Pobratimstvo u svemiru Kulenoviev hommage Spinozi

Vildana Peenkovi

Povezivanje udaljenih realnosti Spinoza vai za jednog od najrevolucionarnijih filozofa svog vremena, koji je zbog dosljednosti svojim stavovima izloen dru{tvenoj izopenosti i egzistencijalnom dnu. S Ren Descartesom i Gottfriedom Leibnizom, Spinoza je bio jedan od najveih racionalista filozofije sedamnaestog vijeka a zbog svojih tvrdnji da je Biblija metafori~ko i alegorijsko djelo kojem je zadatak da u~i o prirodi Boga smatra se i za~etnikom modernog biblijskog kriticizma. Svoje prve sonete Ocvale primule Kulenovi je objavio kad mu je bilo 17 godina. Nakon toga, posvetio se druga~ijem stvarala~kom izrazu. Poslije poema koje su ga proslavile1, pisao je drame, pripovjetke i eseje. I ba{ kada se ~inilo, da je sonetna forma samo faza u pronalaenju vlastitog poetskog izraza, Kulenovi se, pred kraj ivota ponovo vratio ovoj, za koju je sam isticao bogomdanoj formi. Izmeu njegovih mladala~kih i kasnih soneta, smjestilo se ~etrdesetak godina pjesni~ke {utnje, ali poruku enkodiranu u Ocvalim primulama, taj panteisti~ki duh svejedinstva, stapanja prirode i ~ovjeka, Boga i prirode, pjesnika i njegovog djela, Kulenovi je u ciklusu o Spinozi zavr{io i vodei se onom Sartrovom prosudbom, da je knjievno djelo zajedni~ka tvorevina pjesnika i ~itaoca, tvorevina njihove interakcije, ostavio da je dekodira svaki ~italac, stvarajui ono {to je pisac otkrio i otkrivajui ono {to je pjesnik stvorio.
1

Njegova najpoznatija poema Stojanka majka Kneopoljka, nastala je 1942. godine u jeku neprijateljske ofanzive i prvi put ~itana pred postrojenim borcima Drugog kraji{kog partizanskog odreda Mladen Stojanovi 264

Zenike sveske

A {ta je to zajedni~ko Spinozi i Kulenoviu ako prihvatimo izreku C.M. Bowra da se filozofija i poezija uvijek te{ko zdruuju jer prva moe oslabiti i uni{titi drugu. Onda bi asocijativnu snagu i ovog ciklusa trebalo traiti u pribliavanju suprotnosti i u konkretnom slu~aju udaljenih realnosti. Prema definiciji moderne nauke o recepciji knjievnoumjetni~kog djela, postoji komunikacijski trokut pisac , djelo, ~italac. U djelo pisac unosi jedan dio, ali i ~italac unosi svoje o~ekivanje u djelo. Ovdje bi mogli rei da je rije~ o ~etverokutu o umetanju jo{ jednog ugla u kojem je smje{ten jedan filozof i njegovo djelo. Zbog vanosti odabranog konteksta u fazi recepcije djela, nezamjenjivo je hermeneuti~ko ~itanje: od teksta prema kontekstu i obratno. Kako isti~e njema~ki anglist Wolfgang Clemen, put od djela ili autora koji su izvr{ili utjecaj, do djela koje je nastalo pod nekim utjecajem, nije tako izravan kako se ~esto zami{lja. U procesu stvaranja, iz kojeg proizilazi svako pojedina~no djelo, nastaje nova tvorevina koja u sebi sadri najraznovrsnije sadraje, ali su ti sadraji preobraeni.2 Spinozina kvintesencija u Kulenovievim sonetima U posljednjim smo decenijama ~etvrte stogodi{njice od roenja Barucha de Spinoze3, velikog holandskog filozofa i jednog od najomraenijih Jevreja svog vremena, ~ija su djela i danas jednaka inspiracija, kako za savremene filozofe, tako i umjetnike uope. Za 45 godina ivota stvorio je filozofsko djelo neveliko po obimu, ali ogromno po zna~aju, koje ga i svrstava u vodee filozofe racionalizma. Pod svojim imenom, 1663. godine, objavio je svoje prvo djelo Renati des Cartes Principiorum philospophiae (Naela Descartesove folozofije), u kojem prou~ava Descartesovu filozofiju i koji je pisan u duhu ovog filozofa, dok je u dodatku Cogitata metaphysica (Metafizike misli) Spinoza prvi put iznio vlastita shvaanja. Drugo djelo koje je 1670. godine objavio anonimno je Tractatus theologicopoliticus (1670). Ipak, njegovim najzna~ajnijim djelom, smatra se Ethica ordine geometrico demonstrata (Etika dokazana geometrijskim redom) koja je {tampana posthumno.
2 3

