1

Robert E HOWARD - "CONAN"

HYBORIJSKO DOBA
Robert E. Howard

"Hyborijsko doba " je esej koji je nastao prije nekoliko godina, kada je Howard poeo pisati prie o Conantt. u eseju je postavio pseudopovijest prapovijesnog vremena koje je upotrijebio kao pozadinu svojih pria. Kopiju eseja poslao je H. P. Lovecraftu, piscu udnovatih pria, s molbom da ga proslijedi, radi objavljivanja u asopisu The Phantagraph, Donaldu A. Wollheimu, pokloniku koji je kasnije postao pisac znanstvene fantastike i urednik. Nekoliko nastavaka bilo je objavljeno prije no stoje asopis prestao izlaziti, a cijeli esej objavljenje u obliku broure 1938. godine u izdanju druge skupine poklonika. Ovdje je dio "Hyborijskog doba " koji nam prikazuje dogaaje sve do Conanovog vremena, zajedno s Howardovom napomenom u kojoj objanjava da mu nije bila namjera predstaviti esej kao autentinu povijest. (Nita u ovom djelu ne smije biti shvaeno kao namjera da se bilo kakva teorija suprotstavi prihvaenoj povijesti. To je jednostavno zamiljena pozadina za niz fiktivnih pria. Kada sam poeo pisati prie o Conanu prije nekoliko godina, pripremio sam "povijest" njegovog vremena i ljude tog istog vremena, kako bih njemu i njegovim sagama dao iri aspekt realnosti. I uspio sam u tome prianjajui uz "injenice " i duh te povijesti, pa ga je piui pripovijetke bilo lake zamisliti (i samim tim predstaviti) kao stvarni lik od krvi i mesa nego kao instant-proizvod. Piui o njemu i njegovim pustolovinama u razliitim kraljevstvima njegovog doba, nikada nisam povrijedio "injenice" ili duh"povijesti" koja je priznata, ve sam slijedio tokove te povijesti jednako tono kao to pisac aktualne povijesne fikcije prati tokove aktualne povijesti. Upotrijebio sam ovu "povijest" kao nit vodilju za sve prie u serijalu koje sam napisao.) O tom vremenu poznatom, zahvaljujui nemedianskim kroniarima, kao predkataklizmikom dobu, svejedno se vrlo malo zna osim o posljednjem dijelu, a i on je skriven u magli legendi. Poznata povijest poinje izmuenom predkataklizmikom civilizacijom, nad kojom su dominirala kraljevstva Kamelia, Valu-sia, Verulia, Grondar, Thula i Commoria. Ovi ljudi govorili su slinim jezikom, razilazei se oko zajednikog porijekla. Postojala su i druga kraljevstva, jednako civilizirana, ali nastanjena razliitim, i oito starijim rasama. Barbari tog doba su bili Pikti, koji su ivjeli na otocima daleko na Zapadnom oceanu; Atlantiani, koji su prebivali na malom kontinentu izmeu Piktskih otoka i glavnog, ili Thurian-skog kontinenta; i Lemuriani, koji su nastanili niz velikih otoka na istonoj polutci. Postojao je i ogroman dio neistraenog teritorija. Civilizirana kraljevstva, premda izuzetno velika, prostirala su se na relativno malom dijelu planete. Valusia je bila najzapadnije kraljevstvo Thurianskog kontinenta; a Grondar najistonije. Istok Gron-dara, iji su stanovnici bili na niem stupnju kulturnog razvoja nego stanovnici srodnih kraljevstava, naseljavali su divlja i neplodna prostranstva prekrivena pustinjskim pijeskom. Na rubnim dijelovima pustinje, u praumama, i izmeu planina, ivjeli su razbacani klanovi i plemena primitivnih divljaka. Daleko na jugu nalazila se tajanstvena civilizacija, niim povezana s thu-rianskom kulturom, i oito predljudska po svojoj prirodi. Na dalekim istonim obalama kontinenta ivjela je druga rasa, ljudska, ali tajnovita i nethurianska, s kojom su Lemuriani s vremena na vrijeme dolazili u dodir. Oni su po svoj prilici doli iz sjenovitog i bezimenog kontinenta koji lei negdje istono od Lemurian-skih otoka. Thurianska civilizacija se raspadala, njihova vojska sastojala se najveim dijelom od barbarskih plaenika. Pikti, Atlantiani i Lemuriani bili su njihovi generali, njihovi dravnici, a vrlo esto i njihovi kraljevi. O svaama u kraljevstvima, jednako kao i o osvajanjima kojima su Atlantiani osnovali kraljevstvo na kopnu, vie kau legende nego povijesne spoznaje. Onda je Kataklizma pogodila svijet. Atlantida i Lemuria su potonule, a Piktski otoci podigli su se kako bi postali planinski vrhovi novog kontinenta. Dijelovi Thurianskog kontinenta nestali su pod valovima ili su, tonui, oblikovali ogromna jezera i mora na kopnu. Proradili su vulkani i strahoviti potresi poruili su sjajne gradove tadanjeg carstva. itavi narodi bili su izbrisani s lica zemlje. Barbari su proli neto bolje nego civilizirani narodi. Stanovnici Piktskih otoka bili su uniteni, ali jedna velika kolonija, smjetena u planinama koje su se protezale du june Valusian-ske granice, koja je sluila kao tit u sluaju mogueg napada izvana, ostala je netaknuta. Kontinentalno kraljevstvo Atlantiana na isti nainje izbjeglo unitenje, a k njima su dole i tisue drugih koji su brodovima napustili tonue kopno. Veliki broj Lemurianaca pobjegao je na istonu obalu Thurianskog kontinenta, koja je bila relativno netaknuta. Tamo su postali

roblje stare rase koja je ranije naseljavala to podruje, i njihova povijest, tisuama godina, bila je povijest brutalnog ropstva. Na zapadnom dijelu kontinenta, mijenjanje uvjeta stvorilo je udnovate oblike biljnog i ivotinjskog svijeta. Guste praume prekrile su zaravni, velike rijeke urezale su vlastite putove do mora, divlje planine su se uzdigle, a jezera prekrila ruevine starih gradova u plodnim dolinama. U kontinentalno kraljevstvo Atlantiana, iz potopljenih podruja, navalile su u neizmjernom broju zvijeri i divlji majmuni-ljudi i majmuni. Prisiljeni na neprestanu borbu za vlastite ivote, nekako su uspjeli sauvati ostatke prijanjeg stanja naprednog barbarstva. Kako su bili opljakani i ostali bez metala i ruda, radili su s kamenom kao i njihovi daleki preci, i postigli visok umjetniki nivo, kada je njihova kultura koja se temeljila na borbi i otimanju dola u dodir s monim piktskim narodom: Pikti su se isto tako vratili kamenu, ali su bre napredovali glede populacije i ratovanja. Nisu imali nita od atlantianske umjetnike prirode; bili su surovija, praktinija, daleko produktivnija rasa. Nisu ostavili nikakve crtee nastale oslikavanjem ili urezivanjem u slonovai, kao njihovi neprijatelji, H ali su ostavili izuzetno djelotvorno oruje od kremena u velikim koliinama. Kraljevstva kamenog doba su se sudarila i, u nizu krvavih ratova, nadjaani Atlantiani bili su baeni natrag u stanje div-Ijatva, a evolucija Pikta bila je zaustavljena. Petsto godina nakon Kataklizme barbarska kraljevstva su nestala. Sada je to narod divljaka-Pikta - koji se neprestano bore s plemenima divljaka-Atlantiana. Pikti su bili u prednosti jer su bili brojniji i ujedinjeni, dok su Atlantiani zapravo bili skup slabo povezanih klanova. Tako je izgledao Zapad tih dana. Na dalekom Istoku, odrezani od ostatka svijeta uzdizanjem ogromnih planinskih lanaca i formiranjem velikih jezera, Lemuri-ani su se muili kao robovi drevnih gospodara. Daleki Jug jo uvijek je zavijen u tajnu. Netaknut Kataklizmom, njegova sudbina je jo uvijek predljudska. Od civiliziranih rasa Thurianskog kontinenta, ostaci jednog od nevalusianskih naroda prebivali su izmeu niskih planina jugoistoka - Zhemri. Tu i tamo, razbacani po svijetu, nalazili su se klanovi majmunskih divljaka, potpuno nesvjesni uzlaska i padova civilizacija. Ali na dalekom Sjeveru polako su se raali drugi narodi. U vrijeme Kataklizme, skupina divljaka, iji razvoj nije bio daleko iznad stupnja neandertalca, pobjegla je na sjever kako bi izbjegla unitenje. Pronali su snjene zemlje nastanjene jedino vrstama okrutnih snjenih majmuna - ogromnih, dlakavih, bijelih ivotinja, oito prilagoenih toj klimi. Borili su se i odbacili ih preko arktikog kruga, da bi izumrli, kako su mislili divljaci. Kasnije su se prilagodili novoj okolini i, u tekim uvjetima, napredovali. Nakon to su piktsko-atlantiaski ratovi unitili poetak onoga to je mogla biti nova kultura, druga, manja kataklizma s vremenom je promijenila izgled prvobitnog kontinenta, ostavila veliko more u unutranjosti gdje se nekada nalazila skupina jezera, kako bi kasnije razdvojila zapad od istoka, dok su potresi, poplave i vulkanske erupcije to su slijedile jedna za drugom upotpunile potpuno unitenje zapoeto barbarskim plemenskim ratovima. Tisuu godina nakon manje kataklizme, zapadni svijet izgledao je kao divlja zemlja prauma i jezera i rijeka koje su se neprestano izlijevale. Izmeu brda obraslih umama na sjeverozapadu ive nomadske skupine majmunaljudi, koji ne poznaju ljudski govor, vatru ili njenu upotrebu. Oni su potomci Atlantiana, potonuli natrag u oluju stravinog kaosa ivotinjskog ivota u praumi iz kojeg su njihovi preci stoljeima prije toga uz veliki napor ispuzali. Jugozapad je bio naseljen ratrkanim klanovima zaostalih divljaka koji su ivjeli u peinama i sluili se najprimitivnijim oblikom govora, a zadrali su ime Pikti kako bi se razlikovali od istinskih ivotinja s kojima su se borili za ivot i hranu. To im je jedina veza s prijanjim stanjem. Ni bijedni Pikti, a ni majmunski Atlantiani nisu imali nikakav dodir s drugim plemenima ili ljudima. Daleko na istoku, Lemuriani, gotovo izjednaeni sa ivotinjama zahvaljujui okrutnom ropstvu u kojem su ivjeli, pobunili su se i unitili svoje gospodare. Oni su divljaci meu ostacima udne civilizacije. Pripadnici te civilizacije koji su preivjeli, pobjegli su pred bijesom svojih robova i otili prema zapadu. Napali su zagonetno predljudsko kraljevstvo Juga i porazili ga, nadopunjujui vlastitu kulturu, izmijenjenu doticajem sa starijom. Novije kraljevstvo se zove Stygia, i inilo se da su ostaci starijeg naroda preivjeli, ak su bili tovani poput idola, nakon to je rasa u cijelosti unitena. Tu i tamo male skupine divljaka pokazuju znakove napretka, premda su ratrkane i neorganizirane. Ali na sjeveru plemena rastu. Ovi ljudi zovu se Hvboriani, ili Hvbori; njihov bog je Bori - veliki poglavica, kojeg je legenda stvorila jo starijim u liku kralja koji ih je odveo na sjever, u danima velike Kataklizme -kojeg su se plemena sjeala samo kroz iskrivljene rituale.

l.

Rairili su se Sjeverom i polako probijali prema Jugu. Do sada nisu doli u kontakt s bilo kojom drugom rasom; svoje ratove vodili su jedni s drugima. Tisuu petsto godina provedenih u sjevernim zemljama uobliilo ih je u rasu visokih ljudi, uto--smee kose, sivih oiju, snanu i ratobornu, koja ve u velikoj mjeri pokazuje snano definiranu umjetniku narav. Jo uvijek ive uglavnom od lova, ali juna plemena ve nekoliko stoljea uzgajaju stoku. Postoji jedna iznimka u njihovoj do tada gotovo potpunoj izolaciji od drugih rasa: lutalica s dalekog Sjevera vratio se donosei vijesti o tome da na ledom prekrivenim pustarama za koje se mislilo da su nenastanjene ivi veliko pleme Ijudi--majmuna, potomaka, zakleo se, zvijeri koje su preci Hvboriana protjerali iz pitomih krajeva. Zahtijevao je da se veliki ratni odred poalje preko arktikog kruga kako bi unitio te ivotinje, koje su napredovale u preobrazbi u pravog ovjeka. Bio je izvrgnut porugama; ali manja skupina mladih ratnika sklonih pustolovinama pratila gaje na sjever. Nitko se od njih nije vratio. Hvborianska plemena polako su se kretala prema jugu, i porastom broja pripadnika plemena, kretanje je dobivalo na masovnosti. Doba koje je slijedilo bilo je razdoblje obiljeeno lutanjem i osvajanjem. Kroz svjetsku povijest plemena su se esto selila i mijenjala smjerove svojih lutanja u okruenju koje se neprestano preobraavalo. Pogledajmo svijet petsto godina kasnije. Plemena utoko-sih Hvbbrianaca preselila su se na jug i zapad, osvajajui i unitavajui veliki broj malih i nepoznatih klanova. Upijajui krv osvojenih rasa, potomci starih doseljenika ve su poeli pokazivati izmijenjena rasna obiljeja, ove mijeane rase bile su okrutno napadnute novim, istokrvnim doseljenicima, koji su ih pomeli kao to metla mete sve pred sobom, ne pravei nikakve razlike, ime su jo vie zamrsili rasno klupko. Pa ipak, osvajai jo nisu doli u dodir sa starijim rasama. Na jugoistoku su potomci Zhemrija, dobivi pokretaku snagu prilivom nove krvi kao rezultata mijeanja s nekim nepoznatim plemenima, poeli traiti nain na koji bi oivjeli maglovite ostatke svoje stare kulture. Na zapadu su majmunski Atlantiani poeli dugako uspinjanje putem napretka. Zatvorili su razvojni krug; odavno su zaboravili svoje prijanje postojanje kao ljudska bia; nesvjesni bilo kakvog prijanjeg stanja, zapoinju svoj razvoj bez pomoi i konica ljudskog sjeanja. Juno od njih Pikti ostaju divljaci, oito redefinirajui zakone Prirode bez napredovanja ali jednako tako i nazadovanja. Daleko najugu spava drevno tajanstveno kraljevstvo Stvgije. Na njegovim junim granicama lutaju klanovi nomadskih divljaka, ve poznatih pod imenom Sinovi Shema. Uz Pikte, u irokoj dolini Zingga, zatiena velikim planinama, bezimena skupina primitivnih stanovnika, privremeno svrstanih pod srodnike Shemita, razvila je napredan poljodjelski sustav i osigurala opstanak. Jo jedan imbenik znaajno je utjecao na pokretaku snagu hvborianske seobe. Jedno pleme te rase otkrilo je upotrebu kamena u gradnji i time je nastalo prvo hvboriansko kraljevstvo -surovo i barbarsko kraljevstvo Hvperborea, koje je svoje poetke imalo u primitivnim utvrdama sagraenim od nagomilanih kamenih gromada kako bi zaustavile napade na pleme. Ljudi su uskoro odbacili atore i poeli koristiti kamene kue, izgraene primitivno ali vrsto, pa su predstavljale zatitu, i poeli sve vie jaati. Postoji nekoliko jo dramatinijih dogaaja u povijesti nego stoje uzdizanje surovog, estokog kraljevstva Hvperborea, iji su se stanovnici iznenada iz nomadskog naina ivota okrenuli prebivanju u golom kamenu, okrueni kiklopskim zidinama - rasa jedva iznikla iz uglaanog kamenog doba, koja je istom igrom sluaja nauila prve primitivne principe arhitekture. Uzdizanje kraljevstva odvuklo je puno drugih plemena, budui su se, poraena u ratu, ili odbijajui podiniti se svom roaku koji je prebivao u dvorcu, uputila na put koji je vodio preko pola svijeta. Ujedno je sve vie plemena na sjeveru bilo pljakano i unitavano od ogromnih svijetlokosih divljaka, ne puno naprednijih od ljudimajmuna. (Lemurijska seoba kojom je utemeljeno kraljevstvo Sty-gije imala je dva ogranka. Dok je juni ogranak stvorio Stvgiju, sjeverni je istovremeno stvorio mono carstvo Acheron, s Pythonom i njegovim crvenim tornjevima kao glavnim gradom, a protezalo se na sjeveru i zapadu. Pet-sto godina nakon postanka Acherona, prvi od hvborianskih lutalica doao je do njegovih granica i uzmaknuo pred sveenicima i ratnicima Juga. Gotovo dvije tisue godina, Acheron je ratovao protiv hvborianskih napadaa. Na kraju su barbari unitili i zbrisali Acheron, da bi konano bili zaustavljeni discipliniranom vojskom acheronskog posestrinskog carstva, njegovog junog susjeda, Stvgije. L. S. de C.) Pria o sljedeih tisuu godina je pria o usponu Hybo-rianaca, ija su ratoborna plemena dominirala zapadnim svijetom. Primitivna kraljevstva dobivaju oblije. utokosi napadai pribliili su se Piktima, potiskujui ih u neplodne dijelove zemlje na Zapadu. Na sjeverozapadu, potomci Atlantiana, razvijajui se bez pomoi iz majmuna u primitivne divljake, jo se nisu sreli s osvajaima. Daleko na Istoku Lemuriani razvijaju udnovatu vlastitu polucivilizaciju. Hyboriani su na Jugu osnovali kraljevstvo Koth, na granicama idilinih predjela poznatih pod nazivom Zemlja Shema, i divljaci iz tih krajeva, dijelom zahvaljujui dodiru s Hvboriancima, dijelom kroz

kontakt sa Stygianci-ma koji su ih stoljeima unitavali, polako su izlazili iz barbarstva. Svijetlokosi divljaci s dalekog sjevera prerasli su u silu i postali brojano nadmoniji, tako da su se sjeverna hyborianska plemena povukla prema jugu, tjerajui srodne klanove ispred sebe. Drevno kraljevstvo Hvperborea porazilo je jedno od ovih plemena sa sjevera, koje je, unato tome, zadralo svoje staro ime. Jugoistono od Hyperboreje nastalo je kraljevstvo Zhemra, pod imenom Zamora. Na jugozapadu, pleme Pikta napalo je plodnu dolinu Zingga, pokorilo domae zemljoradnike stanovnitvo, i ostalo meu njima. Ovu mijeanu rasu kasnije je zauzvrat pokorilo skitniko pleme Hyborianaca, i od ovih izmijeanih elemenata nastalo je kraljevstvo Zingara. Petsto godina kasnije kraljevstva su ve bila tono odreena. Hyborianska kraljevstva Aquilonia, Nemedia, Brythunia, Hyperborea, Koth, Ophir, Argos, Corinthia, i jedno poznato kao Granino Kraljevstvo dominirala su zapadnim svijetom. Zamora lei istono, a Zingara jugoistono od ovih kraljevstava - ljudi slini po tamnoj boji puti i egzotinim obiajima, ali po svemu drugom nepovezani. Daleko na jugu spava Stygia, nedodirnuta stranim invazijama, ali pripadnici Shema zamijenili su stygijski jaram za manje mrzak kothski. Surovi vladari bili su potisnuti juno od velike rijeke Styx, Nilus ili Nile, koja je, plovei sjeverno od tajanstvenih zabaenih predjela, zaokretala skoro pod pravim kutom i tekla gotovo u pravcu zapada kroz pitome ravnice Shema, i utjecala u veliko more. Sjeverno od Aquilonije, najzapadnijeg hyborianskog kraljevstva, ive Cimmerianci, okrutni divljaci, koje osvajai nisu uspjeli pripitomiti, ali koji su brzo napredovali zahvaljujui kontaktima koje su imali s njima; oni su potomci Atlantiana, napredujui sada puno sigurnije od svojih starih neprijatelja Pikta, koji su nastanili divljine zapadne Aquilonije. Jo pet stoljea i hyborski narod ima civilizaciju, tako snanu da se svako pleme koje doe u kontakt s njima istrgne iz pr-Ijavtine divljatva. Najmonije kraljevstvo je Aquilonia, ali i drugi se natjeu s njim u snazi i sjaju. Hyborianci su postali mijeana rasa u velikoj mjeri; najblii svojim korijenima su Gunder-manci iz Gunderlanda, sjeverne provincije Aquilonije. Ali ovo mijeanje nije oslabilo rasu. Oni su vodea rasa u zapadnom svijetu, premda barbari iz pustare prerastaju u silu. Na sjeveru, zlatokosi, plavooki barbari, potomci utoko-sih arktikih divljaka, protjerali su preostala hyborianska plemena iz snjenih zemalja, osim drevnog kraljevstva Hyperborea, koje je odoljelo njihovom krvoproliu. Njihova zemlja zove se Nordhem, a podijeljeni su na crvenokose Vanire iz Vanaheima, i utokose Esire iz Asgarda. Sada Lemurianci opet ulaze u povijest kao Hyrkanianci. Kroz stoljea, oni su se polako ali sigurno probijali prema zapadu, i sada se pleme kretalo uz junu granicu velikog unutranjeg mora - Vilaveta - i osnovalo kraljevstvo Turan na jugozapadnoj obali. Izmeu unutranjeg mora i istonih granica starosjedilakih kraljevstava lee ogromna stepska prostranstva a na krajnjem sjeveru i krajnjem jugu, pustinje. Nehvrkanianski stanovnici ovih teritorija su razbacani i miroljubivi, na sjeveru obitava nepoznati narod, Shemiti na jugu, domoroci, s tragovima hvborianske krvi koju su naslijedili od osvajaa lutalica. Prema zavretku tog razdoblja drugi hvrkanianski klanovi kretali su se prema zapadu, oko sjevernih uvuenijih dijelova unutarnjeg mora, i sudarili se s istonim predstraama Hvperboreanaca. Osvrnimo se nakratko na ljude tog doba. Dominantni Hy-perboreanci nisu vie jednaki, uto-smee kose i sivih oiju. Pomijeali su se s drugim rasama. Postoji jaka shemitska, ak i stygijska crta meu narodima Kotha, i u manjoj mjeri meu Argosima, dok je u kasnijim sluajevima mijeanje sa Zingarima bilo rasprostranjenije nego sa Shemitima. Brythunianci iz istonih dijelova mijeali su se sa Zamoriancima tamne koe, a ljudi june Aquilonije mijeali su se sa tamnoputim Zingarima sve dok crna kosa i smee oi nisu postale dominantan tip u Poitaniji, najjunijoj provinciji. Drevno kraljevstvo Hyporborea je izdvojenije od ostalih, meutim u njihovim ilama tee dosta strane krvi, zahvaljujui zarobljavanju stranih ena - Hyrkanianki, Aesirki i Zamorianki. Jedino u provinciji Gunderland, gdje ljudi ne dre robove, mogu se nai istokrvni Hyborianci. Barbari su zadrali istu krv u venama; Cimmerianci su visoki i snani, s tamnom kosom i plavim ili sivim oima. Ljudi Nordheima su sline grae, ali bijele koe, plavih oiju, i plave ili crvene kose. Pikti su isti kao to su uvijek i bili - niski, jako tamni, crnih oiju i kose. Hyr-kanianci su tamni i openito visoki i mravi, premda se sve ee nailazi na pripadnike tog naroda koji imaju uske, poluzatvorene oi, kao rezultat mijeanja sa znatieljnom rasom inteligentnih, premda niskih, domorodaca, koje su pokorili u planina istono od Vilayeta, na putu prema zapadu. Shemiti su uglavnom srednje visine, premda u nekim sluajevima kada su se mijeali sa stygijskom krvi, ogromni, veliki i snane grae, orlovskog nosa, tamnih oiju i plavo-crne kose. Stygianci su visoki i dobrog izgleda, tamni, ponosnog dranja - barem pripadnici vladajuih klasa. Nie klase su podjarmljene horde, mijeane rase: negro-idne, stygijske, shemitske, ak i hvborijske krvi. Juno od Sty-gije nalaze se prostrana crna kraljevstva Amazonaca, Kushita, Atlaiana i hibridno carstvo Zimbabwe.

Izmeu aquilonijske i piktske divljine lei Bossonijska granica, naseljena potomcima domorodake rase, koju su osvojila hyborianska plemena, davno u prvim stoljeima hyborianske seobe. Ovi pripadnici mijeane rase nisu nikada dostigli civilizaciju istijih Hyborianaca, i bili su gurnuti na sami rub civiliziranog svijeta. Bossonianci su srednje visine i osrednje tamne koe, smeih ili sivih oiju, i izrazito velike glave. Uglavnom ive od poljoprivrede, u velikim, zidinama ograenim selima, i dio su aquilonskog kraljevstva. Njihove granice proteu se od Graninog Kraljevstva na sjeveru do Zingare na jugozapadu, tvorei tvravu za Aquiloniju protiv Cimmerianaca i Pikta. Oni su tvrdoglavi obrambeni borci, i stoljea ratovanja protiv sjevernih i zapadnih barbara natjerala su ih da razviju vrstu obrane koja je bila gotovo nepremostiva u izravnom napadu. Ovo je bio svijet Conanovog vremena.

Bitka u grobnici
Lin Carter und L. Sprague de Camp
Najvei junak hyborijskog vremena nije bio Hyborianac ve barbarin, Conan iz Cimmerije, o ijem imenu se neprestano ispredaju legende. Od starih civilizacija iz hvbori-anskih i atlantidskih vremena, samo nekoliko nepotpunih, napola legendarnih predaja uspjelo je preivjeti. Jedna od njih, Nemedianske kronike, prua najvie podataka o onome to je poznato o Conanovom ivotu. Dio koji se odnosi na Conana zapoinje ovako: Znaj, o Prine, daje u vremenu izmeu trenutka kada su oceani progutali Atlantidu i njene sjajne gradove, i vremena u kojima su se uzdizali Sinovi Aryasa, postojalo Doba neodsanjano, kada su se blistava kraljevstva protezala preko cijelog svijeta kao plavi ogrtai meu zvijezdama - Nemedia, Ophir, Brythunia, Hyporborea, Zamora sa svojim tamnokosim enama i misterioznim kulama u kojima su prebivali pauci, Zingara sa svojim vitetvom, Koth, koji je graniio s pitomom zemljom Shema, Stygia sa svojim sablasnim grobovima, Hyrkania iji su jahai nosili elik i svilu i zlato. Ali najponosnije kraljevstvo na svijetu je bila Aquilonia, nadmono vladajui na uspavanom zapadu. Ovamo je doao Conan iz Cimmerije, crne kose, prkosnih oiju, s maem u ruci, lopov, pljaka, ubojica, s ogromnom tugom i ogromnim veseljem, kako bi zgazio draguljima optoena prijestolja na Zemlji svojim ogromnim stopalima. U Conanovim venama tekla je krv drevnih Atlantiana, koje su mora progutala osam tisua godina prije njegovog vremena. Bio je roen u plemenu koje je prisvojilo teritorij na sjeverozapadu Cimmerije. Njegov djed bio je lan junog plemena koji je pobjegao od svog vlastitog naroda zbog krvnog neprijateljstva, i nakon dugotrajnog lutanja, naao utoite meu narodima na sjeveru. Sam Conan bio je roen na bojnom polju, za vrijeme borbe izmeu njegovo g plemena i vanirske horde koja je upala na prepad. Nema nikakve zabiljeke o tome kada je mladi Cimmeria-nac prvi puta ugledao civilizaciju, ali oko logorskih vatri bio je poznat kao ratnik prije no stoje prolo petnaest zima. Te godine, cimmerianski plemenski poglavice zaboravili su svoja krvna neprijateljstva i udruili snage kako bi odbili Gundermance, koji su preli venariumsku granicu, i poeli kolonizirati june granice Cimmerije. Conan je bio lan urlajue, krvlju zaslijepljene horde koja je poistila sve ispred sebe na sjevernim breuljcima, prola kao oluja preko utvrde s maem i bakljom, i odbacila Aguilonce natrag preko njihove granice. Za vrijeme pljake Venariuma, u vrijeme dok je jo uvijek rastao, Conan je bio visok oko metar i devedeset i teak gotovo devedeset kilograma. Posjedovao je oprez i mogao se prikradati kao ovjek koji je roen i odrastao u umi, elinu vrstou gortaka, herkulsku fiziku snagu koju je naslijedio od svog oca koji je bio kova i praktina znanja o nou, sjekiri i mau. Nakon pljakanja aquilonske preds trae, Conan se na jedno vrijeme vratio u svoje pleme. Nemiran pod utjecajem proturjenih nagona vlastite adolescencije, tradicije, i svog vremena, nekoliko mjeseci provodi sa skupinom Aesiraca u uzaludnim prepadima na Vanirce i Hvperborejce. Ovaj posljednji vojni pohod zavrio je tako da se esnaestogodinji Cimmerianac naao u lancima. Ali ipak, nije dugo ostao u zarobljenitvu ...

1. Crvene oi
Dva dana vukovi su ga pratili kroz umu, i sada su se opet pribliavali. Osvrui se preko ramena, djeak je uhvatio obrise njihovih likova: dlakave, ogromne sive obrise to su se skrivali u sjeni, dok su dugakim korakom grabili kroz crnu umu, s uarenim oima to su svijetlile u mrklom mraku. Ovaj put, znao je, nije se mogao boriti i pobijediti ih kao prije. Vidljivost mu je bila ograniena jer su se svugdje oko njega dizali milijuni stabala crne omorike. Snijeg se mjestimice zadrao na tlu kao bijele mrlje na tamnoj zemlji sjevernih obronaka breuljaka, ali ubor tisuu

potoia koji su tekli kroz snijeg to se polako topio, navjetao je dolazak proljea. To je bio mrani, tihi, beznadni svijet ak i ljeti; ali sada, dok je nejasna svjetlost to se probijala kroz oblake bljedila kako se pribliavao sumrak, inio se jo mranijim. Djeak je nastavio trati, uz gusto poumljeni obronak, kao to je trao posljednja dva dana od kada je pobjegao iz hyper-boreanskog zatoenitva. Premda je bio istokrvni Cimmerianac, bio je jedan od lanova aesirske bande koja je juriala na granice Hvperboreaca. Mravi, plavokosi ratnici te okrutne zemlje uhvatili su i potukli rulju koja ih je iznenada napala; i djeak Co-nan, po prvi put u svom ivotu, okusio je gorinu lanca i udarce biem koji su bili uobiajeni dio ivota u ropstvu. Ali ipak nije dugo ostao u zatoenitvu. Budan nou dok su drugi spavali, petljao je po jednoj kariki dok je nije oslabio dovoljno da se moe osloboditi lanca. A onda je, za vrijeme velike oluje, pobjegao. Zamahnuo je tekim, metar dugim lancem i ubio svog uvara i vojnika koji je skoio kako bi mu zaprijeio put, i nestao u oluji. Kia koja ga je sakrila od pogleda ujedno je zbunila pse tragae koji su krenuli za njim. Iako slobodan u tom trenutku, jo uvijek je bio dijete koje se nalo na pola puta izmeu velikog neprijateljskog kraljevstva i njegove rodne Cimmerije. Tako je pobjegao na jug u divljinu, planinsku zemlju koja je razdvajala june granice Hyperboreje od plodnih dolina Brvthunije i stepa Turanije. Negdje na jugu, tako je uo, lei mitsko kraljevstvo Zamora - Zamora sa svojim tamnokosim enama i tajanstvenim kulama u kojima obitavaju pauci. Tamo su se nalazili slavni gradovi: prijestolnica, Shadizar, nazvana Grad Zla; grad kradljiva-ca Arenjun; i Vezud, grad boga-pauka. Godinu prije toga, Conan je prvi puta okusio luksuze civilizacije kada je, kao jedan od pripadnika krvave horde Cimmeri-anaca koja se stutila niz zidine Venariuma, sudjelovao u pljaki' te aquilonske predstrae. Njegovi apetiti su se poveali. Nije imao nikakve tono definirane ambicije ili plan djelovanja; nita osim neodreenih snova o opasnim pustolovinama u bogatim predjelima Juga. Vizije blistavog zlata i dragulja, neograniene koliine hrane i pia, i vreli zagrljaji prekrasnih ena plemenita roda, kao nagrade za hrabrost, prolazile su njegovim mladim naivnim umom. Na Jugu, mislio je, njegov fiziki izgled i snaga trebali su mu na neki nain posluiti da bez muke doe do slave i bogatstva meu gradskim slabiima. I tako je krenuo prema jugu, kako bi potraio svoju sudbinu, samo u poderanoj, iznoenoj tunici i s potrganim lancem u ruci. I onda su ga nanjuili vukovi. U normalnim okolnostima, pokretljiv ovjek ne bi ih se trebao bojati. Ali ovo je bio kraj zime; i vukovi, skapavajui od gladi nakon loe sezone, bili su spremni na sve. Prvi put kad su ga poeli pratiti, zamahnuo je lancem s takvim bijesom daje jedan od njih ostao u snijegu i previjao se i zavijao od bola slomljene kime, dok je drugi leao mrtav sa smrskanom lubanjom. Grimizno crvena krv razlila se po snijegu koji se poeo topiti. Glau izmorena gomila pobjegla je pred tim djeakom iz ijeg pogleda je izbijao bijes i koji je nemilosrdno mahao tekim lancem, kako bi pojeli vlastitu krv i meso, dok je mladi Conan bjeao prema jugu. Ali nije prolo dugo vremena, i opet su mu bili na tragu. Juer, na zalasku sunca, opet su ga stigli na smrznutoj rijeci na granicama Brvthunije. Borio se s njima na skliskom ledu, mahao krvavim lancem kao toljagom sve dok i najuporniji nije dobio eljezne karike u razjapljene ralje, udarajui ga sve dok nije otupio od boli. U bijesu borbe i pod teinom i snagom kojom su navalili jedan na drugog, led na kojem su stajali je popustio. Conan se naao u ledeno hladnoj bujici borei se za zrak. Nekoliko vukova palo je u vodu zajedno s njim - nejasno ih je vidio do pola uronjene u vodu, kako oajniki grebu prednjim apama po rubu ledene kore - ali koliko ih je uspjelo zadrati se iznad vode i koliko ih je nestalo ispod leda povueno jakom strujom, nikada nije saznao. Kad se izvukao iz vode na udaljenijoj strani ledenog pokrova ostavljajui za sobom gomilu koja je zavijala, drhtao je od hladnoe. Cijelu no bjeao je prema jugu kroz umovite breuljke, napola gol i napola smrznut. Sada su opet bili iza njega. Hladan planinski zrak gorio je u njegovim napetim pluima, i svaki put kada je udahnuo imao je osjeaj da mu u nutrini eksplodira paklena lomaa. Lien osjeaja, i potpuno ukoenih olovno tekih nogu, nesvjesno je iao dalje. Svakim sljedeim korakom utonuo bi u razmoenu kaljuu. Znao je da, goloruk, predstavlja lak plijen tucetu dlakavih ubojica. Pa ipak je nastavio dalje izmuenim korakom bez zaustavljanja. Njegovo okrutno cimmeriansko naslijee nije mu dozvoljavalo predaju, ak kada bi i samoj smrti morao pogledati u oi. Opet je padao gust snijeg, mokre pahuljice noene vjetrom mjestimino su se lijepile na mrku zemlju i crne omorike to su se vrtoglavo uzdizale u visine, ve prekrivene neizmjernom koliinom snijega. Tu i tamo, velike zaobljene stijene izranjale bi izmeu otrih kamenih iljaka; itavo to podruje postajalo je sve surovije a breuljci su prerastali u prave planine. Tu bi, mislio je Conan, mogla leati njegova jedina ansa za ivot. Mogao bi stati leima okrenut stijenama i boriti se protiv vukova kako bi nailazili, jedan po jedan. Izgledi su bili vrlo slabi dobro je poznavao brzinu koju su posjedovala ta mrava i ilava, pedeset kilograma teka tijela - ali bolje i takvi nego nikakvi.

uma se prorjeivala kako je obronak postajao strmiji. Conan je pourio prema velikim stijenama to su strile ispred njega, liile su na ulaz u razrueni dvorac. Kad je doao do njih, vukovi su pojurili s ruba ume, urlajui kao vatreni demoni Pakla kada nanjue ukletu duu.

2. Kula u stijeni
Kroz bijelu oluju uskovitlanog snijega, djeak je vidio mrani rascjep stoje zjapio izmeu dviju ogromnih kamenih gro-mada i bacio se prema njemu. Vukovi su mu bili za petama -inilo mu se da moe osjetiti njihov vreli, smrdljivi dah na golim nogama - kada se bacio u crnu raspuklinu koja se otvorila ispred njega. Provukao se kroz otvor upravo u trenutku kad se vuk koji mu je bio najblii skoio. Razjapljena eljust kljocnula je u prazno; Conan je bio na sigurnom. Ali kako dugo? Pognut, pipao je u mraku oko sebe, grebao po grubom kamenom podu kao da trai bilo kakav predmet koji bi mu mogao posluiti umjesto oruja u borbi protiv pobjenjele horde. Mogao ih je uti kako tapkaju po svjeem snijegu, kako apama grebu po kamenju. Kao i on, i oni su disali tekim isprekidanim dahom. Njuili su i cvilili, bili su eljni krvi. Ali ni jedan nije proao kroz rascjep, nejasni mraan otvor bio je preopasan. A to je bilo udno. Conan se naao u uskoj prostoriji uklesanoj u stijeni, posve tamnoj, s malo slabane svjetlosti to se u sumrak probijala kroz pukotinu. Neravan pod u toj odaji bio je posut onim to su stoljeima nanosili vjetrovi ili ptice i ivotinje; mrtvo lie, granice, nekoliko razbacanih kostiju, ljunak, i krhotine stijena. Nita od tog smea nije se moglo upotrijebiti kao oruje. Proteui se u punoj visini - nekoliko centimetara preko metar i devedeset - djeak je ispruenim rukama poeo istraivati zidove. Ubrzo se naao pred drugim vratima. Dok se polako kretao kroz portal tapkajui u mrklom mraku, mogao je prstima napipati znakove isklesane u kamenu, koji su predstavljali kriptike simbole nekakvog nepoznatog pisma. Nepoznatog, barem, neukom djeaku iz sjevernih barbarskih predjela, koji nije znao ni itati ni pisati i koji je ovakve civilizirane vjetine omalovaavao kao neto svojstveno mekucima. Morao se sagnuti kako bi se provukao kroz unutranja vrata, ali nakon toga opet se mogao uspraviti. Zastao je, paljivo oslukujui. Premda je tiina bila potpuna, neto ga je upozoravalo da nije sam u prostoriji. Nije bilo niega to je mogao vidjeti, uti ili namirisali, ve samo osjeaj prisustva, razliit od sveg drugog. Njegove osjetljive, na umu navikle ui, oslukujui jeku, govorile su mu daje ova unutranja prostorija daleko vea nego vanjska. Mjesto je vonjalo po prastaroj praini i izmetu imia. Pod nogama je napipao stvari razbacane po podu. Premda nije mogao vidjeti to stoje bilo razbacano, nije mu se inilo kao osueno lie koje je prekrivalo pod vanjske prostorije. inilo se da su to predmeti napravljeni rukom ovjeka. Dok se brzo kretao du zidova, u mraku se spotakao o jedan od tih predmeta. Kad je pao, stvar se pod njegovom teinom razbila uz glasan prasak. Krhotina slomljenog drveta ogrebla gaje po bradi, dodajui tako jo jednu ogrebotinu ve postojeima koje je zaradio probijajui se kroz gust^ granje omorika i ugrizima koje su ostavili vuji zubi. Proklinjui, podigao se i posegnuo za predmetom koji je unitio. Bila je to stolica, napravljena od trulog drveta koje je puklo pod njegovom teinom. Nastavio je svoje istraivanje s vie opreza. Rukama je napipao drugi predmet, puno vei, u kojem je prepoznao bojna kola. Kotai su otpali, tako da su kola leala na podu usred komadia trulog drveta i komada okvira. Conanove ruke dotakle su neto hladno i metalno. Njegovo osjetilo dodira reklo mu je da je to vjerojatno hrava oprema koja je nekada bila na bojnim kolima. Ovo mu je dalo ideju. Vraajui se, opet je polako tapkajui u mraku pronaao put do unutranjeg portala, koji je jedva mogao razaznati u gustom mraku. S poda prednje prostorije skupio je punu aku suhog lia i nekoliko kamenih krhotina. U unutranjoj prostoriji, to je sve sloio na hrpu i poeo trljati kamen o eljezo. Nakon nekoliko neuspjenih pokuaja, pronaao je kamen iz kojeg je skoila iskra kada je njime preao preko eljeza. Ubrzo je dobio slabu vatru s dimom, na koju je nabacao komade drveta i kotaa bojnih kola. Sada se mogao opustiti, odmoriti od uasne utrke, i zagrijati ukoene udove. Plamen stoje ustro gorio mogao je zastraiti vukove, koji su jo uvijek vrebali na vanjskom ulazu, neodluni u namjeri da krenu za njim ali isto tako ne elei odustati od potjere. Vatra je slala toplinu, uto svjetlo plesalo je po grubo isklesanim kamenim zidovima. Conan je, potpuno miran, promatrao taj prizor. Prostorija je bila kvadratnog oblika i ak vea nego to mu se u prvi mah uinilo. Visoki strop gubio se u mranoj sjeni i gustoj paukovoj mrei. Jo nekoliko stolica bilo je postavljeno uz zid, zajedno s dvije krinje koje su stajale otvorene kako bi se vidio njihov sadraj i oruje. Velika prostorija imala je miris smrti - drevnih stvari koje nisu bile pokopane.

