. Owen-Stoltenbergov plan: Ustavni sporazum o Uniji Republika Bosne i Hercegovine (eneva, 30. 7. 1993.)
139. 140.
Owen-Stoltenbergov plan: Predsjednik predsjednitva BiH Alija Izetbegovi povlai svoje "da" (eneva, 31. 7. 1993.) Predsjednik Predsjednitva BiH Alija Izetbegovi: Pismo predsjedniku RH dr. Franji Tumanu (Sarajevo, 4. 8. 1993.)
141.Predsjednik RH dr. Franjo Tuman: Pismo predsjedniku Predsjednitva BiH Aliji Izetbegoviu (Zagreb, 10. 8. 1993.) 142. 143. 144. MKBJ: Bilateralni razgovori Izetbegovi istonoj Bosni (eneva, 17. 8. 1993.) Karadi o
MKBJ: Temeljna odluka o uspostavi i proglaenju Hrvatske Republike Herceg-Bosne (Grude, 28. 8. 1993.) MKBJ: etiri prijedloga UNPROFOR-u, UNHCR-u i ICRC-u izaslanstva Hrvatske Republike Herceg-Bosne: (eneva, 1. 9. 1993.)
145. MKBJ: Dogovor HVO-a i muslimanskih predstavnika (Meugorje, 1. 9. 1993.) 146. MKBJ: Sporazum o miru i o Uniji repubika BiH koji nije potpisan (Geneva, 1. 9. 1993.) 147. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman: Pismo predsjedniku HR HB mr. Mati Bobanu (Zagreb, 6. 9. 1993.) 148.Predsjednik HR HB Mate Boban: Pismo predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tumanu (Mostar, 13. 9. 1993.) 149. MKBJ: Zajednika deklaracija predsjednika RH dr. Franje Tumana i predsjednika Predsjednitva BiH Alije Izetbegovia (eneva, 14. 9. 1993.)
150. MKBJ: Tajni sporazum o konfederaciji predsjednika RH dr. Franje Tumana i predsjednika Predsjednitva BiH Alije Izetbegovia (eneva, 14. 9. 1993.) 151. MKBJ: Zajednika srpsko-muslimanska deklaracija Alije Izetbegovia, i Momila Krajinika (eneva, 16. 9. 1993.)
152. MKBJ: Dogovor zapovjednika Vrhovne komande Armije BiH Rasima Delia i zapovjednika Glavnog stoera HVO Milivoja Petkovia (Sarajevo, 17. 9. 1993.) 153. Owen-Stoltenbergov plan s Invinciblea: Sporazum o Bosni i Hercegovini (Jadransko more, 20. 9. 1993.) 154. Predsjednitvo RBiH: Uredba sa zakonskom snagom o izmjenama i dopunama Zakona o izboru i opozivu lanova Predsjednitva RBiH (Sarajevo, 28. 9. 1993) 155. Owen-Stoltenbergov plan: Mirovni paket o Bosni i Hercegovini nova izmijenjena verzija (eneva, kraj rujna 1993)
xi
156.
Predsjednik HR HB mr. Mate Boban: Pismo glavnom zapovjedniku UNPROFOR-a za BiH generalu Francisu Briquemontu (Mostar, 1. 10. 1993.) Zastupniki dom HR HB: Zakljuci o obvezama pregovaraa u enevi. (Neum, 1. 10. 1993.) hrvatskih
157.
158. Narodna skuptina Republike Srpske: Deklaracija o nastavku mirovnog procesa (2. 10. 1993.) 159. Predsjednitvo RBiH: Odluka o opozivu lanova Predsjednitva RBiH (Sarajevo, 20. 10. 1993) 160. Predsjednitva RBiH: Odluka o izboru lanova predsjednitva RBiH (Sarajevo, 20. 10, 1993) 161. MKBJ: Zajednika izjava Mate Bobana i Fikreta Abdia o okonanju sukoba i neustavnim promjenama u Predsjednitvu RBiH (Zagreb, 21. 10. 1993.) 162. Republika Srpska i Autonomna Pokrajina Zapadna Bosna Republike Bosne: Mirovni sporazum (Beograd, 22. 10. 1993.)
163. Ured Predsjednika RH: Priopenje u vezi sa Stupnim Dolom (Zagreb, 30. 10. 1993.)
167. Ugovorni sporazum o uspostavljanju trajnog i cjelovitog mira izmeu hrvatskog i bonjako-muslimanskog naroda u Bosni i Hercegovini i o osnovama daljnjeg zajednikog ivota (Bonn, 10. 01. 1994.) 168. MKBJ: Prijedlog Deklaracije koju je hrvatsko izaslanstvo ponudilo muslimansko-bonjakom izaslavstvu (eneva, 19. 1. 1994.) 169. Zastupniki dom Sabora RH: Rezolucija o provoenju vanjske politike (Zagreb, 2. 2. 1994.) 170. Predsjedniko vijee obrane i nacionalne sigurnosti: Priopenje sa 36. sjednice (Zagreb, 5. 2. 1994.) xii
171. Zastupniki dom HR HB: Deklaracija za neovisnu BiH kao uniju jednakopravnih republika (Livno, 8. 2. 1994.) 172. 173. MKBJ: Zajednika izjava ministra Silajdia (eneva, 10. 2. 1994.) Grania i premijera
Glavni zapovjednik HVO, general Ante Roso i glavni zapovjednik Armije BiH, general Rasim Deli: Sporazum o prekidu vatre (Zagreb, 23. 2. 1994.) Republika Srpska i AP (Beograd, 23. 2. 1994.) Zapadna Bosna: Sporazum o miru
174.
175. Washingtonski sporazumi: Okvirni sporazum o Federaciji u BiH (Washington, 1. 3. 1994.) 176. Washingtonski sporazumi: Tekst prethodnog sporazuma konfederaciji Republike Hrvatske i Federacije Bosne Hercegovine (Washington, 1. 3. 1994.) o i
177. Washingtonski sporazumi: Sporazum izmeu Republike Hrvatske i Federacije BiH o pristupu Jadranskom moru preko podruja Republike Hrvatske (Washington, 1. 3. 1994.) 178. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman: Poruka naciji (Zagreb, 3. 3. 1994.) 179. Washingtonski sporazumi: Vojni predstavnici HVO i Armije BiH potpisali dokument o prihvaanju naela za ustrojavanje savezne vojske Bosne i Hercegovine (Split, 12. 3. 1994.) 180. Washingtonski sporazumi: Tekst izjave o prihvaanju prijedloga Ustava Federacije BiH i Preliminarnog sporazuma o gospodarskoj i vojnoj suradnji (Washington, 18. 3. 1994.)
181. Washingtonski sporazumi: Tekst izjave o okvirnom sporazumu o konfederaciji BiH i Hrvatske (Washington, 18. 3. 1994.) 182. Washingtonski sporazumi: Sporazum o Federacije Bosne i Hercegovine (Washington, 18. 3. 1994.) kantonalnom ureenju u srednjoj Bosni
183. Washingtonski sporazumi: Tekst sporazuma o slobodnom prolazu podrujem Neuma (Washington, 18. 3. 1994.) 184. Washingtonski sporazumi: Odluka o proglaenju Ustava i Ustav Federacije BiH (Sarajevo, 30. 3. 1994.)
xiii
194. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman i predsjednik Republike Turske Suleyman Demirel: Zajednika izjava (Zagreb, 16. 07. 1994.) 195. Trilateralna brijunska deklaracija predsjednika Republike Hrvatske, Republike Turske i Republike Bosne i Hercegovine (Brijuni, 17. 7. 1994.) 196. Kontaktna skupina: Prijedlog elemenata za ustav Unije Bosne i Hercegovine (19. 7. 1994.) 197. Skuptina Republike Srpske: Deklaracija o planu kontaktne skupine (19. 7. 1994.) 198. Izaslanstava Republike Hrvatske, Republike BiH i Federacije BiH: Zajedniko priopenje (Zagreb, 14. 9. 1994.) 199. R. Karadi R. Mladi: Sporazum o Hercegovinu ( Pale, 19. 12. 1994.) primirju za Bosnu i
200. Predsjednik Predsjednitva BiH Alija Izetbegovi: Pismo predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tumanu (Sarajevo, 12. 11. 1994.) 201. Predsjednik zapovjednik Predsjednitva BiH Alija Izetbegovi, glavni Armije BiH general Rasim Deli, te Radovan xiv
Karadi i general Ratko Mladi: Sporazum o prekidu vatre u BiH (Sarajevo - Pale, 23. 12. 1994.) 202. Generali T. Blaki, R. Deli, R. Mladi: Sporazum o prekidu neprijateljstava u BiH (Zrana luka, Sarajevo, 12. 1. 1995.) 203. Plan od devet toaka za potporu Federacije BiH (Mnchen, 5. 2. 1995.) 204. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman i predsjednik Republike Turske Sulejman Demirel: Zajednika izjava (Brijuni, 21. 07. 1995.) 205. Izaslanstva Republike Hrvatske, Republike Bosne i Hercegovine, i Federacije BiH: Deklaracija o ivotvorenju sporazuma iz Washingtona i zajednikoj obrani od srpske agresije (Split, 22. 7. 1995.) 206. Predsjednik Predsjednitva BiH Alija Izetbegovi: Program od dvanaest taaka za mir u BiH (Sarajevo, 18. 8. 1995.) 207. elnici SRJ i Republike Srpske: Sporazum o zajednikom izaslanstvu na mirovnim pregovorima o BiH (Beograd, 29. 8. 1995.) 208. Kontaktna skupina: Usuglaena osnovna naela rjeenja za BiH (eneva, 8. 9. 1995.) 209. Predsjednik Predsjednitva BiH Alija generalnom sekretaru Organizacije (Sarajevo, 24. 9. 1995.) Izetbegovi: Pismo islamskih zemalja
210. Kontaktna skupina: Tekst Temeljnih naela za BiH (New York, 26. 9. 1995.) 211. Slubeni tekst sporazuma o prekidu vatre u BiH (Sarajevo, 5. 10. 1995.) 212. Daytonski sporazumi: Sporazum o oivotvorenju Federacije BiH (Dayton, 11. 11. 1995.?) 213. Daytonski sporazumi: Opi okvirni Sporazum za mir u Bosni i Hercegovini (Dayton, 21. 11. 1995., Pariz, 14. 12. 1995.) 214. Daytonski sporazumi: Pismo predsjednika Predsjednitva BiH Alije Izetbegovia dravnom tajniku SAD Warenu Christopheru (Dayton, studeni 1995.) 215. Daytonski sporazumi: Sporazum o parafiranju (Dayton, 21. 11. 1995.) 216. Daytonski sporazumi: Tekst zavrne izjave u Daytonu (Dayton, 21. 11. 1995.) 217. Daytonski sporazumi: Rezolucija 1021 Vijea Sigurnosti UN (New York, 22. 11. 1995.) xv
218. Daytonski sporazumi: Aneks 1a - vojni aspekti (Pariz, 14. 12. 1995.) 219. Daytonski sporazumi: Aneks 4 Ustav Bosne i Hercegovine (Pariz, 14. 12. 1995.) 220. Daytonski sporazumi: Tekst popratnih pisama uz sporazume iz Daytona (Dayton, 21. 11. 1995.) 221. Daytonski sporazumi: Sporazum o uspostavi zajednikog vijea za suradnju Republike Hrvatske i Republike i Federacije Bosne i Hercegovine (Pariz, 14. 12. 1995.) 222. Predsjednik Republike Hrvatske dr. FranjeTuman: Hrvatskom dravnom Saboru (Zagreb, 15. 1. 1996.) Izvjee o
223. elnik bosanskih Srba Radovan Karadi: Tekst izjave povlaenju iz politikog ivota (Beograd, 18. 7. 1996.)
224. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman i predsjednik Predsjednitva BiH Alija Izetbegovi: Za punu provedbu washingtonskih i daytonskih sporazuma (eneva, 14. 8. 1996.) 225. Dogovorene mjere: Dokument o ustrojstvu jake Federacije kao okosnice jedinstvene Bosne i Hercegovine (Sarajevo, 15. 8. 1996.) 226. Predsjednik Predsjednitva BiH Alija Izetbegovi: Izvjetaj o radu Predsjednitva RBiH za period od 20. 12. 1990. do 10. septembra 1996. g. (Skuptina Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 11. 9. 1996.) 227. Predsjednik SRJ Slobodan Miloevi i predsjednik Predsjednitva BiH Alija Izetbegovi: Integralni tekst zajednike izjave o normalizaciji odnosa (Pariz, 2. 10. 1996.)
VII Dio: Zemljovidi ustavnog ureenja Bosne i Hercegovine VIII Dio: Kazalo stavova uz pregovore o ustroju Bosne i Hercegovine
xvi
sportski,
presudna u
propaganda i industrija za odnose s javnou. Uspjeh je ovisan o uestalosti na neuspjeh pojavljivanja ako nema javnosti. Zato je svaka vlada, dravna institucija, poduzee, ili osoba svog glasnogovornika, ured za odnose s javnou, ili ako ne angaira specijalizirane PR agencije za svoju pomidbu. ivimo, dakle, u informacijsko doba raspolagati obavijestima i razviti u kojem je presudno informacijske
vlastite
strategije kako bi se osigurala dominacija vlastitih obavijesti, odnosno sprijeili protivnici da stvore oporbene obavijesti. To se zbiva u svim podrujima i na svim razinama. Predsjednik SAD-a George Bush, imenovao je koncem 2001. specijalnog savjetnika za informacijski prostor1 sa zadaom da osigura isti informacijski prostor u SAD-u, a informacijsku superiornost SAD-a u svijetu. Komentar obrazloenja imenovanja specijalnog savjetnika za informacijski prostor bio je vrlo precizan: u industrijsko doba
cyberspace
prevodimo
ovom
sluaju
kao
informacijski
zemlje koje su imale dominaciju na moru i u zraku vladale su svijetom; u informacijsko doba zemlje koje e dominirati informacijskim prostorom imat e hegemoniju u svijetu. Informacijski prostor u doba interneta i globalnih procesa saturiran je razliitim informacijskim strategijama, i mnotvom oprenih poruka, koje se prelijevaju globalnim, regionalnim i lokalnim informacijskim mreama. Korisnici su zasieni informacijama, komunikacijskim vezama i porukama, obavijestima koje bi trebale funkcionirati kao dokaz i istina o injenicama i pojavama. Realnost je naalost sasvim drukija. Sa sve veom koliinom obavijesti sve smo dalje od istine i injenica. Obavijesti bez prosudbe podataka. korisnika Znanje tvore se slijepo gradi znanje: na niz nevaloriziranih obavijesti je koje memoriranju
nijemo: bez dokaza i argumenata. Zato obavijesti u najboljem sluaju omoguuju da doznamo dogaaje. Nije daleko od istine ona cinina definicija CNN-a: 'CNN to su oni koji prvi doznaju a zadnji shvate'. Obavijesti i injenice nisu isto. Obavijesti prenose poruke o dogaajima i pojavama, te doznajemo o tim pojavama i dogaajima ali obavijesti nisu injenice. injenice su produkt prosudbe2. injenice se temelje na dokazima, kako bi prosudba o pojedinim dogaajima bila istinita. Preplavljeni obavijestima, sve smo dalje od istine, a esto i od dokaza i dokumenata na osnovu kojih bismo mogli graditi prosudbe i spoznavati injenice o dogaajima. Ako nemamo pristup
Vidi: M. Stanford. The Nature of Historical Knowledge. Oxford UK Cambridge USA: Blackwell, 1995., M. Tuman. Prikazalite znanja. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 2003. 27.8.2007
dokumentima i dokazima, ne moemo imati ni znanje, ni objektivno pamenje o (prolim) dogaajima. Najvee manipulacijom indoktrinacije pamenja. javnim znanjem ostvaruju se se
Postupak
manipulacije
postie:
preuivanjem postojeih dokumenata i dokaza; promjenom konteksta dokumenatima se pridaju i nova znaenja, a "novim" obavijestima i porukama mijenja se pamenje prema matrici koja je definirana informacijskim strategijama. Informacijske strategije imaju za cilj da pamenje korisnika svedu samo na onaj skup podataka koji se sustavno i planski projektira i memorira u informacijskom prostoru. korisnici Postupak nemaju manipulacije je laki o ako potencijalni i stvarnom prethodnih spoznaja dogaajima
injeninom stanju. Tada indoktrinacija moe biti potpuna jer se stvara eljena, projicirana slika stvarnosti. Namjera podsjete na je autora i ovog zbornika koji dokumenata e umjesto o ustavnom
pamenja i fragmentarnih istina, omoguiti pristup objektivnoj i cjelovitoj prosudbi zbivanja u Bosni i Hercegovini. Pregled prikupljenih 227 dokumenata od Deklaracije o
dravnoj suverenosti i nedjeljivosti RBiH3 do zajednike izjave A. Izetbegovia i S. Miloevia o normalizaciji odnosa izmeu BiH i SRJ4 - zbirka je dokaza o namjerama i ciljevima kljunih aktera za ureenje Bosne i Hercegovine, njihovoj spremnosti da prihvate odreena ustavna rjeenja, odnosno odlunosti da odbiju svako rjeenje koje nisu smatrali prihvatljivim za interese svoje nacije. Ovi su dokumenti materijalni dokazi o politikim
Deklaraciju su u Skuptini BiH podrali SDA i HDZ, ali je odbijena od strane SDS, te nije usvojena. Izjava je potpisana 2.10.1996. u Parizu. 27.8.2007
koncepcijama
za
ureenje
BiH
pravnim
prijedlozima
ustavnih
rjeenja, i u svakom su sluaju nuna pretpostavka za prosudbu politikih, pravnih, vojnih, i socijalnih zbivanja srpskim interesima i ciljevima. Postojanje jednog, ili niza dokumenata, ne moe se nuno izjednaiti s injenicom. Povijesna, politika, pravna, socijalna ili vojna injenica nastaje tek kao rezultat prosudbe niza dokumenata i podataka kao i ralambe utjecaja aktera i okolnosti koji su neposredno i posredno utjecali na njihovo oblikovanje. Zato ovaj i pregled istina, dokumenata ve kao ne grau nudimo za itatelju kao niz injenica donoenje itateljevih u BiH kako bi se utvrdile injenice i spoznala istina o hrvatskim, bonjakim,
vlastitih sudova i procjena o raspadu SFR Jugoslavije, o ratu u BiH, i politici RH prema BiH. Sa stajalita organizacije korpusa javnoga znanja, u
informacijskoj eri proklamiranog pristupa javnim informacijama, iznenauje podatak da dokumenti koje donosimo u ovom zborniku nisu javno dostupni kao organizirani i ureeni korpus znanja: ne postoje u bazama podataka dravnih ministarstava i javnim bazama podataka5 u Hrvatskoj. To ima za posljedicu da je korpus javnoga znanja i socijalnog pamenja o tim zbivanjima fragmentaran i neorganiziran. Zato ne iznenauje esto niska razina napisa o ovim temama u javnim medijima, razina koja vrijea intelektualno dostojanstvo jer se takvi napisi rijetko kada susreu s dokazima, ali zato obilno hrane informacijski prostor dezinformacijama i poluinformacijama6.
Primjera radi: Odluka kojom RH priznaje SR BiH, 7. 4. 1992., nije objavljena u NN, ne postoji u dokumentaciji MVP RH, i osim kao informacija, nije u cijelosti objavljena u medijima. Iracionalan je taj odnos prema kljunoj grai, o ijoj dostupnosti ovisi kako razumijevanje tako i interpretacija nedavne prolosti, ali i 27.8.2007
agencijskih
izvjea. Agencijska izvjea smo uvrstili bilo zato to nismo mogli doi do izvornog dokumenta iji se sadraj prikazuje u izvjeu, ili pak zato to se u tim izvjeima preciziraju stavovi zainteresiranih strana o nedostupnim sporazumima te se navode razlozi njihova prihvaanja ili odbijanja. U ovaj pregled dokumenata o ustavnom ustrojstvu BiH nismo uvrstili relevantne rezolucije Vijea sigurnosti UN-a i
budunost, ne samo BiH nego i Hrvatske. S pravom se moe postaviti pitanje o postojanju namjere da se ta graa ne prezentira iroj javnosti, ili pak o predominaciji drugih aktera i njihovim informacijskim strategijama ija je dominacija toliko jaka da je bilo nemogue organizirati korpus kljunih dokumenata koji govore o tome tko je i kako odreivao sudbinu Bosne i Hercegovine 1990-ih.