Miroslav Beker, Uvod u komparativnu knjievnost, [kolska knjiga, Zagreb, 1995, str. 41. Roen 1632. god. u Amsterdamu, umro 1677. god. u Hagu 265

asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Klju~ za otkrivanje i doivljava Boga, za Spinozu je filozofija i nauka, a ne vjersko divljenje i oboavanje. Iz tog razloga i Etiku moemo okvalificirati kao djelo koje prou~ava svrhu ivota, a istovremeno metafiziku, teoriju spoznaje i psihologiju ljudske prirode. Spinoza je autor jo{ jednog Politikog traktata, kojeg nije dovr{io, ali koji je i tako nedovr{en {tampan poslije njegove smrti. Njegov kriti~ki racionalizam postao je opasnost za sve vjerske autoritete tog vremena, te je nakon upornog odbijanja da se pokaje 1656. godine, sa 24 godine definitivno anatemisan, proklet i izba~en iz jevrejske zajednice.4 Nakon toga, Spinoza uzima ime Benedictus, povla~i se u osamu i bavi bru{enjem opti~kih stakala kako bi ostao egzistencijalno nezavistan. Splet ovih okolnosti, bio je poticaj da Spinoza napi{e svoj Teoloko-politiki traktat, a idejni korijeni Traktata, nalaze se u Apologiji, spisu napisanom kao odgovor na presudu Jevrejske amsterdamske op{tine, od 27. jula 1656.godine. Ovim je djelom Spinoza odlu~no ustao protiv praznovjerja i fanatizma, ali i holanskog klera koji je potkopavao temelje slobodarske holandske republike. Spinoza je htio da dokae kako se autoritet crkve i religije zasniva na predrasudama, zabludama, ali i laima i da se tom i takvom autoritetu protivi priroda ~ovjeka i zdrav razum. Ofanzivu protiv Spinoze zapo~eo je amsterdamski Crkveni savjet, obavijestiv{i 30. juna 1670. godine ha{ki Okruni sinod o najtetnijoj knjizi nazvanoj Tractatus Theologicopoliticus, a 7. jula Sinod june Holandije da je to najgora i najbezbonija knjiga koju je svijet ikada vidio. 5 Spinozina pri~a, inspirisala je Skendera Kulenovia da napi{e ciklus pod nazivom Baruh-Benediktus de Spinoza brusa. Radi se o pet soneta, izuzetnih po ~istoi i ~vrstini forme, koji nisu uvr{teni u zbirke Soneti (1968) i Soneti II (1974), koji su bili objavljivani po brojnim ~asopisima a u cjelini {tampani tek nakon smrti Skendera Kulenovia6. ^injenica je da se po ~istoi forme razlikuju od soneta objavljenih u zbirkama te iz tog razloga i kritika smatra da ne pripadaju fazi kasnih soneta. Opisujui ivot
4 5 6

Jedan ga je idovski fanatik zamalo ubio noem Carl Gebhardt, u predgovoru Spinozina djela Theologisch-politischer Traktat, Leipzig, 1908, str. XXVII Glas SANU, Novi Sad 1979.god.

266

Zenike sveske

holandskog filozofa, Kulenovi je u ciklus unio svoje iskustvo sa ljudima koji ne priznaju one sa druga~ijim stavom, koje progone jer ne slijede dogmatska mi{ljenja. Stihovi u ovim sonetima pisani su dvanaestercem, pravilni su, podreeni formi i metru. Rime : I abba cdcd eef ggf; II - abba cddc eef ggf; III - abba cddc efe fgg; IV - abba cddc efe fgg; V - abba cddc eff egg. Rimu je takoer pjesnik uredio po strogim pravilima ~vrste sonetne forme. Jedino je u prvom sonetu pjesnik odstupio od obgrljene rime, koja je prisutna u ostala ~etiri soneta. Svi po~etni katreni imaju jednaku rimu (abba), dok je samo u prvom sonetu u drugom katrenu pjesnik koristio ukr{tenu umjesto obgrljenu rimu. Otkud da upravo ovaj filozof bude inspiracija Kulenoviu za njegov ciklus soneta? Spinoza je stvorio jedan od najobuhvatnijih filozofskih sistema u modernom dobu, u kome ideje determinizma u prirodi i deduktivnog zaklju~ivanja u mi{ljenju imaju klju~nu ulogu, a postizanje moralne savr{enosti ~oveka je krajnji cilj filozofije. Da bi se razumio smisao unesen u sonete, treba poznavati materiju iz koje je autor crpio grau, a to je ivot holanskog filozofa i temelji njegove filozofije. Na taj na~in, Kulenovi potvruje konstataciju da u~ene pjesnike (poeta doctus) mogu s potpunim razumijevanjem ~itati jedino u~eni ~itatelji : Moda bi dio stihova i u najteim pjesmama svatko mogao odjelito shvatiti, ali cjelovito znaenje nikako, jer su potrebni mnogobrojni konteksti za razrjeenje nejasnoa od leksikih i citatnih do onih vezanih za ivotopise i druge podatke o imenima koja su utkana u pjesmovo tkivo7 ^italac, koji se prihvati ovog ciklusa, ukoliko nije upoznat s ~injenicama iz Spinozinog ivota, nee biti u stanju pratiti putanju i doma{aj pjesnikovih aluzija, a samim tim nee biti spreman doivjeti poeziju, jer vodei se izrekom T.S. Eliota, u pjesmi ne uivamo dok je ne razumijemo, a opet u potpunosti ne razumijemo pjesmu, dok ne uivamo u njoj. Smisao se sigurno otkriva tek u cjelini ciklusa, iako je djelimi~no prisutan u svakom stihu, svakoj slici i metafori. Ako neke pjesme i istrgnemo iz ciklusa i objavimo ih kao samostalne
7