I onda mu se najeila koa na vratu, djeak je osjetio kako ga obuzima jeza. Tamo, kao na tronu, na velikoj kamenoj stolici u udaljenom dijelu prostorije, sjedila je ogromna prilika golog ovjeka, s isukanim maem poloenim preko koljena i lubanjom s onim dupljama koje su zurile u njega kroz svjetlost vatre. Gotovo istog trenutka kada je ugledao golog diva, Conan je znao daje mrtav - mrtav ve stoljeima. Udovi su bili smei i usahli kao suhe grane. Meso na njegovom ogromnom torzu je dehidriralo, stisnulo se, i raspadalo dok nisu ostala samo gola rebra. Ovo saznanje, ipak, nije umirilo djeaka i odagnalo jezu koja gaje obuzela. U godinama koje je proveo u ratu nije nikada osjetio strah, bio je spreman suprotstaviti se ovjeku i zvijeri, nije se bojao ni bola, ni smrti, ni smrtnih neprijatelja. Ali on je bio barbarin sa sjevernih obronaka cimmerijskog zalea. Kao svi barbari, grozio se natprirodne jeze koju su irili grob i mrak, njihove strave i demona i monstruoznih, neobjanjivih pojava Drevne Noi i Kaosa, koje su primitivni narodi prepriavali oko logorskih vatri. Conan bi se radije sukobio s gladnim vukovima nego ostao ovdje s mrtvacem koji je buljio u njega sa svog kamenog prijestolja, dok je treperava svjetlost vatre davala ivost osuenom kosturu a upale one duplje liile na tanine gorue oi.

3. Le na tronu
Premda mu se najeila koa i krv smrzla u ilama, djeak se ipak pribrao. Proklinjui vlastite strahove, krenuo je ukoenih nogu prema drugom kraju grobnice kako bi bolje pogledao davno umrlo bie. Prijestolje je bilo napravljeno od staklaste crne stijene u obliku kocke, grubo isklesane u neto stoje liilo na stolicu postavljenu na uzdignuto postolje. Goli mukarac je ili umro sjedei na njemu ili je naknadno bio stavljen na prijestolje u sjedei poloaj nakon to je ve bio mrtav. to god da je imao na sebi l ve se odavno raspalo. Bronane kope i ostaci koe s oklopa koji je nekada nosio, jo uvijek su leali oko njegovih nogu. Ogrlica od neobraenog zlatnog grumenja visjela mu je oko vra-ta; nebrueno drago kamenje treperilo je sa zlatnog prstenja na rukama koje su izgledale kao kande, jo uvijek stisnute oko rukohvata prijestolja. Rogovima ukraen bronani ljem, sada zelen, prekriven votanim slojem patine, ukraavao je glavu iznad isuenog smeeg uasa. elinim ivcima, Conan se prisilio da se zagleda u taj vremenom pojedeni lik. Oi su mu upale ostavljajui dvije crne rupe. Koa se ogulila sa usahlih usana, a uti onjaci strili su iscereni u grotesknom osmijehu. Tko je bio taj ovjek, ta mrtva stvar? Ratnik iz drevnih vremena - nekakav veliki poglavica, netko koga su se bojali za ivota, a ipak je bio postavljen na prijestolje u trenutku smrti? Nije bilo nikoga tko bi mogao znati. Stotine rasa lutale su okolo i upravljale ovim planinskim pograninim predjelima od kada je Atlantida potonula pod smaragdnim valovima Zapadnog oceana, prije osam tisua godina. Sudei po ljemu ukraenom rogovima, mrtvo tijelo moglo je pripadati prvobitnom Vanircu ili Ae-sircu, ili primitivnom kralju nekakvog zaboravljenog hvborian-skog plemena, odavno nestalog u sjeni vremena i sahranjenog pod stoljetnom prainom. Conanov pogled pao je na veliki ma koji je leao poloen preko koatih bedara. U svakom sluaju, to je bilo strano oruje: iroki ma s otricom puno duom od jednog metra. Bio je napravljen od elika - ne bakra ili bronce, kao to bi se moglo oekivati obzirom na oitu starost. Moglo je biti jedno od prvih eljeznih oruja ikad napravljenih ljudskom rukom; u legendama Conano-vog naroda jo uvijek su kolale prie o vremenu kada je ovjek kao orue i oruje koristio crvenkastu broncu, dok je proizvodnja eljeza bila jo uvijek nepoznata. Ovo oruje prolo je kroz puno bitaka u svojoj nejasnoj prolosti, jer je iroka otrica, iako jo uvijek otra, bila zarezana na dvadesetak mjesta gdje se, u bliskoj borbi, sudarala s otricama drugih maeva ili sjekira primajui i odbijajui udarce. S tragovima to ih je ostavilo vrijeme i umrljan hrom, jo uvijek je bio oruje kojeg se trebalo bojati. Djeak je osjeao kako mu krv kola venama. Krv ovjeka roenog za ratovanje dosegla je toku vrenja. Kakav ma! S takvom otricom moe i vie nego samo drati na odstojanju vukove koji su tapkali vani oko ulaza, zavijali i ekali ga. Kako je nestrpljivim pokretom posegnuo za drkom, nije primijetio upozo-ravajue treperenje kada se neto pomaklo u zasjenjenim onim dupljama na lubanji drevnog ratnika. Conan je podigao otricu. inila se teka kao olovo - ma Drevnih vremena. Moda je pripadao nekakvom slavnom kra-Iju-heroju - nekakvom legendarnom poluboanstvu kao to je Kuli Atlantide, kralj Valusije iz vremena prije nego je Atlantida potonula u nemirnom moru ... Djeak je zamahnuo maem, osjeajui vlastite miie nabrekle od snage i srce stoje bre kucalo ispunjeno ponosom zbog maa kojeg je drao u rukama. Boe, kakav ma! S takvom otricom, nita nije bilo nedostino, sve emu se nadao izgledalo je ostvarivo! S takvim maem, ak i polugoli mladi barbarin iz surove cimmerianske

divljine mogao je pronai svoj put kroz svijet, pregaziti krvave rijeke i doi do mjesta gdje se nalaze najvei kraljevi na svijetu! Odmakao se korak od kamenog prijestolja, mahao i rezao zrak otricom maa, navikavajui se na osjeaj drke na vlastitom tvrdom dlanu. Otri stari ma rezao je zadimljeni zrak, i treperavi odsjaj vatre odraavao se u sjaju metala odbijajui se o kamene zidove, prelazei preko prostorije kao mali zlatni meteori. S ovim monim orujem u ruci, mogao se suoiti ne samo s gladnim vukovima koji su ekali vani ve i sa svim ratnicima ovog svijeta. 29Djeak je udahnuo zrak punim pluima i iz njegovog grla izaao je divlji ratniki krik, pokli njegovog naroda. Odjeci tog krika poput grmljavine su odzvanjali prostorijom, uznemirujui drevne sjene i staru prainu. Conan ni na trenutak nije pomislio da bi takav izazov, na takvom mjestu, mogao uznemiriti neto drugo osim sjena i praine - stvari koje su po svim pravilima trebale mirno poivati nedirnute u svom vjenom snu. Stao je, paraliziran u pola koraka, kada je zvuk - neopisiv, neto kao suho pucketanje - doao iz pravca prijestolja. Okreui se, ugledao je ... i osjetio kako mu se kosa die na glavi i krv ledi od uasa. Svi njegovi praznovjerni strahovi i iskonske none more najednom su oivjele u svoj svojoj stravi, kako bi mu ispunile glavu sjenama i ludilom i uasom. Jer, mrtvo bie je oivjelo.

4. Kad mrtvaci hodaju

Polako, drhtei, les se podigao iz svoje kamene stolice i sijevao pogledom koji je dolazio iz crnih onih duplji, gdje su, sada se inilo, ive oi gorjele hladnokrvnim zloudnim pogledom. Nekako - zahvaljujui iskonskoj crnoj magiji, to djeak Conan nije mogao znati - jo uvijek je postojao ivot u usahloj mumiji davno umrlog poglavice. Iscerena eljust otvarala se i zatvarala u jezivoj pantomimi. Ali jedini zvuk koji je Conan uo, je bilo pucketanje, kao grenje preostalih miia i tetiva koje struu jedna o drugu. Conanu je ova tiha imitacija govora bila gora od injenice daje mrtvac iv i da hoda. Uz kripu, mumija je sila s podnoja drevnog prijestolja i okrenula lubanju u pravcu Conana. Kada su se njegove prazne one duplje zaustavile na mau u Conanovim rukama, zasljepljujui vatreni jezici buknuli su iz upljine. Nespretno se kreui preko prostorije, mumija se pribliavala Conanu kao prikaza bezimenog uasa iz none more suludog demona. Ispruila je ko-atu ruku kako bi istrgla ma iz Conanovih snanih ruku. Ukoen od straha izazvanog praznovjerjem, Conan se povlaio korak po korak. Svjetlosti vatre odraavala je crnu, monstruoznu sjenu na zidu ispred kojeg se nalazila. Sjena se prelamala preko grubog kamenog zida. Osim pucketanja vatre na koju je Conan nabacao dijelove starog pokustva, utanja i kripanja kostiju koje je dolazilo sa svakim sljedeim korakom, i isprekidanog disanja djeaka dok se borio za zrak paraliziran strahom -osim ovih zvukova, nita drugo nije se ulo u grobnici. Sada je mrtvi stvor stjerao Conana leima na zid. Jedna smea ruka grevito se pruila prema njemu. Djeakova reakci-jabilaje automatska; nagonski se izmaknuo. Otricaje zazvidala zrakom i udarila po ispruenoj ruci, koja je pukla kao slomljena granica. Jo uvijek prstima grabei zrak, pala je na kameni pod; ni kap krvi nije se pojavila iz suhog patrljka podlaktice. Uasna ozljeda, koja bi zaustavila bilo kojeg ivog ratnika, hodajui les nije ak ni usporila. Jedva daje i povukao osakaenu ruku, odmah je ispruio i drugu. Conan se divlje bacio prema lesu, zamahujui otricom bijesnim, razornim udarcima. Jedan takav udarac zahvatio je mumiju sa strane. Rebra su pod udarcem popucala kao granice, i les se sruio uz zveket. Conan je, borei se za zrak, stajao na sredini prostorije vrsto stiui drku maa znojnim dlanom. irom otvorenih oiju gledao je kako mumija polako, uz kripu, ponovo staje na noge i automatski je poeo mahati maem prema ostacima ispruenih ruku.

5. Dvoboj sa mumijom
Polako su se kretali u krug. Conan je divlje zamahivao maem ali ipak se povlaio korak po korak pred nezaustavljivim napredovanjem mrtvog stvora koji je uporno iao za njim. Udarac kojim je zamahnuo prema ostacima njegove ruke nije pogodio cilj jer se mumija izmakla; snaga udarca povukla je Conana u stranu, i prije nego to se snaao, mumija je gotovo bila na njemu. Njena ruka-kanda gaje

10

zgrabila, uhvatila ga za komad tunike koju je imao na sebi, i razderala mu iznoenu tkaninu s tijela, ostavljajui ga golog, osim sandala na nogama i komada tkanine koji je imao preko slabina. Conan je uzmaknuo i zamahnuo prema glavi udovita. Mumija se sagnula, i Conan je opet morao puzati kako bi je izbjegao. Napokon ju je pogodio strahovitim udarcem u glavu i izbio jedan od rogova iz kacige. Sljedei udarac odbacio je samu kacigu na drugi kraj prostorije. Jo jedan udarac u suhu, smeu lubanju. Otrica se u jednom trenutku zaglavila - taj trenutak je djeaka gotovo stajao ivota, bio je sav izgreban noktima koate ruke u grevitoj borbi za oruje. Ma je opet zahvatio mumiju po rebrima, drugi udarac u kimeni stup bio je gotovo smrtonosan, ali opet se oslobodila. Nita je, inilo se, nije moglo zaustaviti. Mrtva, nije mogla biti ozlijeena. Svaki put je posrtala i okretala se prema njemu, neumorno i nepokolebljivo, premda je tijelo imalo takve rane od kojih bi tucet ratnika odavno leao u praini. Kako moe ubiti bie koje je ve mrtvo? Pitanje je luaki odjekivalo u Conanovom mozgu. Stalno se ponavljalo sve dok nije pgmislio da e poludjeti od toga. Plua su mu se napinjala; srce mu je lupalo kao da e se rasprsnuti. Koliko god jako udarao, nita nije moglo usporiti mrtvo bie koje je uporno ilo za njim. Sada je poeo razmiljati lukavije. Zakljuivi, ako ne bude moglo hodati, onda ga nee moi proganjati, bijesno je iz sve snage zamahnuo i udario mumiju u koljena. Kost je pukla, i mumija se sruila, i nastavila puzati u praini kamenog poda. Ali neprirodni ivot i dalje je gorio u usahlim prsima. Opet se drhtavo digla na noge i krenula prema djeaku, vukui osakaenu nogu iza sebe. Conan je opet udario i mumijino pognuto lice raspalo se na dva dijela; eljusne kosti odzvanjale su u sjeni. Ali les se nije zaustavljao. S rascijepljenom glavom iz koje su strile kosti ispod onih duplji okrutnog sjaja, i dalje se klecavo vukao za svojim protivnikom u neumornoj, mehanikoj potjeri. Conan je poalio to nije ostao vani s vukovima umjesto stoje potraio utoite u ukletoj kripti, u kojoj su se bia koja su trebala umrijeti prije tisuu godina jo uvijek micala i ubijala. Tada ga je neto zgrabilo za nogu. Izgubio je ravnoteu i tresnuo na grubi kameni pod, divlje udarajui oko sebe i pokuavajui osloboditi nogu iz koatog stiska. Pogledao je i krv mu se sledila u ilama kad je vidio kako se osakaene ruke stiu oko njegovog stopala. Koata eljust zabila mu se u meso. Preplavio gaje odvratni uas najgore none more i ludila. Raskomadano, osakaeno lice leine zlobno mu se cerilo i ko-ata aka krenula je prema njegovom vratu. Conan je reagirao nagonski. Svom snagom udario je nogama po trbuhu leine koja se nadvila nad njega. Odbaen u zrak, kostur je pao ravno u vatru. Onda je Conan zgrabio osakaenu ruku, koja je i dalje drala njegov lanak. Otrgnuo je ruku, skoio na noge, i ostatak mumije bacio u vatru. Stao je kako bi zgrabio ma i okrenuo se prema vatri - i shvatio daje bitka gotova. Dehidrirana tijekom bezbrojnih stoljea koja su prola, mumija je izgorjela brzinom suhog drveta. Neprirodni ivot koji je postojao u njoj jo uvijek je treperio dok se pokuavala podignuti iz vatre, goruih udova, pretvorena u ivu baklju. Gotovo se uspjela podii iz vatre ali osakaena noga je popustila i sruila se u treperavu plamenu masu. Jedna ruka otpala je kao suha granica. Lubanja se otkotrljala kroz ugljen. U nekoliko minuta mumija je potpuno izgorjela, i ostalo je samo nekoliko uarenih karboniziranih kostiju.

6. Conanov ma
Conan je duboko udahnuo nekoliko puta. Napetost je popustila, i osjeaj umora gaje potpuno preplavio. S lica je obrisao hladni znoj koji gaje oblio od straha i proao prstima kroz zamrenu crnu kosu. Mrtva mumija ratnika bila je napokon istinski mrtva, i velianstveni ma pripadao je njemu. Opet gaje podigao, uivajui u teini i snazi koju je posjedovao. Na trenutak je razmiljao o tome da provede no u grobnici. Bio je strahovito umoran. Vani su ga ekali vukovi i hladnoa, a ak ni njegov osjeaj za snalaenje u prostoru steen ivotom u divljini nije mu mogao jamiti da e ostati na putu kojim je namjeravao krenuti u noi bez ijedne zvijezde i u stranoj zemlji koju nije poznavao. Ali predomislio se. Dimom ispunjena prostorija zaudarala je ne samo po stoljetnoj praini ve i po davno umrlom ljudskom mesu - udan smrad, nimalo slian iemu to su otre Conanove nosnice ikad osjetile, i uznemirujui. inilo se da mu se prazno prijestolje zlobno ceri. Osjeaj prisustva koji gaje obuzeo kada je prvi put uao u unutranju prostoriju, jo uvijek mu je bio prisutan u mislima. Koa mu se najeila i kosa digla na glavi ve na samu pomisao o spavanju u ovoj ukletoj prostoriji. Osim toga, sa svojim novim orujem, osjeao je samopouzdanje. Prsa su mu se zategnula dok je snano zamahivao maem.

11

Neto kasnije, ogrnut u stari krzneni ogrta koji je izvadio iz jedne krinje i s bakljom u jednoj a maem u drugoj ruci, izaao je van. Vukovima nije bilo ni traga. Pogledao je prema nebu i ugledao kako se polako naziru zvijezde. Conan ih je prouavao dok su svjetlucale izmeu oblaka, i opet krenuo prema jugu.

Slonova Kula
Robert E. Howard
Nastavljajui prema jugu, kroz divlje planine koje su dijelile istone hvborijske narode od turianskih stepa, Conan je na kraju doao u Arenjun, ozloglaeni zamorian-ski "Grad Lopova ". Nepoznavanje civilizacije i potpuno pomanjkanje osjeaja za potivanje zakona, doveli su ga do toga da je pronaao mjesto za sebe kao profesionalni lopov, meu ljudima za koje je kraa umjetnost i astan poziv. Budui je jo uvijek bio vrlo mlad i vie hrabar nego lukav, napredak u njegovom novom zanimanju bio je u poetku vrlo polagan.

1.
Na raskalaenim pijankama u Maulu, gdje su lopovi s Istoka uivali u nonom razvratu, baklje su gorjele slabom svjetlou. U Maulu su mogli piti i divljati koliko god su htjeli, budui da su poteni ljudi izbjegavali taj dio, a straari, dobro plaeni prljavim novcem, nisu se mijeali u njihov omiljeni sport. Du vijugavih, nepoploanih ulica s gomilama smea i velikim lokvama, posrtale su pijane galamdije urlajui na sav glas. elikje bljeskao u sjeni odakle je dolazio glasan enski smijeh i zvukovi borbe. Svjetlo baklje sablasno je osvjetljavalo potrgane prozore i irom otvorena vrata kroz koja je dopirao ustajali vonj vina i smrdljivih oznojenih tijela, galama pijanih budala, udaranje aka po grubim stolovima i dijelovi prostakih pjesama. Najednom od ovakvih mjesta gdje se divljalo u ustajalom zraku okupljali su se lopovi i olo svake vrste, odrpanci koji su uglavnom krali po torbama, otimai zlokobnog pogleda, depari, hvalisavi najmljeni ubojice sa svojim bludnicama, enama kre-tavih glasova okienim bezvrijednim drangulijama. Domae vucibatine bile su dominantni element - tamne koe, tamnih zamori-anskih oiju, s bodeima zataknutim za pojas i lukavstvom u srcu. Ali tamo je bilo i vukova koji su dolazili izvana. Bio je tu hvperboreansk'i odmetnik, utljiv, opasan, sa irokim maem privrenim konim remenom za veliku eljeznu rukavicu - ovjek je hodao kroz Maul ne skrivajui oruje. Tu se nalazio i shemit-ski graniar, s orlovskim nosom i kovravom plavo-crnom bradom. Ovdje je bila i brvthunska bludnica jako naminkanih oiju koja je sjedila na koljenima Gundermanca utosmede kose -lutajueg plaenikog vojnika, dezertera neke pobijeene vojske. A debela zdepasta vucibatina, ije su bestidne ale izazivale povike veselja, bio je profesionalni otmiar koji je doao iz udaljenog Kotha kako bi Zamoriance poduio u krai ena, iako su oni bili roeni s vie osjeaja za tu umjetnost nego stoje to ovaj mogao i zamisliti. U opisu ovog ovjeka skrivao se proraunati arm rtve i gurao je nos u ogroman vr preko kojeg se prelijevala pjena svijetlog piva. Onda je otpuhujui pjenu s debelih usana, rekao. "Tako mi Bela, boga svih lopova, ja u im pokazati kako se kradu bludnice; ja u je odvesti preko zamorianske granice prije zore, a tamo e je doekati karavana. Tri stotine srebrnih komada mi je obeao ophirski grof za uglaenu mladu Brvthunku bolje klase. Tjednima sam kao prosjak lutao kroz pogranine gradove da bih pronaao odgovarajuu. I priznajem daje prilino lijepa prtljaga!" Poslao je slinavi poljubac u zrak. "Poznavao sam gospodara u Shemu koji bi za nju dao tajne Slonove kule", rekao je vraajui se svom pivu. Dodir koji je osjetio na rukavu tunike natjerao ga je da okrene glavu, mrtei se zbog ometanja. Ugledao je jakog mladia kako stoji pokraj njega. Ova osoba potpuno je odudarala od brloga u kojem se nalazio, kao to sivi vuk odudara meu ugavim takorima u slivniku. Njegova jeftina tunika nije mogla sakriti otre gipke linije snanog tijela, iroka jaka ramena, masivne grudi, uski struk i teke ruke. Njegova koa bila je tamna od boravka na suncu, oi sivo-plave boje; a griva upave crne kose okruivala je visoko elo. Na remenu mu je visio ma u iznoe-nim konim koricama. Kothianac se nevoljko povukao; jer ovjek nije pripadao nijednoj civiliziranoj rasi koju je poznavao. "Govori o Slonovoj kuli", rekao je stranac, govorei za-morianskim jezikom sa stranim naglaskom. "Puno sam sluao o toj kuli; u emu je tajna?" Doljakov stav nije se inio prijeteim, i Kothianac, ija je hrabrost bilapodstaknuta pivom i oiglednim odobravanjem sluateljstva poeo je priati. Napuhao se kao balon od silne vanosti pred samim sobom. "Tajna Slonove kule?" uzviknuo je. "Svaka budala zna da tamo ivi sveenik Vara s ogromnim mukarcima koji uvaju dragulj zvan Slonovo srce, koji je tajna njegove magije." Barbarin je to prihvatio s rezervom. "Vidio sam

12

tu kulu", rekao je. "Smjetena je u velikom vrtu iznad grada, okruena visokim zidinama. Nisam vidio straare. Bilo bi lako popeti se preko zidina. Zato nitko nije ukrao skriveni dragulj?" Koth je otvorenih usta buljio u njega zapanjen jednostavnou pitanja, a onda prasnuo u gromoglasan smijeh, u kojem su mu se i drugi pridruili. "Posluajte poganina!" urlao je. "On bi Vari ukrao dragulj! - Poganine", rekao je, okreui se zlokobno prema auditoriju, "pretpostavljam da si ti nekakav sjeverni barbarin -" "Ja sam Cimmerianac", rekao je doljak, ni malo prijateljskim tonom. Odgovor i nain na koji je to bilo reeno, malo su znaili Kothiancu; porijeklom iz kraljevstva koje je lealo daleko na jugu, na granicama Shema, jedva daje znao poneto, a i to je bilo samo ono to je uo od sjevernih rasa. "Onda napni ui i posluaj mudru rije", rekao je, gurajui mladia, koji se poeo osjeati nelagodno, posudom od navo-tene koe iz koje je pio. "Znaj da u Zamori, a pogotovo u ovom gradu, ima vie hrabrih lopova nego igdje na svijetu, ak vie nego u Kothu. Daje ijedan smrtnik mogao ukrasti dragulj, budi siguran da bi odavno bio ukraden. Govori o penjanju preko zidina, ali kada bi se popeo, vrlo brzo bi poelio da nisi. Nou nema straara u vrtu, iz vrlo dobrog razloga - tonije nema straara koji bi bili ljudi. Ali u straarnici, u niem dijelu kule, nalaze se naoruani ljudi, i ak kad bi i proao pokraj onih koji nou skita-ju po vrtu, jo uvijek bi morao proi pokraj vojnika, jer dragulj je skriven negdje u gornjem dijelu kule." "Ali ako bi ovjek mogao proi pokraj straara", proturjeio je Cimmerianac, "zato ne bi mogao doi do dragulja kroz gornji dio kule i tako izbjegao vojnike?" Koth je opet uzdahnuo. "Sluajte ga!" viknuo je podrugljivo. "Barbarin je orao koji bi sletio na sami rub kule gdje je skriven dragulj, koji je samo pedeset metara iznad zemlje, s oblim rubovima skliskijim od glatkog stakla!" Cimmerianac je sijevao oima gledajui oko sebe, osramoen pred gomilom koja je urlala ismijavajui ga i odobravajui Kothove rijei. On u tome nije vidio nita smijeno, a jo uvijek je bio prekratko u civilizaciji da bi mogao razumjeti njene nepristojnosti. Civilizirani ljudi neugodniji su od divljaka zato to znaju da mogu biti nepristojni a da im zbog toga netko ne raspolovi glavu. Bio je zbunjen, osramoen, ali Kothianac mu se i dalje izrugivao. "Daj, daj!" vikao je. "Ispriaj ovim jadnicima, koji su bili lopovi jo prije nego to si se ti okotio, reci im kako bi ukrao dragulj!" "Uvijek postoji nain, ako se elja udrui s hrabrou", kratko je odgovorio Cimmerianac, ratoborno. Kothianac je odluio te rijei uzeti kao osobnu uvredu. Lice mu je poplavilo od bijesa. "Molim!?" urlao je. "Usuuje se uiti nas naem poslu, i nazivati nas kukavicama? Gubi se, gubi mi se ispred oiju!" I grubo je odgurnuo Cimmerianca. "Hoe me ismijati, i onda udariti?" prodorno je uzviknuo barbarin, bijes gaje brzo obuzimao, uzvratio je udarcem otvorene ake i bacio ga na grubo istesani stol. Pivo se razlilo iz posude, a Kothianac je bijesno zaurlao, posegnuvi za maem. "Uspaljeni psu!" vritao je. "Srce u ti iupati zbog ovoga!" elik je bljesnuo i rulja se brzo povukla oslobaajui im prostor za borbu. Dok su se borili sruili su jedinu svijeu i jazbina je utonula u tamu, isprekidanu lomljavom prevrnutih klupa, topotom nogu to su se brzo kretale, vikom, psovkama dok su se spoticali jedni o druge, i na kraju je jedan jedini krik u agoniji zaparao zrak. Kada je svijea opet bila upaljena, veina gostiju je pobjegla kroz vrata i potrgane prozore, a ostatak je stajao sakriven iza hrpe vinskih bavi ili uao pod stolovima. Barbarin je nestao; sredina prostorije bila je prazna, samo je Kothianac leao na podu s dubokom otvorenom ranom. Cimmerianac, kojim je vladao instinkt lutajueg barbarina, ubio je ovog ovjek u mraku i meteu. Iza Cimmerianca su ostala sablasna svjetla i pijana raska-laenost. Odbacio je poderanu tuniku i potpuno gol otiao u no pokriven samo tankom tkaninom omotanom oko bedara i visokim sandalama povezanim konim remenjem. Kretao se gipkim korakom velikog tigra, dok su se elini miii napinjali ispod tamne koe. Uao je u dio grada u kojem su bili samo hramovi. Blijetali su u svjetlu zvijezda - snjeno bijeli mramorni stupovi i zlatne kupole i srebrni lukovi, svetita kojekakvih zamorijskih boanstava. Nije razbijao glavu razmiljajui o njima; znao je daje zamorijska religija, kao uostalom sve stvari civiliziranih, davno doseljenih naroda, bila zapetljana i sloena i daje izgubila najvei dio nekadanje biti u labirintu formula i rituala. Satima je lutao u zabranjenoj zoni u parku filozofa, sluao rasprave izmeu teologa i uitelja, i zaronio u sumaglicu potpune zbunjenosti, siguran samo ujedno, a to je bilo, da su svi udareni u glavu. Njegovi bogovi bili su jednostavni i razumljivi; Crom je bio njihov poglavica, i ivio je na velikoj planini, odakle je slao prokletstva i smrt. Bilo je beskorisno pozivati se na Croma, zato to je on bio mraan, divlji bog, i mrzio je slabie. Ali ovjeku je dao hrabrost u trenutku njegovog roenja, dao mu je elju i snagu da ubije svoje neprijatelje, stoje, u cimmerianskoj svijesti, bilo sve to se od jednog boga oekuje.

13

Dok se kretao, nije se uo nikakav zvuk na blistavom podu. Nije proao niti jedan straar, ak su se i lopovi iz Maula klonili hramova, jer se znalo da udna prokletstva padaju na one koji bi se usudili provaliti. Ispred sebe je ugledao Slonovu kulu kako izranja iz mraka. Poeo se pitati zato se tako zove. inilo se da nitko nije mogao dati odgovor na to pitanje. Nikada u ivotu nije vidio slona, ali nejasno je shvaao daje to monstruozna ivotinja, s repom s prednje i stranje strane. Ovo mu je rekao she-mitski lutalica, zaklinjui se daje vidio na tisue takvih ivotinja u hvrkanijskim zemljama; ali svi su znali da Shemiti lau. No bez obzira na to, u Zamori nije bilo slonova. Zidovi kule uzdizali su se svjetlucavom bjelinom u svjetlosti zvijezda. Pod sunevom svjetlou blijetali su zasljeplju-juim sjajem tako daje samo nekoliko ljudi moglo izdrati takvo bljetavilo, a govorilo se daje napravljena od srebra. Bila je okrugla, tanka, savrenog cilindrinog oblika, visoka pedeset metara, i njen rub blijetao je u mraku optoen velikim draguljima. Kula je stajala usred parka punog egzotinog raslinja koji se uzdizao iznad grada. Visoke zidine su zatvarale park, a izvan zidina nalazio se nii nivo, jednako tako zatvoren zidinama. Nikakvo svjetlo nije prodiralo van; inilo se da na kuli nema prozora - barem ne iznad visine unutranjih zidina. Samo su dragulj visoko na vrhu kule blijetali u svjetlosti zvijezda. Gusto ukrasno grmlje raslo je izvan niih, vanjskih zidina. Cimmerianac je puzao uza zid i stao pokraj prepreke, odmjeravajui je pogledom. Bilaje visoka, ali mogao je skoiti i uhvatiti se rukama za rub. Nakon toga ne bi bilo teko prebaciti se preko, i nije sumnjao da bi se mogao prebaciti na isti nain i preko unutranjeg zida. Ali oklijevao je pri pomisli na nepoznate opasnosti za koje se prialo da ekaju s druge strane. Ovi ljudi bili su mu udni i zagonetni; nisu bili njegove vrste - ak nisu bili iste krvi kao zapadniji Brythunianci, Nemedianci, Kothi i Aquilo-nianci od kojih je uo o ovim civiliziranim tajnama u prolosti. Narod Zamore postojao je jo od davnina i sudei po onome to je vidio, bio je zao. Razmiljao je o Vari, velikom sveeniku, koji je slao udna prokletstva sa svoje draguljima optoene kule, i koa mu se najeila kad se sjetio prie koju-mu je ispriao pijani pa s dvora - kako se Vara smijao u lice agresivnom princu, i drao u ruci visoko uzdignut blistavi zlokobni dragulj i kako su blistave zrake stranog dragulja zaslijepile i okruile svojom svjetlou princa koji je vritei pao i pretvorio se u spaljeni crni grumen, a zatim u pauka koji je suludo jurio po prostoriji dok ga Vara nije zdrobio nogom. Vara nije esto silazio iz svoje zaarane kule, a kada je, onda je to bilo samo zato da bi na nekom od ljudi ili naroda isprobao jednu od svojih zlih arolija. Kralj Zamore bojao ga se vie nego smrti, i stalno je bio pijan jer je strah koji je osjeao bio prevelik da bi se s njim mogao nositi u trijeznom stanju. Vara je bio star - nekoliko stoljea, ljudi su govorili, i napominjali su da e ivjeti vjeno zahvaljujui aroliji dragulja koji posjeduje, koju su ljudi nazivali Slonove Srce; a iz istog razloga su i mjesto gdje se nalazi nazvali Slonova kula. Cimmerianac, preplavljen mislima, brzo se povukao uz zid. Parkom je netko prolazio odmjerenim korakom. Cimmerianac je uo zvuk metala. Znai, ipak je netko uvao ovaj vrt. ekao je, siguran da e ga uti kada bude prolazio sljedei put; ali nad tajanstveni vrt nadvila se grobna tiina. Na kraju je pobijedila radoznalost. Skoio je, uhvatio se za rub i jednom rukom prebacio na vrh zida. Leao je na samom rubu i gledao u iroki prostor izmeu zidina. Nikakvo ukrasno grmlje nije raslo u njegovoj blizini, premda je pokraj unutranjeg zida ugledao nekoliko grmova koji su bili paljivo oblikovani. Svjetlost zvijezda padala je na ravni travnjak, a uo se i zvuk vode u fontani. Cimmerianac se oprezno sagnuo kad je skoio sa zida i izvukao ma gledajui okolo. Osjeao je nemir divljine dok je stajao nezatien pod blijedom svjetlou zvijezda, i malo se pomakao slijedei zavojiti zid, hodajui u vlastitoj sjeni, sve dok nije doao u ravninu s grmljem koje je ugledao prije nekoliko trenutaka. Onda je brzo potrao prema njemu, sasvim pognut, i gotovo pao preko neega stoje lealo zguvano uz sam rub grm-lja. Brzi pogled desno i lijevo uvjerio gaje da nema neprijatelja u blizini, barem koliko je mogao vidjeti, i sagnuo se kako bi mogao bolje pogledati o emu se radi. Njegove prodorne oi, ak i pri slaboj svjetlosti, mogle su vidjeti snano graenog mukarca u srebrnom oklopu i kacigi s koje je visjela griva, koji je pripadao zamorianskoj kraljevskoj gardi. Oklop i ma leali su pokraj njega, i trebao mu je samo trenutak kako bi shvatio da je ovjek bio zadavljen. Barbarin je uznemireno pogledao oko sebe. Bio je siguran daje ovaj ovjek bio straar kojeg je uo kad je prolazio pokraj mjesta na kojem se skrivao. Prolo je samo nekoliko trenutaka, i u tako kratkom vremenu bezimene ruke izronile su iz mraka i ovjek je bio mrtav. Napreui oi u tami, ugledao je jedva primjetan pokret u grmlju pokraj zida. Kliznuo je prema tom mjestu, vrsto drei ma. Iako se kretao u potpunoj tiini, kao pantera u noi, ovjek kojem se prikradao ipak gaje uo. Cimmerianac je ugledao nejasan odraz ogromne mase koja stoji uz zid i osjetio olakanje kad je shvatio da se radi o ljudskom biu; meutim ovjek se brzo okrenuo, panino uzdahnuo i skoio prema njemu stisnutih ruku, ali je ubrzo uzmaknuo kada je otrica Cimmerijanevog maa bljesnula pod svjetlou zvijezda. Stajali su trenutak, napeto gledajui jedan u drugog, spremni na sve. "Ti nisi vojnik", proitao je stranac napokon. "Ti si lopov kao i ja."