7
Samo u nekoliko sluajeva kratili smo odreene mirovne sporazume radi njihove duljine. No, uvijek je ostao onaj dio tih sporazuma kojima se definira ustavni ustroj BiH. 27.8.2007
predsjednike izjave VS UN-a, iz dva praktina razloga: prvo, ti su dokumenti dostupni kako na internetu tako i u specijaliziranim publikacijama8; drugo, koliina tih dokumenata zahtijevala bi posebnu publikaciju. Dokumenti su prikazani po kronolokom redu, dakle, prema vremenu svojega nastanka. Uvrstili smo samo dostupne dokumente na hrvatskom jeziku9. Dokumenti nisu lektorirani, a samo iznimno su ispravljane itljivosti Srpska oite , tiskarske u ili pogreke10. se Zbog preglednosti tzv. i dokumenata kojima srpske spominju Republika srpske
Krajina
autonomne
oblasti,
oblasti u RH, itd., nazivlje tih neustavnih tvorevina i njihovih akata, kao i samoproglaenih tijela koja su ih donosila, nije posebno obiljeavano navodnicima niti su ispred njih dodavane rijei neustavne, takozvane, samoproglaene, samozvane i slino. Navoenje njihovih izvornih naziva pretpostavlja njihovu neustavnost od dana njihova formiranja odnosno donoenja, kako je to utvrdio Ustavni sud Republike Hrvatske i u Izvjee u povodu Inicijative Vlade Republike Hrvatske, klasa: 004-01/01-02/12, ur. Broj:5030109-02-2 od 10. listopada 2002. godine (Broj: U-X2271/2002, Zagreb, 12. studenog 2002). Informacije o tome tko je (ili nije) prihvatio neki mirovni plan ili sporazum dana je u napomeni uz sam dokument, ako je ta
Posebno su vrijedne publikacije: Sneana Trifunovska. Former Yugoslavia Through Documents From its dissolution to the peace settlement. The Haag: Martinus Nijhoff Publishers, 1999., pp. 1346; te, Sneana Trifunovska. Yugoslavia Through Documents From its creation to its dissolution. The Haag: Martinus Nijhoff Publishers, 1994., pp. 1074; Vidi takoer: Anelko Milardovi (ur.). Ujedinjeni narodi. Rezolucije o BiH. Osijek-Mostar: Pan Liber Hrvatska budnica, 1995., Odnosno na srpskom i bonjakom jeziku. Te dokumente nismo prevodili. Zato su u dokumentima ostavljana i osobna imena i drugi nazivi onako kako su izvorno napisani u dokumentu. 27.8.2007
9 10
napomena bila objavljena u izvornom dokumentu. Ta vrsta napomena nije intervencija urednika ove publikacije. Poseban prilog su zemljovidi ureenja BiH, koji su bili najei situacija razlog na neslaganja terenu u i sukoba. Zemljovidi su takoer ponuena prikazani kronolokim redom. Na zemljovidima je prikazana vojna razliitim razdobljima, teritorijalizacija ustavnih rjeenja meunarodnih posrednika, ali i prijedlozi pojedinih strana u sukobu. Veina mirovnih planova imala je nekoliko inaica, pa tako i nekoliko inaica zemljovida. Objavili smo one koji su bili dostupni i koji su bili objavljeni u javnim izvorima. Kao pomo za razumijevanje mirovnih inicijativa i pregovora o BiH, pripremljeno je Kazalo stavova uz pregovore o ustavnom ureenju BiH. Svrha tog kazala nije da bude iscrpna kronologija svih susreta i zbivanja, ve samo prva informacija o tome to se zbivalo od jednog do drugog pregovora11, i kako su se sukobljene strane i meunarodna zajednica odnosili prema ponuenim rjeenjima u odreenom trenutku.
injenicu da nakon uvoenja viestranaja i demokratskih izbora 1990., izmeu politikih elita tri konstitutivna naroda u BiH nije postojao ni minimum konsenzusa o ustavnom ustroju BiH. Zato je pregled zagovaranih, ponuenih i odbijanih ustavnih rjeenja za ureenje Bosne i Hercegovine klju za razumijevanje suvremene
11
Zato Kazalo ne evidentira ni sve sporazume koje smo ukljuili u ovaj pregled, jer mu je funkcija da bude pomagalo za lake razumijevanje stavova pojedinih strana o ponuenim sporazumima. 27.8.2007
povijesti BiH, ali i rata u BiH, te nastojanja pojedinih strana da se nae politiko rjeenje. Suglasit emo se s onim politolokim analizama koje su te opreke prikazali na slijedei nain12: bonjaka politika elita zauzimala se za unitarnu
graansku dravu, srpska politika elita zauzimala se za srpsku nacionalnu dravu u uniji s ostalim dijelom drave, hrvatska politika elita zauzimala se za uniju triju
etnikih jedinica. Daleko tee je precizirati stavove i strategiju meunarodne zajednice ija je uloga nakon internacionalizacije jugoslavenske krize13 mogle a vremenom postala presudna, jer tri strane u BiH nisu postii nikakav kompromis i o rjeenju od krize strane i ureenju
bosansko-hercegovake drave, tako da su sva rjeenja predlagana, konano rjeenje Formalno, je nametnuto, meunarodne se za zajednice. meunarodna zajednica zauzimala
liberalni model demokracije kao rjeenje BiH problema, model koji ne moe funkcionirati u pluralnim ili podijeljenim drutvima. Onima koji nisu bili sudionici i svjedoci zbivanja u Europi 1990-ih, a pogotovo vremena raspada bive Jugoslavije, danas se moda ini neshvatljivim, da ni tzv. meunarodna zajednica u to vrijeme nije mogla da postii je: s tri konsenzus i razliita oko jedne elementarne ili i kulturna injenice, podijeljeno tj. Bosna Hercegovina pluralno
drutvo
nacionalna
12
Vidi: Mirjana Kasapovi. Bosna i Hercegovina podijeljeno drutvo nestabilna drava. Zagreb: Politika kultura, 2005., str. 195-196. Od Brijunske deklaracije 7.7.1991. 27.8.2007
13
identiteta, razliitih interesnih i vrijednosnih orijentacija14, drutvo s dubokim i nacionalnim, vjerskim, etnikim, koje jezinim, ne moe kulturnim socijalnim rascjepima drutvo
funkcionirati prema liberalnom modelu demokracije. Razlozi nepriznavanja ove injenice mogu biti brojni: od idealiziranja SFRJ kao dobro ureene multinacionalne zajednice; straha primjer i od raspada Sovjetskog Saveza; bojazni Albancima, da e konfederalizacija dovesti do raspada BiH to bi onda mogao biti kosovskim Albancima, do elje makedonskim da se Baskima, novih Crnogorcima, Kurdima, i drugima, da trae pravo na samoodreenje odcjepljenje; sprijei nastanak nacionalnih drava kao smetnje ubrzanim procesima globalizacije i europske integracije koji su bili u punom zamahu nakon propasti komunistikog sustava i Varavskog pakta. Bez obzira koji su od tih razloga bili presudni, injenica je da meunarodna zajednica nije pola od injenice da je BiH pluralno drutvo, podijeljeno drutvo triju nacionalnih, vjerskih i socijalnih zajednica, te da se ono ne moe urediti po naelima univerzalnog liberalnog modela demokracije. Meunarodna zajednica (MZ) polazila je od postulata da se Bosna i Hercegovina mora urediti kao multikulturno, multietniko, multikonfesionalno drutvo, ali bez vizije i znanja o tome koji i kakav model demokracije Tako odgovara su se najdublje pregovarake mijenjali, podijeljenoj strategije a i pojedini europskoj prioriteti dravi15. meunarodne
zajednice
stalno
14
Bez minimalne suglasnosti Bonjaka, Hrvata i Srba o temeljnim vrijednostima i normama zajednikog ivota, vidi M. Kasapovi, 2005, str. 158-191.
Reilly, Benjamin (2001). Democracy in Divided Societies. Electoral Engineering for Conflict Management. Cambridge: Cambridge University Press. 143. Citirano prema M. Kasapovi, 2005, str. 77. 27.8.2007
15
lanica sukobu.
meunarodne
zajednice
kao
od
barem
jedne
strane
prijedlozi norme za
raeni ustavno
su
na
kompromisima BiH a
koji
su na
polazili od postulata multietnikog i multikulturnog graanskog ureenje zavravali prijedlozima da se drava organizira na individualnim ljudskim pravima, na modelima koji priznaju ali ne polaze od kolektivnih ljudskih prava. Meunarodna zajednica nudila je model etniki neutralne drave, u kojoj su i vjerski i nacionalni osjeaji privatna stvar pojedinca, to ni jedna nacionalna zajednica u BiH nije mogla prihvatiti jer je svaka eljela sauvati i promovirati svoj nacionalni i kulturni identitet. Neuspjeh MZ treba traiti i u tome to dunosnici MZ u pravilu nisu poznavali ni razumjeli uzroke raspada Jugoslavije i razloge zbog kojih su njezine republike, jo od konca 1960-ih, traile vie samostalnosti a narodi slobodu i meunarodno priznanje na prvim demokratskim izborima 1990-ih. Zato njima nije bilo mogue razumjeti ni unutarnje odnose u BiH kao Jugoslaviji u malom, kao i da iz istih mogla razloga opstati zbog kojih se prema raspala istom Jugoslavija, BiH nije ureena
politikom modelu Jugoslavije u malom. Bonjaci, Hrvati i Srbi su za BiH traili oprena ustavna rjeenja (od unitarne drave, federacije do otcjepljenja), a MZ nije mogla formulirati kompromisno rjeenje a da ne dovede u pitanje model liberalne demokracije. MZ nije imala odvanosti zagovarati oprene (novi) model tri demokracije koji naroda. bi MZ mogao nije pomiriti bila ni zahtjeve konstitutivna
dosljedna, jer nije gradila kompromisno rjeenje na izjavi o ustavnim naelima koja je prihvaena kao uvjet za meunarodno
27.8.2007
10
priznanje BiH16. MZ je radila kompromise s Bonjacima koji su pod etiketom hegemoniju jedinstvene najbrojnijem i graanske sa BiH eljeli jer osigurati su vojno narodu17; Srbima
kontrolirali 70% teritorija BiH; s Hrvatima jer su eljeli biti principijelni - kako im se ne bi prigovorilo da banaliziraju slobodu i demokratska prava najmalobrojnijeg naroda. Meunarodni su imbenici radili kompromise s predstavnicima triju strana u BiH zato jer ni jednoj strani nisu eljeli dati za pravo. Kako bi ostali objektivni i neutralni, artikulirali su pitijska rjeenja tako da ih je svaka strana mogla tumaiti sukladno svojim interesima, to je imalo za posljedicu jaanje tenzija, meusobnog nepovjerenja i uzajamnog optuivanja. MZ je poela kao posrednik da bi postala kljuni i jedini arbitar u rjeavanju krize, arbitar koji nikad nije preuzeo Objektivno, MZ odgovornost za rjeenja koja je nudio i nametao.
je suodgovorna za duge pregovore o ureenju BiH drave, trajanje ratne agoniju u BiH, u najmanju ruku jednako kao i ostale strane u sukobu. I to zato to je priznala Socijalistiku Republiku Bosnu i Hercegovinu prije nego to su tri naroda postigla dogovor o ustavnim naelima i ureenju BiH drave; zato to je nametala rjeenja koja su odgovarala prvenstveno MZ (kao to je i
16
Vidi: Izjava o naelima ustavnog ureenja BiH, tzv. Cutilleirov plan; ovu izjavu prihvatili su bonjaki, hrvatski i srpski predstavnici 18.3.1992. kao uvjet MZ za meunarodno priznanje BiH. Mirovna konferencija o Jugoslaviji - Arbitrana komisija, u svom Miljenju broj 4 (od 11.1.1992.) konstatira: "Predsjednitvo i Vlada SR BiH pravni temelj zahtjeva za priznanje nalaze u amandmanu LX na Ustav Bosne i Hercegovine, od 31. srpnja 1990. Taj amandman navodi da je Bosna i Hercegovina demokratska suverena drava ravnopravnih graana, naroda Bosne i Hercegovine - Muslimana, Srba i Hrvata - i dijelova ostalih naroda i narodnosti koji ive na njenom teritoriju. Ova odredba, u osnovi ve sadrana u lanku l. Ustava iz 1974. ne donosi bitnu promjenu u prethodnom pravnom stanju".
17
27.8.2007
11
od to i za
koja
nisu itav u
odgovarala te
nekim konano
njezinim prisile to i je
instrumentarij koju je
prema
sukobu,
terenu,
prema
potrebi ustavnih
nametanje
odravanje
pojedinih
rjeenja za BiH.
18
O tome da Jugoslavija nee opstati nakon uvoenja demokracije, tj. nakon prvih demokratskih viestranakih izbora, govore i procjene CIA, poetkom 1990.; B. Jovi kao predsjednik Predsjednitva SFRJ u svom inauguralnom govoru 15. svibnja 1990. najavljuje da svi oni koji ele mogu otii, ali da e sav srpski narod ostati u Jugoslaviji; Slovenija i Hrvatska na referendumu su se izjasnije za nezavisnost i suvrenost; BiH je raunala na rat izmeu Srbije i Hrvatske u ranu jesen 1991, a da se sama nee opredijeliti ni za jednu stranu: U eventualnom sukobu republika Hrvatske i Srbije, Republika Bosna i Hercegovina e uvijek, u skladu s meunarodnim normama biti neutralna (Skuptina BiH, Platforma o poloaju Bosne i Hercegovine, Sarajevo 15.10.1991.). Svoje stajalite MZ iskazala je u nizu priopenja, a u pravnoj formi kroz nalaze Badinterove komisije. 27.8.2007
19
12
teritorija BiH, dok je istovremeno koristila teritorij BiH za agresiju na RH. Rat u Bosni i Hercegovini poinje nakon meunarodnog
priznanja BiH20, do kojeg je dolo prije nego to je postignut dogovor o unutarnjem ureenju BiH, odnosno kompromis o ustavnom ustroju BiH, kojim bi se odredili odnosi izmeu tri konstitutivna naroda. Tako je meunarodno priznanje potvrdilo BiH kao dravu u kojoj Vlada nije kontrolirala dravni teritorij; u kojoj Srbi zbog meunarodnog priznanja vie nisu priznavali sredinju vlast; u kojoj je sredinja vlast imala legitimitet po volji MZ a ne vie i srpskih predstavnika; Socijalistike Republike BiH, u kojoj je bio na snazi ustav po kojem su odnosi izmeu tri
naroda ostali isti kao i u bivoj Jugoslaviji. Za razumijevanje razloga ratu u BiH kljuno je poimanje triju nepomirljivih koncepcija o tome kakvo treba biti ustavno ureenje BiH, tj. kakve trebaju biti unutarnje granice BiH: a) unitarna drava to su zagovarali Bonjaci; b) srpska nacionalna drava u uniji s Jugoslavijom ili s ostatkom BiH; c) (kon)federacija tri entiteta to su zagovarali Hrvati. Do politikog rjeenja nije dolo jer nije postojala volja za kompromis, prvenstveno izmeu srpske strane koja se oslanjala na silu i potporu JNA, te muslimanske strane koja se uz meunarodnu potporu predstavila kao jedina legitimna vlast u BiH. Zato su se politika rjeenja nametala kombinacijom vojne sile i
20
Slubeni datum poetka rata je 6. travnja 1992., dan uoi meunarodnog priznanja BiH. Sa srpske strane poetak rata je jasna poruka nemirenja s izdvajanjem BiH iz Jugoslavije, odnosno nemirenja s ostankom Srba u BiH. Veina pak Hrvata u BiH smatra da je rat u BiH poeo u listopadu 1991. kada je JNA unitila 7 sela u Hercegovini u kojima su ivjeli Hrvati (vidi M. Tuman, 2003., str 135-154.) 27.8.2007
13
informacijskom
razliite
iznose
esto
oprene
stavove i podatke, s namjerom da osiguraju pristanak ili barem naklonost javnosti za sebe. Drugim rijeima informacijski prostor izloen je sustavnom kojima je djelovanju cilj veeg broja informacijskih strategiju strategija poraziti informacijsku
protivnika, odnosno osporiti ili izigrati stoerne gravitacijske toke protivnike strane, kako bi se pridobila javnost. Informacijski prostor podruje je sukoba informacija,
odnosno prostor je informacijskog rata. Informacijski rat vodi se po precizno razraenim informacijskim strategijama, koje su pak u funkciji cjelokupne politike dravnih, stranakih, gospodarskih, itd., interesa. Ti interesi ostvaruju se u razliitim sferama definiranjem politikih, diplomatskih, gospodarskih, kulturnih i vojnih strategija. U prolosti uvijek je jedna od tih strategija bila presudna za ostvarivanje a nacionalnih, politikih ili gospodarskih informacijske ratu. Posljedica toga jest da je podruje informacijskog prostora izloeno ogromnim koliinama informacija ija je primarna zadaa oblikovati javno znanje koje je u funkciji razliitih interesa i oprenih ciljeva a ne istine; time je javno znanje proklamiranog ideala objektivnog informiranja, sve dalje od i sve blie interesa, strategije informacijska postaju glavno strategija sredstvo (razliite ostvarivanja
vrste propagande) imale su samo pomonu ulogu. U 21. stoljeu ciljeva, a druge strategije djeluju kao potpora informacijskom
27.8.2007
14
manipulaciji
banaliziranju
osnovnih
vrijednosti
kojima
tee
odreene kulture, nacije ili interesne grupacije. Kao to je predrasuda da informacije prenose samo istinite podatke i injenice, isto tako je predrasuda da postoji jedinstveni korpus javnoga znanja, odnosno da raspoloivi korpus javnoga znanja pripada svim korisnicima. S ciljem da protumaimo zato se, i kako je mogue, da se u informacijskom prostoru javljaju potpuno oprene informacije o istim dogaajima, i u razliito naoj tumaenje od istih raspoloivih teorijskih dokumenata, postavki. Svaka zajednica bilo lokalna, nacionalna, regionalna ili meunarodna - raspolae vlastitim korpusom javnoga znanja. Za razumijevanje mehanizama organizacije i funkcioniranja odreenog korpusa javnoga znanja presudno je prepoznati matricu pomou koje odreena zajednica korisnika kodira i dekodira korpus javnoga znanja kojega koristi i s kojim se identificira. to znanja? Na politikoj razini to je svjetonazor zajednice korisnika: skup ideja, vrijednosti i stremljenja kojima zajednica korisnika tei. Svjetonazor daje legitimnost injenicama i vjerodostojnost pamenju, odnosno omoguava da korpus javnoga znanja bude konzistentan. odreuje matricu21 po kojoj se oblikuje i odreeni polazimo analizi sljedeih
21
U terminologiji Thomasa Kuhna mogli bismo koristiti i termin paradigma. Metodu T. Kuhna i ovom prigodom koristimo za analizu javnoga znanja. Teorijski model koji ovdje skiciramo prikazali smo u knjizi M. Tuman. Prikazalite znanja. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 2003. Dio formulacija u opisu pojedinih tipova pamenja preuzet je iz te knjige. 27.8.2007
15
Na socijalnoj razini, javno znanje je socijalno pamenje zajednice, kojim se osigurava socijalni identitet i povijesni kontinuitet te zajednice, odnosno njezin opstanak. Na pragmatinoj razini javno znanje je korpus injenica, podataka i istina koje osiguravaju odgovore na praktina pitanja i rjeenja problema s kojima je zajednica korisnika suoena. Postoji je novac veliki broj zajednica u korisnika on koje proizvode, prema
organiziraju i koriste znanja sukladno svojim potrebama. Kao to univerzalna je i s valuta, javnim praksi funkcionira protjee zakonima i obrascima vrednovanja i uporabe nacionalnih valuta. Jednako tako znanjem. Ono razliitim informacijskim i komunikacijskim kanalima i sustavima, ali ta otvorenost ne znai da ne postoje razliiti korpusi znanja koji pripadaju razliitim zajednicama korisnika. Ali to znai, i da pojedine zajednice korisnika ne prihvaaju ni socijalno pamenje ni injenice prema korpusu znanja to ih dijeli njima protivnika ili neprijateljska grupacija.
polaze od razliitih vrijednosnih kriterija imaju za posljedicu stvaranje razliitih obrazaca pamenja o djelovanju i ulogama
27.8.2007
16
suprotstavljeni akteri u tim sukobima. Moemo prepoznati barem etiri obrasca kolektivnog pamenja koje uvjetno moemo nazvati: proizvodnja determiniranog kaosa, proizvodnja pristanka. proizvodnja identiteta, proizvodnja zaborava,
etiri spoznajne paradigme koje se temelje na razliitim vrijednostima (svjetonazorskim, politikim, kulturnim) generiraju razliite generiraju teorije etiri i razliite interpretacije rata u povijesti; odnosno paradigme pamenja BiH,
generator su etiri vrste (javnog) znanja o istim povijesnim dogaajima u kojima su sudjelovale razliite politike opcije i njihovi sljedbenici. Kako su konfigurirani ovi obrasci pamenja moe se razabrati i po tome na koje se dokumente pozivaju a koje "zaboravljaju" ili "diskvalificiraju" jer se ne uklapaju u obrasce djelovanja pojedinih aktera i njihovih sljedbenika. Od toga nije imuna ni meunarodna zajednica; jednako tako ni hako tuiteljstvo ne eli se prisjeati odgovornosti MZ za "podjelu" BiH koju inkriminira u nekim optunicama, iako su predstavnici MZ22 bili zagovornici nekih opcija "podjele" BiH.
