Navodnjavanje

Navodnjavanje
Osjeko-baranjska upanija
TISAK:
Kromopak d.o.o. Valpovo
NAKLADA:
2000 komada
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Gradske i sveuiline knjinice
Osijek pod brojem
ISBN 978-953-7243-15-9
Izdavanje ovog prirunika odobrio je Senat Sveuilita J. J. Strossmayera u
Osijeku svojom odlukom broj 13/09 od 27. travnja 2009. godine.
1

2

NAVODNJAVANJE

POLJOPRIVREDNIH

KULTURA

- prirunik -

Prof. dr. sc. Stjepan Madjar Poljoprivredni fakultet Osijek

Prof. dr. sc. Jasna otari - Poljoprivredni fakultet Osijek glavni urednik

Lektor: Ivana Paali, prof.

Recenzenti:

1. Prof. dr. sc. Frane Tomi, prof. emeritus
2. Dr. sc. Gabrijel Ondraek, - docent, Agronomski fakultet Zagreb
3. Dr. sc. Domagoj Rastija, - docent Poljoprivredni fakultet Osijek
4. Mr. sc. Miroslav Dadi - Poljoprivredni fakultet Osijek

Osijek, oujak 2009.

3

NAVODNJAVANJE POLJOPRIVREDNIH KULTURA

SADRAJ:

1. POTREBE BILJAKA ZA VODOM I SADRAJ VODE U TLU .......................... 6
1.1 POTREBE BILJAKA ZA VODOM .......................................................................... 6
1.2 SADRAJ VODE U TLU ........................................................................................... 9
1.2.1. VRSTE VODE U TLU ....................................................................... 10
- VEZANA VODA
- SLOBODNA VODA
1.2.2. VODNE KONSTANTE TLA ............................................................ 11
- POLJSKI VODNI KAPACITET
- LENTOKAPILARNA VLANOST TLA
- VLANOST VENJENJA BILJAKA
- MAKSIMALNI VODNI KAPACITET
1.2.3. KRETANJE VODE U TLU .............................................................. 12
- KAPILARNO GIBANJE VODE
- INFILTRACIJA VODE
- FILTRACIJA VODE
1.2.4. INTERVALI VLANOSTI TLA ............................. 15

2. ISTRAIVAKI RADOVI I PODLOGE ZA PROJEKTIRANJE I
IZVOENJE SUSTAVA NAVODNJAVANJA ..................................................... 17
2.1. PEDOLOKA I HIDROPEDOLOKA ISTRAIVANJA ................................... 17
2.1.1. PEDOLOKA ISTRAIVANJA ................................................................. 17
2.1.2. HIDROPEDOLOKA ISTRAIVANJA ................................................... 18
2.2. ANALIZA KLIMATSKIH PRILIKA PODRUJA I IZRAUNI
POTREBNIH KOLIINA VODE ZA NAVODNJAVANJE ................................ 19
2.3. GEODETSKE PODLOGE, TOPOGRAFSKE KARTE I PLANOVI ................. 19
2.4. ODREIVANJE PROIZVODNE ORIJENTACIJE U
NAVODNJAVANJU ................................................................................................. 20
Ratarske i krmne kulture
Industrijske kulture
Povrarstvo
Voarstvo i vinogradarstvo
2.5. PROJEKTIRANJE SUSTAVA NAVODNJAVANJA I ODABIR
OPREME .... 21
Idejno rjeenje navodnjavanja
Idejni projekt navodnjavanja
Glavni i izvedbeni projekti

3. METODE, NAINI I SUSTAVI NAVODNJAVANJA ......................................... 23
3.1. POVRINSKO NAVODNJAVANJE ...... 24
3.1.1. NAVODNJAVANJE BRAZDAMA ............. 24
3.1.2. NAVODNJAVANJE PRELIJEVANJEM ........... 26
3.1.3. NAVODNJAVANJE POTAPANJEM ..... 27
- SUSTAV KASETE
- SUSTAV LOKVI
3.2. PODZEMNO NAVODNJAVANJE ......... 28
4

3.2.2. NAVODNJAVANJE PODZEMNIM CIJEVIMA ............. 29
3.3. NAVODNJAVANJE IZ ZRAKA (POD TLAKOM) ...... 30
3.3.1. NAVODNJAVANJE KIENJEM ............................ 31
3.3.2. LOKALIZIRANO NAVODNJAVANJE ......................... 38
- NAVODNJAVANJE KAPANJEM (KAP PO KAP)
- NAVODNJAVANJE MINI RASPRSKIVAIMA(mali rasprskivai)

4. ODREIVANJE ELEMENATA NAVODNJAVANJA .... 44
4.1. NORMA NAVODNJAVANJA . 45
4.1.1. POTREBNA VODA ............................... 45
4.1.2. RASPOLOIVA VODA ................ 45
4.2. OBROK NAVODNJAVANJA .. 47
4.3. BROJ NAVODNJAVANJA .. 48
4.4. TRENUTAK POETKA NAVODNJAVANJA ..... 49
4.4.1. ODREIVANJE TRENUTKA NAVODNJAVANJA
PREMA VANJSKOM IZGLEDU BILJKE ................................... 49
4.4.2. ODREIVANJE TRENUTKA NAVODNJAVANJA PREMA
UNUTARNJIM FIZIOLOKIM PROMJENAMA NA BILJCI ...... 50
TURNUSIMA NAVODNJAVANJA ................................ 50
KRITINOM RAZDOBLJU BILJKE ZA VODU ................ 50
PROCJENI VLANOSTI TLA ................................. 51
STANJU VLANOSTI TLA .................................................... 51
4.5. TRAJANJE NAVODNJAVANJA .... 51
4.6. UKUPNO POTREBNE KOLIINE VODE ZA NAVODNJAVANJE ........ 52

5. CROPWAT. 53
5.1. POTREBA BILJAKA ZA VODOM .... 54
MJESENE VRIJEDNOSTI Eto I KOLIINA OBORINA
PODATCI O KULTURI
IZRAUN POTREBA BILJAKA ZA VODOM
5.2. POTREBA ZA NAVODNJAVANJEM ... 55
5.3. RASPORED NAVODNJAVANJA .. 55
OPTIMALNO NAVODNJAVANJE
PRAKTINO NAVODNJAVANJE

6. NAVODNJAVANJE POLJOPRIVREDNIH KULTURA 57
6.1. NAVODNJAVANJE KUKURUZA . 57
6.1.1. NAVODNJAVANJE SJEMENSKOG KUKURUZA ...... 57
6.2. NAVODNJAVANJE EERNE REPE .. 59
6.3. NAVODNJAVANJE SUNCOKRETA .... 61
6.4. NAVODNJAVANJE LUCERNE ..... 62

7. NAVODNJAVANJE POVRA ... 64
7.1. NAVODNJAVANJE KUPUSNJAA . 64
5

7.1.1. NAVODNJAVANJE KUPUSA .................... 64
7.2. NAVODNJAVANJE POMONICA ... 65
7.2.1. NAVODNJAVANJE RAJICE ................................... 65
7.2.2. NAVODNJAVANJE PAPRIKE ....................... 66
7.3. NAVODNJAVANJE LISNATOG POVRA ..... 67
7.3.1. NAVODNJAVANJE SALATE ..................... 67
7.3.2. NAVODNJAVANJE PINATA ........................ 67
7.4. NAVODNJAVANJE LUKOVICA ... 68
7.4.1. NAVODNJAVANJE CRVENOG LUKA .............. 68
7.4.2. NAVODNJAVANJE BIJELOG LUKA ........ 68

8. NAVODNJAVANJE U ZATIENIM (KONTROLIRANIM)
PROSTORIMA .. 69
Sustav navodnjavanja kap po kap
Fertigacija
DOZIRANJE VODE PRI NAVODNJAVANJU U ZATIENOM
PROSTORU ... 71
ODREIVANJE OBROKA NAVODNJAVANJA
ODREIVANJE TRENUTKA POETKA NAVODNJAVANJA

9. KAKVOA VODE ZA NAVODNJAVANJE ................. 73

10. LITERATURA ....... 75

11. POPIS SLIKA .76

6

POTREBE BILJAKA ZA VODOM I SADRAJ VODE U TLU

UVOD

U osnovi biljne proizvodnje je poljoprivredno zemljite kao prirodno tijelo u kojem se
odvijaju svi ivotni procesi kulturnih biljaka. Dobro ureeno tlo je temeljni proizvodni uvjet
za dobru poljoprivredu i ivot ovjeka. Zemljite i voda su nerazdvojni i imbenici su biljnog,
ivotinjskog i ljudskog postojanja.

Voda je neprestano prisutna u tlu ili na njegovoj povrini. Sadraj vode u tlu je promjenjiv u
zavisnosti od vremenskih prilika i potronje vode od strane biljaka. esto je voda u tlu u
suviku, tako da nepovoljno utjee na tlo i biljku. Druga je krajnost da vode u tlu nema
dovoljno za normalan rast i razvoj kulturnog bilja to se negativno odraava na njihove urode.

Poljoprivrednim zemljitima koja nemaju dovoljno vode za uzgoj poljoprivrednih kultura
tijekom cijele vegetacije ili samo u odreenom razdoblju rasta i razvitka, vodu dodajemo na
umjetni nain. Sve mjere i radovi kojima se svjesno i na umjetni nain poveava sadraj vode
u tlu s ciljem uzgoja poljoprivrednih kultura nazivamo navodnjavanje.

1.1. POTREBE BILJAKA ZA VODOM

Voda ima vrlo znaajnu ulogu u ivotu biljke i za procese u tlu. Biljke trebaju odreenu
koliine vode za svoje ivotne procese kroz cijelo vrijeme vegetacije. Potrebe biljnih kultura
za vodom zavise o fazama vegetacijskog rasta i razvoja te klimatskim i vodnim prilikama
lokaliteta uzgoja. Sadraj raspoloive vode u tlu vrlo promjenjiv. U naim uvjetima
proizvodnje i kod veine poljoprivrednih kultura, sadraj vode u tlu je esto suprotan od
potreba biljaka, tako da je u doba najveih zahtjeva za vodom njen priljev u tlo najmanji.

Kulturna biljka usvaja vodu za svoje ivotne potrebe uglavnom iz tla pomou korjenovog
sustava (a manjim dijelom i preko lista). Zajedno s vodom ona iz tla prima i otopljena biljna
hranjiva to znai da biljka istovremeno pije i jede.

Najveu koliinu usvojene vode biljka troi na procese transpiracije i izgradnju organske tvari
putem fotosinteze.

S agronomskog stajalita bitno je stanje vlanosti i sadraj vode u povrinskom sloju tla od
jednoga do najvie dva metra dubine. Taj se sloj naziva poljoprivredni ili agroloki jer se
u njemu nalazi glavna masa korijenja veine poljoprivrednih kultura.

Voda u tlu uglavnom potjee od oborina ili navodnjavanja, a samo manjim dijelom iz
podzemnih voda. S obzirom na veliko znaenje vode kao glavnog biolokog imbenika, za
postizanja punog potencijala poljoprivrednih kultura nuno je u proizvodnoj praksi dobro
gospodariti vodom u tlu, odnosno odravati povoljan vodni reim poljoprivrednog
(povrinskog) sloja tla.

7

Poznavanje potreba kultura za vodom tijekom vegetacijskog razdoblja kljuan je podatak za
provedbu navodnjavanja te ga je nuno utvrditi ve kod planiranja i pripreme za
navodnjavanje, odnosno pri izboru proizvodne orijentacije u uvjetima navodnjavanja.
Specifine potrebe pojedine kulture za vodom mogu se odrediti eksperimentalnim ili
proraunskim metodama.

Eksperimentalne metode odreivanja potreba poljoprivrednih kultura za vodom
podrazumijevaju dugotrajne, viegodinje egzaktne pokuse koji se obavljaju uglavnom u
znanstvenoistraivakim ustanovama. Rezultati i spoznaje eksperimentalnih metoda se koriste
za izradu proraunskih metoda (modela), u obliku kompjutorskih programa koji su lako
dostupni strunjacima i proizvoaima koji se bave navodnjavanjem. Jedan od najee
koritenih modela za utvrivanje potrebe za vodom poljoprivrednih kultura je raunalni model
CROPWAT koji su preporuili strunjaci FAO-a (Smith, 1992.).

Za izraun su potrebni slijedei podaci: karakteristike podruja (geografske irine, duine i
nadmorske visine), kulture koje e se navodnjavati te klimatski pokazatelji (srednje mjesene
temperature zraka
o
C, brzina vjetra m/s, vlanost zraka %, insolacija i koliine oborina u mm
- koji se mogu pribaviti u Dravnom hidrometeorolokom zavodu).

Proraunskim metodama se dolazi do potreba za vodom poljoprivrednih kultura putem
vrijednosti referentne evapotranspiracije (ETo) i koeficijenta odreene kulture (kc) prema
sljedeem izrazu:

ETc = kc x ETo gdje su vrijednosti sljedee;
ETc = evapotranspiracija kulture (mm/dan)
ETo = referentna evapotranspiracija (mm/dan)
kc = koeficijent kulture

Referentna evapotranspiracija (ETo) definira se kao vrijednost evapotranspiracije s povrine
od 8 cm do 15 cm jednolino visokog i aktivno uzgajanog travnjaka koji potpuno zasjenjuje
povrinu i ne oskudijeva s vodom.

Najvei dio potrebnih koliina vode za uzgajane kulture na otvorenom polju u naim
klimatskim prilikama tijekom vegetacije dolaze iz oborina. Razlika izmeu ukupne potrebe za
vodom poljoprivrednih kultura i priljeva vode oborinama (efektivnih ili korisnih za biljku),
ini deficit vode koji treba nadoknaditi navodnjavanjem.

Pojednostavljeno, deficit vode na nekom podruju moe se izraunati putem sljedeeg
odnosa:

Dv = ETo Oef

gdje su vrijednosti sljedee:

Dv = deficit (manjak) vode
ETo = referentna evapotranspiracija (mm)
Oef = efektivne oborine (mm)

8

Za primjer izrauna deficita vode, navodimo vrijednosti s odreenih meteorolokih postaja na
podruju Slavonije i Baranje (Tablica 1).

Tablica 1: Prosjena godinja referentna evapotranspiracija (ETo), efektivne oborine (Oef) i
deficit vode (Dv) za Slavoniju i Baranju

ETo Oef Dv Meteoroloka
postaja
mm
Brestovac-Belje 709 521 188
Osijek 789 595 194
Gradite-upanja 817 599 218
Slavonski Brod 729 668 61

Izvor podataka: Nacionalni projekt navodnjavanja u RH (NAPNAV, 2006. Ur. Romi i
Marui. Agronomski fakultet, Zagreb)

Kod uzgoja kultura u zatienim prostorima (staklenici, plastenici, tuneli i sl.) ukupne potrebe
poljoprivrednih kultura za vodom treba u cijelosti podmiriti navodnjavanjem jer nema
priljeva oborina.

Zbog nedostatka raspoloive vode u tlu (deficita) poljoprivredne kulture smanjuju svoje
urode, odnosno dolazi do redukcije prinosa i kvalitete plodova.

Kao primjer izrauna nedostatka vode te redukcije prinosa nekih poljoprivrednih kultura
navodimo neke vrijednosti za podruje Slavonije i Baranje (Tablica 2).

9

Tablica 2: Deficit vode (Dv) u prosjenoj i sunoj godini, te redukcija prinosa (%) za lagano i
teksturno tee tlo za neke kulture u Slavoniji i Baranji

Redukcija prinosa
Dv
(mm)
Lagano tlo
(50 mm/m)
Tee tlo
(100 mm/m)
Meteoroloka
postaja
Kultura
Prosjena Suha Prosjena Suha Prosjena Suha
Kukuruz 183 251 35 55 28 46
eerna repa 231 307 36 53 28 47
Rajica 184 229 38 50 30 41
Jabuka bez
zatravnjivanja 165 255 24 44 19 37
Brestovac-
Belje
Jabuka sa
zatravnjivanjem 267 366 36 53 31 47
Kukuruz 186 296 35 61 27 55
eerna repa 246 356 36 59 29 52
Rajica 189 266 37 55 29 48
Jabuka bez
Osijek
Jabuka sa
Kukuruz 191 314 34 67 26 61
eerna repa 260 383 37 64 30 58
Rajica 191 286 36 58 29 54
Jabuka bez
Gradite-
upanja
Jabuka sa
Kukuruz 130 228 21 48 13 42
eerna repa 182 296 24 50 17 42
Rajica 140 215 25 45 18 39
Jabuka bez
Slavonski
Brod
Jabuka sa

Izvor podataka: Nacionalni projekt navodnjavanja u Republici Hrvatskoj (NAPNAV, 2006.
Ur. Romi i Marui. Agronomski fakultet, Zagreb)

1.2. SADRAJ VODE U TLU

Tlo je prirodno tijelo mineralnog i organskog sastava podijeljeno na horizonte razliite
debljine. Nastalo je postupnim razvojem iz matine stijene pod utjecajem pedogenetskih
imbenika i procesa. Ti se procesi odvijaju milijunima godina i neprestano su u tijeku,
nezavisno od ljudskih elja.

Tlo se sastoji od vrste (estice tla), tekue (voda) i plinovite faze (zraka) u kojem ive
mikroorganizmi tla, ivotinje i biljke. Izmeu estica tla izgraen je porozni prostor (pore tla)
razliitog oblika i dimenzija u kojem se nalazi voda, zrak ili neki drugi plin. Taj porozni
10

prostor je u ovisnosti o tipu tla i njegovim fizikalnim znaajkama vrlo razliit. Zavisi i od tipa
tla i njegova mehanikog sastava i predstavlja veliku prirodnu zalihu za vodu ili za zrak. Tlo
je, u biti, rastresit supstrat koji ima svojstvo upijanja vode iz prirodnih oborina, navodnjavanja
ili povrinskih vodotoka, proputa je kroz svoj profil ili je zadrava, inei tako najvea
skladita vode za potrebe kulturnih biljaka (Slika 1).

Slika 1: Prikaz grae tla

Voda u tlu je smjetena u porama tla koje ine upljine, a nalaze se izmeu estica tla i
strukturnih agregata. Za praktine svrhe pore tla se dijele na manje ili mikropore (kapilarne
pore) u kojima se zadrava voda i krupnije ili makropore (nekapilarne pore) u kojima se
nalazi zrak dok voda u njima moe biti samo krae vrijeme. Sa stajalita poljoprivredne
proizvodnje vaan je sadraj ukupnih pora, ali i odnosa meu njima. Najpovoljniji je odnos
kapilarnih i nekapilarnih pora 3:2 do 1:1.

Sve pore u nekom tlu ine ukupnu poroznost tla koji se izraava postotcima. U obradivim
tlima se ukupni poroznost kree od 50% do 65% i varira u zavisnosti od tipa tla i njegovog
mehanikog sastava. Pore u tlu imaju razliite promjere, a takoer i funkcije u odnosu na
sadraj vode u njemu (Tablica 3).

Tablica 3: Podjela pora prema veliini promjera i njihova uloga u odnosu na vodu u tlu

Naziv pora Funkcije u tlu
Promjer pora u
mikronima
Vrlo grube Brzo dreniraju vodu > 50
Grube Sporo dreniraju vodu 50 do 10
Srednje Korisna (kapilarna) za biljke
10 do 0,2
Fine Voda nepristupana za biljke
< 0,2

1.2.1. VRSTE VODE U TLU

im voda dospije u tlo podlijee odreenim zakonitostima u pogledu kretanja i zadravanja.
S obzirom na pokretljivost, voda se u tlu moe podijeliti na;

- VEZANU ili NEPOKRETNU
- SLOBODNU ili POKRETNU
11

VEZANA VODA to je voda koja se dri velikim silama za estice tla ili unutar pora. Ona je
nepokretna i obino je nepristupana biljkama. Unutar vezane vode razlikuju se sljedee
kategorije vode:

Kemijski vezana voda je dio vrste faze tla, te je kemijskim vezama vezana za estice
tla.

Higroskopna voda je adsorbirana na esticama tla znatnim fizikim silama.

Opnena ili filmska voda obavija estice tla u obliku tanje ili deblje opne. Vezana je
vrsto povrinskim silama, ali se ponekad slabo giba od estice do estice tla.
Djelomino je korisna za biljke.

SLOBODNA VODA to je voda koja se dri manjim silama za estice tla, pokretna je i
kree se u poroznom tlu u svim smjerovima. Pristupana je korijenju biljaka, a razlikuju se
dvije kategorije vode:

Kapilarna voda koja ispunjava fine kapilarne pore tla te se dri ili kree u njima pod
utjecajem kapilarnih sila. Vrlo je pokretna u svim smjerovima i pristupana je za
kulturne biljke. Ona ini najvei i najznaajniju zalihu vode u tlu za sve biljke i zato je
od posebne vanosti za poljoprivrednu praksu.

Gravitacijska ili cijedna voda je najpokretnija voda u tlu. Ulazi u njega prirodnim
oborinama, navodnjavanjem ili plavljenjem i ne zadrava se u njemu trajnije, nego
protjee i cijedi se u podzemnu vodu. Prolazi kroz krupne (nekapilarne) pore tla i giba
se prema dolje pod utjecajem sile tee. Korisna je za biljke, ali samo u kratkom
vremenu prolaska kroz zonu korjenovog sustava (Slika 2).

Slika 2: Presjek profila poljoprivrednog tla

1.2.2. VODNE KONSTANTE TLA

Teko je odrediti granice izmeu pojedinih oblika i kategorija vode u tlu. Da bi se ipak
razlikovale uvedene su u praksu vodne ili hidropedoloke konstante tla. One predstavljaju
sadraj vode u tlu pod odreenim uvjetima koji se mogu tono odrediti.

12

Vrijednosti vodnih konstanti zavise od fizikalnih i kemijskih svojstava tla kao i od primjene
agrotehnikih mjera. One su promjenjive (iako nose naziv konstante, koji uobiajeno
oznaava neto vrsto, stalno, nepromjenjivo) u zavisnosti od prihoda (ulaska) i rashoda
(izlaska) vode u tlu.

Za reguliranje vodnoga reima u tlu najvanije su vodne konstante; poljski vodni kapacitet tla
(PVK), lentokapilarna vlanost (LKV), vlanost venjenja biljaka ili toka venua (VV) i
maksimalni kapacitet tla za vodu (Max VK). Izmeu njih nema vrstih granica i one se
meusobno preklapaju.

POLJSKI VODNI KAPACITET

Sadraj vode koji ostaje u tlu 24 do 48 sati nakon obilnih kia, navodnjavanja ili plavljenja
naziva se poljski vodni kapacitet (- kratica PVK, sinonim: retencijski kapacitet tla za vodu).
Naziv poljski uveden je zbog toga jer se vodni kapacitet odreuje u uvjetima u polju (in
situ).

Poljski vodni kapacitet je visoko stanje vlanosti tla i vrlo pogodno za uzgoj veine ratarskih,
povrarskih, voarskih i drugih kultura. U prirodnim uvjetima otvorenog polja ovo povoljno
stanje vlanosti tla traje krae vrijeme jer se tlo sui. Vremenski dulje odravanje vlanosti tla
oko poljskog vodnog kapaciteta mogue je putem sustava za navodnjavanje, a posebno u
zatvorenim proizvodnim prostorima (staklenicima i plastenicima).