Vlatko Pavleti, Kako razumjeti poeziju, [kolska knjiga, Zagreb, 1995, str. 181. 267

asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

( umjetni~ki nesumnjivo dojmljive cjeline), zastat emo u nedoumici kako da ih interprtetiramo, a {to opet potvruje ~injenicu da moderna poezija stavlja pred ~itatelje velike zahtjeve kao preduvjet za uspostavljanje komunikacije. Slijedei ovakav tok i ruski je knjievnik Osip Mandelj{tam jednom istakao da su njegovi ~itatelji, ljudi koji posjeduju njegovu kulturu. Sve ovo, dakako nije presudno za percepciju i doivljavanje poezije, ali u konkretnom slu~aju i u svim slu~ajevima subjektivnih pjesni~kih reagiranja, bez poznavanja konkteksta, ne moe se ispravno shvatiti ni tekst. Sonetni ciklus Baruh Benediktus... Kulenovi zapo~inje stihom o kamenu koji pada, a koji je poznat iz Spinozinih pisama u kojima on obja{njava slobodu volju.8 Prema Spinozi, sloboda nije u slobodnoj odluci, nego u slobodnoj nunosti. Kad bi bio svjestan, kamen koji pada mislio bi padam slobodom svoje volje. Te pijemo mlijeko iz nebeske olje misle da je vino naih vinograda.9 Spinoza insistira na ispravnoj etici, do koje se moe doi jedinstvenim uvidom u strukturu stvarnosti. Ispravna etika, na temelju jedinstvene spoznaje, pokazuje ~ovjeku koji je najbolji put da ostvari svoje blaenstvo, ali i da dru{tvo u cjelini bude savr{enije. U tom nastojanju Spinozi je bilo vano izgraditi strogo deduktivni sistem, u kojemu se pokazuje da sve nuno slijedi iz boanske supstancije. Pih ga tako i ja, ali jedno vee kroz prainski svemir moje brusione dragulj sto ga brusim u brus meni ree: Ti si kao i ja, slijepe vasione!10 Za razliku od Descartesovog dualizma, Spinoza zastupa monisti~ko shvatanje, odnosno tvrdi da postoji samo jedna supstanca koja je beskrajna. Nadalje,
8 9 10

Kad bi kamen koji pada imao svijesti, drao bi da je njegovo padanje rezultat njegove slobodne volje S. Kulenovi: Pjesme, Svjetlost, Sarajevo, 1991, str. 119. Ibid, str.119.

268

Zenike sveske

Spinoza ne tuma~i mi{ljenje i protenost kao posebne supstancije, nego kao atribute tj. svojstva iste supstancije. Svaki atribut pod posebnim uslovima razvija se u beskona~no mnogo odreenja (modifikacija). Tako se mi{ljenje razvija u beskona~no mnogo ideja, a materijalna priroda u beskona~no mnogo prirodnih tijela (modusa). Dakle, ono {to duh najvi{e treba da ispunjava je ljubav prema Bogu, shvaena kao ljubav prema spoznaji sopstvene prirode. Samo takva spoznaja raa ideju Boga. Bog samog sebe voli, ne ukoliko je beskrajan, nego ukoliko moe da se objasni pomou sutine ljudskog duha, posmatrane pod vidom venosti.11 Po Spinozinom u~enju, Bog i priroda su indenti~ni (Deus sive natura) a svijet beskona~an. Bog za njega ne postoji kao transcendentno bie, bie koje se nalazi izvan prirode i njenog poretka. Bog nema vlasti, da i{ta promijeni u prirodnom poretku stvari i procesu koji se odvija po strogom determinizmu. Tek, kopau misli, kad ispod svog ela kresne dragulj-miso, priroda bez vela skoie ti na dlan, sverotkinja sinja.12 Misti~no sjedinjenje prirode i Boga u panteizmu je spontano, neposredno, izvire iz same boije prirode koja se manifestira u stvarnoj prirodi sa kojom je po svojoj uzro~noj vezi u jedinstvu. Nema drugog boga ni iza mog ela osim nje sve-boga to kroza me djela. La je raj i pako, la je sinagoga!13 Leksem sve-bog ima vei asocijativni dijapazon (ima konotativnu mo) nego njegov denotativni korelativ bog. Odabir ovakve lekseme, indicira Spinozin nazor
11 12 13