22
Lord Owen u Balkanskoj odiseji: "Moja druga opcija ... bila je ponovo otvoriti pitanje nacionalnih granica u bivoj Jugoslaviji, preutno priznajui da je priznanje Bosne bilo pogreno. Trebali smo potvrditi granice Slovenije i Makedonije i onda se nagoditi s Bosnom, Hrvatskom i Srbijom... Opciju prekrajanja granica nazvao sam 'rjeenjem kojem se nitko ne usudi izgovoriti ime'" (str. 220). Lord Owen takoer je traio od RH koridor za bosanske Srbe sjeverno od Save kroz hrvatski teritorij. Meunarodni predstavnici vrili su pritisak na RH da se odrekne dijela svoga teritorija u dubrovakom primorju kako bi se zadovoljili apetiti R. Karadia i A. Izetbegovia za "izlazom na more". 27.8.2007
17
emo
ovom
prigodom razliite
na
etiri za
informacijske oblikovanje
koriste
mehanizme
kolektivnog pamenja a sve imaju uporita i u dokumentima to se nalaze u ovom zborniku. Namjera autora zbornika nije bila da vrednuje bilo koji obrazac proizvodnje pamenja, odnosno oblikovanja korpusa znanja o povijesti BiH krize. Upravo suprotno. Prikupivi sve relevantne dokumente elimo omoguiti itateljima da sami dou do svojih prosudbi i da sami utvrde to su injenice o tim zbivanjima. Proizvodnja determiniranog kaosa to je determinirani kaos u meunarodnim odnosima? To je nered kojem se odreuju granice .. Nakon to su zadane njegove granice, nered koji nastaje, ostaje unutar tih granica tako da postaje nadziran odnosno upravljiv23. Determinirani kaos je prostor meunarodnih igara, prostor koji je omeen meunarodnim odlukama i naporima, da bi ostao ogranien unutar zadanih granica nereda. Kontrolu tog nereda nije mogue ostvariti bez kontrole komunikacija. Jednako kao i dimenzije kaosa tako i kriterije za nadziranje i upravljanje zajednici uz komunikacija preutni odreuju centri svojih moi u meunarodnoj pristanak lanica.
Jedna od posljedica kontroliranih javnih komunikacija (medija) je nadzor nad javnim pamenjem. Mehanizmi upravljanja pamenjem u determiniranom neredu su selekcija informacija, uspostava logike dvostrukih mjerila, i dominacija kontroliranih informacija u informacijskom prostoru. Zato? Zato to obrazac proizvodnje determiniranog kaosa vrijedi samo za omeeni prostor nereda, i samo za strane izolirane unutar
23
D. Domazet: Hrvatska i veliko ratite. Udruga Sv. Jurja, Zagreb: 2002, str. 282-283. 27.8.2007
18
omeenog imbenici,
prostora. tj.
Nadziranjem
pamenja i
tite
se
vanjski od
upravljai
krizom
proizvoai
kaosa
irenja kaosa i od odgovornosti za proizvodnju nereda. Danas e veina amerikih intelektualaca priznati: Amerika je poetkom devedesetih dala zeleno svjetlo Miloeviu da, bude li potrebno, na i orujem da oruja ouva je u Jugoslaviju24. bila Ugledni 713 samo ne svjetski VS UN o politika politiari embargu priznaju uvoz usvajanje Jugoslaviju Rezolucije
poruka Miloeviu, nego i djelotvorno sredstvo oduzimanja prava rtvi na obranu25. Meutim, nemogue je pozvati na odgovornost meunarodnu zajednicu radi donoenja te rezolucije. Zato? Zato to su unutar podruja Rezolucijom odgovornosti krize, 713, podruja dodatnim
determiniranog selektivne
kaosa
odreenog izuzimaju
rezolucijama i odlukama, uspostavljeni kriteriji i instrumenti pravde, koji determinatore kaosa. Vijee Sigurnosti UN usvojilo je naputak za djelovanje Haakog suda prema kojem su svi podjednako krivi, a razlika u krivici nijansirat e se brojem optunica i visinom kazni26. Podjednako je vana injenica to nadzirano i selektivno pamenje ima za posljedicu da isti kriteriji ne vrijede za one
24
Dr. Robert Greenberg Na Balkanu jezik i drava idu zajedno, Veernji list, subota, 9.11.2002. str. 29. Vidi M. Thatcher. Statecraft. New York: Hurper Collins Publishers, 2002, str. 298-299. Z. Tomac, izlaganje na Okruglom stolu Nacionalna sigurnost, Udruga za promicanje hrvatskog identiteta i prosperiteta, Zagreb, 5. studenog 2002. godine. Ocjene poput onih: Haaki sud ocjenjujem politikim sudom i dobro je to e se zatvoriti do 2008. godine, jer on je osnovan samo radi toga da umiri savjest meunarodne zajednice koja nije sprijeila krvoprolie u bivoj Jugoslaviji (Dr. R. Greenberg, isto) za dnevnu su uporabu i nee biti obuhvaene obrascem proizvodnje determiniranog kaosa. Prema kriterijima nadzora pamenja utvrenim obrascem proizvodnje determiniranog kaosa citiranim stavovima naprosto nema mjesta i oni ostaju nezapameni. 27.8.2007
25
26
19
unutar omeenog kaosa i one izvan granica odvijanja sukoba. Tako su temeljna ideja slobode i svetost i rtve, odnosno za s ne svetost se ivota, usporedba upravljaa neto i potpuno kaosom. nevano tih nevrijedno pamenjem razliitih upravljae
determiniranim
Selektivnim Vrijednosti
dozvoljava opcija
28
postojanje
vrijednosti
vrijednostima unutar
kaosom27.
podruja "nereda" izloene su "diktaturi relativizma" . Zato je mogue da se u obrambenom ratu sudi rtvi za zloine u obrani ali ne i krvniku za poinjene i zloine. Time se potpuno istine. izvru To je povijesne injenice konstruiraju virtualne
ostvarivo u procesima u kojima se nadzire i upravlja pamenjem na globalnim razinama. Glavna haka tuiteljica Carla del Ponte izjavila je
poetkom 2005. da e se povijest jugoistoka Europe nakon 2010 pisati prema presudama Hakoga suda, odnosno 'mir e nastupiti
27
Ideja slobode jedna je od temeljnih vrijednosti svih demokratskih zemalja. Ali kako su nacionalnu slobodu zemlje razvijene demokracije ostvarile u 18. ili 19. stoljeu a potom vodile kolonijalne ratove, to se ideja nacionalne slobode potiskivala u stranu. Nakon drugog svjetskog rata nastalo je 50 novih drava u svijetu i osloboeno je 800 milijuna ljudi iz velikih kolonijalnih imperija (Velike Britanije, Francuske, Nizozemske, Belgije). Ti procesi kao i procesi raspada multinacionalnih drava i nastanka novih drava nakon 1990-ih posljedica su demokratskih promjena i globalizacije. U razdoblju od raspada kolonijalnih imperija nakon 2. svjetskog rata do raspada totalitarnih komunistikih sustava nastaje veliki broj novih drava, kada su se mnogi narodi izborili za svoju nacionalnu slobodu. Broj lanica OUN poveao se od 50-ak nakon 2. svjetskog rata na skoro 200 na poetku 21 stoljea. Paralelno s tim procesom tekao je proces integracija: stvaranje Europske unije dug je proces zapoet 1950-tih godina kome su prethodile mnoge asocijacije i integracije. No, uvjet tim procesima bilo je selektivno pamenje: zaborav vlastitih tamnih strana povijesti velikih europskih sila, koje su svoju snagu i silu izgradili na kolonizaciji i eksploataciji nerazvijenih naroda. Tim narodima pak u vrijeme oslobaanja nisu dozvolili proslavu vlastite slobode, kako ne bi bili ugroeni interesi monih gubitnika kolonija. Da bi se to ostvarilo morali su biti uspostavljeni mehanizmi selektivnog pamenja i funkcioniranje logike dvostrukih mjerila. O "diktaturi relativizma" govorio je Papa Ivan Pavao II, suprotstavljajui se relativiziranju ljudskih vrijednosti i vrednota. 27.8.2007
28
20
kada sudski postupci budu okonani i kada e povjesniari biti u mogunosti jer provjeriti da i u da e istinitost politika budue e se injenica koje u e utvrditi pravosue'29. Stav glavne hake tuiteljice ima politiku teinu upozorava biti korektnost odnosom odnosi meunarodnim prema hakom na temeljiti odnosima tribunalu, vrednovana meunarodni
odnosno
presudama Hakoga suda. Drugim rijeima, hako tuiteljstvo ima zadau da bude u funkciji i kontrole pamenja o tim zbivanjima, te da slubenu povijest slijednica bive Jugoslavije ispie u Haagu, preciznije, da se MZ prema slijednicama bive Jugoslavije odnosi sukladno hakim presudama. Zadae je Hakog tribunala ICTY-a odreene su odlukama VS UN o
djelovanju ICTY-a kao instrumenta nametanja mira do 2010. Time uinkovitost ograniena i vremenskim, istina prostornim, o i ratu i kadrovskim i financijskim uvjetima. Zato je ICTY osuen da bude instrument trajni selektivne niti da pravde kazni selektivnih za ratovima na podruju bive Jugoslavije, jer nije utemeljen kao sud, agresora agresiju zloine poinjene u agresiji. Kao instrument nametanja mira hako tuiteljstvo ima
zadau: selektivnim odabirom sluajeva i izjednaavanjem ratnih zloina i zloina u ratu, sve strane u sukobu na podruju bive Jugoslavije izjednaiti u odgovornosti za zloine30. Svoju zadau hako tuiteljstvo odrauje pomnim odabirom
29
Na predavanju studentima sveuilita u Lausannei, prema La Liberte, 20. 4. 2005. Zloin je zloin, bez obzira tko ga je poinio, i zato ni jedan zloin ne treba opravdavati. Meutim, zloini se isto tako ne mogu izjednaavati po motivima, dimenzijama, odgovornostima, i politikama.
30
27.8.2007
21
inkriminacijama
razliitim
stranama
sukobu,
redoslijedom
brojem presuda to se objavljuju u pravom trenutku kako bi poluili najmanje tete a najvie "koristi" po politiku. Tako je ICTY postao jedan od najdjelotvornijih instrumenata nametanja mira, volju u tj. instrument meunarodne zajednice da nametne svoju jaanju meunarodnog, odnosno oblikovanju regionalnog
poretka. Posljedica takve uporabe Haakoga suda i tuiteljstva je medijsko Posljedica izjednaavanje takvog agresora i rtve, ratnog zloina je i i zloina u ratu, podjednake krivnje svih sudionika u sukobima. djelovanja Hakog tribunala takoer proizvodnja determiniranog i kaotinog pamenja. Nije sluajno to se povijesna zbivanja raspada bive
Jugoslavije, sedmodnevnog rata u Sloveniji, Domovinskoga rata, rata i ratova u Bosni i Hercegovini, te na Kosovu, tumae u medijima31 balkanskoj prvenstveno krmi i kao kao niz zloina i zlodjela u krvavoj i posljedica zloinakih politika
zloinakih pothvata. Izjednaavanje dogaaja i dogaanja koji oslikavaju tamnu stranu povijesti s povijesnim injenicama i ukupnim povijesnim zbivanjima o nastanku novih samostalnih drava i njihovom meunarodnom priznanju, metoda je planske i sustavne proizvodnje fragmentarne istine i selektivnog pamenja, a uspjeh te metode osigurava dominacija takvih informacija u informacijskom prostoru. Sa stajalita organizacije javnoga znanja, proizvodnja
31
pravilu se radi o medijima koji su u vlasnitvu transnacionalnih kompanija, odnosno medija koji zagovaraju liberalnu globalistiku filozofiju; o novinarima koji su proli edukacije, seminare i stipendije raznih organizacija, koje su idejno ili materijalno na ovaj ili onaj nain pod sponzorstvom krovnih globalistikih institucija. 27.8.2007
22
Proizvodnja determiniranog kaosa stvara fragmentarno znanje: a) uspostavom prezentacije mehanizama selekcioniranih dominacijom pristupa i poruka, to se samo dokazima, se kontroliranim b) postie kontrolom nadzorom u (selekcioniranim) dokumentima
postojeih, ili stvaranjem vlastitih, komunikacijskih mrea, c) informacijskom upravlja socijalnim pamenjem funkciji determinatora kaosa. Determinatori kaosa ne falsificiraju podatke i dokaze. Oni uzurpiraju komunikaciju i pristup podacima i dokumentima; oni upravljaju komunikacijama informacijskom superiornou koja ne dozvoljava miljenja .
32
da
se Nije
razviju mogue
oporbeni drugo
sustavi znanje,
informacija jer
postojei
komunikacijski kapaciteti (mediji) nemaju prostora za prikaz neke druge "slike svijeta". Time se osigurava informacijska nadmo, a sa sve veom koliinom obavijesti sve je vea njihova udaljenost od injenica i istine. Proizvodnja pristanka Prema umijee Noamu Chomskom U proizvodnja razvijenim pristanka novo narod je se
demokracije.
demokracijama
najefikasnije moe kontrolirati kontroliranjem misli. Misli su one koje mogu dovesti do djela i zato ih treba drati na uzici. Chomsky Uinkovit smatra sustav da mediji imaju presudnu jest onaj ulogu ije u se sustavu poruke indoktrinacije, zajedno s obrazovnim sustavom i sveuilitima. indoktrinacije
32
Kada deterministi odlue promijeniti neki svoj stav u novu javnu poruku, onda se esto koriste metodom otkrivanja novih dokumenata, metoda koja se sastoji u tome da se oporbena grupacija optui za prikrivanje, skrivanje, tajenje dokumenata koji su presudni za nove istine. To je metoda kojom se koristi i hako tuiteljstvo, 27.8.2007
23
prihvaaju kao pamenje instrukcija kako se trebamo ponaati, to trebamo misliti i zastupati33. Formu javnog znanja koje nastaje nekritikim preuzimanjem poruka, odnosno indoktrinacijom informacijskih pogona nazvali smo proizvodnjom pristanka. Ili, proizvodnja pristanka oblikuje javno znanje to nastaje prihvaanjem nadziranih i kontroliranih informacija. Sa pamenja stajalita znanja. informacijske Mediji kao ona djelatnosti mediji su figure zadau
figure postaje
pamenja umijee
imaju
promicanja slobode i demokracije. Kada se demokracija svede na banaliziranje pristanka34. slobode, Glavni proizvodnje pristanka su mehanizmi proizvodnje
propaganda i industrija za odnose s javnou35. Proizvodnja izvoru mora se pristanka prenijeti funkcionira i (bez po naelu: poruka na na
vrednovanja)
prihvatiti
odreditu. Sve tehnike propagande i industrije odnosa s javnou usmjerene su na to da ne bude zapreka u prijamu odaslane poruke: a) poruka mora b) biti poruka prihvaena ne smije kao biti instrukcija izloena i obrazac ponaanja; vrednovanju,
preciznije, ne smiju biti upitna naela i vrijednosti po kojima je sastavljena, niti se smije dovoditi u pitanje sud onoga koji je odailje; c) poruka treba biti primljena kao vlastito miljenje primatelja kako bi bila memorirana bez pre-vrednovanja. Informacijska strategija onih globalnih, regionalnih i
lokalnih imbenika, koji zagovaraju unitarnu dravu kao optimalni model demokracije za vienacionalnu BiH, koriste se tehnikama
33 34
N. Chomsky. Mediji, propaganda i sistem. Zagreb: Marko Strpi, 2002. Fraza je Waltera Lippmana iz 1920-tih godina (prema N. Chomsky, 2002, str. 18). N. Chomsky, 2002, str. 16-17. 27.8.2007
35
24
proizvodnje pristanka za tumaenja rata i suvremene povijesti Bosne i Hercegovine, te u ime takve demokracije banaliziraju nacionalnu slobodu a prava konstitutivnih naroda svode na unitarne graanske drave. Zadaa je povijesnih, politolokih i drugih znanosti da se pozabave istraivanjem istine o tom razdoblju. Sa stajalita strategija organizacije i prezentacije (javnoga) znanja na je interes upozoriti na strategije i njihove tehnike koje imaju za cilj manipulaciju i indoktrinaciju obavijestima dokumenti na i dokazi od nisu dostupni se tvori javnosti, nepotpuna ako raspoloivi odnosno i lana da se ukras
strategije proizvodnje pristanka ostvaruju reduciranjem pamenja fragmente kojih slika stvarnosti. Stoerne gravitacijske toke informacijske strategije koja ima za cilj proizvodnju pristanka na unitarnu BiH dravu su lako prepoznatljivi: model graanske drave osigurava hegemoniju najbrojnijem bonjakom narodu i zato bonjako vodstvo propagira multietniku, multikulturnu, multikonfesionalnu dravu, ali bez prava konstitutivnih narodi na realizaciju tih prava i sloboda ve samo graana; srpskih svaki ili zahtjev Srba e se i Hrvata podjelom hrvatskih za BiH ustavnim u ime svi (pre)ureenjem (otvorenih) demokracije. Potvrda takve informacijske strategije bonjakog vodstva, moe se iitati iz prikupljenih dokumenata i sporazuma o ustavnom ureenju BiH i stavova kojima su oni prihvaali ili odbijali pojedina rjeenja. Navedimo tek nekoliko primjera. BiH, proglasit
(prikrivenih)
apetita;
27.8.2007
25
da
je
cilj
kao
jedinstvene jedinstvo je
definirala
ostvariti
muslimanskog ouvanje
Jugoslaviji.