U melioracijskoj praksi se smatra da je poljski vodni kapacitet gornja granica optimalne
vlanosti tla. U navodnjavanoj poljoprivredi se prestaje sa dovoenjem vode kada tlo doe u
stanje vlanosti poljskog vodnog kapaciteta.

Vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta ovise o svojstvima tla, naroito mehanikog sastava
strukture tla. Kod veine naih lakih tala (pjeskovita) iznosi 10% do 20%, za srednje teka tla
(ilovasta) 20% do 30%, a za teka (glinasta) od 30% do 40 % i vie volumnog udjela.

Sadraj vode u tlu kod poljskog vodnog kapaciteta je velik, a sile s kojima se voda dri u tlu
(u porama) su male i zato je voda vrlo pristupana biljkama koje ive luksuzno i u obilju
lakopristupane vode. Sile dranja vode u tlu su male i kreu se od 0,1 bara do 0,3 bara (oko
0,003 MPa).

LENTOKAPILARNA VLANOST TLA

Sadraj vode u tlu kod kojega dolazi do usporavanja gibanja vode u kapilarama, te poinje
oteana opskrba biljaka s vodom, naziva se lentokapilarna vlanost tla (- kratica LKV).
Ona ini granicu izmeu vezane i slobodne vode i priblino iznosi kod veine tala oko
60% do 70 % vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta tla.

Vana je u praksi navodnjavanja jer se uzima da je donja granica optimalne vlanosti pa je
pokazatelj za odreivanje poetka navodnjavanja.

13

Lentokapilarna vlanost je nisko stanje vlanosti tla i nepogodno stanite za kulturno bilje,
koje poinje trpjeti (eati) zbog nedostatka pristupanih oblika vode. Biljke doivljavaju
poetni vodni stres, koji se negativno odraava na njihov urod i kvalitetu ploda.

Sadraj vode u tlu kod lentokapilarne vlanosti je mali i oskudan, a sile s kojima se voda dri
u tlu su poveane i zato je voda tee pristupana korijenju kulturnih biljaka. Voda se u tlu dri
silama izmeu 6 bara do 7 bara (0,6 Mpa do 0,7 Mpa).

VLANOST VENJENJA BILJAKA

Sadraj vode u tlu pri kojem kulturne biljke nepovratno venu i ugibaju naziva se vlanost
venjenja biljaka (- kratica VV, sinonim: toka venua biljaka). To su prilike kada korijenje u
tlu nema na raspolaganju dovoljno vode za odravanje fiziolokih procesa. Vode je malo, a
ona se dri velikim silama u finim porama ili oko estica tla - silama koje su iznad 15 bara
(1,5 MPa). Kod vlanosti venjenja u tlu ostaje odreena koliina vode koja zavisi o vrsti tla i
njegovoj strukturi. U pjeskovitim tlima taj sadraj vode iznosi 3% do 4% kod srednje tekih
tala 7% do 8%, a kod tekih, glinastih tala od 13% do 17% volumnog udjela.

U poljoprivrednoj praksi se vlanost tla mora tako odravati, da se voda u tlu nikada ne spusti
na vlanost venua biljaka, jer tada nema uroda niti plodova!

MAKSIMALNI VODNI KAPACITET

Maksimalni vodni kapacitet tla je maksimalna koliina vode (- kratica Max VK) koju neko tlo
moe primiti, ali je ne moe zadravati. U prirodnim uvjetima to se dogaa nakon dugotrajnih
kia ili plavljenja iz okolnih vodotoka (jesen, rano proljee), tada je tlo potpuno zasieno i sve
su pore ispunjene vodom, a zrak je istisnut iz pora. Kada je postignut maksimalni vodni
kapacitet, dio vode je slobodan pa se cijedi u dublje slojeve djelovanjem sile gravitacije.

Ovo stanje vlanosti tla je vrlo nepovoljno za poljoprivredne kulture jer biljke trpe od suvine
vode. Tlo je prevlano, a u porama nema zraka toliko nunog za ivotne procese biljaka i one
se pomalo gue. Situacija je pogotovo loa na teim tipovima tala gdje ovo stanje vlanosti
moe potrajati dulje vrijeme te dolazi do propadanja usjeva i stvaranja pljeina na
oranicama.

Da bi se izbjegle este pojave prevlaivanja tla, nune su mjere odvodnjavanja kojima se
reguliraju vodo-zrani odnosi u poljoprivrednom zemljitu.

1.2.3. KRETANJE VODE U TLU

Voda se u tlu stalno kree kroz pore u svim smjerovima i nikada nije u mirovanju. Prilikom
prirodnog (oborinama) ili umjetnog (navodnjavanjem) vlaenja tla, voda se kree prema dolje
(descendentno), a prema gore (ascedentno) kada se tlo sui. Kree se i bono (lateralno)
uslijed djelovanja kapilarnih sila.

14

KAPILARNO GIBANJE VODE

Kapilarno gibanje je uzrokovano razlikom u kapilarnom potencijalu tla. Voda se kree iz zone
vee vlanosti prema zoni manje vlanosti kroz kapilarne pore.

Uslijed maloga promjera i dimenzija kapilara u njima se javlja efekt podizanja vode iz dubljih
u plie slojeve tla. Tako se, na primjer, voda kapilarno podie sa razine podzemnih voda i do
oraninog sloja u zonu korijena to je u sunim prilikama vrlo korisno za biljke.

Visina kapilarnog uspona ovisi prvenstveno o mehanikom sastavu tla. Kod lakih,
pjeskovitih tala je visina podizanja vode manja, a najvea je kod tekih glinastih tala.

INFILTRACIJA VODE

Infiltracija ili upijanje je proces ulaska vode u tlo iz oborina, plavljenja ili navodnjavanja.
Infiltracijom se tlo vlai od povrine prema dubljim slojevima djelovanjem sile gravitacije i
kapilarnih sila.

Najvea infiltracija je u poetku procesa kada je tlo suho i pore su prazne (u njima je samo
zrak), a s vremenom se smanjuje. Nakon nekog vremena zasiti se vodom odreeni sloj tla pa
vrijednost infiltracije postaje stalna veliina (nakon 3 do 5 sati upijanja).

Infiltracija zavisi o fizikalnim osobinama tla, mehanikom sastavu, porozitetu i trenutnom
stanju vlanosti tla. U dobro strukturiranim i dobro obraenim tlima vrijednosti infiltracije su
vrlo povoljne. Stoga je obrada poljoprivrednih povrina vrlo znaajna za odravanje povoljnih
infiltracijskih svojstava tla.
Infiltracija moe biti trenutana, a izraava se koliinom vode koja se upije u tlo u jedinici
vremena (mm/sat) i sumarna koja predstavlja ukupnu koliinu vode upijenu u tlo nakon
odreenog vremena (mm).

Laka tla imaju veu mo upijanja vode od teih tala o emu treba voditi brigu u praksi
navodnjavanja poljoprivrednih kultura.

Poznavanje vrijednosti infiltracije je vrlo vaan parametar radi reguliranja vode u tlu prilikom
navodnjavanja poljoprivrednih proizvodnih prostora u otvorenom polju, staklenicima i
plastenicima. Od infiltracijske sposobnosti zavisi je li tlo uope pogodno za navodnjavanje, a
ona utjee i na izbor naina navodnjavanja. Zato je prije planiranja i projektiranja sustava za
navodnjavanje nuno ispitati i odrediti infiltracijske sposobnosti tla. Poznavajui infiltraciju
nekog tla, mogue je uskladiti koliine i intenzitet dodavanja vode prilikom navodnjavanja.
(Tablica 4).

15

Tablica 4: Vrijednosti trenutne infiltracije u zavisnosti od mehanikog sastava tla

Infiltracija (trenutna) mm/sat
Vrsta tla
Mogue
vrijednosti
Srednje
vrijednosti
Pijesak 25 do 250 50
Pjeskovita ilovaa 13 do 75 25
Ilovaa 8 do 20 13
Glinovita ilovaa 3 do 15 8
Glina 1,5 do 10 5
Teka glina 0,3 do 5 3

FILTRACIJA VODE

Filtracija je gibanje vode kroz tlo zasieno vodom. Ona se odvija nakon zavrene infiltracije
kada su sve pore tla ispunjene vodom. Sposobnost filtracije vode zavisi od svojstava tla, pa
tako tla lakeg mehanikog sastava i krupnijih estica, dobro strukturirana imaju veu
filtraciju, odnosno vodopropusnost. Teka tla s velikim ueem gline i zbijenih horizonata
imaju lou vodopropusnost. Takoer kakvoa vode, naroito salinitet ili alkalitet, moe imati
znaajni uinak na razinu filtracije vode u takvim tlima.

Pri filtraciji voda se uglavnom kree kroz makropore, te ovisi o broju, oblicima i rasporedu
makropora u tlu. U struci i literaturi susreu se jo i sljedei termini, sinonimi za proces
filtracije vode: vodopropusnost, koeficijent filtracije (k), hidraulika provodljivost, propusnost
tla za vodu, a izraava se u jedinicama mm/s, m/dan. Vrijednosti filtracije tla su znaajni
parametri u praksi odvodnjavanja poljoprivrednih zemljita (Tablica 5).

Tablica 5: Klasifikacija vodopropusnosti tla

Ocjena vodopropusnosti tla Brzina vodopropusnosti
cm/dan
Izuzetno slaba <1
Vrlo slaba 1 do 6
Slaba 6 do 15
Osrednja 15 do 40
Visoka 40 do 100
Vrlo visoka 100 do 250
Izuzetno niska > 250

1.2.4. INTERVALI VLANOSTI TLA

Jedan od osnovnih zadataka navodnjavanja je odravanje povoljne vlanosti tla u rizosfernom
sloju za uzgoj poljoprivrednih kultura. Postizanje stabilnih i visokih prinosa u biljnoj
proizvodnji ponajvie zavisi od sadraja vode u tlu, te je zato nastojimo navodnjavanjem
odravati unutar optimalnih vrijednosti. Premale koliine vode u tlu tetne su za kulturne
biljke isto kao i prevelike koliine vode.

U praksi racionalnog navodnjavanja poljoprivrednih kultura pokuava se sadraj vode u tlu
(vlanost tla) odravati u intervalu optimalne vlanosti, koliko je to mogue postii modernim
16

tehnikim sustavima navodnjavanja. Vrlo su razliita struna miljenja u vezi s tim koji su to
intervali vlanosti tla najpovoljniji u odnosu na zemljine osobine i vrste kulture. Ipak,
prevladava gledite da je povoljan sadraj vode u tlu za veinu poljoprivrednih kultura u
intervalu izmeu poljskog vodnog kapaciteta i lentokapilarne vlanosti. Optimalna vlanost
tla za uzgoj kulturnih biljaka zavisi od fizikalnih i vodnih osobina tla te razvojne faze biljaka.

Interval optimalne vlanosti tla za biljke se podudara sa lako pristupanom vodom u tlu.
Meutim, voda u tlu unutar ovoga intervala nije jednako pristupana biljkama to potjee od
razliitih sila kojima se ona u njemu dri.

to se stanje vlage vie pribliava poljskom vodnom kapacitetu, sile dranja vode su manje, a
biljke je lake koriste. I obrnuto, to je voda blia lentokapilarnoj vlanosti nepristupanija
je korijenu kultura.
Vodne konstante izmeu kojih se nalazi optimalni sadraj vode u tlu za biljke su ujedno
njezine granine vrijednosti. Tako je poljski vodni kapacitet gornja granica, a lentokapilarna
vlanost donja granica optimalne vlanosti tla za poljoprivredne kulture u navodnjavanju
(Slika 3).

Slika 3: Intervali optimalne vlanosti tla za uzgoj poljoprivrednih kultura u uvjetima
navodnjavanja

Sadraj vode u tlu pri kojem se zapoinje sa navodnjavanjem naziva se tehniki minimum
vlanosti. Obino se kao tehniki minimum uzimaju vlanosti tla 60% do 70 % od vrijednosti
poljskog vodnog kapaciteta, a to je neto iznad vrijednosti lentokapilarne vlanosti.

Kada sadraj vode u tlu padne na tehniki minimum vlanosti, to je trenutak kada se ukljuuje
sustav za navodnjavanje kojim se dodaje voda do poljskog vodnog kapaciteta. On predstavlja
tehniki maksimum vlanosti zemljita kada se iskljuuje sustav za navodnjavanje. Za laka i
srednje teka tla tehniki maksimum odgovara poljskom vodnom kapacitetu, ali za teka i vrlo
teka tla mora biti neto ispod njega da se osigura potrebna koliina zraka u porama. Sva voda
dodana preko vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta je suvina i gravitacijski se cijedi u
dublje slojeve tla.
17

Ispravno odreivanje trenutka kada treba poeti sa navodnjavanjem je vaan agronomski
problem u primjeni navodnjavanja. Ako se trenutak poetka navodnjavanja odreuje stihijski
od oka, volje ili iskustva tehnologa te poljoprivrednog proizvoaa, tada slijedi
neracionalno i neplansko dodavanje vode. Rijetki su praktiari koji mogu pogoditi trenutak
navodnjavanja bez egzaktnih mjerenja ili praenja stanja kultura u polju.

18

2. ISTRAIVAKI RADOVI I PODLOGE ZA PROJEKTIRANJE I IZVOENJE
SUSTAVA NAVODNJAVANJA

Prije svake odluke o izvoenju navodnjavanja u praksi treba obaviti pripreme i istraivake
radove. Iza toga slijedi izrada projekta. Na temelju istraivako-projektne dokumentacije
pristupa se drugoj fazi radova koja obuhvaa izvoenje ili izgradnju sustava za
navodnjavanje. Tek tada slijedi faza koritenja i odravanja sustava i opreme u praksi
intenzivne navodnjavane poljoprivrede. Naglaavamo veliku vanost i znaaj svih pripremnih
i istranih radova, izrade studijskih podloga i dokumentacija, paljivog odabira proizvodne
orijentacije u buduoj poljoprivredi s navodnjavanjem, projektiranju i izboru tehnikog
sustava navodnjavanja.

Istraivaku i projektnu dokumentaciju mogue je raditi na tri razine: idejno rjeenje, idejni
projekt, te glavni ili izvedbeni projekt navodnjavanja.

Istraivaki radovi i izrada studija i podloga za adekvatne projektne dokumentacije su
sljedei:

- pedoloka i hidropedoloka istraivanja;
- analiza klimatskih prilika podruja i izraun potrebnih koliina vode za
navodnjavanje;
- geodetske podloge, topografske karte i planovi;
- odreivanje proizvodne orijentacije navodnjavanju;
- projektiranje sustava navodnjavanja i odabir opreme;

2.1. PEDOLOKA I HIDROPEDOLOKA ISTRAIVANJA

Prvi radovi u planiranju navodnjavanja jesu ispitivanje tla na terenu gdje se namjerava
primijeniti navodnjavanje. Obavljaju se pedoloka i hidropedoloka istraivanja na terenu i u
laboratoriju, a prije svega se izvri pregled terena od strane istraivaa.

2.1.1. PEDOLOKA ISTRAIVANJA

Na istraivanoj povrini izvri se sondiranje terena standardnim pedolokim sondama do
dubine od 2 m. Prosjeno se koristi jedna sonda na 80 ha do 100 ha za idejno rjeenje, jedna
sonda na 25 ha do 30 ha za idejni projekt i jedna sonda na 2 ha do 5 ha za glavni projekt.

Na temelju pregleda terena i sondiranja istraivane povrine odrede se mjesta za iskop
pedolokih profila. U prosjeku se iskopa jedan profil na 300 ha za izradu idejnog rjeenja,
jedan profil na 100 ha za idejni projekt i jedan profil na 30 ha do 40 ha za glavni projekt.
Dubina profila iznosi 1 m do 2 m, tako da se moe odrediti tip tla te uzeti uzorke za
laboratorijske analize.

19

U svakom pedolokom profilu izvri se morfoloki opis tla, te se definira:

- debljina i raspored horizonata;
- boja, tekstura, struktura, sadraj zemnoalkalnih karbonata, pedodinamske
novotvorevine;
- zbijenost, plastinost, poroznost, propusnost za vodu;
- naziv pedosistematske jedinice;
- naznaka melioracijskih mjera koje je potrebno izvesti u svrhu navodnjavanja.

U laboratoriju se odreuju potrebna fizikalna i kemijska svojstva tla:

- poroznost;
- kapacitet tla za zrak i vodu;
- volumna gustoa;
- mehaniki sastav i stabilnost mikrostrukturnih agregata tla;
- reakcija tla (pH vrijednost);
- sadraj humusa;
- sadraj NPK.

2.1.2. HIDROPEDOLOKA ISTRAIVANJA

Iz pedolokih profila uzimaju se uzorci tla u naruenom i prirodno nenaruenom stanju u
cilindrima te se u laboratoriju obavljaju istraivanja vodnih svojstava tla:

- vodnih konstanti (poljski vodni kapacitet, lentokapilarna vlanost i vlanost venjenja
biljaka);
- intervali vlanosti tla i sadraj pristupane vode za biljke;
- infiltracijska sposobnost tla za vodu;
- filtracijska sposobnost tla za vodu.

Pored analize tla u laboratoriju se izvri i analiza vode za navodnjavanje na uzorku vode
uzetom sa izvorita. U uzorku vode se odreuju kemijska svojstva:

- sadraj ukupnih soli;
- sadraj kationa (Ca, Na, K i Mg);
- sadraj aniona (CO
3
, HCO
3
, Cl, SO
4
);
- kakvoa i pogodnost vode za navodnjavanje;
- sadraj krutih estica (taloga) u vodi.

VANA NAPOMENA: pedoloka i hidropedoloka istraivanja te izradu podloga i
dokumentacije za projektiranje sustava za navodnjavanje mogu izvoditi samo za te radove
ovlatene, pravne osobe. To su u Hrvatskoj uglavnom fakultetski zavodi, instituti i registrirane
strune tvrtke.

20

2.2. ANALIZA KLIMATSKIH PRILIKA PODRUJA I IZRAUNI POTREBNIH
KOLIINA VODE ZA NAVODNJAVANJE

Za analizu klimatskih prilika podruja koriste se podaci sa najblie metereoloke postaje u
blizini podruja navodnjavanja. Prikupljaju se viegodinji podaci o klimatskim elementima te
se analiziraju i statistiki obrauju;

2.2.1. Oborine i temperature zraka (dnevne, mjesene i godinje oborine u mm i
temperature zraka u C
o
)

2.2.2. Izraun potreba biljaka za vodom (preko referentne ET
o
putem raunalnih metoda
CROPWAT u mm/dan, mm/dekada i ukupna vegetacija)

2.2.3. Odreuju norme i obroke navodnjavanja (mm/dan ili m
3
/ha) prema kulturama i
plodoredu

2.2.4. Izraunavaju ukupne koliine vode za navodnjavanje za odreenu biljnu
proizvodnju (u m
3
/ha, l/s/ha,) tijekom vegetacije.

2.3. GEODETSKE PODLOGE, TOPOGRAFSKE KARTE I PLANOVI

Za projektiranje i izgradnju sustava navodnjavanja neophodne su geodetske podloge podruja
ili parcela na kojima e se izvoditi radovi. Geodetske podloge sainjavaju planovi i karte
(zemljovidi) koje su zapravo geodetske snimke manjeg ili veeg dijela zemljine povrine
prikazane na papiru u odreenom omjeru. Plan je ona snimka prostora koja je prikazana u
krupnijem mjerilu (M = 1: do 10 000), a karta u sitnijem mjerilu (M = 1: 10 000 i vie).
Poveanjem mjerila poveava se tonost plana odnosno karte.

Planovi se najee izrauju u sljedeim mjerilima: M = 1: 500, M = 1:1 000, M = 1: 2 000,
M = 1: 5 000, a karte M = 1: 10 000, M = 1: 25 000 i M = 1: 50 000. Na svim planovima i
kartama je prikazana i visinska predstava terena slojnicama ili izohipsama. Slojnice na
planovima i kartama daju informacije o konfiguraciji terena i nagibu povrine terena toliko
tono da se na njima mogu projektirati sustavi za navodnjavanje.

U zavisnosti od razine istraivanja, izrade podloga i projektne dokumentacije koriste se
sljedee geodetske podloge:

- idejno rjeenje, prikazuje se na topografskom planu M = 1: 25 000 ili M = 1: 50 000.
Uzduni profili izrauju se u mjerilu geodetske podloge ili M = 1: 10 000, a popreni
presjeci u
M = 1: 500 i M = 1: 200;
- idejni projekt izrauje se na topografskoj karti M = 1: 10 000 ili M = 1: 5 000. Mjerilo
uzdunih projekta odgovora mjerilu geodetske podloge ,a popreni presjeci su u
mjerilu
M = 1: 100;
- glavni projekt se prikazuje uglavnom u mjerilu M = 1: 2 000 i u M = 1: 2 500, na
razmaku slojnica 0,25 m pa i 0,5 m. Mjerila uzdunih profila uglavnom odgovaraju
21

mjerilu geodetske podloge, tada je (M = 1: 5 000, M = 1: 1 000, M = 1: 2 500), a
popreni presjeci u mjerilu
M = 1 : 100 ili M = 1: 50.

Kod planiranja navodnjavanja za odreeno vee podruje, potrebne geodetske podloge mogu
ve postojati. Ako ne postoje, (ili na manjim povrinama) tada je nuno parcele geodetski
snimiti i nainiti topografske namjenske karte.

2.4. ODREIVANJE PROIZVODNE ORIJENTACIJE U NAVODNJAVANJU

Temelj biljne proizvodnje u navodnjavanju je pravilna proizvodna orijentacija, pravilan izbor
kultura, plodoreda, njihova namjena i odrivo gospodarenje zemljitem.

S obzirom da su investicije u infrastrukturu i opremu za navodnjavanje znatne, esto puta i
vrlo velike po jedinici povrine to je nuno orijentirati se trinoj ekonomiji i konkurentnosti
poljoprivredne proizvodnje u navodnjavanju. Biljnu proizvodnju u navodnjavanju odlikuje
princip intenzivne proizvodnje. Za navodnjavanje je potrebno odabirati vrlo dohodovne
kulture, koje mogu platiti skupu praksu navodnjavanja i jo donijeti profite.

Ratarske i krmne kulture

Veina ratarskih i krmnih kultura nije isplativa za navodnjavanje i zato treba biti vrlo oprezan
pri njihovu odabiru. Interesantne ratarske i krmne kulture u uvjetima navodnjavanja mogu biti:

- sjemenska proizvodnja kukuruza (poveanje prinosa do 30% i poveanje kvalitete
zrna);
- soja (poveanje prinosa do 50%);
- lucerna (poveanje prinosa (broj otkosa), poveanje kvalitete, produenje usjeva 3 do
5 godina);
- postrna sjetva druga etva (poboljanje odreenih karakteristika tla).