14

"A tko si ti?" proaptao je Cimmerianac sumnjiavo. "Taurus iz Nemedije." Cimmerianac je spustio ma. "uo sam o tebi. Ljudi te zovu Princ lopova." Zauo se prigueni smijeh umjesto odgovora. Taurus je bio visok kao i Cimmerianac, i tei; imao je veliki trbuh i bio je debeo, ali svaki njegov pokret nagovjetavao je rijetku dinaminu privlanost koja se odraavala u otrim oima iz kojih je izbijala ivost, ak i u blijedoj svjetlosti zvijezda. Bio je bos i nosio je svitak koji je izgledao kao tanki, vrsti konopac, s uzlovimakoji su se nalazili na jednakoj udaljenosti jedan od drugog. "Tko si ti?" proaptao je. "Conan, Cimmerianac", odgovorio je ovaj. "Doao sam pronai nain kako da ukradem Varin dragulj, koji ljudi nazivaju Slonovo srce." Conan je osjetio kako se ovjekov veliki trbuh trese od smijeha, ali bez prijezira. "Tako mi Bela, boga svih lopova!" itao je Taurus. "Mislio sam da sam samo ja imao hrabrosti pokuati takvu krau. Ovi Zamorianci nazivaju se lopovima - ma hajde! Conane, svia mi se tvoja hrabrost. Nikada nisam iao u pustolovinu u drutvu, ali, tako mi Bela, ovo moemo pokuati izvesti zajedno ako se slae." "Znai, i ti hoe dragulj?" "Nego to drugo? Ja sam sve ovo isplanirao jo prije nekoliko mjeseci; ali ti, prijatelju, mislim da si ti doao tjeran nagonom." "Ti si ubio vojnika?" "Naravno. Spustio sam se preko zida kad je bio na drugoj strani vrta. Sakrio sam se u grmlju, uo me, ili je mislio daje uo neto. Kad je grekom doao do mene, nije bilo teko prikrasti mu se s lea i zgrabiti ga za vrat. Budala je odmah umrla. Bio je, kao i veina ljudi, poluslijep u mraku. Dobar lopov trebao bi imati oi kao maka." "Napravio si jednu pogreku", rekao je Conan. Taurusove oi bljesnule su srdbom. "Ja? Ja, pogreku? Nemogue!" "Trebao si odvui tijelo u grmlje." "Kae egrt majstoru. Nee mijenjati strau sve do iza ponoi. Ako bi ga itko traio sada i pronaao tijelo, istog trenutka bi odjurili Vari, urlajui bi mu prenijeli vijest, i dali nam vremena za bijeg. Ako ga ne bi pronali, traili bi ga po grmlju i uhvatili bi nas u zamku kao takore." "Ima pravo", sloio se Conan. "Dakle. Sluaj me paljivo. Gubimo vrijeme ovom prokletom raspravom. Nema straara u unutranjem vrtu ljudske vrste, hou rei, premda postoje straari koji su jo smrtonosniji. Njihovo prisustvo me brinulo dugo vremena, ali konano sam otkrio nain kako ih zaobii." "to je sa straarima u donjim dijelovima kule?" "Stari Vara boravi u gornjim odajama. Putem kojim emo mi ii, samo emo doi - i otii, nadam se. Nemoj me pitati kako. Sve sam isplanirao. Prikrast emo se kroz vrh kule i zadaviti starog Varu prije nego to baci nekakvo prokletstvo na nas. Barem emo pokuati; mogunost da budemo pretvoreni u pauka ili abu krastau u zamjenu za bogatstvo i mo cijelog svijeta, vrijedna je rizika." "Ii u daleko koliko bi svaki ovjek iao", rekao je Conan izuvajui sandale s nogu. "Onda me slijedi." I uz brzi okret, Taurus se bacio u zrak, uhvatio za rub zida i popeo na njega. Njegova gipkost bila je zauujua obzirom na ogromno tijelo; gotovo je izgledalo kao da je odlebdio do vrha zida. Conan gaje slijedio, i leei na irokom rubu, zabrinuto su se dogovarali tihim glasom. "Ne vidim nikakvo svjetlo", mrmljao je Conan. Donji dio kule izgledao je uglavnom kao i ono to se moglo vidjeti iz vanjskog vrta - savren, svjetlucavi cilindar, bez primjetnih otvora. "Prozori i vrata su pametno napravljeni", odgovorio je Taurus, "ali su zatvoreni. Vojnici udiu zrak koji dolazi odozgo." Vrt je predstavljao nejasan prostor prepun sjena, u kojem su se gusto grmlje i nisko drvee iroke kronje tajanstveno micali pod svjetlou zvijezda. Conanova zabrinuta dua osjeala je ozraje pritajene opasnosti koje se nadnosilo nad njima. Osjeao je gorue poglede nevidljivih oiju, i uhvatio slabi miris od kojeg mu se koa na vratu najeila kao kada se lovakim psima najei dlaka u trenutku u kojem osjete miris neprijatelja. "Slijedi me," proaputao je Taurus, "budi odmah iza mene, ako ti je stalo do ivota." Izvukavi neto stoje izgledalo kao bakrena cijev privrena za pojas oko struka, Nemedianac je lagano skoio na grm s unutranje strane zida. Conan se nalazio odmah iza njega, isukanog maa, ali Taurus gaje odgurnuo, blie zidu, i nije pokazao nikakvu namjeru da krene naprijed. itav njegov stav pokazivao je napeto iekivanje, i njegov pogled, jednako kao i Conanov, bio je prikovan na gusto grmlje koje se nalazilo u sjeni udaljeno nekoliko

15

metara. Grmlje je podrhtavalo, premda je povjetarac stao. Onda su dva velika oka izronila kroz sjenu, a iza njih su bljesnule vatrene iskre u mraku. "Lavovi!" progunao je Conan. "Tono. Preko dana ih dre u podzemnim piljama ispod kule. Zbog toga nema straara u ovom vrtu." Conan je brzo brojao oi. "Vidim ih pet; moda ih ima vie u grmlju iza nas. Krenut e u napad -" "uti!" prosiktao je Taurus, i pomaknuo se od zida, oprezno kao da hoda po rubu ileta, podiui tanku cijev. Zaulo se duboko rezanje iz sjene, i blistave oi krenule su naprijed. Conan je mogao osjetiti ogromne slinave eljusti, kitnjaste repove kako udaraju 0 uto-smee slabine. Napetost u zraku rasla je sve vie - Cim-merianac je vrsto stisnuo drku maa, oekujui napad i neizbjean sudar s divovskim tijelima. Onda je Taurus postavio jedan kraj cijevi na usta i snano puhnuo. Dugaak mlaz utog praha izletio je iz drugog kraja cijevi i odmah se rasprio u gusti zele-no-uti oblak koji je pao preko grmlja, i zaslijepio ih. Taurus se brzo vratio do zida. Conan je samo blijedo gledao 1 nije mogao shvatiti to se dogodilo. Gusti oblak prekrio je grmlje, ali iz njega nije dolazio nikakav zvuk. "Kakva je to magla?" nemirno je upitao Cimmerianac. "Smrt!" prosiktao je Nemedianac. "Ako vjetar opet puhne i donese oblak prema nama, morat emo pobjei preko zida. Ali nee - nema vjetra, i snaga mu pada. Priekaj dok potpuno stane. Udahnuti ga, znai smrt." Trenutno su samo ukasti komadii sablasno lebdjeli u zraku; onda su nestali, i Taurus je gurnuo svog pratioca prema naprijed. Prikradali su se prema grmlju, i Conan je dahtao. Isprueno u sjeni lealo je pet velikih utosmeih tijela, a vatra iz njihovih okrutnih oiju iezla je zauvijek. Samo je slatkasti, teki miris ostao u zraku. "Umrli su u potpunoj tiini!" promrmljao je Cimmerianac. "Tauruse, to je taj prah?" "Napravljen je od crnog lopoa, iji se cvjetovi njiu u izgubljenim praumama Khitaja, gdje ive jedino sveenici Vuna utih lubanja. Ovi cvjetovi ubijaju svakog tko ih pomirii." Conan je kleknuo pokraj velikih tijela, kako bi se uvjerio da su zaista mrtvi. Odmahnuo je glavom; barbarima sa sjevera su arolije egzotinih zemalja bile tajanstvene i uasavajue. "Zato ne moe na isti nain ubiti i vojnike u kuli?" upitao je- "Zato to nemam vie tog praha. To to sam ga se doepao bio je pothvat zbog kojeg sam postao najpoznatiji od svih lopova na svijetu. Ukrao sam ga iz karavane koja je ila prema Sty-giji, i dignuo sam ga iz zlatne vreice na kojoj je leala ogromna zmija i uvala ga, i nije se probudila. Ali, u ime Bela! Zar emo cijelu no provesti priajui?" Krenuli su kroz gusto grmlje do svjetlucavog podnoja kule, i tamo, kretnjom bez ijednog zvuka, Taurus je odmotao svoje ue sa zavezanim vorovima, na ijem je jednom kraju bila privrena eljezna kuka. Conan je shvatio to namjerava i nije postavljao nikakva pitanja, kad je Nemedianac uhvatio ue na jednom kraju, neto ispod kuke i poeo vitlati njime iznad glave. Conan je prislonio uho uza zid i sluao, ali nita nije mogao uti. Vojnici koji su bili unutra nisu oekivali prisustvo uljeza, pogotovo od kojih nije dolazio zvuk glasniji od nonog povjetarca to se lagano provlaio kroz granje drvea. Ali udan osjeaj nemira nadvio se nad barbarina; moda je to bio miris lavova koji je jo lebdio u zraku. Taurus je bacio ue vjetim beumnim pokretom svoje snane ruke. Kuka je poletjela u zrak prema zidu na nain koji je teko opisati, i nestala negdje iza draguljima optoenog ruba. Bilo je jasno da se vrsto uhvatila za neto, budui snano trzanje nije davalo dojam da bi mogla popustiti pod teinom. "Pogodak iz prvog pokuaja", mrmljao je Taurus. "Ja -" Conanov divlji instinkt natjerao gaje da se iznenada okrene; jer smrt koja se nadvila nad njih nije ispustila nikakav zvuk. Brzim pogledom Cimmerianac je otkrio divovski uto-smei oblik koji se uzdizao nad njima obasjan svjetlou zvijezda, spreman na smrtonosni skok. Nijedan civilizirani ovjek nije se mogao ni upola tako brzo pokrenuti kao to se pomaknuo barbarin. Njegov ma bljesnuo je elinim sjajem svakim djeliem oajnike hrabrosti i snanih miia, i ovjek i zvijer pali su zajedno na zemlju. Psujui nesuvislo, bez daha, Taurus se nagnuo nad uskomeana tijela i ugledao svog pratioca gdje se bori rukama i nogama kako bi se izvukao ispod ogromne teine koja je beivotno leala na njemu. Jedan pogled bio je dovoljan da se zabezeknuti Nemedianac uvjeri kako je lav bio mrtav, njegova nakrivljena glava bila je raspolovljena na dva dijela. Povukao je truplo, i uz njegovu pomo Conan ga je odgurnuo u stranu i digao se, jo uvijek vrsto stiui ma s kojeg je kapala krv. "Jesi li povrijeen, ovjee?" dahtao je Taurus, i dalje zbunjen zapanjujuom kratkotrajnou te doi-i-ubij epizode. "Ne, tako mi Croma!" odgovorio je barbarin. "Ali nikada u ivotu nisam bio toliko blizu smrti a da bi pritom bila toliko pritajena. Zato prokleta zvijer nije reala kao to bi trebala?"

16

"U ovom vrtu je sve udno", rekao je Taurus. "Lavovi napadaju bez glasa - a4ako i druge smrti. Ali dobro nekakav zvuk ipak se uo u tom pokolju, i vojnici su moda mogli uti, ako nisu spavali ili bili pijani. Zvijer se nalazila u nekom drugom dijelu vrta i izbjegla je smrt od praha utog cvijeta, no sada i tako nita nije ostalo od nje. Moramo se popeti uz ue - Cimmerianca ne bi trebalo dva puta pitati moe li." "Ako bude moglo izdrati moju teinu", gunao je Conan, istei ma o travu. "Moe izdrati trojicu kao to sam ja", odgovorio je Taurus. "Ispleteno je od pletenica mrtvih ena, koje sam uzeo s njihovih grobnica u pono, i umoio ih u ubojito vino od javanskog drveta, kako bi dobilo snagu. Ja u ii prvi - a ti budi odmah iza mene. Nemedianac je uhvatio ue i, stiui ga koljenom, poeo se penjati; izgledao je kao maka, skrivajui oitu nespretnost svoje ogromne pojave. Cimmerianac gaje slijedio. Ue se njihalo, ali penjai se nisu zadravali; obojica su se ve penjala uz daleko tee uspone. Draguljima optoeni rub blistao je visoko iznad njih, strei iz okomitog zida, tako daje ue visjelo moda pola metra udaljeno od bonog zida kule - injenica koja je sama po sebi velikim dijelom olakavala penjanje. Penjali su se sve vie i vie, u tiini, svjetla grada gubila su se u daljini, a svjetlost zvijezda iznad njih bljedila je sve jae i jae kako su se pribliavali blistavim draguljima. Sada je Taurus ispruio ruku, uhvatio se za sami rub, i prebacio preko njega. Conan je priekao trenutak, naslonjen, oaran velikim draguljima iji gaje sjaj zaslijepio dijamanti, rubini, smaragdi, safiri, tirkizi, mjeseevo kamenje, gusto poredani jedan do drugog kao zvijezde na svjetlucavom srebru. Iz daljine njihovi razliiti odsjaji bili su stopljeni u pulsirajue bijelo bljetavilo; ali sada, gledani izbliza, blijetali su u milijun razliitih boja, hipnotizirajui ga svojim bljetavilom. "Tu se nalazi ogromno bogatstvo, Tauruse", proaputao je; ali Nemedianac je nestrpljivo odgovorio: "Idemo! Ako se dokopamo Srca, i ove, a i sve druge stvari bit e nae." Conan se popeo preko blistavog ruba. Vrh kule bio je oko metar ispod mjesta optoenog draguljima. Bio je ravan, sastojao se od nekakve tamnoplave tvari, sa zlatom koje je uhvatilo svjetlost zvijezda, tako daje sve izgledalo kao veliki safir s mrljama zlatne praine. Preko puta mjesta na kojem su uli inilo se da postoji nekakva vrsta prostorije, napravljene na krovu. Bila je od istog srebrnastog materijala kao i zidovi kule, ukraena znakovima optoenim manjim draguljima; jedina vrata bila su zlatna, s povrinom izrezbarenom i prekrivenom draguljima koji su blijetali hladnim sjajem. Conan je bacio pogled na pulsirajue more svjetlosti koje se vidjelo, i pogledao Taurusa. Nemedianac je vukao svoje ue i namatao ga. Pokazao je Conanu za to se ue bilo uhvatilo - djeli vrha zabio se u veliki sjajni dragulj na unutranjoj strani ruba. "Opet je srea bila na naoj strani", promrmljao je. "Netko bi pomislio da bi se kamen pod naom teinom prepolovio. Slijedi me; sada poinje prava pustolovina. Sad smo u zmijskom leglu, i ne znamo gdje zmija lei sakrivena." Kao lavovi dok se prikradaju plijenu, puzali su preko tamnog poda koji je svjetlucao i doli pred blistava zlatna vrata. Taurus ih je spretno i okretno isprobavao. Otvorila su se bez otpora, i njih dvojica su oprezno gledala u prostoriju. Gledajui preko Nemedianevog ramena Conan je preao pogledom preko svjetlucave prostorije iji su zidovi, strop i pod bili optoeni velikim, bijelim draguljima koji su toliko blijetali daje izgledalo kao da su jedini izvor svjetlosti. inilo se da u njoj nema tragova ivota. "Prije nego to odemo", prosiktao je Taurus, "idi na rub i pogledaj uokolo; ako vidi vojnike u vrtu, ili bilo to sumnjivo, vrati se i javi mi. Ja u te ekati unutra." Conanu se to nije dopalo, i sjena sumnje dotakla je njegovu ratniku duu, ali napravio je to je Taurus zatraio. Kad je krenuo, Nemedianac se uvukao u prostoriju i zatvorio vrata iza sebe. Conan je puzao po rubu, vraajui se do mjesta odakle je krenuo bez daje vidio ita sumnjivo. Okrenuo se prema vratima - iz sobe se iznenada zaulo krkljanje. Cimmerianac se bacio naprijed, najeio se - blistava vrata su se otvorila, i na njima je stajao Taurus okruen hladnim bljetavilom iza sebe. Klimao se otvorenih usta, ali samo je suho krkljanje provalilo iz njegovog grla. Hvatajui se za zlatna vrata, posrnuo je i izaao na krov, a zatim pao na glavu, i dalje stiui vrat. Vrata su se poela zatvarati za njim. Conan, pognut kao pantera u lovu, nije mogao u kratkom trenutku u kojem su vrata bila jo otvorena vidjeti nita u prostoriji iza Nemedianca koji se guio. Uinilo mu se, osim ako nije bila varka svjetlosti, da je neka sjena naglo preletjela preko blistavog poda. Nita nije dolo za Taurusom, i Conan se nagnuo nad ovjeka. Nemedianac je buljio irom otvorenih, staklenih oiju, u kojima se na neki nain ogledala uasna smetenost. Ruke su mu stiskale vrat, usne podrhtavale; tada se iznenada ukoio, i zapanjeni Cimmerianac je znao daje mrtav. Osjeao je da Taurus nije znao kakva smrt gaje pogodila. Conan je zbunjeno gledao u zlatna vrata kripte. U toj

17

praznoj prostoriji, sa svojim blistavim zidovima optoenim draguljima, smrt je pronala Princa lopova jednako brzo i tajanstveno kao stoje on poslao smrt lavovima u vrtu. Cimmerianac je hrabro preao rukama preko ovjekovog napola golog tijela ne bi li pronaao ranu. Ali jedini znak koji bi upozoravao na ranjavanje nalazio se izmeu njegovih ramena, gotovo na samom vratu - tri male ranice koje su izgledale kao da su se tri zuba zabola duboko u meso. Rubovi ovih ranica bili su crni, i osjeao se slabi miris trulei. Otrovne strelice? razmiljao je Conan - ali u tom sluaju strelice bi i dalje bile u tijelu. Oprezno se pribliio zlatnim vratima, gurnuo ih i pogledao unutra. Prostorija je i dalje bila prazna, okupana hladnom, pulsi-rajuom svjetlou bezbrojnih dragulja. Na samoj sredini stropa jedvaje primijetio zanimljiv crte - crnu osmerokutnu aru, u ijem su sreditu etiri ogromna dragulja blijetala crvenim plamenom, potpuno razliitim od bijelog sjaja kojim su blijetali drugi dragulji. Na drugoj strani prostorije nalazila su se druga vrata, ista kao i ona na kojima je stajao, ali nisu bila izrezbarena. Da li je smrt dola kroz ta vrata? I kad je pogodila svoju rtvu, da li se vratila istim putem? Zatvarajui vrata iza sebe, Cimmerianac je uao u prostoriju. Njegove bose noge nisu stvarale nikakav zvuk na kristalnom podu. U prostoriji nije bilo stolica ili stolova, samo etiri svilena kaua, opivena zlatom i od tkanine udnog uzorka, sa zmijama, i nekoliko krinja od mahagonija okovanih srebrnim okovima. Neke su bile zapeaene ogromnim zlatnim lokotima; druge su leale otvorene, izrezbareni poklopci stajali su dignuti otkrivajui hrpe nemarno razbacanih dragulja koje su u punom sjaju leale pred zapanjenim Cimmerianevim oima. Conan je tiho psovao; te noi ve je bacio pogled na bogatstvo vee od svega stoje sanjao da uope postoji na cijelom svijetu, i hvatala ga je vrtoglavica od same pomisli na to koliko bi vrijedio dragulj koji je traio. Sada se nalazio u sredini prostorije, sagnuo se i krenuo naprijed, spreman za napad s isukanim maem, meutim smrt gaje napala bez ijednog jedinog zvuka. Letea sjena koja je skliznula preko blistavog poda bila mu je jedino upozorenje, i instinktivni skok kojim se izmaknuo u stranu spasio mu je ivot. Samo na trenutak ugledao je uas u obliku crnog dlakavog stvorenja koje je projurilo pokraj njega bacajui pjenu kroz otrovne zube, i to to gaje poprskalo po golim ramenima peklo je kao kapi tekue vatre iz pakla. Skoio je unatrag, visoko dignutog maa, i ugledao kako uasno stvorenje napada pod, okree se, i naglo kree prema njemu zapanjujuom brzinom divovski crni pauk, kakvog ovjek vidi samo u nonim morama. Bio je velik kao svinja, i njegovih osam debelih dlakavih nogu nosilo je Ijudodersko tijelo preko prostorije dugakim koracima; etvero blistavih oiju iz kojih je izbijalo zlo odavale su groznu inteligenciju, a iz eljusti mu je kapao otrov koji je Conan ve osjetio na ramenu to je gorjelo od samo nekoliko kapi koje su ga poprskale kada gaje stvor napao prvi put. Bio je nabijen smru. To je bio tajanstveni ubojica koji se spustio sa svog mjesta na sredini stropa niz paukovu mreu, ravno na vrat Nemedianca. Budale kakve su bili, nisu oekivali da bi i gornje prostorije mogle biti uvane kao i donje! Ove misli na kratko su projurile strelovitom brzinom kroz Conanov mozak dok mu se pauk pribliavao velikom brzinom. Skoio je visoko u zrak, pauk je proao ispod njega, okrenuo se, i opet krenuo u napad. Ovaj put izbjegao gaje skokom u stranu i povukao se unatrag kao maka. Maem je udario jednu od dlakavih nogu, ali i ovaj put jedva je izbjegao napad kada se uasno stvorenje okrenulo prema njemu, kljocajui demonskim otrovnim zubima. Ali stvorenje nije nastavilo potjeru; okrenulo se, naglim pokretom jurnulo preko kristalnog poda i popelo se uz zid na strop, gdje je pognuto stajalo nekoliko trenutaka, buljei u njega demonskim crvenim oima. I onda, bez upozorenja, bacio se kroz zrak, niz nekakvu nit od tanke sivkaste mase. Conan se povukao korak unatrag i izbjegao sudar s tijelom to se pribliavalo strelovitom brzinom - onda se mahnito sagnuo, upravo na vrijeme da izbjegne omu letee paukove mree. Bilo mu je jasno to udovite namjerava, i skoio je prema vratima, ali ono je bilo bre, i ljepljiva nit baena preko vrata napravila je od njega zatvorenika. Nije se usuivao prerezati je maem; znao je da bi se ta tvar zalijepila za otricu; i prije nego to bi uspio osloboditi ma od te niti, zloduh bi ve bio na njemu i bacao bi mu otrov kroz vene. Onda je poela oajnika igra, dosjetljivost i brzina ovjeka uhvatila se u kotac s demonskom snagom i brzinom divovskog pauka. Vie nije jurio preko cijele prostorije izravno napadajui, ili se bacao cijelim tijelom na njega. Trao je preko stropa i zidova, traei nain na koji e ga uhvatiti u zamku dugakim omama od ljepljivih sivih niti, koje je bacao zapanjujuom tonou. Ove niti bile su debele kao ue, i Conan je znao da onog trenutka kada se omotaju oko njega, njegova snaga nee biti dovoljna da ih se oslobodi prije nego ga udovite uhvati. Taj jezivi ples odvijao se preko cijele sobe, u potpunoj tiini osim to se ulo teko disanje ovjeka, prigueni koraci golih stopala na blistavom podu, i kljocanje koje je dolazilo iz usta udovita. Sive niti leali su po podu na hrpama; na zidovima; prekrivale su krinje s draguljima i svilene kaue, i visjele kao tamni lanci objeeni sa stropa optoenog dragim kamenjem. Co-nanovo izvjebano oko i brzi i snani miii omoguili su mu da ostane jo uvijek netaknut, premda su ljepljive ome prolazile toliko blizu da su ga ogreble po goloj koi. Znao je da ih nee izbjei svaki put; ne samo daje morao paziti na niti koje su dolazile sa stropa, ve je morao paziti na pod, da

18

ne stane u hrpe koje su tamo leale. Prije ili kasnije ljepljiva oma omotat e se oko njega, kao zmija, i onda, zarobljen kao u ahuri, ovisio bi o milosti udovita. Pauk je jurio preko poda, sivo ue vijorilo se u zraku iza njega. Conan je skoio visoko u zrak, preko poivaljke ali je demon brzim okretom potrao uz zid, a ljepljivo ue odskoilo je s poda kao daje ivo i omotalo se oko Cimmerianevog zgloba. Doekao se na ruke, mahnito trzajui i vukui paukovu mreu koja gaje vrsto drala poput zmije koja dri plijen u smrtnom zagrljaju. Dlakavi vrag jurio je niz zid kako bi dokrajio svoj ulov. Doveden do ludila, Conan je zgrabio krinju s draguljima i bacio je svom snagom. Pogodio gaje ravno u sredinu crnih nogu, i odbacio u zid uz priguenu lomljavu. Krv i zelenkasta sluz pokapale su pod, i razmrskano tijelo palo je zajedno s potrganom krinjom za dragulje. Crno tijelo lealo je usred rasute gomile dragog kamenja; dlakave noge bespomono su se trzale; umirue oi blijetale su crvenim odsjajem meu svjetlucavim dragim kamenjem. Conan je sijevao oima, ali nikakav drugi uas nije izronio iz mraka, i poeo se oslobaati paukove mree. Tvar je vrsto prionula uz njegove zglobove i ruke, ali na kraju je ipak bio slobodan, i uzevi ma u ruke, uputio se prema unutranjim vratima. Kakva strana stvar se skrivala iza tih vrata, nije znao. Cim-merianeva krv se uzburkala, ali kad je ve doao tako daleko i svladao tolike opasnosti, odluio je ii do kraja te pustolovine, bez obzira na ishod. I osjeao je da se dragulj koji trai ne nalazi meu ovim mnotvom koje je lealo nemarno rasuto po blista-juoj prostoriji. Skidajui ljepljive niti koje su prekrivale unutranja vrata, otkrio je da i ta, kao i druga, nisu bila zakljuana. Pitao se da li vojnici koji su se nalazili dolje znaju za njegovo prisustvo. Nalazio se visoko iznad njih, i ako je bilo za vjerovati priama, bili su navikli na udne zvukove u kuli - opake zvukove, i krikove u agoniji i uas. Mislio je o Vari, i sve u svemu nije se osjeao ugodno kada je otvorio zlatna vrata. Ali vidio je samo stepenice srebrnih gazi-ta, nejasno osvijetljene blijedim svjetlom iji izvor nije mogao otkriti. Tiho se spustio vrsto stiui drku maa. Nije uo nikakav zvuk i doao je do vrata od slonovae, uokvirene hematitom. Oslukivao je, ali nije nita uo, samo su se tanki pramenovi dima lijeno izvijali ispod vrata, nosei zanimljiv egzotian miris nepoznat Cimmeriancu. Ispod njega srebrne stepenice sputale su se jo nie da bi nestale u mraku, a iznad tog sjenovitog izvora nikakav se zvuk nije mogao uti; imao je jezivi osjeaj da je sam, u kuli u kojoj obitavaju samo duhovi i fantomi. Oprezno je gurnuo vrata od slonovae, i tiho kliznuo unutra. Na blistavom pragu Conan se zabuljio kao vuk u stranom okruenju, spreman boriti se ili pobjei u sekundi. Gledao je u veliku odaju sa zlatnim stropom u obliku kupole; zidovi su bili od zelenog zada, pod od slonovae, djelomino prekriven debelim tepisima. Dim i egzotian miris tamjana lebdjeli su u zraku dolazei iz posude koja je stajala na zlatnom tronocu, a iza tronoca je stajao idol na neemu to je izgledalo kao mramorni odar. Conan je gledao prestravljeno; lik je imao ljudsko tijelo, golo i zeleno, ali glava je bila neto to se moe vidjeti samo u nonim morama i ludilu. Prevelika za ljudsko tijelo, nije imala nikakvih obiljeja ljudskosti. Conan je zurio u ogromne neobine ui, naboranu surlu, kojoj su se sa svake strane nalazile bijele kljove iji vrhovi su bili okovani okruglim zlatnim kuglama. Oi su bile zatvorene, kao u snu. To je znai bio razlog za ime, Slonova kula, budui je glava tog bia bila toliko nalik udovitu koje je opisao shemitski lutalica. Ovo je bio Varin bog; gdje je onda trebao biti dragulj, nego skriven u idolu, kada se kamen ve nazivao Slonovim srcem? Kada je Conan koraknuo naprijed, oiju prikovanih za nepomini idol, ovaj je iznenada otvorio oi! Cimmerianac se ukoio u pola koraka. Bie nije bilo prikaza - bilo je ivo, i barbarin je bio uhvaen u njegovoj sobi! Razlog zbog kojeg nije u istom trenutku eksplodirao ubilakim ludilom leao je u injenici da gaje uas, koji je osjetio, paralizirao u sekundi. Civilizirani ovjek u njegovoj situaciji potraio bi sumnjiv izlaz u zakljuku daje lud; Cimmeriancu nije padalo na pamet da sumnja u vlastiti razum. Znao je da se nalazi licem u lice s demonom Starog Svijeta, i shvaanje te injenice oduzelo mu je sva osjetila osim vida. Uas koji je sjedio ispred njega se podigao i onjuio okolo, oi boje topaza zurile su praznog pogleda, i Conan je znao da je udovite slijepo. S tom misli dolo je i do oputanja napetih ivaca, i poeo se tiho povlaiti prema vratima. Ali stvorenje je ulo. Osjetljiva surla krenula je prema njemu, i Conan se opet ukipio na mjestu kada mu se obratilo, udnim zamuckujuim glasom u kojem se nije nazirala promjena u intonaciji ili visini. Cimmerianac je znao da te eljusti nikada nisu bile namijenjene ljudskom govoru. "Tko je tu? Zar si me opet doao muiti, Vara? Hoe li tome ikad doi kraj? Oh, Yag-kosha, zar nema kraja agoniji?" Suze su se skotrljale iz beivotnih oiju, i Conan je bespomono gledao u udove koji su leali na mramornom postolju. I znao je da udovite ne bi ustalo i napalo ga. Poznavao je tragove bia i oiljke od vatre, i koliko god

19

je bio tvrdokoran, stajao je bez daha pred unitenim ekstremitetima za koje mu je razum govorio da su nekada bili pristali udovi kao i njegovi vlastiti. I najednom, nestali su sav strah i svako gaenje koje je zamijenilo ogromno saaljenje. Stoje ovo udovite bilo, Conan nije mogao znati, ali dokazi njegove patnje bili su toliko bolni i stravini da je Cimmerianca obuzela udna tuga, ni sam ne znajui zato. Samo je osjeao da gleda u sveobuhvatnu tragediju, i sav se nekako stisnuo od srama, kao da se krivnja itave ljudske rase nadvila nad njega. "Ja nisam Vara", rekao je. "Ja sam samo kradljivac. Neu te povrijediti." "Prii blie da te mogu dotaknuti", kolebalo se stvorenje, i Conan se bez straha pribliio, dok mu je ma zaboravljen visio u ruci. Njeno udovite se pribliilo i prelo preko njegovog lica i ramena, kao slijepac, a dodir mu je bio lagan poput ruke ene. "Ti nisi jedan iz redova Varinih demona", proaptalo je stvorenje. "ista, borbena ogorenost pustare te obiljeila. Znam tvoju rasu od predaka, koje sam poznavao pod drugim imenom prije puno, puno vremena kada je drugi svijet uzdizao svoje draguljima optoene maeve prema zvijezdama. Na tvojim rukama nalazi se krv." "Pauk u odaji iznad nas i lav u vrtu", mrmljao je Conan. "Ove noi si ubio i jednog ovjeka", odgovorio je. "A smrt je i u odaji iznad. Osjeam, znam." "Da", mrmljao je Conan. "Princ svih lopova lei mrtav od otrovnog uboda." "Tako - i tako!" udni nehumani glas podigao se u vrstu slabanog pjevanja. "Ubojstvo u gostionici i ubojstvo na krovu -znam; osjeam. A tree e biti arolija o kojoj Vara ak niti ne sanja - arolija oslobaanja, zeleni bogovi Vaga!" Opet su potekle suze kad je izmueno tijelo poelo klecati u gru razliitih osjeaja. Conan gaje zbunjeno gledao. Onda se gr smirio; njene, beivotne oi okrenule su se prema Cimmeriancu, i udovite gaje pozvalo. "ovjee, posluaj me", reklo je udnovato stvorenje. "Ja sam nakaza i udovite u tvojim oima, zar ne? Ne, nemoj mi odgovoriti, znam. Ali i ti bi meni izgledao udno kad bih te mogao vidjeti. Postoji puno svjetova osim ove zemlje, i ivot uzima razliite oblike. Nisam ni bog ni demon, ve meso i krv upravo kao i ti, mada se djelomino razlikujemo, i oblikujemo u drukijem kalupu. Jako sam star, ovjee iz pustare; prije puno, puno vremena sam doao na ovu planetu s drugima iz mog svijeta, sa zelene planete Vag, koja oduvijek krui na vanjskom rubu ovog svemira. Proli smo kroz svemir na monim krilima koja su nas donijela kroz prostor bre od svjetlosti, zato to smo ratovali s kraljevima Vaga i bili poraeni i prognani. Ali nismo se vie mogli vratiti, jer su naa krila na Zemlji otpala. Ovdje smo pronali dom daleko od zemaljskog ivota. Borili smo se protiv udnih i groznih oblika ivota koji su tada postojali, i postali strah i trepet i vie nas nitko nije dirao u izgubljenim praumama Istoka gdje je bio na dom. Vidjeli smo ovjeka kako se razvija od majmuna i gradi blistave gradove Valusiju, Kameliju, Commoriju, i njihove sestre. Vidjeli smo ih kako posru prije nego napadnu Atlantiane i Pikte i Lemuriance. Vidjeli smo ocean kako se die i prodire Atlan-tidu i Lemuriju, i otoke Pikta, i blistave gradove civilizacije. Vidjeli smo one koji su preivjeli iz Piktdoma a Atlantidaje sagradila svoje carstvo kamenog doba i propala, zarobljena u krvave ratove. Vidjeli smo Pikte kako tonu u pakao divljatva, a Atlan-tiani se vraaju na nivo majmuna. Vidjeli smo nove divljake kako se kreu prema jugu u osvajakim pohodima s arktikog kruga kako bi izgradili novu civilizaciju, s novim kraljevstvima koja se zovu Nemedia, i ivoth i Aquilonia, i njihovim sestrama. Vidjeli smo tvoje ljude kako se uzdiu pod novim imenom iz prauma gdje su ivjeli majmuni koji su nekada bili Atlantiani. Vidjeli smo potomke Lemurianaca, koji su preivjeli kataklizmu, ponovo se uzdigli kroz divljatvo i kretali se prema zapadu, kao Hvrkanianci. I vidjeli smo ovu rasu demona, preivjele pripadnike stare civilizacije koja je postojala prije nego stoje potonula Atlantida, koja je jo jednom dola do moi i kulture - ukleto kraljevstvo Zamore. Sve ovo smo vidjeli, ne dodajui i ne oduzimajui nepromjenjivi kozmiki zakon, i jedan po jedan smo umirali; budui da mi s Vaga nismo besmrtni, premda je na ivot isti kao i ivot planeta i konstelacija. Na kraju sam ostao samo ja, sanjarei o starim vremenima medu ruevnim zidovima izgubljene praume Khitai, oboavan kao boanstvo drevne rase ute boje koe. Onda je doao Vara, prepun mranih znanja koje je nauio kroz vrijeme barbarizma, iz vremena prije nego je potonula Atlantida. Najprije mi je sjedio do nogu i uio mudrost. Ali nije bio zadovoljan onim to sam ga nauio, jer je to bila bijela magija, a on je elio nauiti zlo, kako bi porobio kraljeve i zadovoljio svoje demonske ambicije. Ja ga ne bih poduio nijednoj od tajni crne magije koju sam znao, a koje sam, iako nisam elio, nauio kroz tisuljea. Ali njegova mudrost bila je dublja no to sam pretpostavljao; prijevarom me namamio u sumorne grobnice mrane Sty-gije, i prisilio me da mu odam tajnu koju nisam imao namjeru otkriti; upotrijebio moju vlastitu mo protiv mene i pretvorio me u slugu. Oh, bogovi Vaga, svaki moj zalogaj postao je gorak od tog trenutka!

20

Doveo me iz izgubljenih prauma Khitaija gdje su sivi majmuni plesali uz zvukove frule utih sveenika, a voe i vino stajalo na gomilama koje su prinosili na moj oltar. Vie nisam bio bog dobroudnih stanovnika praume bio sam sluga vragu u ljudskom obliku." Iz slijepih oiju opet su potekle suze. "Zatvorio me u ovu kulu, koju sam po njegovoj zapovijedi sagradio za njega za jednu jedinu no. Vatrom i lancima me drao u pokornosti i udnim nezemaljskim muenjima koja ti ne bi mogao razumjeti. U agoniji bih ve odavno oduzeo ivot sam sebi, da sam mogao. Ali on me drao na ivotu - osakaenog, slijepog, i slomljenog - kako bih izvravao prljave zapovijedi umjesto njega. I tristo godina sam to radio, s ovog mramornog postolja, blatei svoju duu kozmikim grijehom, i blatei mudrost zloinima, zato to nisam imao drugi izbor. Pa ipak, jo mi nije oduzeo sve moje drevne tajne, i moj posljednji poklon biti e arolija Krvi i Dragulja. Jer osjeam da se vrijeme blii kraju. Ti si ruka Vjere. Pre-klinjem te, uzmi dragulj koji e pronai na onom oltaru." Conan se okrenuo prema oltaru od zlata i slonovae, i podigao veliki okrugli dragulj, ist kao grimizni kristal; i znao je da je to bilo Slonovo srce. "Sada za velianstvenu magiju, monu magiju, takvu kakvu Zemlja jo nije vidjela, i nee vidjeti jo jednom, kroz milijune i milijune tisuljea. Mojom krvlju to predstavlja ivot, usrdno molim, krvlju roenoj na zelenim grudima Vaga, uspavanoj postojanosti u ogromnom, plavom prostranstvu Svemira. Uzmi svoj ma, ovjee, i izvadi mi srce; onda ga stisni tako da krv potee preko crvenog kamena. Spusti se niz ove stepenice i ui u odaju od ebanovine gdje Vara sjedi u lotosovom snu zla. Izgovori njegovo ime i probudit e se. Poloi kamen ispred njega, i reci: 'Vag-kosha daje ti posljednji poklon i posljednju aroliju.' Onda se brzo makni iz kule; ne boj se, tvoj put e biti ist. ivot ovjeka nije ivot Vaga, niti je ljudska smrt ista kao smrt Vaga. Oslobodi me ovog slomljenog kaveza, slijepog tijela, i onda u jo jednom postati Vogah od Vaga, na vrhuncu i blistav, s krilima koja e poletjeti, s nogama koja e plesati, i oima koje e vidjeti, i rukama kojima e se moi vinuti." Conan se nesigurno pribliio, i Vag-kosha, ili Vogah, kao da osjea njegovu nesigurnost, pokazao mu je kuda zabosti ma. Conan je stisnuo zube i duboko zarinuo ma. Krv je potekla preko otrice i njegovih ruku, i udovite se poelo grevito tresti, a onda se smirilo i sruilo. Siguran da je ivot istekao, barem u obliku u kojem gaje on poimao, Conan se bacio na jezivi zadatak i brzo izvadio neto za to je mislio daje srce udnovatog bia, premda se razlikovalo od ijednog kojeg je u svom ivotu imao prilike vidjeti. Drei srce koje je jo uvijek kucalo nad blistavim draguljem, stisnuo gaje objema rukama, i krv je potekla preko kamena. Na njegovo iznenaenje, nije curila preko kamena, ve ju je dragulj upio, kao to spuva upije vodu. Hrabro drei dragulj, izaao je iz fantastine odaje i popeo se uz srebrne stepenice. Nije gledao iza sebe; instinktivno je osjetio da se nekakav oblik preobrazbe dogaa u tijelu koje je ostalo na mramornom postolju, i osjeao je da tom prizoru nije potrebno prisustvo ovjeka. Zatvorio je vrata od slonovae iza sebe i bez oklijevanja doao do srebrnih stepenica. Nije mu padalo na pamet da zanemari upute koje su mu bile dane. Zaustavio se na vratima od ebanovine, na sredini kojih je stajala iscerena srebrna lubanja i otvorio ih. Pogledao je u odaju od ebanovine i crnog jantara i ugledao, na crnom svilenom leaju, visoki, pognuti slabani lik. Vara, sveenik i arobnjak, nalazio se ispred njega, irom otvorenih oiju okruen dimom utog lotosa, kako gleda u daljinu, kao daje usredotoen na ponore i mrak provalija izvan ljudskog shvaanja. "Vara!" rekao je Conan, kao sudac kada izgovara kaznu. "Probudi se!" Oi su se odmah razbistrile i postale hladne i okrutne kao u leinara. Visoki, u svilenu haljinu odjeven lik se izravnao i suhonjavo lice poelo se nadnositi nad Cimmerianca. "Psu!" Siktao je kao kobra. "to radi ovdje?" Conan je poloio dragulj na veliki stol od ebanovine. "Onaj koji je poslao ovaj dragulj naloio mi je da kaem: 'Vag-kosha daje ti posljednji poklon i posljednju aroliju.'" Vara je odskoio, tamno lice postalo je sivo poput pepela. Dragulj vie nije bio kristalno ist; njegova mrana dubina pulsirala je i tajanstveni mutni tonovi raznih boja preli su preko njegove glatke povrine. Kao hipnotiziran, Vara se nagnuo nad stol i zgrabio dragulj u ruke, zurei u njegovu zamagljenu dubinu, kao daje magnet koji vue jezovitu duu iz njegovog tijela. Dok gaje promatrao, Conan je pomislio da ga oi varaju. Jer kada se Vara digao sa leaja, inilo se daje strahovito visok, premda se sada inilo da bi mu Varina glava jedva dola do ramena. Trepnuo je oima, zbunjen, i po prvi put te noi poeo sumnjati u zdrav razum. Onda je u oku shvatio da se sveenik postupno smanjio - smanjivao se pred njegovim oima.