Izetbegovi
Jugoslavije. On je predlagao asimetrinu federaciju37, tako da se BiH vie vee na Srbiju38. tovie, i u dokumentu Skuptine BiH kojim se trai od MZ meunarodno priznanje BiH stoji: ova Republika prihvaa i zalae se za jugoslavensku zajednicu iji su sastavni dijelovi i republike Hrvatska i Srbija39. Bonjakom potvruje dugom narodu i je opstanak Moj sve Jugoslavije glavni do odgovarao da I se
Izetbegovi od Novog
2000-te. Pazara pa
motiv
Jugoslavija ouva bio je to to je bonjaki narod bio naseljen u pojasu Zagreba.. svako cijepanje Jugoslavije dovodi do cijepanja bonjakog naroda, do kojeg mi je bilo jako mnogo stalo. Na koncu bio sam duan da se o njemu staram, ne samo kao njegov pripadnik nego i kao njegov izabrani predsjednik40. Kao izabrani predsjednik bonjakog naroda on je zagovarao opstanak Jugoslavije imajui u vidu ukupne interese muslimanske
36
A. Izetbegovi. Sjeanja. Autobiografski zapis. TKD ahinpai, Sarajevo, 2001., str. 461. Vidi prilog Kronologija 3.6.1991. Takoer, F. Tuman. Hrvatska rije svijetu. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 1999., str. 330. Vidi: Platforma o poloaju Bosne i Hercegovine i buduem ustrojstvu jugoslavenske zajednice, Sarajevo 15. 10. 1991. Skuptina BiH je usvojila ovakav stav o jugoslavenskoj zajednici (to nisu prihvatili srpski zastupnici) kada je ve odran referendum o nezavisnosti RH, i nakon to je RH 8. 10. 1991. proglasila konani raskid svih veza sa SFRJ. A. Izetbegovi u intervjuu Radio slobodna Europa, 13. 6. 2000., vidi Bosna i Hercegovina. 1990. 2025, ur. M. Tuman, UHIP, Zagreb, 2005., str. 54. 27.8.2007
37 38
39
40
26
aglomeracije koja se protezala od Makedonije, Srbije, Kosova, BiH, pa ak i do Hrvatske. Zato je urgirao protiv meunarodnog priznanja Hrvatske41, kako bi i Hrvatska ostala u Jugoslaviji. Istovremeno, elio je vjerovati da e JNA ostati dosljedna jugoslavenskoj pretenzija. U ideji i da se nee pretvoriti JNA u na instrument Hrvatsku, velikosrpske politike, ve da e braniti BiH od velikosrpskih vrijeme najeih napada Izetbegovi je 6. listopada 1991. uputio proglas o neutralnosti BiH u ratu izmeu Srbije i Hrvatske jer ovo nije na rat42. Unato ne takvim njegovim bonjakog to kompromisima naroda, nisu u s JNA i Beogradom, sa srpskim Izetbegovi nije shvatio da je njegova briga za Jugoslaviju radi cijepanja suprotnosti ni nacionalnim interesima i opasnost za velikosrpski koncept, te dostatnim razlogom Srbi prihvatili historijski sporazum M. Filipovia, i A. Zulfikarpaia43, ni Platformu o poloaju BiH, ve su inzistirali na izdvajanju iz BiH, odnosno potpunom razgranienju s Bonjacima. Tek kada su se Muslimani/Bonjaci suoili s injenicom da ne mogu ostvariti svoje jedinstvo u Jugoslaviji, tek onda glavni cilj za ostvarenje tj. njihovih nacionalnih u kojoj interesa e imati tada postaje pravo na "jedinstvena", zato i unitarna pravo BiH, na
dominaciju, jer Srbi i Hrvati imaju svoje nacionalne drave, pa Bonjaci imaju svoju. Tek Izetbegovi odustaje od jugoslavenske ideje, ali ne i od unitarnog modela ureenja BiH.
41
Vidi M. Libal. Njemaka politika i jugoslavenska kriza 1991. 1992.Zagreb: Golden marketing Tehnika knjiga, 2004, str. 102. Vidi M. Tuman, Prikazalite znanja, str.149. Ova izjava vie je nego upitna i sa stajalita suverenosti BiH, jer je JNA koristila teritorij BiH za agresiju na RH. Srpsko-muslimanski Historijski Karadi (2. 8. 1991). 27.8.2007 sporazum: Muhamed Filipovi Radovan
42
43
27
Koliko
god
jugoslavenska
ideja,
na
kojoj
se
proizvodnja pristanka za opstanak Jugoslavije, bila iluzija ne samo bonjakog vodstva, i proizvodnja pristanka na proizvodnje pristanka. Za Izetbegovia i bonjako Hercegovinu kao jedinstvenu dravu gradi se na krivotvorinama jedinstvena drava BiH znai unitarnu BiH. Svako re-definiranje unitarnog ustavnog ureenja BiH interpretira se kao podjela Bosne i Hercegovine. Informacijsku strategiju koja je emitirala takve poruke bonjako je vodstvo gradilo ve od prvih dana pregovora koji su prethodili meunarodnom priznanju BiH. MZ je postavila dva uvjet za meunarodno priznanje BiH: odravanje referenduma44 i dogovor o naelima za ustavno ureenje BiH. Uslijedio je prvi niz razgovora45 koji su poznati kao Cutilleirov plan o naelima ustavnog ureenja BiH. Razgovori su poeli 13./14. veljae 1992. u Sarajevu. Nastavljeni su 21./22. veljae u Lisabonu kada je postignut polazni dogovor: vanjske su granice nekoliko nepromjenjive entiteta a ustavno na rjeenje etnikim e se temeljiti HDZ na je temeljenih naelima46.
zagovarao drugu formulacije prvog stavka prijedloga naela 1. Bosna i Hercegovina bit e nakon meunarodnog priznanja nezavisna kao dravna da zajednica
47
triju
njihovim Mate je da
dravnim Bobana
podrujima . je nosilac
Izetbegovi suvereniteta
stava jer
44
Referendum kao uvjet meunarodnog priznanja BiH, postavljen je u Miljenju br. 4 arbitrane komisije Mirovne konferencije o Jugoslaviji (11.1.1992.). Vidi: kronologiju pregovora u prilogu. Takoer, A. Izetbegovi, 2001., str. 108-111. 1. Bosna i Hercegovina e nakon nezavisnosti biti nezavisna drava, sastavljena od tri sastavne jedinice .. Teritorij sastavnih jedinica bit e odreen na temelju popisa stanovnitva iz 19971., 1981., ili 1991. (Veernji list, 25.2.1992.). Vjesnik, 26. 2. 1992. 27.8.2007
45
46
47
28
suveren narod, ali ne narod u etnikom, ve u evropskom smislu, narod kao graani jedne drave48. Razgovori se nastavljaju 28. veljae u Sarajevu49, a 7./8. oujka u Bruxellesu EZ predlae radnu verziju budueg ustavnog ustrojstva BiH50, da bi u Sarajevu pod nadzorom EZ 18. oujka 1992. bila potpisana izjava o buduem ureenju BiH: 1. Bosna i Hercegovina bi bila drava koju bi sainjavale tri konstitutivne jedinice, zasnovane na nacionalnim principima uz uzimanje u obzir ekonomskih, zemljopisnih i drugih kriterija (Vjesnik, 19. 3. 1992.). Nakon sedam dana Alija Izetbegovi trai od graana BiH da ne prihvate podjelu BiH na etnikim naelima, istiui kako je on morao potpisati sporazum jer su iz EZ to od njega traili kao preduvjet za dobivanje meunarodnog priznanja51. Dakle, Alija Izetbegovi sam priznaje da je pristao na izjavu o naelima ustavnog ureenja BiH, radi dobivanja meunarodnog priznanja ali da nikada nije imao namjeru prihvatiti takvo rjeenje. I 2000. on svoje prihvaanje obrazlae taktikim a odbijanje stratekim razlozima: Svugdje postoje strategije i taktike. Ljudi to esto ne razlikuju i brkaju. Naa strategija je bila: cjelovita, demokratska Bosna i Hercegovina. Ovi lisabonski razgovori ..
48 49
A. Izetbegovi, 2001., str. 109. Verziju izjave o naelima koja je ponuena pregovaraima u Lisabonu donosi Vjesnik 27.2.1992.: 1. Bosna i Hercegovina bit e, po stjecanju nezavisnosti, nezavisna, federalna drava, koja e se sastojati od tri drave-sastavnice pod nazivom ili regije ili pokrajine... 1. Bosna i Hercegovina bila bi drava sainjena od odreenog broja sastavnih jedinica, temeljenih na nacionalnoj osnovi i vodei rauna o gospodarskim, zemljopisnim i drugim kriterijima HINA, baza EVA, 10.3.1992. Vidi Kazalo stavova uz pregovor.., 27.8.2007
50
51
29
bili su .. jedno pet do est dana prije referenduma. Ja sam vam maloprije rekao kakav je referendum imao znaaj za Bosnu i Hercegovinu. To je znailo prei Rubikon, pa biti sa ove ili bilo sa one strane vano Rubikona. da se S ove strane Rubikona odri. U je toj agresija, a s one strane je graanski rat. Tako da je nama izuzetno taj referendum situaciji ja sam verbalno dao podrku tom dokumentu, ali sam odbio da ga potpiem.. naime, dokument je sadravao i neke pozitivne stvari. Garantovao drave a to je u da je postojeim je cjelovitost granicama, etnike bosanskohercegovake negativnu stvar,
meunarodno priznatim, i nezavisnost zemlje. Ali, imao je i predviao regionalizacije koje su za nas bile neprihvatljive..52. Izetbegovi otvoreno priznaje da je on bio za BiH kao
unitarnu dravu i po cijenu rata; pristao je na rekonstrukciju ustava samo uvjetno dok ne dobije meunarodno priznanje, jer je bio svjestan kako e ratna opcija za ustavne promjene BiH u sluaju meunarodnog priznanja biti nazvana agresijom a ne graanskim ratom. Izetbegovi Hrvata u BiH i dosljedno provodi strategiju optuivanja i
dvolinu politiku prema BiH, i namjeru Hrvatske da razgradi Bosnu i Hercegovinu i stvori veliku Hrvatsku53 - kako bi i Hrvate i MZ privolio na koncept unitarne BiH. Navest emo nekoliko primjera indoktrinacija koji se u
medijima stalno ponavljaju iako su u suprotnosti sa injenicama. Ve smo upozorili da nas ne interesiraju povijesne i politoloke
52 53
A. Izetbegovi, intervju Radio slobodnoj Europi, isto, str. 55. A. Izetbegovi: Pogubnost dvoline politike, u . Ribii. Geneza jedne zablude. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2001., str. 11-13. 27.8.2007
30
rasprave, ve kako funkcioniraju informacijske strategije koje oblikuju javno znanje i proizvode pamenje o odreenim dogaajima. Tako Alija Izetbegovi opisuje hrvatsku politiku prema BiH: "..dvolina politika HDZ-a vodila je u dalje proturjenosti. Bojei vrh se promjene granica i otcjetpljenja i dijelova teritorija pod kontrolom odmetnutih Srba, hrvatski politiki deklarativno podrava suverenitet teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, a istovremeno dosljedno i planski radi na razgradnji Bosne i Hercegovine.. "54. MZ postavila je dva uvjeta za meunarodno priznanje BiH: referendum, i dogovor o ustavnim naelima BiH. Izetbegovi sam priznaje da je izigrao drugi uvjet, a da bez meunarodnog priznanja ne bi bilo BiH i "agresije" na BiH. Da Hrvati nisu izali na referendum, BiH ne bi dobila meunarodno priznanje55 i upitno je da li bi BiH opstala kao drava. Izetbegovi, tvrdi da su Hrvati izali na referendum iz straha da bi u sluaju neuspjeha referenduma u BiH, dolo i u RH do "promjene granica i otcjetpljenja dijelova teritorija politike pod po kontrolom odmetnutih Srba". Dvolinost hrvatske
Izetbegoviu, i Mesiu56 jest i u tome to su se predsjednik Tuman i Miloevi dogovorili u Karaorevu o podjeli Bosne i
54 55
A. Izetbegovi: "Pogubnost dvoline politike", isto, str., 12. Referendum ne bi bio vaei budui da ne bi moglo glasati 50% glasaa, jer je Muslimana u BiH bilo oko 43%.. S. Mesi: "Teritorijalni apetiti opravdani konceptom jedne druge agresije, one Miloevieve, hrvatskom su politikom vrhu trebali posluiti kao 'alibi' za svoje pretenzije", u . Ribii. Geneza jedne zablude., str. 7. O Karaorevu kao temi raspravljamo na drugom mjestu i ovdje neemo izvositi analizu teorije zavjere kako se prikazuje susret u Karaorevu. to se tie knjige . Ribiia "Geneza jedne zablude", on bi se trebala zvati "Zabluda jedne geneze", geneze da se na unitarnom konceptu mogu odrati vienacionalne drave. 27.8.2007
56
31
Hercegovine. Ve zdravorazumska analiza moe uoiti proturjeje Izetbegovievih i Mesievih argumenata. Ako su se predsjednici Tuman i Miloevi dogovorili o podjeli Bosne i Hercegovine, zato bi onda "hrvatski politiki vrh" Bila bio je u strahu zbog skoro otcjepljenja hrvatskih teritorija57? okupirana
treina hrvatskih teritorija, pa nije valjda dogovor o podjeli bio takav da e Hrvatska ostati bez 30-ak% svog teritorija, kako bi u BiH dobila oko 20% teritorija? Ako se pak nisu dogovorili o podjeli BiH, a "hrvatski
politiki vrh" je imao "teritorijalne apetite" prema BiH, onda je to najlake bilo ostvariti politikim putem i to neizlaskom BiH Hrvata na referendum. Prema tome "dvolinost" nije bila na strani politike RH, ve na nespremnosti bonjake politike na odstupanje od graanske, tj. unitarne BiH, to se vidi i po nainu kako su odbacili hrvatski prijedlog referendumskog pitanja58.
57
injenica jest da je treina Hrvatske bila okupirana, i da je do meunarodnog priznanja RH postojala opasnost otcjepljena hrvatskih teritorija. Meutim, nakon meunarodnog priznanja RH u sijenju 1992., u njezinim "avnojevskim" granicama, teko da su bile mogue promjene granica, pogotovo ne nasilnim putem. Zato je Izetbegoviev argument, da je hrvatska politika podrala referendum zbog straha od gubitka vlastitih teritorija, vie u funkciji opravdanja vlastite politike nego opisa hrvatske politike. HDZ BiH predlagala je (9.2.1992.) narednu formulaciju pitanja za referendum: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, dravnu zajednicu konstitutivnih i suverenih naroda hrvatskog, muslimanskog i srpskog u njihovim nacionalnim podrujima (kantonima). U obrazloenju izmeu ostalog stoji: Iz predloenog pitanja slijedi da budua nezavisna BiH nije unitarna drava ve dravna zajednica koju e initi nacionalni kantoni, hrvatski, muslimanski i srpski ija e se podruja utvrditi nakon provedenog referenduma posebnim ustavnim aktom. Vidi: Dr. Smail eki. Agresija na Bosnu i genocid nad Bonjacima 1991-1993. Sarajevo: Ljiljan, 1994. str. 312. Interesantno je da se ovakav dokument nalazi u knjizi o agresiji na Bosnu (ve samo prekrajanje naziva drave Bosne i Hercegovine otvara niz pizanja), ali podjednako iznezauje da autor ovaj dokument koji donosi u cijelosti citira na sljedei nain: Arhiv isntituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava u Sarajevu, inv. Br. 2-768 (S. eki, isto, str. 313.). 27.8.2007
58
32
Izetbegovi optuuje hrvatsku politiku za dvolinost i zbog formiranja HVO-a. Tijekom rata u BiH, Hrvatska je stalno bila pod prijetnjom bonjakih optubi da ima svoje snage u BiH, i da vojno HVO59: "Dozira, i prema potrebi, potpuno blokira bosanskih oruanih snaga, a u Bosni i snabdijevanje Hercegovini eli ostvariti svoje "teritorijalne apetite" pomaui
uspostavlja jednonacionalnu vojnu formaciju HVO, formalno nezavisnu, a stvarno dio oruane sile susjedne zemlje"60. Prvu formaciju veljai "jednonacionalnu" u BiH formirali 120.000 vojnu, su ili preciznije po stranaku Alije Sefera ukupne
Muslimani a
Izetbegovia sredinom 1991. godine. "Patriotska liga" imala je u 1992. godine ljudi, taba prema Halilovia zapovjednika Glavnog Patriotske
59
Izetbegovi je pri tome oito zaboravio, ili zanemario, injenicu da je Predsjednitvo RBiH 6.8.1992. donijelo Uredbu sa zakonskom snagom o izmjeni i dopuni uredbe sa zakonskom snagom o oruanim snagama Republike Bosne i Hercegovine, prema kojoj je HVO dio Armije BiH: Oruane snage Republike ine Armija Republike .. Sastavni dio Armije ine postrojbe Hrvatskog vijea obrane i drugi naoruani sastavi koji se stave pod jedinstvenu komandu Armije, vidi Zbornik. Ovako definirana formulacija o statusu HVO, jeste pravno dvosmislena, i obezvreivanje je toke sporazuma koji je Izetbegovi potpisao 16 dana prije ove Uredbe. Oruani dio Hrvatskog vijea obrane sastavni je dio jedinstvenih oruanih snaga Republike Bosne i Hercegovine. Hrvatsko vijee obrane e imati svoje predstavnike u zajednikom zapovjednitvu oruanih snaga Bosne i Hercegovine. Privremena civilna vlast, nastala u ratnim uvjetima u okviru Hrvatskog vijea obrane, uskladit e se to prije s ustavnopravnim poretkom Republike Bosne i Hercegovine, o emu e se odmah povesti razgovori u duhu naela iz toke 1. ovog Sporazuma. Vidi Sporazum o prijateljstvu i suradnji izmeu RH i BiH, Zagreb, 21.7.1992.. A. Izetbegovi, Pogubnost dvoline politike, 2001., str. 12., i zakljuak: "Licemjerje je bilo potpuno; formalno priznanje suvereniteta i diplomatski odnosi, uz istovremeno politiko i vojno podrivanje Bosne i Hercegovine". 27.8.2007
60
33
snage SDS-a jaine 80.000-120.000 ljudi, c) "ekstremne snage HDZa (jaine jedna do dvije brigade)"61. Sefer obranu Halilovi 25. veljae 1992. i izdaje "Direktivu tj. za za
suvereniteta
Republike
Bosne
Hercegovine",
izvoenje vojnih operacija protiv neprijatelja BiH62, dakle prije referenduma o nezavisnosti, prije meunarodnog priznanja BiH, i prije nego to je agresija na BiH poela. Glavni tab Patriotske lige iznosi sljedeu procjenu ciljeva neprijatelja, tj. SDS-a i "ekstremnih snaga HDZ-a": "Osnovni cilj dejstva ovih snaga je podjela teritorije BiH i prikljuivanje matinim (nacionalnim dravama). Ostvarivanje ovog cilja teit e da ostvare u dvije etape: u prvoj etapi stvaranje drugoj nacionalnih konfederalnih istih Velikoj jedinica Srbiji u i BiH, a u prikljuenje Velikoj
Hrvatskoj"63. Glavni tab Patriotske lige (PL) donio je ovu procjenu i plan operativnog djelovanja kako bi osigurao vojnu opciju za realizaciju bonjake politike64. Iz citiranog stava oito je da svaki zahtjev za federalnim ureenjem BiH, bonjako vodstvo
61
Sefer Halilovi. Lukava strategija,. Sarajevo: Maral, 1997., str. 164-169. Dakle, prema bonjakim procjenama poetkom 1992. godine "ekstremne snage HDZ-a" brojale su izmeu 2.000-5.000 ljudi, u vrijeme kada je PL imala oko 120.000 ljudi. Vidi u zborniku citiranu Direktivu. Ona vojniki precizno oslikava stavove politike muslimanskog vodstva tijekom 1991. i 1992. uoi meunarodnog priznanja BiH. S. Halilovi, isto. Patriotska liga (PL) formirana sredinom 1991. godine po nalogu A. Izetbegovia. Odlukom Glavnog taba Patriotske lige BiH od 10. travnja 1992., ta se liga stavlja na raspolaganje i ulazi u sastav Teritorijalne obrane BiH, sukladno zakljucima Predsjednitva BiH (Vjesnik, 13.4.1992.). Tako je Armija BiH poela i zavrila kao "jednonacionalna vojska". Dokumenti i u ovom zborniku potvruju te injenice, ali unato tome medijski prikazi tih injenica izostaju, kao i objektivno informiranje javnosti. 27.8.2007
62
63 64
34
smatra nelegitimnim, i neprijateljskim inom, i da e se prema protagonistima takve politike odnositi i vojno i politiki kao neprijateljima65. Na toj je osnovi bonjaka politika provodila i medijsku indoktrinaciju i vodila medijski rat: svaku hrvatsku opciju i politiku koja je zagovarala neku od varijanti ustavnog ureenja BiH kao unije triju konstitutivnih naroda, odnosno triju etnikih jedinica, proglaavala je neprijateljskom. Da je legitimno zagovarati federalni i konfederalni model ureenja BiH, prihvatila je i MZ ve s Cutilleirovim planom 1992, i Vance-Owenovim planom 1992/1993, te Owen-Stoltenbergovim planom ureenja BiH kao unije triju republika. Zato je bonjaka informacijska strategija koja je trebala osigurati proizvodnju pristanka na unitarnu BiH, ila na diskreditaciju Hrvatske u meunarodnim krugovima tvrdnjom o umijeanosti hrvatske vojske u BiH, i da vojnim putem eli osigurati svoje politike "apetite". Hrvatsku se u medijima optuivalo da ima 30.000 do 50.000 svojih vojnika u BiH. Izetbegovi je tvrdio 1993. da su samo u podruju tajnik Mostara UN etiri gardijske u brigate. Predsjednitvo VS BiH UN podnosilo je VS UN "prijave" protiv umijeanosti HV u BiH. Glavni Boutros Ghali pismima predsjedavajuem izvjeuje da UNPROFOR "nije identificirao ni jedno zapovjedno
65
Odluio sam Po stvaranju povoljnih uslova prei na ira ofanzivna dejstva sa ciljem razbijanja, unitenja i protjerivanja neprijatelja sa teritorije BiH, S. Halilovi, isto.