Industrijske kulture

U strukturi sjetve u nas su industrijske kulture slabo zastupljene, a povoljno reagiraju na
navodnjavanje i to:

- proizvodnja sjemena (eerna repa, soja);
- merkantilna proizvodnja (eerna repa, suncokret, duhan);

Povrarske kulture

Povrarstvo je disperzirano cijelim podrujem Hrvatske i u sve je veem porastu, preteito uz
navodnjavanje. Dominira proizvodnja povra na otvorenom, dok je proizvodnja u zatienim
prostorima daleko manja.
22

Uz navodnjavanje se moe oekivati znatnije poveanje uroda svih povrarskih kultura.
Preporuka je da se povre svakako ukljui u proizvodnu orijentaciju u navodnjavanju (na
oranicama), bilo u osnovnoj proizvodnji ili u postrnoj sjetvi.

Drvenaste kulture (voe i vinova loza)

Veina voaka izvrsno reagira na navodnjavanje, poveanjem uroda i kvalitete ploda.
Procjenjuje se da se primjenom navodnjavanja poveavaju prosjeni urodi voa za 30% do
58% u kopnenom dijelu, a u primorskom dijelu Hrvatske ak 2 do 3 puta .

Vinova loza takoer dobro reagira na navodnjavanje u smislu poveanja uroda i kakvoe,
ponajprije stolnih kultivara.

2.5. PROJEKTIRANJE SUSTAVA NAVODNJAVANJA I ODABIR OPREME

Krajnja faza priprema i planiranja navodnjavanja je projektiranje sustava i odabir naina,
metoda i opreme za navodnjavanje. Projektiranje je konano tehniko i ekonomsko uoblienje
neke opravdane zamisli za navodnjavanje poljoprivrednih kultura. Tijekom projektiranja
koriste se sva istraivanja, podloge i struna dokumentacija nastala u pripremnom dijelu
planiranja sustava navodnjavanja. Konani rezultati projektiranja jesu precizna tehnika
rjeenja sustava i opreme, nacrti te ekonomske osnove projekta s trokovima i pokazateljima
isplativosti investicije izgradnje sustava za navodnjavanje.

Projektiranja, tehnike i ekonomske zamisli navodnjavanja neke parcele, podruja ili
zatienog prostora odvijaju se ovim tijekom radova.

Idejno rjeenje navodnjavanja

Prua osnovne podatke o zemljitu, klimi, vodi, poljoprivrednim kulturama te grubim
ekonomskim pokazateljima uspjenosti zamisli o navodnjavanju. Daje samo preporuke o
moguim nainima i opremi za navodnjavanje.

Idejni projekt navodnjavanja

Sastoji se od:

- opeg dijela;
- agroekolokih uvjeta proizvodnje (klima, tlo, hidrologija, hidrografija, pedoloka
osnova, pogodnost tla za navodnjavanje);
- agronomske osnove proizvodnje (plodored, potrebe biljaka za vodom u planiranoj
proizvodnji, obroci, norme i turnusi navodnjavanja, ureenje zemljita za
navodnjavanje);
- ekonomske osnove projekta (trokovi rada i odravanja, vrijednost buduih rezultata,
financijski tijek ulaganja, izvori financiranja, vrijeme povratka kapitala, ekonomska
isplativost projekta);
23

Glavni i izvedbeni projekti

Sastoji se i daje:

- sve tehnike i ekonomske pokazatelje;
- projektne podloge (pedoloka, hidroloka osnova, bilanca raspoloivih voda za
navodnjavanje, geomehanike znaajke terena, infrastrukturna ogranienja);
- tehniko rjeenje (hidrauliki, statiki i drugi izrauni, definiranje zahvata rada i
distribucija do korisnika, sustavi navodnjavanja na parceli, energetski izvori, ostala
infrastruktura);
- odravanje i upravljanje sustavima za navodnjavanje (tehnika suradnja, edukacija
radnika, pogon i odravanje sustava za navodnjavanje);
- opisi, trokovi i nacrti (tehnoloki elementi izvoenja radova, trokovnici radova po
vrstama, nacrti i detalji tehnolokih rjeenja);
- odabir opreme za navodnjavanje (klasino navodnjavanje kienjem, samohodni
strojevi za navodnjavanje kienjem, mini rasprskivai, navodnjavanje kapanjem).

VANA NAPOMENA: izradu projektne dokumentacije i provedba strunog nadzora nad
izvoenjem radova mogu provoditi samo ovlatene pravne osobe ili pojedinci. To su projektni
uredi, poduzea te izvoai radova koji imaju kadrove i opremu za navedene visokostrune
poslove.

24

3. METODE, NAINI I SUSTAVI NAVODNJAVANJA

Navodnjavanje poljoprivrednih kultura je vrlo stara melioracijska mjera i praksa koju su
izvodile mnoge civilizacije u prolosti. Prapoeci navodnjavanja su vjerojatno bili u Kini i
Indiji, a poznati su sustavi u dolinama rijeka Eufrata i Tigrisa (dananji Irak). Tu su jo u
predbiblijska vremena ivjeli Asirci, Babilonci i drugi narodi koji su ve 4 000 6 000 godina
prije Krista poznavali razne naine i tehnike navodnjavanja te ih koristili na svojim poljima.
Visoka civilizacija drevnoga Egipta je koristila vode rijeke Nila za navodnjavanje
poljoprivrednih povrina.

Od proteklih civilizacija navodnjavanje su koristili stari Grci i Rimljani. U srednjem vijeku
izgraivali su se takoer sustavi za navodnjavanje u Europi i Aziji.

Procvat i znaajni napredak navodnjavanja nastaje iza Drugog svjetskog rata razvitkom
suvremenih tehnologija, sustava i opreme za navodnjavanje (crpke, novi materijali i sl.).

Danas se u svijetu trenutano navodnjava 250 miliona hektara ili oko 17% obradivih povrina,
a na njima se proizvodi oko 40% svjetske hrane i poljoprivrednih sirovina.

U Europskoj uniji (EU) danas se najvie navodnjava u zemljama june Europe, pa tako u
Italiji oko 23,0%, Portugalu 21,0%, Grkoj 38%, panjolskoj 18% od ukupnih obradivih
povrina.
Prema podacima Popisa poljoprivrede iz 2003. godine u Hrvatskoj se navodnjavalo 9 264 ha
to ini 0,86% naih obradivih povrina i to je vrlo malo u odnosu na nae prirodne
mogunosti i potrebe.

Danas se na poljoprivrednim kuanstvima u Hrvatskoj najvie povrina navodnjava u
Splitsko-dalmatinskoj i Dubrovako-neretvanskoj upaniji. Kada je rije o poslovnim
subjektima, tada je najvie navodnjavanih povrina u Osjeko-baranjskoj upaniji.

Svrha navodnjavanja kao melioracijske mjere je nadoknaditi nedostatak vode koji se javlja pri
uzgoju poljoprivrednih kultura kako bi se osigurao njihov to vei bioloki potencijal.

irom svijeta navodnjavaju se poljoprivredne povrine u svim klimatima i podrujima. Danas
navodnjavanje nije ogranieno samo na sune predjele, ve je proireno na sve povrine gdje
je razvijena poljoprivreda. Ono je postalo univerzalna melioracijska mjera i simbol
razvijenoga drutva.

Navodnjavanje se kao uzgojna mjera razlikuje, odnosno izvodi kao:

- osnovno ili redovito;
- dopunsko ili povremeno.

Osnovno ili redovito navodnjavanje se izvodi kao temeljna melioracijska i agrotehnika mjera
u tehnolokom procesu biljne proizvodnje u sunim (aridnim) predjelima gdje je primarni
preduvjet za bilo kakvu poljoprivrednu proizvodnju. To su predjeli svijeta sa manje od 300
mm ukupnih godinjih oborina, koje ne osiguravaju ivotne uvjete za kulturne biljke i gdje
bez navodnjavanja nema biljne proizvodnje (Juna Amerika, Afrika, Azija, dijelovi Bliskog
istoka).
25

Dopunsko ili povremeno navodnjavanje se prakticira u umjerenim klimatskim podrujima
gdje nije osnovna nego samo korekcijska, melioracijska i agrotehnika mjera. Koristi se
uglavnom u sunim i toplim periodima godine (ljeto), kada nema dovoljno oborina. Obavlja
se povremeno u zavisnosti od potreba, a ini dopunu prirodnim oborinama. Upravo u
Hrvatskoj dopunsko navodnjavanje nalazi svoju pravu vrijednost u suvremenoj i trinoj
poljoprivredi.

Navodnjavanje poljoprivrednih kultura se moe obavljati na vie naina te raznim tehnikama i
opremom. Izbor naina navodnjavanja zavisi od kulture, klimatskih i zemljinih prilika,
opreme, iskustva i znanja poljoprivrednika - korisnika sustava.
Danas se svi naini i sustavi navodnjavanja mogu svrstati u sljedee metode:

- povrinsko navodnjavanje;
- podzemno navodnjavanje;
- navodnjavanje iz zraka (pod tlakom).

3.1. POVRINSKO NAVODNJAVANJE

Povrinski naini navodnjavanja su najstariji i ine klasiku navodnjavanja poljoprivrednih
kultura. Statistika pokazuje da i danas u svijetu jo dominiraju sustavi povrinskog
navodnjavanja (oko 60%) koji su vezani uz tehnologiju uzgoja poljoprivrednih kultura, prije
svega rie u zemljama u razvoju.

Sustavi za povrinsko navodnjavanje temelje se na principu slobodnog teenja vode u prirodi
djelovanjem sile gravitacije pa se stoga i nazivaju gravitacijski sustavi navodnjavanja
poljoprivrednih kultura.

Temeljni princip povrinskog navodnjavanja je da se voda dovodi na proizvodnu povrinu
gdje u tankom sloju stoji, otjee i upija se u tlo.

Prema raspodjeli vode po povrini terena, razlikuju se sljedei naini povrinskog
navodnjavanja: navodnjavanje u brazdama, navodnjavanje potapanjem (preplavljivanje) i
navodnjavanje prelijevanjem (rominjanje).

3.1.1. NAVODNJAVANJE BRAZDAMA

Kod ovoga naina povrinskog navodnjavanja voda se dovodi i rasporeuje po povrini
proizvodne parcele u brazdama iz kojih se tada procesom infiltracije postepeno upija u tlo.
Brazde se izrauju (brazdaju) posebnim plugovima obino prije sjetve ili sadnje kultura.

Navodnjavanje brazdama se primjenjuje kod irokorednih kultura, okopavina, voa i povra
(Slika 4).

26

Slika 4: Naini uputanja vode u brazde

Brazde mogu biti:

- protone (voda kroz njih protjee);
- neprotone (voda u njima stoji, ne tee).

Protone brazde se primjenjuju na terenima koji imaju prirodne padove, a neprotone brazde
na ravnim terenima.
Razmaci izmeu brazdi zavise od infiltracijskih sposobnosti i mehanikog sastava tla (Slika
5).

Slika 5: Infiltracija vode u razliitim tipovima tala kod navodnjavanja brazdama

Prosjeni razmaci brazda se na lakim tipovima tala kreu od 50 do 60 cm, srednje tekim 60
do 70 cm i na tekim tlima 70 do 90 cm i vie.

Dubine brazda mogu biti do 15 cm (plitke) te 20 do 25 cm (duboke). Kod protonih brazda
treba voditi rauna o poloaju, smjeru i padu jer vei pad brazde dovodi do erozije tla uslijed
poveane brzine vode.
Poloaj, smjer i pad protonih brazdi ovise o konfiguraciji terena i prirodnom padu.
Najpovoljniji pad je od 3 do 8. Protok (Q) protonih brazda iznosi 0,1 l/s do 0,2 l/s, a
brzina vode ograniava se na 10 cm/s do 20 cm/s.

Na veim sustavima za navodnjavanje brazdama potrebna je i infrastruktura za dovoenje i
razvoenje vode u brazde. Raspodjela vode iz dovodnih kanala po pojedinim parcelama se
27

vri upusnim brazdama. Uputanje vode u same brazde najee se izvodi pomou plastinih
cijevi koje se nazivaju sifoni ili teglice. Oni ujedno slue i za tono doziranje koliine vode u
svaku brazdu - protoke (Q) koji iznose od 0,5 l/s do 1,5 l/s (Slika 6).

Slika 6: Popreni presjek sifona - teglice

3.1.2. NAVODNJAVANJE PRELIJEVANJEM

Navodnjavanje prelijevanjem ili rominjanjem se manje primjenjuje kod nas. Preteito se
koristi za viegodinje kulture kao to su lucerna, djetelina i djetelinsko-travne smjese, livade
i panjaci.

Osnovni princip navodnjavanja prelijevanjem je da se voda prelijeva (rominja) preko ureene
povrine na nagibu i u tankome sloju upija u tlo. Primjena ovoga naina navodnjavanja
zahtjeva preciznu pripremu zemljita. U svrhu ravnomjerne raspodjele vode, navodnjavana
povrina se dijeli na parcele koje su najee u obliku uskih traka, a irina im se prilagoava
konfiguraciji terena. Parcelice su odvojene manjim zemljanim nasipima visine 20 cm do 30
cm, irine 15 m do 20 m i duine oko 100 m.
Praksa navodnjavanja prelijevanjem moe se obavljati niz prirodni ili umjetni obronak ili
padinu. Potrebni padovi terena mogu biti izmeu 1% i 3% u smjeru duine stranice to
omoguava teenje vode po povrini. Debljina preljevnog mlaza je izmeu 5 cm i 10 cm u
zavisnosti od nagiba terena, duine parcele, tipa i mehanikog sastava tla.

Navodnjavanje prelijevanjem ima vie nedostataka. Zahtjeva velike i precizne zemljane
radove za ureenje parcelica i cijeloga sustava. Pri navodnjavanju se vlai cijela povrina pa
dolazi do pogoranja fizikalni i vodnih svojstava tla, erozije i raspadanja strukturnih agregata
(Slika 7).

28

Slika 7: Navodnjavanje prelijevanjem

3.1.3. NAVODNJAVANJE POTAPANJEM

Navodnjavanje potapanjem ili preplavljivanjem mogue je izvesti pomou dva sustava;
sustavom kasete i sustavom lokvi.

Sustav kasete

Pri ovom sustavu navodnjavanja voda se ulijeva u kasete i potapa povrinu u debljem ili
tanjem sloju te se upija u tlo. Potapanje ili poplavljivanje moe trajati krae vrijeme, nekoliko
dana ili dulje vrijeme kroz nekoliko mjeseci (Slika).

Za navodnjavanje potapanjem teren se mora pripremiti ravnanjem i izradom zemljanih
pregrada kojima se stvaraju ograene proizvodne parcelice (kasete, okna, ekovi). Veliine
kaseta su vrlo razliite, od 1 ha do 2 ha pa i vee u zavisnosti od raspoloiva zemljita. Mogu
biti pravilnoga ili nepravilnoga oblika prema konfiguraciji terena. Navodnjavanje potapanjem
sustavom kaseta se najee koristi u uzgoju rie (Kina, Indija, Indonezija, Malezija).
Uobiajeno su to veliki sustavi povrinskog navodnjavanja s vrlo sloenim hidrotehnikim
graevinama za dovoenje, raspodjelu i odvoenje vode po zavretku vegetacije.

Prilikom navodnjavanja potapanjem upotrebljavaju se ogromne koliine vode koje plave
velike povrine te se stvaraju movarni uvjeti, a pogoravaju se vodo-zrani reim i
mikrobioloka aktivnost tla. Zbog toga je na navodnjavanim poljima nuno izgraditi dobar i
uinkovit sustav odvodnje radi brzoga odvoenja suvinih povrinskih i podzemnih voda
(Slika 8).

29

Slika 8: Navodnjavanje potapanjem

Sustav lokvi

Kod navodnjavanja lokvama voda se ulijeva u male ograene parcelice lokve koje se
izrauju oko navodnjavane kulture. Sustav lokava uglavnom se koristi za navodnjavanje
drvenastih kultura voke, vinova loza, ukrasno bilje, parkovi. Lokve se izvode samo oko
biljke (debla) u obliku kvadrata ili kruga i ograuju malim zemljanim nasipom.

Voda se u lokve dovodi brazdama ili cijevima. Navodnjava se samo mala povrina lokvi, a
ostala proizvodna povrina je suha i omoguuje kretanje poljoprivredne mehanizacije.

3.2. PODZEMNO NAVODNJAVANJE

Ovim se nainom voda podzemnim putom dovodi neposredno u zonu korjenovog sustava
kulturnih biljaka. Na taj se nain voda dodaje i rasporeuje samo unutar rizosfernog sloja tla,
a ne i po povrini.

Sustavima podzemnog navodnjavanja odrava se sadraj vode u rizosferi unutar granica
optimalne ili poeljne vlanosti tla za biljke. Vlaenje od dolje (podzemno) ima odreenih
prednosti prema drugim metodama i nainima navodnjavanja. Ne navodnjava se povrina
zemljita, ne stvara se pokorica, nema naruavanja strukture tla. Povrina navodnjavanih
parcela je slobodna i suha, nema zapreka za kretanje ljudi i strojeva tijekom proizvodnog
procesa uzgoja kulturnih biljaka.
Ideja podzemnog navodnjavanja je vrlo privlana s agronomskog stajalita, ali tehniki
prilino zahtjevna. Zemljite za podzemno navodnjavanje mora biti ravno, lakeg mehanikog
sastava i dobre vertikalne vodopropusnosti te povoljnoga kapilarnog uspona vode.

30

Postoje razliite hidrotehnike izvedbe podzemnog navodnjavanja, ali najee se
primjenjuju dva naina: regulacija razine podzemne vode otvorenim kanalima i
navodnjavanje podzemnim cijevima (subirigacija).

3.2.1. REGULACIJA RAZINE PODZEMNE VODE OTVORENIM KANALIMA

Podzemno navodnjavanje pomou otvorenih kanala ili prirodnih vodotoka mogue je izvesti
na poljoprivrednim proizvodnim povrinama gdje postoji izgraena kanalna mrea za
odvodnju suvinih voda. Voda se ovdje infiltrira iz otvorenih kanala u tlo i bono iri na
oranice.

Kanali koji uobiajeno slue za odvodnju suvinih voda u hladnom i vlanom dijelu godine,
mogu tijekom ljetnih mjeseci i sue posluiti za kontrolirano odravanje razine podzemne
vode u agrolokom profilu tla i bono irenje vode te tako navodnjavati poljoprivredne kulture
(Slika ).

Razinu vode u kanalima mogue je regulirati odgovarajuim branama ili zapornicama koje se
postavljaju na odreenim mjestima. Takoer, mogue je postaviti reverzibilne crpke u
postojee sustave odvodnje, kojima se voda u jednom dijelu sezone uklanja, a u drugom dijelu
doprema iz prirodnih vodotoka i slui za navodnjavanje.

Princip podzemnog navodnjavanja pomou otvorenih kanala je pravilno gospodarenje s
vodama na nekom proizvodnom podruju, putem zaustavljanja ili kontroliranja isputanja
vode iz odvodnih kanala. Korisnici hidromelioracijskih sustava moraju kontrolirati razinu
vode unutar sustava kanala i pohranjivati ju za potrebe navodnjavanja. Za ovaj nain
navodnjavanja odvodni sustavi se moraju prilagoditi dvostrukoj namjeni tipa odvodnja-
navodnjavanje.

Primjeri podzemnog navodnjavanje otvorenom kanalskom mreom u Republici Hrvatskoj su
Baranja (Podunavlje) i podruje donjeg tijeka rijeke Neretve.

Slika 9: Podzemno navodnjavanje otvorenim kanalima

3.2.2. NAVODNJAVANJE PODZEMNIM CIJEVIMA

Dovoenje vode u zemljite podzemnim cijevima je drugi nain podzemnog navodnjavanja,
kod kojega se u tlo ugrauju na odreenu dubinu i razmake perforirane cijevi ili cijevi sa
posebnim kapaljkama kroz koje voda pod tlakom, izlazi i lagano se upija u rizosferni sloj tla.
U zemljite se polau cijevi od plastike (sa rupicama) ili peene gline, na dubini od 50 cm do
80 cm, te paralelnim razmacima 0,5 m do 6,0 m u zavisnosti o vrsti tla i uzgajanoj kulturi
(Slika).
31

Voda je u cijevima pod laganim tlakom, a duina cijevi moe biti od 100 m do 150 m pa i
due. Sustav navodnjavanja podzemnim cijevima slian je cijevnoj drenai koja u
hidrotehnici slui za odvoenje suvinih voda. Postoje i mogunosti kombiniranja podzemnih
cijevnih sustava za dvonamjensko koritenje: u jesenko-zimskim i ranoproljetnim uvjetima za
odvoenje suvinih voda iz tla, a u ljetnim suhim mjesecima za navodnjavanje
poljoprivrednih kultura. Navedeni dvonamjenski sustav odvodnja-navodnjavanje mora
unaprijed planirati i posebno izvoditi.

Najvanije prednosti navodnjavanja podzemnim cijevima su to se tlo vlai kapilarnim
irenjem vode (u zonu korijena) pa se ne pogorava njegova struktura, zatim se ne stvara
pokorica tla, ne dolazi do sabijanja tla, vlanost tla je skoro uvijek optimalna, troe se manje
koliine vode, biljke bolje koriste hranjiva iz tla i ne ometa se rad poljoprivredne
mehanizacija. Glavni nedostatci su: sloena tehnika izvedba i zahvati u tlu, esto zaepljenje
perforacija ili kapaljki na cijevima, mogunosti prevlaivanja, zamovarivanja i zaslanjivanja
tla. Sustavi podzemnog navodnjavanja cijevima su veliki tehniki i investicijski zahvati to u
znatnoj mjeri ograniava primjenu u praksi (Slika 10).

Slika 10: Podzemno navodnjavanje cijevnom drenaom

3.3. NAVODNJAVANJE IZ ZRAKA (POD TLAKOM)

Suvremene tehnike navodnjavanja koriste se raspodjelom vode iz zraka, to se bitno
razlikuje od povrinskih ili podzemnih naina navodnjavanja. Prilikom navodnjavanja iz
zraka, voda se uzima na izvoritu crpkama i stavlja pod tlak te se kroz sustave zatvorenih
cjevovoda dovodi i raspodjeljuje po parceli.

Ovakvo navodnjavanja se moe nazvati i navodnjavanje pod tlakom jer se voda zaista tlai
kroz cijevi gdje tee po zakonitostima kretanja vode u zatvorenim cijevnim sustavima
(namjenski vodovodni sustavi).

Svi sustavi navodnjavanja pod tlakom sastoje se od sljedeih elemenata: crpke i agregata (koji
su na izvoritu vode), usisnog i tlanog cjevovoda (dovode vodu od izvorita do mjesta
koritenja), razvodnog cjevovoda (razvode vodu po parceli) te hidraulikih naprava za
raspodjelu vode po povrini terena (rasprskivai i kapaljke).

32

Naini navodnjavanja iz zraka (pod tlakom) su relativno novijeg datuma te su se razvijali
paralelno s razvojem modernih tehnologija iz proizvodnje opreme, a posebno crpki, lakih
cjevovoda od aluminija i plastike te raznolikih vrsta rasprskivaa i kapaljki. Veina njih je
automatizirana te ne zahtijeva uporabu ljudske radne snage osim u nadzoru, programiranju i
kontroli rada.