Spinoza, Teoloko-politiki traktat , str. 273. S. Kulenovi: Pjesme, str.119. Ibid, str.120. 269

asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

o svijetu, eti~ki sud i temelj njegove filozofije. Jedinstvo svijeta i svega {to nas okruuje, smisao postojanja i zna~enje vremena, samo su neke od odrednica koje e kasnije slijediti moderni pjesnici. Jo{ je Heidegger upuivao na jedinstvo ~etvorstva u kojem jedno podrazumijeva drugo i jedno bez drugog ne postoji. To su zemlja, nebo, boanstva i smrtnici: ... zemlja i nebo, boanstva i smrtnici sami po sebi oni pripadaju jedno drugom delovi su jedne celine iznikle iz jednostavnosti zdruenog etvorstva.14 Panteisti~ka filozofija, prona{la je plodno tlo u cjelokupnom stvarala{tvu Skendera Kulenovia. O tom jedinstvu, stapanju ~ovjeka i prirode, ~ovjeka i Boga, pjesnik govori i u romanu Ponornica: Sve to postoji je Bog, i Bog je sve to postoji, kako nam se ve svia da kaemo. Taj svebog, niti je dobar ni zao, on je tvoractvorevina, tvorevina koja tvori sama sebe iz same sebe, i sve to u tom samotvorenju nastaje, pa i etiki problem, nastaje iz ovog svijeta i rjeava se u njemu 15 O tom svejedinstvu, Spinozinom panteizmu, kojem se priklonio, pjesnik pjeva u treem sonetu: Al, zna i da bude suncu izik lala. Zvonki dragulj udnje pod brusom slavuja. I pela ednica nektara i bruja. I duga, spojnica nebesa i tala. Laa puna sveg, u glad i prnje luke. kroz nebrode smrtne prebrodnica skela. Za grbe nepravdi pravedna libela. Pokli bune asne to uzvitla puke.16

14 15 16

Martin Heidegger, Miljenje i pevanje, izabrao i preveo Boidar Zec, Nolit, Beograd, 1982, str. 121. S. Kulenovi, Ponornica, Svjetlost, Sarajevo, 1991, str. 235. S.Kulenovi: Pjesme, str.121.

270

Zenike sveske

Spinozino djelo Teoloko-politiki traktat uzdrmalo je duhove oficijelne crkve zapadne Evrope. Kao {to se 14 godina ranije savjet rabina amsterdamske sinagoge sastao kako bi Spinozu isklu~io iz jevrejske zajednice, tako se sastao i ovaj put, kako bi razmotrio hereti~ki spis koji je tek bio objavljen. Iako je ovo djelo Spinoza objavio anonimno, znalo se da je on autor spisa. U ovom djelu on zastupa stajali{te da objava nije istina, nego da je ona produkt volje te da Toru, Bibliju i Kuran treba objasniti s historijskog stajali{ta, kao i sve druge knjige. Spinoza je tvrdio da Biblija nije doslovno boanskog porijekla i da prvih pet knjiga (Petoknjije) nisu djela Mojsija. Umjesto toga, Sveto pismo je jednostavno djelo knjievnosti, kompilacija ljudskih djela pro{ao kroz niz generacija i nastao u razdoblju Drugog Hrama. Spinoza o{tro kritikuje verziju o tome da se u slovima Pisma kriju duboke tajne, za ~ije obja{njenje su sposobni samo posebni tuma~i: Ne znam da li ih slijepa i glupa odanost ili naduveni ponos navode da se prikazuju kao jedini uvari boijih tajni: ali znam samo to da sam u njihovim knjigama nailazio jedino na detinjasta sujeverja, umesto na tajne za koje tvrde da ih poseduju.17 Spinoza trai punu slobodu u odnosu na religiju i zauzimajui se za naj{iru vjersku toleranciju u vrijeme vjerskih progona i inkcizicije, navukao je na sebe mrnju svih konfesija svoje epohe, a ne samo rabinskih dogmati~ara. Uzalud su vjerski oci traili od Spinoze da se pokaje, no zalaui se za slobodu volje i ~ovjeka, on je smatrao da je u slobodnoj dravi, svakome dopu{teno misliti {ta hoe i govoriti {ta misli: Zbog toga se smatra nasilnom ona vladavina koja nastoji da svoju vlast proiri i na miljenja; zbog toga se smatra zloupotrebnom najvie vlasti i nasilnim prisvajanjem prava podanika nastojanje da se svakome odredi ta ima da smatra istinitim ili da odbaci kao lano, ili kakva miljenja potstiu ljude da oboavaju Boga. Sve ove stvari spadaju meu ovekova prirodna prava kojih se on ne moe odrei ak i kad bi to hteo.18