21

Gledao je s podijeljenim osjeajima, kao to bi ovjek promatrao nekakvu igru; uronjen u privid nadmone nestvarnosti, Cimmerianac vie nije bio siguran u vlastiti identitet; samo je znao da gleda ravno u vidljive dokaze ogromnih vanjskih snaga, koje su nadilazile njegovo shvaanje. U ovom trenutku Vara nije bio vei od djeteta; puzao je po stolu, i dalje grevito drei dragulj. A tada je arobnjak najednom shvatio sudbinu koja ga eka, i skoio je, putajui dragulj. Ali i dalje se smanjivao, i Conan je gledao siuan, pigmejski lik kako suludo juri po povrini stola od ebanovine, mlatara tankim rukama i vriti slabanim glasom koji je liio na zujanje kukca. Sada se toliko smanjio da je veliki dragulj izgledao kao breuljak iznad njega, i Conan je vidio kako pokriva oi rukama, kao da se eli zatiti od bljetavila koje je isijavao, teturajui poput luaka. Conan je osjetio da nekakva nevidljiva magnetna sila vue Varu prema dragulju. Tri puta je optrao oko dragulja, tri puta se borio protiv te sile i bjeao prema rubu stola; onda je vrisnuo, glasom koji je slabano odzvanjao u uima promatraa, ispruio ruke i potrao ravno u bljetavilo. Kad se primakao blie, Conan je vidio kako se Vara pokuava popeti uz glatku, oblu povrinu, bezuspjeno, kao da se ovjek penje uz staklenu planinu. Sada je sveenik stajao na povrini, ruke su mu se tresle, zazivajui strana imena koja samo bogovi znaju. Najednom je potonuo u samo sredite dragulja, kao u more, i Conan je vidio magliaste valove kako se sklapaju iznad njegove glave. Ugledao gaje u grimiznom srcu dragulja, jo jednom kristalno istog, i Conanu je cijeli taj prizor izgledao kao daleki san. A u srce je doao zeleni blistavi lik s krilima, s tijelom ovjeka i glavom slona - vie nije bio obogaljen i nije bio slijep. Vara je digao ruke i bacio se poput luaka, shvatio je da slijedi osveta. I onda, kao eksplozija mjehuria, veliki dragulj je nestao u prekrasnom bljesku duginih boja, i povrina velikog stola leala je prazna i naputena - prazna, Conan je jednostavno znao, kao i mramorni leaj u odaji iznad njega, gdje je tijelo tog udnog svemirskog bia koje se zvalo Vag-kosha ili Vogah lealo. Cimmerianac se okrenuo i istrao iz prostorije niz srebrne stepenice. Bio je toliko zaprepaten da mu uope nije padalo na pamet da pobjegne putem kojim je doao. Trao je niz vijugave, srebrne stepenice i doao u veu prostoriju u podnoju blistavih stepenica. Tu je stao na trenutak; doao je u sobu u kojoj su se nalazili vojnici. Vidio je odbljesak njihovih srebrnih oklopa i maeva ije su drke bile optoene draguljima. Sjedili su ukoeno na klupi za stolom gdje su prije toga jeli, perjanice su ivo vijorile na kacigama, izmeu baenih kocki za kockanje i nakrivljenih pehara na podu od lapis-lazulija koji je bio prepun mrlja od vina. I znao je da su mrtvi. Obeanje je bilo ispunjeno, rije je bila odrana; da li arolijom ili magijom zalazee sjene velikih zelenih krila koja je prekinula lumpanje, Conan nije mogao znati, ali njegov put je bio ist. Srebrna vrata stajala su otvorena, uokvirena u bjelinu svitanja. Cimmerianac je doao u zeleni vrt uznemiren samo laganim povjetarcem i, kada gaje vjetar koji dolazi sa svitanjem zapuh-nuo svjeim mirisom raskonog zelenila, krenuo je kao ovjek koji se budi iz sna. Nesigurno se okrenuo, kako bi pogledao u mrtvaku kulu iz koje je upravo izaao. Da li je bio oparan ili oduevljen? Da lije sanjao sve to stoje proao? Dok je tako stajao i promatrao, vidio je kako se blistava kula njie u grimiznoj zori, njezin draguljima optoeni vrh blista u izlazeoj svjetlosti, i rui se u svjetlucave krhotine.

Dvorana smrti
Robert E. Howardund & L. Sprague de Camp
Kako je sve vie postajao zasien Gradom Lopova (i Grad Lopova njime) Conanje odlutao prema zapadu u glavni grad Zamore, Grjeni Shadizar. Tu se nadao da e plijen biti bogatiji. Neko vrijeme je bio daleko uspjeniji u krai nego to je bio u Arenjunu premda su ga ene Shadi-zara vrlo brzo oslobodile svega to bi imao uvodei ga zauzvrat u umijee ljubavi. Prie o bogatstvu odvele su ga u oblinje ruevine drevne Larshe, samo nekoliko trenutaka prije skupine vojnika koji su bili poslani sa zadatkom da ga uhite. Prijevoj je bio u mraku, premda je zalazee sunce ostavilo tragove naranastog i utog i zelenog du zapadnog horizonta. Unato ovom raznobojnom tragu, otro oko jo uvijek je moglo razaznati, u tamnim obrisima, kupole i vrhove tornjeva Grjenog Shadizara, grada tamnokosih ena i kula koje su okruivale tajne paukova to su ih nastanjivali - glavni grad Zamore. Kako je sumrak blijedio, prvih nekoliko zvijezda pojavilo se na nebu. Kao da odgovaraju na dogovoreni signal, nekoliko svjetala upalilo se na udaljenim kupolama i tomjevima. Dok se svjetlost zvijezda blijedo i slabo nazirala na nebu, prozori Shadizara izgledali su kao prigueni jantar, koji je nagovjetavao gadna djela. Prijevoj je bio poprilino tih osim to se ulo cvranje nonih kukaca. U ovom trenutku, tiinu je razbijao zvuk ljudi koji su se kretali. Uz prijevoj je dolazila skupina zamorianskih vojnika - pet vojnika u jednostavnim metalnim kapama i konim kaputiima, ukraeni bronanim gumbima, predvoeni asnikom u sjajnom

22

bronanom prsnom oklopu i kacigi s visokom perjanicom napravljenom od dlake iz konjskog repa. Njihovi bronani titnici za potkoljenice ibali su kroz visoku, bujnu travu koja je prekrivala cijeli prijevoj. Sedla su kripala a oruje zvonilo. Trojica su nosila lukove a druga dvojica koplja; kratki maevi visjeli su im sa strane, a korice se kopale na leima. asnik je bio naoruan dugakim maem i bodeom. Jedan od vojnika je promrmljao: "Ako tog Conana uhvatimo ivog, to e se s njim dogoditi?" "Poslat e ga na Yezud kao hranu bogu pauku", rekao je drugi. "Pitanje je, hoemo li biti ivi kako bi mogli pokupiti nagradu koju su nam obeali?" "Ne boji ga se, zar ne?" rekao je trei. "Ja?" Drugi vojnik prezirno je otpuhnuo na te rijei. "Ja se ne bojim niega, ak ni same smrti. Pitanje je, ije smrti? Ovaj lopov nije civilizirani mukarac, ve barbarin, koji posjeduje snagu desetorice. Zato sam otiao sucu i napisao oporuku -" "Veseli me da e tvoji nasljednici dobiti nagradu", rekao je drugi. "Da sam bar i ja razmiljao o tome." "Oh", rekao je onaj koji je prvi govorio, "ve e pronai nekakav izgovor kako bi nas prevarili za nagradu, ak ako i uhvatimo lopova." "Glavni upravitelj mi je osobno obeao", rekao je drugi. "Bogati trgovci i otmjena gospoda koje je Conan opljakao skupili su nagradu. Vidio sam novac vlastitim oima - teka torba prepuna zlata, ovjek bi je jedva mogao podignuti. Nakon tolikog pokazivanja u javnosti, mislim da se ne bi usudili pogaziti vlastitu rije." "Ali pretpostavimo da ga ne uhvatimo", rekao je drugi vojnik. "Bilo je govora o tome da emo neuspjeh platiti glavom." ovjek je podigao glas: "Kapetane Nestor! Stoje to bilo s naim glavama -" "Zaveite ve jednom, svi!" prasnuo je asnik. "Moe vas se uti sve do Arenjuna. Ako se Conan nalazi udaljen od nas u krugu od jednog kilometra, znat e da smo ovdje. Prestanite priati, i pokuajte ii dalje bez galame." asnik je bio mukarac irokih ramena i srednje visine snane tjelesne grae; po danjem svjetlu vidjelo bi se da ima sive oi i svijetlosmeu kosu, proaranu sijedima. Bio je Gunder-manac, iz najsjevernije provincije Aquilonije, udaljene tri tisue kilometara na sjever. Njegov zadatak - uhvatiti Conana mrtvog ili ivog - gaje zabrinjavao. Glavni upravitelj gaje upozorio da, ako ne uspije, moe oekivati otru kaznu - moda ak i krvnikov panj. Sam kralj zahtijevao je da se prijestupnik uhvati, a kralj Zamore nije imao previe strpljenja sa svojim podanicima koji bi doivjeli neuspjeh u misijama. Iz podzemlja im je bilo javljeno daje Conan vien kako ide prema prijevoju ranije tog dana, i Nestorov zapovjednik gaje hitno poslao u pratnji vojnika koji su se u tom trenutku zatekli u barakama. Nestor se nije pouzdavao u vojnike koji su ga pratili. Smatrao ih je hvalisavcima koji bi pobjegli kada bi se suoili s opasnou, i ostavili ga samog. I, premda je Gundermanac bio hrabar ovjek, nije se zavaravao glede vlastitih izgleda u sukobu s ovim okrutnim, ogromnim mladim divljakom. Njegov oklop ne bi mu bio od velike pomoi. Kako je blijeda svjetlost na zapadu jenjavala, tama je postajala sve dublja a prijevoj sve ui, strmiji i kamenitiji. Iza Nestora, ovjek je opet poeo mrmljati: "Ne dopada mi se ovo. Ovaj puteljak vodi nas u ruevine Uklete Larshe, gdje duhovi drevnih predaka vrebaju kako bi progutali prolaznike. A u tom gradu se nalazi, pria se, Dvorana Smrti -" "Zavei!" Nestor je zastao i okrenuo se prema vojnicima. "Ako -" U tom trenutku, asnik se spotaknuo preko ueta koje je bilo razapeto preko puteljka i tresnuo u travu. ulo se pucanje savijenog kolca koji je bio duboko u zemlji, i ue se opustilo. Uz zagluujuu buku masa kamenja i praine poela se kotrljati niz obronke na desnoj strani. im je Nestor skoio na noge, kamen veliine ljudske glavi pogodio gaje ravno u oklop i opet ga sruio. Jo jedan kamen udario gaje u kacigu, dok su ga manji komadii stijena udarali po rukama i nogama. Iza njega su se uli krikovi i kamenje kako udara o metal. Nakon toga, zavladala je tiina. Nestor je stao na noge, iskaljao prainu iz plua, i gledao okolo da vidi to je to palo na njih. Nekoliko koraka iza njega, velika kamena gromada blokirala je prijevoj od jedne do druge okomite stijene. Pribliavajui se ugledao je ljudsku ruku i stopalo kako se naziru u kru. Viknuo je, ali nitko se nije odazvao. Kad je dotaknuo ljude koji su leali pod kamenjem, shvatio je da u njima vie nema ivota. Kamena lavina koja se oslobodila kada je zapeo o ue, ubila je sve vojnike u njegovoj pratnji. Nestor je opipao vlastito tijelo da vidi koliko je povrijeen. inilo se da su mu sve kosti cijele, premda je oklop koji je nosio bio potrgan na vie mjesta i zaradio je nekoliko gadnih masnica. Ljut toliko daje imao osjeaj da mu krv kljua u ilama, zgrabio je svoju kacigu i sam krenuo pratei Conanov trag. Neuspjeh u pokuaju hvatanja lopova bio bi dovoljno lo ve sam po sebi; ali ako bi jo priznao gubitak ljudi koji su mu bili u pratnji, mogao je predvidjeti da ga eka dugotrajna i bolna smrt. Njegova jedina nada bila je da dovede Conana - ili bar donese njegovu glavu. S maem u ruci, Nestor se epajui uspinjao uz beskrajni zavojiti prijevoj. Svjetlost stoje dolazila s neba pokazala mu je daje mjesec to se nalazio iza njega bio gotovo pun. Naprezao je oi gledajui u sve oko sebe, oekujui barbarinov napad s lea.

23

Prijevoj je postajao nii a okomite stijene manje strme. Vododerine su se vidjele s lijeve i desne strane prijevoja, dok je puteljak bio neravan i kamenit, i Nestor je bio sav izgreban od otrog kamenja i grmlja. Nakon nekog vremena puteljak se potpuno izgubio u kamenju. Penjui se uz manju strminu, Gundermanac se naao na rubu zaravni, okruene visokim planinama. Nedaleko od njega, kao slonovaa u blistavoj mjeseevoj svjetlosti, uzdizale su se zidine Larshe. Masivna ulazna vrata stajala su ravno ispred njega. Vrijeme je nagrizlo rubne dijelove izvan zidina, a oko njih dizali su se napola razrueni krovovi i tornjevi. Nestor je zastao. Za Larshu se govorilo da je beskrajno stara. Ako je za vjerovati priama, postojala jo u vrijeme Kataklizme, kada su preci Zamorianaca, Zhemri, stvarali otok polu-civilizacije u moru barbarizma. Prie o smrti koja je vrebala u ovim ruevinama bile su rasprostranjene na bazarima Shadizara. Koliko je Nestor mogao shvatiti, nijedan od ljudi, a bilo ih je dosta, koji su, u davna vremena, napali ruevine traei blago za koje se prialo da tu postoji, nikada se nije vratio. Nitko nije znao u kojem obliku bi se opasnost pojavila, jer nitko nije preivio da bi mogao ispriati. Desetljee prije toga, kralj Tiridates poslao je skupinu svojih najhrabrijih ljudi, usred dana, u grad, dok je sam kralj ekao s vanjske strane zidina. uli su se krikovi i zvukovi borbe, i onda - nita. Ljudi koji su ekali vani jednostavno su pobjegli, a Tiridates i njegova pratnja pobjegli su zajedno s njima. To je bio posljednji pokuaj rjeavanja tajne koju je skrivala Larsha upotrebom vee vojne sile. Premda je Nestor patio od uobiajene pohlepe za nezaraenim bogatstvom svojstvene za plaenika, nije bio nesmotren. Godine koje je proveo kao vojnik u kraljevstvima izmeu Zamore i njegove domovine nauile su ga oprezu. Dok je ekao, vaui opasnost i alternative, ono stoje ugledao ukopalo gaje na mjestu. Uz sami zid, ugledao je lik ovjeka, kako se prikrada ulaznim vratima. Iako se ovjek nalazio predaleko da bi mu mogao prepoznati lice u svjetlosti mjeseine, nije mogao pogrijeiti gledajui ga kako se kree kao pantera. Conan! Ispunjen bijesom koji je rastao sve vie, Nestor je krenuo naprijed. Brzo je hodao, drei svoje korice kako se ne bi ulo zveckanje metala. Ali, koliko god se tiho kretao, osjetljive bar-barinove ui su ga ipak ule. Conan se brzo okrenuo, i njegov ma izletio je iz korica. Onda, kada je shvatio da ga slijedi samo jedan neprijatelj, Cimmerianac je stao. Kad se Nestor pribliio, poeo ga je paljivo promatrati. Zapaao je svaki detalj na njegovoj pojavi. Conan je bio visok prilino preko metar i devedeset, i njegova pohabana tunika nije mogla sakriti otre obrise snanih miia. Kona vrea visjela je najednom remenu prebaenom preko ramena. Lice mu je bilo mlado ali tvrdo, uokvireno ravno odrezanom gustom crnom kosom. Nijedna rije nije bila izgovorena. Nestor je ekao da uhvati dah i udari ga postrance po ogrtau, i u tom trenutku Conan se bacio na starijeg mukarca. Dva maa bljesnula su kao munja obasjani mjeseinom dok su zvuk metala i snani udarci otrica prekidali grobnu tiinu. Nestor je bio iskusniji borac, ali zahvati i zasljepljujua brzina njegovog protivnika potpuno su eliminirali tu prednost. Conanov napad bio je elementaran i neodoljiv kao tornado. Lukavo uzvraajui udarce, Nestor je bio prisiljen na povlaenje, korak za korakom. Stisnutim oima promatrao je protivnika, ekajui da ga napadne kada bi ga umor usporio. Ali inilo se da Cimmerianac ne zna za umor. Zamahnuvi maem ispred sebe, Nestor je prerezao Cona-novu tuniku, ali nije ga dotaknuo po koi. Slijepo uzvraajui, vrh Conanovog maa preao je preko Nestorovih prsa, i ostavio urezani trag u bronanom oklopu. Kad se Nestor povukao korak unatrag pred jo jednim bijesnim napadom, kamen mu se izmaknuo pod nogama. Conan je zamahnuo ravno u protivnikov vrat. Daje ma iao pravcem koji mu je bio namijenjen, Nestorova glava odvojila bi se od ramena, ali, kada je posrnuo, ma je pogodio kacigu s perjanicom. uo se tupi zvuk metala, i Nestor se sruio na zemlju. Duboko diui, Conan je koraknuo naprijed spreman na sljedei napad. Njegov progonitelj leao je nepokretan dok mu je krv curila iz razvaljene kacige. Pretjerana mladalaka samouvjerenost u vlastitu sposobnost nagnala je Conana da povjeruje kako je ubio svog protivnika. Stavio je ma u korice, i okrenuo se prema gradu iz drevnih vremena. Cimmerianac se pribliio vratima. Sastojala su se od dva masivna krila, dva puta via od ovjeka, napravljena od drveta debljine tridesetak centimetara obloenog broncom. Conan je gurnuo krila, gunajui, ali nita se nije dogodilo. Izvukao je ma i udario po bronci s kuglom na drci maa. Po mjestu gdje se na vratima nalazilo uleknue Conan je pretpostavio daje drvo istrunulo; ali sloj bronce bio je predebeo da bi proao kroz njega bez da oteti rub otrice na mau. A postojao je i laki nain. Trideset koraka sjeverno od ulaznih vrata, zid se uruio tako da se najnia toka nalazila manje od sedam metara iznad zemlje. U isto vrijeme, hrpa otpadaka nabacana uz podnoje zida uzdizala se do visine od preko dva metra pokraj uruenog dijela.

24

Conan se pribliio, uzmaknuo nekoliko koraka i onda potrao. Skoio je na hrpu otpadaka, bacio se u zrak i uhvatio za razrueni rub. Uz gunanje, napor i grebanje preao je preko ruba, zanemarujui ogrebotine i modrice. Krenuo je prema gradu. Unutar zidina nalazila se istina, gdje se zelenilo stoljeima borilo protiv drevnog poploanog poda. Ploe koje su prekrivale pod bile su oteene i izdignute. Izmeu njih, trava, korov i nekoliko zakrljalih stabala uspjelo je nekako pronai nain da preivi u toj divljini. Iza istine leale su ruevine jednog od siromanijih dijelova grada. Ovdje su se nalazile jednostavne kolibe napravljene od blata koje su sada leale ispod velikih naslaga smea. Iza njih, dok su se bijelile u svjetlosti mjeseine, Conan je razaznao bolje ouvane kamene graevine - hramove, palae, i kue plemia i bogatih trgovaca. Kao i mnoge drevne ruevine, i ovu je okruivala aura zla naputenog grada. Napregnuto oslukujui, Conan je pozorno gledao lijevo i desno. Nita se nije micalo. Jedini zvuk koji se mogao uti bilo je cvranje cvraka. Conan je, isto tako, morao uti prie o prokletstvu koje je opsjedalo Larshu. Premda je natprirodno izazvalo panian, atavistiki strah u njegovoj barbarskoj dui, ovrsnuo je samog sebe milju da, kada natprirodno uzme materijalni oblik, moe biti ranjeno ili ubijeno materijalnim orujima, kao bilo koji ovjek ili zvijer. Nije doao ovako daleko da bi ga od njegove nakane da se doepa blaga sprijeio ovjek, zvijer ili demon. Prema priama, navodna bogatstva Larshe leala su u kraljevskoj palai. vrsto drei drku maa lijevom rukom, mladi lopov skoio je preko razruenog zida. Trenutak kasnije, krio si je put kroz zavojite ulice prema sreditu grada. Iao je tiho kao sjena. Ruevine su ga okruivale sa svih strana. Tu i tamo bi ga proelja kua koja su se sruila na ulicu prisilila da se penje preko gomila cigle i mramora. Mjesec u treoj etvrti sada se visoko uzdizao na nebu, bacao je tajanstvenu svjetlost u kojoj su se kupale ruevine. S Cimmerianeve desne strane uzdizao se hram, djelomice razruen ali portal kojeg su pridravala etiri masivna mramorna stupa, jo uvijek je bio netaknut. Du ruba krova, red grotesknih ivotinjskih likova isklesanih u mramoru gledalo je u njega - kipovi udovita iz davnih vremena, pola demoni a pola zvijeri. Conan se pokuao prisjetiti dijelova legende koju je jednom uo u krmi u Maulu, koja se odnosila na naputanje Larshe. Prialo se o nekakvom prokletstvu koje je bacio ljutiti ovjek, prije puno stoljea, kao kaznu za djela koja su bila toliko zla da su zloini i poroci Shadizara u usporedbi s tim izgledali kao vrline . Opet je krenuo prema sreditu grada, ali sada je uoio neto jako udno. Njegove sandale poele su se lijepiti za pod, kao daje bio prekriven toplom smolom. Potplati su se teko odvajali kada bi podigao nogu. Stao je i opipao tlo. Bilo je prekriveno tankim slojem bezbojne, ljepljive tvari, sada gotovo suhe. S rukom na drci, Conan je gledao oko sebe u svjetlosti mjeseine. Ali do njegovih uiju nije dopirao nikakav zvuk. Opet je krenuo naprijed. Opet su se ule njegove sandale kada je digao nogu. Stao je, i okrenuo glavu. Mogao se zakleti da mu je iz daljine slian zvuk dopro do uiju. Na trenutak je pomislio da se radi samo o odjeku njegovih vlastitih koraka. Ali ve je proao napola srueni hram, i u ovom trenutku oko njega nije bilo nikakvih zidova od kojih bi se odbijao zvuk. Opet je krenuo naprijed, i opet stao. Opet je uo isti zvuk, i ovaj put nije prestao kada se on zaustavio. Zapravo, postao je glasniji. Njegove osjetljive ui odredile su da dolazi iz smjera tono ispred njega. Kako nije mogao vidjeti da se ita mie u ulici ispred njega, izvor zvuka sigurno se mora nalaziti u pokrajnjoj ulici ili u jednoj od ruevnih graevina. Zvuk se pojaao u nekakvo udno, neopisivo itanje. ak su i Conanovi elini ivci bili uzdrmani dok je napeto ekao da se ukae onaj kojeg je do sada samo uo. Napokon, iza sljedeeg ugla, pojavila se velika, tanka masa, leprozno sive boje. Dola je u ulicu ispred njega i brzo napredovala u njegovom smjeru, u tiini osim zvuka koji je dolazio iza svakog udno koordiniranog koraka kojim se kretala. Na prednjem kraju isticao se par rogova, dugih barem tri metra, a ispod tih dugakih bio je jo jedan par kraih. Dugaki rogovi okretali su se lijevo i desno i Conan je vidio da su na njihovim krajevima smjetene oi. Stvorenje je bilo, zapravo, sporo, kao bezopasni vrtni pu koji iza sebe ostavlja balavi trag dok luta nou. Ovaj pu, meutim, bio je petnaest metara dugaak i irok u sredini koliko je Conan bio visok. Jo k tome, kretao se brzinom kojom je ovjek mogao trati. Smrad koji je irio oko sebe osjeao se u zraku i prije no to bi se pojavio. Paraliziran zaprepaujuim prizorom, Conan je buljio u ogromnu masu gumastog tijela koje se sputalo prema njemu. Pu je isputao zvuk koji je liio na pljuvanje, samo tisuu puta jai. Konano se pomaknuo, i odskoio u stranu. Kako se maknuo, mlaz tekuine doletio je kroz mrak i tono pogodio mjesto na kojem je stajao. Siuna kap pala mu je na rame i odmah je osjetio kako ga ari.

25

Conan se okrenuo i potrao u smjeru iz kojeg je doao, njegove dugake gole noge bljeskale su na mjeseini. Opet se morao penjati preko hrpe graevnog materijala. Mogao je uti da se pu nalazi odmah iza njega. Moda je iao bre. Nije se usudio okrenuti i pogledati, da se ne bi spotakao preko kakvog komada mramora i pao; udovite bi bilo iznad njega prije nego bi uspio ustati. Opet se uo taj isti zvuk slian pljuvanju. Conan se mahnito bacio u stranu; opet je mlaz tekuine proao pokraj njega. ak kada bi i mogao stalno biti ispred pua sve do gradskih zidina, sljedei mlaz sigurno bi ga pogodio. Conan je zamaknuo iza sljedeeg ugla kako bi ostavio prepreke izmeu sebe i svog neprijatelja. Trao je niz usku zavojitu ulicu, i skrenuo iza drugog ugla. Znao je da se izgubio u labirintu ulica, ali najvanije mu je bilo skretati iza uglova kako ne bi pruio priliku svom protivniku za jo jedan dobar pogodak. Ljepljivi zvuk koraka i smrad govorili su mu da prati njegov trag. U jednom trenutku, kada je stao kako bi doao do daha, pogledao je unatrag i vidio je pua kako zamie iza posljednjeg ugla gdje je skrenuo. Nastavio je dalje, izmiui lijevo-desno kroz labirint drevnog grada. Ako ne moe biti bri od udovita, moda bi ga mogao izmoriti. Znao je da bi ovjek mogao due izdrati u tranju na duge pruge od gotovo bilo koje ivotinje. Ali inilo se da je pu neumoran. Neto mu se u graevini pokraj koje je prolazio uinilo poznatim. Tada je shvatio da se pribliava napola sruenom hramu pokraj kojeg je prolazio prije nego to se susreo s puem. Brzim pogledom otkrio je da se spretan ovjek moe popeti na gornje dijelove graevine. Conan se popeo na hrpu smea do vrha uruenog zida. Skaui od kamena do kamena, popeo se do neravnog ruba zida preko kojeg je doao do neoteenog dijela koji je stajao okrenut prema ulici. Naao se na produetku krova iza reda mramornih grotesknih likova. Pribliio im se laganim korakom, pazei da se napola srueni krov ne urui pod njegovom teinom i obilazei rupe kroz koje bi ovjek vrlo lako pao u donje odaje. Zvuk i smrad pua doprli su do njega kroz ulicu. Shvativi daje izgubilo trag i nesigurno kojim putem se treba vratiti, bie se zaustavilo ispred hrama. Vrlo oprezno - jer je bio siguran da bi ga bie lako moglo vidjeti pod mjeseinom - Conan je kradi-mice promatrao ulicu skriven iza jednog kipa. Onda je ogromna siva masa legla, dok je mjesec bacao svjetlo na nju. Oi su joj neprekidno gledale lijevo i desno, traei plijen. Ispod njih, krai rogovi kretali su se naprijed i natrag neto iznad povrine tla, kao da pokuavaju nanjuiti Cimmerianev trag. Conan je bio siguran da e pu uskoro otkriti njegov miris. Nije sumnjao da bi se mogao popeti uz bone zidove graevine jednako spretno kao to je to i on napravio. Naslonio se rukom na groteskni mramorni lik - kip iz nonih mora s ljudskim tijelom, krilima imia, i glavom reptila - i gurnuo ga. Kip se pomaknuo uz jedva ujan zvuk. Na to su se kratka pueva ticala digla u zrak prema krovu hrama. Primakao je glavu i savio tijelo u otri luk. Glava se pribliila proelju hrama i poela kliziti uz jedan od velikih stupova, tono ispod mjesta gdje je Conan stajao pognut i stisnutih zuba. Ma ne bi bio, razmiljao je Conan, od velike koristi u borbi s takvim udovitem. Kao i drugi nii oblici ivota, moglo je preivjeti ozljedu koja bi vie bie ubila istog trenutka. Glava udovita penjala se uz stup, oi su nemirno gledale lijevo i desno. Uskoro bi se glava trebala pojaviti na rubu krova dok e mu najvei dio tijela jo uvijek leati na ulici. Conan je shvatio to mora napraviti. Bacio se prema grotesknom kipu. Snano ga je gurnuo i kip se zakotrljao preko ruba krova. Umjesto da se uje uobiajeni tresak kakav bi nastao kada bi tolika masa mramora pala na ulicu, uo se samo vlaan, lagani zvuk, nakon kojeg se zauo mukli udarac kada je prednji dio pua pao natrag na zemlju. Kad se Conan usudio pogledati preko ruba, ugledao je kip utonuo u puevo tijelo sve dok ga nije gotovo cijelog prekrilo. Ogromna, siva masa se svijala i udarala oko sebe kao crv na ri-barevoj udici. Hram je podrhtavao od udaraca repom; negdje u unutranjosti nekoliko slabijih kamenih blokova palo je uz tresak. Conan se pitao da li e se sve uruiti ispod njega za nekoliko trenutaka, i da li e ostati zakopan u ruevinama. "Toliko od mene!" promrmljao je Cimmerianac. Iao je uz groteskne kipove sve dok nije pronaao jo jedan koji se klimao, a nalazio se tono iznad glave udovita. I taj je odletio dolje i tono pogodio svoj cilj. Trei je bio neprecizan i razbio se uz tresak o kameni pod. etvrti, manji kip, koji je podigao crpei svu snagu iz snanih miia, odletio je tako da je pogodio udovite ravno u glavu. Kako su se trzaji smirivali, Conan je bacio preko ruba jo dva kipa. Kada se tijelo prestalo griti, spustio se na ulicu. Oprezno se pribliio ogromnoj, smrdljivoj masi s isukanim maem. Napokon, prikupljajui svu hrabrost, gurnuo je ma u sluzavo tijelo. Tamni iscjedak je iscurio, i greviti trzaj proao je mokrom, sivom koom. Ali, premda su neki dijelovi jo uvijek mogli zadrati znakove nezavisnog ivota, pu kao cjelina bio je mrtav. Conan je i dalje bijesno zamahivao maem kada gaje glas koji je uo iza sebe natjerao da se okrene. Rekao je:

26

"Imam te ovaj put!" Bio je to Nestor, pribliavao mu se s maem u ruci, s krvavim zavojem oko glave umjesto kacige. Gundermanac je stao kad je ugledao pua. "Tako mi Mitre! Stoje ovo?" "To je duh Larshe", rekao je Conan, govorei zamorianski barbarskim naglaskom. "Proganjao me kroz pola grada prije nego to sam ga ubio." Budui je Nestor stajao ne vjerujui, Cimmerianac je nastavio: "to ti radi ovdje? Koliko puta te moram ubiti da bi ostao mrtav?" "Vidjet e koliko sam mrtav", mrmljao je Nestor i zakri-pao zubima diui ma i pripremajui se na borbu. "to se dogodilo tvojim vojnicima?" "Lee mrtvi ispod kamene lavine koju si ti pripremio, mrtvi kao to e i ti uskoro biti -" "Sluaj, budalo!" rekao je Conan. "Zato gubi snagu na borbu maem, kada ovdje ima vie bogatstva nego to ga nas dvojica moemo odnijeti odavde - ako je istina ono to se govori? Ti si ovjek koji ima vjete ruke; zato mi se ne pridrui u pljakanju bogatstva Larshe umjesto to se eli boriti sa mnom?" "Moram obaviti svoju dunost i osvetiti moje ljude! Brani se, bez obzira jesi li pas ili barbarin!" "Tako mi Croma, borit u se ako e htjeti!" muklo je mrmljao Conan, i pripremio ma. "Ali razmisli, ovjee! Ode li natrag u Shadizar, razapet e te zato to si izgubio svoj odred - ak ako i donese moju glavu, to mislim da nee. Ako je i jedan jedini dio prie istinit, dobit e od svog dijela plijena vie nego to e zaraditi za sto godina radei kao plaeniki zapovjednik." Nestor je spustio ma i koraknuo unatrag. S ada je stajao bez rijei, duboko razmiljajui. Conan je dodao: "Osim toga, nikada nee napraviti prave vojnike od onih mlakonja u Zamori!" Gundermanac je uzdahnuo i spremio ma u korice. "U pravu si, proklet bio. Dok ova pustolovina ne bude gotova, borit emo se rame uz rame i podijeliti plijen na jednake dijelove, zar ne?" Na to je pruio ruku. "Dogovoreno!" rekao je Conan, rukujui se. "Budemo li morali bjeati i pritom se razdvojili, nai emo se na fontani Minus." Kraljevska palaa Larshe stajala je u samom sreditu grada, usred velikog trga. To je bila graevina koja se nije raspala s vremenom, a iz vrlo jednostavnog razloga. Bila je isklesana iz jednog komada stijene ili manjeg kamenog breuljka koji je nekada naruavao ravninu platoa na kojem se Larsha nalazila. Graevina je bila vrlo precizno napravljena, ali ju je trebalo pogledati izbliza kako bi se vidjelo da to nije obian nain gradnje. Crte uklesane u crnoj, bazaltnoj povrini oponaale su mjesta na kojima su se spajali klesani blokovi. Polagano koraajui, Conan i Nestor buljili su u mranu unutranjost. "Trebat e nam svjetlo", rekao je Nestor. "Ne bih se elio sresti s jo jednim ovakvim puem u mraku." "Ne osjeam miris jo jednog pua", rekao je Conan, "ali bogatstvo bi moglo imati jo nekog uvara." Vratio se natrag i sjeo na borove mladice koje su rasle iz izlomljenog poda. Ispruio je ruke, dohvatio nekoliko grana i otrgnuo ih. Dugakim noem sloio je hrpu granja, i zapalio vatru uz pomo kremena i elika. Zatim je maem raskolio dvije cjepanice i rezao ih dok se nisu pretvorile u trijee i bacio na vatru. Drvo prepuno smole gorjelo je jakim plamenom. Dodao je jednu baklju Nestoru, i njih dvojica gurnuli su za pojas jo po jedan rezervni komad drveta. I onda, isukanih maeva, opet su se pribliili palai. U unutranjosti nadsvoenog prolaza, iskriavi uti pla-meni jezici baklji odbijali su se o savreno ravne zidove od crnog kamena; ali na podu je leala praina debela nekoliko centimetara. Nekoliko imia, koji su visjeli s kamenih siga koje su bile uklesane u svod, ljutilo su skviali i odletjeli u dublji mrak. Proli su izmeu kipova uasavajueg izgleda, smjetenih u udubljenjima na drugoj strani. Mrani hodnik ukazao se s druge strane. Proli su preko sobe s prijestoljem. Prijestolje, isklesano od istog crnog kamena kao i ostatak graevine, jo uvijek je stajalo. Druge stolice i leajevi, napravljeni od drveta, istrunuli su i pretvorili se u prainu, ostavljajui samo ostatke avala, metalnih ornamenata i poludragog kamenja na podu. "Mora da lei naputeno ve tisuu godina", proaptao je Nestor. Proli su kroz nekoliko odaja, koje su mogle biti kraljeve privatne prostorije; ali zbog odsustva bilo kakvog pokustva bilo je nemogue tvrditi sa sigurnou. Nali su se pred vratima. Conan je stavio svoju baklju uz sama vrata. To su bila izdrljiva vrata, smjetena u kameni dovratak i napravljena od masivne drvene grae, povezane meusobno zelenim bakrenim konzolama. Conan je gurnuo vrata maem. Otrica je lako prola kroz drvo; neto drvene praine i komadia drveta, blijede boje u svjetlosti baklje, palo je na pod. "Trulo je", gunao je Nestor, udarajui nogom. izma mu je prola kroz drvo gotovo jednako lagano kao i Conanov ma. Bakreni okov uz glasan tresak pao je na pod. Za samo nekoliko trenutaka pretvorili su trule oblice u drvenu prainu. Stali su, drei baklje ispred sebe. Svjetlo, odbijajui se o srebro, zlato, i dragulje treperilo je osvjetljavajui im lice. Nestor je krenuo kroz otvor, i onda se tako naglo povukao da je udario u Conana. "Ljudi su unutra!" proitao je.