Postoje razliiti naini i tehnike navodnjavanja iz zraka, ali najzastupljenije su sljedee:
- navodnjavanje kienjem (umjetna kia);
- lokalizirano navodnjavanje (kap po kap i mini rasprskivai);

3.3.1. NAVODNJAVANJE KIENJEM

Navodnjavanje kienjem ili umjetno kienje je takav nain dodavanja vode nekoj kulturi da se
ona raspodjeljuje po povrini terena u obliku kinih kapljica, oponaanjem prirodne kie.
Voda se zahvaa na izvoritu crpkama i pod pritiskom (do 7 i vie bara) se kroz sustav
cjevovoda dovodi do proizvodnih poljoprivrednih povrina gdje se pomou rasprskivaa
raspodjeljuje u kapljicama po navodnjavanoj povrini.

Umjetno kienje danas zauzima velike povrine u poljoprivrednoj proizvodnji i po
zastupljenosti je odmah iza sustava povrinskog navodnjavanja. Ima tendenciju brzoga irenja
te e uskoro biti najrasprostranjeniji nain navodnjavanja. iri se na novim povrinama, ali
sve vie zamjenjuje povrinske i klasine naine navodnjavanja pri modernizaciji tehnologije
sustava i poveava udjel u strukturi navodnjavanih povrina.

Ovaj je nain navodnjavanja vrlo povoljan za kulturnu biljku i njeno stanite jer se
navodnjavanje pribliava prirodnim prilikama tj. oborinama.

Sve vrste kultura se mogu navodnjavati umjetnom kiom od ratarskih, krmnih, voarskih,
povrarskih te vinograda i kultura u staklenicima i plastenicima. Moe se primijeniti na
ravnim i nagnutim terenima u razliitim topografskim uvjetima. Ne zahtjeva posebnu
pripremu terena, uinkovito koristi vodu koja se moe tono dozirati u norme i obroke
navodnjavanja prema uzgajanoj kulturi, a tlo je manje izloeno pogoranju fizikalnih
svojstava.

Pored niza prednosti ovaj nain navodnjavanja ima i svoje nedostatke. Cijene ureaja i
suvremene opreme su vrlo visoke, pogonski trokovi (gorivo, elektrina energija) su takoer
znatni, neravnomjerna je raspodjela vode pri jakom vjetru, javljaju se gubici vode
isparavanjem, intenzivnija pojava biljnih bolesti.

Prema nainu izgradnje i koritenja elemenata te organizacije rada, sustavi za navodnjavanje
kienjem mogu biti:
- nepokretni ili stabilni;
- polupokretni ili polustabilni;
- pokretni ili prijenosni;
- samopokretni ili samohodni;

Nepokretni sustavi za navodnjavanje imaju izgraenu crpnu stanicu i ukopane dovodne i
razvodne cjevovode. Rasprskivai su fiksirani na navodnjavanoj povrini i mogu se ukljuiti u
rad prema potrebi. Ovi sustavi se grade za viegodinje i visokoakumulativne kulture, kao to
33

su vonjaci i vinogradi te povrtne kulture na veim povrinama. Zahtijevaju velika
investicijska ulaganja u opremu i graevinske radove, a sustavi mogu posluiti i za zatitu od
mrazeva u vonjacima.

Polupokretni sustavi se sastoje od ugraene crpne stanice, ukopane mree dovodnih cijevi te
pokretnih razvodnih cijevi (kinih krila) i prijenosnih rasprskivaa. Dovodni cjevovodi su
najee od eljeznih, betonskih ili azbestnih cijevi koje podnose visoke pritiske vode (do 10
bara). Pokretna kina krila su najee od aluminijskih legura ili plastinih materijala. Cijevi
su standardiziranih dimenzija, vrlo lagane i meusobno se povezuju pomou brzospajajuih
spojnica. Kienje se obavlja na jednoj radnoj poziciji u vremenu potrebnom da se realizira
obrok navodnjavanja. Nakon toga, kina krila s rasprskivaima se prenose na drugu radnu
poziciju, za to je potreban znatan broj radnika.

Ovi sustavi su pogodni za navodnjavanje veih ratarskih povrina, a za kulture kao to su:
kukuruz, soja i suncokret (do odreene faze rasta), lucerna te livade i panjaci. Takoer se
navodnjavaju polupokretnim sustavima povrtlarske i voarske kulture.

Pokretni ili prijenosni sustavi se sastoje od opreme koja se u cijelosti moe premjetati
tijekom rada. Svi elementi se pokretni pumpa, cjevovodi, kina krila i rasprskai. Poslije
navodnjavanja povrine na jednom mjestu svi se elementi prenose na novu radnu poziciju.
Ovi sustavi su pogodni za navodnjavanje gotovo svih poljoprivrednih kultura: ratarskih,
povrtlarskih, voarskih i cvjearskih, kao i na svim terenima.

Prikladni su za navodnjavanje manjih parcela u individualnom vlasnitvu, odnosno svih onih
koji ele na maloj povrini intenzivirati biljnu proizvodnju. U proizvodnim programima naih
i stranih tvornica opreme za navodnjavanje mogu se nai pumpe, cijevi, spojni komadi i
rasprskivai za upotrebu individualnih poljoprivrednih proizvoaa i farmera.

Prijenosne cijevi koje se koriste kod pokretnih sustava za navodnjavanje kienjem su takoer
od aluminija ili pocinanog lima te od plastike. Razliitih su promjera (50 mm, 70 mm, 90
mm, 110 mm, 125 mm, 150 mm) i duine (6 m, 7 m, 9 m). Cijevi se spajaju u cjevovod
posebnim spojnicama, koje mogu biti mehanike ili hidraulike.

Na kina krila se postavljaju rasprskivai, posebne hidraulike naprave koje slue za
raspodjelu vode po povrini u obliku kinih kapi. Sastoje se iz jedne ili dvije mlaznice i
tijekom rada kie cijeli ili samo odreeni sektor kruga (Slika 11).

Slika 11: Rasprskiva za navodnjavanje kienjem
34

Rasprskivaa ima raznih vrsta i tipova, te gotovo svaki proizvoa opreme ima svoje tehnike
izvedbe. Proizvoa daje podatke o osobinama rasprskivaa u posebnim katalozima, koji
slue projektantima i korisnicima sustava pri planiranju sustava za navodnjavanje.
Izbor rasprskivaa zavisi od kulture koja se navodnjava, infiltracijske sposobnosti tla te
topografije terena. Za osjetljivije kulture, kao to su povre i cvijee, upotrebljavaju se
rasprskivai s malim i finim kapljicama, dok se krmni i ratarski usjevi mogu navodnjavati
rasprskaima grubljih kapi. Jako je vano da se uskladi intenzitet kienja rasprskivaa sa
infiltracijskom sposobnosti tla, kako ne bi dolo do zamovarenja.

S obzirom na pojedine radne karakteristike, rasprskivai se dijele:

- prema intenzitetu kienja (niskog intenziteta 2 mm/h do 10 mm/h, srednjeg 10 mm/h
do 20
mm/h, visokog 20 mm/h do 30 mm/h);
- prema dometu mlaza (malog dometa do 20 m, srednjeg 20 m do 30 m, velikog 35 i
vie m);
- prema radnom pritisku (niskotlani 1,5 bara do 2,5 bara, srednjetlani 2,5 bara do 5
bara, visokotlani od 5 bara);

Rasprskivai se na polju koje se navodnjava prijenosnim sustavima postavljaju po odreenom
rasporedu da bi se postiglo ujednaeno kienje po cijeloj povrini terena. Postoje razliite
kombinacije meusobnog postavljanja rasprskivaa, ali se u praksi najvie primjenjuju
kvadratni, trokutasti i pravokutni (Slika 12).

Slika 12: Raspored rasprskivaa na kinim krilima

Pravilnim postavljanjem rasprskivaa na kinim krilima i razmacima izmeu njih postie se
meusobno preklapanje omoenih povrina da bi se izbjegla neokiena mjesta. Djelomino
preklapanje omoenih povrina dva ili vie rasprskivaa doprinosi ujednaenom kienju, jer
koliina vode koju daje rasprskiva opada sa udaljenou od njegovog sredita.

U praksi navodnjavanja pokretnim sustavima kienja vano je i ispravno postavljanje kinih
krila prema poloaju izvorita vode, obliku i veliini parcele te raspoloivoj opremi. Mogue
su razliite sheme postavljanja ureaja za navodnjavanje sa jednim ili vie kinih krila (Slika
13).
35

Slika 13: Postavljanje kinih krila kod pokretnih sustava

Pokretni i polupokretni sustavi kienja zahtijevaju mnogo ljudskoga rada pri premjetanju
razvodnih cjevovoda i kinih krila s rasprskivaima. S obzirom da je sve manje raspoloive
radne snage koja je postala i vrlo skupom, poljoprivrednici i proizvoai opreme za
navodnjavanje teili su novim rjeenjima, kao to su samohodni ureaji za navodnjavanje
kienjem. Njihovom primjenom se smanjilo uee ljudskoga rada i trokova na minimum, a
postignuto je efikasnije navodnjavanje. Postoje razliite tehnike izvedbe samopokretnih
ureaja, a sutina svih je da se nakon postavljanja na oranici sami pokreu i obavljaju kienje.
Neki od samohodnih ureaja su automatizirani i programirani, tako da potpuno bez prisutnosti
ovjeka izvode sve radne operacije na parceli.

Samohodni sustavi za navodnjavanje kienjem su postavljeni na kotaima ili pokretnim
okvirima, te se pomiu linijski (naprijed nazad) ili kruno. Pogodni su za navodnjavanje
svih vrsta poljoprivrednih kultura, pa ak vonjaka i vinograda. S obzirom da su ureaji sa
rasprskivaima izdignuti iznad povrine zemlje, omogueno je navodnjavanje visokih
ratarskih kultura, kao to su kukuruz i suncokret te ostale kulture visokog habitusa.

Prema tehnikoj izvedbi i konstrukciji, nainu kretanja i automatiziranosti rada, razlikuju se
slijedei tipovi samohodnih ureaja:

- samohodna bona kina krila;
- samohodne krune prskalice;
- samohodni sektorski rasprskivai;
- samohodni automatizirani ureaji za linijsko ili kruno kretanje;

Samohodna bona kina krila se sastoje od aluminijskih cijevi postavljenih na kotae i
maloga pogonskog motora koji pokree krilo u novi radni poloaj. irina zahvata krila je
promjenjiva, a prilagoava se prema obliku i veliini parcele za navodnjavanje i kree se od
200 m do 400 m. Radni pritisak u cjevovodu je od 3,5 bara do 4,5 bara, a intenzitet kienja od
10 mm/h do 15 mm/h.

Samohodno bono kino krilo se moe primjenjivati na ravnim terenima i pravilnim tablama.
Vrlo uspjeno se upotrebljava za navodnjavanje povrtlarskih kultura, eerne repe, soje,
36

lucerne, panjaka i livada. Jedan ureaj moe navodnjavati povrinu od 30 ha do 70 ha.
Kretanje kinog krila u novu radnu poziciju je u smjeru naprijed-nazad (Slika 14).

Slika 14: Samohodno bono kino krilo

Samohodne krune prskalice (Bum sustavi) izraene su od viseeg konzolnog kinog
krila, koje je postavljeno visoko na samohodnom okviru. Krilo se kruno okree u promjeru
50 m do 70 m, a njegova je visina iznad tla podesiva do 5 m, to omoguava navodnjavanje
visokih kultura, kao to su kukuruz, vonjaci i vinogradi. Ureaj radi pod pritiskom od 4 bara
do 7 bari, a u novi radni poloaj ga pokree vlastiti motor kretanjem naprijed-nazad.

Primjenjuje se na ravnim terenima, jer na kosinama postoji opasnost od prevrtanja. Ovim
prskalicama se mogu navodnjavati sve poljoprivredne kulture (Slika 15).

Slika 15: Samohodna kruna prskalica

Samohodni sektorski rasprskivai (nazivani Tifon sustavi) sastoje se od velikoga vitla s
namotanim plastinim crijevom i jednog rasprskivaa velikoga intenziteta i dometa. On se
nalazi na pominom postolju (skije) i kii samo odreeni sektor povrine, a ne cijeli krug,
to mu omoguava kretanje unazad i po suhom tlu. Radi s velikim pritiskom vode (od 6 bara
do 8 bara) te troi znatne koliine energije u toku eksploatacije.
37

Na poetku navodnjavanja postolje sa rasprskivaem se odvlai na suprotni kraj parcele
pomou traktora. Tijekom rada veliko vitlo se lagano okree, namata crijevo koje istovremeno
povlai rasprskiva. Pokretanje vitla vri voda iz sustava pod pritiskom.

Samohodni sektorski rasprskivai se sve vie primjenjuju za navodnjavanje gotovo svih
poljoprivrednih kultura. Naroito su pogodni za kulture ireg sklopa, kao to su kukuruz,
vonjaci, vinogradi i rasadnici. Zbog svoje pokretljivosti, praktinosti i dobrog uinka na
kulture, masovno se primjenjuju u nas, ali i u cijeloj Europi (Slika 16).

Slika 16: Samohodni sektorski rasprskiva

Samohodni automatizirani ureaji za linijsko ili kruno navodnjavanje su jedinice
velikih radnih zahvata, a pogodne su za navodnjavanje velikih proizvodnih povrina. Sastoje
se od kinog krila podignutoga na posebnim pokretnim tornjevima. Na krilu su postavljeni
brojni rasprskivai razliitih intenziteta kienja, koji s visine od 2 m do 3 m iznad zemlje
navodnjavaju poljoprivredne kulture. irina zahvata ureaja je razliita, a kree se od 300 m
do 500 m s jedne, a isto toliko s druge strane ureaja. Ovi strojevi obavljaju navodnjavanje
tijekom kretanja koje moe biti linijsko u smjeru naprijed-nazad ili kruno. Pomou njih se
mogu navodnjavati gotovo sve poljoprivredne kulture, niske ili visoke, ali preteito na ravnim
terenima.

Linijski strojevi za automatizirano navodnjavanje kreu se pravolinijski uzdu table koju kie,
a kao izvorite vode slui im otvoreni natapni kanal. Mogu zahvatiti tablu irine 2 x 500 m i
duine do 2 000 m, to znai da jedan ureaj navodnjava povrinu od oko 200 ha (Slika 17).

38

Slika 17: Samohodni automatizirani ureaj za linijsko navodnjavanje

Ureaj se sastoji od vie tornjeva koji su na meusobnom razmaku izmeu 32 m do 56 m.
Tornjevi (ili kule) se kontrolirano i zasebno pokreu pomou elektromotora, to je
automatikom sinkronizirano sa svim ostalim susjednim tornjevima, ime su iskljueni lomovi
i kvarovi.
Na osnovnom se podvoju koje se kree uz otvoreni kanal nalazi pogonska, crpna i
upravljaka (programator) jedinica. Radni pritisci su relativno mali (do 2 bara), te se
primjenom ovih ureaja postiu velike energetske utede na distribuciji vode. Intenziteti
kienja su takoer mali (5 mm/h do 15 mm/h), te se njima mogu zadovoljiti potrebe biljaka za
vodom, a da se ne narui vodo-zrani reim zemljita. Obroci i intenziteti kienja se odreuju
na programatoru ureaja.

Kruni ureaji za automatizirano navodnjavanje (centar pivot) fiksirani su u sredinjem
dijelu kinog krila koje rotira i navodnjava kruno povrinu. Izvorite vode se nalazi u
sreditu sustava, a obino je to hidrant ili pumpni agregat.
Duina kinog krila koje rotira kod ovih sustava je od 300 do 500 m, te moe navodnjavati
krunu povrinu veliine 40 ha do 90 ha. Izmeu pojedinih jedinica ostaju neokiene
povrine, to je nedostatak ovih strojeva. Oni se, takoer, programiraju na zadani intenzitet i
obrok navodnjavanja, te samostalno rade bez prisutnosti ovjeka. Okretanje kinog krila se
obavlja individualnim kretanjem svakog tornja, a njihove su brzine usklaene elektronikom.

3.3.2. LOKALIZIRANO NAVODNJAVANJE

Lokalizirano navodnjavanje ini vrlo moderna i sofisticirana oprema kojom se voda dovodi i
raspodjeljuje do svake biljke lokalno, vrlo precizno i tedljivo, pomou posebnih
hidraulinih naprava. Sustavima lokaliziranog navodnjavanja se vlanost tla moe odravati
prema zahtjevima uzgajanih kultura i u granicama optimalne vlanosti to pogoduje biljkama.

Lokalizirano navodnjavanje ima vie prednosti prema ostalim metodama navodnjavanja;
moe se primijeniti na svim tlima, topografskim prilikama, na parcelama raznih oblika i
dimenzija te za sve kulture u poljskim uvjetima i zatienim prostorima. Sustavi tede vodu i
pogonsku energiju, te vrlo precizno doziraju vodu. Vrlo su pouzdani i tehniki funkcionalni
uz mogunost elektronske regulacije i kompjuterskog upravljanja ostvaruju visok i kvalitetan
prinos poljoprivrednih kultura.

39

Metoda lokaliziranog navodnjavanja se primjenjuje na dva naina:
- navodnjavanje kapanjem (kap po kap);
- navodnjavanje mini rasprskivaima (mali rasprskivai);

NAVODNJAVANJE KAPANJEM (KAP PO KAP)

Jedan od najnovijih naina u praksi umjetnog dodavanja vode je navodnjavanje kapanjem ili
kako se ee susree u razgovorima strunjaka i poljoprivrednika kap po kap. Sustavi
navodnjavanja kapanjem su proizvodi modernih tehnologija. Potpuno su automatizirani i
programirani, te tijekom svoga rada gotovo ne zahtijevaju prisustvo ovjeka. Zbog svojih
dobrih radnih karakteristika, elektronike podrke i tehnike perfekcije, ureaji za
navodnjavanje kapanjem vrlo su interesantni za poljoprivredne proizvoae. Mnogi oekuju
uda od ovih sustava i smatraju ih najboljim jer ne trae radnu snagu, a i reklame
proizvoaa opreme za kapanje ine velike utiske na interesantne.

Treba odmah istai da kapanje nije arobni tapi za poljoprivredu, ve da je to jedan od
naina navodnjavanja poljoprivrednih kultura, prikladan samo za neke usjeve i povrine.
Kapanje je nalo iroku primjenu u zemljama gdje nema dovoljno vode za navodnjavanje i
gdje je ona dragocjenost, a bez nje nema sigurne poljoprivredne proizvodnje (Izrael, jug
Italije, Francuska, SAD). Ovaj sustav tedi vodu, te sa minimalnom koliinom postie
maksimalne uinke u biljnoj proizvodnji. Voda se dovodi cijevima do svake biljke i vlai
vrlo mali dio zemljita, to smanjuje gubitke vode te se stoga naziva jo lokalizirano
navodnjavanje. Vrijeme navodnjavanja moe trajati i do 24 sata, to je uvrijeilo i izraz non-
stop ili dnevno navodnjavanje.

Osim tehnike superiornosti, ureaji za navodnjavanje kap po kap imaju s agronomskog
gledita posebnu vrijednost, jer se pomou njih sadraji vode u tlu mogu neprestano odravati
u optimalnim granicama za biljku. To se postie tako da se laganim, ali vremenski
neprekinutim dodavanjem malih koliina vode vlanost tla zadrava oko poljskog vodnog
kapaciteta. Sustav kapanja amortizira velike oscilacije vlanosti tla od poljskog vodnog
kapaciteta do lentokaplirane vlanosti ili ak i nie, to se redovito dogaa kod ostalih naina
navodnjavanja (Slika 18). Po tim karakteristikama navodnjavanje kapanjem je najprecizniji
nain umjetnog dodavanja vode tlu te vrlo suptilna i matovita ljudska intervencija u uzgoju
kulturnog bilja (Slika 18).

Slika 18: Odravanje vlanosti tla kod navodnjavanja kapanjem
40

Sustav navodnjavanja kapanjem sastoji se od sljedeih elemenata: pogonskog dijela s filtrom,
cijevi i kapljaa.

Pogonski dio s filtrom je njegov sredinji dio koji upravlja cijelim sustavom (Slika 19). Tu se
nalazi pumpa za zahvaanje vode iz izvorita, mjerai protoka i regulatori pritiska te filtri za
proiavanje vode. Radni pritisak pri navodnjavanju kapanjem se kree u rasponu od 0,8
bara do 1,5 bara, a odrava se pomou regulatora pritiska. Mjerai protoka vode slue za
automatsku regulaciju kontrole protoka vode u sustavu.
Filtri su nuno potrebni kod navodnjavanja kapanjem kako bi se sprijeilo zaepljenje
kapaljki. estice neistoe (pijesak, prah i sl.) mogu zatvoriti vrlo fine otvore kapaljki i
onemoguiti njihov rad.

Slika 19: Dijelovi sustava za navodnjavanje kap po kap

Plastine cijevi koje se upotrebljavaju pri navodnjavanju kapanjem su obino od polietilena
(PE). Voda se od crpne stanice do parcele doprema tlanim cjevovodom, promjera od 20 mm
do 50 mm, a iz njih se raspodjeljuje u razvodne ili lateralne cjevovode promjera od 15 mm do
20 mm. Kod ovog naina navodnjavanja cjevovod pripada meu najvee investicijske
trokove u izgradnji sustava, s obzirom da je za potrebe 1 ha povrtnjaka potrebno od 5 000 m
do 10 000 m, vonjaka 2 000 m do 4 000 m, a rasadnika 3 000 m do 6 000 m cijevi (Slika
20).

Slika 20: Shematski prikaz sustava navodnjavanja kap po kap
41

Kapaljke su hidraulike naprave koje raspodjeljuju vodu na tlo u formi pojedinanih kapi.
Izraene su od plastike, a ima ih mnogo vrsta i tipova. Gotovo svaki proizvoa opreme ima
vlastite konstrukcije kapljaa. U principu su to vrlo jednostavne i male naprave sa sitnim
rupicama ili posebnim izvedbama kuda protjee voda gubei svoj pritisak, tako da se pri
izlasku formiraju kapi. Zbog svojih minijaturnih promjera otvora, na kapaljkama esto dolazi
do zaepljenja, a time i prestanka rada te ih je potrebno zamijeniti.

Kapaljke su rasporeene na lateralnom cjevovodu na razmacima od 10 cm do 100 cm, ovisno
o gustoi sklopa. Kod povra, cvijea i vonih sadnica oni su mnogo gue postavljeni, a u
trajnim nasadima voa rjee. Mogu se ugraivati kao sastavni dio lateralne cijevi onda su to
linijski kapljai ili sa strane cijevi takozvani boni kapljai.

Broj kapaljki po jedinici povrine zavisi od kultura i prilino je veliki, te se kree od 2 000 do
5 000 komada kod vonjaka, oko 20 000 kapljaa kod navodnjavanja povra, cvijea ili
vonih sadnica. Protok vode pojedine kapaljke je izmeu 2 l/h do 10 l/h.

Lateralne cijevi s kapaljkama se mogu poloiti na tlo, na primjer kod povra i cvijea, ili
izdii iznad njega, kako se to obino radi u vonjacima i vinogradima (Slika 21), pa ne
ometaju rad poljoprivrednih strojeva.