27.8.2007
35
mjesto66" HV u BiH, i daje procjenu da je u BiH "ukupno otrilike 3000 do 5000 vojnika67. Strategiju proizvodnje pristanka za muslimansko-bonjaku
opciju lake je razotkriti kada se vidi to se falsificira, a to se preuuje. Istraivanja arhiva MORH-a i HV-a potvruju izjave MORH-a da su u BiH odlazili samo dragovoljci, rodom iz BiH: "Brojka angairanih pripadnika HV nikad nije prela snagu formacijske lake brigade JNA (1400-1800 ljudi) uz potporu ekvivalenta topnike bitnice i oklopne satnije. Nikada nisu bile koncentrirane na jednom taktikom pravcu ili mjestu ve su dijeljene na manje skupine u svrhu 'krpljenja' prevelike crte obrane. .. S takvim snagama ne ide se u agresiju i secesiju druge drave.. Njihova uloga je u prvom redu bila psiholoka i stvarno predstavlja simboliku potporu.."68. Stratezi preuuju vojske u u Hrvatske optuivanja je BiH, Prema bio Hrvatske udio za agresiju i meunarodni iz Hrvatske iz uprave
sukob u BiH, inzistiraju na udjelu HV u sukobu HVO i ABiH, a koliki Armiji ABiH. Muslimana-Bonjaka Muslimana-Bonjaka dokumentu odnosno poslatih
slubenom
Personalne
MORH-a, u Hrvatskoj vojsci bilo je 928 Muslimana, od kojih je dobar dio preao u ABiH69. Hrvatska je doputala ustrojavanje i
66 67
Pismo glavnog tajnika UN predsjedavajuem VS, Vjesnik 19.2.1994. Veernji list, 4.2.1994. Takoer u pismu glavnog tajnika UN predsjedavajuem VS, stoji "da je u prolosti UNPROFOR uoio manji broj naoruanih osoba u uniformama HV u BiH" Vjesnik 3.2.1994. Davor Marijan: "Vjetaki nalaz: o ratnim vezama Hrvatske i Bosne i Hercegovine (1991.-1995.)". asopis za suvremenu povijest. 36 (1)211247(2004)., str. 241-242. Podatak se odnosi na udio HV u sukobu HVO i A BiH za period od srpnja 1993. do travnja 1994. MORH, Temeljem odluke ministra obrane Klasa: 023-03/04.03/01, Zapisnik o preuzimanju dokumentacije, 21.1.2005, CD-01: Evidencija pripadnika muslimanske narodnosti u HV tijekom ratnog razdoblja. I Vojno izaslanstvo Republike BiH trailo je od MORH-a angairanje asnika HV radi boljeg strunog rada, organizovanosti i vee efikasnosti u borbi 27.8.2007
68
69
36
obuku postrojbi TO BiH na svom terenu: 27. lipnja 1992. u Klani kod Rijeke ustrojena je 7. krajika brigada; na zagrebakom velesajmu 30. svibnja 1992. ustrojen je 1. krajiki bataljun odakle je otiao u Travnik70. Koncem 1992. Armija BiH trai od Ministarstva obveznika iz obrane BiH, RH koji da se pomogne nalaze u u mobiliziranju vojnih Hrvatskoj71. Izetbegovi
osobno trai dodatnu izobrazbu za 22 pilota MIG-ova i helikoptera za potrebe TO BiH72. Cijelo vrijeme rata, i u vrijeme sukoba HVO i ABiH, oko 15.000 ranjenika Muslimana-Bonjaka lijeeno je u hrvatskim bolnicama73. Poseban problem su mudahedini (sveti ratnici) koji su se borili za islam u postrojbama ABiH. Mudahedini su vrlo brzo organizirali islamskih kasnije, logor za obuku militanata u Mehuriima, a devet blizu mjeseci dvanaest Travnika. U prosincu 1992. postojao je samo jedan vei odred fundamentalistikih u listopadu 1993., dragovoljaca, 've imamo najmanje
protiv srbo-etnikog agresora, a za potrebe OS RBiH, te da Status ovih asnika molimo da se rijei kao i do sada, zamrzavanjem (da imaju sve prinadlenosti ko asnici HV), a po obavljenoj zadai da im se omogui dalje angaovanje u HV dopis Broj: 05-6/93, Zagreb, 4.1.1993.
70 71
Davor Marijan, isto, str. 247. Vojno izaslanstvo Republike BiH u Republici Hrvatskoj, Dopis broj: 04824/92, Zagreb, 18.11.1992. Molimo da se odobri boravak i obuka u Republici Hrvatskoj za sljedea lica, a za potrebe zranih snaga Bosne i Hercegovine; Predsjednitvo R BiH, Sarajevo, 9.o8.1992. U potpisu predsjednik Predsjednitva Alija Izetbegovi i ministar NO BiH Jerko Doko; Pukovnik Hasan Efendi, iz Vojnog izaslanstva RBiH u Zagrebu, upuuje ministru obrane RH Gojku uku novi zahtjev za preobukom pilota, broj: 05-1179/92, Zagreb, 26.11.1992. Samo je u Klinikoj bolnici Split tijekom 1992. i 1993. godine u KB 'Firule' u Splitu primljeno, hospitalizirano, te nakon provedenog lijeenja otputeno na kunu njegu ukupno 3.991 osoba muslimanske narodnosti. Klinika bolnica Split. Ured ravnatelja, Klasa: 052-01/9801/08. Ur. Br.: 2181-147-98-01-01-1. Dopis Vladi RH, Ured za suradnju s meunarodnim kaznenim sudom, Split 17. lipnja 1998. Brojka od 15.000 ranjenika ini formaciju od 5 do 7 brigada, kojima je skrb dala Republika Hrvatska. 27.8.2007
72
73
37
odreda'74.
Njihova
nazonost
naglasak
na
vjerskom
vojnom
sukobu samo su pogorali stvar75, pogotovo to su oni poinili niz zloina protiv Hrvata u srednjoj Bosni. Postoje naznake da nisu bili pod punom kontrolom
zapovjednitva ABiH, i da je kompromis postignut tako to je 1993. Vlada BiH 13. kolovoza slubeno zasnovala Kateebat alMujahideen ('Odred svetih ratnika') na temelju osobne zapovijedi bosanskog predsjednika Alije Izetbegovia, kojom je jedinica bila izravno odgovorna76. Kako su pak s druge strane u Hrvatskoj uspjeno poduzete to jer mjere za prekid logistike, prihvaeno financijske od i komunikacijske potpore mudahedinima pod okriljem humanitarnih organizacija, prosvjedovati zacijelo svjetska nije (ili, bilo bonjake javnost da politike. Meutim, bonjako vodstvo nije moglo protiv toga javno preciznije, zapadna) nije odobravala poticanje rata za islam u BiH. Zato je dodatni motiv bonjakog potenciranja prisutnosti HV u BiH, bio i taj djelovanja mudahedinskih postrojbi u BiH. Nema dovoljno prostora da bi se nabrojala sva logistika potpora koju je Hrvatska unato embargu pruala ABiH, ili koju je proputala za potrebe ABiH. Bez te logistike potpore BiH bila bi poraena77. Osim toga Hrvatska je preuzela teret od stotine tisua izbjeglica iz BiH, preteito Muslimana. Svo vrijeme rata u se barem na medijskom planu neutralizira injenica nazonosti i
74
E. K. Kohlmann. Al-Qa'idin dihad u Europi. Afganistansko-bosanska mrea. Zagreb: Naklada Ljevak, 2005., str. 135. E. K. Kohlmann, isto, str. 106. E. K. Kohlmann, isto, str. 126. Potpisan je i Protokol o suradnji Vlade RH i Vlade RBiH o uspostavi logistikih centara u RH za prijam i distribuciju humanitarne pomoi upuene RBiH, Zagreb, 25.2.1993. Prema protokolu logistiki centri se uspostavljaju u mjestima: Zagreb, Rijeka, Split, Ploe i Slavonski Brod. 27.8.2007
75 76 77
38
BiH, i sukoba izmeu ABiH i HVO-a vlasti BiH nesmetano djeluju u Hrvatskoj mimo svih meunarodnih normi78. Podaci, brojke i dokumenti ukazuju da je Hrvatska pomagala i HVO i ABiH, ABiH da i je ta pomo pomo bila nije razliitog ukidana intenziteta Kad u razdoblju od 1992. do 1995., ali da ni u doba najveih sukoba izmeu HVO-a, ABiH. budu raspoloive konane financijske bilance o trokovima humanitarne, vojne i socijalne pomoi BiH od strane RH, Muslimani-Bonjaci bit e vei korisnici hrvatske pomoi nego Hrvati iz BiH. Za prikaz tih injenica nema prostora u medijima. U medijima se stalno plasira teza o umijeanosti hrvatske vojske u sukob izmeu HVO-a i ABiH, to bi trebao biti dokaz agresije i meunarodnog sukoba u koji je ukljuena Republika Hrvatska protiv BiH. Intenzitet takve medijske kampanje kulminira 1993. BiH u da 10 bi se prikrio pravi razlog muslimansko-bonjakog plan na (uniju triju i S nezadovoljstva: MZ zagovara nakon Vance-Owenova plana (ureenje provincija), a i Lord Owen Owen-Stoltenbergov spreman je ak samostalne republika), Hercegovine podjelu Bosne
formiranje
muslimanske
drave79.
planovima MZ upoznate su sve tri strane. I jedan i drugi plan MZ neprihvatljivi su za muslimansko-bonjako vodstvo, koje smatra
78
"Osim toga vlasti Bosne i Hercegovine slobodno zasjedaju u Zagrebu, predstavnici tih vlasti slobodno se kreu na cijelom podruju Republike Hrvatske ne potujui osnovna meunarodna pravila o najavljivanju i traenju suglasnosti za svoje djelovanje na teritoriju druge suverene drave, a u mnogim mjestima Hrvatske djeluju brojni razliiti uredi i logistiki centri politikih organizacija i vojske koja vri zloine i agresiju nad hrvatskim narodom". Pismo predsjednika RH dr. F. Tumana predsjedniku Predsjednitva RBiH Aliji Izetbegoviu od 25.6.1993. David Owen. Balkanska Odiseja. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 1998., str. 220. 27.8.2007
79
39
da
bilo
koje
federalno
ili
konfederalno
ureenje
BiH
znai
"podjelu Bosne i Hercegovine". Nasuprot tome, hrvatska strana nema razloga za vojni sukob s Muslimanima-Bonjacima, jer za politikim stolom moe ostvariti svoje ciljeve. Iz tih razloga muslimansko-bonjaka strana eli vojno postii kontrolu nad to veim teritorijem, jer se plai da e ih izgubiti Zato O u politikim pregovorima kampanju ciljeva /je/ o i uniji triju o je sa republika80. operacija. zapovjednik razvija medijsku tih propagandu izvijestio eliminisan
hrvastkoj agresiji na BiH da bi prikrila ciljeve svojih vojnih realizaciji u vojnih ABiH veljai 1994.: "HVO
podruja Jablanice, Konjica, Fojnice, Kaknja, Zenice, Travnika i Bugojna. Znai, kompletna jedna pokrajina po Vens-Ovenovom planu sa centralom u Travniku"81. "HVO je eliminisan" vojno i politiki iz srednje Bosne, izvjeuje naelnik Glavnog taba ABiH general Rasim Deli. I to je rezultat "agresije" Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu. Rezultat hrvatske politike da se HVO i ABiH urede kao dvije komponente jedne nisu vojske imali i formiraju jer su zajedniko bili u zapovjednitvo, s prema sporazumima od 21.7.1992., 21.9.1992., 25.4.1993., 12.5.1993., uspjeha suprotnosti graanskim, unitarnim konceptom, ureenja BiH82. Potpisivanje tih sporazuma sa strane Alije Izetbegovia povjesniari e vjerojatno ocijeniti "dvolinom politikom", a Izetbegovi opravdavati njihovo potpisivanje taktikim razlozima (jer bi ostao bez logistike, humanitarne i socijalne pomoi od strane RH), a neprovoenje tih
80 81
A pogotovo ako se MZ odlui na formiranje samostalne muslimanske drave. Rasim Deli. Armija klju mira. Sarajevo: Vojna biblioteka, 1994., str. 19. Citirano prema D. Marijan, isto, str. 227. Svi citirani sporazumi nalaze se u Zborniku. 27.8.2007
82
40
sporazuma stratekim razlozima (jer stavljanje HVO pod zajedniko zapovjednitvo83, ureenja BiH). U tom raskoraku izmeu "taktike i strategije" proizvodnja pristanka gradi medijsku, virtualnu sliku stvarnosti. Alija Izetbegovi tvrdi: u Bosni nije bio sukob nacionalnih stranaka, nego sukob demokracije i faizma84, jer s njegovog stajalita postoji samo jedna demokratska opcija tj. "jedinstvana" BiH, u "kojoj je suveren narod, .. narod kao graani jedne drave"85. Alija Izetbegovi ima pravo zagovarati svoju opciju ureenja BiH, ali informacijska strategija koja sve druge opcije proglaava faizmom, i sotonizira protivnike, poziva na oduzimanje demokratskih prava njegovim oponentima, tj. ima za posljedicu banaliziranje slobode i prava na slobodu i hrvatskoj i srpskoj nacionalnoj zajednici u BiH. Sotonizacija protivnika jedno je od prvih naela voenja medijskog rata86. Izetbegovi se dri toga naela: Postoji jedan fenomen koji zasluuje da bude prouen: i u ovom i u prolom ratu na sceni su bili etnici i ustae. Nije vano kako su se zvali, ali bili su to. Ali etnici i bio bi prvi korak priznavanja federalnog
83
Zvui krajnje cinino obrazloenje odluke Predsjednitva RBiH (19.1.1993.), kojom se ponitava zapovijed ministra obrane Vlade RBiH Boe Rajia (od 16.1. 1993.) o realizaciji uzajamnog podinjavanja postrojbi ABiH i HVO, jer "ministar obrane RBiH nije potpisao sveanu izjavu - zakletvu, to pravno nije imao ovlatenje za izdavanje zapovijedi"; vidi dokumente u Zborniku. A. Izetbegovi, Sjeanja, str. 457. A. Izetbegovi, Sjeanja, str. 109. Vidi: Alvin i Heidi Toffler. Rat i antirat. Beograd: Paideia, 1998., str. 195-197. 27.8.2007
84 85 86
41
ustae na kraju ovog vijeka bili su u svakom pogledu gori od onih iz Drugog svjetskog rata87. Postoji utvrditi vie fenomena prikaze koje tih treba prouiti88. i teza se to da je Jedno istina je u
utvrditi dogaaje i povijesne istine o tim dogaajima; drugo je medijske dogaaja Naa i je ta informacijskim interesima djelomino koju prezentacijama. informacijske slika tek i
strategije proizvode prikaze i pamenja odreenih dogaaja prema glavnih poklapa u protagonista, sa stvarnim, moe prilogu medijska za povijesnim posluiti injenicama. Graa
donosimo
tumaenje
razumijevanje povijesnih, politolokih i drugih studija, ali i za razotkrivanje informacijskih strategija u funkciji proizvodnje razliitih tipova pamenja. Proizvodnja identiteta Informacijsku strategiju koja oblikuje javno znanje i
pamenje u funkciji stvaranja i hrvatske drave i federalne BiH, nazvali smo proizvodnja identiteta. Stoerne gravitacijske toke u promociji ove strategije su sljedee: a) svijet je u procesu svestranih meunarodnih i regionalnih integracija (mali) ali istodobno se nacionalno drave se suverenost u sve vie a individualizira; narodi multinacionalne svoju raspadaju
ostvaruju
vlastitoj
dravi i lanstvu u meunarodnim organizacijama; temeljni ideali u strategiji proizvodnje identiteta su nacionalna sloboda, priznanje; samostalnost, suverena drava i meunarodno
87 88
A. Izetbegovi. Sjeanja., str. 457; Dnevni avaz, 8. aprila 1999. Ostavljamo po strani iskljuivost A. Izetbegovia koji svoju opciju smatra demokratskom, a sve one koji ne dijele iste politike svjetonazore s njegovim, naziva faistima. 27.8.2007
42
dravne nisu
koje
su
kao
unitarne
zajednice, tj. na hegemoniji jednog naroda, mogu opstati demokratske svoju konstitutivni slobodu i narodi ostvariti nacionalnu
interese; c) Bosna urediti entiteta i Hercegovina samo bez na tri obzira kao demokratska tj. se kao oni drava moe se i tri
teritorijalnosti
(kantoni,
ustavnog ureenja BiH, smatra se protivnim nacionalnim interesima Hrvata u BiH, tj. njihovom tenjom da se odri neprihvatljiv status quo status kakav su Hrvati imali u bivoj Jugoslaviji; teritorijalna osvajanja Srba kako u RH tako i u BiH su neprihvatljiva, i ako se ne mogu rijeiti politiki rijeit e se vojno; e) ni jedno ustavno ureenje BiH ne moe se nametnuti silom, jer povijest ukazuje da sve to je graeno na sili prije ili kasnije propada; kako nema dogovora Bonjaka, Hrvata, i Srba o ustavnom ureenju BiH (vanjskim i unutarnjim granicama) zajednica a to e konanu mogu odluku samo donijeti meunarodna o svojim Hrvati voditi rauna
pregovarakim pozicijama. Ova informacijska strategija bila je u funkciji hrvatske politike koja je dovela do meunarodnog priznanja RH, i koja je voena prema BiH. Tu politiku je najveim dijelom oblikovao dr. Franjo Tuman. O prvom hrvatskom predsjedniku najee se govori kao o politiaru i dravniku, a zanemaruje se bitna odrednica njegova
27.8.2007
43
miljenja i djelovanja da je on bio povjesniar. Dr. F. Tuman svoju politiku nije izvodio do kojih ni je iz pragmatinih, na temelju tijekom ni dnevno politikih dugoronih razloga prosudbi ili situacija, ve doao povijesnih desetljea
prouavanja europske i hrvatske povijesti. On je jo 1968. u vrijeme okupacije ehoslovake od strane SSSR-a, pisao o potrebi ujedinjenja Europe u vrijeme kada je za mnoge to bila znanstvena fantastika: .. oblikovanje evropske politike radi preporoda Evrope i poradi postala njezina je izlaska na iz procijepa dviju velesila je kao samostalnog initelja povijesna pozornicu meunarodnog stanje ivota
nunost.