27

"Da vidimo." Conan je gurnuo glavu u otvor i pogledao lijevo i desno. "Mrtvi su. Idemo!" Kad su uili unutra, stajali su i buljili oko sebe sve dok im baklje nisu dogorjele do prstiju pa su morali zapaliti nove. U prostoriji, uz zidove, sedam ogromnih ratnika, svaki od njih barem dva i pol metra visok, sjedilo je u stolicama. Glave su im bile naslonjene na uzglavlja na stolicama a usta irom otvorena. Imali su bogato ukraene konjske orme koje su pripadale davnim vremenima; njihove bakrene kacige i bakreni ukrasi na oklopima bili su zeleni od traga koj e j e vrij eme ostavilo na nj ima. Koa im je bila smea i izgledala navoteno, kao koa kakvu imaju mumije, a sijede brade visjele su im sve do struka. Helebarde s bakrenim otricama i koplja bila su prislonjena uza zid pokraj njih ili leala na podu. U sredini sobe dizao se oltar od istog crnog bazalta kao i ostatak palae. Pokraj oltara, na podu, lealo je nekoliko krinja s draguljima. Drvo od kojeg su ove krinje bile napravljene bilo je trulo; otvorili su ih i blistavi dragulji rasuli su se po podu. Conan je koraknuo i priao blie jednom od nepominih ratnika i dotakao ovjekovu nogu vrhom maa. Tijelo je mirno lealo. Mrmljao je: "Mora da su ih preci mumificirali, rekli su mi da to rade sveenici u Stygiji sa svojim mrtvima." Nestor je nemirno gledao u sedam nepominih likova. Slaba svjetlost koju su davale baklje inila se nedostatnom da otjera duboki mrak. Blok crnog kamena u sredini prostorije uzdizao se do visine struka. Na njegovoj ravnoj, glatkoj povrini, ucrtan u uskim trakama slonovae, nalazio se dijagram od isprepletenih krugova i trokuta. Cjelina je tvorila sedmerokraku zvijezdu. Praznine izmeu linija bile su oznaene simbolima nekakvog pisma koje Conan nije prepoznao. Mogao je itati zamorianski i pisati ga donekle, i povrno je poznavao hvrkanianski i corinthski; ali ovi kriptiki uklesani likovi nadilazili su njegovo znanje. U svakom sluaju, vie su ga zanimale stvari koje su leale na vrhu oltara. Na svakom vrhu sedmerokrake zvijezde, blijete-i u crvenom, treperavom svjetlu baklji, leao je veliki, zeleni dragulj, vei od kokojeg jajeta. U sredini dijagrama stajao je zeleni kipi zmije uzdignute glave, na prvi pogled napravljene od zada. Conan je primaknuo svoju baklju kako bi bolje pogledao sedam velikih, blistavih dragulja. "Hou ove", gunao je. "Ti moe uzeti ostatak." "Ne, nee!" prasnuo je Nestor. "Oni vrijede vie nego sve drugo blago u ovoj prostoriji zajedno. Ja u ih uzeti!" Meu njima se odjednom stvorila napetost, i obojica su slobodnom rukom uhvatila drku maa. Neko vrijeme su tako stajali u tiini, gledajui jedan u drugog. Onda je Nestor rekao: "Onda emo ih podijeliti, kao to smo se i dogovorili." "Ne moe podijeliti sedam na dva dijela", rekao je Conan. "Onda emo baciti jedan od ovih novia. Pobjednik uzima sedam dragulja, a drugi e pokupiti ostatak. Slae li se?" Conan je dohvatio novi iz jedne od gomila gdje je prije stajala krinja. Premda je znao dobro raspoznavati novie a to je nauio zahvaljujui svojoj karijeri lopova, ovo mu je bilo potpuno nepoznato. Na jednoj strani nalazilo se lice, meutim da li je bilo lice ovjeka, demona ili sove, nije mogao pogoditi. Druga strana bila je prekrivena istim simbolima koji su se nalazili na oltaru. Conan je novi pokazao Nestoru. Dva lovca na blago pro-gunala su neto u znak potvrde dogovora. Conan je bacio novi u zrak, uhvatio ga i poloio na lijevu nadlanicu. Ispruio je ruku, s noviem jo uvijek prekrivenim desnom rukom, prema Nestoru. "Glava", rekao je Gundermanac. Conan je maknuo ruku s novia. Nestor je pogledao i pro-gunao: "Ishtar je ukleo ovo mjesto! Pobijedio si. Pridri moju baklju na trenutak." Conan, na oprezu napravi li ijedan sumnjiv pokret, uhvati baklju. Ali Nestor je samo popustio remen koji je pridravao njegov ogrta i rairio ga po pranjavom podu. Poeo je skupljati zlato i dragulje sa gomile na podu i stavljati ga na hrpu na ogrtau. "Nemoj se previe natovariti jer nee moi trati", rekao je Conan. "Jo nismo otili odavde, eka nas dugotrajno hodanje do Shadizara." "Moi u", rekao je Nestor. Uhvatio je krajeve ogrtaa i zavezao ih, prebacio preko lea tu improviziranu torbu, i ispruio ruku da uzme svoju baklju. Conan mu je dodao baklju i stao pred oltar. Jednog po jednog uzeo je velike, zelene dragulje i stavio ih u konu vreu koja mu je visjela preko ramena. Kada je uzeo svih sedam s vrha oltara, stao je, i pogledao zmiju od zada. "Za ovo bih mogao dobiti dobru cijenu", rekao je. Digao je i nju, i stavio u konu torbu. "Zato ne uzme jo zlata i dragulja koji su ostali. Ja sam uzeo koliko mogu nositi." "Ti ima najbolje", rekao je Conan. "Osim toga, ne treba mi vie. ovjee, s ovim mogu kupiti kraljevstvo! Ili barem vojvodstvo, i sve vino koje mogu popiti i ene -"

28

Zvuk je natjerao pljakae da se okrenu, divljeg pogleda. Uz zidove, sedam mumificiranih ratnika vraalo se u ivot. Glave su im se uzdigle, usta zatvorila, a zrak ulazio u njihova drevna, isuena plua. Zglobovi su im pucketali kao hravi okovi kada su uzeli u ruke koplja i helebarde i digli se na noge. "Bjei!" viknuo je Nestor, bacajui svoju baklju na najblieg diva i izvlaei ma. Baklja je udarila diva po prsima, pala na pod i ugasila se. Conan je imao obje ruke slobodne, tako daje mogao drati baklju i izvui ma. Svjetlo preostale baklje slabano je osvjetljavalo zelenilo na starim bakrenim kacigama kada su se divovi pribliili. Conan se sagnuo pred helebardom i udario postrance po koricama maa. Izmeu njega i vrata, Nestor se borio s divom koji se kretao tako da ih sprijei u bijegu. Gundermanac se borio i estoko udarao, uzvraao udarce po neprijateljevim bedrima. Otrica maa je pogodila cilj, ali izgledalo je kao da ree drvo. Div je zateturao i Nestor je navalio na sljedeeg. Vrh koplja odbio se od izgrebene povrine njegovog oklopa. Divovi su se sporo kretali, inae bi lovci na bogatstvo po-padali prije nego to bi stigli uzvratiti prvi napad. Skaui, izmiui i neprestano se vrtei, Conan je izbjegao udarce koji bi ga u sekundi onesvijestili i za as bi se naao na podu. Svaki put njegov ma udarao bi u drveno tijelo njegovih protivnika. Udarac koji bi ubio ili onesposobio ivog ovjeka, ove prikaze iz drugog vremena samo je malo usporio. Zamahnuo je maem i odrezao aku jednom od napadaa, osakatio ga tako daje morao ispustiti koplje. Izbjegao je udarac drugog koplja i svom snagom udario diva po zglobu na nozi. Otrica je prola do pola kosti, i div se sruio na pod "Van!" vikao je Conan, skaui preko tijela koja su leala po podu. On i Nestor jurili su kroz vrata i kroz dvorane i odaje. Na trenutak se Conan bojao da su se izgubili, ali ugledao je odbljesak svjetlosti u daljini. Bez daha su protrali kroz glavna vrata palae. Iza njih ulo se lupetanje i teki koraci divovskih uvara. Iznad njih, nebo je bljedilo a zvijezde nestajale kad je poelo svitati. "Idemo prema zidinama", dahtao je Nestor. "Mislim da smo im pobjegli." Kada su se odmaknuli od palae, Conan se osvrnuo. "Pogledaj!" viknuo je. Jedan po jedan, divovi su izlazili iz palae. Ijedan po jedan, kako su dolazili na sve jae svjetlo, padali su na pod i pretvarali se u prainu, ostavljajui iza sebe samo kacige, oklope i ostatke odjee. "Dakle, to je bilo to", rekao je Nestor. "Ali kako emo se vratiti natrag u Shadizar a da nas ne uhite? Trebat e nam vie od jednog dana." Conan se nacerio. "Postoji nain na koji moemo ui, a koji znamo samo mi lopovi. Blizu sjeveroistonog ugla nalazi se hrpa drvea. Ako pronjuka oko grmlja koje raste pred zidinama, nai e vrstu poprenog podzemnog kanala - mislim da slui odvodu vode iz grada za vrijeme velikih kia. Nekada je bio zatvoren eljeznim reetkama, ali su zahrale. Ako nisi prede-beo, moi e se provui. Izai e van na mjestu gdje ljudi bacaju smee iza kua koje su sruene." "Dobro", rekao je Nestor. "Ja u -" Prekinula gaje glasna tutnjava. Zemlja se izdigla i podrhtavala, bacilo gaje na zemlju dok je Conan posrtao. "Pazi!" urlao je Conan. Kad je Nestor poeo puzati, Conan gaje uhvatio za ruku i povukao ga natrag na sredinu trga. Kako je to napravio, zidovi oblinjih graevina su pali i rasuli se po cijelom trgu. Pali su tono na mjesto na kojem su njih dvojica stajali prije toga, ali jaina udarca izgubila se u grmljavini potresa. "Bjeimo odavde!" vikao je Nestor. Pratei mjesec, sada nisko na zapadnom dijelu neba, trali su u cik-cak liniji kroz ulice. Na svakoj strani zidovi i stupovi su se naginjali, poeli pucati i ruili se. Buka je bila zagluujua. Dizali su se oblaci praine i bjegunci su jedva mogli disati od kalja. Conan se bacio iza jedne zapreke i izbjegao da bude zatrpan pod ruevinama hrama koji se pred njegovim oima pretvorio u prainu. Posrtao je dok mu je zemlja pod nogama neprestano podrhtavala. Penjao se uz gomile ruevina, neke stare, a neke od prije nekoliko trenutaka. Luaki je bjeao ispod stupa koji se upravo ruio. Komadii kamenja i cigle su ga pogodili; jedan mu je napravio otvorenu ranu na bradi. Drugi gaje pogodio u potkoljenicu, i psovao je sve bogove svih zemalja u kojima je ikad bio. Na kraju se doepao gradskih zidina. To vie nije bio zid, zahvaljujui potresu sada je to bila samo niska prepreka od sruenog kamenja. epajui, kaljui i dahui, Conan se popeo na zidi i okrenuo se prema gradu. Nestor nije vie bio s njim. Vjerojatno je, mislio je, Gundermanac zavrio pod nekakvim zidom. Oslukivao je, ali nije uo nikakav jauk ili poziv u pomo. Tutnjava u zemljinoj utrobi i ruenje graevina je prestalo. Svjetlost mjeseine obasjavala je veliki oblak praine koji se nadvio nad gradom. Onda je puhnuo lahor koji dolazi u svitanje i polako raistio zrak iznad grada.

29

Sjedei na vrhu nekadanjih zidina, Conan je gledao u ostatke nekadanje Larshe. Sada je grad izgledao potpuno drugaije nego kada je uao u njega. Nijedna graevina nije ostala itava. ak se i palaa od monolita crnog bazalta, gdje su on i Nestor pronali svoje blago, sruila i pretvorila u gromade crnog kamena. Conan je za sada odustao od vraanja u palau da bi pokupio ostatak blaga; ostavio je to za neka budua vremena. itava vojska radnika bila bi potrebna za raiavanje ruevina prije nego bi se blago moglo spasiti. Sve to je preostalo od Larshe sruilo se u gomile kra. Koliko je mogao vidjeti u svjetlosti koja se pojaavala, nita se u gradu nije micalo. Jedini zvuk koji se jo mogao uti dolazio je od kamenja koje se jo uvijek tu i tamo ruilo. Conan je opipao svoju torbu u kojoj se nalazio plijen, kako bi se uvjerio da je jo uvijek tu, i okrenuo se licem prema zapadu, prema Shadizaru. Iza njega, izlazee sunce bacalo je zrake na njegova iroka lea. Sljedeu no, Conan se hvalio u svojoj omiljenoj krmi Abuletes, u Maulu. Niska, dimom ispunjena prostorija zaudarala je po slatkom i kiselom vinu. Za krcatim stolovima, lopovi i ubojice pili su bijelo pivo i vino, bacali kockice, svaali se, pjevali, prepirali se i glasno hvalisali. To bi se moglo smatrati dosadnom veeri u ovakvom dijelu grada dok napokon jedan gost nije bio izboden u opoj galami. Na drugoj kraju prostorije, Conan je promatrao svoju trenutnu prijateljicu, dok je sjedila sama za malim stolom i pila. To je bila Semiramis, crnokosa ena jake grae nekoliko godina starija od Cimmerianca. "Semiramis!" dreknuo je Conan, probijajui se kroz prostoriju. "Moram ti neto pokazati! Abuletes! Kyrian, daj mi vr najboljeg to ima! Veeras me prati srea!" Daje Conan bio stariji, oprez bi ga zaustavio od hvaljenja na sav glas, a naroito pokazivanja svog plijena. Ali, tresnuo je konom torbom o Semiramisin stol, otvorio je i istresao sedam velikih zelenih dragulja. Dragulji su poispadali iz torbe na povrinu prekrivenu mrljama od vina - i istog trenutka pretvorili se u fini zeleni prah, koji je blistao na svjetlosti svijea. Conan je bacio torbu i ostao otvorenih usta, dok su oblinji pijanci prasnuli u neobuzdan smijeh. "Tako mi Croma i Mannanana!" konano je izgovorio Cim-merianac. "Ovaj put, ini mi se da sam bio prepametan za moje vlastito dobro." Onda se sjetio zmije od zada, koja se jo uvijek nalazila u torbi. "Pa, jo uvijek imam neto ime u moi platiti nekoliko dobrih provoda." Potaknuta znatieljom, Semiramis je podigla torbu sa stola. Onda je vrisnula i bacila je. "Ona je - ona je iva!" vritala je. "Molim -" zapoeo je Conan, ali prekinule su ga rijei koje su dolazile s vrata. "Tamo je, ljudi! Zgrabite ga!" Debeli sudac uao je u krmu, a slijedila gaje skupina vojnika iz none strae, naoruana helebardama. Ostali gosti su uutje-li, prazno gledajui kao da nitko od njih nema pojma o Conanu ili bilo kojem drugom pripadniku polusvijeta koji je bio gost u Abuletu. Sudac je krenuo prema Conanovom stolu. S maem u ruci Cimmerianac je stao leima okrenut zidu. Njegove plave oi sjale su opasnim sjajem, a zubi bljesnuli u svjetlosti svijea. "Uhvatite me ako moete, psi!" promrmljao je. "Nisam napravio nita to bi se protivilo vaim glupim zakonima!" Stisnutih usana, tako da nitko ne primijeti, promrmljao je Semiramis: "Zgrabi torbu i idi. Ako me uhvate, tvoja je." "Ja -jaje se bojim!" cmizdrila je ena. "Ono - ho!" slavodobitno se smijao sudac, dok je prilazio blie. "Nita, ha? Nita osim to si nae najpoznatije graane ogulio do gole koe! Postoji dovoljno dokaza da ostane bez glave stotinu puta! A onda si jo ubio Nestorove vojnike i nagovorio ga da ti se pridrui u pljakanju ruevina Larshe, ha? Pronali smo ga veeras neto ranije, pijanog da je padao s nogu. Propalica nam je pobjegla, ali ti nee!" Kad su se straari postavili u polukrug s helebardama uperenim u Conanove grudi, sudac je primijetio torbu na stolu. "to je ovo, posljednji plijen? Da vidimo -?" Debeli ovjek gurnuo je ruku u torbu. Pipao je u torbi samo jedan trenutak. Onda su mu se oi rairile, usta otvorila i iz njih je izaao samo slabaan krik. Trgnuo je rukom i izvukao je iz torbe. Zmija boje zelenog zada, iva i uvijajui se, ovila se oko njegove ruke i zarila otrovne zube u zglob. Krmom se prolomio vrisak uasa i zaprepatenja. Jedan straar je odskoio i pao preko stola, razbijajui sve na stoje naletio. Drugi je priskoio kako bi uhvatio suca koji je zateturao i pao. Trei je bacio svoju helebardu i histerino vritei odjurio prema vratima. Panika je uhvatila i druge goste u krmi. Neki su se zaglavili u vratima, borei se da izau van. Nekoliko njih poelo se boriti noevima, dok je neki lopov, zarobljen u borbi sa straarom pao na pod. Jedna od svijea zavrila je na podu; zatim jo jedna, i na kraju je prostorija ostala obasjana samo slabom svjetlou svjetiljke koja je stajala na anku.

30

Conan je u mraku zgrabio Semiramis za ruku i postavio je na noge. Borio se protiv uspaniene mase maem i probio se do vrata. Vani u noi, njih dvoje je bjealo, skretali su iza nekoliko uglova kako bi pobjegli potjeri koja je krenula za njima. Onda su stali kako bi doli do daha. Conan je rekao: "Ovaj grad e za mene biti ukleto mjesto nakon ovoga. Odlazim. Zbogom, Semiramis." "Ne bi li htio provesti posljednju no sa mnom?" "Ne ovaj put. Moram pokuati uhvatiti onog lopova Nestora. Da se budala nije izbrbljala, vlasti me ne bi tako brzo pronale. Ima sve blago koje ovjek moe nositi, dok sam ja zavrio bez iega. Moda ga mogu uvjeriti da mi da pola; ako ne -" Udario je po rubu maa. Semiramis je uzdahnula. "Uvijek e postojati skrovite za tebe u Shadizaru dok sam ja iva. Poljubi me posljednji put." Kratko su se zagrlili. Onda je Conan otiao, kao sjena u noi. Na Korinthskoj cesti koja vodi na zapad iz Shadizara, na udaljenosti od tri domaaja strijele od gradskih zidina, stajala je fontana Ninusa. Prema legendi, Ninus je bio bogati trgovac koji je patio od dosade. Bog gaje posjetio u snovima i obeao da e ga izlijeiti ako izgradi fontanu na putu koji vodi u Shadizar sa zapada tako da se putnici mogu oprati i utaiti e prije nego uu u grad. Ninus je izgradio fontanu, ali legenda ne govori o tome da li se oporavio od svoje bolesti. Pola sata nakon njegovog bijega iz Abuletove krme, Co-nan je pronaao Nestora, kako sjedi na rubu Ninusove fontane "Kako si ti proao sa svojih sedam dragulja?" upitao je Nestor. Conan mu je ispriao to se dogodilo s njegovim dijelom plijena. "A sada", rekao je, "budui - zahvaljujui tvom dugakom jeziku - moram otii iz Shadizara, i budui da mi nita nije ostalo od blaga, jedino to bi bilo ispravno je da ti podijeli sa mnom svoj dio plijena." Nestor se nasmijao reeim, neveselim smijehom. "Moj dio? Djeae, ovdje je pola od onoga to mi je ostalo." Izvadio je dva komada zlata i bacio jedan Conanu koji gaje uhvatio. "To ti dugujem zato to si me izvukao ispod ruevina." "to ti se dogodilo?" "Kada me straar stjerao u kut u krmi, uspio sam prevrnuti stol za kojim sam sjedio i baciti jo nekoliko. Onda sam zgrabio dragulje iz torbe i bacio ih preko lea i jurnuo na vrata. Jednog koji me pokuao zaustaviti sam ubio; ali drugi mi se objesio za ogrta. U sljedeem trenutku, hrpa zlata i dragulja rasula se po podu i svi - straari, sudac i gosti - bacili su se na pod i poela je borba za blago." Podigao je ogrta i pokazao mu preko pola metra dugaku poderotinu u tkanini. "Mislio sam da mi bogatstvo nee pomoi bude li mi glava stajala nataknuta na koplje kod Zapadnih vrata, i tako sam otiao dok sam jo mogao. Kada sam izaao iz grada, pregledao sam ogrta malo bolje i pronaao ova dva novia, koji su ostali u naborima tkanine. Moe dobiti jedan od njih." Conan je stajao trenutak mrko gledajui protivnika. Onda su mu se usta iscerila. Duboki grohot provalio mu je iz grla; zabacio je glavu unatrag i prasnuo u gromoglasan smijeh. "Stvarno smo straan par lovaca na bogatstvo! Tako mi Croma, bogovi su se poigrali s nama! Kakva podvala!" Nestor se ukoeno nasmijao. "Drago mije to vidi zabavnu stranu svega toga. Ali nakon ovoga, ne mislim da e Shadizar biti sigurno mjesto za ijednog od nas." "Kuda namjerava ii?" upitao je Conan. "Krenut u na istok, potrait u slubu u plaenikoj vojsci Turana. Pria se da kralj Vildiz unajmljuje borce koji e obuiti njegove divljake horde u pravu vojsku. Zato ne bi iao sa mnom. Stvoren si za vojnika" Conan je odmahnuo glavom. "Nije to za mene, stupanje naprijed i natrag na vjebalitu po cijele dane dok neki debelo-glavi asnik urla: 'Naprijed, hod! Spremni, koplja!' ujem da ima dobrog plijena na zapadu; ostat u tamo neko vrijeme." "Dobro, neka te prate tvoji barbarski bogovi", rekao je Nestor. "Ako promijeni miljenje, pitaj za mene u barakama Agh-rapura. Zbogom!" "Zbogom!" odgovorio je Conan. Bez ijedne rijei, krenuo je Corinthskom cestom i uskoro se izgubio u noi.

Bog u koljci
Robert E. Howard
Conanove jezive pustolovine u Slonovoj kuli i ruevinama Larshe izazvale su u njemu odbojnost prema vjetinama maevanja na Istoku. Otiao je na sjeverozapad kroz Corinthiju u Nemediju, drugo najmonije hvborij-sko kraljevstvo nakon Aguilonije. U gradu Numalia, opet se vratio aktivnostima profesionalnog lopova.

31

Arus, straar, zgrabio je svoj samostrel drhtavim rukama i osjetio kako mu kapljice znoja izbijaju kroz kou, dok je buljio u runo truplo to je lealo na glatkom podu ispred njega. Nije bilo ugodno naletjeti na smrt i to na usamljenom mjestu u pono. Straar je stajao u ogromnom hodniku osvijetljenom velikim svijeama koje su bile smjetene u udubinama du zidova. Bili su prekriveni crnim plianim tapiserijama, a izmeu njih su visjeli titovi i prekriena koplja fantastine izrade. Tu i tamo, stajali su kipovi udnovatih bogova - likovi isklesani u kamenu ili izrezbareni od rijetke vrste drveta, ili odliveni u bronci, eljezu, ili srebru - koji su se blijedo ocrtavali u blistavom crnom podu. Arus je drhtao. Nikada se nije priviknuo na ovo mjesto, premda je tu radio kao straar ve nekoliko mjeseci. Bila je to fantastina graevina, ogroman muzej i kua antikviteta koju su ljudi nazivali "Kallianov javni hram", prepuna starina iz cijelog svijeta - a sada, u usamljenoj noi, Arus je stajao u tekoj tiini hodnika i buljio u isprueno mrtvo tijelo koje je nekada bilo bogati i moni vlasnik Hrama. ak je i priglupi straarev mozak shvatio da ovjek izgleda drukije na neki udan nain, sada, nego kada se vozio du Palianskog puta u svojoj blistavoj koiji, arogantan i dominantan, tamnih oiju iz kojih je isijavala magnetska privlanost i ivost. ovjek koji je mrzio Kalliana Publica sada bi ga jedva prepoznao dok je leao kao razvaljena debela bava, njegova bogata haljina bila je napola izderana a grimizna tunika nakrivljena. Lice mu je pocrnilo, oi su bile izvrnute i jezik mu je virio iz usta. Debele ruke bile su ispruene kao u gesti radoznale povrnosti. Na debelim prstima blijetali su dragulji. "Zato nisu odnijeli prstenje?" mrmljao je straar nemirno. Onda je gledao i gledao, kratke dlaice na vratu nakostrijeile su se od jeze koja gaje preplavila. Kroz tamni svileni zastor koji je skrivao jedna od mnogobrojnih vrata, uao je jedan ovjek. Arus je ugledao visokog, snano graenog mladia, golog osim to je imao na sebi komad tkanine oko bokova i sandale privrene vezicama visoko uz nogu. Koa mu je bila smea, opaljena suncem pustare, i Arus je nervozno pogledavao njegova iroka ramena, ogromne grudi i snane ruke. Jedan pogled u mrano lice visokog ela rekao mu je da ovjek nije Nemedia-nac. Ispod ume neposlune crne kose bljeskate su opasne plave oi. Dugaki ma visio je sa strane u konom toku. Arus je osjetio kako mu se koa jei. vrsto je drao svoj samostrel, gotovo spreman ispaliti strijelu u stranevo tijelo, dok je s druge strane sa strahom razmiljao to bi se dogodilo ako ga ne bi uspio ubiti od prve. Stranac je pogledao u tijelo na podu vie radoznao nego iznenaen. "Zato si ga ubio?" upitao je Arus nervozno. Drugi je odmahnuo svojom raupanom glavom. "Nisam ga ubio", odgovorio je, govorei nemedianski s barbarskim naglaskom. "Tko je on?" "Kallian Publico", odgovorio je Arus, i ustuknuo korak. Iskra zanimanja pojavila se u opasnim plavim oima. "Vlasnik ove kue?" "Da." Arus je doao do zida. Sada je zgrabio debelo svileno ue, koje je tamo visjelo, i divlje ga trgnuo. Iz ulice izvana zaula se divlja zvonjava zvona koja su morala visjeti ispred svih trgovina i zgrada i kojima se dozivala straa. Stranac se pokrenuo. "Zato si to napravio?" upitao je. "To e dozvati uvare!" "Ja jesam uvar, lopove!" odgovorio je Arus, skupljajui hrabrost. "Ostani gdje jesi. Nemoj se micati ili u ispaliti strijelu u tebe!" Prsti su mu dotaknuli otponac samostrela; udnovati uglati dio oruja bio je uperen u protivnikove iroke grudi. Stranac se namrgodio, tamno lice postalo je jo tamnije. Nije pokazivao strah ali inilo se da oklijeva, da li da poslua nareenje ili da se odlui na iznenadni napad. Arus je oblizivao usta i krv u ilama mu se sledila jer se u stranevim zamagljenim oima jasno moglo vidjeti da u sebi vodi borbu izmeu ekanja i ubilakih namjera. Tada je uo kako se vrata otvaraju uz prasak i ljutite glasove, i od olakanja je duboko uzdahnuo. Stranac se ukoio i pogledao ga zabrinutim pogledom zapanjene zvijeri koja je iznenada postala plijen, kada je desetak ljudi ulo u hodnik. Svi osim jednog nosili su grimizne tunike numalijske policije. Bili su opasani remenima na kojima su visjeli kratki maevi i koji su sluili umjesto bodea a nosili su helebarde - oruje dugake drke, s kopljem na vrhu i sjekirom sa strane. "Koji je ovo vrag?" uzviknuo je onaj koji je stajao najblie lesu, a koga su hladne sive oi i mrava, otra pojava, ne manje od njegove civilne odjee, odvajale od krnih pratilaca. "Tako mi Mitre, Demetrio!" uzviknuo je Arus. "Srea je veeras sasvim sigurno na mojoj strani. Nisam se nadao da e se straa tako brzo odazvati na zvonjavu - ili da ete vi biti meu njima!" "Bio sam u ophodnji s Dionusom", odgovorio je Demetrio. "Upravo smo prolazili pokraj Hrama kad smo uli zvonjavu. Ali tko je to? Ishtara mi! Pa to je gospodar Hrama!"

32

"Nitko drugi nego on", odgovorio je Arus, "i gadno ubijen. Moja je dunost ii u ophodnju zgradom cijelu no, zato to, kako znate, postoji ogromna koliina blaga pohranjena u ovim prostorijama. Kallian Publico imao je bogate zatitnike - znanstvenike, prineve, i bogate sakupljae starina. Dakle, nekoliko minuta prije isprobao sam vrata koja se otvaraju na terasu i otkrio da su samo pritvorena, nisu bila zakljuana. Na vratima postoji zasun koji se moe koristiti s obje strane, i velika brava, koja se moe otvoriti samo sjedne strane. Samo je Kallian Publico imao klju od te brave, klju koji se i sada nalazi na njegovom remenu. Znao sam da je neto bilo pogreno, jer Kallian je uvijek zakljuavao vrata velikom bravom kada bi zatvorio Hram, i nisam ga vidio od kad je pri kraju dana otiao u svoju vilu u predgrau. Ja imam klju koji otvara zasun; uao sam i pronaao tijelo kako lei u istom poloaju u kojem ga i vi vidite. Nisam ga ni dotakao." "Dakle." Demetriove otre oi prele su preko stranca mranog izgleda. "A tko je ovo?" "Ubojica, nema sumnje!" vrisnuo je Arus. "Doao je kroz ta vrata tamo. On je nekakva vrsta barbarina sa sjevera - moda Hvperboreac ili Bossonac." "Tko si ti?" upitao je Demetrio. "Ja sam Conan, Cimmerianac", odgovorio je barbarin. "Jesi li ubio ovog ovjeka?" Cimmerianac je odmahnuo glavom. "Odgovori mi!" prasnuo je Demetrio. Traak ljutnje bljesnuo je u zlovoljnim plavim oima. "Nisam pas, da se prema meni tako ponaa!" "O, drzak si!" dreknuo je Demetrijev pratilac, ogroman mukarac koji je nosio oznake glavnog policijskog upravitelja. "Samostalan lopov! Uskoro u izbiti bezobrazluk iz njega. Ovamo, ti! Govori! Zato si ubio -" "Samo trenutak, Dionuse", naredio je Demetrio. "Sluaj me, ja sam poglavar Inkvizitorskog vijea grada Numalia. Najbolje je da mi kae zato si ovdje i, ako nisi ubojica, to dokai." Cimmerianac je oklijevao. Nije pokazivao strah ve neznatnu zbunjenost, kakvu barbari pokazuju kada se susretnu sa slo-enou civiliziranih sustava, ija im je djelotvornost toliko zbu-njujua i tajanstvena. "Dok on razmisli o svemu", rekao je Demetrio, okreui se prema Arusu, "reci mi: Da li si vidio Kalliana Publica kako odlazi iz Hrama sino?" "Ne, gospodine; ali on obino ve ode kada ja doem kako bih otpoeo s ophodnjom. Na velika vrata bio je navuen zasun i bila su zakljuana." "Da li je mogao opet ui u zgradu bez da ga ti vidi?" "Da, mogao je, ali je malo vjerojatno. Da se vratio iz vile, svakako bi doao u svojoj koiji, jer je daleko - i tko je ikad uo da je Kallian Publico putovao drukije? ak i da sam bio na drugom kraju Hrama, uo bih kotae koije na kaldrmi. A nisam uo nita takvoga." "A vrata su bila zakljuana sino ranije?" "Kunem se. Provjerim svaka vrata nekoliko puta tijekom noi. Vrata su bila zakljuana izvana sve do prije otprilike pola sata - tada sam ih posljednji put provjerio i otkrio da su otkljuana." "Nisi uo nikakve krikove ili borbu?" "Ne, gospodine. Ali to nije udno, jer su zidovi Hrama toliko debeli da nikakav zvuk ne moe proi kroz njih." "emu slue sva ta pitanja i nagaanja?" prigovarao je debeli policijski upravitelj. "Na ovjek je tu, nema sumnje u njegovu krivnju. Odvedimo ga na Sud - izvui u priznanje iz njega makar mu morao zdrobiti kosti." Demetrio je pogledao u barbarina. "Razumio si to je on rekao?" upitao je inkvizitor. "to ima za rei?" "Da e svaki koji me takne ubrzo dobiti priliku pozdraviti svoje pretke u Paklu", promrmljao je Cimmerianac kroz zube, dok mu je iz oiju sijevao bijes. "Zato si doao ovamo, ako nisi namjeravao ubiti ovog ovjeka?" nastavio je Demetrio. "Doao sam ukrasti", prkosno je odgovorio drugi. "Ukrasti to?" Conan je oklijevao. "Hranu." "To je la!" rekao je Demetrio. "Znao si da ovdje nema hrane. Reci mi istinu, ili -" Cimmerianac je stavio ruku na drku maa, i taj pokret bio je pun prijetnje, izgledao je kao tigar koji se sprema zagristi u svoj plijen. "Sauvaj svoje prijetnje za kukavice koje te se boje", dreknuo je. "Ja nisam gradski Nemedianac koji e puzati pred vama, plaenikim psima. Ubio sam bolje ljude od vas za manje od ovoga." Dionus, koji je otvorio usta kako bi zaurlao od bijesa, samo ih je zatvorio. Straari su nesigurno podigli svoja koplja i pogledom traili nareenja od Demetrija. Svemoni su policajci ostali bez rijei i bili poraeni u tom verbalnom dvoboju, ali su i dalje oekivali da im netko kae da uhvate barbarina. Ipak, Demetrio nije rekao nita. Arus ih je promatrao, od jednog do drugog, pitajui se to se dogaalo u otrom mozgu koji se skrivao iza Demetriovog orlovskog lika. Moda se sudac bojao potaknuti barbarski bijes Cimmerianca, ili moda nije vjerovao daje Cimmerianac ubojica. "Nisam te optuio za ubojstvo Kalliana", prasnuo je. "Ali mora priznati da naizgled sve govori protiv tebe. Kako si uao u Hram?"

33

"Sakrio sam se u sjeni skladita iza zgrade", odgovorio je Conan gunajui. "Kada je ovaj pas", mahnuo je prstom prema Arusu, "proao pokraj mene i skrenuo iza ugla, potrao sam prema zidu i preskoio ga -" "La!" dreknuo je Arus. "Ni jedan ovjek ne moe se popeti uz taj okomiti zid!" "Zar nisi nikada vidio Cimmerianca kako se penje uz potpuno okomitu stijenu?" upitao je Demetrio. "Ja vodim ovu istragu. Nastavi, Conane." "Ugao je ukraen duborezom", rekao je Cimmerianac. "Nije bilo teko popeti se. Doao sam do krova prije nego stoje ovaj pas uspio napraviti jedan krug oko zgrade. Pronaao sam zatvorena vrata, imala su eljezni zasun koji je iao kroz njih i bio je navuen iznutra. Potrgao sam zasun na dva dijela -" Arus, koji se sjeao koliko je zasun bio debeo, uzdahnuo je i maknuo se od barbarina, koji gaje rastreseno pogledao, namrgodio se, i nastavio: "Proao sam kroz vrata i uao u gornju odaju. Nisam ekao ve sam otiao ravno do stepenica -" "Kako si znao gdje su stepenice? Samo je Kallianovim slugama i njegovim bogatim zatitnicima bilo dozvoljeno doi u gornje odaje." Conan je tvrdoglavo buljio u tiini. "to si napravio nakon to si doao do stepenica?" nastavio je Demetrio. "Doao sam ravno ovamo", mrmljao je Cimmerianac. "Put je vodio tono u odaju koja se nalazi iza onih vrata sa sputenom zavjesom. Kad sam se spustio niz stepenice, uo sam da se otvaraju druga vrata. Pogledao sam kroz zavjesu, i ugledao ovog psa kako stoji iznad mrtvog ovjeka." "Zato si izaao iz zaklona?" "Zato to sam najprije pomislio za njega daje lopov koji je doao ukrasti ono to -" Cimmerianac se sam prekinuo u pola rijei. "- Ono to bi ti napravio kasnije!" zavrio je Demetrio. "Nisi se zadravao u gornjim odajama gdje su pohranjene naj-vrjednije stvari. Tebe je poslao netko tko dobro poznaje Hram s ciljem da ukrade neto posebno!" "I ubije Kalliana Publica!" uzviknuo je Dionus. "Tako mi Mitre, imamo te! Uhvatite ga - imat emo priznanje prije jutra!" Sa psovkom na ustima koju nitko nije mogao razumjeti, Conan je odskoio, i izvukao ma s takvom silinom da se uo zvuk kojim je otrica zaparala zrak. "Natrag, ako vam je stalo do vaih prokletih ivota!" urlao je. "Zato to se usuujete muiti uvare trgovina i skidati i tui bludnice kako bi progovorile, nemojte ni pomisliti da ete svoje prljave ape staviti na gortaka! Pazi kako petlja tim samostre-lom, straaru, inae u ti prosuti crijeva!" "ekaj!" rekao je Demetrio. "Smiri svoje pse, Dionuse. Jo nisam uvjeren daje on ubojica." Demetrio se nagnuo prema Dionusu i apnuo mu neto to Arus nije uspio uhvatiti, ali je sumnjao da se radi o triku kojim e onesposobiti Conana i njegov ma. "Dobro", progunao je Dionus. "Povucite se, ljudi, ali i dalje pazite na njega." "Daj mi svoj ma!" rekao je Demetrio. "Uzmi ga ako moe!" dreknuo je Conan. Inkvizitor je slegnuo ramenima. "Dobro. Ali nemoj pokuavati pobjei. Ljudi sa samostrelima nadgledaju kuu izvana." Barbarin je spustio ma, premda je napetost kojom je promatrao sve oko sebe jedva neto malo popustila. Demetrio se opet okrenuo prema lesu. "Zadavljen", mrmljao je. "Zato bi ga davio kada je udarac maem toliko bri i sigurniji? Ovi Cimmerianci su roeni s maem u ruci, i nikada nisam uo da su ubili ovjeka na ovakav nain." "Moda zato da odvrati sumnju sa sebe", rekao je Dionus. "Mogue je." Demetrio je opipao tijelo iskusnim rukama. "Mrtav je barem pola sata. Ako Conan govori istinu o tome gdje je uao u Hram, teko da je mogao ubiti ovjeka prije nego to se Arus pojavio. Istina, mogao je lagati - mogao je ve prije provaliti." "Popeo sam se uza zid nakon to je Arus napravio posljednju ophodnju", gunao je Conan. "To ti kae." Demetrio se nadvio nad grlo ubijenog ovjeka, na kojem su se nalazili podljevi ljubiaste boje. Glava je bila iskrenuta na slomljenoj kraljenici. Demetrio je odmahivao glavom u nedoumici. "Zato bi ubojica upotrijebio ue deblje od ljudske ruke? I tko je mogao imati takav straan stisak od kojeg mu je vrat puknuo?" Digao se i otiao do najbliih vrata koja su vodila u hodnik. "Ovdje je poprsje odvaljeno s postolja pokraj vrata", rekao je, "i ovdje je pod izgreban, i zavjese na ulazu su povuene ... Kallian Publico mora daje bio napadnut u ovoj prostoriji. Moda je pobjegao od svog ubojice, ili gaje vukao za sobom dok je bjeao. Bez obzira, oteturao je van i uao u prolaz, gdje gaje ubojica vjerojatno pratio i dokrajio ga." "Ako ovaj ovdje nije ubojica, gdje se onda nalazi?" zahtijevao je odgovor policijski upravitelj. "Jo nisam oslobodio sumnje Cimmerianca", rekao je inkvizitor. "Ali paljivo u pregledati tu prostoriju -" Stao je i okrenuo se, oslukujui. S ulice je dolazio zvuk kotaa koije, koja se pribliila i onda naglo stala. "Dionuse", zareao je inkvizitor. "Poalji dva ovjeka da pronau tu koiju. Dovedi mi vozaa ovamo." "Sudei po zvuku", rekao je Arus, kojem su svi zvukovi ulice bili poznati, "rekao bih da se zaustavila ispred Promerove kue, tono nasuprot trgovine svilom."

34

"Tko je Promero?" upitao je Demetrio. "Glavni inovnik Kalliana Publica." "Dovedi ga ovamo s vozaem", rekao je Demetrio. Dva straara su odjurila. Demetrio je jo uvijek prouavao tijelo; Dionus, Arus i ostatak policajaca pazili su na Conana, koji je stajao s maem u ruci poput bronanog kipa, utjelovljenje pritajene opasnosti. Zvuk nogu u sandalama dolazio je s ulice, i dva straara ula su vodei snano graenog mukarca tamne koe s konom kacigom na glavi i dugakom tunikom vozaa bojnih kola, s biem u ruci, i malim ovjeuljkom srameljivog izgleda tipinog za tu klasu koji je, uzdigavi se s nivoa zanatlije, postao desna ruka bogatim trgovcima i prekupcima. Mali ovjek se zgrozio i vrisnuo kada je ugledao isprueno tijelo na podu. "Oh, znao sam da e ovo izai na zlo!" jaukao je. Demetrio je rekao: "Ti si Promero, glavni inovnik, pretpostavljam. A ti?" "Enaro, voza Kalliana Publica." "Izgleda da te pogled na les ne uzbuuje previe", primijetio je Demetrio. Tamne oi su bljesnule. "Zbog ega bih se trebao uzbuivati? Netko je samo napravio neto to sam ja dugo prieljkivao a nisam se usudio napraviti." "Tako!" promrmljao je inkvizitor. "Jesi li ti slobodan ovjek?" Enarove oi poprimile su izraz ogorenosti kada je razmak-nuo tuniku i pokazao oznaku na ramenu po kojoj se vidi da pripada robiju. "Jesi li znao da e ti gospodar doi ovamo veeras?" "Ne. Dovezao sam bojna kola do Hrama kao i obino. Uao je, i odvezao sam ga prema vili. Meutim, prije nego to smo doli na Palianski put, naredio mi je da se okrenem i vratim ga natrag. Izgledao je prilino uzbuen." 'Tjei li ga odvezao natrag u Hram?" "Ne. Naredio mi je da se zaustavim kod Promerove kue. Tamo me je otpustio, i naredio mi da se vratim po njega odmah nakon ponoi." "U koliko je sati to bilo?" "Odmah nakon zalaska sunca. Ulice su bile gotovo potpuno puste." "to si onda napravio?" "Vratio sam se u robovsku etvrt, gdje sam ostao dok nije dolo vrijeme da odem u Promerovu kuu. Otiao sam ravno tamo, i va ovjek me uhvatio dok sam razgovarao s Promerom na njegovim vratima." "Ne pada ti na pamet zbog ega bi Kallian otiao Promerovoj kui?" "Nikada nije razgovarao o poslu s robljem." Demetrio se okrenuo Promeru. "to ti zna o ovome?" "Nita." inovnikovi zubi cvokotali su dok je govorio. "Da li je Kallian Publico doao tvojoj kui kao to kae voza?" "Je, gospodine." "Koliko je ostao?" "Vrlo kratko. Onda je otiao." "Da li je iz tvoje kue otiao u Hram?" "Ne znam!" vrisnu inovnik. "Zato je doao k tebi?" "Da bi - da bi razgovarao o poslu sa mnom." "Lae", rekao je Demetrio. "Zato je doao k tebi?" "Ne znam! Nita ne znam!" Promero ree histerinim glasom. "Ja nemam nikakve veze s tim -" "Natjeraj ga da progovori, Dionuse", prasnuo je Demetrio. Dionus je gunao dok je kimao jednom od svojih ljudi koji su, divljaki se cerekajui, krenuli prema dvojici zatoenika. "Zna li ti tko sam ja?" reao je, gurajui glavu prema naprijed i buljei u svoj mravi plijen. "Ti si Posthumo", odgovorio je inovnik prkosno. "Ti si iskopao djevojci oi na Sudu zato to nije htjela odati ime svog ljubavnika." "Uvijek dobijem ono to hou!" zaurlao je straar. ile na debelom vratu su nabrekle i lice mu je pocrvenjelo kad je inovnika zgrabio za ovratnik tunike, toliko ga stiui da se ovjek poeo guiti. "Govori, takoru!" urlao je. "Odgovori inkvizitoru!" "Oh, Mitra, imaj milosti!" vritao je inovnik. "Kunem se -" Posthumo ga je krvniki odalamio preko lica, najprije s jedne a onda s druge strane, i bacio na pod divljaki ga udarajui nogama i pogaajui opakom tonou. "Milost!" molila je rtva. "Rei u - rei u bilo to -" "Dii se onda, pseto!" grmio je Posthumo. "Nemoj samo leati i cmizdriti!" Dionus je bacio brzi pogled na Conana da vidi da li je bio dovoljno zadivljen. "Vidi to se dogaa onima koji se nau na putu policiji", rekao je.