Slika 21: Kapaljka na trsu vinove loze

Navodnjavanje kapanjem prikladno je samo za vrlo intenzivne, i dohodovne kulture
koje mogu platiti visoke trokove izgradnje, koritenja i odravanja sustava.

Najee se koristi u uzgoju voa, povra, cvijea te sadnog materijala. Danas je kapanje
nalo veliku primjenu u staklenicima i plastenicima kod uzgoja cvijea ili raznih
eksperimentalnih namjena na drugim poljoprivrednim i umarskim kulturama.

Trokovi izgradnje sustava kapanjem su visoki zbog izuzetno velikih koliina plastinih cijevi
i kapljaa na jedininoj povrini zemljita. Budui da je plastika svakim danom sve skuplja
(derivat nafte), to je i investicijska cijena ureaja velika. Ali su zato trokovi rada i koritenja
kapanja manji nego kod drugih naina navodnjavanja i podnoljivi su za korisnika. Ureaji za
navodnjavanje kapanjem troe malo energije i vode. Pri polaganju cijevi u redove kultura
potrebno je neto vie ljudskog rada, te se danas ve primjenjuju razne inaice poboljanja
manipulacije plastinim cijevima na navodnjavanoj povrini.
42

Uz dodavanje vode putem ureaja za navodnjavanje kapanjem, poljoprivredne kulture se
prihranjuju topivim mineralnim hranjivima pomou ureaja koji se nazivaju fertirigatori,
to ini sustav jo efikasnijim u eksploataciji. Odravanjem optimalnog sadraj vode u tlu te
istovremeno prihranom bilja, postiu se vrlo visoki prinosi i kvaliteta plodva poljoprivrednih
kultura. To je velika prednost i izuzetno pozitivna karakteristika ovoga naina navodnjavanja.

Ukupne prednosti i dobre karakteristike navodnjavanja kapanjem mogle bi se saeti u
sljedeem:

- troe se male koliine vode i energije;
- vlai se samo mala zona oko biljke i unutar redova, a meuredni prostor ostaje suh;
- postiu se vei prinosi i bolja kvaliteta plodova uzgajanih kultura;
- automatski rad i kontrola ureaja pomou elektronike;
- trokovi eksploatacije i odravanja sustava su relativno mali u odnosu na druge
irigacijske sustave;

Kao i svaki drugi tehniki sustav, tako i navodnjavanje kapanjem ima odreenih nedostatka, a
to su:

- visoka cijena izgradnje i opreme sustava;
- navodnjavaju se samo visokodohodovne kulture;
- esto zaepljenje kapaljki i potreba zamjene;
- trokovi sakupljanja i zbrinjavanja pojedinih elemenata (cijevi) po zavretku
vegetacije;
- oteano kretanje strojeva po proizvodnoj povrini.

Navodnjavanje kapanjem je u velikoj ekspanziji u svim zemljama pa tako i u Hrvatskoj
posljednjih godina. U nas ga najvie ima u staklenicima i plastenicima te vonjacima, kao i na
povrinama povrtnih kultura.

Veliki interes za kapanjem se javlja kod individualnih proizvoaa (farmera i poduzetnika)
koji su se specijalizirali za pojedine biljne proizvodnje, kao na primjer povre, cvijee i voe.
Mnogi od njih su sami vrlo matovito izradili vlastite sustave koji odlino funkcioniraju.
elimo i ovim prikazom ohrabriti sve entuzijaste i inovatore da svojim znanjem, a na temelju
opisanih principa navodnjavanja kapanjem, slobodno priu vlastitim konstrukcijama opreme
prikladne za konkretne terene i kulture.

NAVODNJAVANJE MINI RASPRSKIVAIMA (mali rasprskivai)

Navodnjavanje mini rasprskivaima novijeg je datuma i alternativa je sustavima kapanja.
Danas se sve vie iri u poljskim uvjetima, naroito za uzgoj voarskih i povrarskih kultura.
Takoer je pogodno za intenzivni uzgoj u staklenicima i plastenicima.

Sustavi navodnjavanja mini rasprskivaima slini su sustavima kapanja. Glavna razlika je to
su kapaljke zamijenjene mini rasprskivaima malim rasprskivaima. Mini rasprskivai
raspruju vodu u obliku sitnih kapljica, pod talkom do 3,5 bara i u dometu do 5 m. Mini
rasprskiva je izraen od plastinih materijala te ga je mogue jednostavno postaviti i na kraju
vegetacije demontirati te spremiti za iduu sezonu.

43

Sustav se sastoji od: crpke na izvoritu vode, regulatora tlaka, vodomjera, raznih kontrolnih
ventila, plastinih cijevi za dovoenje i razvoenje vode po parceli i mini rasprskivaa. Zbog
veeg protoka i radnog tlaka mini rasprskivai se manje zaepljuju u odnosu na kapaljke.

Glavni cjevovod i lateralne cijevi su izraene od gipkih plastinih, polietilenskih cijevi na
koje se postavljaju mini rasprskivai. Postoje razliiti oblici prikljuaka i nosaa za mini
rasprskivae. Oni se vrlo lako utisnu u stjenke lateralnih cijevi. Na prikljuak rasprskivaa
moe se spojiti odreeni tip rasprskivaa s razliitim protocima.

Temeljna je odlika lokaliziranog navodnjavanja kapanja i mini rasprskivaa da se svi dijelovi
ureaja mogu jednostavno i brzo zamijeniti. Zato je navodnjavanje mini rasprskivaima
prilagodljivo svim zahtjevima, potrebama i uvjetima rada. Cijeli je ureaj male teine i
predstavlja nadzemnu instalaciju, koja se lako i brzo premjeta.

Mini rasprskivai se danas proizvode u razliitim izvedbama, oblicima i tipovima. Imaju
razliite protoke, domete i rade pod razliitim tlakom. Ravnomjerno rasporeuju vodu u
cijelom dometu prskanja. Izvrsno navodnjavaju teren i kulture, ali slue i kao regulatori
mikroklime jer svojim radom utjeu na poveanje relativne vlanosti zraka.

Svaki mini rasprskiva ima svoje vlastite odlike koje se mogu nai opisane u katalozima i
ponudama proizvoaa opreme. Koristei kataloge i tehniku dokumentaciju vano je
pravilno izabrati mini rasprskiva za odreene kulture i uvjete u praksi.

44

4. ODREIVANJE ELEMENATA NAVODNJAVANJA

Kod primjene navodnjavanja mnogo je pitanja na koja krajnji korisnik trai odgovore.

Koliku ukupnu koliinu vode treba dodati? (NORMA NAVODNJAVANJA)
Koliku koliinu vode dodati prilikom svakog navodnjavanja? (OBROK NAVODJAVANJA)
Koliko puta treba navodnjavati? (BROJ NAVODNJAVANJA)
U kojem trenutku ukljuiti sustav navodnjavanja? (TRENUTAK NAVODNJAVANJA)
Koliko dugo treba trajati navodnjavanje? (TRAJANJE NAVODNJAVANJA)
Hoe li izvor vode biti izdaan za potrebne navodnjavanja? (POTREBNE KOLIINE VODE
ZA NAVODNJAVANJE)

Slika 22: Mnogo je pitanja prije navodnjavanja

Da bi se odgovorilo na navedena pitanja potrebno je individualno pristupiti i odrediti
karakteristike tla, klimatske uvjete i zahtjeve odreene kulture za vodom. Dakle, nema
formule u koju bi se bez izlaska na teren, samo obradom za raunalom dobile potrebne
vrijednosti za uspjeno navodnjavanje. Kad pone proizvodnja u uvjetima navodnjavanja,
potrebno je stalno praenje situacije na terenu da bi se u odreenom trenutku moglo ispravno
intervenirati.

U daljnjem tekstu emo pojasniti odgovore na navedena pitanja.

45

4. 1. NORMA NAVODNJAVANJA

Norma navodnjavanja je osnovni element i prvi korak kod odreivanja elemenata
navodnjavanja, a predstavlja ukupni nedostatak (deficit) vode u vegetaciji jedne kulture.

Prema definiciji izvedena je i formula za izraun norme navodnjavanja.
Pojednostavljeno, norma navodnjavanja odreuje se tako da se od ukupno potrebne vode
oduzme ukupno raspoloiva voda u vegetaciji.

U matematikom obliku:

Nn = Pv - Rv gdje je

Nn = norma navodnjavanja (mm)
Pv = ukupno potrebna koliina vode biljci u vegetaciji (mm)
Rv = ukupno raspoloiva voda u vegetaciji (mm)

Meutim, ovaj jednostavan matematiki izraz nije jednostavno objasniti, jer namee se pitanje
kako odrediti koja je to koliina vode potrebna biljkama? to ona ustvari predstavlja?

4.1.1. POTREBNA KOLIINA VODE

Ukupno potrebna voda u vegetaciji je vrijednost EVAPOTRANSPIRACIJE. A to je
evapotranspiracija?

Evapotranspiracija je ukupna koliina vode koja se gubi procesima EVAPORACIJE i
TRANSPIRACIJE sa odreene povrine u odreenom vremenu.

EVAPORACIJA je voda koja se gubi s povrine tla isparavanjem.

TRANSPIRACIJA je gubitak vode iz biljke. Putem korjenovog sustava biljka uzima vodu
koja kola kroz biljku, sudjeluje u sloenim biokemijskim procesima i preko lista (pui) odlazi
u atmosferu.

Na procese evapotranspiracije (ETP) utjeu klimatski uvjeti (temperatura zraka, vjetar,
relativna vlaga zraka), nagib terena, boja tla, pokrivenost tla...

Odreivanje evapotranspiracije moe se obavljati se na dva naina. Eksperimentalno
(direktno) i preko odreenih modela (prorauna) koji se temelje na klimatskim i nekim
drugim elementima (indirektno).

Eksperimentalno utvrivan je ETP se izvodi pomou sofisticiranih lizimetarskim stanica.
Ovakav nain je vrlo precizan ali je vrlo skup i dugotrajan te trai strunu osposobljenost i
obavljaju ga znanstvene institucije.

46

Slika 23: Shematski prikaz evapotranspiracije
(izvor: http://www.cimis.water.ca.gov/cimis/images/eto)

Drugi je nain putem raznih modela koji se temelje na znanstvenim spoznajama. injenica da
nema univerzalne formule za izraunavanje evapotranspiracije dovoljno govori o njenoj
sloenosti. Gotovo je nemogue u jedan model uvrstiti sve imbenike evapotranspiracije, pa
tako razliiti autori u svojim formulama favoriziraju neke od imbenika evapotranspiracije.
Tako se u nekim modelima izraun temelji na temperaturi zraka (Thornthwait, Ivanov,
arov..), dok drugi izraunavaju deficit vlanosti zraka (Alpatjev), ili pak koeficijete kultura
(Blaney-Criddle).

Za praktinu primjenu prihvatljiv je nain izrauna primjenom raunalnog modela
CROPWAT koji su preporuili i strunjaci FAO-a.

4.1.2. RASPOLOIVA VODA

Raspoloiva voda predstavlja vodu u tlu koja je biljkama na raspolaganju tijekom vegetacije,
a ine ju:

Oborine
Rezerva vode u tlu
Priliv od podzemne vode

Oborine: Od ukupnih koliina oborina nisu sve biljkama na raspolaganju. One koliine
oborina koje su biljkama pristupane predstavljaju efektivne oborine.
U tlo se obino upije oko 80% ukupno palih oborina i to su efektivne oborine. Vrijednost
efektivnih oborina ovisi o intenzitetu oborina, upijanju, otjecanju, nagibu terena, svojstvima
47

tla, pokrivenosti tla i sl. U ukupnom zbroju oborina ne raunaju se oborine koje su manje od 3
mm/dan, a u ljetnom razdoblju oborine manje od 5 mm/dan.

Rezerva vode u tlu: Tijekom zimskog razdoblja u tlu se nakuplja odreena koliina vode u tlu,
a koja je na raspolaganju biljkama na poetku vegetacije (jare kulture).

Podzemna voda: Podzemna voda se ascedentnim gibanjem kree prema povrini tla i
korjenovoj zoni. Voda se u tlu kree od mjesta vee vlanosti prema mjestu manje vlanosti.
Zbog toga e se podzemna voda kretati prema povrini tla koja je manje vlana jer je
povrinski sloj prosuen zbog utjecaja vjetra, niske relativne vlage zraka, temperature,
usvajanja vode od strane biljke.

Izraunata vrijednosti norme navodnjavanja predstavlja koliinu vode koju trebamo
dodati u vegetaciji ali u praktinoj primjeni navodnjavanja dolazi do odreenih gubitaka
prilikom navodnjavanja. Gubitci vode nastaju uslijed isparavanja prilikom navodnjavanja kod
visokih temperatura, zatim dio dodane vode povrinski otjee te zbog odreenih tehnikih
performansi sustava za navodnjavanje (gubitci na spojevima, oteenja i sl.).

Zbog navedenih gubitaka vode, izraunatu normu navodnjavanja (koje se naziva neto norma
navodnjavanja) potrebno je poveati da bi se nadoknadili gubitci vode. Poveanje se vri
pomou koeficijenta iskoritenja vode te se dobije tvarna, odnosno bruto NORMA
NAVODNJAVANJA.

Koeficijent iskoritenja vode je manji od 1 a vrijednosti iznad 0,8 govore o malim gubitcima
vode pri navodnjavanju. Vrijednost koeficijenta iskoritenja vode zavisi od mnogih momenata
prilikom navodnjavanja, kao to su: klimatske prilike, tehnike performanse sustava, nain
dovoda i raspodjele vode.

4.2. OBROK NAVODNJAVANJA

Izraunom norme navodnjavanja (bruto i neto) znamo kolika je koliina vode koju biljkama
trebamo dodati u vegetaciji. Normu navodnjavanja je potrebno raspodijeliti u nekoliko
OBROKA NAVODNJAVANJA. to je obrok navodnjavanja?

Obrok navodnjavanja je koliina vode koju dodajemo u jednom navodnjavanju. Iz navedenog
proizlazi da je obrok navodnjavanja dio norme navodnjavanja. Zbroj svih obroka
navodnjavanja predstavlja normu navodnjavanja.

Obroci navodnjavanja nisu jednaki tijekom cijele vegetacije. Primjerice, u poetnim fazama
razvoja, kad navodnjavanje obavljamo odmah nakon sjetve, dodajemo manje koliine (manji
obroci navodnjavanja) voda sa ciljem stvaranja povoljnih uvjeta za klijanje i nicanje sjemena.
Takoer, ako vrimo osvjeavajua navodnjavanja (na primjer kod sjemenskog kukuruza)
obroci navodnjavanja e biti manji. Rastom i razvojem biljke poveava se i potreba biljke za
vodom. Rastom biljke korijen prodire u dublje slojeve pa emo poveavati i obrok
navodnjavanja.

48

to se obrokom navodnjavanja eli postii?

U poetnom dijelu materije ovog prirunika objanjen je pojam poljskog vodnog kapaciteta i
lentokapilarne vlanosti tla. Dakle, da ponovimo najjednostavnije reeno: poljski vodni
kapacitet (PVK) je optimalno stanje vlanosti tla, a lentokapilarna vlanost tla (LKV) je
sadraj vode u tlu kada poinje oteana opskrba biljke sa vodom.

Obrokom navodnjavanja eli se navlaiti tlo do stanja poljskog vodnog kapaciteta. Da bismo
znali koliko vode moramo dodati potrebno je poznavati vrijednost poljskog vodnog kapaciteta
za odreeno tlo i trenutanu vlanost tla. Dakle, razlika izmeu poljskog vodnog kapaciteta i
trenutane vlanosti tla je obrok jednog navodnjavanja. Vrijednost obroka navodnjavanja
odreuje i dubina tla do koje navodnjavanjem elimo navlaiti tlo, a ona ovisi o dubini
razvoja korjena, vrsti kulture i tla, i o razvojnoj fazi biljke. Ope je pravilo da se teksturno
laka - pjeskovita tla navodnjavaju uestalije s manjim obrocima, a teksturno tea - glinasta
tla podnose vee obroke i rjee navodnjavanje.

Ovisno o tome jesu li vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta i trenutne vlanosti tla izraene
u masenim ili volumnim postotcima (%), obrok navodnjavanja se rauna na dva naina:

Vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta i trenutne vlanosti izraene u masenim %:

O = 100 vt h (PVK T)

Vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta i trenutne vlanosti izraene u volumnim %:

O = 1000 h (PVK T)

gdje je

O = obrok navodnjavanja u m
3
/ha
vt = gustoa tla u g/cm
3

h = dubina do koje se vlai tlo (m)
PVK = poljski vodni kapacitet
T = trenutana vlanost tla

4.3. BROJ NAVODNJAVANJA

Teoretske vrijednosti broja navodnjavanja dobiju se tako da se norma navodnjavanja podjeli
sa obrokom navodnjavanja. Stvarni broj navodnjavanja ovisi o oborinama i stanju vlanosti
tla.
Broj navodnjavanja = N : O

gdje je

N = norma navodnjavanja (mm)
O = obrok navodnjavanja (mm)

49

4.4. TRENUTAK POETKA NAVODNJAVANJA

Kod navodnjavanja je veoma vano odrediti pravilan trenutak kada treba zapoeti sa
navodnjavanjem.

Ako s navodnjavanjem ponemo prije nego to je to potrebno i ako navodnjavamo preesto,
nepotrebno emo potroiti vee koliine vode i energije, to e financijski opteretiti
proizvodnju. Osim toga, naruit e se fizikalna svojstva tla, hranjive tvari e se ispirati u
dublje slijeve i biti e slabije pristupana biljci, to takoer ima za posljedicu negativan
ekonomski i ekoloki uinak.

Ukoliko sustav za navodnjavanje nije u funkciji kad je to biljci potrebno te ukoliko se
navodnjavanje provodi s manjim koliinama vode od potrebnih, tada nam instalirani sustav za
navodnjavanje ne ostvaruje eljeni i planirani financijski uinak. Navodnjavanje je manje
rentabilno.

Danas se u praksi trenutak poetka navodnjavanja moe odrediti na nekoliko naina:

- prema izgledu biljke
- prema unutarnjim fiziolokim promjenama biljke
- prema turnusima navodnjavanja
- prema kritinom razdoblju biljke za vodu
- prema procjeni vlanosti tla
- prema stanju vlanosti tla

4.4.1. ODREIVANJE TRENUTKA POETKA NAVODNJAVANJA PREMA
VANJSKOM IZGLEDU BILJKE

To je najstariji nain odreivanja trenutka poetka navodnjavanja. Temelji se na procjeni
promjena na biljkama promjeni boje i izgleda lia (uvelost). Meutim sve biljke ne
reagiraju jednako na nedostatak vode. Kada kod nekih biljaka nedostatak vode postane vidljiv
to moe znaiti da je biljka ve pretrpjela ozbiljne tete i dodavanje vode nakon tih vidljivih
simptoma nee pomoi biljci da se u potpunosti oporavi. teta je ve nastupila.

Kod nekih biljaka, na primjer kod suncokreta, pojava uvelosti lia i smanjenje turgora je
oblik borbe biljke protiv sue jer se time smanjuje gubitak vode u toplom dijelu dana.
Tijekom noi, biljka nema simptome uvelosti lia. Prema vidljivim znakovima venua
izgledalo bi da treba poeti sa navodnjavanjem, a ustvari navodnjavanje jo nije potrebno.

Ovakav nain odreivanja trenutka navodnjavanja je nesiguran i treba ga izbjegavati jer su
mogue greke u procjeni, a navodnjavanje je skupa investicija da bi se dozvolilo mogunost
este pogreke.

50

UNUTARNJIM FIZIOLOKIM PROMJENAMA BILJKE

Ovakav nain odreivanja trenutka poetka navodnjavanja je dosta sloen, a bazira se na tome
da promjena sadraja vode u tlu ima za posljedicu i promjenu u koncentraciji staninog soka u
listovima. Za odreivanje koncentracije staninog soka koristi se refraktometar.

4.4.3. ODREIVANJE TRENUTKA NAVODNJAVANJA PREMA TURNUSIMA
NAVODNJAVANJA

Turnus navodnjavanja je vremensko razdoblje (u danima) izmeu dva navodnjavanja.
Teoretski se turnus izraunava tako da se obrok navodnjavanja podjeli sa dnevnim utrokom
vode od strane biljke.

T = O : Du

gdje je

T = turnus navodnjavanja u danima
O = obrok navodnjavanja (mm)
Du = dnevni utroak vode (mm/danu)

Za odreivanje dnevnog utroka vode potrebno je poznavati mjesenu vrijednost
evapotranspiracije koja se podjeli sa brojem dana za koji se mjesec odreuje (30 ili 31 dan).

Izraunati turnusi navodnjavanja ne mogu se kruto primjenjivati, ve se korigiraju s
oborinama. Primjerice, ukoliko padne vie od 25 mm oborina turnus se produava za jo
jedan cijeli turnus. Ako izmeu dva turnusa padne 10 do 25 mm oborina navodnjavanje se
odgaa za pola turnusa, a oborine manje od 10 mm se zanemaruju i ne odgaaju turnus
navodnjavanja. Iz navedenog se moe zakljuiti da je ovakav nain odreivanja trenutka
navodnjavanja pogodan za suna (aridna) podruja gdje izostaju oborine. Osim toga, trenutak
navodnjavanja pomou turnusa, pogodan je za zatiene prostore gdje nema priliva prirodnih
oborina.

Turnusi navodnjavanja se primjenjuju i na otvorenom uzgoju, na velikim povrinama koje se
podijele na manje parcele. Tada rasporede navodnjavanje treba uskladi sa turnusima na taj
nain da zavretkom navodnjavanja zadnje parcele treba poeti navodnjavati parcelu koja je
bila prva navodnjavana.

KRITINOM RAZDOBLJU BILJKE ZA VODU

Ovakav nain odreivanja trenutka poetka navodnjavanja bazira se na poznavanju faza
razvoja odreene kulture i njezine potrebe za vodom. Nije u potpunosti pouzdan jer grubo
odreuje navodnjavanje u onoj fazi razvoja biljke koja je vrlo kritina, ne uvaavajui
51

mogunost navodnjavanja prije ili nakon zavretka kritine faze ako to zahtijevaju nepovoljne
klimatske prilike.

PROCJENI VLANOSTI TLA

Temelji se na proizvoljnoj procjeni vlanosti tla. Za odreivanje trenutka poetka
navodnjavanja ova metoda je neprihvatljiva, ali moe imati odreenu vrijednost kod iskusnih
agronoma, ali za odreivanje trenutka za poetak obrade tla (jer se njime utvruje plastinost
tla) ili neke druge agrotehnike radnje.

STANJU VLANOSTI TLA

Ovaj nain odreivanja trenutka poetka navodnjavanja se najvie primjenjuje u praksi.
Prema stanju vlanosti tla sa navodnjavanjem treba poeti kada je sadraj vode u tlu na dubini
koju elimo navodnjavati jednak vrijednosti lentokapilarne vlanosti tla. Teoretski izgleda
vrlo jednostavno, ali javlja se problem odreivanja trenutanog sadraja vlanosti tla, odnosno
poznavanje vrijednosti lentokapilarne vrijednosti i poljskog vodnog kapaciteta.

Kako izmjeriti vlanost tla?
Postoji vie naina mjerenja vlanosti tla, a moe se obaviti izravno na terenu ili posredno u
laboratoriju.