Sadanje
trajno
drava, udruenim silama evropskih zemalja sprijeila dalje pogoravanje poloaja pojedinih evropskih naroda mogla bi biti najpovoljniji okvir za stvarno oivotvorenje ideje koegzistencije u dananjem svijetu90. Takoer daje procjenu o potrebi i mogunosti ujedinjenja Njemake:
89
F. Tuman: Evropa u procjepu izmeu Istoka i Zapada. Ideja o europskoj zajednici nasuprot razudbe europskih naroda izmeu dviju svjetskih velesila, Forum (10-11)623-648(1968), i dalje: Evropa .. kao imbenik mira i razbora, ravnotee u svijetu i sigurnosti u Evropi, koegzistencije drava bez obzira na razlike u njihovim politikim ideologijama i na opreke u drutvenim sustavima, imbenik suradnje malih i velikih naroda i jedinstva pluraliteta na temelju potovanja naela samobitnosti, ravnopravnosti i suverenosti svakog naroda u ivotu evropske zajednice, to bi bez dvojbe bio znatan prilog i pobjedi tih naela u svijetu uope str. 629-630. F. Tuman, 1968, str. 644. 27.8.2007
90
44
Razumljivo, takva zajednica nije zamisliva bez Njemake. Prema tome, Evropa treba ne razjedinjenu i zbog toga opravdano nezadovoljnu nego nacionalno ujedinjenu Njemaku.. .. Njemaka isto tako, i jo u mnogo veoj mjeri, treba Evropu. Kako sada stvari stoje, bez perspektive ujedinjene Evrope i saveza evropskih naroda teko je vidjeti i neke stvarne izglede ujedinjenja Njemake91. Zbog prijetnja stanje, a nacionalnih europskoj primjena tenzija Jugoslavija i je bila Tako za je stalna nakon
stabilnosti sile i
sigurnosti. imala je
pobune kosovskih Albanaca, na Kosovu 1981. uvedeno izvanredno policije posljedicu slubeno desetak mrtvih i vie stotina ranjenih92. Dr. F. Tuman u svojim raspravama 1980-ih pie o pacifikaciji Jugoslavije po skandinavskom modelu, s tezom da je dravnost nacija klju mira u Europi93. Zato je potrebno upozoriti na ove rasprave i stajalita? Prvo, da se prepozna kako se radi o povijesnim raspravama i procjenama a ne o politikim programima, i drugo, da se radi o stajalitu kako svi narodi imaju pravo za stolom u meunarodnoj zajednici, tree da je klju razrjeenja sukoba u vienacionalnim dravama mirno rjeavanje problema, i etvrto da se temeljem takvih prosudbi vodila hrvatska politika. Na ovim postavkama hrvatska je politika od 1990-ih bila
91 92 93
F. Tuman, 1968, str. 628-629. Neslubene brojke daleko su vee. Govori se o nekoliko stotina mrtvih. F. Tuman. Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi. Dravnost nacija klju mira Europe. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1990. (prvo izdanje ove rasprave objavljeno je 1980 u inozemstvu na hrvatskom i engleskom, a potom njemakom jeziku.) 27.8.2007
45
prvih rekao:
demokratskih
izbora,
30.
svibnja
1990.,
dr.
Tuman
je
Na temelju sveukupnoga povijesnog iskustva drimo da se dravni suverenitet Hrvatske u zajednici s ostalim narodima dananje SFRJ moe osigurati na konfederalnim osnovama, kao ugovorni savez suverenih drava94. U vrijeme balvan revolucije u stvaranjem Velike Srbije, Hrvatskoj i euforije za Republike Hrvatske i
predsjednitva
Republike Slovenije u srpnju 1990 dala su izraditi prijedlog konfederalnog ureenja odnosa izmeu republika SFRJ. Model je pripremljen prema primjerima konfederacije iz povijesti i iskustva Europske zajednice95. I prigodom proglaenja Ustava RH, 22. prosinca 1990., predsjednik Tuman je rekao: Iako smo na osnovama sveukupnog iskustva protiv odravanja Jugoslavije iskljuujemo, u dosadanjem nego ili nekom treem prijedlog kalupu, nacrta ne o naprotiv nudimo
mogunosti preobrazbe SFRJ u jedan Savez, ili moda u vie Saveza, suverenih jugoslavenskih drava. Osnovanost takvoga prijedloga drimo prihvatljivim Jugoslavije..96. i za one druge republike ili drave i politika gledita, to ne vide rjeenja izvan
94
F. Tuman. ZNA SE. HDZ u borbi za samostalnu Hrvatsku. Zagreb: Izvrni odbor HDZ-a, 1992., str. 29. i dalje: 3. Ukljuivanje u Europu i europeizacija Hrvatske. Istodobno s unutarnjom demokratskom preobrazbom valja poduzimati sve potrebne korake radi to skoreg ukljuenja Hrvatske u Europsku zajednicu. Model konfederacije u Jugoslaviji. Ovaj prijedlog razmatran je na sjednicama Predsjednitva SFRJ 10. i 16. listopada 1990. Vidi: dr. Anelko Milardovi. Dokumenti o dravnosti Republike Hrvatske. Zagreb: Alineja, 1992., str. 31-42. F. Tuman, 1992., str. 84. 27.8.2007
95
96
46
Hrvatska politika je bila svjesna da sudbina ni jednoga naroda gotovo nikada ne ovisi samo o njegovoj volji, da su okolnosti takve da MZ ne prihvaa program razbijanja Jugoslavije i promjene granica u Europi, a daju punu potporu demokratskim preobrazbama97. Zato je hrvatska politika nudila Savez suverenih drava, s mogunou mirnog razlaza nakon 5-10 godina; zagovarala je demokratski model razrjeenja krize a dakle, bila je
protiv primjene sile bilo da bi se odrao postojei sustav ili nametnulo neko drugo rjeenje98. uvari Jugoslavije, od SKJ Pokreta za Jugoslaviju do JUL-a, niti su shvatili niti su mogli prihvatiti da je Jugoslavija mogla opstati samo pod uvjetom da se demokratizira, tj. organizira kao konfederacija. Tako su Jugoslaviju razbili oni koji nisu dozvoljavali njezinu demokratizaciju99, a ne oni koji su traili za da narodi razbijanje u toj vienacionalnoj optuuju zajednici se budu i suvereni. Iako je slika u projugoslavenskim i srpskim medijima drukija: Slovenija. Jugoslavije Hrvatska
97 98
F. Tuman, 1992., str. 84. O tome podrobnije: Davorin Rudolf. Rat koji nismo htjeli. Zagreb: Nakladni zavod Globus, 1999., str. 293-299. Ope mjesto srpske politike koja je bila protiv federalizacije jugoslavenskog ustava, je da konfederacija nije drava. Na slinim pozicijama bilo je i bonjako vodstvo koje nije koristilo tu frazu, da se ne bi u izriaju izjednaili s paljanskim vodstvom. Lieno svakog osjeaja za realnost i znanja o demokraciju vodstvo JNA je silom pozivalo na ouvanje Jugoslavije: Viestranaje je dovelo narode u sukobe.. ruitelji Jugoslavije preuzeli su vlast i okrutno ele promijeniti drutveno ureenje uvoenjem kapitalizma u svojoj najgoroj formi.. Bez obzira na stavove Predsjednitva, mi emo udariti svom naom snagom, mi ne moemo vie da ekamo, i nee vie biti povlaenja. Izdaja Jugoslavije je oita, i potvrena odlukama Slovenije i Hrvatske Izdajice treba ubiti na licu mjesta bez milosti i razmiljanja.. naelnik generaltaba JNA Blagoje Adi, na Vojnoj akademiji u Beogradu 5.7.1991. Dokument citira i Hrvoje Kai. U slubi domovine. Zagreb: Matica Hrvatska, 2003., str. 130. 27.8.2007
99
47
Po istom obrascu, iako su okolnosti bile drukije, uvari BiH za podjelu Bosne i Hercegovine optuuju Hrvate i Hrvatsku jer su traili da se ona demokratizira, tj. uredi kao federacija. Stajalite i hrvatske politike i informacijske strategije proizvodnje identiteta bilo je dosljedno: ako je Jugoslavija mogla opstati samo kao konfederativni savez, Bosna i Hercegovina moe postojati samo kao zajednica triju konstitutivnih naroda .. pod nadzorom bilo UN-a100. je Stajalite Oni su Izetbegovia ocijenili da i bonjakog konfederalno vodstva suprotno.
ureenje vodi podjeli Bosne i Hercegovine, jer da konfederacija znai tri drave, a tada e se Srbi eljeti pridruiti Srbiji a Hrvati Hrvatskoj101. Zato je BiH bonjako politiki vodstvo svaki a zagovor medijski (kon)federalnog ureenja tumailo
napadalo kao namjeru podjele BiH. Optube za podjelu BiH prethode ratu u BiH. Teorija zavjere u Karaorevu, u kojem je navodno dogovorena podjela BiH izmeu Miloevia i Tumana, jedan je od onih politikih mitova na kojeg se mnogi pozivaju bez dokaza, i protivno injenicama. Taj mit proizvod je informacijskih strategija kako determinatora kaosa tako i proizvodnje pristanka102. nastao Mit je o podjeli podjele Bosne Bosne u na Karaorevu (25.3.1991.), nakon
trojnom sastanku Tuman-Izetbegovi-Miloevi u Splitu 12. lipnja 1991. kada se tijekom susreta posebno .. razgovaralo o Bosni i
100
F. Tuman: Die Welt, 24.5.1993. u F. Tuman. Hrvatska rije svijetu. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 1999. str. 261-262. F. Tuman, 1999, str. 261-262, 273. Susret u Karaorevu zavreuje posebnu raspravu, zato se time bavimo na drugom mjestu. Vidi: Ivo Lui, "Karaorevo politiki mit ili dogovor?", asopis za suvremenu povijest (1) 7-36 (2003) /Hrvatski institut za povijest, Zagreb./ 27.8.2007
101 102
48
Hercegovini,
meu
ostalim
mogunosti
njezine
kantonizacije103. Gotovo da nema medija koji narednih dana nije pisao o toj temi104. Mogunost kantonalnog ureenja BiH doekana je na no u veini (pogotovo bosansko-hercegovakih) medija kao podjela BiH koja ne dolazi u obzir. Predsjednik Tuman je o sastanku u Splitu izjavio sljedee: Jo prije nego to je dolo do ovog uasnog rata, .. ja sam, elei sprijeiti to zlo, otvoreno razgovarao i s Miloeviem i s Izetbegoviem, u etiri oka i zajedno, u Splitu. Rekao sam da za opstanak BiH nema drugog rjeenja nego konfederalnog, prihvatljivo za sva tri naroda koji moraju biti konstitutivni. Nisu imali sluha za to105. Predsjednik Izetbegovi je nakon splitskih razgovora o kantonizaciji BiH izjavio: Samnom se o svemu tome ne moe razgovarati106. Izetbegovi nakon dva je ostao dosljedan tome stavu na i za vrijeme da tri
pregovora o Cutileirovom planu prema kojem su sve tri strane mjeseca pregovora pristale formulu
103 104
HINA, Baza Eva, 12.6.1991. Primjera radi: Veernji list: Bosna kao vicarska 13.6.1991.; Vjesnik: Raspad BiH je raspad Jugoslavije 14.6.1991.; Veernji list: Kantonizacija im zanimljiva 14.6.1991.; Globus: Bosna aptom pade 14.6.1991.; Veernji list: Bosna drma Hrvatsku 14.6.91.; Slobodna Dalmacija: Kantoni 'gotova stvar'? 17.6.1991.; Osloboenje: Cijepanja nee biti 18.6.1991.; Vjesnik: Svakom njegov 18.6.1991.; Danas: Sve bosanske nijanse 18.6.1991.; Danas: Forsiranje Bosne 18.6.1991.; Osloboenje: Kantonizacija BiH: za i protiv, Nebulozne ideje 19.6.1991.; Vjesnik: Kantonizacija nije mogua 20.6.1991.; Borba: Koliko kantona za zemlju Bosnu? 20.6.1991.; Osloboenje: BiH jedan kanton 21.6.1991.; Osloboenje: Zajednika a ne nacionalna drava 22.6.1991.; Arena: Kukavije jaje za Bosnu? 22.6.1991.; Osloboenje: Ostvarivanje nacionalne i druge ravnopravnosti 25.6.1991. F. Tuman, 1999, str. 254. Prema Slobodna Dalmacija, 17.6.1991. Ovu izjavu A. Izetbegovi nije dao u Splitu. U slubenom priopenju sa sastanka u Splitu stoji da su tri predsjednika izrazili maksimalan stupanj otvorenosti i dobre volje da se doe do prijedloga rjeenja koji e biti u interesu svih naroda HINA, Baza Eva, 12.6.1991.. 27.8.2007
105 106
49
konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine trebaju dobiti vlastite kantone u okviru priznatih granica BiH107. Sa imajui stajalita u vidu filozofije generala BiH poslije je bitke, tj. u
ustavno
ureenje
kakvo
postignuto
Daytonu, postavlja se pitanje je li se rat u BiH mogao izbjei108? Ambasador Cutileiro smatra da se rat u BiH mogao izbjei da su predsjednik priekao Izetbegovi poetak pokazao vie i zanimanja crtanje za prijedlog pod kantonizacije, te da je srpski elnik Karadi bio strpljiviji i kantonizacije karata pokroviteljstvom Europske zajednice109. Je li se i informacijski rat mogao izbjei? Sa kako stajalita suzbiti informacijske agresiju, strategije te kako proizvodnje privoljeti ne moe
identiteta, hrvatska je strana u BiH bila suoena s dva problema: srpsku Muslimane/Bonjake da pristanu na razgovore i politika rjeenja prihvatljiva za ostale; tj. da Bosna i Hercegovina opstati kao unitarna, jedinstvena, graanska drava. Suprotstavljajui se srpskoj agresiji pripajanja Velikoj
Srbiji, u poetku cijelog a potom veeg dijela teritorija BiH, te suprotstavljajui se agresiji na Hrvatsku iz BiH, informacijska strategija nacionalne hrvatskog proizvodnje slobode korpusa, i identiteta stvaranja i promovirala hrvatske je vrijednosti jedinstva Hrvatskog i drave,
suverenosti
konstitutivnosti
107
Kao to je ve navedeno, Izetbegovi je plan prihvatio iz taktikih razloga, tj. dobivanja meunarodnog priznanja BiH, a odbio iz stratekih nepristajanja na etniku podjelu BiH. Odgovor A. Izetbegovi na ovo pitanje 2000 godine je sljedei: mislim da se rat mogao izbjei, da nije bio neizbjean (?!) (Bosna i Hercegovina 1990.-2025., Zagreb, 2005, str. 45. Osloboenje 17.5.1992., prema F. Tuman, 1999., str. 220. 27.8.2007
108
109
50
informacijska
strategija
nije
mogla
raunati
na
koritenje
medijskih mrea determinatora kaosa, jer su te komunikacije bile pod nadzorom i izvan omeenog podruja krize, u svijetu gdje su vrijedili drugi standardi. Ta je informacijska strategija bila u funkciji kako prava na samoodreenje, tako i funkciji obrane i potpore vojnoj strategiji koja je u konanici dovela i do pobjede i oslobaanja okupiranih teritorija RH. Meutim, stvaranje ta je informacijska strategija imala za posljedicu kod Muslimana/Bonjaka, partnera
nepovjerenja
referendumske koalicije110, jer je bila u suprotnosti s njihovom politikom strategijom, i zato je bila u sukobu sa strategijom proizvodnje pristanka na graansku BiH. Uspjeh informacijske strategije proizvodnje identiteta u borbi protiv srpske agresije u Hrvatskoj i BiH, imao je negativne uinke za hrvatsku stranu u BiH111. Ne zbog teritorijalnih apetita, tj. stvaranja Velike Hrvatske, nacionalnih optubama namjerama razvojni dosljedne i za i ve zbog toga to zahtjev BiH, su i je sa za to stajalita bonjakih i interesa podjelom onda kada Jer, konstitutivnou argumentirati zajedniki se politike
teritorijalnou Hrvata i BiH bilo najefikasinije neutralizirati hrvatskim gospodardki bile su ako predlagani planu.
programi. na
namjere
hrvatske Rijetko
gospodarskom
spominje,
110
Referendumska koalicija je naziv to ga D. Owen (1998) koristi za hrvatsko/bonjako politiko zajednitvo na referendumu (konac veljae 1992.) koji je bio uvjet za meunarodno priznanje BiH. Stajalite Alije Izetbegovia i njegova kruga bilo je da ako Srbija i Hrvatska zarate, da e onda 'Bosna lake doi do svoje drave'. General pukovnik JNA I. M. o tome je izvijestio predsjednika Tumana sredinom 1991.; General I. M. koji je umirovljen prije 1990., o tome mi je govorio u jesen 2004. 27.8.2007
111
51
predsjednicima odnosno premijerima Austrije, eke, Slovake, Maarske, regije Slovenije i Ukrajine da se unutar u srednjoeuropske vitalnih razmotri mogunost suradnje nekoliko
gospodarskih projekata112. Hrvatska je razvojna strategija bila usmjerena k Europi, integraciji u Srednju Europu zajedno s BiH. Bonjaki su razvojni planovi bili usmjereni k zajednitvu s muslimanskim zemljama113, koje su protiv agresije .. pruile znaajnu politiku, materijalnu i vojnu pomo114, ali i zato da bi istakli neovisnost od druga dva naroda u BiH, i da bi emancipirali svoj politiki i kulturni identiteta. Zato su hrvatski prijedlozi doekivani s podozrenjem bez obzira radilo se o politikim, gospodarskim ili kulturnim programima. I bosansko-hercegovaki Hrvati traili su svoj politiki
112
Pismo predsjednika Tumana predsjedniku Izetbegoviu 6.11.1992.; Predsjednik Tuman procjenjuje da su sljedei projekti od interesa za iri krug zemalja, ukljuujui i BiH: izgradnja nizinskih eljeznikih pruga i autocesta, izgradnja slobodnih industrijsko-trgovinskih zona, projekt daljnje izgradnje naftovoda i plinovoda do zemalja Srednje Europe, projekt razvitka turizma na cijelom prostoru Jadrana i Srednje Europe, projekt zatite okoline. Predsjednik Tuman predlae sastanak na vrhu na Brijunima do konca 1992., a da strunjaci prethodno razmotre modalitete realizacije ovih projekata. Nikada, u posljednjih stotinu godina, muslimanski svijet nije bio ujedinjen kao u sluaju Bosne. Tim nastojanjima pridruili su se svi .. Bilo je to najire i najdjelotvornije civilizacijsko svrstavanje u korist bosanskih muslimana ocjena je S. Huntingtona s kojom je suglasan i Izetbegovi (Sjeanja, str. 182.). Organizacija islamske konferencije (OIC) davala je bosanskim muslimanima politiku podrku u UN-u, 1993. OIC je ponudio 18.000 vojnika za mirovne snage UN-a (Zapad je pristao na 7.000 tisua). Nepoznata je vrijednost vojne opreme i naoruanja to su islamske zemlje uputile ABiH; nije slubeno potvren ni broj 'boraca za slobodu', mudahedina, koji su se borili u BiH a procjene se kreu oko nekoliko tisua. Zato ne iznenauje to Vlada RBiH predlae MORH-u sporazum o proizvodnji i prometu naoruanja (Strogo pov. Broj: 47-25/92, od 26.9.1992.) radi zajednike proizvodnje tenkova i drugog oruja za Kuvajt, Saudijsku Arabiju, Iran i Pakistan; A. Izetbegovi, Sjeanja, str. 182. 27.8.2007
113
114
52
politiki gradili
subjekt kao
BiH,
sa
svim naroda
kolektivnim koji je
pravima sticajem
stoljeima su
povijesnih okolnosti ivio u razliitim dravama. Inzistiranje Hrvata u BiH na tim odrednicama svojeg nacionalnog i kulturnog identiteta bilo je od strane Bonjaka, koji su svoju proizvodnju identiteta od 1990-ih gradili na identifikaciji s bosanskom dravom, stalno tumaeno kao namjera podjele BiH. ak i onda kada je bonjako vodstvo predlagalo podjelu BiH. Naime, zapadnu koncem 1993. predsjednik moete Izetbegovi proglasiti je ponudio
Hercegovinu
Hrvatskoj:
pripojenje
Hrvatske Republike Herceg-Bosne Hrvatskoj s time da srednja Bosna ostane u okviru Muslimanske Republike. Predsjednik Tuman je to odbio jer je vodio rauna o cjelokupnom hrvatskom narodu u BiH, i jer je smatrao Hrvatskoj nije bila u interesu podjela.. .. da postoje dublji zajedniki interesi, i zbog stratekih razloga, negoli to bi bilo samo zbog pripajanje zapadne Hercegovine i
115
Predsjednik
Tuman
nerazumijevanja
jednostranog
obavjeivanja i bosansko-muslimanske javnosti116 govorio je ve 1994. o ponudi bonjakog vodstva da RH moe pripojiti zapadnu Hercegovinu. Tek kada je o tome 2002. progovorio voditelj Misije UN u BiH Jacques Klein, i kada je tu izjavu potvrdio i jedan od posrednika Izetbegovieve ponude Ivo Komi, ona je izazvala vei interes javnosti i komentar Izetbegovia da nije mislio ozbiljno nego je samo ispipavao stvarne Tumanove namjere prema BiH117.