35

Conan je pljunuo s podrugljivim prezirom. "On je slab i budala je", riknuo je. "Neka jedan od vas dotakne mene, utrobu u mu istresti tu, ravno na pod." "Jesi li spreman za razgovor?" upitao je Demetrio s dosadom. "Jedino znam", dahtao je inovnik kad se dovukao do njegovih nogu kao isprebijani pas, "daje Kallian doao u moju kui kratko nakon to sam seja vratio - otiao sam iz Hrama zajedno s njim - i naredio je da se bojna kola vrate. Prijetio je da e me otpustiti ako ikad progovorim o tome. Ja sam siromaan ovjek, gospodo, bez prijatelja ili potpore. Bez mog poloaja kod njega, umrijet u." "I to bi to meni trebalo znaiti?" rekao je Demetrio. "Koliko dugo je ostao u tvojoj kui?" "Do otprilike pola sata prije ponoi. Onda je otiao, govorei da ide u Hram i da e se vratiti nakon to obavi ono to je tamo namjeravao napraviti." "Stoje namjeravao napraviti?" Promero je oklijevao, ali drhtavi pogled na iscerenog Post-huma, koji mu je prijetio uzdignutom akom, natjerao gaje da otvori usta. "Bilo je neto u Hramu stoje htio ispitati." "Ali zbog ega bi doao ovamo sam, i tako tajanstveno?" "Zato to stvar nije bila u njegovu vlasnitvu. Dola je u zoru, s karavanom s juga. ovjek iz karavane nije imao pojma o niemu, osim daje to donio ovjek iz karavane iz Stvgije i daje bilo namijenjeno Caranthesu od Hanumara, sveeniku Ibisa. Voi karavana platili su ovi drugi ljudi kako bi to isporuio direktno Caranthesu, ali lopovi su htjeli produiti ravno u Aquiloniju cestom koja ne vodi u Hanumar. Zato je upitao da li bi to mogao ostaviti u Hramu dok Caranthes ne poalje po to. Kallian se sloio i rekao mu da e sam poslati slugu koji e obavijestiti Caranthesa. Ali, nakon stoje ovjek otiao i to sam ja spomenuo glasnika, Kallian mi je zabranio da ga poaljem. Poeo je razmiljati o tome stoje ovjek ostavio." "I to je to bilo?" "Nekakva vrsta sarkofaga, kao oni to su pronaeni u sty-gijskim grobnicama. Ali ovaj je bio okrugli, poput prekrivene kugle. inilo se kao daje napravljen od bakra, ali puno tvreg od onog koji mi upotrebljavamo, i bio je prekriven urezanim hi-jeroglifima slinim onima to se nalaze na prastarim menhirima u junoj Stvgiji. Poklopac je bio napravljen kao odljev koji prianja uz tijelo u obliku bakrenih zavoja prekrivenih urezanim hijeroglifima." "Stoje bilo u sarkofagu?" "Ljudi iz karavane nisu znali. Samo su rekli da su oni koji su im to predali napomenuli kako se radi o neprocjenjivoj relikviji pronaenoj u grobnicama ispod piramida i daje poslano Caranthesu 'u ime ljubavi koju poiljalac nosi u srcu za sveenika Ibisa.' Kallian Publico je vjerovao da se unutra nalazi dija-dem divovskih kraljeva, ljudi koji su ivjeli u toj mranoj zemlji prije nego to su stygijski preci doli tamo. Pokazao mi je crte urezan u poklopcu, za koju se zakleo daje lik dijadema za koji stare legende tvrde da su nosili kraljevi-udovita. Odluio je otvoriti kuglu kako bi vidio to se nalazi u njoj. Ponaao se poput luaka od trenutka kada je poeo razmiljati o slavnom dijademu, optoenom udnovatim draguljima koji su bili poznati samo drevnom narodu, i jedan bi jedini dragulj vrijedio vie od svih dragulja ovog svijeta. Upozorio sam ga daje bolje to ne napraviti. Ali, neto prije ponoi, sam je otiao u Hram, krijui se u sjeni dok straa nije prela na drugu stranu zgrade, i onda je uao kroz vrata s bravom. Ja sam ga gledao, skriven u sjeni u trgovini svilom sve dok nije uao, i onda sam se vratio u moju kuu. Ako se dijadem, ili bilo to drugo od velike vrijednosti, nalazilo u kugli, namjeravao je to sakriti negdje u Hramu i opet pobjei. Onda bi drugi dan podigao galamu i dreku i rekao bi da su lopovi provalili u njegovu kuu i odnijeli ono to pripada Caranthesu. Nitko ne bi znao nita o njegovom prikradanju osim vozaa i mene, a nijedan od nas ne bi ga izdao." "Ali straar?" prigovorio je Demetrio. "Kallian nije imao namjeru dozvoliti mu da ga vidi; planirao je rtvovati ga kao suuesnika lopova", odgovorio je Promero. Arus je progutao knedlu i problijedio kad mu je dvolinost njegovog poslodavca doprla do mozga. "Gdje je taj sarkofag?" upitao je Demetrio. Promero je pokazao, a inkvizitor progunao. "Tako! Ista prostorija u kojoj je Kallian vjerojatno napadnut." Promero je grio svoje tanke ruke. "Zato bi ovjek u Sty-giji poslao poklon Caranthesu? Drevni bogovi i udnovate mumije doli su do karavanskih putova jo prije, ali tko toliko voli sveenika Ibisa u Stvgiji, gdje jo uvijek oboavaju vrajeg demona Seta, koji se provlai kroz grobnice u mraku? Bog Ibis borio se protiv Seta za vrijeme prve zore na zemlji, i Caranthes se borio protiv Setovih sveenika cijeli svoj ivot. Tu se nalazi neto mrano i tajanstveno." "Pokai nam sarkofag", zapovjedio je Demetrio, i Promero je oklijevajui krenuo prvi. Svi su ga slijedili, ukljuujui Conana, prividno nesvjesnog budnih oiju straara koji su ga promatrali i izgledao je jedva zainteresiran za ono to se dogaa oko njega. Proli su kroz odmaknutu zavjesu i uli u prostoriju, koja je bila

36

neto malo vie osvijetljena od prolaza. Vrata koja su se nalazila s obje strane vodila su u odaje, a zidovi su bili obrubljeni fantastinim likovima, bogovima udnovatih zemalja i dalekih naroda. Promero je otro vrisnuo. "Pogledajte! Kugla! Otvorena je - i prazna!" U sredini je stajao udnovati cilindar crne boje, visok preko metar i dvadeset i promjera moda metar na najirem dijelu, koji se nalazio na pola puta od vrha do dna. Teki, duborezom ukraeni poklopac leao je na podu, a pokraj njega eki i dlijeto. Demetrio je pogledao unutra, na trenutak zbunjen hijeroglifi-ma, i okrenuo se Conanu. "Je li ovo stvar koju si doao ukrasti?" Barbarin je odmahnuo glavom. "Kako bijedan ovjek mogao tako neto odnijeti?" "Remenje je rastrgano ovim dlijetom", razmiljao je Demetrio, "i to u urbi. Vide se tragovi gdje je eki grekom udario u metal i otetio ga. Moemo pretpostaviti da je Kallian otvorio kuglu. Netko se skrivao u blizini - vjerojatno u zavjesi na ulazu. Kad je Kallian otvorio kuglu, ubojica je skoio na njega - ili ga je ubio prije i sam otvorio kuglu." "Ovo je strana stvar", drhtao je inovnik. "Previe je stara da bi bila sveta. Tko je ikad vidio takav metal? ini se daje tvri od aquilonskog elika, pa ipak, pogledajte kako je hrav i istroen. I pogledajte - ovdje na poklopcu!" Pomero je uperio drhtavi prst. "to biste rekli daje to bilo?" Demetrio se pribliio urezanom crteu. "Rekao bih da predstavlja nekakvu vrstu krune", progunao je. "Ne!" viknuo je Promero. "Upozorio sam Kalliana, ali nije mi htio vjerovati! To je zmija koja se penje i gura svoj rep u usta. To je simbol Seta, Stara Zmija, bog Stvgijaca! Ova kugla je pre-stara da bi pripadala ljudskom svijetu to je relikvija iz vremena kada je Set hodao po zemlji u liku ovjeka. Moda je narod koji je nastao od njegovog rebra polagao kosti svojih kraljeva u ovakve kugle!" "A sad e rei da su se ove sahranjene kosti digle, zadavile Kalliana Publica, i onda jednostavno otile?" "Onaj tko je bio sahranjen u ovoj kugli", aptao je inovnik, irom otvorenih oiju, buljei u prazno. "Koji ovjek bi uope mogao stati u nju?" Demetrio je odgovorio na to. "Ako Conan nije ubojica, onda se taj netko jo uvijek nalazi negdje u ovoj zgradi. Dionus, Arus, ostanite ovdje sa mnom, a i vas trojica zatvorenika takoer ete ostati ovdje. Ostali, pretraite kuu! Ubojica - ako je pobjegao prije nego to je Arus pronaao tijelo - mogao je pobjei jedino putem kojim je Conan uao, a u tom sluaju barbarin bi ga vidio - ako govori istinu." "Nisam vidio nikoga osim ovog psa", gunao je Conan, pokazujui na Arusa. "Naravno da nisi, zato to si ti ubojica", rekao je Dionus. "Gubimo vrijeme, ali pretrait emo, reda radi. I ako ne naemo nikoga, obeavam ti da e gorjeti na lomai! Sjeti se zakona, dragi moj crnokosi divljaku: Za ubojstvo zanatlije ide u rudnike; za trgovca visi; a za gospodina, gori!" Conan je stisnuo zube umjesto odgovora. Mukarci su krenuli u potragu. uli su ih kako hodaju po odajama gore-dolje, miu predmete, otvaraju vrata i urlaju jedni na druge kroz sobe. "Conane," rekao je Demetrio, "zna to e se dogoditi ako ne nau nikoga." "Nisam ga ja ubio", odgovorio je Cimmerianac. "Da me pokuao zadrati, razbio bih mu glavu; ali nisam ga vidio dok nisam ugledao les." "Netko te poslao ovamo da ukrade neto", rekao je Demetrio, "i svojom utnjom okrivljuje se i za ovo ubojstvo. Ve sama injenica to si se zatekao ovdje dovoljna je da zbog toga zavri u rudnicima, bez obzira prizna li krivicu. Ali, ako ispria cijelu priu, moe se spasiti lomae." "Dobro", odgovorioje Cimmerianac gunajui, "doao sam ovamo kako bih ukrao zamorianski dijamantni pehar. Jedan ovjek mije dao nacrt Hrama i rekao mi gdje da ga potraim. Dre ga u ovoj sobi", Conan je pokazao, "u udubljenju u podu ispod bakrenog shemitskog boga." "Govori istinu", rekao je Promero. "Samo nekoliko ljudi zna gdje se nalazi to tajno skrovite." "Da si ga se doepao", podrugivao se Dionus, "zar bi ga zaista predao ovjeku koji te platio da mu ga donese?" Zamagljene oi opet su bljesnule mrnjom. "Ja nisam pas", reao je barbarin. "Drim zadanu rije." "Tko te poslao?" Demetrio je zahtijevao odgovor, ali Conan nije nita odgovorio. Straari su se vratili iz potrage. "Nitko se ne skriva u kui", rekli su. "Pretraili smo cijelu zgradu uzdu i poprijeko. Pronali smo tajna vrata u krovu kroz koja je barbarin uao, i zasun koji je potrgao na dva dijela. Daje netko bjeao tim putem nai straari bi ga vidjeli, jedino ako nije pobjegao prije nego smo mi doli. Osim toga, morao bi naslagati namjetaj jedan na drugi da bi uope mogao dohvatiti tajna vrata, a namjetaj je na mjestu. Zato nije mogao otii kroz glavni ulaz prije nego to se Arus vratio iz ophodnje?" "Zato", rekao je Demetrio, "jer su vrata bila zakljuana s unutranje strane, a jedini koji imaju kljueve tih vrata su Arus i Kallian Publico, a njegovi kljuevi jo uvijek su na njemu." Drugi je rekao: "Mislim da sam vidio ue koje je ubojica upotrijebio."

37

"Gdje je, budalo!" dreknuo je Dionus. "U odaji koja se nadovezuje na ovu", odgovorioje straar. "To je debelo crno ue omotano oko mramornog stupa. Nisam ga mogao dosegnuti." Odveo ih je kroz sobu u kojoj se nalazilo mnotvo mramornih kipova i pokazao prema visokom stupu. Onda je zastao i izbuljio oi. "Nestalo je!" vrisnuo je. "Nikada i nije bilo tamo", gunao je Dionus. "Mitre mi, bilo je! Omotano oko stupa tono iznad ovih uklesanih listova. Gore je mrano i ne vidi se previe ali bilo je tu." "Pijan si", rekao je Demetrio, i okrenuo se. "To je previsoko da bi se ijedan ovjek mogao jJbpeti, i nitko se ne bi mogao popeti uz tako glatki stup." "Cimmerianac bi mogao", progunao je jedan od ljudi. "Mogue. Recimo daje Conan ubio Kalliana, zavezao ue oko stupa, i sakrio se u sobu gdje su stepenice. Kako gaje onda mogao maknuti nakon to si ga ti vidio? Bio je s nama sve od trenutka kada je Arus pronaao tijelo. Ne, kaem ti da Conan nije ubio Kalliana. Siguran sam daje pravi ubojica ubio Kalliana kako bi uzeo to god da se nalazilo u kugli i sada se krije u nekakvom tajnom kutku u Hramu. Ako ga ne budemo mogli pronai, morat emo okriviti barbarina, kako bi zadovoljili pravdu, ali - gdje je Promero?" Vratili su se natrag u prolaz gdje je tijelo lealo u tiini. Dionus je urlao i dozivao Promera, koji je doao iz sobe u kojoj je stajala prazna kugla. Tresao se i lice mu je bilo potpuno bijelo. "Stoje sad, ovjee?" uzviknuo je Demetrio nervozno. "Naao sam simbol na dnu kugle!" mrmljao je Promero. "Ne prastari hijeroglifski, ve nedavno urezan simbol! Znak Thoth-Amona, stvgijskog arobnjaka, Caranthesovog smrtnog neprijatelja! Sigurno je pronaao kuglu u nekakvoj odvratnoj pilji ispod ukletih piramida! Bogovi iz starih vremena nisu umirali kao to ljudi umiru - padaju u dugaki san i njihovi sljedbenici ih zakljuaju u sarkofag, tako da ih strana ruka ne moe uznemiriti! Thoth-Amon poslao je smrt Caranthesu Kallianova pohlepa je razlog tome to je taj uas na slobodi - i vreba negdje blizu -moda se ak i ovog trenutka nalazi tu negdje -" "Ti blebetava budalo!" grmio je Dionus, i odalamio Promera preko usta. "Dobro, Demetrio," rekao je, okreui se prema inkvizitoru, "ne znam to drugo nego uhititi barbarina -" Cimmerianac je zaurlao, bacajui pogled prema vratima prostorije koja je bila spojena s prostorijom u kojoj su se nalazili kipovi. "Gledajte - vidio sam kroz zavjese. Neto poput tamne sjene prelo je preko sobe." "Ma da", frknuo je Posthumo. "Pretraili smo tu sobu -" "Vidio je neto!" Promerov glas popeo se do nesluenih visina zahvaljujui histerinom uzbuenju. "Ovo mjesto je ukleto! Neto je izalo iz sarkofaga i ubilo Kalliana Publica! Sakrilo se tamo gdje se nijedan ovjek ne bi mogao sakriti, i sada vreba u toj prostoriji! Obrani nas Mitra od mranih sila!" Prstima nalik na kande uhvatio je Dionusa za rukav. "Pretraite jo jednom tu sobu, gospodine!" Kad se policijski upravitelj otresao grevitog stiska, Posthumo je rekao: "Sam e je pretraiti!" Zgrabio je Promera za vrat i tuniku, ispustio krvoloan urlik pred vratima gdje je zastao i bacio ga u prostoriju tako divljaki daje ovaj pao i ostao leati gotovo bez svijesti. "Dosta", zareao je Dionus, pogledavajui tihog Cimmeri-anca. Upravitelj je podigao ruku, i u zraku se stvorila napetost, kada je najednom uao straar, vukui za sobom mravog, tankog, bogato odjevenog mukarca. "Vidio sam ga kako njuka iza Hrama", rekao je straar, oekujui pohvalu. Umjesto toga, dobio je kletve od kojih mu se digla kosa na glavi. "Odmah pusti gospodina, ti glupa budalo!" vikao je policijski upravitelj. "Zar ne prepoznaje Aztriasa Petaniusa, guverne-rovog neaka?" Zapanjeni straar se maknuo, dok je uobraeni mladi plemi s gaenjem gladio zguvane rukave. "Potedi me svojih isprika, dobri Dionuse", jedva je prevalio preko usta. "Sve je to dio posla, znam. Vraao sam se s kasne gozbe i etao da mi se razbistri glava od dima i vina. to to imamo ovdje? Mitre mi, da li je to ubojstvo?" "Je ubojstvo, moj gospodine", odgovorio je policijski upravitelj. "Ali imamo sumnjivca koji e, premda Demetrio izgleda sumnja u to, sigurno zavriti na lomai." "ivotinja prilino brutalnog izgleda", mrmljao je mladi aristokrat. "Kako itko moe sumnjati u njegovu krivnju? Nikada prije nisam vidio takav lopovski izraz lica." 103"O da, jesi, ti miriljivi gade", reao je Cimmerianac, "kada si me unajmio da ti ukradem zamorianski pehar. Gozba, ha? Ma nemoj! ekao si me u mraku da ti predam plijen. Ne bih odao tvoje ime da si bio poten prema meni. Sad reci ovim psima da si me vidio kako se penjem uz zidove nakon to je straar otiao u zadnju ophodnju, tako da shvate da nisam imao vremena ubiti prije nego to je ova debela svinja Arus uao i pronaao tijelo."

38

Demetrio je brzo pogledao u Aztriasa, koji nije promijenio boju. "Ako je istina ono to kae, gospodaru", rekao je inkvizitor, "oslobaam ga sumnje za ubojstvo, i moemo ovu stvar vrlo lako nazvati pokuajem krae. Cimmerianac zasluuje deset godina tekog rada za provalu; ali, ako vi kaete, uredit emo sve tako da pobjegne, i nitko osim nas nee nikada znati nita o ovome. Koliko znam - vi ne biste bili prvi mladi plemi koji je morao posegnuti za ovakvim nainom plaanja kockarskih dugova i uitaka - ali moete se osloniti na nau diskreciju." Conan je s iekivanjem gledao u mladog plemia, ali Az-trias je slegnuo svojim mravim ramenima i pokrio usta tankim bijelim rukama. "Ne poznajem ga", odgovorio je. "Lud je kad tvrdi da sam ga ja unajmio. Neka dobije to je zasluio. Ima jaka lea, i rad u rudnicima samo e mu initi dobro." Conan je, strijeljajui pogledom, krenuo prema njemu istog trenutka. Straari su skoili, zgrabili koplja; onda su stali kad se iznenada zaustavio, zlovoljno rezigniran. Arus nije bio siguran da li ih gleda ispod gustih crnih obrva ili je zaista izgubio volju boriti se. Cimmerianac je napao bez upozorenja, kao kobra; samo je ma bljesnuo u svjetlosti svijea. Aztrias je poeo vritati a prestao je kad mu je glava odletjela s ramena, dok su se drugi najjednostavnije reeno smrzli od jezivog prizora. Demetrio je izvukao bode i koraknuo naprijed kako bi ga zario u Conana. Bre od make, Conan se okrenuo i s namjerom da ubije krenuo na inkvizitorove prepone. Demetrio je instinktivno pokrio jedva zatieni dio tijela, a otrica maa zarila mu se u bedro, okrznula kosti i izala van kroz stranji dio noge. Sruio se na koljeno u samrtnom hropcu. Conan se nije zaustavljao. Koplje koje je Dionus bacio spasilo je upraviteljevu glavu od ubojite otrice, koja se malo za-krenula kada je prerezala drku koplja i zahvatila ga po glavi gdje mu je odrezala desno uho. Barbarinova brzina paralizirala je policiju. Pola njih odavno bi bilo na podu prije nego bi imali priliku uzvratiti udarac ali debeli Posthumo, vie zbog sree nego vjetine, bacio se na Cimmerianca, nastojei mu onesposobiti ruku u kojoj je drao ma. Conanova lijeva ruka uhvatila je stra-ara za glavu, i Posthumo je vritei pao na pod, pritiui krvavu duplju u kojoj je nekada imao oko. Conan se odmaknuo od straara koji su mahali kopljima. Prije nego su shvatili to se dogaa, stajao je pokraj Arusa koji je presavijen sjedio i pokuavao napeti svoj samostrel. Divljaki udarac u trbuh bio je dovoljan da mu izbije oruje iz ruke, i potpuno zelen u licu i zatvorenih usta, doekao je sljedei Conanov udarac petom ravno u vilicu. Urlik se prolomio kroz usta puna slomljenih zuba koje je zajedno s krvlju pljuvao kroz nateene usne. Tada su svi stali, paralizirani krikom od kojeg se krv ledi u ilama, a koji je dolazio iz prostorije u koju je Posthumo bacio Promera. inovnik je uao kroz pliani zastor posrui i najednom stao, drhtao je i teko disao jecajui bez glasa, dok su mu se suze slijevale niz blijedo lice i drhtave usne; izgledalo je kao da je izgubio razum. Svi su ga gledali bez daha - Conan s maem s kojeg je kapala krv, policija s uzdignutim kopljima, Demetrio koji se grio na podu i stiskao nogu pokuavajui zaustaviti krv koja je iklja-la iz velike rane na slabinama, Dionus koji je pritiskao mjesto na kojem je nekada imao uho, Arus koji je pljuvao krv i ostatke zuba - ak je i Posthumo prestao jaukati i mirkao jedinim okom koje mu je ostalo. Promero je doteturao u hodnik i ukoeno pao ispred njih, bacajui se i urlajui nepodnoljivim kretavim smijehom luaka: "Boja ruka daleko see; ha-ha-ha! O, i prokletstvo daleko see." Onda, sa zastraujuim trzajem, ukoio se i ostao leati praznog pogleda uperenog u mrani strop. 105"Mrtav je!" proaptao je Dionus prestraenim glasom, zaboravljajui na vlastitu bol i na barbarina koji je stajao s krvavim maem pokraj njega. Sagnuo se nad tijelo, onda brzo ustao, izbu-Ijenih svinjskih oiju. "Nije ranjen. Tako mi Mitre, to se nalazi u toj prostoriji?" Najednom su svi, prestraeni, odjurili prema vratima izbezumljeno urlajui. Straari, koji su pobacali koplja, zaglavili su se u vrata zajedno s ostatkom histerine gomile i provalili van vritei poput luaka. Arus ih je slijedio, a Posthumo je teturao za njima zaslijepljen od krvi, skviei kao ranjena svinja i molei ih da ga ne ostave. Kad je pao, samo su preli preko njega tjerani vlastitim strahom. Puzao je, a iza njega je iao Demetrio, vukui ranjenu nogu i pokuavajui zaustaviti krv koja je i dalje nezaustavljivo tekla. Policija, voza bojnih kola, straar i asnici, ranjeni ili netaknuti, svi su, urlajui to su jae mogli, izjurili na ulicu gdje su im se u silnoj zbrci i bijegu pridruili ostali straari ne pitajui za razlog. Conan je stajao sam u velikom hodniku, izuzev tri lesa koja su ga okruivala. Barbarin je vre uhvatio drku svog maa i ji sobu. Na zidovima su visjele bogate svilene tapiserije. Svileni jastuci i lealjke stajali su posvuda u neredu, a preko tekog pozlaenog paravana Cimmerianca je promatralo Lice. Conan je stao zapanjen i promatrao klasinu ljepotu ;zraza lica, kakvu nikada nije vidio meu ljudskim sinovima. Ni slabost, ni milosre, ni okrutnost, ni ljubaznost, nijedan ljudski osjeaj nije se na njemu ocrtavao. Moglo je isto tako biti i mramorna maska boga, isklesana rukom majstora, osim to se u njemu nepogreivo nalazio ivot hladan i udan, s kakvim se Cimmerianac nikada nije susreo i kojeg nije mogao razumjeti. Na trenutak je

39

razmiljao o mramornom savrenstvu tijela skrivenog iza paravana; moralo je biti savreno, razmiljao je, budui je lice bilo tako neljudski lijepo. Ali mogao je vidjeti samo lijepo isklesanu glavu, koja se ljuljala sjedne strane na drugu. Pune usne su se otvorile i izgovorile jednu jedinu rije, toplim, treperavim glasom koji je zvuao kao skladna zvonjava zlatnih zvona koja zvone samo u hramovima izgubljenih prauma Khitaja. Jezik je bio nepoznat, zaboravljen prije nego to su se uzdigla ljudska kraljevstva, ali Conan je znao da ta rije znai: "Doi!" I Cimmerianac je priao, oajnikim skokom i uz otar zvuk maa kojim je zamahnuo kroz zrak. Prekrasna glava odletjela je s tijela, udarila o pod s jedne strane paravana i otkotrljala se. Conanova koa tek tada se najeila, jer paravan je podrhtavao i dizao se dok se neto iza njega previjalo u gru. Vidio je i uo ljude kako umiru od zadobivenih rana, ali nikada nije uo da ljudsko bie isputa takve zvukove u smrtnom hropcu. ulo se lupanje i koprcanje. Paravan se tresao, dizao, naginjao lijevo--desno, potpuno se nagnuo naprijed i uz zvonki metalni zvuk pao pred Conanove noge. Pogledao je iza njega. Tek tada je Cimmerianac osjetio uas od kojeg zastaje dah. Pobjegao je, i nije usporavao sve dok zvonici i visoki tornjevi Numalije nisu ostali iza njega i izblijedili u svjetlosti zore koja je nagovijetala novi dan. Pomisao na Seta i djecu Seta koja su jednom vladala zemljom i koja sada spavaju u njihovim mranim peinama ispod crnih piramida, bila je nona mora. Iza pozlaenog paravana nije lealo ljudsko tijelo - samo svjetlucavo, bezglavo tijelo ogromne zmije.

Crveni sveenik
Robert E. Howard
Pomalo razoaran nemogunou izbjegavanja natprirodnih prepreka u redovnom bavljenju svojim zanimanjem, i injenicom daje Nemedia postala prevrua da bi se zadrao u njoj, Conan se opet uputio na jug u Corin-thiju, gdje se, u jednom od malih gradova koji su tvorili tu dravu, nastavio baviti nezakonitim prisvajanjem tueg vlasnitva. Tada mu je bilo oko devetnaest godina, i bio je vri, okrutniji i iskusniji, ako ve ne oprezniji, nego kada se prvi put pojavio u junim kraljevstvima. "Jedan pobjee, jedan se od ivota rastavi, Jedan zaspa u zlatnoj postelji." Stari stih

1.
Na dvorskoj sveanosti, Nabonidus, Crveni sveenik koji je bio stvarni vladar grada, pristojno je dotakao Murila, mladog plemia, po ramenu. Murilo se okrenuo i ugledao sveenikov zagonetni pogled, pitajui se koje je skriveno znaenje. Nisu izmijenili ni jednu rije, ali Nabonidus se naklonio i predao Murilu malu zlatnu bavicu. Mladi plemi, znajui da Nabonidus ne radi nita bez razloga, ispriao se prvom prilikom i urno vratio u svoju sobu. Tamo je otvorio bavicu i naao u njoj ljudsko uho, koje je prepoznao po specifinom oiljku koji se protezao cijelom duinom. Oblio gaje znoj i vie nije sumnjao u znaenje udnog izraza na licu Crvenog sveenika. Ali Murilo, bez obzira na miriljive crne uvojke i uobraenu pojavu, nije bio slabi koji e glavu staviti krvniku pod no bez borbe. Nije znao da li se Nabonidus njime samo poigravao ili mu je davao priliku da ode u dobrovoljni izgon, ali injenica da je jo uvijek iv i na slobodi dokazala je da e mu biti dano jo barem nekoliko posljednjih sati, najvjerojatnije za meditaciju. No kako god, za odluku mu nije trebala meditacija, trebao mu je alat. A Sudbina mu je dala taj alat, tiho prolazei pokraj polusvijeta i javnih kua bijednih gradskih etvrti, dok je mladi plemi drhtao i razmiljao zatoen u dijelu grada u kojem se nalaze tornjevi od ljubiastog mramora i plemike palae od slonovae. Tamo je bio sveenik Anu iji je hram, uzdiui se na rubu sirotinjske etvrti, bio poprite daleko veih stvari nego to je molitva. Sveenik je bio debeo i dobro uhranjen, i istovremeno je imao skrovite za ukradene stvari i bio policijski pijun. Uspjeno je obavljao trgovinu s obje strane jer se etvrt s kojom je graniio bila Labirint, splet blatnjavih, zamazanih uliica i sumnjivih brloga, koje su posjeivali lopovi iz cijelog kraljevstva. Najdrskiji od svih bili su gundermanski dezerter iz plaenike vojske i barbarski Cimmerianac. Zbog sveenika Anna, Gunder-manca su objesili na glavnoj trnici. Ali Cimmerianac je pobjegao, i spoznavi na neizravan nain sveenikovu izdaju, uao je jedne noi u Anuov hram i sveeniku odrezao glavu. U gradu je nastala velika strka, ali potraga za ubojicom nije urodila plodom sve dok ga jedna ena nije prijavila vlastima i odvela satnika strae i njegove vojnike u skrovitu sobicu, gdje su ga nali kako spava mrtav pijan.

40

Kada su ga uhvatili, bez obzira to je bio mamuran, bio je dovoljno opasan i okrutan i zaas je satniku rasporio utrobu, probio se kroz napadae, i da mu tolika koliina alkohola nije otupila osjetila uspio bi pobjei. Meutim, zbunjen i napola slijep nije vidio otvorena vrata dok je bezglavo jurio ve je opalio glavom o kameni zid i sam sebe onesvijestio. Kad je doao sebi, shvatio je da su ga strpali u najuvaniju tamnicu u gradu, prikovanog za zid lancima koje ak ni barbarski miii nisu mogli istrgnuti. 109U ovu tamnicu je doao Murilo, umotan u iroki crni plat. Cimmerianac gaje gledao sa zanimanjem, mislei daje to krvnik. poslan da ga odvede na gubilite. Murilo mu je sjeo s desne strane i gledao ga s nita manje zanimanja. ak i pri jedva vidljivoj svjetlosti tamnice, ruku okovanih u lance, primitivna snaga ovjeka bila je sasvim jasno uoljiva. Njegovo snano tijelo i udovi nabijeni jakim miiima predstavljali su kombinaciju snage medvjeda i brzinu pantere. Ispod ume upave crne kose divljim pogledom su strijeljale plave oi. "Da li bi elio ivjeti?" upitao je Murilo. Barbarin je gunao, u oima mu je bljesnulo novo zanimanje za posjetioca. "Ako ti omoguim bijeg, hoe li mi uiniti uslugu?" upitao je plemi. Cimmerianac nije govorio, ali snaga pogleda dala je dovoljno rjeit odgovor. "Hou da ubije jednog ovjeka." "Koga?" Murilov glas pretvorio se u apat. "Nabonidusa, kraljevog sveenika!" Cimmerianac nije pokazao nikakav znak iznenaenja ili da mu je neto zasmetalo. Nije osjeao nikakav strah ili potovanje prema autoritetu koje civilizacija usauje u ovjeka. Kralj ili prosjak, njemu je bilo sasvim svejedno. Nije se pitao zato je Murilo doao k njemu kad su gradske etvrti bile pune koljaa koji nisu sjedili u zatvoru. "Kada u pobjei?" upitao je. "Za sat vremena. Vani se nalazi samo jedan straar tijekom noi u ovom dijelu s tamnicama. I potkupljiv je; ve je potkupljen. Gledaj, tu su ti kljuevi od lanaca. Oslobodit u te, i sat vremena nakon to odem, straar, Athicus, otvorit e ti vrata tamnice. Zavezat e ga komadima tunike; tako da e, kada bude naen, vlasti misliti da si se sam oslobodio i nee ga kriviti. Odmah kreni u kuu Crvenog sveenika i ubij ga. Onda odi u takorov brlog gdje e te doekati jedan ovjek koji e ti dati vreicu zlata i konja. S tim e pobjei iz grada i napustiti zemlju." "Makni mi ove proklete lance", rekao je Cimmerianac. "I reci straaru da mi donese hranu. Tako mi Croma, ivio sam na pljesnivom kruhu i vodi cijeli dan, i umirem od gladi." "Bit e kako eli; ali ne zaboravi - ne smije pobjei dok se ja ne vratim kui." Osloboen lanaca, barbarin se uspravio i istegnuo teke ruke, ogromne u maloj tamnici. Murilo je opet osjetio da, ako postoji ovjek na svijetu koji bi mogao izvriti ono to mu je trebalo, onda je to svakako Cimmerianac. Nekoliko puta mu je ponovio to treba napraviti i otiao iz zatvora, najprije Athicusu kojem je rekao da odnese zatvoreniku komad govedine i vr bijelog piva. Znao je da straaru moe vjerovati, ne samo zbog novca koji mu je platio, ve i zbog odreene informacije koju je posjedovao o njemu. Kad se vratio u svoju sobu, Murilo je potpuno svladao strah. Nabodinus bi ga napao preko kralja - u to je bio siguran. A budui da mu kraljevski straari nisu kucali na vrata, bilo je sigurno da sveenik jo uvijek nije nita rekao. Sutra e sigurno rei, nema sumnje - bude li iv i doeka li jutro. Murilo je vjerovao da e Cimmerianac odrati rije koju mu je dao. Da li e biti sposoban izvriti zadatak, trebalo je tek vidjeti. Neki su Crvenog sveenika pokuali ubiti ve prije, ali umrli su potajno i neobjanjivo. Bili su proizvod grada, i nedostajao im je vuji instinkt barbarina. Onog trenutka kad je Murilo, okreui zlatnu bavicu s odrezanim uhom u ruci, uo da je Cimmerianac bio uhien, spoznao je rjeenje svog problema. Vrativi se u svoju sobu, nazdravio je ovjeku, ije je ime Conan, i njegovom uspjehu te noi. I dok je pio, jedan od njegovih pijuna donio mu je vijest daje Athikus uhapen i da su ga bacili u zatvor. Cimmerianac nije pobjegao. Murilo je osjetio kako mu se krv zaledila u ilama. U tom okretu sudbine mogao je samo vidjeti Nabonidusove prste, i grozna opsesija o tome kako je Crveni sveenik vie od ljudskog bia poprimala je sve vee razmjere mislio je da je arobnjak koji ita misli svojih rtava i vue konce na kojima one pleu kao lutke. S oajem dolaze oajniki postupci. vrsto stiui ma ispod crnog ogrtaa, napustio je kuu kroz tajni prolaz i pourio kroz naputene ulice. Bila je upravo pono kada je doao do Nabonidusove kue, koja je blijetala unutar vrta opasanog zidinama koji ju je dijelio od ostalih imanja. Zid je bio visok ali bilo je nemogue razmiljati o drugom nainu ulaska. Nabonidus se nije pouzdavao samo u obine kamene prepreke. Trebalo se bojati onoga to je vrebalo unutar zidina. to je to bilo, Murilo nije znao tono. Znao je da se, ako nita drugo, nalaze bijesni divlji psi koji ree i da su jednom prilikom rastrgali uljeza na komadie kao lovaki psi kada uhvate zeca. to bi jo moglo biti unutra nije ni nasluivao. ovjek kojem je bilo dozvoljeno da ue u kuu po kratkom, legitimnom poslu, rekao je da Nabonidus ivi okruen bogatim namjetajem, ali jednostavnim, a o svemu se brine iznenaujue mali broj posluge. Zapravo, spomenuli su samo

41

jednog kojeg su vidjeli -visokog, tihog ovjeka zvanog Joka. Drugog ovjeka, najvjerojatnije slugu, koji se kretao u stranjem dijelu kue, nitko nikada nije vidio. Najvea tajna te tajnovite kue je bio sam Nabonidus, kojeg spretnost u intrigama i utjecaj na meunarodnu politiku ine najjaim ovjekom u kraljevstvu. Puk, savjetnici i kralj kreu se kao lutke na koncu koje on potee. Murilo se popeo uz zid i skoio u vrt, u sjenu, u mrak gdje se mogao sakriti meu gustim grmljem i treperavim liem. Mladi plemi spretno se prikradao kroz grmlje. Oekivao je da e svakog trenutka uti lajanje velikog psa i ugledati ogromno tijelo koje mu se stranom brzinom pribliava kroz mrak. Nije se pouzdavao u djelotvornost vlastitog maa u sluaju takvog napada, ali nije oklijevao. Svejedno da li e umrijeti u raljama zvijeri ili od krvnikove sjekire. Spotakao se o neto veliko i nezgrapno. Sagnuo se kako bi u svjetlosti zvijezda pogledao o emu se radi i uinilo mu se da vidi obrise tijela koje lei na zemlji. To je bio pas koji je uvao vrtove, i bio je mrtav. Imao je slomljen vrat i vidjele su se rane koji su liile na ugrize velikih onjaka. Murilo je znao da tako neto ovjek nije mogao napraviti. ivotinja se suprotstavila udovitu koje je bilo divlje koliko i ona sama, ako ne i vie. Murilo se nervozno ogledao oko sebe i promatrao tajanstvene oblike grmlja; zatim slegnuo ramenima, i pribliio se kui koja je stajala u tiini. Prva vrata koja je gurnuo bila su nezakljuana. Uao je sa strahom, s maem u ruci, i naao se u dugakom, mranom hodniku jedva osvijetljenom svjetlou stoje dolazila od baklji objeenih na zid na drugom kraju. Mrtvaka tiina okruivala je cijelu kuu. Murilo je iao niz hodnik tiho kao sjena i zaustavio se kako bi provirio kroz zavjese. Pogledao je osvijetljenu sobu, preko prozora ije su pliane zavjese bile navuene tako da nisu proputale ni traak svjetlosti. Soba je bila prazna, to se tie prisustva ljudskog ivota, ali u njoj se osjealo prisustvo neeg stranog. Usred polomljenog pokustva i istrgnutih zavjesa, koje su svjedoile o borbi na ivot i smrt, lealo je tijelo ovjeka. Bilo je okrenuto na trbuh, ali glava je bila okrenuta tako da mu je brada bila naslonjena na rame. Lik, na ijem licu je ostala jeziva grimasa, zlokobno se cerekao prestraenom plemiu. Po prvi put te noi, Murilova odlunost bila je poljuljana. Bacio je pogled na put kojim je doao. Ali pomisao o krvniku, sa sjekirom iznad glave, ipak mu je vratila samopouzdanje, i proao je kroz sobu, nastojei izbjei iscereni uas koji je leao u sredini. Premda nikada prije nije vidio tog ovjeka, po opisuje znao daje to Joka, Nabonidusov kuni sluga. Virio je kroz vrata zastrta zavjesama u veliku okruglu sobu, povezanu s galerijom koja se nalazila na sredini izmeu uglaanog poda i visokog stropa. Ova soba bila je namjetena kao da u njoj boravi kralj. U sredini je stajao kitnjasti stol od mahagonija, krcat posudama s vinom i bogatim jelima. Murilo se ukoio. U velikoj stolici ija je iroka pozadina bila okrenuta prema njemu, ugledao je lik ije mu je dranje bilo poznato. Ugledao je ruku u crvenom rukavu koja je leala na rukohvatu; kosu, prekrivenu dobro poznatim grimiznom kapuljaom, pognut kao da se nalazi u dubokoj meditaciji. Upravo u tom poloaju Murilo je imao priliku vidjeti Nabonidusa stotinu puta kako sjedi na kraljevskom dvoru. Proklinjui ludo kucanje vlastitog srca, mladi plemi preao je prostorijom, ispruenom maa, cijela njegova pojava odavala je napadake namjere. Njegova rtva nije se pomakla, ak je izgledalo da nije ni ula njegovo oprezno pribliavanje. Da li je Crveni sveenik spavao, ili se u velikoj stolici nalazio les? Muri-la je od njegovog neprijatelja dijelio samo jedan udarac maem, meutim ovjek u stolici iznenada se dignuo i pogledao ga. Murilo je problijedio kao u smrtnom asu. Ma mu je ispao iz ruke i pao na uglaani pod. Uasan krik prolomio se iz plaviastih usta; nakon toga se uo samo tupi udarac tijela kada se sruio. Nad kuom Crvenog sveenika jo jednom je zavladala tiina. Kratko nakon stoje Murilo napustio tamnicu u kojoj je bio zatoen Conan Cimmerianac, Athicus je zatvoreniku odnio pladanj s hranom na kojem se nalazio, izmeu ostalog, veliki komad govedine i vr svijetlog piva. Conan se odmah prodrljivo bacio na hranu, a Athicus je posljednji put pregledao tamnicu, kako bi provjerio da je sve u redu, i bio siguran da nitko nee moi svjedoiti o zatvorenikovom namjeravanom bijegu. Dok je bio zauzet poslom, dola je skupina uvara, umarirala u zatvor i uhitila ga. Murilo je pogrijeio kad je pretpostavio da e ovo uhienje znaiti otkrivanje Conanovog plana za bijeg. Radilo se o neem drugom; Athicus je postao neoprezan u svojoj trgovini s podzemnim svijetom, i jedan od njegovih prolih grijehova sustigao ga je u tom trenutku. Njegovo mjesto je zauzeo drugi uvar, tupo, ovisno stvorenje kojeg ni jedan iznos kojim bi ga se pokualo podmititi ne bi odvratio od dunosti koju je obavljao. Bio je nematovit, ali je imao uzvieno miljenje o znaaju svog posla. Nakon to je Athicus bio odveden kako bi i formalno bio optuen pred sucem, ovaj straar je krenuo u rutinski pregled tamnica. Kada je proao pokraj Conanove tamnice, njegov osjeaj dunosti bio je toliko isprovociran da je pucao od bijesa kad je ugledao zatvorenika kako slobodno sjedi neokovan u lance i glasno mljacka dok prodire posljednje zalogaje ogromnog odreska otkidajui ga zubima. Tamniar je bio ljut i napravio pogreku