Laboratorijsko mjerenje vlanosti tla je preciznije ali sporo i nepraktino, jer zahtjeva
uzimanje uzoraka tla i obradu u laboratoriju.

Mjerenje na terenu obavlja se raznim instrumentima, a rezultati o stanju vlanost tla se
utvruju trenutno i mogue je vrlo brzo intervenirati sa navodnjavanjem.

4.5. TRAJANJE NAVODNJAVANJA

Koliko dugo e trajati jedno navodnjavanje ovsi o koliini vode koju trebamo dodati
navodnjavanjem (obrok navodnjavanja) i intenzitetu navodnjavanja.

Ako trajanje navodnjavanje elimo odrediti kod primjene sustava navodnjavanja kienjem,
tada obrok navodnjavanja podijelimo sa intenzitetom navodnjavanja, odnosno koliinom vode
(mm) koja u jedinici vremena (minuti) padne na navodnjavanu povrinu.

U tehnikim podacima za odreeni sustav navodnjavanja mogu se nai i vrijednosti za
intenzitet, ali najbolje ga je odrediti egzaktno na terenu za svaki sustav.

52

Intenzitet navodnjavanja se rauna prema slijedeoj formuli

I = q : P

gdje je

I = intenzitet navodnjavanja (kienja) u mm/min
q = protoka rasprskivaa (l/min)
P = povrina kienja jednog rasprskivaa (m
2
)

Poznavanje intenziteta navodnjavanja je vano za usklaivanje intenziteta navodnjavanja sa
intenzitetom upijanja vode u tlo (vrijednosti infiltracije). Ukoliko je intenzitet kienja vei od
sposobnosti upijanja vode u tlo (infitracije), moe doi do zadravanja vode na povrini tla
tijekom i nakon navodnjavanja.

4.6. UKUPNO POTREBNE KOLIINE VODE ZA NAVODNJAVANJE

Za navodnjavanje su potrebne znaajne koliine vode. Za izraun ukupnih koliina voda za
navodnjavanje koje treba osigurati navodnjavanjem potrebno je vrijednost norme
navodnjavanja pomnoiti sa veliinom povrine koju elimo navodnjavati.

Dakle, potrebno je projektirati sustav, a naroito izvor vode koji e biti izdaan i osigurati
potrebne koliine vode.

53

5. CROPWAT

CROPWAT je raunalni program kojeg su osmislili strunjaci FAO-a. Program je nastao u
svrhu ubrzanja postupka izraunavanja evapotranspiracije, potreba za vodom i modeliranja u
natapanju. Osnovna uloga ovog programa je:

- Raunanje:
Referentne evapotranspiracije
Potrebe biljaka za vodom
Potrebe za navodnjavanjem
- Izrada:
Rasporeda navodnjavanja
Sheme opskrbe vodom
CROPWAT je zamiljen kao jednostavan alat koji je od koristi meteorolozima, agronomima i
inenjerima kako bi raunali standardne izraune za evapotranspiraciju i prouavali potrebne
koliine vode i shemu navodnjavanja. Sadri preporuke za unaprjeenje prakse
navodnjavanja, plan navodnjavanja pod razliitim uvjetima i imbenicima i procjenu
proizvodnje u uvjetima sue ili nedostatka navodnjavanja.

Izraun potrebe biljaka za vodom i potrebe za navodnjavanjem se temelji na unesenim
podacima o klimi i kulturi. Standardni podaci o kulturi su uneseni u program, a podaci o klimi
se unose posebno jer oni ovise o podruju za koji se pravi izraun. Podaci o klimi za 144
zemlje se moe dobiti u bazi podataka CLIMWAT.

Izrada plana za navodnjavanje i procjena potrebe za navodnjavanjem se temelji na dnevnim
vrijednostima tlo-voda, koristei razliite opcije opskrbe vodom i uvjete navodnjavanja.
Sheme snabdijevanja vodom su raunate prema uzorcima za pojedinu kulturu.
CROPWAT sadri i preglednu metodu procjene evapotranspiracije, koristei Penman-
Monteith metodu koju su preporuili strunjaci FAO-a 1990. u Rimu.

Za izraun su potrebni slijedei podaci:

Referentna evapotranspiracija (ETo) koju se moe unijeti direktno iz programa ili se
podatak moe izraunati Penman-Monteith metodom.

ETo se rauna tako to se unesu mjesene klimatske vrijednosti:

Temperatura zraka: podaci se unose u stupnjevima Celzijusa kao prosjene mjesene
vrijednosti ili kao maksimalne i minimalne mjesene vrijednosti;
Vlaga zraka: vrijednosti za vlagu zraka mogu biti prikazane u postotcima (10 do 100)
ili kao pritisak pare u kPa (1 do 9). Program automatski razlikuje da li su vrijednosti
izraene kao relativna vlaga zraka (10 do 100%) ili kao pritisak pare (do 10 kPa).
Brzine vjetra: podaci o brzini vjetra mogu biti u km/dan (vrijednosti vee od 10) ili u
m/s (vrijednosti manje od 10);
54

Dnevno osunanje: moe biti prikazano kao postotak (20 do 100 %) kao odnos sijanja
sunca/duina dana ili kao frakcija (0 do 10) sijanja sunca/duina dana ili kao sati
sijanja sunca (1 do 20).

5.1. POTREBA BILJAKA ZA VODOM

Dio programa koji izraunava potrebu biljaka za vodom je osnova CROPWAT raunalnog
programa.
Mjesene vrijednosti ETo i koliina oborina

U ovom dijelu unosimo izraunate vrijednosti ETo, a prije unosa koliine oborina one se
moraju statistiki obraditi kako bi se dobile mjesene vrijednosti oborina za suhe,vlane i
prosjene godine. Iz dobivenih vrijednosti se raunaju efektivne oborine.

Efektivne oborine se mogu raunati na sljedee naine:

1. Fiksan postotak oborina;
2. Pouzdanost oborina;
3. Empirijska formula;
4. USDA Soil Conservation Service Method.

Podaci o kulturi

Za kulturu za koju elimo izvriti proraun unosimo sljedee podatke:
- duina u danima pojedinih etapa rasta za unos podataka kultura, vegetacijski period je
podijeljen na sljedee faze razvoja:

Poetna faza (A)
Razvojna faza (B)
Sredinja (C)
Kasna faza (D)
Izraunata ukupna duina trajanja vegetacije.

- koeficijente kultura za svaku pojedinu etapu rasta odreeni su za poetnu (A) i sredinju
fazu (C) i etvu, a za razvojnu fazu se interpoliraju. Na temelju ovih pokazatelja moe se
nacrtati krivulja koeficijenata kulture.

- doputeno iznoenje predstavlja kritinu razinu sadraja vode u tlu, gdje suni stres teti
evapotranspiraciji i kulturi.

- imbenike utjecaja prinosa procjena smanjenja na prinos preko sunog stresa i treba biti
odreen za svaku fazu razvoja.

55

- planirani datum sjetve ovaj podatak se unosi posebno od ostalih podataka kulture. Datum
sjetve je odreen klimatskim uvjetima i lokalnom agronomskom praksom. Podaci se unose
tako da se unese planirani datum sjetve, a program automatski izraunava datum etve.

Izraun potreba biljaka za vodom

Nakon unesenih podataka i prerauna, prikazuju se sljedei podaci:

Mjeseci;
Dekade;
Faze razvoja;
Koeficijent kultura Kc odreen je za svaku dekadu i konstantan za poetnu i
sredinju fazu, a razvojnu i kasnu fazu dobivene su linearnom
interpolacijom;
ET kulture mm/dan ET kulture = Kc * Eto;
ET kulture mm/dekadu i godinje vrijednosti dobiva se mnoenjem efektivne
evapotranspiracije s 10 osim prvu i posljednju dekadu gdje se datum sjetve i
etve ne mora poklapati s poetkom i krajem dekade;
Ef oborine mm/dekadu i godinje vrijednosti;
Potreba biljaka za vodom mm/dekadu i godinje vrijednosti.

5.2. POTREBE ZA NAVODNJAVANJEM

Potreba biljaka za vodom je definirana kao dnevni nedostatak vode za biljke, koji je izraunat
prethodno na osnovi klimatskih podataka i podataka kulture (kc, duine pojedinih faza
razvoja). To predstavlja dnevno primanje vode u tlu u zoni korijena putem evapotranspiracije
kulture.

5.3. RASPORED NAVODNJAVANJA

Vani parametri za raspored navodnjavanja su:

Pristupaan sadraj vode u tlu sadraj vode u tlu izmeu poljskog vodnog kapaciteta
(PVK) i vlanost venjenja (VV). Predstavlja koliinu pristupane vode za biljku koja
ovisi o strukturi, teksturi, sadraju organske tvari u tlu. Vrijednost se izraava u
mm/m.

Poetno smanjenje vlanosti tla suhoa tla na poetku sezone. Poetna vlanost tla je
izraena kao smanjenje postotka vlanosti tla od PVK. Vrijednost 0 % predstavlja tlo
potpuno zasieno vodom, a 100% je toka venua. U veini sluajeva samo procjenom
se moe odrediti poetno stanje vlanosti ovisno o prethodnoj kulturi i razdoblju
prethodne obrade ili sunog razdoblja.

Maksimalna dubina korijena iako je odreena kao nasljedna osobina biljke, u nekim
primjerima tla i odreeni raspored slojeva tla moe utjecati na smanjenje dubine
56

korijena. Vrijednost od 900 cm je proizvoljna koja ne pokazuje ograniavajuu
dubinu.

Maksimum kie infiltracija, uzima se u obzir procjena povrinskog otjecanja za
izraunati efektivne oborine i izraunava se u mm/dan. Vrijednost moe biti limitirana
maksimalnom vrijednou kie koja se moe upiti u tlo bilo koji dan kao funkcija
intenziteta kie, tipa tla i nagiba tla. Uobiajene vrijednosti su 30 mm/dan.

Program za raspored navodnjavanja uzima u obzir nekoliko mogunosti, ovisno o zadatku
navodnjavanja i uvjetima i ogranienjima. Moe biti odreeno stvarnim podacima sa polja ili
simuliranim podacima. Ovakav nain je upotrebljiv za procjenu prakse navodnjavanja, za
simuliranje alternativnih rasporeda navodnjavanja.

Optimalno navodnjavanje

Navodnjavanje kod kritinog smanjenja vlage nema ogranienja u vremenu primjene,
pristupanosti i opskrbe vodom za navodnjavanje. Primjenjuje se kada je razina kritine vlage
tla dostigla lakopristupanu vrijednost oznaenu kao 100% RAM. Ovaj nain rasporeda
navodnjavanja rezultira minimumom navodnjavanja, ali nepravilnim i na alost nepraktinim
razmakom izmeu navodnjavanja. Navodnjavanje ispod ili iznad kritinog smanjenja vlage
(%) primjenjuje se kada je postignuta odreena razina vlage u tlu, definiran postotkom
RAM (lakopristupane vlage tla). Sa sigurnou se moe upotrijebiti kada je postignut sadraj
vlage ispod kritine vlage tla.

Praktino navodnjavanje

Navodnjavanje u fiksnim intervalima po fazama razvoja prikladno za gravitacijske sustave s
rotacijskom raspodjelom vode postavljen je u veini sustava. Premda rezultati mogu biti
preveliki u poetnom navodnjavanju, a nedovoljni na vrhuncu vegetacije. Fiksni razmak
izmeu navodnjavanja daje veliku prednost.

Navodnjavanje kod fiksnog smanjenja (mm) primjenjuje se kada je unaprijed utvrena
vrijednost vode koja e biti smanjena. Ova metoda je prilagoena za raspored navodnjavanja
za poljske metode i raspored navodnjavanja je dat za svako navodnjavanje.

57

6. NAVODNJAVANJE POLJOPRIVREDNIH KULTURA

6. 1. NAVODNJAVANJE KUKURUZA

Dobro iskoristi i minimalne oborine, zahvaljujui obliku i poloaju lia, niz koje se voda
slijeva preko stabljike i vlai zemljite uz samu biljku, odakle je usvajaju ilice adventivnog
korijenja.

U literaturi su navedene razliite vrijednosti potrebe kukuruza za vodom, to ovisi o duini
vegetacijske sezone, grupi zrenja i agroekolokim uvjetima gdje se usjev uzgaja. U uvjetima
koji vladaju na naem podruju, primjenom razliitih sustava poevi od empirijskih procjena,
obraunskih postupaka pa do eksperimentalnih mjerenja sa lizimetrima i u poljskim uvjetima
vie autora je odredilo razliite potrebe kukuruza za vodom (od 418 mm do 642 mm).

Vrijednost evapotranspiracije (ETc) za kukuruz je utvrena u kombinaciji navodnjavanja kod
vrijednosti 60% PVK, to odgovara konstanti tla lentokapilarne vlanosti i ona je od 450 mm
do 530 mm u ovisnosti od vremenskih prilika.

Potreba kukuruza za vodom raste od sjetve, dostie najvie vrijednosti u ljetnim mjesecima,
zatim opada do kraja vegetacije, to je povezano s rastom, razvojem, formiranjem prinosa i
zriobom kukuruza, kao i promjenama klimatskih uvjeta u razdoblju vegetacije. Kukuruz
najvie zahtjeva i troi vode u fazi 7 do 10 dana prije metlianja do zavretka oplodnje.

U prvom dijelu ove razvojne faze, formiraju se generativni organi koji su osnova prinosa. U
drugom dijelu ove razvojne faze neophodna je optimalna vlanost tla da bi se obavila potpuna
oplodnja. Ako nije dostatna opskrba vodom vrni dio klipa moe ostati neoploen
(krezubost), a u teim sluajevima krezubost se javlja i na drugim dijelovima klipa.
Osobito nepovoljne za oplodnju mogu biti kombinacije visoke temperature zraka i niske
relativne vlage zraka. U takvim uvjetima djelotvorna mogu biti osvjeavajua navodnjavanja,
kojima se poveava relativna vlaga zraka i time stvaraju povoljni uvjeti za oplodnju.

Poznavanjem dinamike potreba kukuruza za vodom, njegove potrebe po fazama razvoja
trenutak poetka navodnjavanja moe se odrediti prema kritinim fazama razvoja za vodu. Za
takav nain odreivanja poetka navodnjavanja potrebno je dobro poznavati poetak
navedenih faza razvoja. ali to nije siguran oslonac racionalnog navodnjavanja.

Zea mays L.

Potrebe za vodom

Kukuruz je otporan na suu, ekonomino troi vodu,
transpiracijski koeficijent mu je mali 250 mm 400 mm.
Biljka formira veliku vegetativnu masu, daje visoke
prinose, ima dugu vegetaciju ali i zahtjeva i troi ukupno
velike koliine vode. Uspjeno prebrodi suu, koristei
tee pristupane oblike vode iz aktivne rizosfere i vodu iz
dubljih slojeva tla, ali u takvim uvjetima daje niske
prinose.
58

Kod primjene navodnjavanja prema kritinim fazama sa irokozahvatnim samohodnim
ureajem sa navodnjavanjem treba poeti pravovremeno od faze intenzivnog porasta biljaka
obavljati ih do zavretka nalijevanja zrna, odnosno od polovine srpnja do kraja kolovoza.
Navodnjavanje treba prilagoditi koliini dodane vode i rasporedu oborina, a broj
navodnjavanja je obrnuto proporcionalan koliini vode dodane u jednom prohodu ureaja.

Obzirom da je kukuruz visok usjev, prikladan je za navodnjavanje sa irokozahvatnim
samohodnim strojevima. Navodnjavanje umjetnom kiom ima povoljniji utjecaj na mikro
klimu, te ima vee uinke na prinos.

Postoje miljenja da se kukuruz moe uspjeno navodnjavati primjenom navodnjavanja prema
vanjskim morfolokim promjenama na biljkama, koje se oituju gubljenjem turgora i
uvijanjem lia. Takav nain odreivanja nije za preporuku jer je pokazatelj pogoranog
vodnog reima biljaka, koji se oituje sa zakanjenjem. Vie je autora dobilo znaajnije manje
prinosa kukuruza primjenom naina odreivanja navodnjavanja prema vanjskim morfolokim
promjenama u odnosu na onaj prema vlanosti tla.

Ukoliko se primjenjuje navodnjavanje prema stanju vlanosti tla, tehniki minimum za
kukuruz je 60% do 65% od vrijednosti PVK, odnosno na razini lentokapilarne vlanosti tla.
Pri poveanoj vlanosti tla, kukuruz neracionalno troi vodu na evapotranspiraciju, pri emu
formira bujnu vegetativnu masu na tetu prinosa zrna. Poveana vlanost tla 70% i 80% od
vrijednosti PVK je vrlo visoka i neuobiajena za ratarske uvjete, a njezino odravanje je
povezano veim brojem navodnjavanja, to oteava i poskupljuje navodnjavanje.

Optimalnu vlanost tla treba odravati u zoni aktivne rizosfere koja za kukuruz iznosi oko 60
cm. U literaturi se preporuuju norme navodnjavanja za umjetnu kiu 40 mm do 60 mm, u
ovisnosti od vodnih, fizikalnih osobina tla. Ukoliko je due beskino i suno razdoblje,
optimalnu vlanost je neophodno odravati u oraninom sloju minimum 20 cm do 40 cm
dubine.

Broj navodnjavanja ovisi o nainu navodnjavanja i opreme za navodnjavanje, a norma
navodnjavanja je do 250 mm u ovisnosti od koliine i rasporeda oborina.
U uvjetima navodnjavanja se postiu stabilni prinosi na visokoj razini 12 t/ha do 15 t/ha, a u
iroj proizvodnji na veim povrinama u uvjetima navodnjavanja se postiu prinosi oko 10
t/ha. Na nekoliko sustava navodnjavanja postignuti su prinosi od 12 t/ha, tamo je eliminiran
prirodni deficit vode i obavljena suvremena tehnologija proizvodnje.

6.1.1. NAVODNJAVANJE SJEMENSKOG KUKURUZA

Potrebe sjemenskog kukuruza za vodom su manje od merkantilnog jer je sjemenski kukuruz
manji po habitusu, ima manju vegetativnu masu. Proizvodi se od roditeljskih komponenti
linija, koje su osjetljive na nedostatak vode, pa je neophodno provoditi sustav navodnjavanja
sa odreenim razlikama u odnosu na merkantilni kukuruz.
Za uspjenu proizvodnju sjemena od presudnog je znaaja pravovremeno i ujednaeno nicanje
roditeljskih komponenti, prije svega kod hibrida gdje se roditeljske komponente siju u
razliito vrijeme. Kod njih treba stvoriti uvjete za pravovremeno nicanje i normalan razvoj
biljaka, u cilju istovremenog svilanja i metlianja roditeljskih komponenti, da bi se uspjeno
obavila oplodnja. U naim uvjetima u proljetnom razdoblju esta je pojava sue u sjetvenom
59

sloju, to u nekim godinama moe uzrokovati ozbiljne probleme i ugroziti proizvodnju
sjemena.

Prvo navodnjavanje sjemenskog kukuruza je potrebno obaviti odmah poslije sjetve sa manjom
normom 20 mm do 30 mm. Ovisno o okolnostima, mogu se obaviti navodnjavanja poslije
sjetve svake roditeljske komponente.

S navodnjavanjima tijekom vegetacije treba poeti na vrijeme, ranije nego kod merkantilnog
kukuruza jer mu je vii tehniki minimum vlanosti tla, oko 70% od vrijednosti PVK obzirom
da linije imaju slabije razvijen korijenov sustav.

Sjemenski kukuruz treba obavezno navodnjavati u vrijeme upanja metlica, jer se sua u tom
razdoblju vegetacije nepovoljno odraava na oplodnju, prinose i kvalitetu. Potrebno je
uskladiti upanje metlice s navodnjavanjem.

U uvjetima navodnjavanja mogue je ukloniti svaki prirodni nedostatak vode, pa se tlo moe
intenzivnije koristiti u uoj plodosmjeni.

Naime, kukuruz u uvjetima navodnjavanja tolerira pomicanje rokova sjetve, to omoguuje
uzgoj usjeva ozime meusezonske sjetve za zelenu stonu hranu ili zelenu gnojidbu. Osim
toga, produenje sjetve omoguava obavljanje ostalih proljetnih radova.

6.2. NAVODNJAVANJE EERNE REPE

To je povezano s uvjetima za fotosintezu, naoblakom, insolacijom i temperaturama. Stoga je
posebno znaajno navodnjavanje, odnosno pravilno izbalansirane potrebne koliine vode za
biljku, osobito u sunim godinama, to rezultira veim prinosima i postotkom eera.
eernoj repi treba dati prednost proizvodnje u uvjetima navodnjavanja.

Potrebe eerne repe za vodom

eerna repa ima niske vrijednosti transpiracijskog koeficijenta 250 mm 400 mm na razini
kukuruza i sirka, pa se moe zakljuiti da je vrlo otporna na suu, jer troi manje vode od
drugih poljoprivrednih kultura za proizvodnju suhe tvari. Meutim za visoku proizvodnju
Beta vulgaris L.

Navodnjavanje ima posebno znaajno mjesto u
proizvodnom procesu eernu repe, jer omoguuje
postizanje stabilnih prinosa u promjenjivim klimatskim
uvjetima. Isto tako, navodnjavanje omoguuje uspjenu
i jednostavniju proizvodnju sjemena eerne repe u
jednogodinjem uzgoju. U naim pedoklimatksim
uvjetima u sunim godinama postiu se visoki prinosi
korijena eerne repe s veim udjelom eera, dok je u
vlanijim godinama suprotno, prinosi korijena su vei,
ali je digestija nia.
60

biomase, eerna repa zahtjeva i troi ukupno velike koliine vode, vee nego mnogi drugi
usjevi, a te koliine vode prirodni uvjeti na naim podrujima ne mogu osigurati.

eerna repa je dvogodinji usjev, u prvoj godini se proizvodi korijen kada nema generativne
faze kao jednogodinje biljke, te se njene potrebe za vodom razmatraju u skladu sa
dinamikom porasta biomase. Obzirom da je usjev rane proljetne sjetve, kada su temperature
tla i zraka niske, eerna repa tijekom vegetacije ima male potrebe za vodom, koju troi
uglavnom evaporacijom iz tla, dok je transpiracija mladih biljaka neznatna. Poveanjem lisne
mase, prirastom tehnolokog korijena i poveanjem zahtjeva prema evapotranspiraciji,
proporcionalno rastu potrebe za vodom, koje dostiu maksimum u drugoj polovici rujna i
poetkom kolovoza. Zatim dolazi do postupnog opadanja potronje vode do tehnoloke
zrelosti u skladu s promjenama temperature, intenzitetom i duinom insolacije. S ovog
aspekta razdoblje vegetacije eerne repe u prvoj godini uvjetno se dijeli na tri ili etiri
razdoblja:

1. Od sjetve do stvaranja redova, tj. do kraja lipnja ili prve dekade srpnja. Tada se stvara
lisna masa i intenzivno razvija korijenov sustav. Pred kraj ovog razdoblja poinje
debljanje korijena. U ovom razdoblju se utroi 25% do 30% od ukupnih potreba za
vodom i u naim uvjetima traje oko devedeset dana, kada se utroi 30% do 40% od
ukupnih koliina vode.