17 18

Spinoza, Teoloko-politiki traktat, str. 129. Ibid., str. 244. 271

asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

On nije pristao na pokoru i pokajanje i zbog toga je anatemisan i osuen na prezir i samou. U svom strahu da mu ne ougam ovce, rabin zlatousti zovnu me i kaza: zar ne vidi grenost lanog svog topuza? Takav um, pa zar e meu crnoslovce?! Ve talet prigrni i Talmud poljubi! Okrenuh mu lea i odoh bez zbogom. A sutradan jeknu kletva singogom, sijevnu ko ma ognjen da mi glavu srubi.19 Ljudska sloboda sastoji se u spoznaji prirode i ivota u skladu s njom odnosno u jedinstvu razuma i htijenja. Najvea srea i blaenstvo ~ovjekovo sastoji se u usavr{avanju razuma, u razumijevanju Boga i Boijih atributa, iz ~ega proizilazi mirnoa i mo du{e. Uvjeren da ~ini jedinu ispravnu stvar kao ~ovjek koji ivi voen razumom, Spinoza je prihvatio progon kao nuan na~in, jer afekt koji je stanje trpljenja, prestaje to biti ~im se obrazuje jasna i razgovjetna ideja. @udnju da se ini dobro, koje postaje otuda to ivimo prema vodstvu razuma, zovem moralnou20 Uvidjev{i slabost i protivrje~nost religioznih dogmi, u Spinozi se ponudila sumnja u njihovu valjanost. Dotada{nji miljenik rabinskih krugova, bio je kanjen prvommalom a zatim i velikom ekskomunikacijom i prokletstvom, onakvim, kakvih je po estini malo sli~nih u historiji: Po odluci anela, po sudu svetaca izgonimo i izopujemo i proklinjemo Baruha dEspinosu s pristankom Boijim i pristajanjem svekolike svete opine pred svetim knjigama zakona...svim prokletstvima, koja u zakonu stoje. Neka je proklet kada lijee
19 20

S.Kulenovi, Pjesme, str. 122. Spinoza, Etika, str. 205.

272

Zenike sveske

na poinak, i neka je proklet kada ustaje. Neka je proklet kada izlazi i neka je proklet kada ulazi. Gospod neka mu ne oprosti. Srdba i gnjev Gospoda planut e protiv tog ovjeka i obasuti ga svim prokletstvima, to su zapisana u knjizi zakona. Gospod e njegovo ime izbrisati sa zemlje (...) Odreujemo da nitko s njime ne progovori ni usmeno ni pismeno,da mu niko ne iskae nikakve milosti, da nitko ne boravi s njim pod istim krovom, ili blie od etiri lakta uz njega, da nitko ne ita spis koji je on sastavio ili napisao.21 Spinozininu ekskomunikacija Kulenovi je opisao u ~etvrtom sonetu. Proklet nek je danju, nou proklet da je, proklet kada lijee, proklet kad se die, proklet kada nogom na kuni prag staje! Proklet ko s njim i rije, ko mu prie blie, ko boravi dalje s njim, pod istim krovom, i ko se povede za kunim mu slovom!22 Rije~i u pjesmi, zbog svoje vi{eslojnosti, dobivaju snagu izraza koji nadma{uje smisao njihove poruke. One izri~u, opominju, izraavaju i ozna~avaju. Ovdje je poetska ustupila mjesto referencijalnoj funkciji jezika, a referencijalna se pot~inila poetskoj i na taj na~in stopila s njom. Usmerenost na poruku, kao takvu, dovoenje u fokus poruke, zarad nje same to je poetska funkcija jezika23 Uarevi pak smatra da ne postoji pjesni~ki jezik, nego se radi o istom, govornom, svakodnevnom jeziku, koji svoju poetsku funkciju ostvaruje u knjievnom djelu: Pjesniki jezik i tzv. svakodnevni jezik, izviru u svojoj bitno kvalitativno-vrijednosnoj razlici iz istog iskona. Ili tanije: nema
21 22 23