115
F. Tuman, 1999., str. 307., Intervju Televiziji Bosne i Hercegovine, 16. travnja 1994.: Politika sloga Muslimana i Hrvata u Bosni i Hercegovini povijesna je nunost (isto, str. 301-310). F. Tuman, 1999., str. 307. Vjesnik, 15.2.2002. Prema Komievoj izjavi Izetbegovi je predloio pripajanje zapadne Hercegovine Hrvatskoj pred Boi 1993. Tada je jo bio aktualan plan MZ o ureenju BiH kao unije triju republika; to je tri 27.8.2007
116 117
53
'Hrvatskoj
nije
bila
interesu
podjela'
ve
'strateko
povezivanje' s BiH, i u sklopu toga rjeenje ustavnog statusa Hrvata u BiH. Zato je predsjednik Tuman predloio i potpisano ne samo javni sporazum o suradnji Republike Herceg i Bosne i Muslimanske Republike (14.9.1993.), ve i tajni sporazum da se odnosi izmeu bosansko-muslimanske republike hrvatske republike u okviru Unije Bosne i Hercegovine razvijaju na svim podrujima s ciljem stvaranja zajednike drave koja e istodobno stupiti u konfederalni odnos s Republikom Hrvatskom (14.9.1993.). Meutim, dva dana kasnije (16.9.1993.) bonjako
vodstvo potpisuje sporazum sa srpskim elnicima, sporazum koji predvia raspad Bosne i Hercegovine, jer se precizira da e se u sluaju razlaza Unije sva prava Unije RBiH, automatski prenijeti na republiku s preteito muslimanskim stanovnitvom118. Nakon neuspjeha Owen-Stoltenbergovog plana o ureenju BiH kao unije triju republika, dolazi do promjene u hrvatskoj politikoj strategiji jer ona postupno odustaje od zahtjeva da
mjeseca nakon to je Izetbegovi potpisao tajni sporazum o konfederaciji s Hrvatskom (14.9.1993.), ali i sporazum sa srpskim elnicima (16.9.1993.) da se Srbi mogu izdvojiti iz Unije nakon provedenog referenduma, pod uvjetom da se u sluaju razlaza unije prava lanstva BiH u Ujedinjenim narodima prenose na Muslimansku Republiku. Prema tome, vjerojatnije je da je Izetbegovi bio spreman i na podjelu BiH, samo da ne mora prihvatiti konfederaciju. Osim toga, ako je ve ispipavao namjere predsjednika Tumana, onda je trebao javno i priznati da ovaj nije prihvatio ponudu o podjeli BiH.
118
Nakon pronalaska obostrano prihvatljivoga rjeenja teritorijalnog razgranienja triju republika koje e initi Uniju, a za vrijeme prve dvije godine postojanja te Unije, mora biti pripremljen i proveden referendum. O datumu odravanja moraju se sloiti sve tri strane, a pitanje graanima svake od republika bit e da li se slau da i dalje ostanu u Uniji ili je ele napustiti. U sluaju raspada Unije, sva prava Unije Republika Bosne i Hercegovine, ukljuujui i lanstvo u Ujedinjenim narodima, bit e automatski prenesena na republiku s preteito muslimanskim stanovnitvom (16.9.1993.). 27.8.2007
54
BiH tvore tri konstitutivne jedinice, tj. da Hrvati imaju pravo na svoju konstitutivnu jedinicu. Kompromis je graen na rjeenju da se Federacija uredi na kantonalnom principu ali bez podjele na dva entiteta. Kompenzaciju na taj ustupak hrvatske politike s bonjake strane bila je da se uspostave konfederalne sveze izmeu Federacije BiH i Republike Hrvatske. Do takve promjene hrvatske politike dolazi u okolnostima kada se bonjaka strana odluila na vojno rjeenje, koje je imalo za posljedicu etniko ienje Hrvata u srednjoj Bosni. Republika Hrvatska je pomagala u sredstvima i naoruanju i HVO i ABiH protiv srpske agresije, ali bila je protiv vojnog uplitanja u bonjako-hrvatski sukob ve je traila politiko rjeenje i pristala na kompromise kako bi se zaustavio rat izmeu Bonjaka i Hrvata u BiH. Tu promjenu, odustajanje od vlastite konstitutivne jedinice, teko je prihvatio hrvatski narod u BiH, a i vladajuoj stranci u Hrvatskom Saboru bilo je teko dobiti veinu za izvjee
119
Zato? Zato to je veina Hrvata u BiH rjeenje nacionalnog pitanja vidjela u zajednici s Hrvatskom. Neupitno je i da je Franjo Tuman bio za takvu opciju120. Meutim, iz toga ne slijedi njegova opsesija podjelom Bosne kako to tvrdi Izetbegovi: On .. je radio na realizaciji velike Hrvatske, jer je to bila njegova
119
Predsjednik Tuman u nekoliko je navrata govorio i na sjednici Predsjednitva HDZ-a i Klubu zastupnika HDZ u Saboru (25.1.1994.), na Sredinjem odboru HDZ-a (24.2.1994.), u poruci naciji (3.3.1994.) kako bi dobio podrku za svoju politiku. Vidi: F. Tuman. ZNA SE. HDZ u borbi za uvrenje hrvatske dravne suverenosti. Zagreb: Glavno tajnitvo Sredinjice HDZ-a, 1995., str. 76-101. D. Marijan, isto, str. 244. 27.8.2007
120
55
kombinacija.
Njegova
iskrena
kombinacija
nije
bila
nekakva
konfederacija, ve uzeti jedan komad Bosne i Hercegovine121. Kombinacija i povjesniara Tumana i predsjednika Tumana bila je da se Bosna i Hercegovina ne moe odrati kao unitarna, graanska drava, kao replika Jugoslavije u malom, nakon to su propau komunizma zapoeli procesi nagle demokratizacije srednje i istone Europe. Isto tako nije vjerovao u opstojnost BiH ako se Srbi izdvoje iz BiH. Zato to je vrsto vjerovao u takve svoje procjene nije morao traiti i initi nita na podjeli BiH: je za on je kao povjesniar procijenio neodrivost, i opisao bosanskohercegovake Hrvate traio opstojnost i pogubnost, hegemonistikih rjeenja u vienarodnim dravama. Zato ravnopravnost kao konstitutivnog naroda, i u tome im je davao politiku potporu, jer su bili ugroeni kako od Srba tako i od Bonjaka122. Srpska je politika elita svoje ciljeve teila ostvariti teritorijalnim jednoj Bosnom dravi. i prekrajanjem Bonjaka ne bive Jugoslavije elita i etnikim se s ienjem zaposjednutih prostora, kako politika Hercegovinom, sustavno ili ne narod drave su u ostavljajui BiH bi svi Srbi ivjeli u poistovjetila (ni Hrvatima Srbima) nije se s
prostor za politiku opstojnost na ravnopravnim osnovama. Obje te politike svjestan, najbrojniji interesima razbijale biti dravu. to dravi Jak Izetbegovi znai kada eli svjestan,
vienacionalnoj i
poistovjeuje i
dravom: interesi bonjakog naroda su bili potpuno identini s Bosne Hercegovine. organizovan bonjaki narod je bio uvjet opstanka Bosne i Hercegovine. Za mene je borba za bonjaki narod uvijek znaila borbu za Bosnu i
121 122
A. Izetbegovi, isto, 2005., str. 54. Vidi zakljuak rasprave D. Marijana, 2004, str. 244. 27.8.2007
56
Hercegovinu.
Te
ravni
nisu
bile
ni
pod
kakvim
uglovima,
ve
potpuno u istoj osi123. Paradoks je da se bosanskohercegovake Hrvate i hrvatsku politiku optuuje za sustavno razbijanje Bosne i Hercegovine. Hrvatska ponuene politika planove dva je MZ jedina o strana koja je potpisivala jer su tri triju naroda, sve bila i ustavnom ureenju unija BiH
zadovoljena
uvjeta:
konstitutivnost provincije,
teritorijalnost
(kantoni,
republika).
Hrvati su odustali od unije triju republika, pa ak i od koncepta treeg entiteta. injenica je da je slubena hrvatska politika uvijek bila za politiko, a nikada za vojno nametanje ustavnog rjeenja za BiH, bez obzira na emocionalna oekivanja Hrvata u BiH. injenica je takoer da bez obzira na spremnost hrvatske politike na kompromise, ne bi bilo ni washingtonskih ni daytonskih sporazuma. Hrvatski politika ustupci radi postizanja mira u na BiH politikim i
putem, nisu otklonili nego su pojaali optube da je hrvatska dijelila BiH. Hrvatski ustupci politikom diplomatskom planu koji su doveli do sporazuma o Federaciji BiH i njezinoj konfederaciji s Hrvatskom, te daytonski sporazumi, nisu doveli do samoodrivog rjeenja za BiH, pa ti ustupci nisu mogli biti ni honorirani kao uspjeh. tovie, u Daytonu konfederacija RH i Federacije BiH stavljena je u drugi plan, a nakon 2000. slubena politika RH odrekla se svih washingtonskih sporazuma i obveza po tim sporazumima. Time je na informacijska strategija a javno proizvodnje identiteta izgubila vjerodostojnosti,
123
57
Informacijska da nametnuta
strategija
proizvodnje ne
identiteta i
BiH ne
je
doivjela neuspjeh, jer je razvoj dogaaja nakon Daytona pokazao ustavna rjeenja funkcioniraju nude samoodrivi razvoj za BiH. Hrvatska je politika jo 1990. bila na stajalitu da je federacija tri entiteta najpovoljnije rjeenje za BiH. Moe li se hrvatska politika i dalje optuivati za podjelu BiH jer je predvidjela to e se dogoditi ako interesi sva tri naroda u BiH ne budu zadovoljeni? za Hoe li se hrvatska nema politika da i dalje optuivati podjelu BiH iako dokaza politiki,
diplomatski i vojno radila na razgradnji BiH? Konano BiH? Bosna i Hercegovina je podijeljena u Daytonu 1995. i to loe124. Sve dok vladajue informacijske strategije budu banalizirale ideju nacionalne ustroj koje i BiH e osobne nije slobode, dok i se dok naroda bude se koje proizvodio ne pronae e biti e pristanak na unitarnu BiH, dok se ne odgovori na pitanje zato dananji rjeenje funkcionalan, sva tri dominirati zadovoljiti dotle kada je hrvatska politika dijelila BiH: 1991.,
informacijskim
prostorom
informacije
daleko od dokumenata, injenica i istine o ratu i dogaajima koji su odreivali prijedloge i rjeenja ustavnog ureenja BiH.
124
I. Lui. Tko (ni)je dijelio Bosnu?, str. 205. U: Dr. Franjo Tuman neoprotena pobjeda. Zagreb: UHIP, 2003., str. 169-212. 27.8.2007
58
Proizvodnja zaborava. Informacijsku odnosno stvaranja strategiju vlastite koja oblikuje drave javno od znanje u
funkciji uvanja srpske hegemonistike politike u Jugoslaviji, nacionalne Jugoslavije, nazvali smo proizvodnjom zaborava125. Stoerne gravitacijske toke u promociji ove strategije na meunarodnom planu su sljedee: a) Proces raspada Jugoslavije poinje s ustavom iz 1974., koji to je se u umjesto praksi 'principa pretvorilo jedinstva u drave i dravne tj. politike' 'prenaglasio princip nacionalne suverenost autonomije', dijelova
republika. Uvoenje viestranaja legaliziralo je zahtjev za konfederalnim ureenjem Jugoslavije to vodi njezinu raspadu. Konfederacija nije drava i protivna je srpskom nacionalnom interesu jer srpski narod 'nije dobio pravo na vlastitu dravu'; b) Svaka naelu manjinu razgradnja jedinstvene republika koje se jugoslavenske je drave po i iz
suverenosti u
diskriminirajua jer srpski narod pretvara u nacionalnu republikama Jugoslavije. U temeljima je moderne civilizacije ideja da su narodi suvereni jer 'narod je najvii izvor politike moi' i 'ne postoji moralna i pravna osnova' da netko srpskom narodu oduzme pravo na jedinstvo i na njegovu nacionalnu dravu126.
125
Modeli informacijskih strategija koje ovdje prikazujemo jesu hipotetski konstrukti koji bi trebali biti primjenjivi kao analitiko sredstvo za ralambu formiranja javnoga znanja. Proizvodnja zaborava tehnika je informacijskih strategija koje su u funkciji razliitih hegemonistikih i ekspanzionistikih politika. Uspostavljanje punog nacionalnog i kulturnog integriteta srpskog naroda, nezavisno od toga u kojoj se republici ili pokrajini nalazio, njegovo je 27.8.2007
126
59
c) U
Jugoslaviji
jedino
srpski Srbije i
narod
nema
svoju
dravnosti pokrajina
podrazumijeva jedinstvene
stvaranje
d) Srpski je narod u Jugoslaviji bio ugroen i u inferiornom poloaju. Republike granice na drugom zasjedanju AVNOJ-a odreene su na tetu srpskog naroda, pa ih treba revidirati jer 'izvan teritorija SR Srbije ivi znatno vie Srba nego to je u Jugoslaviji Slovenaca, Albanaca i Makedonaca, Muslimana. e) Kako bi se drao u inferiornom poloaju u Jugoslaviji srpskom je narodu stalno nametana povijesna krivica iako je srpski narod bio izloen genocidu u dva rata i na rubu fizikog unitenja. Poznata je zavjera protiv Srba iji su tvorci i nositelji najee Vatikan, Njemaka, Kominterna, Hrvati127. Ovakva informacijska strategija bila je tj. potpora njezinoj mreom, i katoliki narodi u Jugoslaviji: Slovenci i uzetih pojedinano, a skoro isto koliko i
hegemonistikoj raspolagala s
politici,
diplomatskoj, politikoj i vojnoj strategiji. Kako je do poetka jakom diplomatskom ta je jednom od najjaih vojnih sila u Europi128, kontrolirala najvei jugoslavenskog informacijskog prostora, strategija proizvodnje zaborava imala dostatnog uspjeha, pogotovo to i MZ
istorijsko godine.
127 128
demokratsko
pravo
stoji
Memorandumu
SANU,
iz
1986.
Sve ove teze ve se nalaze u Memorandumu SANU iz 1986. godine. Smatra se da je po vojnim potencijalima JNA bila etvrta sila u Europi. 27.8.2007
60
nije
bila
za
razbijanje
Jugoslavije,
ve
samo
za
njezinu
kojima ive Srbi, ova informacijska strategija slui se sljedeim alatima: a) optubama za zloine protiv Srba; potenciraju se stvarni i izmiljeni prikazi genocida i strahota kojima je srpski narod bio izloen tijekom povijesti od Turaka, b) Albanaca, Austrougarske, Hrvata, Nijemaca, itd.; demonizacijom
neprijatelja koji ugroavaju sudbinu i budunost srpskog naroda (Hrvata i Muslimana/Bonjaka prvenstveno, a potom i ostalih); stvara srpskih protiv se klima da c) postoji tko samo nije jedna za opcija za nacionalni dravu taj se je u opstanak a to je sveti rat za teritorijalni integritet svih prostora; sila zna srpskih jedinstvenu d) srpsku sve to ('ustaa, faista, nacionalista'),
neprijatelj
nacionalnih
interesa;
neprijateljskim medijima kazuje o srpskim zloinima i strahotama je neprijateljska propaganda, dezinformacija i la. Informacijska strategija u funkciji zaborava djelovala je na dva plana: prikazujui vanjskom svijetu svoju politiku kao borbu za demokratska prava i slobode, a na unutarnjem planu negirala je i abolirala sva nedjela i zloine to su ih inile srpske postrojbe osvajanjem i etnikim ienjem teritorija u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Program obuhvatila stvaranja jedinstvene na kojima srpske ive drave nije koja bio bi bez
sve
teritorije
Srbi,
129
Proturjenost stajalita MZ je u tome to je MZ davala slubenu potporu onim politikim opcijama i snagama koje nisu bile za demokratizaciju Jugoslavije. MZ nije smetalo to je svoje ciljeve eljela ostvariti oslanjajui se na komunistike stranke koje su tek promijenile svoje nazivlje ali ne i programe i ideologije. 27.8.2007
61
potpore poziciju
barem na
dijela da
MZ.
Srpska a ne
politika
gradila imaju
je
svoju na
tezi
narodi,
republike,
pravo
samoodreenje i odcjepljenje. Potporu takvom stajalitu davala je i meunarodna zajednica nekim svojim nepreciznim formulacijama ili prijedlozima koji su ili na ruku velikosrpskoj politici: Narodi sudbini Ministri naroda Jugoslavije jedini mogu odluiti o vlastitoj
(Brijunska deklaracija, Brijuni, 7.7.1991.) vanjskih na poslova EZ: potvrdili ukljuujui pravo svakog na
samoodreenje,
pravo
odcjepljenje i udruivanje130. Nizozemska je vlada 13.7.1991., predloila je lanicama EZ dokument131 u kojem se zalae da naelo samoodreenja npr. ne moe se odnositi iskljuivo na postojee republike i istovremeno biti smatrano neprimjenjivim na nacionalne manjine unutar tih republika, unutranjih granica kao mogue rjeenje132. Ovaj dokument nije dobio potporu ostalih lanica EZ, ali supredsjedatelj Londonske konferencije o bivoj Jugoslaviji lord Owen, kada je otkrio postojanje tog tajnog nizozemskog prijedloga ustvrdio je: Nerazumljivo je da je prijedlog za promjenu odnosno ini se da trenutana zbivanja upuuju na dobrovoljnu promjenu
130
Deklaracija ministara vanjskih poslova EZ, od 20. 8. 1991., prema M. Libal. Njemaka politika i jugoslavenska kriza 1991. 1992. Zagreb: Golden marketing Tehnika knjiga, 2004., str. 56. M. Libal upozorava: Ta zvonka frazeologija nije mogla prikriti injenicu da je taj vrlo openit i neobvezujui dokument svaka strana mogla tumaiti na svoj nain. I to je najvanije, dokument nije rijeio proturjeje izmeu tenji za neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti pojedinih republika, te pozivanje na samoodreenje naroda, to e nuno dovesti do preispitivanja postojeih granica, (isto, str. 56). Nizozemska je predsjedavala Europskom zajednicom od srpnja do prosinca 1991. D. Owen. Balkanska odiseja. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 1998., str. 66-67. 27.8.2007
131
132
62
republikih ostajanje
granica kod
odbacilo
svih
jedanaest est
ostalih republika
lanica bive
Europske zajednice Moje je miljenje uvijek bilo da je uporno meunarodnih granica Jugoslavije .. prije no to je uope bilo govora o priznanju tih republika, bila ludost vea od sama preuranjena priznanja133. Potpuno suprotnog stajalita bio je Hans-Dietrich Genscher za kojeg je nepromjenjivost republikih granica ostalo kljuno pitanje, jer svako toleriranje Miloevieve koncepcije etniki definiranih granica znailo bi prijetnje gotovo svim europskim granicama134. No, nasuprot takvom Genscherovom stavu i njemakoj politici, njemaki SPD usvojio je Rezoluciju parlamentarne grupacije SPD o krizi u Jugoslaviji u kojoj stoji: Po tradiciji i iz uvjerenja podravamo pravo na samoodreenje naroda135. Informacijska strategija proizvodnje zaborava ne nastoji
zatajiti svoje ciljeve, tovie ona ih propagira; ona nastoji zaboraviti nedoputene metode, sredstva i poinjene zloine u ostvarivanju tih ciljeva, tako da ta tamna strana povijesti ne postane javno znanje. Objanjenje i/ili opravdanje za oblikovanje javnoga znanja tehnikama proizvodnje zaborava, uvijek je bilo: povijest piu pobjednici! Zato je proizvodnja zaborava tehnika politike. kojom se slue ekspanzionistike i hegemonistike
D. Owen, isto, str. 67-68. M. Libal, isto, str. 89. Dodue u nastavku stoji: Ostvarenje prava na samoodreenje moe, ali ne mora voditi do dravne neovisnosti, N. Ivankovi. Bonn. Druga hrvatska fronta. Zagreb: Mladost, 1993., str. 187. SPD u rezoluciji otro kritizira Genschera: Izraavamo kritiku za proturjeno, konfuzno, a djelomino i izravno tetno dranje Savezne vlade glede krize u Jugoslaviji. To vai poglavito za samog saveznog ministra inozemnih poslova, ija je politika prvo ohrabrivala Srbiju na opstrukciju, a zatim Hrvatsku na iluzorno ponaanje. (isto, str. 189). SPD je ovu rezoluciju usvojio 16. 10. 1991. 27.8.2007
63
Postoje povijest:
razliiti
oblici
ekspanzije
hegemonije itd.