42

kad je uao sam u tamnicu, bez daje pozvao straare iz drugih dijelova zatvora. To je bila prva pogreka koju je napravio obavljajui svoj posao, i posljednja. Conan gaje odalamio goveom kosti koju je drao u ruci, uzeo mu bode i kljueve, i mirno otiao. Kao to mu je Murilo rekao, samo je jedan straar bio na dunosti te noi. Cimmerianac se naao s vanjske strane zatvorskih zidina zahvaljujui kljuevima koje je uzeo i istog trenutka krenuo, kao to je Murilo planirao. U sjeni zatvorskih zidina, Conan je priekao da odlui kojim putem e krenuti dalje. Smatrao je da budui je pobjegao zahvaljujui vlastitim snagama, Murilu ne duguje nita; ali ipak je mladi plemi bio taj koji gaje oslobodio lanaca, bez ega bi njegov bijeg bio nemogu. Conan je tada odluio da Murilu duguje neto, budui je ipak bio ovjek koji bi prije ili kasnije ispunio svoju dunost, i odluio je izvriti ono to je obeao mladom plemiu. Ali prije toga je obavio je neto to se ticalo samo njega. Bacio je poderanu tuniku i samo s komadom tkanine oko bokova krenuo u no. Dok je hodao, bio je spreman upotrijebiti bode koji je drao u ruci - ubojito oruje sa irokom, dvostrukom otricom dugakom pedesetak centimetara. Iao je niz uske uliice i mrane trgove sve dok nije doao na cilj - Labirint. Kretao se sa sigurnou kroz splet uliica koji je dobro poznavao. Zapravo se radilo o mnotvu tamnih prolaza i dvorita i krivu-davih puteljaka; skrivenih i smrdljivih. Ulice nisu bile poploene; blato i smee bilo je rasuto svuda okolo. Odvodni kanali su bili nepoznanica; otpaci su se bacali u dvorita nabacani na hrpe pokraj kojih se nije moglo proi. Ako se ne bi oprezno kretao, ovjek bi vrlo lako zaglavio u smrdljivom gnoju. Isto tako ne bi bilo nita udno zapeti o les prerezanog vrata ili raskoljene lubanje koji lei u blatu. asni ljudi zaobilazili su Labirint s dobrim razlogom. Conan je neprimijeen doao do mjesta na koje se uputio, upravo kada je onaj koga je silno elio vidjeti odlazio. Kada je Cimmerianac kliznuo u stranje dvorite, djevojka koja ga je prodala policiji upravo je vodila svog novog ljubavnika u sobicu na gornjem katu. Ovaj mladi razbojnik, za kojim su se zatvorila njena vrata, spustio se dolje pipajui niz polomljeno stepenite, zaokupljen vlastitim mislima, koje su, kao i kod veine stanovnika Labirinta, bile zapravo razmiljanja o nezakonitom nainu stjecanja nekakve imovine. Na pola puta prema ulici, iznenada se zaustavio, i kosa mu se digla na glavi. Nejasan lik uao je pred njim, par oiju gledao gaje pogledom progonjene ivotinje. ivotinjske rezanje bilo je posljednje stoje uo u svom ivotu, kada se udovite bacilo na njega i dugaka otrica zaparala mu utrobu. Samo je uzdahnuo, tiho zajeao i pao na stepenite. Barbarin je stao iznad njega i promatrao ga trenutak, uarenim oima. Znao je da je netko uo to se dogodilo vani, ali bio je svjestan toga da su stanovnici Labirinta previe oprezni da bi vodili rauna o tuim poslovima. Samrtni krik na stepenitima nije bilo nita neuobiajeno. Kasnije, netko bi se pozabavio time, ali tek nakon to bi prolo odreeno vrijeme. Conan se popeo uz stepenice i zastao kod vrata koja je dobro poznavao. Bila su zatvorena iznutra, ali otrica bodea prola je izmeu vrata i dovratka i podigla zasun. Uao je, zatvorio vrata iza sebe, i naao se licem u lice s djevojkom koja gaje predala policiji. Drolja je sjedila prekrienih nogu na rubu neurednog kreveta. Problijedjelaje kad gaje ugledala, kao da gleda u duha. ula je krik koji je doao sa stepenica, i ugledala krv na njegovim rukama. Ali bila je previe prestraena onim to je eka da, bi gubila vrijeme alei za oitom sudbinom koja je snala njenog ljubavnika. Poela je preklinjati za vlastiti ivot, nesuvislo mucajui paralizirana uasom koji ju je obuzeo. Conan nije nita odgovorio; samo je stajao i zurio u nju vatrenim pogledom, prelazei palcem po rubu bodea. Na kraju je preao preko sobe, dok je ona uzmicala preko kreveta dok nije dola sasvim uza zid, molei za milost isprekidanim glasom. Grubo ju je zgrabio za ute uvojke, i izvukao iz kreveta. Vratio je bode natrag u korice, uhvatio svoju rtvu pod lijevu ruku i bacio je prema prozoru. Kao u veini kua te vrste, greda prolazi du svakog zida kao produetak prozorske daske. Conan je gurnuo prozor, otvorio ga i izaao na taj uski ispust. Da je netko bio budan ili se nalazio u blizini, vidio bi kako se mukarac oprezno kree po toj gredi, nosei ispod ruke napola golu drolju koja se ritala. Bio bi jednako iznenaen kao i djevojka. Kad je doao do mjesta koje je prije ugledao, Conan je stao drei se slobodnom rukom za zid. Iz kue se iznenada zaula galama, stoje znailo daje tijelo napokon bilo otkriveno. Njegova zatoenica je jecala i ritala se, pokuavajui se osloboditi. Conan je pogledao u prljavtinu i smee to je stajalo nagomilano u prolazu ispod njega; kratko osluhnuo galamu, i moljakanje prostitutke; onda ju je paljivo spustio u kaljuu. Uivao je na trenutak u njenom bacakanju dok se pokuavala iskobeljati, ak se i nasmijao. Onda je podigao glavu, posluao galamu koja je dolazila ispod njega i odluio daje dolo vrijeme da ubije Na-bonidusa. Ono to je osvijestilo Murila bio je odjek metala. Uzdahnuo je i tekom mukom se podigao u sjedei poloaj. Oko njega su svi zidovi bili u tiini i mraku, i na trenutak mu je pozlilo od ideje daje moda oslijepio. Onda se sjetio to se dogodilo prije toga, i poeo je puzati. Dodirom je otkrio da lei na kamenom podu napravljenom od nejednakih kamenih blokova. Daljnjim puzanjem i dodirivanjem otkrio je da su i zidovi od istog materijala. Stao je na noge i naslonio se pokuavajui pronai neto uz pomo ega bi se mogao orijentirati. To da se nalazi u nekakvoj vrsti tamnice bilo je vie nego oito, ali gdje i koliko dugo, nije mogao rei ni priblino. Nejasno se

43

sjeao zvuka udarca i pitao se da li su to bila eljezna vrata tamnice koja su se zatvorila iza njega, ili je to bio nagovjetaj dolaska njegovog krvnika. Zadrhtao je na samu pomisao i polako pipajui krenuo du zida. Istog trenutka oekivao je da e dotaknuti zid kojim e odrediti veliinu prostorije, ali nakon nekog vremena shvatio je da se kree hodnikom. Drao se zida, strahujui da e naletjeti na rupe ili nekakve druge zamke, i bio je svjestan neijeg prisustva u svojoj blizini. Nije mogao nita vidjeti, ali, ili su mu ui uhvatile nekakav metalni zvuk, ili gaje nekakvo podsvjesno esto ulo upozorilo na opasnost. Stao je, a potiljak mu se najeio; i potpuno siguran, osjetio je prisustvo ivog stvorenja koje pue kroz mrak prema njemu. Mislio je da e mu srce stati kada je uo glas kako ape s barbarskim naglaskom: "Murilo! Zar si to ti?" "Conan!" Skoro se onesvijestivi od olakanja, mladi plemi je tapkao u mraku, i njegove ruke dotakle su iroka gola ramena. "Dobro da sam te prepoznao", gunao je barbarin. "Upravo sam se pripremao zaklati te kao tovljenu svinju." "Tako mi Mitre, reci mi gdje se nalazimo?" "U peinama ispod kue Crvenog sveenika. Ali zato -" "Koliko je sati?" "Neto iza ponoi." Murilo je odmahnuo glavom, pokuavajui srediti misli. "to radi ovdje?" upitao je Cimmerianac. "Doao sam ubiti Nabonidusa. uo sam da su promijenili straara u tvom zatvoru -" "Jesu", gunao je Conan. "Novom straaru sam razbio glavu i otiao. Bio bih ovdje ve odavno, ali imao sam neto to sam morao napraviti. Onda, hoemo li uloviti Nabonidusa?" Murilo je drhtao. "Conane, nalazimo se u kui demona! Doao sam ovamo traei neprijatelj a u ljudskom liku; pronaao sam dlakavog vraga koji je doao ravno iz pakla!" Conan je nesigurno zagunao; neustraiv kao ranjeni tigar kad se radilo o neprijatelju u ljudskom obliju, bio je upoznat sa svim strahovima koji su pratili primitivce pri susretu s natprirodnim. "Uspio sam ui u kuu", proaputao je Murilo, kao da se u mraku nalaze ui koje paljivo sluaju. "U vanjskom vrtu sam pronaao Nabonidusovog psa na smrt premlaenog. U kui sam naletio na Joku, slugu. Vrat mu je bio slomljen. Onda sam vidio i samog Nabonidusa kako sjedi u svojoj stolici, u uobiajenom poloaju. Najprije sam pomislio daje i on mrtav. Pribliio sam se da ga zakoljem. Digao se, i pogledao me. Boe!" Sjeanje na taj prizor oduzeo je mladom plemiu mo govora dok je ponovo proivljavao uasne trenutke. "Conane", aputao je, "to to je stajalo ispred mene nije bio ovjek! Tijelom i dranjem nije izgledalo neljudski, ali se iz grimizne sveenike halje iscerilo lice iz ludila i none more! Bilo je prekriveno crnim dlakama iz kojih su se crvenile male svinjske oi; nos mu je bio ravan, s velikim pominim nosnicama; otvorene usne otkrivale su zubno meso iz kojeg su strili veliki uti onjaci, kao psei zubi. Ruke koje su visjele iz grimiznih rukava bile su isto tako udnog oblika i prekrivene crnim dlakama. Sve ovo sam ugledao u jednom jedinom trenutku, i kad me svladao strah, onesvijestio sam se." "I onda?" mrmljao je Cimmerianac uznemireno. "Ponovo sam doao svijesti prije nekog vremena; udovite me sigurno bacilo u ove jame. Conane, sumnjao sam da Naboni-dus nije sveti ovjek! On je demon-vukodlak! Danju se kree meu ljudima u liku ovjeka, a nou uzima svoj stvarni lik." "To je oito", odgovorio je Conan. "Svi znaju da postoje ljudi koji poprimaju lik vuka kada to poele. Ali zato bi ubio vlastite sluge?" "Tko moe razumjeti nain na koji vrag razmilja?" odgovorio je Murilo. "Na zadatak u ovom trenutku je pronai nain da izaemo odavde. Oruje ovjeka ne moe povrijediti vukodlaka. Kako si ti doao ovamo?" "Kroz odvodni kanal. Raunao sam na to da ga straari nee uvati. Kanali su povezani tunelom koji vodi u ove jame. Nadao sam se da u pronai nekakva nezakljuana vrata koja vode u gornji dio kue." "Onda emo pobjei putem kojim si ti doao!" uzviknuo je Murilo. "K vragu s njim! Jednom kad se maknemo daleko od njegovih zmijskih zuba, riskirat emo kraljeve straare i pobjei iz grada. Vodi nas!" "Nemogue", gunao je Cimmerianac. "Prolaz kroz odvodne kanale je zatvoren. Kada sam uao u tunel, eljezne reetke su pale s krova. Da nisam bio brz kao munja, vrhovi bi me prikovali za pod kao crva. Kada sam ih pokuao podignuti, nisu se ni pomakle. Ni slon ih ne bi mogao pomaknuti. Niti bi se ita vee od zeca moglo provui kroz njih." Murilo je psovao i proklinjao, maui tankim rukama. Trebao je znati da Nabonidus nee ostaviti ni jedan ulaz u kuu neosiguran. Da Conan nije posjedovao brzinu divlje ivotinje, reetke bi ga u djeliu sekunde dokrajile. Nema sumnje da je prolazei kroz tunel oslobodio nekakvu skrivenu polugu koja je pokrenula reetke sa svoda. to god da se dogodilo, ostaje injenica da su i jedan i drugi bili ivi i uhvaeni u zamku. "Samo jedna stvar nam preostaje", rekao je Murilo, sav u znoju. "Moramo potraiti drugi izlaz, ne sumnjam da je u svakom postavljena zamka, ali nemamo druge mogunosti."

44

Barbarin je progunao neto u znak odobravanja, i dva suputnika, polako pipajui ispred sebe besciljno su krenuli niz hodnik. ak i u tom trenutku Murila je neto zaudilo. "Kako si me prepoznao u mraku?" upitao je. "Namirisao sam parfem koji stavlja u kosu, isti koji si imao kad si doao u moju tamnicu", odgovorio je Conan. "Namirisao sam ga opet maloprije, kad sam puzao u mraku i spremao se da te ubijem." Murilo je uvojak kose stavio pod nos; premda su njegova civilizirana osjetila jedva zamijetila miris, zaudio se koliko otra moraju biti osjetila barbarina. Instinktivno je stavio ruku na drku bodea kad su krenuli naprijed, i prokleo sve bogove kada je shvatio da su korice prazne. U tom trenutku se iznad njih pojavio blijedi traak svjetlosti, i nali su se pred otrim zavojem iznad kojeg je dolazila. Zajedno su pogledali iza, i Murilo, naslonjen na svog suputnika, osjetio je kako se ovaj koi od uasa. I mladi plemi ugledao je isti prizor - tijelo ovjeka, napola golo, kako lei na podu iza zavoja, jedva osvijetljeno svjetlou koju je izgleda isijavao veliki srebrni disk na udaljenom dijelu zida. Isprueno tijelo zauujue prepoznatljivo, lica okrenutog u pod, izazvalo je u Murilu neobjanjivu reakciju. Mahnuo je Cimmeriancu neka ga prati, i pribliio se tijelu kako bi ga bolje pogledao. Svladavajui gaenje koje je osjeao, zgrabio ga je i okrenuo na lea. Iz grla mu se oteo nekontrolirani uzvik; a Cimmerianac je bijesno zaurlao. "Nabonidus! Crveni sveenik!" provalilo je iz Murila, uhvatila gaje vrtoglavica od pomutnje u glavi. "Ali tko - to -?" Sveenik je uzdahnuo i pomakao se. Brzinom tigra, Conan je skoio i nadvio se nad njim, s bodeom uperenim u srce. Murilo gaje zgrabio za aku. "ekaj! Nemoj ga jo ubiti -" "Zato ne?" pitao je Cimmerianac. "Odbacio je svoj lik vukodlaka, i spava. Hoe li ga probuditi kako bi nas rastrgao na komadie?" "Ne, ekaj!" vikao je Murilo, pokuavajui srediti ratrkane misli. "Gledaj! Ne spava - vidi ove velike plave masnice na izbrijanim sljepooicama? Bio je onesvijeten. Moda satima lei ovdje." "Mislim da si se bio zakleo kako si ga vidio u obliku zvijeri gore u kui", rekao je Conan. "Jesam! Ili moda - dolazi k svijesti! Dri otricu podalje od njega, Conane; tu se nalazi tajna jo mranija od onoga to sam oekivao. Moram razgovarati s njim prije nego to ga ubijemo." Nabonidus je tekom mukom podigao ruku i preao njome po ranjenoj sljepooici, promrmljao neto i otvorio oi. Nekoliko trenutaka nije vidio nita i pogled mu je bio potpuno prazan; onda je ivot opet uao u njih kada je zavrtio glavom, i sjeo, buljei u njih dvojicu. Bez obzira na udarac koji gaje onesvijestio i pomutio inae kao britvu otar um, vidjelo se da opet funkcionira uobiajenom bistrinom. Brzo je preao pogledom oko sebe, a onda se zaustavio na Murilu. "Svojim prisustvom ste poastili moj skromni dom, mladi gospodine", hladno se nasmijao, gledajui u ogroman lik koji se nazirao u svjetlosti iza ramena mladog plemia. "Vidim da ste poveli plaenog ubojicu. Zar va ma nije dovoljan da bi liio ivota moju skromnu malenkost?" "Dostaje", nestrpljivo je odgovorio Murilo. "Koliko dugo leite ovdje?" "udnovato pitanje postavljate ovjeku koji se upravo oporavlja od nesvjestice", odgovorio je sveenik. "Ne znam koliko je sati. Ali bila je skoro pono kada sam napadnut." "Tko onda sjedi gore u kui zamaskiran u vae haljine?" upitao je Murilo. "Mora biti Thak", odgovorio je Nabonidus, trljajui prstima modrice. "Da, mora biti Thak. U mojoj odjei? Pas!" Conan, koji nije shvaao nita od onoga to su njih dvojica govorili, nemirno se okretao i mrmljao neto na vlastitom jeziku. Nabonidus gaje udnovato pogledao. "Tvoj nasilniki prijatelj udi za tim da svoj no zabije u moje srce, Murilo", rekao je. "Mislio sam da e biti dovoljno mudar te da e posluati moje upozorenje i napustiti grad." "Kako sam mogao znati da e mi biti doputeno?" odgovorio je Murilo. "Kako god bilo, moje mjesto je ovdje." "Nalazi se u dobrom drutvu s ovim ubojicom", mrmljao je Nabonidus. "Sumnjao sam u tebe ve neko vrijeme. Zbog toga sam naredio da nestane blijedi dvorski tajnik. Prije nego stoje umro rekao mi je puno stvari, izmeu ostalog i ime mladog plemia koji gaje podmitio da mu oda dravne tajne, koje je zatim plemi prodao neprijateljskim snagama. Zar se ne srami svojih djela, Murilo, najobiniji lopove?" "Nemam nita vie razloga za sram nego ti, obini pljaka sa srcem hijene", odgovorio je Murilo spremno. "Iskoritava cijelo kraljevstvo kako bi zadovoljio vlastitu pohlepu; i, pod krinkom nezainteresiranog dravnikog namjetenika, vara kralja, bogate pretvara u prosjake, tlai siromane, i rtvuje budunost cijelog naroda u ime svojih nemilosrdnih ambicija. Nisi nita vie nego debela svinja s njukom u koritu. Ti si vei lopov od mene. Ovaj Cimmerianac je najasniji ovjek, gledamo li nas trojicu, jer otvoreno ubija i pljaka." "Onda dobro, sva trojica smo vucibatine", sloio se Nabonidus mirno. "I to sada? Moj ivot?" "Kada sam vidio uho nestalog tajnika, znao sam kakva me sudbina eka", rekao je Murilo iznenada, "i vjerovao sam da e zatraiti pomo'i pozvati se na autoritet kralja. Jesam li bio u pravu?"

45

"Tono", odgovorio je sveenik. "S dvorskim tajnikom je bilo lako, ali ti si bio previe istaknut. Imao sam namjeru ispriati kralju alu o tebi ujutro." "alu koja bi me dola glave", gunao je Murilo. "Znai li to da kralj nema pojma o mojoj trgovini s neprijateljem?" "Za sada", uzdahnuo je Nabonidus. "A sada, budui sam vidio da tvoj suputnik ima no, bojim se da mu ala nikada nee biti ispriana." "Trebao bi znati kako emo se izvui iz ove takorske rupe", rekao je Murilo. "Recimo da odluim ne ubiti te. Hoe li nam pomoi da pobjegnemo, i zakleti se na utnju o mojim nedjelima?" "Kada je sveenik odrao ono na to se zakleo?" prigovarao je Conan, shvaajui u kom pravcu ide razgovor. "Pusti me da mu prereem vrat; hou vidjeti kakve boje mu je krv. U Labirintu se pria da mu je srce crno, prema tome i krv mu mora biti crne boje -" "uti", proaputao je Murilo. "Ako nam ne pokae put kojim emo izai iz ovih jama, mogli bismo vrlo lako istrunuti ovdje. Onda, Naboniduse, to kae?" "to moe rei vuk kada mu je noga uhvaena u zamku?" smijao se sveenik. "U tvojoj sam vlasti, i, ako elimo pobjei, moramo pomoi jedan drugom. Kunem se da u, ako preivimo ovu pustolovinu, zaboraviti sve tvoje prevarantske poslove. Kunem se Mitrom!." "Vjerujem mu", gunao je Murilo. "ak se ni Crveni sveenik ne bi usudio prekriti ovakvu zakletvu. Sad moramo izai odavde. Moj prijatelj je uao kroz tunel, ali su se reetke spustile za njim i blokirale izlaz. Moe li ih podignuti?" "Ne iz jame", odgovorio je sveenik. "Poluga koja ih die nalazi se u odaji iznad tunela. Postoji samo jo jedan put kojim se moe izai iz jame, koji u vam pokazati. Ali reci mi, kako si doao ovamo?" Murilo mu je ispriao u nekoliko rijei, i Nabonidus je kimao, ukoeno ustajui. epao je niz hodnik, koji se poeo iriti u obliku velike prostorije, i doao do udaljenog velikog srebrnog diska. Kako su napredovali, svjetlost je postajala jaa, premda je cijelo vrijeme bila blijedi odsjaj srebra na disku. Kada su mu se pribliili, ugledali su uske stepenice koje su vodile negdje gore. "To je drugi izlaz", rekao je Nabonidus. "I sumnjam da su vrata zatvorena. Ali mislim daje onome tko proe kroz ta vrata bolje biti mrtav nego iv. Pogledaj u disk." Ono stoje izgledalo kao srebrni tanjur u stvarnosti je bilo veliko ogledalo postavljeno u zid. Zamreni sustav cijevi od materijala nalik na bakar strile su iz zida iznad, savijajui se prema tanjuru pod pravim kutom. Gledajui u te cijevi, Murilo je ugledao zbunjujue rasporeena manja ogledala. Opet je paljivo promatrao vee ogledalo u zidu, i zanijemio od uenja. Gledajui preko njegovog ramena, Conan je gunao. inilo se da gledaju kroz veliki prozor u prostranu, dobro osvijetljenu prostoriju. Tamo su se nalazila velika ogledala na zidovima, s plianim zavjesama izmeu; bilo je i svilenih leajeva, stolica od slonovae i ebanovine, i zavjesama zastrtih vrata koja su vodila iz te prostorije. Ispred jednih vrata koja nisu bila zastrta zavjesom, stajao je veliki crni oblik koji se groteskno suprotstavljao bogatstvu u sobi. Murilo je osjetio kako mu se krv jo jednom ledi u ilama kada je pogledao u uas koji mu je izgledao kao da ga gleda ravno u oi. Nesvjesno je uzmaknuo od ogledala, dok je Conan surovo gurnuo glavu prema naprijed, dok nije vilicom skoro dotaknuo povrinu, mumljajui nekakvu prkosnu prijetnju na svom barbarskom jeziku. "U ime Mitre, Naboniduse," dahtao je Murilo, drhtei, "to je to?" "To je Thak", odgovorio je sveenik, gladei sljepooicu. "Neki bi ga nazvali majmunom, ali on se gotovo jednako razlikuje od pravog majmuna koliko se razlikuje i od pravog ovjeka. Njegov narod obitava na istoku, u planinama koje se nalaze na rubu istonih granica Zamore. Nema ih puno; ali, ako ne budu istrijebljeni, vjerujem da e postati ljudska bia za moda stotinu tisua godina. Nalaze se u stadiju formiranja; nisu ni majmuni, kao to su bili njihovi daleki preci, niti ljudi, kao to bi njihovi daleki potomci mogli biti. ive na visokim stijenama dobro poznatih nepristupanih planina, ne znajui nita o vatri ili o gradnji sklonita ili izradi odjee, ili o upotrebi oruja. Pa ipak posjeduju jednu vrstu jezika, koji se uglavnom sastoji od roktanja i coktanja. Uzeo sam Thaka dok je bio mladune, i nauio je ono emu sam ga poduavao daleko bre i temeljitije nego to bi ijedna prava ivotinja mogla. Istovremeno je bio i uvar i sluga. Ali zaboravio sam da se, jer je jednim dijelom ovjek, nije mogao podrediti tome da bude samo moja sjena, kao prava ivotinja. Oito je njegov polumozak sauvao sjeanja na mrnju, zamjeranje, i neku vrstu vlastite ivotinjske ambicije. I tako, napao me kada sam to najmanje oekivao. Prole noi iznenada je sasvim poludio. Sve njegov reakcije liile su na ivotinjsku poremeenost, premda znam da su sigurno bile rezultat dugotrajnog i paljivog planiranja. uo sam zvukove borbe u vrtu, i krenuo vidjeti to se dogodilo - budui sam vjerovao da si to ti, da te vuku moji psi uvari - vidio sam Thaka s kojeg je kapala krv kako izlazi iz ukrasnog grmlja. Prije nego to sam bio svjestan njegovih namjera, skoio je uz uasan krik i bezduno me napao. Ne sjeam se vie niega, ali mogu samo

46

pretpostaviti, slijedei neki hir koji su se rodio u njegovom polu-mozgu, skinuo je moju grimiznu odjeu i ostavio me ivog u jamama - zato, sam Bog zna. Sigurno je ubio psa kada sam uao u vrt, i nakon to me bacio, oito je ubio Joka, budui si vidio ovjeka kako lei mrtav u kui. Joka bi mi doao u pomo, ak i protiv Thaka, kojeg je oduvijek mrzio." Murilo je kroz ogledalo buljio u stvorenje koje je sjedilo pred zatvorenim vratima s takvim monstruoznim strpljenjem. Zadrhtao je od samog pogleda na velike crne ruke, gusto obrasle dlakom koja je gotovo izgledala kao krzno. Tijelo je bilo vrsto, veliko i pognuto. S neprirodno irokih ramena sputao se grimizni ogrta, i Murilo je vidio da su obrasla jednako gustom dlakom. Lice koje je zurilo iz grimizne kapuljae imalo je krajnje ivotinjski izraz, ali Murilo je ipak priznao daje Nabonidus govorio istinu kada je rekao da Thak nije u potpunosti bio ivotinja. Bilo je neto u crvenim sumornim oima, neto u njegovom nezgrapnom dranju, neto u cjelokupnoj pojavi to gaje razlikovalo od istinske ivotinje. Monstruozno tijelo bilo je mjesto u kojem se nalazio mozak i dua koji su jo uvijek bili jedva prepoznatljiv zametak neega to se tekom mukom pretvaralo u ljudsko. Murilo je ostao prestravljen kada je spoznao postojanje jedva zamjetne, uasavajue injenice o srodnosti izmeu svoje vrste i ove primitivne monstruoznosti, i osjetio je muninu kada je u sekundi shvatio ponor izmeu ivotinjske udi iz koje se ljudski rod razvio. "Sigurno nas vidi", mrmljao je Conan. "Zato nas ne napadne? Siguran sam da moe razbiti prozor bez imalo problema." Murilo je shvatio da je Conan pretpostavljao kako je ogledalo prozor kroz koji su gledali. "Ne vidi nas", odgovorio je sveenik. "Gledamo u sobu iznad nas. Vrata koja Thak uva su ona koja se nalaze na vrhu ovih stepenica. To su samo vjeto postavljena ogledala. Vidi li ogledala na ovom zidu? Ona prenose odraz sobe u ove cijevi odakle druga ogledala prenose taj isti odraz u uveanom mjerilu na posljednje veliko ogledalo." Murilo je shvatio daje sveenik vjerojatno stoljeima ispred vlastite generacije, kad je mogao dovesti do savrenstva takav izum; ali Conan je to shvatio kao neto to dolazi od arobnjaka ili vjetica, i nije se dalje zamarao. "Napravio sam ove jame kao sklonite a isto tako i kao tamnicu", govorio je sveenik. "U nekoliko navrata sam tu potraio sklonite i, kroz ogledala, promatrao sudbinu onih koji su me progonili kako bi me ubili." "Ali zato Thak uva ta vrata?" upitao je Murilo. "Sigurno je uo kako su pale reetke u tunelu. Povezane su sa zvonima u gornjoj sobi. Zna daje netko u jamama, i eka da se popne uz stepenice. O da, dobro je nauio sve ono emu sam ga poduavao. Vidio je to se dogodilo ljudima koji su proli kroz ta vrata, kada sam povukao ue koje visi na onom zidu, i sad eka kako bi me oponaao." "I dok on eka, to emo mi?" upitao je Murilo. "Ne moemo nita, osim promatrati ga. Sve dok je u toj prostoriji, ne smijemo se popeti u tu sobu. On zaista posjeduje snagu prave gorile i vrlo lako bi nas rastrgao. Ali nema potrebe pokazivati miie; ako otvorimo vrata jedino to treba napraviti je povui to ue, i bacit e nas u vjenost." "Kako?" "S vama sam se nagodio da u vam pomoi pobjei", odgovorio je sveenik; "a ne izdati moje tajne." Murilo se spremao odgovoriti mu na to, meutim u jednom trenutku samo se ukoio. Tajanstvena ruka razmaknula je zavjese najednom od ulaza. Pojavilo se tamno lice ije su blistave oi bile prikovane za ogroman lik u grimiznom ogrtau. "Petreus!" prosiktao je Nabonidus. "Tako mi Mitre, veeras se ovdje okupljaju leinari!" Liceje ostalo uokvireno izmeu dviju razmaknutih zavjesa. Preko uljezovog ramena virilo je jo jedno lice tamno, mravo lice, ije su oi gorjele opakom pohlepom. "to rade oni ovdje?" mrmljao je Murilo, nesvjesno utiavajui glas, premda je znao da ga ne mogu uti. "Zato, to bi Petreus i njegovi vatreni mladi nacionalisti mogli raditi u kui Crvenog sveenika?" smijao se Nabonidus. "Pogledaj kako poudno gledaju u lik za koji misle daje njihov najvei neprijatelj. Poinili su istu pogreku kao i ti; trebalo bi biti zabavno promatrati izraz na licu kada shvate da su nasjeli." Murilo nije odgovorio. Sve to to se dogaalo odisalo je nestvarnim ozrajem. Imao je osjeaj kao da promatra kazalite lutaka, ili da njegov duh izvan tijela neposredno promatra postupke ivih ljudi, potpuno neprimjetan, nitko ne zna da je tu. Vidio je Petreusa kako stavlja prst na usta kao upozorenje, i kima glavom svojim prijateljima zavjerenicima. Mladi plemi nije mogao znati da li je Thak svjestan njihovog prisustva. Poloaj ovjeka-majmuna nije se promijenio, dok je sjedio leima okrenut vratima kroz koja su tiho uli mukarci. "Imali su istu namjeru kao i ti", mrmljao mu je Nabonidus u uho. "Samo to su njihovi razlozi patriotski za razliku od tvojih koji su bili sebini. U moju kuu je lako ui sada kada je pas mrtav. O, kakva prilika da se rijeim napasti jednom zauvijek! Da ja sjedim tamo gdje Thak sjedi - skok do zida - jedan potez uzetom -"

47

Petreus je lagano preao nogom preko praga i zakoraio u sobu; njegovi prijatelji bili su mu za petama, s uzdignutim bodeima ije su se otrice presijavale na svjetlosti. Thak je najednom ustao i okrenuo se prema njemu. Neoekivani uas uzrokovan prizorom koji su ugledali, dok su oekivali da e ugledati omrznut ali poznat lik Nabonidusa, potpuno ih je oamutio, jednako kao i Murila. Petreus je kriknuvi uzmakao, gurajui pri tom i svoje prijatelje. Spotakli su se i pali jedan preko drugog; i u tom trenutku je Thak, prelazei razdaljinu jednim jedinim grotesknim skokom, uhvatio i povukao debelo svileno ue koje je visjelo pokraj prolaza. Istog trenutka zavjese su se razmakle s obje strane, ostavljajui vrata nezastrta, i u tom trenutku se neto, udnovatog srebrnog odsjaja, spustilo. "Sjetio se!" Nabonidus je bio uzbuen. "Zvijer je napola ovjek! Vidio je kako se to radi, i sjetio se! Gledaj, sada! Gledaj! Gledaj!" Murilo je vidio daje ono to se spustilo bila staklena ploa. Kroz staklo su se vidjela blijeda lica zavjerenika. Petreus, pruajui ruke ispred sebe kao da e se zatiti od Thakovog napada, naletio je na prozirnu zapreku, i iz njegove se mimike vidjelo da je rekao neto svojim prijateljima. Sada kada su zavjese bile razmaknute, ljudi u tunelu mogli su vidjeti sve ono to se dogaalo u prostoriji u kojoj su se nalazili zavjerenici. Potpuno izbezumljeni, jurili su preko sobe prema vratima kroz koja su uli samo nekoliko trenutaka prije toga, da bi najednom bili zaustavljeni pred nevidljivim zidom. "Jedan trzaj uzetom zapeatio je prostoriju", smijao se Nabonidus. "Jednostavno je; staklene ploe nalaze se u utorima u dovratku. Trzanjem ueta oslobaaju se opruge koje ih dre. Kada se spuste, nemogue ih je vie podignuti iznutra, ve samo izvana. Staklo se ne moe slomiti; ni ovjek s maljem ga ne bi mogao razbiti. Oh!" Uhvaeni ljudi bili su histerini od straha; divlje su trali od jednih do drugih vrata, luaki udarajui o zidove od kristalnog stakla, i mahali akama uperenim u neumoljivi crni lik koji je uao s druge strane. Jedan od njih zabacio je glavu unatrag, pogledao prema gore, i poeo urlati, sudei po grimasama lica, dok je pokazivao prema stropu. "Pad staklenih ploa oslobodio je otrovni oblak", rekao je Crveni sveenik luaki se smijui. "Prah divljeg lotosa, iz Movara smrti, iz predjela daleko u unutranjosti Khitaja." U sredini stropa visjela je nakupina zlatnih pupoljaka; otvorili su se kao latice ogromne uklesane rue, i iz njih se spustila siva maglica koja je brzo punila prostoriju. Istog trenutka scena se iz histerine promijenila u ludilo i uas. Zatoeni ljudi poeli su teturati; pijano su jurili u krug. Pjena im je izlazila na usta, dok im se lice grilo u grotesknu masku. Bjesnei, padali su jedan preko drugog iskeenih zuba i s bodeom u ruci, i klali jedan drugog u potpunom ludilu. Murilu se eludac okrenuo od prizora, i bio je sretan to nije mogao uti krikove i krkljanje kojima je sasvim sigurno prostorija odzvanjala. Poput slike baene na zaslon, sve je bilo u tiini. Izvan te sobe uasa Thak je skakao gore-dolje obuzet brutalnim veseljem, visoko diui u zrak dugake dlakave ruke. Iza Murilovog ramena Nabonidus se smijao poput demona. "Oh, dobar udarac, Petreus! To mu je jedva rasporilo utrobu! A sad jedan za tebe, moj dragi prijatelju! Tako! Svi su po-padali, i oni koji su ivi sada e zubima rastrgati one koji su mrtvi." Murilo je drhtao. Iza njega je stajao Conan koji je kroz stisnute zube psovao na svom jeziku. U sobi prekrivenoj sivom izmaglicom jedino se mogla vidjeti smrt; na podu su leala rastrgana i osakaena tijela na krvavoj hrpi, otvorenih usta i lica prekrivenih krvlju, praznih oiju uperenih u strop koji se nazirao kroz sivu izmaglicu. Thak, koji se zaustavio kao divovski patuljak koji uva blago, dogegao se do zida gdje je visjelo ue, i potegnuo ga postrance. "Otvara udaljena vrata", rekao je Nabonidus. "Tako mi Mitre, on je vie ovjek nego to bih ikad pomislio! Pogledaj, otrovna izmaglica e izai. eka, kako bi bio siguran. Sada die drugu plou. Oprezan je - dobro zna stoje sivi lotos, koji donosi ludilo i smrt. Mitre mi!" Murilo je odskoio na te rijei. "Naa jedina prilika!" uzviknuo je Nabonidus. "Ako ode u gornju odaju na nekoliko minuta, riskirat emo i pobjei uza stepenice." Najednom napeti, promatrali su udovite kako se gega kroz vrata i nestaje. Kako su se staklene plohe podigle, tako su se zavjese opet vratile na svoje mjesto, skrivajui odaju smrti. "Moramo riskirati!" dahtao je Nabonidus, i Murilo je ugledao kako ga mu znoj probija lice. "Moda e se sada htjeti rijeiti tijela kao to je vidio da ja radim. Brzo! Pratite me uz stepenice!" Potrao je prema stepenicama i pojurio uz njih brzinom koja je Murila zapanjila. Mladi plemi i barbarin bili su odmah iza njega, i mogli su uti uzdah olakanja kada je otvorio vrata na vrhu. Upali su u prostoriju koju su prije toga vidjeli kao odraz u ogledalu. Thaka nije bilo na vidiku. "On je u prostoriji s leevima!" uzviknuo je Murilo. "Zato ga ne bismo ulovili kao to je on ulovio njih?" "Ne, ne!" dahtao je Nabonidus, neuobiajeno bljedilo pre-krilo mu je lice. "Ne znamo da li je tamo. Mogao bi se vratiti prije nego to bismo se uspjeli doepati konopca! Pratite me do hodnika; moram doi do moje sobe kako

48

bih uzeo oruje koje e ea unititi. Ovaj prolaz je jedini koji se otvara iz ove odaje i u njemu nema nikakvih zamki." Brzo su krenuli za njim kroz zavjesom zastrta vrata nasuprot onima iza kojih se nalazila odaja smrti i uli u prolaz, iz kojeg se moglo ui u niz drugih prostorija. eprtljavom uurba-nou Nabonidus je pokuavao otvoriti vrata s obje strane prolaza. Bila su zakljuana, kao i vrata na suprotnom kraju prolaza. "Boe!" Crveni sveenik se naslonio na zid, dok mu je lice imalo pepeljasto sivu boju. "Vrata su zakljuana, a Thak je uzeo moje kljueve. Uhvaeni smo u klopku, ipak." Murilo je potpuno blijed buljio u ovjeka za kojeg nije oekivao da e ga vidjeti u takvom stanju, i Nabonidus se tekom mukom pribrao. "Ta ivotinja natjerala me u paniku", rekao je. "Da si ga ti vidio kako komada ovjeka kao to sam ja vidio meutim, Mitra neka nam pomogne, moramo se boriti protiv njega s onim to nam je bog dao. Doite!" Odveo ih je natrag do vrata koja su bila prekrivena zavjesama, i provirio tono kako bi uspio vidjeti Thaka kako ulazi na suprotna vrata. Bilo je oito da je ovjek-majmun neto sumnjao. Njegove male, blizu smjetene ui su se trzale; Ijutito je gledao oko sebe, priao najbliim vratima, razmaknuo zavjese i pogledao iza njih. Nabodinus se povukao, drui kao list. Zgrabio je Cona-na za rame. "ovjee, usuuje li se boriti svojim noem protiv njegovih onjaka?" Sjaj u Cimmerianevim oima dao mu je odgovor. "Brzo!" proaptao je Crveni sveenik, gurajui ga iza zavjesa, uza sami zid. "Ionako e nas ubrzo pronai, pa je bolje da ga namamimo k nama. Kada proe pokraj tebe, zabij mu bode u lea bude li mogao. Ti Murilo, pokai mu se i onda brzo kreni niz hodnik. Mitra zna, nemamo nikakve izglede u izravnoj borbi s njim, ali nae li nas, sudbina nam je ionako zapeaena." Murilo je osjeao kako mu se krv u venama ledi, ali prisilio se i zakoraio kroz vrata. Istog trenutka se Thak, na drugom kraju prostorije, okrenuo, zabuljio u njega, i navalio glasno urliui. Grimizni ogrta pao mu je niz lea, otkrivajui runu crnu glavu; crne ruke i crveni ogrta bili su poprskane jaim crvenilom. Izgledao je kao grimizno-crna nona mora dok je jurio s jednog kraja prostorije na drugi, iskeenih onjaka, iskrivljenih nogu to su nezamislivom lakoom nosile ogromno tijelo. Murilo se okrenuo i potrao u prolaz i, iako je bio brz, dlakavi uas gotovo mu je bio za petama. Kada je udovite projurilo pokraj, iza zavjese je iskoio Conan i to ravno na lea maj-muna-ovjeka, istovremeno mu zabijajui bode u runa dlakava lea. Thak je ispustio straan urlik kada gaje udarac oborio s nogu i obadvojica su istovremeno tresnula na pod. Istog trenutka pretvorili su se u uskomeanu masu ruku i nogu koja je grebala i upala po protivniku u aru divljake borbe. Murilo je mogao vidjeti daje barbarin nogama vrsto stegnuo tijelo ovjeka-majmuna i borio se kako bi se odrao na njegovim leima dok ga je probadao otricom bodea. Thak se, s druge strane, borio kako bi se oslobodio neprijatelja koji mu je visio na leima i nastojao ga je zgrabiti iskeenim onjacima koji su udjeli za okusom krvi. Usred uskomeanog vrtloga udaraca i krvlju natopljenih dronjaka to su se prevrtali po hodniku nevjerojatnom brzinom, Murilo je nemono stajao ne usuujui se upotrijebiti stolicu koju je uhvatio bojei se da ne pogodi Cim-merianca. I vidio je da usprkos Conanovom grevitom stisku, i dugakom ogrtau koji mu se zapleo oko tijela i nogu, Thakova divovska snaga brzo prevladava nad Conanovom. Neumoljivo je vukao Cimmerianca pred sebe. ovjek-majmun zadobio je toliko udaraca da bi dvanaestorica ljudi odavno leala mrtva. Conanov bode stalno se zabadao u njegovo tijelo, ramena i vrat; krv se slijevala iz otvorenih rana; ali, ne pogodi li ubrzo neki od vitalnih organa, Thakova neljudska izdrljivost bila bi dovoljna da dokraji Cimmerianca, a nakon toga i njegove pratioce. Conan se borio kao divlja zvijer, u tiini, ulo se samo stenjanje od silnog napora. Cme pande udovita i jezive izobliene ruke zaparale su zrak i zamahnule prema Cimmeriancu, a razjapljene eljusti su ga nastojale zgrabiti za vrat. Tada je Murilo, ugledavi priliku, skoio i zamahnuo stolicom svom snagom, i silinom koja bi ovjeku prosula mozak. Stolica se odbila od Tha-Icove crne lubanje; ali iznenaeno udovite na trenutak je popustilo stisak, i u tom trenutku Conan je, stenjui obliven krvlju, zamahnuo bodeom i zabio ga u Thakovo srce sve do drke. Smrtni drhtaj potresao je ovjeka-zvijer, koji se sruio na koljena i zatim beivotno pao na pod. Njegove uarene oi postale su staklaste, snani udovi zadrhtali i zatim se ukoili. Conan se oamueno podigao na noge, briui znoj i krv s oiju. Krv mu je kapala s bodea i prstiju, i tekla niz noge, ruke i prsa. Murilo gaje uhvatio kako bi ga pridrao, ali barbarin ga je nervozno odgurnuo. "Kad ne budem mogao sam stajati, to znai daje dolo vrijeme da umrem", gunao je kroz smrskane usne. "Ali, rado bih popio vr vina." Nabonidus je zurio u lik koji je nepomino leao kao da nije mogao vjerovati vlastitim oima. Crno, dlakavo, ogavno, lealo je udovite, groteska u ostacima grimiznog ogrtaa; pa ipak, vie ovjek nego zvijer, posjedovalo je nekakvu nejasnu i uasavajuu uzvienost.