2. U drugom razdoblju koje traje do kraja druge dekade kolovoza razvija se korijenov
sustav, intenzivan je prirast korijena i razvoj lisne mase. Biljke intenzivno formiraju
biomasu, imaju veliku asimilacijsku povrinu i potrebe za vodom su velike. U ovom
razdoblju eerna repa utroi 55% do 65% od ukupnih koliina vode i od izrazite je
vanosti osigurati biljkama vodu.

3. Tree razdoblje traje do kraja vegetacije, odnosno tehnoloke zrelosti obino i to je
obino do kraja rujna, iako vaenje moe biti i znatno kasnije. Dinamika vaenja
eerne repe se usklauje sa kapacitetima prerade. U ovom razdoblju dolazi do priliva
eera u korijen i njegovo daljnje debljanje, prirast prinosa, postupno odumiranje
lia, smanjenje evapotranspiracije. Takoer dolazi do smanjenje potronje vode i ona
iznosi 10% do 20% od ukupnih koliina.

U praski se navodnjavanje eerne repe provodi prema razdobljima razvoja jer je taj nain
najjednostavniji, ali nije siguran pokazatelj racionalnog navodnjavanja eerne repe. Analizira
se koliina oborina pred vegetaciju i uz poznavanje dinamike potreba za vodom, odreuje se
vrijeme navodnjavanja eerne repe. Osnovno pitanje u praksi navodnjavanje je odreivanje
vremena navodnjavanja, odnosno primjena racionalnog navodnjavanja, s punim uvaavanjem
klimatskih i zemljinih uvjeta.

estim navodnjavanjem, bez stvarnih potreba, voda se neracionalno troi, to dovodi do
prekomjernog vlaenja tla i do neeljenih posljedica. Podjednako je tetno preobilno kao i
nedovoljno navodnjavanje. Stoga odreivanju vremena navodnjavanja eerne repe treba
posvetiti panju, posebno u promjenjivim klimatskim prilikama, gdje su velika previranja
oborina, po koliini kao i po rasporedu.

Na velikim povrinama mogu se koristiti irokozahvatni samohodni ureaji. Navodnjavanjem
je potrebno navlaiti sloj tla od 20 cm do 30 cm, a na lakem tlu od 50 cm do 60 cm. Obrok
navodnjavanja bi trebao biti minimalno 30 mm. Ukoliko se esto navodnjava plii sloj tla,
61

intenzivnije se razvija lisna masa, a tehnoloki korijen zaostaje u porastu. Treba imati na umu
da u srpnju i kolovozu eerna repa troi u prosjeku 5 mm vode dnevno, tako da
navodnjavanje treba uskladiti s koliinom i rasporedom oborina, kako bi se nadoknadio
prirodni nedostatak vode.
Trenutak navodnjavanja je najpouzdanije odreivati na temelju vlanosti tla. Prema
literaturnim podacima je to na razini lentokapilarne vlanosti, ija je vrijednost na ernozemu
i slinim tlima srednje lakog i srednje tekog sastava oko 60% do 65% od vrijednosti PVK.
Navodnjavanjem se postiu visoki prinosi i bolje se realiziraju genetski potencijali, bolje se
koristi primijenjena agrotehnika, kao i prirodni uvjeti. Prema viegodinjim istraivanjima
uinka navodnjavanja na prinos eerne repe, utvreno je prosjeno poveanje od 5% do 98%.

Navodnjavanje ima uinak na sadraj eera u korijenu, ali treba naglasiti da udio eera u
korijenu ne ovisi samo o opskrbljenosti biljaka vodom, odnosno navodnjavanju, nego i o
drugim imbenicima koji izravno ili neizravno utjeu na fotosintezu i nakupljanje eera. U
naim uvjetima navodnjavanjem se smanjuje sadraj eera ukoliko se javi kino razdoblje
poslije posljednjeg navodnjavanja, odnosno u treem razdoblju vegetacije. Tada dinamika
porasta korijena ne prati stvaranje i priliv eera proporcionalnom brzinom. Bez obzira to je
manji postotak eera, njegov ukupan prinos po hektaru je znatno vei, jer je i prinos korijena
u navodnjavanju vei nego u uvjetima suhog ratarenja.

6.3. NAVODNJAVANJE SUNCOKRETA

Potrebe suncokreta za vodom

Podaci iz literature govore da potrebe suncokreta za vodom ovise o pedoklimatskim uvjetima.
Nedostatak vode, u fazi butonizacije do zavretka oplodnje ostavlja najvee posljedice na
smanjenje prinosa, jer su tada potrebe za vodom najvee, jer je i prirast suhe tvari takoer
najvei. Ukoliko je sua u razdoblju cvatnje i formiranja zrna, pod utjecajem suhih vjetrova i
visokih temperatura, znatan dio cvjetova u sredini glava ostaje neoploen, a krezubost se
javlja i na ostalim dijelovima glave. Takoer, nedostatak vode djeluje na smanjenje sadraja
ulja u zrnu suncokreta.

Potencijalna evapotranspiracija varira od 410 mm do 490 mm, to je normalno, obzirom na
promjenjive klimatske uvjete u pojedinim godinama. Suncokret dobro koristi rezerve vode u
tlu akumulirane u predvegetacijskom zimskom razdoblju. Sposoban je iz sloja tla do 2 m
dubine iskoristiti preko 200 mm vode, odnosno 50% od potencijalne evapotranspiracije,
naravno ukoliko je ima na raspolaganju.
Hellianthus annuus L.

Suncokretu se daje prednost uzgoja u aridnim dijelovima,
zbog skromnih potreba za vodom, razvijenog korijenovog
sustava i dobrog iskoritavanja vode iz rezervi i dubljih
slojeva tla. Posebno je osjetljiv na bolesti koje mu u vlanim
godinama znatno umanjuju prinos, ali u sunim godinama
pozitivno reagira na navodnjavanje koje mu moe
udvostruiti prinose. Kao usjev druge sjetve za zrno ili
postrne za zelenu masu, uzgaja se u uvjetima navodnjavanja.
62

Ukoliko se trenutak navodnjavanja odreuje prema kritinim fazama, prvo treba analizirati
zimske oborine odnosno predvegetacijske rezerve vode u tlu i oborine u vegetaciji. Ako su
rezerve oskudne i suna je godina, tada bi navodnjavanje trebalo obaviti u fazama
butonizacije i cvatnje. Navodnjava se jedan do dva puta s normom kojom se navlai sloj tla do
60 cm. S navodnjavanjem treba zavriti u fazi cvatnje, jer kasnija navodnjavanja pogoduju
intenzivnom oboljenju biljaka.

Navodnjavanje umjetnom kiom mijenja mikro klimu, poveava relativnu vlagu zraka, to
uzrokuje i intenzivniju pojavu bolesti.

Ako se trenutak navodnjavanja odreuje prema vlanosti tla, tehniki minimum za suncokret
je 60% od vrijednosti PVK.

Sadraj ulja u sjemenu suncokreta takoer ovisi o vremenskim uvjetima, odnosno intenzitetu
pojave gljivinih oboljenja i o genetskim osobinama hibrida. Najnii postotak ulja ostvaruje
se u kinim godinama, a razlog tomu je intenzivna pojava gljivinih oboljenja, osobito u
razdoblju sazrijevanja suncokreta.

6.4. NAVODNJAVANJE LUCERNE

Za visoku proizvodnju biomase lucerka zahtjeva i troi velike koliine vode, koja nije
podmirena iz prirodnih oborina u naim klimatskim uvjetima. Navodnjavanje ima poseban
znaaj u proizvodnji sjemena lucerke.

Potrebe lucerne za vodom

Lucerka ima vrlo velike zahtjeve za vodom, vee nego druge biljne vrste. Transpiracijski
koeficijent joj je visok 600 mm 900 mm, obzirom da ima dugu vegetaciju i intenzivno
stvara vegetativnu masu poslije svakog otkosa sve dok za to postoje uvjeti. Viegodinja je
biljka, razlikuje se od jednogodinjih usjeva po tome to nema izraena kritine razdoblja za
vodom, ve je permanentno vrlo aktivna, zahtjeva stalnu optimalnu vlanost tla, a potronja
vode ovisi o fazi rasta i energetskim mogunostima sredine. U uvjetima optimalne
opskrbljenosti vodom postiu se visoki i stabilni prinosi.
U prvoj godini vegetacije, pri proljetnoj sjetvi, mlada lucerka troi znatno manje vode na
evapotranspiraciju, to je normalno jer daje tri otkosa i postie manje prinose. U slijedee tri
godine evapotranspiracija lucerke je vea, zbog znatno vee lisne povrine, veeg broja
otkosa i viih prinosa.
Medicago sativa L.

Navodnjavanje lucerne je znaajno iz vie razloga jer se uzgaja na
ogranienim povrinama, koje su vezane za stone farme ili za
preraivake kapacitete, tako da variranje prinosa mora biti svedeno
na minimum. Prinosi moraju biti na vioj i stabilnoj razini, ne samo
zbog ishrane stonog fonda ili kontinuiranog rada preraivakih
kapaciteta, ve da se postiu i visoki ekonomski rezultati uloenih
investicija u izgradnju sustava za navodnjavanje.
63

U pojedinim godinama razlike u ukupnom utroku vode u uvjetima sa i bez navodnjavanja
nisu velike, jer lucerka dobro koristi rezerve vode iz tla akumulirane pred vegetaciju.
Ukupne potrebe za vodom u prvoj godini su 545 mm do 585 mm, dok su u narednim
godinama vee 670 mm do 730 mm. Za pojedine otkose potrebe za vodom su 140 mm do 170
mm, izuzetak je peti otkos koji zahtjeva i troi manje vode 85 mm do 115 mm. Isto tako i prvi
otkos u prvoj godini, poslije sjetve zahtjeva znatno vie vode, oko 240 mm jer mu je
vegetacijsko razdoblje znatno due od ostalih otkosa.

Primjena navodnjavanja po otkosima je jednostavna, navodnjava se poslije konje, im se
zelena masa ili sijeno odnesu s parcele. Na ovaj nain, gubitci vode isparavanjem su veliki jer
je povrina nezasjenjena, bez biljnog pokrivaa. Navodnjavanje se moe provoditi i deset
dana poslije konje, ime se smanjuju gubici vode isparavanjem, jer je tlo prekriveno biljnim
prekrivaem, ak se primjenjuje navodnjavanje u fazi butonizacije, kada usjev ima veliku
lisnu masu, pri emu je dobro koritenje vode. Osim toga od kasnijeg navodnjavanja u tlu
ostaje dovoljna rezerva lakopristupane vode za poetak regeneracije narednog otkosa.

Kod primjene navodnjavanja prema otkosima neophodno je analizirati zimske
predvegetacijske oborine, odnosno rezerve vode u tlu, potom pratiti koliine i raspored
oborina u razdoblju vegetacije. Izmeu dvije konje, navodnjavati bi trebalo samo
minimalnim koliinama 25 mm do 30 mm. Broj navodnjavanja ovisi o uvjetima uzgoja. Prvi
otkos ne treba navodnjavati jer u tlu ima dovoljno vode od zimskih rezervi koje se dopunjuju
oborinama u razdoblju njegove regeneracije. Meutim, u pojedinim godinama je
navodnjavanje potrebno. Hoe li se provoditi navodnjavanje drugog otkosa, odluka se odnosi
analizom zimske rezerve vode u tlu i vegetacijskih oborina. Trei i etvrti otkos je uvijek
potrebno navodnjavati, dok je peti otkos mogue postii samo u uvjetima navodnjavanja.

64

7. NAVODNJAVANJE POVRA

Od ukupne proizvodnje povra u Republici Hrvatskoj oko 3% se uzgaja u zatienom
prostoru, to zahtijeva obvezno navodnjavanje, a 97% se proizvodi na otvorenom prostoru.
Povrarske kulture imaju poveanu potrebu za vodom tijekom vegetacije zbog specifinosti
grae listova i korijena. Veina povrarskih kultura ima deblje, krupne listove to ima za
posljedicu poveanu potrebu za vodom. Kod veine povrarskih kultura dolazi 10 do 20
dijelova nadzemne mase na jedan dio korjenove mase.

Korijen povrarskih kultura je slabe usisne moi i slabo razvijen. Glavna masa korijena
razvija se u povrinskom sloju gdje su rezerve vode nestabilne i nedostatne. Na poetku
vegetacije korijen se slabo razvija i nakon 40 do 50 dana najvea masa korijena nalazi se u
sloju 10 cm do 20 cm gdje je odravanje povoljne vlanosti tla nesigurno i oteano.
Povrarske kulture zahtijevaju veliku vlanost tla i korijen je vrlo osjetljiv na prekid i
promjenu u opskrbi vodom.

7.1. NAVODNJAVANJE KRSTAICA (Brassicaceae)

Iz porodice kupusnjaa upotrebljava se oko 20 vrsta povra, ekonomski je najvaniji kupus.
Kupusnjae imaju niu evapotranspiraciju od drugih povrtnih usjeva, jer im je lie
prekriveno tankom votanom prevlakom i svjetlije je boje. Odlikuju se niskim tlakom
staninoga soka, slabom usisnom silom korijena koji je plitak pa zahtjeva veliku vlanosti tla.
Deficit vode u bilo kojoj fazi razvoja se odraava na umanjenje prinosa.

Navodnjavanje presadnica je obvezno gdje je neophodno odravati umjerenu, ali dovoljnu
vlanost tla. U uvjetima prevelike koliine vode presadnica se izduuje pa se loe prima
prilikom presaivanja, a u suim prostorima zaostaje u porastu. Navodnjavanje se provodi,
kada se povrinski sloj tla prosui. Norma navodnjavanja je mala, a vlai se sloj od 10 cm do
15 cm. U vrijeme ukorjenjivanja se ne navodnjava kako bi biljke razvile jai korijenov sustav
koji bi mogao koristiti manje rezerve vode u tlu, a to omoguuje bolje primanje poslije
presaivanja jer se tada biljke esto susreu s nedostatkom vode u tlu.

Potrebe presadnica za vodom su razliite i variraju u irokom rasponu od 80 mm do 160 mm
ovisno od uvjeta i naina proizvodnje. Sukladno potrebama za vodom i uvjetima proizvodnje
varira norma i broj navodnjavanja.

7.1. 1. NAVODNJAVANJ E KUPUSA

Brassica oleracea L.

Obzirom da se kupus uzgaja zbog vegetativne mase, zahtjeva
povienu vlanost i ima umjerene zahtjeve prema toplini,
ponekad je svrstavan u hidrofilne biljke. Kupus se uzgaja i iz
presadnica koji je uzgojen u zatvorenom prostoru.
65

Nakon presaivanja kupus zahtjeva 380 mm do 500 mm vode ovisno o klimatskim prilikama.
Prvo se navodnjavanje obavlja prilikom presaivanja s obrokom od 15 mm do 30 mm ovisno
o vlanosti tla prije navodnjavanja. Obavezno je jer stvara prisniji kontakt korijena i tla to
omoguuje bolje primanje presadnica.

Drugo navodnjavanje je poslije tri do pet dana kada se vri popunjavanje praznih mjesta, s
obrokom 20 mm do 30 mm. Kada se presadnica primi slijedeih deset do petnaest dana se ne
navodnjava, radi to boljeg ukorjenjivanja biljaka.

Kod ranih sorti ne navodnjava se petnaest i vie dana jer je presaivanje rano u proljee. Kod
kasnih sorti ne navodnjava se oko deset dana jer je presaivanje poetkom lipnja kada su
temperature vrlo visoke.

Ako se navodnjavanja u razdoblju vegetacije provodi prema turnusima, tada se duina
turnusa odreuje u svakom sluaju posebno jer ovisi o sorti, klimatskim prilikama i tlu. Kod
ranih sorti u poetku turnusi su osam do petnaest dana, a kasnije u fazama intenzivnog porasta
i formiranja glavica pet do devet dana, a poslije je turnus opet dui osam do petnaest dana.
Ako se primjenjuje navodnjavanje prema stanju vlanosti tla, tehniki minimum je 80% od
vrijednosti PVK. Nia vlanost usporava formiranje glavica, koje ostaju sitne i meke. Kupus
je posebno osjetljiv na promjenjiv tijek vlanosti tla posebno u fazi formiranja glavica i
tehnolokog dozrijevanja. Ako je tlo suho, a zatim se obilno navlai dolazi do pucanja
glavica, koje su loije kvalitete i gube trinu vrijednost.

Norma navodnjavanja i broj navodnjavanja ovise o uvjetima godine, osobito koliine i
rasporeda oborina. Kree se od tri do osam navodnjavanja.

7.2. NAVODNJAVANJE POMONICA (Solanace)

1. .

Rajica se uzgaja iz presadnica, posebno je osjetljiva na obilnu vlanost tla jer se dobivaju
izduene i njene stabljike. Ima skromnije zahtjeve za vodom u odnosu na proizvodnu
presadnica drugih vrsta povra.

7.2. 1. NAVODNJAVANJE RAJICE
Solanum lycopersicum L.

Rajica ima dobar korjenov sustav u tlima dobrih
fizikalnih svojstava i povoljne vlanosti, koja mu
omoguuje pun razvoj. Najvee koliine vode troi
iz aktivne rizosfera 50 cm do 70 cm. Usporava rast
kada se utroi 60% pristupane vode iz tog sloja.
Iako razvijen, korijen je slabe usisne moi pa
zahtjeva poveanu vlanost tla. Vodni stres najvie
umanjuje prinose u fazama primanja presadnica,
cvatnji i porastu plodova. Ukupne potrebe za
vodom poslije presaivanja su 400 mm do 600 mm.
66

Prvo navodnjavanje se obavlja zajedno s presaivanjem, drugo nakon tri do pet dana s
popunjavanjem praznih mjesta. Navodnjavanjem se dodaje do 30 mm ovisno o vlanosti tla
pred navodnjavanje. Nakon primanja presadnica ne navodnjava se deset do petnaest dana, radi
to boljeg ukorjenjivanja biljaka.

Navodnjavanje tijekom vegetacije obavlja se po turnusima. Do pojave prvih plodova turnus je
osam do dvanaest dana, a kasnije svakih pet do deset dana. Kod sorti s viekratnom berbom u
razdoblju berbi plodova navodnjavanje se obavlja po potrebi poslije svake berbe. Tehniki
minimum vlanosti tla je do pojave prvih plodova 70% PVK, a kasnije 80% PVK.

U fazi formiranja cvjetnih zametaka nakon presaivanja do pojave prvih plodova poeljna je
nia vlanost tla, da bi se formirao to vei broj cvjetova i plodova, a zatim poveana
vlanost tla treba osigurati visok prinos.

U tehnolokom dozrijevanju preobilna vlaga uzrokuje pucanje plodva, to im pogorava
kvalitetu i smanjuje trinu vrijednost.

Norma navodnjavanja za nae uvjete iznosi 250 mm do 300 mm, a broj navodnjavanja ovisi o
koliini i rasporedu oborina.

Paprika je osjetljiva na nedostatak vode u tlu tijekom cijele vegetacije. Na nedostatak vode
paprika je posebno osjetljiva u fazi cvatnje i sazrijevanja ploda. Isto tako, osjetljiva je i na
preveliku koliinu vode i slabu aeraciju tla, kada biljke ute, a u teim sluajevima dolazi do
opadanja listova i cvjetova.

Ukupne potrebe za vodom variraju u irokom rasponu od 600 mm do 1250 mm.
Navodnjavanje paprike poinje s proizvodnjom presadnica. Presadnice se proizvode u
zatienom prostoru, rane sorte u toplim lejama ili drugom zatienom prostoru s umjetnim
grijanjem, a kasne sorte u zatienom prostoru, ali bez grijanja. Nainu proizvodnje se
prilagoava i nain navodnjavanja, ali treba naglasiti da presadnice paprike ne podnose
visoku vlanost tla.

Poslije presaivanja obavlja se prvo navodnjavanje, drugo navodnjavanje tri do pet dana
kasnije s popunjavanjem praznih mjesta. Nakon svake berbe provodi se navodnjavanje prema
potrebi.

Ako se trenutak navodnjavanje odreuje prema vlanosti tla, sa navodnjavanjem treba poeti
kod vlanosti tla 80% od vrijednosti PVK. Obroci navodnjavanja su mali, vlai se sloj do 30
7.2. 2. NAVODNJAVANJE PAPRIKE

Capsicum annuum L.

Paprika ima plitak korjenov sustav, glavni korijen
moe narasti do 1,5 m u dubinu kod izravne sjetve.
Obzirom da prevladava proizvodnja iz presadnica
razvija se lateralni korjenov sustav 30 cm do 50 cm
dubine u fazama punog rasta biljaka.
67

cm dubine, ali je broj navodnjavanja i do dvanaest, to ovisi o klimatskim prilikama i
kapacitetu tla za lakopristupanu vodu. Norma navodnjavanja moe biti i preko 300 mm.

7.3. NAVODNJAVANJE LISNATOG POVRA

Tijekom vegetacije se provode navodnjavanja prema potrebi s tim da je potrebno odravati
vlanost tla 80% do 90% od vrijednosti PVK. Glaviaste sorte salate su posebno osjetljive na
nedostatka vode u fazi formiranja glavica, isto tako i previsoka vlanost tla moe biti uzrok
pojave otvorenih glavica koje su slabije kvalitete. Posebnu panju treba posvetiti
navodnjavanju u fazi tehnolokog dozrijevanja.

7.3.2. NAVODNJAVANJE PINATA

Kod proljetne sjetve navodnjavanje se primjenjuje u tehnolokom dozrijevanju plodova jer
treba imati u vidu da pinati ima plitak korijenov sustav i nedostatak vode pospjeuje
generativni razvoj rast u stablo ime lie gubi kvalitetu.

7.3.1. NAVODNJAVANJE SALATE

Lactuca sativa L.
Salatu sijemo kao ozimi meuusjev u jesen ili kao
predusjev nekom glavnom usjevu. Ima kratku
vegetaciju ime osigurava uvjet za vie ubiranja
godinje, a moe se proizvoditi iz sjemena ili
presadnica. Sjeme se sije vrlo plitko pa mu treba
pomo pri klijanju i nicanju. Navodnjava se
prema potrebi manjim normama do 10 mm. Ako
se proizvodi iz presadnica, nakon presaivanja se
obavezno provodi navodnjavanje manjom
normom kako bi se biljka bolje primila.

Spinacia oleracea L.
pinat ima razliite potrebe za navodnjavanjem ovisno o

sezoni u kojoj se uzgaja. Sjetva se obavlja od kasnog
ljeta pa sve do ranog proljea. Ljetna sjetva za jesensku
ili zimsku potronju zahtijeva obavezno navodnjavanje
kako bi se osiguralo nicanje i razvoj biljaka do pojave
jesenskih kia i hladnijih dana. U jesenskoj sjetvi pinat
se navodnjava po potrebi.