Pavao Vuk-Pavlovi, Spinozina nauka, Zagreb, 1938, str.18. S.Kulenovi, Pjesme, str.122. Roman Jakobson, Lingvistika i poetika, Beograd, 1966. str. 294. 273

asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

nikakvog pjesnikog jezika, nego postoji samo jezik u pjesnikom djelu i taj je u supstancijalnome smislu isti onaj jezik kojim se sluimo u svakodnevnoj komunikaciji.24 U umjetni~koj knjievnosti metodom intertekstualnosti se afirmiraju ili osporavaju tekstovi koji se ugrauju u novo djelo, a u isti mah oni sa svoje strane afirmiraju djelo koje je u nastanku. Intertekstualnost kojoj se priklonio pjesnik vidljiva je u drugom dijelu ~etvrtog soneta. Istinitost u knjievnom umjetnikom tekstu nastalom na naelu citatnosti i intertekstualnosti je irelevantna i naelo preoblikovanja citata u takvom intertekstualnom zdanju nuno je radi efikasnog i estetski efektnog saobraavanja novoj strukturi koja, stoga, djeluje kao vrsto tkanje.25 Citiranje nije rijetka niti pojava svojstvena savremenoj knjievnosti26, ali treba imati u vidu da s citatom u pjesmu ulazi i dio necitiranog konteksta, prije svega ideja i smisao teksta iz kojeg je citat izvaen. Mnogi su se pjesnici koristili ovom metodom i na ovakav na~in strukturirali svoje pjesme: Hezoid je od 1022 stiha Teogonije citirao 338 stihova iz Homera. Homera je u Eneidi citirao i Vergilije. Danteov velebni spjev takoer sadri citate.27 Vrijeme savremeno i vrijeme i tematika pro{losti, na ovaj se na~in svjesno udruuju i projiciraju kao aktuelizacija, ~esto sa nagovje{tajem novih vidika. Jednako se tako postupak pjesnika moe shvatiti i kao formalni izraz elje da se popuni praznina izmeu pro{losti i sada{njosti i elje da se pro{lost ponovo
24

Josip Uarevi, Umjetnost rije~i: Knjievnost i jezik, Umjetnost rijei, Zagreb, godi{te XXX, br.4., str 289-321.
25

Durakovi, Esad, Intertekstualnost i kontekstualizacija sakralnog teksta, Novi izraz, ~asopis za knjievnu i umjetni~ku kritiku, issue: 33-34 / 2006, str. 167-175, on www.ceeol.com.
26

U staroj gr~koj terminologiji postoji jasno definirana rije~: paradiorthesis taj termin ozna~ava tekst u kojem pjesnik citira drugog pjesnika, ali s druga~ijim ciljem i u kontekstualno promijenjenom novom zna~enju.
27

Ante Fiamengo, Spinozin Teolo{ko-politi~ki traktat, u: Spinoza, Teoloko-politiki traktat, Kultura, Beograd, 1957, str. 12. 274

Zenike sveske

napi{e u novom kontekstu. I Kulenovieva kao i Spinozina uloga je aktivisti~ka, i on djeluje kako bi ostvario onu vrijednost, koja e neminovno dovesti do izmjene kulture, svijeta. Smisao ivota naao je Spinoza u istraivanju istine, koja je tako sramno bila pogaena i u odnosu na njega i u intelektualnoj ljubavi ( amor dei intellectualis). Obeaen, prevaren, povuen u sebe, u dubinu svoje due, on gubi vjeru u ljude, posveuje se traenju istine i ljubavi. I ukoliko je vie vidio nepravdu i zlobu ljudsku, nevaljalost i izopaenost, utoliko je dublje traio istinu i smisao ivota.28 O tome, kakav je ivot Baruch de Spinoza vodio nakon ekskomunikacije, Kulenovi pjeva u zavr{nom sonetu ciklusa. Ni dru{tvena marginalizacija ni te{ka egzistencija ga nisu pokolebali, niti sprije~ili da i dalje pi{e. Bio je stignatiziran kao ateist i panteist, a kao onaj koji prou~ava determinizam, smatrali su da negativno djeluje na dru{tveni i moralni ivot. Posluae, postah ja ugava ovca. Djecu mi alju po svoje okulare. Niko da mi kupi ma i naoare. Ni od koga rijei, od nikog ni slovca29 Sredstva za ivot Spinoza je zaraivao brusei opti~ka so~iva, meutim, odbija ponuenu katedru u Hajdelbergu, jer je elio da o~uva potpunu intelektualnu neovisnost. Katedru mi daju jednu sa daleka ako budem trezven ko svi to se kaju. Neu, volim sluat none pse to laju i hljeb tvrdi drobit u erpicu mlijeka.30
28

Ante Fiamengo, Spinozin Teolo{ko-politi~ki traktat, u: Spinoza, Teolo{ko-politi~ki traktat, Kultura, Beograd, 1957, str. 12.
29 30