kroz te
osvajanja,
kolonizacija,
protektorati,
Sve
forme pokoravanja ostavljale su na zaposjednutom podruju neke mree: ljudi, kulturnih pa ak i politikih institucija. U svim tim oblicima pokoravanja nazire se neki oblik multikulturalnosti pa makar i u negativnim formama136; dakle, postoji barem minimalna spremnost na postojanje mrea pokorenog drutva i spremnost na materijalnu i kulturnu (ko)egzistenciju s pokorenim drutvima i kulturama. Vukovar i Srebrenica primjeri su jedne druge vrste agresije i nespremnosti je na multikulturalnost Vukovara: biti bilo koje drutva vrste. koje Cilj je tu osvajanja Vukovara je uspostava Vukovara kao srpskog grada137. Cilj osvajanja protiv prisutno i zamijeniti ga protudrutvom138; zamijeniti ga srpskim drutvom briui sve dokaze o kulturnom, politikom, povijesnom postojanju starog, prethodnog drutva. Jednako tako, cilj srpske agresije drutvu139. na Na Hrvatsku takav je stvaranje prostora podaci protudrutvu: o etnikom brisanjem kolektivnog pamenja i dokaza o prethodnom hrvatskom zakljuak upuuju ienju140 okupiranih teritorija i u RH i u BiH ali i podaci o
136
Npr. aparthead je oblik u kojem se multikulturalnost porie ali se fiziki ne ponitava. Vidi D. Marijan Bitka za Vukovar 1991 (Scrinia Slavonica 2 (2002) str. 367-402). U lanku se takoer daju i podaci o nacionalnom sastavu stanovnitva iz kojih je vidljivo da od 84.189 stanovnika Vukovara Srba je bilo 31.445. Termin posuujemo od I. Rogia. Vidi: Ivan Rogi: Vukovar '91 i praksa protudrutva, u zborniku Vukovar '91, meunarodni odjeci i znaaj ur. J. Jurjevi, D. ivi, B. Esih, Zagreb: Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, 2004., str. 147-158. JNA i srpske paravojne postrojbe oslobodile su Vukovar 18. studenog 1991. tako da u tom slobodnom Vukovaru mjesta za preivjele Hrvate bilo je samo u logorima, ne i u kulturnom i politikom ivotu grada. Vidi A. Rebi (Prognanici i izbjeglice kao strateko sredstvo velikosrpske agresije na Hrvatsku, u: Dr. Franjo Tuman vizije i postignua. 27.8.2007
137
138
139
140
64
kulturocidu; podaci da je samo 1991. godine razoreno u agresiji na Hrvatsku 660 objekata spomenika kulture (od kojih je 126 nacionalnog knjinice. naselja141. Protudrutvo svoju ekspanziju nastoji obrazloiti tvrdnjama kao da nikada nita prije protudrutva na prostoru ekspanzije nije bilo. Zato je zadaa politike u funkciji protudrutva uspostaviti kolektivni zaborav (izbrisati sve tragove, dokaze i spomenike o drugim socijalnim grupama, narodima i kulturama). Istodobno s kolektivnim zaboravom i brisanjem materijalnih dokaza o drugima, ide prikaz opstojnosti i trajne nazonosti protudrutva na osvojenom podruju. Protudrutvo obranom vlastitog ne moe priznati vlastitu ulogu u brisanju insistira ili svjetskog znaenja); je i razaranjem ak je 332 stavljeno povijesna izvan funkcije 46 muzeja i galerija, 9 arhivskih zgrada i 22 Bombardirano razarano
(povijesnih) dokaza o drugima i zato svoju agresiju opravdava nacionalnog korpusa. Protudrutvo samo na pamenju o vlastitoj opstojnosti na podrujima na kojima egzistira ili se namjerava proiriti; pri tome pamenje poprima sredinje mjesto i ulogu u ostvarivanju ciljeva protudrutva. Obrazac pamenja protudrutva je proizvodnja zaborava:
zaborava o egzistenciji drugih drutava, i zaborava o nainu brisanja dokaza o njihovu postojanju. Sve to je u suprotnosti s
Zagreb: UHIP, 2002., str. 149-152) koji iznosi podatke o 700.000 prognanika i izbjeglica iz RH i BiH ve u ljeto 1992. Velikosrpska okupacija hrvatskih podruja imala su za cilj etniko ienje, i ta podruja bila su etniki oiena: bilo je protjerano 282.000 Hrvata. Povratak prognanika u svoje domove jo ni danas nije u potpunosti zavren.
141
Prema J. Jurevi Uvod, str. 31. u: D. Rehak. Putevima pakla u 21. stoljee: kroz srpske koncentracijske logore. Zagreb: Hrvatsko drutvo logoraa srpskih koncentracijskih logora, 2000. 27.8.2007
65
tim
obrascem
pamenja
se
osporava:
metodom
poricanja,
marginaliziranja, prisvajanja (falsificiranjem) ili osporavanja. Vukovar u srpskoj interpretaciji bio je mjesto obrane od neprijatelja, ustaa, mjesto pobjede. Meutim, i nakon pobjede 1991., ta pobjeda ne imenuje svoje heroje ni svoje rtve. Zato? Na djelu je proizvodnja zaborava; pobjeda je upisana u povjesnicu, ali ne i pobjednici jer je njihova zadaa bila ienje: svih dokaza o opstojnosti drugih. Teko je slaviti pobjedu nad neprijateljem koji vie ne postoji i koji nije trebao postojati. Jednako tako i poraz je ugraen u obrazac proizvodnje zaborava. Poraz se ne priznaje i na nain da se odbija uiti povijest Vukovara142 nakon 1990. Zato obrazac povijesnog pamenja koji se gradi na proizvodnji zaborava na isti nain inkorporira posljedice pobjede i posljedice poraza u polje ne-znanja. Tek nekoliko primjera kako strategija proizvodnje zaborava porie svako postojanje injenica i dokaza o povijesnim dogaajima: S. Miloevi: Znate li da nije postojao ni jedan logor u Jugoslaviji, odnosno u Srbiji, ne za Hrvate nego ni za koga. Ni za Hrvate, ni za Muslimane, ni za koga. (S. Miloevi, Vjesnik, 3.10.2002.) .. kada je poela
143
ta
Srbiji, da su se meni obraale razne strane delegacije koje su dolazile drugim povodima i pitale me za logore. Svakom od njih odgovarao sam. Izvolite, imam deurni helikopter,
142
Prema Erdutskom sporazumu Srbi su izborili pravo da u hrvatskom Podunavlju povijest nastanka hrvatske drave nije za njih predmet u nastavnim programima sve do 2002. godine. S. Miloevi, Vjesnik 3. listopada 2002., str. 10; Fonogram, Drugi dan svjedoenja predsjednika Mesia u Haagu: Suoenje s Miloeviem. 27.8.2007
143
66
stavite prst na kartu gdje god elite u Srbiji, nema nita. I poslije dva tri takva odgovora jedna je delegacije, to su bili Nijemci, traila da ode. Pokazali su prstom na kartu rudnik u Aleksincu, i otili tamo i nali (S. Miloevi, Vjesnik, 3.10.2002.)144. Podatke o logorima pod srbijanskim nadzorom i krenju
ljudskih prava u tim logorima, tijekom agresije na Republiku Hrvatsku, objavila je i komisija Ujedinjenih naroda 1995. godine. Prema zavrnom izvjeu komisije, u razdoblju 1991-1995, osnovano je priblino 480 logora je od pod srbijanskim jednog nadzorom ili vie u koje su internirane vojne i civilne osobe. Od 480 logora priblino 300 logora prijavljeno strane neutralnih izvora, a oko 180 logora prijavljeno je od strane ne-neutralnih izvora pa ih komisija vodi pod oznakom nepotvreno145. Agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu kao i poinjene zloine u agresiji, srpsko javno mnijenje, ali i srpska zajednica u Hrvatskoj teko prihvaaju. Tako jo uvijek profesori i bivi generali na tribini pokolj zloine Pravnog fakulteta laima u predsjednik u Beogradu i Boris masovni nije srebreniki zanijekao nazivaju Srbijanski poinjene Zapada muslimanskim Tadi, ali hrvatsku
izmiljotinama146.
Srebrenici,
oslobodilaku operaciju Oluja usporedio je sa Srebrenicom i zatraio je meunarodnu osudu Hrvatske zbog zloina nad Srbima
144
S. Miloevi, Vjesnik 3. listopada 2002., str. 10; Fonogram, Drugi dan svjedoenja predsjednika Mesia u Haagu: Suoenje s Miloeviem. Prema istom izvoru oko 330 logora (200 potvrenih i 130 nepotvrenih) logora nalazilo se u BiH, priblino 80 (30 + 50) na podruju okupiranih dijelova Hrvatske, a priblino 70 (40 + 30) na podruju Srbije (60) i Crne Gore (10). Izvjee utvruje da se srbijanski sustav logora nalazio u tri drave (Srbija/Crna Gora, okupirani dijelovi Hrvatske, te BiH) i da je predstavljao jednu cjelinu, budui da je i srpska oruana agresija bila cjelovit projekt (prema J. Jurevi, isto, str. 31-32). Vjesnik, 28. i 29.5.2005. 27.8.2007
145
146
67
poinjenim proizvodnja
poslije zaborava
Oluje147. kojom se
to
je o
samo
taktika
nove
istina
Srebrenici
nastoji
hrvatskom Podunavlju povijest nastanka hrvatske drave nije za njihovu djecu predmet u nastavnim programima od zavretka mirne reintegracije 1998. sve do 2002. godine. Odbijanje uenja suvremene povijesti vlastite drave jeste privrenost strategiji proizvodnje zaborava, i nemirenja sa injenicama da je Srbija izvrila agresiju na RH i BiH, da je dobar dio Srba sudjelovao u toj agresiji. Skandal koji je izbio oko Dodatka udbenika za najnoviju povijest koji
148
bi
se
trebao
koristiti
kolama
je i pokazatelj spremnosti hrvatske politike da u edukacijskom procesu prihvate metodu proizvodnje zaborava a ne suoavanje s injenicama i istinom. Strategija proizvodnje zaborava koristi se ne samo u
promociji nego i u zatiti ekspanzionistikih politika. Tako je beogradska vlada, pozivajui se na zatitu nacionalnih interesa, postigla sporazum sa Haakim sudom prema kojem e kljuni dokazni materijal ostati pod velom tajne jer e za njih vaiti 'mjere zatite'. Uvid u njih bit e mogu iskljuivo sucima i nikome vie. Izuzeti su od uvida javnosti najvaniji dokumenti o djelovanju Vrhovnog ne jugoslavenskog obrane politikog u i vojnog od vrha, 1992. odnosno do 1999 vijea neki (VSO), razdoblju dokazi sa
Pozivom na nacionalne interese, Beograd je uspio ishoditi da se objave kljuni pisani suenja Slobodanu
147 148
Veernji list, 2.8.2005. Veernji list, 28.7.2005. Zvonimir Despot: Povijest koju pie politika. 27.8.2007
68
Miloeviu, nego ih mogu vidjeti jedino haaki suci je uspio ishoditi da se da proizvodnja informacijske zaborava,
149
. Beograd i ne
neutvrivanja meusobno
neotkrivanja istine, i dalje ostane na djelu. Spomenuti sporazum ukazuje dvije strategije iskljuuju, nego ponekad ulaze bilo u kratkorone saveze, ili dugorone po pojedinim tokama. Oito je da dvije informacijske strategije, proizvodnja zaborava i proizvodnja kaosa, imaju neke zajednike toke u odreivanju pristupa, oblikovanju javnoga znanja i oblikovanju javnih istina o ratu u RH i BiH. Proizvodnja zaborava nije odlika samo protudrutava. Niti je odlika samo onih koji su izgubili svoje ekspanzionistike ratove. Proizvodnja zaborava odlika je svih onih povijesnih i politikih sustava koji se zasnivaju na vrijednostima, ili su poivali na vrijednostima, to su ih odbacili bilo sama drutva koja su provodila takvu politiku ili su pak te vrijednosti postale meunarodno neprihvatljive. No zbog zatite vlastitih interesa proizvodnja zaborava i dalje je na djelu. Umjesto zakljuka U informacijskom prostoru oblikuje se javno znanje. Na javno znanje djeluje niz informacijskih strategija s jasnim ciljevima, nastojei osigurati informacijsku nadmo svojoj, a diskreditirati protivniku informacija stranu. oblikuju Zato javno je informacijski Javno je prostor znanje saturiran mjeavina informacijama, poluinformacijama, dezinformacijama. Sve te vrste znanje. istina, poluistina i lai. Javno Informacije je znanje isto u tako podlono brzim prostor, promjenama. ali se i
najbre
ulaze
informacijski
149
Vjesnik, 28. i 29.5.2005. Jasna Zani Nardini: tetna tajnovitost Haakog suda. 27.8.2007
69
najbre zaboravljaju. Struna i znanstvena znanja, kulturna dobra i vrijednosti, daleko su trajnije forme znanja koje takoer imaju utjecaja na oblikovanje javnog znanja. Kada je rije o drutvenim i humanistikim znanostima one svoje sudove i spoznaje oblikuju niz godina nakon to su se odreeni dogaaji zbili, i zato, ako imaju, onda imaju utjecaj na javno znanje s velikim zakanjenjem. U ovaj elji da pomognemo istraivanju bi lake istine sami o suvremenoj svoju
povijesti BiH, o hrvatskoj politici prema BiH, nudimo itateljima zbornik dokumenata kako oblikovali spoznaju o tim zbivanjima. U uvodu smo eljeli samo upozoriti na djelovanje nekoliko informacijskih strategija koje oblikuju javno znanje ve niz godina, a koje treba paljivo preispitati kako bi se na temelju dokaza utvrdile injenice i istina. To je svrha ovoga pregleda dokumenata o ustavnom ustrojstvu BiH, dokumenata koji kao cjelina do sada nisu bili dostupni itateljima.
M. Tuman
27.8.2007
70
27/08/2007
1. Deklaracija o dravnoj suverenosti i nedjeljivosti Republike Bosne i Hercegovine (Sarajevo, 27. 2. 1991)
Polazei od vjekovnog zajednikog ivota, duge dravnopravne tradicije i legitimne odluke naroda i graana Bosne i Hercegovine, preko svojih predstavnika izabranih na slobodnim, demokratskim i visestranakim izborima, rijeeni da ostvare demokratsku dravu muslimanskog, srpskog i hrvatskog naroda i pripadnika drugih naroda i narodnosti, koji u njoj ive, donose
IZVOR: http://www.hic.hr/dom/291/dom22.htm; Sarajevo, 27. veljae 1991. Na zasjedanju Skuptine Bosne i Hercegovine zastupnici su raspravljati o prijedlogu Deklaracije o dravnoj suverenosti i nedjeljivosti Republike Bosne i Hercegovine to ju je predloila Stranka demokratske akcije. Za ovu deklaraciju su glasale stranke SDA i HDZ. Srpska SDS stranka je bila protiv i deklaracija nije izglasana
27/08/2007
Hercegovine su odluni u odbrani mirnog zajednikog ivota, suverenosti, nedjeljivosti i teritorijalne cjelokupnosti Republike Bosne i Hercegovine. 7. Ova Deklaracija stupa na snagu kada je, na osnovi toke 5. Amandmana LXXI, usvoje i sveano proglase vijee Skupstine SRBiH na zajednikoj sjednici.
27/08/2007
2. Skuptina BiH: est toaka predsjednika Predsjednitva Alije Izetbegovia o budunosti SFRJ (Sarajevo, 27. 6. 1991.)*
Sarajevo - Na vanrednom i trajnom plenarnom zasedanju Skuptine BiH zapoetom sino u 17,30 Alija Izetbegovi, predsednik Predsednitva Republike predloio je parlamentu da usvoji est taaka povodom razdruenja Slovenije i Hrvatske od Jugoslavije. Prethodno su zasedanje napustili poslanici najbrojnije opozicione partije SDP - jer Skuptina ni ovaj put nije prihvatila da raspravlja o njihovom predlogu Rezolucije o poloaju BiH u Jugoslaviji, Evo est Izetbegovievi predloga parlamentu: 1. Da su Slovenija i Hrvatska iskoristili pravo na samoopredeljenje, i da BiH nema prigovor na legitimnost toga. 2. U donoenju odluka o razdruivanju ima elemenata jednostranosti, pa oekujemo da vlade Slovenije i Hrvatske ubudue uvaavaju princip uzajamnosti, 3, BiH pozdravlja spremnost dve republike da pregovaraju o udruivanju u jugoslovcnsku zajednicu, a za BiH je osnov takvih pregovora platforma Izetbegovi-Gligorov, usvojena na samitu republikih lidera u Stojevcu. 4. BiH e do novog dogovora o Jugoslaviji potovati ustrojstvo Jugoslavije po kome je ova republika suverena i nedeljiva. 5. Granice BiH bie otvorene prema Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Evropi, Jer je to na dug prema narodima koji u BiH ive. 6. Ukoliko za pola godine ne budu uspeno zavreni pregovori o Jugoslaviji, BiH raspisuje referendum graana o opciji odnosa" sa drugim jugoslovenskim narodima. Izetbegovi je po njegovim reima Dejmsu Bejkeru u Beogradu predloio da SAD svoj uticaj usmeri na Srbiju {da prihvati proglaenje Mesia, da potuje ljudska i nacionalna prava Albanaca na Kosovu) i na zapadni deo Jugoslavije (da prihvate minimum dravnih ingerencija jugoslovenske zajednice). Dravnog sekretara SAD zamolio je da meunarodna zajednica fokusira BiH", jer bi graanski rat koji je realna opasnost najpre izbio u ovoj republici. Bejker se sloio s tim", dodao je Izctbegovi Na sastanku sa Tumanom i Miloeviem u Beogradu Izetbegovi je, kako je sino izjavio, uinio poslednji pokuaj da ih privoli na ustupke. Miloevi je rekao da prihvata Savez suverenih republika u okviru Jugoslavije kao dravne zajednice. Tuman je ostao kod svog stava da su on i hrvatsko vrhovnitvo vezani rezultatima referenduma sprovedenog u Hrvatskoj, a to znai pristanak na razgovor o savezu suverenih drava kojem se ne moe unapred nametali institucionalni okvir". Nastavak plenarne sednice zakazan je za danas u 9 sati, a po zavretku jueranjeg bliczasedanja odrane su odvojene, za javnost kao i uvek zatvorene sednice poslanikih klubova vladajuih SDA i SDS i HDZ.
*
27/08/2007
(Brijuni, 7. 7
Sudionici tree runde pregovora izmeu delegacije EZ i jugoslavenskih predstavnika usvojili su dokument o mirnom rjeavanju krize.
Deklaracija
Na poziv jugoslavenske vlade, ministarska trojka Evropske zajednice razgovarala je 7. srpnja 1991. na Brijunima s predstavnicima svih strana koje su izravno ukljuene u jugoslavensku krizu. Cilj misije ministarske trojke bio je da stvori odgovarajue uvjete za mirne pregovore izmeu svih strana. Sve strane primile su k znanju Deklaraciju Evropske zajednice i njenih drava lanica od 5. srpnja 1991. i potvrdile svoju obavezu da e se prijedlozi Evropske zajednice od 30. lipnja 1991. u potpunosti ispuniti, kako bi se osigurao prekid vatre i omoguili pregovori o budunosti Jugoslavije. U vezi s tim prijedlozima daljnji su modaliteti dogovoreni u Aneksu I. Sve strane sloile su se da doslovno moraju biti potovana sljede a na ela, da bi se osiguralo mirno rjeenje: Narodi Jugoslavije jedini mogu odluiti o vlastitoj budunosti, U Jugoslaviji je dolo do razvoja nove situacije, koja za htijeva paljivo nadgledanje i pregovore izmeu razliitih strana, Pregovori moraju poeti hitno, ne kasnije od 1. kolovoza 1991, o svim aspektima budunosti Jugoslavije, bez ikakvih preduvjeta i na osnovi principa sadranih u Zavrnom dokumentu iz Helsinkija i u Parikoj povelji o novoj Evropi (ovo se odnosi osobito na ljudska prava, ukljuujui pravo naroda na samoopredjeljenje, u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda i odgovaraju im normama me unarodnog prava, to znai i onima koje se odnose na teritorijalni integritet drava), Kolektivno Predsjednitvo mora imati potpuna ovlate nja i igrati svoju politiku i ustavnu ulogu, u pogledu save znih oruanih snaga, Sve strane uzdrat e se od bilo kakvih jednostranih koraka, a osobito od svih nasilnih postupaka.