68

7.4. NAVODNJAVANJE LUKOVICA (Liliaceae)

7.4.1. NAVODNJAVANJE CRVENOG LUKA

Stabilna proizvodnja luka ostvaruje se primjenom navodnjavanja. Na lakim tlima po potrebi
moe se provesti i vei broj navodnjavanja. Navodnjavanje se provodi u fazi rasta i formiranja
lukovica.
Kod proizvodnje luka iz sjemena navodnjavanje je obavezno i izvodi se intenzivno, od
poetka sjetve do poetka tehnolokog dozrijevanja lukovica. Primjenjuje se navodnjavanje
po turnusima svakih pet do dvanaest dana ovisno o evapotranspiracijskim zahtjevima okoline
i tipu tla. Turnusi su krai na lakim, pjeskovitim tlima, nego na teim glinovitim tlima.
Navodnjavanje se zavrava mjesec dana prije vaenja, odnosno navodnjavanje se ne provodi
u fazi tehnolokog dozrijevanja lukovica. Ta injenica je posebno vana za lukovice
namijenjene za zimsku potronju jer u suprotnom ne dozrijevaju potpuno i loe se uvaju.

7.4.2. NAVODNJAVANJE BIJELOG LUKA

Kod proljetnog bijelog luka isto tako u fazi porasta i formiranja lukovica obavlja se jedno do
dva navodnjavanja, a u izrazito sunim godinama do tri. Kada se bijeli luk proizvodi za
potronju u zelenom stanju, tada se provode esta navodnjavanja sa malim obrocima, jer je
potrebno odravati visoka vlanost tla iznad 80% do 90% od vrijednosti od vrijednosti PVK u
sloju 20 cm do 30 cm dubine.

Allium cepa L.

Ukupne potrebe za vodom variraju od 450 mm do
1 800 mm ovisno o klimatskim uvjetima, tlu i
nainu navodnjavanja. Kritini period za vodu je u
prvim fazama porasta i formiranja lukovica, kada
sua moe znaajno umanjiti prinose.
Navodnjavanje u naim uvjetima ovisi o namjeni i
nainu proizvodnje. Luk uzgajan za potronju u
zelenom stanju zahtjeva stalnu visoku vlanost tla
iznad 80 % do 90% od vrijednosti PVK.

Allium sativum L.

Bijeli luk je od posebnog znaaja zbog viestruke primjene.
Uzgajaju se jesenske i proljetne sorte bijelog luka. Luk se
razmnoava vegetativno, ima sline zahtjeve za vodom kao i
crveni luk. U pojedinim godinama, kada je zima oskudna
oborinama, a proljee suno, navodnjavanje moe udvostruiti
prinose bijelog luka. U naim uvjetima navodnjavanje u jesen
se ne provodi. Prema potrebi provodi se jedno do dva
navodnjavanja u proljetnom razdoblju u fazi rasta i formiranja
lukovica. U fazi tehnolokog dozrijevanja navodnjavanje se ne
obavlja.
69

8. NAVODNJAVANJE U ZATIENIM PROSTORIMA
U zatienim prostorima (plastenici, staklenici i tuneli) nema priliva vode putem oborina te je
svu potrebnu koliinu vode za rast i razvoj biljke potrebno dodati na umjetan nain -
navodnjavanjem. Osim toga, potrebe za vodom su poveane jer kulture imaju intenzivan rast,
relativno vee prinose i relativno plitak korijenov sustav. Sve navedeno ukazuje na veliku
vanost i potrebu navodnjavanja u zatienim - kontroliranim uvjetima uzgoja.

Jedan od uvjeta za uspjeno funkcioniranje navodnjavanja u zatienom prostoru je ureeno
tlo, odnosno ureen sustav odvodnje. Dakle, zbog stalnog navodnjavanja u plastenicima i
staklenicima vrlo je vano urediti drenani sustav posebno na slabo propusnim tlima.

U zatienim prostorima neophodno je navodnjavanjem odrati optimalnu vlanost tla i zraka
to je preduvjet za normalan rast i razvoj biljaka. Pri nedovoljnoj relativnoj vlazi zraka u
uvjetima visokih temperatura u zatienom prostoru listovi biljaka se zagrijavaju, asimilacija
opada, intenzitet disanja raste, to smanjuje prinose. Biljne vrste u staklenicima i plastenicima
imaju poveane potrebe za vodom jer imaju intenzivan rast, stvaraju velike prinose, a kod
veine je korjenov sustav u relativno plitkom sloju sa slabim usisnim silama.

Osobine dobrog sustava za navodnjavanje u zatienom prostoru bile bi:

Niski intenzitet navodnjavanja (ispod 5 mm/h vodenog taloga);
Lokalno navodnjavanje s mogunou odreivanja veliine zone vlaenja (povrinski i
prostorno);
Odreena veliina kapi i oblik mlaza (s mogunou promjene koliine vode);
Mobilnost i prilagodljivost (mogunost premjetanja i prilagoavanja obliku i veliini
prostora za navodnjavanje);
Mogunost izvoenja fertigacije.

Povrinsko navodnjavanje izvodi se pomou mree cijevi iz vodozahvata, kroz ureaj za
filtriranje s reguraltorom tlaka i protoka i ureajem za prihranjivanje.
Podpovrinsko i povrinsko navodnjavanje okapajuim trakama koristi se ovisno o kulturi
koja se uzgaja. Razvodna linija glavnog voda i distributivne linije najee su od plastinih
polietilenskih (PE) cijevi.

Sustav navodnjavanja kap po kap

Navodnjavanje sustavima kap po kap su u potpunosti automatizirani sustavi koji vrlo
racionalno koriste vodu, a ujedno stvaraju i optimalne uvjete optimalne vlanosti tla
(vrijednost oko poljskog vodnog kapaciteta). Osim navedenog u zatvorenom sustavu cijevi
nije potreban veliki pritisak, tako da je racionalno koritenje energije.

Kontrolni ureaj u sustavu za navodnjavanje slui za praenje i kontrolu tlaka i protoka vode,
kao i vlanost tla. Tlak vode se mjeri pomou manometra i kontrolira se u svim vitalnim
tokama sustava od crpke do krajnjeg lateralnog voda.
70

Ureaji za mjerenje protoka esto su povezani u sustav automatske regulacije, tako da se
nakon protoka odreene koliine vode automatski iskljuuje navodnjavanje. Vlanost tla
najee se mjeri tenziometrima.

Potrebe za vodom ovise o biljnoj vrsti, sorti, fazama razvoja, nainu, namjeni i vremenu
uzgoja. Najvee potrebe za vodom su u poetnim fazama rasta i fazi formiranja plodova kada
treba odravati visoku vlanost, iznad 80%.

Plastine cijevi u kojima su na odreenim razmacima smjeteni kapljai mogu biti izvedeni
kao:

Kapljajue trake vlae samo jedan dio ukupne zapremnine tla, voda se dovodi tono
u zonu korijena bez gubitaka, pa je iskoritenje vode ak 95% (Queen gil i T tape);
Tvrde cijevi s kapaljkama - postavljaju se na povrinu tla ili su malo izdignute.
Ubodni kapljai koriste se za navodnjavanje biljaka koje se nalaze u posudama,
kontejnerima ili vreama sa supstratom. U sebi sadre membranu koja osigurava
ujednaen protok na kapljaima pri promjeni tlaka.
Navodnjavanje mikro rasprskivaima moe biti izvedeno kao:
Magla proizvodi se oblak finih kapi i stvara mikroklima visoke vlanosti.

Rasprskiva radi na relativno visokom tlaku do 4 bara, ima vrlo malu brizgaljku.
Noviji tipovi postiu traeni uinak na ve 2 bara. Statini su i zbog vrlo malih kapi
zona vlaenja je nepravilna, a proizvodnja magle podrazumijeva veliku potronju
vode. U zatvorenim prostorima se primjenjuje i za sniavanje temperature i poveanje
relativne vlanosti zraka.
Mlaz mlaz dometa 1 m do 4 m. Statini su, imaju veu brizgaljku, rade na niem
radnom tlaku i ne stvaraju maglu. Mogu proizvoditi razliite vrste zona: trakaste,
sektorske i krune.
S mikro rasprskivaima mlaz 4 m do 10 m. Mikro rasprskivai posjeduju najee
rotacijski rasprskiva umjesto statinog i u odnosu na prethodna dva tipa imaju vei
domet mlaza, manji intenzitet kienja, poboljani uinak distribucije vode. Rotiranje
mlaza se provodi u horizontalnoj ravnini s dometom od 4 m do 6 m za manje i od 7 m
do 10 m za vee modele.

Postoje izvedbe s:

o Odbojnom ploicom;
o Kockastim rotorom;
o Okruglim rotorom.

Fertigacija

Fertigacija je navodnjavanje biljaka vodom koja je obogaena hranjivima koja su u niskim
koncentracijama. Parametri koji odreuju potrebu za hranjivima su: potreba za hranjivima,
prisutnost nitrata u tlu, EC vode, sadraj fosfora (P) i kalija (K) u liu.

Temeljni princip fertigacije - voda za navodnjavanje se mijea s hranjivim elementima iz
spremnika i koristi za navodnjavanje. Prednosti ovakvog naina uzgoja su osjetne u znaajnim
71

financijskim utedama jer istovremeno obavljamo navodnjavanje i gnojidbu, uz tono
dozirane biljkama potrebne koliine vode i hranjiva.

Dijelovi sustava za izvoenje fertigacije:

Ventil na glavnom vodu;
Ventil na pomonom vodu;
Manometar nalazi se ispred injektora i na njemu se oitava ulazni tlak;
Spremnik s otopinom hranjiva nalazi se ispod injektora;
Filter uronjen u spremnik s hranjivom otopinom;
Membranska crpka slui za ubrizgavanje hranjiva u sustav za navodnjavanje, a
pogon dobiva od tlaka vode.
Najvei problem kod fertigacije je zaepljenje cijevi i kapaljki do kojeg dolazi zbog niskog
tlaka i malih izlaznih otvora. Zaepljenje moe biti posljedica:

Fizikog zaepljenja neistoe koje se uklanjaju koritenjem filtra;
Zaepljenje uslijed taloenja zbog kemijskih reakcija uporaba vode visokog pH ili
visoke razine netopivih soli koje reagiraju s hranjivima. Problem se rjeava
koritenjem gnojiva koji su potpuno topivi i smanjuju pH vode.

Doziranje vode pri navodnjavanju u zatienim prostorima
Da bi se doziranje vode pri navodnjavanju izvelo pravilno, potrebno je poznavati tlo ili
supstrat i njegove osobine. Kada biljke sadimo u tlo, tada je potrebno provesti pedoloka i
hidropedoloka istraivanja, pri emu treba odrediti grau pedolokog profila, determinirati
tlo, u laboratoriju odrediti mehaniki sastav, gustou tla, vodne konstante (kapacitet tla za
vodu, lentokapilarne vlanost, toku venua), i trenutanu vlanost tla. Infiltracijska
sposobnost tla se odreuje na terenu. Takoer, za pravilno planiranje navodnjavanja potrebno
je poznavati i potrebe biljke za vodom, koja ustvari odgovara vrijednosti evapotranspiracije.

ODREIVANJE OBROKA NAVODNJAVANJA

Obrok navodnjavanja predstavlja koliinu vode koja se dodaje jednim navodnjavanjem.
Pravilno odreen obrok osigurava racionalnu potronju vode, te visoke, stabilne i kvalitetne
prinose.
Obrok navodnjavanja ovisit e o:

- dubini supstrata;
- osobinama supstrata;
- trenutnoj vlanosti supstrata. Supstrat je poeljno vlaiti do dubine u kojoj se razvija
glavna masa korijenovog sustava, to ovisi o kulturi i fazi razvoja biljke.

ODREIVANJE POETKA NAVODNJAVANJA

Naini odreivanja:
72

- Na temelju vlanosti supstrata najrairenija metoda. Kada se vlanost supstrata
spusti do donje granice optimalne vlanosti za uzgajanu kulturu, dodaje se
odgovarajua koliina vode navodnjavanjem;
- Prema odreenom turnusu navodnjavanja;
- Metodom obrauna svakodnevne evapotranspiracije.

Metode odreivanja vlanosti u supstratu

Za praenje vlanosti mogu se koristiti razliite metode. Najee se primjenjuju terenske
metode, gdje se mjerenje vlanosti tla obavlja instrumentima.
Instrumenti za izravno mjerenje:

- Tenziometri ureaji koji registriraju sadraj vlage u intervalu od kapaciteta tla za
vodu po do jednog bara, dakle, supstrat je stalno pri sadraju vlage oko poljskog
kapaciteta tla za vodu ili neto malo ispod toga;
- Neutronskim i gama mjeraima;
- TDR mjerai Time domain reflectometry.
Instrumenti za neizravno mjerenje:

- Elektrokemijska metoda metodom se mjeri elektrovodljivost tla, koja ovisi o stanju
njegove vlanosti. U praksi se najee koristi konduktometar s pripadajuim
gipsanim ili najlonskim blokovima.

Odreivanje poetka navodnjavanje prema turnusu

Neophodno je imati podatke o obroku navodnjavanja, dnevni utroak vode koji odgovara
evapotranspiraciji kultura podijeljeno s brojem dana u mjesecu. Dijeljenjem obroka
navodnjavanja s dnevnim utrokom vode dobije se razdoblje u danima koje mora proi
izmeu dvaju navodnjavanja.

Odreivanje trenutka poetka navodnjavanja obraunom svakodnevne evapotranspiracije
Metoda se temelji na poznavanju priljeva i utroka vode kroz vegetacijsko razdoblje.
Poznajui koliinu vode koja pritjee u tlo, a istovremeno i potronju evapotranspiracijom,
mogue je u bilo kojem razdoblju tijekom vegetacije odrediti sadraj vode u tlu. Sumiranjem
svakodnevnog utroka vode na evapotranspiraciju, mogue je jednostavno utvrditi kada e se
postojea zaliha vode u tlu potroiti i kada treba zapoeti s iduim navodnjavanjem.

73

9. KAKVOA VODE ZA NAVODNJAVANJE

Za navodnjavanje vrlo je vano poznavati kakvou vode za navodnjavanje.
Voda koja se koristi za navodnjavanje mora biti odgovarajuih kemijskih, biolokih i
fizikalnih svojstava. Izuzetno je vano da u vodi za navodnjavanje nema nikakvih mehanikih
estica koje bi mogle dovesti zaepljenja kapaljki (hidraulike naprave koje raspodjeljuju
vodu u obliku kapi). Zbog toga je ugradnja filtra u sustav dodavanja vode od izuzetne
vanosti za funkcioniranje sustav navodnjavanja kao po kap.

Pogodnost vode za navodnjavanje definirana je:

- Fizikalnim znaajkama temperatura i koliina krutih estica. Navodnjavanje
pretoplom ili prehladnom vodom moe izazvati temperaturne okove biljke.
Povrinske vode su toplije od podzemnih. Pri koritenju podzemnih voda za
navodnjavanje poeljno bi bilo izgraditi bazen za temperiranje vode. U vodi ne bi
smjelo biti krutih estica koje bi mogle otetiti dijelove sustava za navodnjavanje.
oteenja najee nastaju u crpki i dijelovima za raspodjelu vode, a kod lokaliziranog
navodnjavanja mogu se zaepiti kapaljke;
- Biolokim znaajkama vano je da voda ne sadri uzronike bolesti ovjeka;
- Kemijskim znaajkama kemijska analiza vode je nuna kako bi se mogli previdjeti
problemi, odnosno sprijeiti neeljene posljedice. U vodi koja se koristi za
navodnjavanje nalazi se odreena koliine otopljenih soli, a vrsta soli i koncentracija
odreuju kakvou vode i njezinu pogodnost za navodnjavanje. U Hrvatskoj
agronomskoj praksi se koristi FAO klasifikacija iz 1985. Kakvoa vode se ocjenjuje
na osnovi moguih problema
Za navodnjavanje se moe koristiti voda iz prirodnih ili umjetnih jezera, vodotoka ili bunara.
Najkvalitetnija voda za navodnjavanje bila bi je kinica ili bilo koja meka voda. Meutim u
intenzivnom uzgoju na velikim povrinama koliine kinice nisu dostatne pa se koristi voda iz
otvorenih vodotoka ili kopanih bunara. Prije uporabe bilo koje vode mora se provesti
kemijska analiza vode i ona se ponavlja i tijekom navodnjavanja u vegetaciji.

Bez obzira na podrijetlo, voda moe sadravati manje ili vie otopljenih soli. Prilikom
navodnjavanja soli se unose u tlo i u odreenim uvjetima, tijekom vremena mogu prouzroiti
ozbiljne probleme (zaslanjivanje). U uvjetima vrlo intenzivne proizvodnje u zatienim
prostorima, gdje se ukupna koliina vode potrebna biljci daje navodnjavanjem mogue je
puno bre nakupljanje tetnih koncentracija soli u rizosferi. Nadalje, nakupljanje soli moe
nastati i uslijed preobilne gnojidbe mineralnim i organskim gnojivima, ali i u uvjetima visoke
razine podzemne vode koja sadri veu koliinu soli.

Temperatura vode za navodnjavanje treba iznositi 20
o
C do 25
o
C, te povoljnih kemijskih
karakteristika koje dozvoljavaju njenu uporabu. Najpogodniji su jutarnji sati kada biljka bolje
iskoritava vodu, a isparavanje je slabije i postupno. Kod nepovoljne kvalitete vode, voda s
poveanim sadrajem soli, potrebno je svake dvije do tri godine ispirati tlo, a ukoliko je uzgoj
u supstratima, potrebno ih je mijenjati svake godine.

74

Opasnost od zaslanjivanja ovisi o koncentraciji soli u vodi za navodnjavanje. Stupanj
zaslanjenosti mjeri se kao elektroprovodljivost vode, a izraava se u dS/m. Problem
zaslanjivanja nastaje kada se koncentracija soli u tlu povea do granice koja izaziva oteano
primanje vode od biljke. Poveanjem zaslanjenosti tla poveava se osmotski tlak otopine tla, a
smanjuje se za biljku koliina pristupane vode u tlu. Navedeno utjee na prinos koji opada
proporcionalno s porastom zaslanjenosti vode. Mjera koja se najee koristi za sprjeavanje
i otklanjanje zaslanjenosti je ispiranje soli. Pod time podrazumijevamo dodavanje vee
koliine vode od proraunatog obroka, kako bi se isprala sol u dublje slojeve tla. Djelotvorno
rjeavanje suvinih soli, mogue je uz dobru dreniranost.

Smanjenje infiltracijske sposobnosti i propusnosti tla za vodu posljedica je uporabe vode s
prekomjernim sadrajem natrija. Vode s visokim sadrajem natrija i niskim sadrajem
ukupnih soli imaju jako izraenu sklonost otapanja kalcija iz povrine tla, zbog ega dolazi
do disperzije glinenih minerala i zaepljenja pora tla, odnosno do pogoranja strukture tla.
Pogoranjem strukture umanjuje se vodopropusnost tla.
Problem toksinosti nastaje pod utjecajem pojedinih iona koje je biljka primila i akumulirala,
najee u listu do koncentracije iona koja izaziva oteenja. Najee toksini ioni su ioni
klora, natrija i bora. Problem se rjeava kao kod zaslanjenosti, dakle ispiranjem.

75

10. LITERATURA:

- Maar Stjepan (1987.): Odvodnja i navodnjavanje u poljoprivredi; Zadrugar; Sarajevo,
1987.
- Tomi Frane (1988.): Navodnjavanje; Fakultet poljoprivrednih znanosti, Zagreb 1988.
- Romi Davor, Marui Josip (2006.): Nacionalni projekt navodnjavanja i
gospodarenja poljoprivrednim zemljitem i vodama u republici Hrvatskoj (NAPNAV);
Graevni godinjak 05/2006.; Zagreb
- Tomi Frane, Romi Davor, Madjar Stjepan (1995.): Oprema za lokalizirano
natapanje. Prirunik za hidrotehnike melioracije. Knjiga 4. Sustavi, graevine i
oprema za natapanje. Graevinski fakultet Rijeka 1995.
- Tomi Frane, Romi Davor, Madjar Stjepan (1995.): oprema za natapanje kienjem.
Prirunik za hidrotehnike melioracije. Knjiga 4. Sustavi, graevine i oprema za
natapanje. Graevinski fakultet Rijeka 1995.
- Romi Davor, otari Jasna, Frane Tomi, Madjar Stjepan (1996.): Program
CROPWAT- primjena u planiranju i projektiranju natapanja. Prirunik za
hidrotehnike melioracije. Knjiga 5. Planiranje, projektiranje i regulacija natapnih
sustava. Graevinski fakultet, Rijeka, 1996.
- Kos Zorko, Tomi Frane, Plii Ivica (1993.): Proraun potreba za vodom. Prirunik
za hidrotehnike melioracije. Knjiga 2. Potrebe za navodnjavanjem. Graevinski
fakultet, Rijeka, 1993.
- Tomi Frane (1992.): Istraivaki rad i podloge za projektiranje i izvoenje sustava
navodnjavanja. Prirunik za hidrotehnike melioracije. Knjiga 1. Opi dio.
Graevinski fakultet, Rijeka, 1992.
- Bonjak uro (2003.): Navodnjavanje u bati, Univerzitet u Novom Sadu,
Poljoprivredni fakultet, 2003.
- Bonjak uro (1999.): Navodnjavanje poljoprivrednih useva, Univerzitet u Novom
Sadu, Poljoprivredni fakultet 1999.

76

11. POPIS SLIKA:

Slika 1: Prikaz grae tla
Slika 2: Presjek profila poljoprivrednog tla
Slika 3: Intervali optimalne vlanosti tla za uzgoj poljoprivrednih kultura u uvjetima
navodnjavanja
Slika 4: Naini uputanja vode u brazde
Slika 5: Infiltriranje vode u razliitim tlima kod navodnjavanja brazdama
Slika 6: Popreni presjek sifona - teglice
Slika 7: Navodnjavanje prelijevanjem
Slika 8: Navodnjavanje potapanjem
Slika 9: Podzemno navodnjavanje otvorenim kanalima
Slika 10: Podzemno navodnjavanje cijevnom drenaom
Slika 11: Rasprskiva za navodnjavanje kienjem
Slika 12: Raspored rasprskivaa na kinim krilima
Slika 13: Postavljanje kinih krila kod pokretnih sistema
Slika 14: Samohodno bono kino krilo
Slika 15: Samohodna kruna prskalica tipa BUM
Slika 16: Samohodni sektorski rasprskiva tipa TIFON
Slika 17: Samohodni automatizirani ureaj za linijsko navodnjavanje tipa VALMONT
Slika 18: Odravanje vlanosti tla kod navodnjavanja kapanjem
Slika 19: Glava sistema za navodnjavanje kap po kap
Slika 20: Shematski prikaz sistema navodnjavanja kap po kap
Slika 21: Kaplja na okotu vinove loze
Slika 22: Mnogo je pitanja prije navodnjavanja
Slika 23: Shematski prikaz evapotranspiracije

77
78
79
80
Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Navodnjavanje

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Navodnjavanje

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Navodnjavanje

Mjesene vrijednosti ETo i koliina oborina

pinat ima razliite potrebe za navodnjavanjem ovisno o

Navodnjavanje mikro rasprskivaima moe biti izvedeno kao:

Magla proizvodi se oblak finih kapi i stvara mikroklima visoke vlanosti.

Instrumenti za izravno mjerenje:

Instrumenti za neizravno mjerenje:

You might also like