S.Kulenovi, Pjesme, str.123. Ibid, str.123. 275

asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Vjerojatnost shvaena kao koherencija nije vi{e vanjska vjerojatnost definirana odnosom vanjske sli~nosti, nego postaje svojstvena umjetnosti. Pjesnik je sintagmom noni psi elio naglasiti teinu usamljenosti i odba~enosti od svoje vrste, a posljednjim je stihom uputio u Spinozinu nepokolebljivu vjeru u vlastitu misao koja je ostala jaka uprkos te{kom ivotu i neima{tini koju je Spinoza odabrao. Uznapredovala bolest, oteana svakodnevnim udisanjem staklene pra{ine od bru{enja lea ipak ga nije sprije~ila da i dalje stvara i da ne odustaje od svojih ubjeenja. I ispljuvke krvi kupiti pekirom. Uzmem pregrt neba, vagam, dah me pita: je li ti rukopis stigo do zenita?31 Sredina u kojoj takav lirski subjekt egzistira puna je apsurda, kontroverzi i protivrje~nosti, ali je pjesnik svjestan da je i apsurd klica ivota, jer je evidentno da je kao takav, i pored ostalog, opsjednut traganjem za istinom, nagonski je ka tom usmjeren. Zato Kulenovi svakodnevno i obi~no pretvara u uzvi{eno, vr{ei strogu selekciju motiva i lirskih slika. U tom smislu vispreniji ~italac e otkrivati ono {to je pjesnik preutao, da bi shvatio veli~inu onoga {ta je i kako rekao, da li je to u strogom sonetnom pravilu, ~vrstini forme ili u uslonjavanju tercinske slikovitosti i neposrednosti jer Kulenoviev iskaz u cjelosti je zasnovan na jakoj doivljajnoj osnovi i dubinskoj opservaciji ivotnih manifestacija. Kulenovieve sonete, mnogi kriti~ari smatraju kao izraz najdubljih pjesnikovih preivljavanja, kao poeziju koja nije vezana za vanjske utjecaje, nego takvu u kojoj je pjesnik ...bitno, bez zadrke i ikakvog ostatka angaovan u rije, u pjesmu u pjesnitvo. 32 Nije se Spinoza pokajao, nije pristao na kompromis. Spinozina filozofija podrazumijeva odbacivanje svakog spolja{njeg uzroka, jer ni Bog ni priroda nisu izvan ili iznad stvari, ve u njima samima. Pjesnik o tome pjeva u zavr{nici petog soneta:
31 32

Ibid, str.123. Hanifa Kapidi-Osmanagi, U brzake vremena, Suoenja V-eseji, OKO, Sarajevo, 2003, str.39.

276

Zenike sveske

Neka. Ja sam kamen to svom mjestu pada, bez straha, bez ala, bez tlapnje, bez jada.33 Spinozinim panteisti~kim u~enjem, Kulenovi je zapo~eo i zavr{io svoje sonete. Spinozin panteizam ide preko granice imanentnog boanstva i njegove istovjetnosti s materijalnom prirodom i see do Boga ~ija je priroda duh. On ne samo da je bio veliki mislilac, nego i veliki humanista, koji je svoj ivot posvetio istini i ljubavi prema ~ovjeku. Spinozina pri~a, bila je inspirativna Kulenoviu da na sli~an na~in afirmi{e ideje i ljude koji se zalau za toleranciju i slobodu mi{ljenja. Poruku koju nam je enkodirao Kulenovi, valjalo je na kraju dekodirati uzimajui u obzir filozofiju racionalizma i panteizam kojima zra~e osnove Spinozinog u~enja. Sve ovo ide u prilog tvrdnji, da pjesni{tvo i pjesnik reproducira povijesnu stvarnost na na~in da je interpretira, rekonstruira i ponovo stvara. Kako nas svaka zagonetka i novina mogu potaknuti na razmi{ljanje, na rje{avanje problema, tako i djelo gdje nedostaje intertekstualno znanje moe predstavljati zagonetku, jer ...tek nam ponavljanje neke formule, konvencije, klieja itd. omoguuje razumijevanje, snalaenje u tekstu, koje moe izostati u susretu s potpunom novou. Barem djelomino poznavanje elemenata nekog djela upravo je ono na emu se temelji naa sposobnost da ga itamo i cijenimo34 A pjesni{tvo i proisti~e iz tenje za ispovjedanjem i komunikacijom. U tome i jest tajna posebne djelotvornosti pjesme: ma kako se od nje distancirali, itajui je mi padamo pod njen utjecaj, ulazimo u njezin svijet neopozivo, u duhu pogoeni svime to se u tom svijetu dogaa. Svejedno kojim se zamjenicama pjesnik pri tom slui, on uvijek govori istodobno (1) o sebi, (2) o nama, (3) o ljudima.35

33 34 35

S.Kulenovi, Pjesme, str.123. M.Beker, nav.djelo, str. 49. V. Pavleti, nav.djelo, str. 116. 277

asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Posebna vrijednost ovih, kao uostalom i svih drugih Kulenovievih soneta, sadrana je u njihovom stalnom okretanju u svoju unutra{njost. Sonet stavlja na ku{nju svoj oblik, formu, organizaciju i vlastiti smisao, a pjesnik isku{ava svoje granice, svoje unutra{nje ja u odnosu sa izvanjskim svijetom, tradiciju naspram modernog doba. Jedinstven je onaj pjesnik koji uspijeva pronai izvanredne spregove rije~i ostvarujui na taj na~in liriku sugestije koja u ~itaocu izaziva razli~ita osjeanja. Ako se u dui zaista javi oseanje da jezik nije samo razmensko sredstvo za uzajamno razumevanje, ve i istinski svet koji duh mora da unutranjim radom svoje snage postavi izmeu sebe i predmeta onda je ona na pravom putu da u jeziku sve vie nalazi i da u njega sve vie stavlja.36 Ovome nalazimo potvrdu u Heideggerovoj izreci, da ...poezija stvara svoja dela u oblasti jezika i jezik jeste njena materija.37 Kulenovi je sam ~esto isticao kako ga je upravo jezik i odabir pravih leksema najvi{e mu~io. Njegovi soneti su puni tog leksi~kog obilja i ponegdje, svaki stih i svaka sintagma zahtijeva posebnu analizu: slijepac vasione, prainski svemir, dragulj udnje, kopa misli, pela ednica, nebrodi smrtni, pono uma, izik lala, rane mana ... U svoje sonete, on je unio rije~i koje su tek u njegovim stihovima dobile novi smisao i nesluena zna~enja. Ni ograni~ena pjesni~ka forma, ni motivi u sonetima nisu sputavali pjesnika da nam da niz novih leksi~kih i semati~kih rje{enja. Sve ono o ~emu pjeva, misli i pi{e, pjesnik kazuje obi~nim rije~ima, onim koje ive u narodu, a sve opet na zavidnoj umjetni~koj razini, {to daje poseban kvalitet njegovoj lirici. Samo takve leksike tvorevine imaju mogunosti da zaive i da postanu sastavni dio izraajnih sredstava ireg kruga, to, opet, poveava vrijednost pjesnikog ostvarenja.38

36

Wilhelm von Humboldt, O razlici strukture ljudskog jezika i njenom utkaju na duhovni razvoj ljudskog roda, Berlin, 1836. u: Heidegger Martin, , Miljenje i pevanje, Nolit, Beograd, 1982., str. 205.
37 38

M. Heidegger, nav.djelo, str. 131.

Asim Peco, Leksi~ke specifi~nosti u poeziji Skendera Kulenovia, u: Jezik knjievnog teksta, Bibliografija, Sarajevo, 2007, str. 276. 278

Zenike sveske

Zaklju~ak Onaj tko pie ( tko slika ili klee ili sklada) uvijek zna to ini i koliko ga to stoji. Zna da mora rijeiti neki problem. Katkad su polazita nejasna, opsesivna, nisu mnogo vie od elje ili uspomene. No poslije se problem rjeava za stolom, ispitujui gradivo na kojemu se radi gradivo koje djeluje po svojim prorodnim zakonitostima, ali istodobno sa sobom nosi uspomenu na kulturu kojom je bremenito (odjek intertekstualnosti)39 Za{to se Kulenovi odlu~io da upravo u formi soneta ispri~a Spinozin udes? U Kulenovievom ciklusu o Spinozi smo, od prvog do zadnjeg stiha gurnuti u prostranstva panteisti~ke filozofije : Ja sam kamen to svom jestu pada... u kojima JA ne ozna~ava Spinozu niti Kulenovia, ve subjekt pjesme, s kojim se moe poistovjetiti svaki senzibilni, kontemplacijski otvoren i spoznaji dorastao ~itatelj. U ovim autenti~nim stihovima, sve osobno i referencijalno je uzdignuto na razinu univerzalnoga i prenesenoga zna~enja. Dijahroni~nim i sinhroni~nim presjekom Kulenovievog stvarala~kog opusa, vidljivo je jedinstvo sadrine i forme a {to upuuje na Spinozino panteisti~ko u~enje, disponirano u Kulenovievo stvarala{tvo, kojim je pjesnik zapo~eo i zavr{io svoje sonete. U njegovim sonetima se otkriva drama postojanja i pitanje smislenosti ljudske sudbine. Na kraju, zavr{imo tako {to emo opovrgnuti stajali{te C.M. Bowra da se filozofija i poezija uvijek te{ko zdruuju. U konkretnom slu~aju filozofija je potaknula pjesni{tvo, otvorila nove puteve i uvjetno bila poticaj za stvaranje djela neprolazne vrijednosti, kakva je uostalom i ona sama.

39

Umberto Eco, Napomene uz Ime rue, u: Ime rue, prevod: Morana ^ale, Biblioteka Jutarnjeg lista, Zagreb, 2004. str. 482. 279