49

ak je i Cimmerianac osjetio istu stvar, jer je promrmljao: "Veeras sam ubio ovjeka, a ne zvijer. Svrstat u ga meu vodee ije sam due poslao u vjeitu tamu, a moja ena e pjevati o njemu." Nabonidus se sagnuo i podigao sveanj kljueva na zlatnom lancu. Ispali su tijekom borbe s remena koji se nalazio na ovjeku-majmunu. Mahnuo je rukom svojim pratiocima da ga prate, odveo ih do prostorije, otkljuao vrata, i poveo unutra. Bila je osvijetljena kao i druge. Crveni sveenik dohvatio je posudu s vinom sa stola i napunio kristalne vreve. Dok su njegovi pratioci pohlepno pili, on je mrmljao: "Kakva no! Uskoro e zora. A stoje s vama, prijatelji?" "Ja u previti Conanove rane, ako mi donese zavoje i ljekovitu mast", rekao je Murilo, a Nabonidus je kimnuo i krenuo prema vratima koja su vodila u hodnik. Neto u nainu na koji je kimnuo glavom natjeralo je Murila da ga paljivo pogleda. Na vratima se Crveni sveenik naglo okrenuo. Lice mu se izoblii-lo. Oi su mu blistale starim sjajem, a usta bila iskrivljena u bezglasan smijeh. "Zajedno moemo varati!" glas mu se pretvorio u uobiajeni ruganje. "Ali ne moemo zajedno biti budale. Ti si budala, Murilo!" "to hoe time rei?" Mladi plemi krenuo je naprijed. "Natrag!" Nabonidusov glas odzvanjao je kao udarac biem. "Jo jedan korak i unitit u te!" Murilu se krv u ilama smrzla kada je vidio kako je ruka Crvenog sveenika zgrabila debelo svileno ue koje je visjelo izmeu zavjesa odmah s vanjske strane vrata. "Kakva je ovo izdaja?" viknuo je Murilo. "Zakleo si se -" "Zakleo sam se da kralju neu ispriati ale koje se tiu tebe! Nisam se zakleo da neu stvar uzeti u vlastite ruke ukae li mi se prilika. Misli li da bih propustio takvu priliku? U normalnim okolnostima ne bih se usudio ubiti te vlastitim rukama, bez doputenja kralja, ali sada nitko nee saznati. Nestat e zajedno s Thakom i pobunjenikim budalama, i nitko nee znati. Kakva li je ovo bila no za mene! Ako i jesam izgubio nekoliko vrijednih sluga, ipak sam se rijeio opasnih neprijatelja. Natrag! Ja sam s druge strane praga, i nikako ne moe doi do mene prije nego povuem ue i poaljem te u Pakao. Ovaj put nee biti Sivi Lotos, ali jednako djelotvorno. Gotovo svaka odaja u mojoj kui ima zamku. I tako Murilo, budui si budala kakva jesi -" Prebrzo da bi se oima moglo pratiti, Conan je zgrabio stolicu i bacio je. Nabonidus je instinktivno viknuo i podigao ruku, ali prekasno. Stolica gaje pogodila ravno u glavu, i Crveni sveenik se zaljuljao i pao licem prema podu dok se tamna krvava mrlja ispod njegovog tijela polako irila. "Krv mu je ipak crvena", gunao je Conan. Murilo je zabacio svoju od znoja slijepljenu kosu drhtavim rukama i nagnuo se nad stol, a cijelo tijelo mu je podrhtavalo od osjeaja olakanja. "Zoraje", rekao je. "Idemo odavde, prije nego to se sukobimo s nekakvim drugim prokletstvom. Ako se popnemo uz vanjski zid bez da nas itko primijeti, nitko nas nee moi povezati s noanjim dogaajima. Neka policija sama napie svoja izvjea." Bacio je pogled na tijelo Crvenog sveenika koje je lealo u grimiznoj lokvi krvi, i slegao ramenima. "Bio je budala, na kraju krajeva; daje mogao odoljeti prilici da nam se podrugne, mogao nas je lako uhvatiti." "Pa", rekao je Cimmerianac mirno, "proao je put kojim sve varalice moraju proi prije ili kasnije. Rado bih opljakao kuu, ali mislim daje najbolje da odemo." Dok su ili kroz vrt obasjan prvim blijedim svjetlom iz-lazeeg sunca u zoru, Murilo je rekao: "Crveni sveenik je otiao u tamu, tako daje moj ostanak u gradu siguran, i ne moram se niega bojati. Ali to je s tobom? Jo uvijek postoji to s onim sveenikom u Labirintu, i -" "Ionako sam ve umoran od ovog grada", nacerio se Cimmerianac. "Spomenuo si konja koji me eka u takorovoj rupi. Zanima me koliko vremena treba tom konju da me odvede u drugo kraljevstvo. Jo ima puno znaajnih putova kojima elim proi prije nego poem onim kojim je Nabonidus otiao noas."

Negralova ruka
Robert E. Howard und Lin Carter
Conanje uivao u okusu hyborijske intrige. Jasno mu je da ne postoji bitna razlika izmeu palae i takorove rupe, osim to je plijen vei na viim mjestima. S vlastitim konjem i hranom koju je dobio od zahvalnog - i paljivog -Murila, Cimmerianac je krenuo kako bi istraio civilizirani svijet, s namjerom da od njega stvori vlastiti izvor plijena. Cesta kraljeva, koja se protezala kroz Hyborijsko Kraljevstvo, na kraju gaje odvela prema istoku u Turan, gdje se prijavio u vojsku kralja Vildiza. U poetku mu se vojna sluba nije inila prikladnom, budui je bio previe sebian i imao usijanu glavu to gaje spreavalo u podlonosti koju je vojna sluba zahtijevala. Osim toga, kako je u to vrijeme bio slab konjanik i lo strijelac, u vojsci kojoj su glavni oslonac strijelci i konjanici, dodijeljen je slabo plaenoj, neregularnoj jedinici. Uskoro se ukazala prilika u kojoj se pokazao njegov pravi karakter.

50

1. Crne sjenke
"Crom!" Kletva se otela s nacerenih usta mladog ratnika. Zabacio je glavu unatrag, dok je zamrena uma duge crne kosa zavijorila i podigao plave oi prema nebu. Rairile su se od iznenaenja. Tajanstvena jeza izazvana praznovjernim strahopotovanjem prola je kroz njegovo visoko, snano tijelo, tamno od nemilosrdnog sunca koje je sjalo nad izgubljenim predjelima, irokih ramena i snanih grudi, uskog struka, dugih nogu, i gotovo golog, osim komada tkanine koji je nosio oko slabina i sandala povezanih konim remenjem. U bitku je uao kao konjanik, pripadnik jedne od neregularnih konjikih jedinica. Ali njegov konj, kojeg je dobio u Corin-thiji od plemia koji se zvao Murilo, pao je pogoen neprijateljskom strijelom u prvom napadu i mladi se borio bez konja. I tit mu je bio smrskan u neprijateljskom napadu; odbacio gaje i borio se samo maem. S neba koje je bilo obasjano bojama zalazeeg sunca, dok je vjetar brisao Turanskom stepom na mjestu gdje su dvije vojske bile uhvaene u vatru divljake borbe, doao je uas. Bojno polje utonulo je u vatru sutona, a zemlja je bila natopljena ljudskom krvlju. Tu se moni gospodar Vildiz, kralj Turana, u ijoj vojsci je mladi sluio kao plaenik, borio pet dugakih sati protiv eljezom potkovanih legija Munthassem Khana, pobunjenikog tiranskog namjesnika zamorianskih granica sjevernog Turana. Sada, kruei polako i sputajui se s grimiznog neba, dole su bezimene stvari kakve barbarin nikada nije sreo ili uo da se o tako neemu pria ni najednom od svojih putovanja. Bile su crne, mrana udovita koja su lebdjela na irokim, u luk izdignutim krilima kao ogromni imii. Dvije vojske su se i dalje borile, nisu primijetile nita. Samo ih je Conan, na jednom od niskih breuljaka, okruen tijelima ljudi koje je zaklao svojim maem, vidio kako se sputaju s neba. Oslanjajui se na svoj ma s kojeg je kapala krv i odmarajui za trenutak snane ruke napetih tetiva, buljio je u udne mrane stvari. Vie su liile na sjenu nego na materiju - prozirne na svjetlosti, kao skupina ogavne crne izmaglice ili mranih duhova ogromnih vampirskih imia. Zle, urezane oi koje su sjale zelenom vatrom sijevale su kroz nejasne oblike. I dok je samo gledao, barbarin je osjetio kako mu se dlake na potiljku jee od straha od natprirodnog, oni su se kao leinari nadvili nad mjestom gdje se vodila borba - spustili se i ubili. Krikovi od bola i straha dolazili su iz redova kralja Vildi-za, kada su se crne sjene bacile meu njih. Gdje god su se sjene--udovita pojavile, iza njih su ostajala mrtva tijela. Dolo ih je na stotine, i izmueni vojnici turanske vojske poeli su se povlaiti, i spotiui se, odbacivali su oruje u panici. "Borite se, psi! Stanite i borite se!" Gromoglasne ljutite zapovijedi izreene strogim glasom, visoka prilika zapovjednika na velikoj crnoj kobili nastojala je uvesti red u vojsku koja je bjeala. Conan je ugledao odbljesak srebrnog lanca koji se nalazio ispod bogatog plavog ogrtaa, orlovski nos, lice s crnom bradom, kraljevsko i hrapavo ispod visoke metalne kacige na kojoj se ogledao grimiz zalazeeg sunca kao na sjajnom ogledalu. Znao je daje to general kralja Vildiza, Bakra od Akifa. Uz psovku, ponosni zapovjednik je izvukao svoje ratniko oruje i poeo pljotimice udarati po ljudima. Moda bi i uspio zadrati redove na okupu, ali jedna od crnih sjena dola mu je s lea i napala ga. Savila je oko njega prozrana krila u greviti stisak i ovjek se ukoio. Conan mu je mogao vidjeti lice, najednom blijedo od uasa, oi ukoene od straha - mogao je vidjeti kroz savijena krila, lice poput blijede maske koja se nazire kroz crnu ipku. Generalov konj je poludio i odjurio tjeran strahom i uasom. Ali fantomska stvar izvukla je generala iz sedla. Trenutak gaje drala u zraku lagano maui krilima, i pustila da padne, rastrganu masu ljudskog mesa niz koju se slijevala krv. Lice, koje je buljilo u Conana kroz sjenovita krila s oima u kojima se ogledao uas, sada su bile samo krvave duplje. Tako je zavrila karijera Bakre od Akifa. I tako je zavrila i njegova bitka. S mrtvim zapovjednikom, vojska je poludjela. Conan je gledao stare veterane, iza kojih je stajao veliki broj vojnih pohoda, kako vritei bjee s bojnog polja poput novaka koji su se prvi put susreli s neprijateljem. Gledao je ponosne plemie gdje urlajui bjee kao kukavice. Iza njih, nedirnut leteim fantomima, iscerenog lica zbog pobjede, voa pobunjenika slavio je udnovati ishod bitke koji mu je donio prednost. Danje bio izgubljen - osim ako jedan snaan ovjek ne stane vrsto na elo i suprotstavi se protivniku. Ispred prvih vojnika to su bjeali iznenada je stao lik, toliko straan i takvog divljakog izgleda da su se istog trenutka ukipili- "Stanite, vi kopilad, ili ete, tako mi Croma, nositi vlastita crijeva u rukama!"

51

To je bio Cimmerianac, plaenik, njegovo tamno lice izgledalo je kao strana kamena maska, hladno kao smrt. U vatrenim oima ispod crnih, gustih i smrknutih obrva, kljuao je vulkanski bijes. Gol, umrljan smrdljivom krvlju od glave do pete, jednom rukom je grevito stiskao moni dugaki ma. Glas mu je zvuao kao potmula grmljavina gromova. "Natrag, ako vam je imalo stalo do ivota, vi smrdljivi psi - natrag - ili ete ispljuvati krv do zadnje kapi! Podignete li tu sablju na mene, vi hvrkanijske svinje, golim rukama u vam iupati srce i natjerati vas da ga pojedete prije nego to umrete. Sto je? Jeste li ene, da bjeite od sjene? Trenutak prije, bili ste mukarci - zar ne, borci Turana! Ustali ste protiv neprijateljskih snaga naoruanih orujem, borili se licem u lice. Sada ste se okrenuli i bjeite kao djeca od sjene u noi, gadite mi se! Ponosan sam to sam barbarin - da mogu vidjeti vas gradske takore i slabie kako puete pred krilima imia!" Na trenutak ih je uspio zadrati - ali samo trenutak. Nona mora s velikim crnim krilima nadvila se nad njim, i on - ak i on - povukao se pred tom strahotom, prozirnim krilima i smrdljivim zadahom. Vojnici su pobjegli, ostavljajui Conana da se bori sam. I borio se. Sagnuo se i izvukao ma, koji mu je visio objeen niz uska bedra, i zamahnuo svom snagom svog snanog tijela. Ma je proao zrakom u otrom luku, prepolavljajui fantoma na dva dijela. Ali to je bila, kao to je i mislio, stvar koja se nije sastojala od materije, jer njegov ma nije naiao ni na kakav otpor, samo je proao kroz prazan zrak. Snaga udarca izbacila gaje iz ravnotee, i on se sruio na kamenu zaravan. Iznad njega, prozirni stvor je lebdio. Njegov ma napravio je veliku pukotinu, kao daje proao rukom kroz dim to se die. Ali, dok je gledao, maglovito tijelo se preobrazilo. Oi kao zelene eravice iz vatre koja dolazi ravno iz pakla zurile su u njega, ive s uasavajuim veseljem i neljudskom gladi. "Crom!" dahtao je Conan. Moglaje biti kletva, ali zvualo je gotovo kao molitva. Opet je podigao ma kako bi se nastavio boriti, ali mu je ispao iz ruku koje su izgubile osjet dodira. Onog trenutka kada je ma proao kroz crnu sjenu, ohladio se, osjeao je kako mu ruke trnu, u kosti mu se uvukao nevjerojatan osjeaj hladnoe kao daje bio uhvaen u meuzvjezdane provalije koje zjape negdje iza najudaljenijih zvijezda. Sjenoviti imi lebdio je lagano udarajui krilima, kao da likuje nad svojom palom rtvom ili daje naslutiti praznovjerni strah. Nemonom rukom, Conan je petljao po tijelu na mjestu gdje je komad tkanine koji je nosio oko bedara bio privren vrpcom od sirove koe. Tu je nosio tanki bode privren iza vreice. Drhtavi prsti pronali su vreicu, ne drku bodea, i dotakao je neto glatko i toplo to je drao u konoj vreici. Iznenada, Conan je trznuo rukom kada je osjetio neto kao vrui udar struje koji je proao kroz sve ivce u njegovom tijelu. Prstima je preao preko udnovatog amuleta koji je pronaao juer, dok su bili u Bahari. I, dotaknuvi glatki kamen, oslobodio je udnovatu silu. Ono stoje liilo na imia iznenada se udaljilo od njega. Trenutak prije, lebdjelo je toliko blizu da mu se tijelo grilo od nezemaljske hladnoe koju je po svoj prilici isijavala ta prikaza. Sada se samo naglo udaljila od njega, bijesno udarajui krilima. Conan se podigao na koljena, borei se protiv osjeaja slabosti koji gaje svladao. Najprije, hladnoa koju je osjetio kada gaje dotakla sjenovita prikaza - onda toplina koja je naglo prola njegovim golim tijelom. Pogoen tim dvjema suprotnostima, osjetio je kako ga snaga naputa. Vid mu se zamraio; um mu je plutao negdje na rubu tame. Snano je zatresao glavom kako bi doao k sebi i pogledao okolo. "Mitra! Crome i Mitra! Zar je cijeli svijet poludio?" Strani letei uas otjerao je vojsku generala Bakre s bojnog polja, ili poubijao one koji nisu dovoljno brzo bjeali. Ali vojsku Mounthassem Khana nisu ni dotakli - ignorirali su je, gotovo kao da su vojnici Varaleta i letea nona mora bili pripadnici istog ukletog saveza mranih snaga. Ali sada su ratnici Varaleta vritei bjeali pred sjenovitim vampirima. Obje vojske bile su potuene i bjeale su zar je svijet zaista poludio, pitao je Conan zalazee sunce. Tada je Cimmerianca iznenada napustila snaga i svijest mu se zamutila. Pao je natrag u crni zaborav.

2. Krvavo Polje
Sunce je sjalo poput grimizne eravice. Sjalo je preko tihog bojnog polja kao ogromno crveno oko luakog sjaja na izoblienom kiklopskom licu. Tiho kao smrt, posuto ratnim ostacima, bojno polje protezalo se u svom uasu

52

i tiini obasjano zasljep-Ijujuom svjetlou. Tu i tamo, usred ispruenih, nepominih tijela, u grimiznim lokvama zgruane krvi, odraavalo se crvenilo neba obasjano zrakama zalazeeg sunca. Tamni, tajanstveni likovi kretali su se kroz visoku travu, njukajui i plaui nad gomilama razbacanih leeva. Po izboe-nim pleima, i runim njukama, kao kod psa, mogle su se ras-poznati stepske hijene. Za njih bi bojno polje moglo biti bogata trpeza. S uarenog neba slijetali su leinari velikih crnih krila. Odvratne grabeljive ptiurine sputale su se nad izmasakrirana tijela uz zlokoban lepet tamnih krila. Ali, osim ovih strvinara, nita se nije pomaklo na tihom, krvavom polju. Jo uvijek je bilo kao sama smrt. Nikakav zvuk bojnih kola ili zvuk truba nije prekinuo nestvarnu tiinu. Mirnoa smrti brzo je nadvladala grmljavinu bitke. Kao jezoviti glasnik Sudbine, treperava linija jata aplji polako se sputala s neba prema crvenim obalama rijeke Nezvaya, ije su nabujale vode blijetale dubokim crvenilom u posljednjim zrakama svjetlosti. Iza udaljene obale, mrani, zidinama opasani teritorij grada Varaleta izranjao je poput planine od slonovae u sumraku. Ipak se netko kretao kroz ogromno bojno polje, poput ovjeuljka u odnosu na uarenu vatrenu kuglu na zalasku. To je bio mladi cimmerianski div divlje crne kose i plavih oiju. Crna krila meuzvjezdane hladnoe su ga okrznula, ali ne previe; ivot se vratio natrag u njegovo tijelo i doao je svijesti. Lutao je naprijed i natrag po bojnom polju, lagano epajui, jer je imao gadnu ranu na butini, koju je zadobio u aru borbe i koju je primijetio i previo komadom krpe tek kada je doao svijesti i pokuao ustati. Paljivo, ali ipak nestrpljivo, kretao se meu mrtvima krvav kao to su i oni bili. Bio je krvav od glave do pete, kao i veliki ma kojeg je drao u desnoj ruci. Conan je bio izmuen, a grlo mu je bilo suho kao pustinja. Osjeao je bolove od rana zadobivenih u borbi - uglavnom posjekotine i ogrebotine, osim velike rane na butini - i udio je za vrem vina i komadom mesa. Dok se vukao kroz mrtva tijela, epajui od jednog lesa do drugog, reao je kao gladan vuk, odvratno psujui. U taj turan-ski rat doao je kao plaenik, ne posjedujui nita osim konja -sada zaklanog - i velikog maa koji je drao u ruci. Sada kada je bitka bila izgubljena, a rat zavrio, osjeao se kao brodolomac koji se naao usred neprijateljskog teritorija, i nadao se da e barem nai nekakvo oruje i plijen koje mrtvaci ionako vie nee trebati. Draguljima optoen bode, zlatna narukvica, srebrni o-klop - nekoliko ovakvih sitnica i moi e podmititi one koji e mu omoguiti da ode izvan dosega Munthassem Khana i vrati se u Zamoru s hranom. Prije njega je netko ve bio tu, ili lopovi koji su se prikrali iz grada u sjeni ili vojnici koji su se potajno vratili natrag na mjesto odakle su pobjegli. Polje je bilo ogoljeno; nije ostalo nita osim slomljenih maeva, skrenih kopalja, oteenih kaciga i titova. Conan je gledao ravnice zatrpane tijelima i beskorisnim ostacima, ljutilo psujui i preklinjui. Predugo je leao u nesvijesti; ak su i pljakai otili. Osjeao se kao vuk koji je predugo oklijevao - i dozvolio hijenama da mu oduzmu plijen; u ovom sluaju, ljudskim hijenama. Ustao je nakon bezuspjene potrage, odustao od nauma kojem se bio predao arom pravog barbarina. Sada je trebao stvoriti nekakav plan. Skupljenih obrva, namrgoen i utonuo u misli, nesigurno je pogledao preko ravnice nad koju se sputala tama. etverokutni, ravni krovovi Varaleta stajali su crni i vrsti u umiruem sjaju zala/eeg sunca. Nije bilo nade da bi tamo mogao pronai utoite, za onoga koji se borio pod zastavom kralja Vildi-za! Pa ipak nije bilo blieg grada, prijatelja ili neprijatelja. A Vildizov glavni grad Aghrapur nalazio se stotinama kilometara junije ... Izgubljen u mislima, nije primijetio da mu se pribliava veliki crni lik dok nije uo tihi, drhtavi apat. Brzo se okrenuo, titei ranjenu nogu, i prijetei podigao dugaki ma - onda se opustio, cerekajui se. "Tako mi Croma! Iznenadila si me. Znai, nisam jedini preivjeli?" smijuljio se Conan. Visoka kobila jedva je stajala podrhtavajui, gledajui u golog diva velikim prestraenim oima. To je bila ista ivotinja koju je jahao general Bakra - a koji je sada leao negdje na polju, u lokvi krvi. Kobila je zanjitala, zahvalna stoje ula prijateljski ljudski glas. Premda nije bio konjanik, Conan je mogao zakljuiti da je bila u jadnom stanju. Slabine su joj bile izdignute, prekrivene znojem, a dugake noge podrhtavale su od iscrpljenosti. I nju su jezoviti imii prestraili, razmiljao je Conan razjareno. Govorio joj je tihim umirujuim glasom, i paljivo joj se pribliio kako bi je pomilovao po prsima iz kojih je dolazilo teko hroptanje. U njegovoj dalekoj sjevernoj domovini konji su bili rijetkost. Za barbare cimmerianskog plemena bez ijednog novia u depu odakle je pobjegao, samo je poglavica velikog bogatstva posjedovao konja plemenitog roda, ili hrabri ratnik koji bi ga se domogao u bitci. Unato neznanju, Conan je umirio veliku crnu kobilu i bacio se u sedlo. Jaui na konju, lagano je drao uzde i polagano odjahao s bojnog polja, koje je sada utonulo u duboku tamu noi. Osjeao se bolje. U torbama na sedlu naao je hranu, i sa snanom kobilom koju je jahao, imao je dobre izglede da se sam izvue kroz sumorne i gole tundre i doe do granica Zamore.

3.

53

Hildico
Dubok, izmuen jecaj dopro mu je do uiju. Conan je povukao uzde, zaustavio crnu kobilu, i sumnjiavo gledao u duboku tamu. Kosa mu se digla na glavi od praznovjerja i uasa koji je u njemu izazvao jezivi zvuk. Slegnuo je ramenima i opsovao. Nije se radilo o nonom fantomu, demonu koji je u potrazi za plijenom; to je bio pla koji je dolazio od bola. Zakljuio je da postoji i trei koji je uspio preivjeti ukletu bitku. Moglo se pretpostaviti da preivjeli ovjek nije bio opljakan. Skoio je sa sedla, i zavezao uzde za slomljeni kota bojnih kola. Jecaj je dolazio s lijeve strane; na samom rubu bojnog polja, ranjenik je mogao pobjei lukavim oima pljakaa. Conan je jo uvijek mogao odjahati u Zamoru s vreicom punom dragulja. Cimmerianac je odepesao prema mjestu odakle je dolazio bolni jecaj, prema rubu zaravni. Proao je pokraj trstike koja je u ratrkanim hrpama rasla uz obale rijeke ija voda je lijeno pro-tjecala i zabuljio se u blijedi lik, koji se previjao nedaleko od mjesta na kojem je stajao. Bila je djevojka. Leala je, napola gola, bijele ruke i noge bile su prepune posjekotina i modrica. Krv joj se slijepila u kovrama duge, crne kose. U sjajnim tamnim oima ugledao je agoniju, dok je jeala u deliriju. Cimmerianac je stajao gledajui je, gotovo nesvjesno uoavajui ljepotu njenog tijela, i punih, bujnih grudi. Bio je zbunjen - to je ova djevojka, gotovo dijete, traila na bojnom polju? Nije imala zlovoljan, pretjerano nakien, prkosan izgled drolje kakve se obino skupljaju u vojnikim logorima. U njenom vitkom, gracioznom tijelu uoavao se plemiki odgoj, ak otmjenost. Zbunjen, odmahnuo je glavom, dok mu je crna kosa zavijorila oko snanih ramena. Pod njegovim nogama, djevojka je zajeala. "Srce ... Srce ... Tammuza ... O, gospodaru!" tiho je jeala i nemirno trzala glavom s jedne na drugu stranu, mumljajui u groznici. Conan je slegao ramenima, oi su mu se zamraile i dobile izraz koji bi kod nekog drugog znaio saaljenje. Smrtno je ranjena, bijesno je razmiljao, i digao je ma kako bi joj prikratio muke. Kad je otrica bljesnula iznad njenih bijelih grudi, ponovo je zajeala poput djeteta s jakim bolovima. Veliki ma se zaustavio u zraku, i Cimmerianac je stao, nepokretan kao bronani kip. Onda, iznenada odluivi, vratio je ma natrag u korice, sagnuo se i podigao djevojku u naruje bez imalo napora. Slijepo se otimala, slaba, mrmljajui u polusvjesnom stanju. Nosei je njeno, epao je prema rijenoj obali i poloio je na suhu trstiku. Rukama je zagrabio vodu, oprao joj lice, i oistio rane njenou kojom majka brine o vlastitom djetetu. Rane su bile povrne, vie ogrebotine, osim posjekotine na elu. Pa i ta, premda je jako krvarila, bila je daleko od po ivot opasne. Conan je odahnuo s olakanjem i oprao djevojino elo i lice hladnom, istom vodom. Nakon toga prislonio joj je glavu na svoja prsa i vlanim prstima preao preko suhih usana. Ka-Ijala je, zagrcnula se, i dola k sebi - gledajui ga oima sjajnim poput dalekih zvijezda, u kojima se italo iznenaenje i strah. "Tko- toimii!" "Otili su, djevojko", rekao je gunajui. "Ne mora se bojati. Dola si ovamo iz Varaleta?" "Da - jesam - ali, tko si ti?" "Conan, Cimmerianac. to djevojka poput tebe radi na bojnom polju?" pitao je. Meutim, inilo se da ga ne uje. Obrve su joj se lagano namrtile, kao daje utonula u misli, i tiho je ponovila njegovo ime. "Conan - Conan - da, to je bilo ime!" Zaueno je podigla pogled prema njegovom prestraenom, tamnom licu. "Poslana sam da te naem. Pravo je udo to si me ti pronaao!" "A tko te poslao?" sumnjiavo je gunao. "Ja sam Hildico, Brythunka, robinja sam u kui Atalisa Proroka, koji ivi tamo u Varaletu. Moj gospodar me potajno poslao kako bih se mogla kretati meu ratnicima kralja Yildiza, da pronaem Conana, cimmerianskog plaenika, i dovedem ga privatnim putem u njegovu kuu u gradu. Ti si ovjek kojeg traim!" "Da? A to tvoj gospodar hoe od mene?" Djevojka je zatresla tamnom kosom. "To ne znam! Ali rekao mi je da ti kaem da te ne eli ozlijediti, i da e moi dobiti jako puno zlata odlui li doi." "Zlata, ha?" mrmljao je, razmiljajui, dok ju je drao u zagrljaju pomaui joj da stane na noge. "Da. Ali nisam dola na vrijeme da te pronaem prije nego stoje bitka poela. Sakrila sam se u trsku koja raste uz rub rijeke kako bih izbjegla ratnike. I onda - imii! Najednom su bili posvuda, napadali su one koji su padali, ubijali - ijedan konjanik je pobjegao pred njima u trsku, tako da sam se i ja nala pod njihovim krilima -" "to se dogodilo s tim konjanikom?"

54

"Mrtav je", stresla se. "imi gaje izvukao iz sedla i bacio mu tijelo u rijeku. Ja sam se onesvijestila, jer me je u panici konj udario ..." Podigla je sitnu ruku prema posjekotini na elu. "Srea to te nije ubio", gunao je. "Dobro, djevojko, posjetit emo tvog gospodara, da vidim to hoe od Conana - i odakle zna moje ime!" "Doi e?" upitala je bez daha. Nasmijao se, i odvezavi crnu kobilu, podigao je u sedlo ispred sebe. "Da! Sam sam, okruen neprijateljima, u stranoj zemlji. Moj zadatak zavrio je kad je Bakrina vojska poraena. Zbog ega bih trebao oklijevati i ne susresti ovjeka koji me je izabrao izmeu tisuu drugih ratnika, i koji mi nudi zlato?" Jahali su preko rijenih pliaka i u mrak utonule zaravni koja je vodila prema Varaletu, vrstom uporitu Munthassem Khana. A Conanovo srce, koje nikada nije kucalo radosnije nego kada je iekivao uzbuenje ili pustolovinu, sada je pjevalo.

4. Atalisova kua
udnovata tajna sjednica se odravala u maloj, barunom obloenoj prostoriji, u obliku tornja, koja je pripadala Atalisu, kojeg su neki nazivali filozofom, neki prorokom, a ostali varalicom. Ovaj tajanstveni lik bio je mrav ovjek srednje visine, prekrasne glave i asketskog tijela ovjeka predanog znanosti, premda je neto u glatkom licu i lukavim oima otkrivalo da se u njemu skriva i otrouman trgovac. Bio je ogrnut u jednostavan ogrta od bogate tkanine, a glava mu je bila obrijana ime se samo jo vie naglaavala njegova predanost uenju i umjetnosti. Budui da je tihim glasom razgovarao sa svojim suradnikom, promatra sa strane - daje bio prisutan - mogao bi zamijetiti neto udno i zanimljivo u vezi njega. Jer je Atalis, dok je govorio, gestikulirao samo lijevom rukom. Njegova desna ruka leala je ispruena na krilu u neprirodnom poloaju. I s vremena na vrijeme njegova mirna, pametna pojava bila bi potresena nenadanim stranim bolnim grevima, kada bi desno stopalo, skriveno ispod dugakog plata, muno trznulo unatrag sve do zgloba. Njegov sugovornik bio je jedan od ljudi iz Varaleta poznat i cijenjen kao princ Than, potomak drevne i plemenite kue iz Turana. Princ je bio visok, okretan ovjek, mlad i nedvojbeno zgodan. vrsta, miiava linija njegovog vojskom ovrslog tijela i elina snaga pogleda sivih oiju jo jae su podcrtavali kontrast kovave sjajne crne kose i plata ukraenog dragim kamenjem. Pokraj Atalisa, koji je sjedio u stolici s visokim naslonom izraenoj od tamnog drveta izrezbarenog intrigantnom vjetinom umjetnika koji je u drvetu ostavio groteskne ljudske i ivotinjske likove i izobliene glave, stajao je mali stol od ebanovine s intarzijom od ute slonovae. Na njemu je stajao veliki komad zelenog kristala, veliine ljudske glave. Svjetlucao je udnovatom unutranjom svjetlou, i s vremena na vrijeme, filozof bi prekinuo svoj tihi razgovor i zamiljeno gledao u svijetlei kamen. "Hoemo li ga pronai? I hoe li doi?" pitao je princ Than oajniki. "Doi e." "Ali svaki trenutak koji proe samo poveava opasnost. Munthassem Khan moda nas i sada promatra, i ako nas netko vidi zajedno moe biti jako opasno ..." "Munthassem Khan lei drogiran svojim lotosom snova, jer su Sjene iz Nergala bile vani sat prije zalaska sunca", rekao je filozof. "A nekakvu opasnost moramo riskirati, ako uope elimo osloboditi grad njegovog krvavog bia!" Njegov lik zgrio se od nepodnoljive boli koja mu je potresala tijelo i lice mu se pretvorilo u munu grimasu, da bi se zatim opet opustilo. Rekao je namrteno: "A zna, prine, koliko nam je malo vremena preostalo. Oajnike mjere, za oajne ljude!" Prinevo lijepo lice najednom se zgrilo u panici i okrenuo se prema Atalisu s oima koje su najednom postale hladne i mrtve kao mramor. Gotovo isto takvom brzinom, svjetlo i ivot vratilo mu se u pogled, i utonuo je natrag u svoju stolicu, blijed i obliven hladnim znojem. "Jako - malo - vremena!" dahtao je. Skriveni gong tiho je zazvonio, negdje u mranoj i tihoj kui Atalisa Proroka. Filozof je podigao lijevu ruku kako bi provjerio prinevo stanje. Trenutak kasnije, jedan od barunastih zastora se pomaknuo u stranu, otkrivajui tajna vrata. A u vratima, kao krvava nrikaza, stajao je divovski lik Conana s onesvijetenom djevojkom na rukama. S malim uzdahom, filozof je skoio na noge i krenuo prema smrknutom Cimmeriancu. "Dobrodoao - triput dobrodoao, Conane! Ui. Tu je vino - hrana -" Rukom je pokazao na nisku stolicu koja je stajala prislonjena na udaljenom zidu i uzeo djevojku iz Conanovih ruku. Cim-merianeve nosnice irile su se kao nosnice gladnih vukova na miris hrane; ali takoer, kao vuk,

55

sumnjiav, oekujui zamku, njegove plave oi prele su pogledom preko nasmijeenog filozofa i blijedog princa, ali i preko svakog kuta u maloj prostoriji. "Pobrini se za djevojku. Udario ju je konj, ali mije prenijela tvoju poruku", gunao je, i bez imalo ustezanja, preao preko sobe, i natoio si i popio vr jakog crvenog vina. Otrgnuo je masnu kokoju nogu s tanjura na kojem je stajalo peeno meso i poeo pohlepno jesti. Atalis je pozvonio i predao djevojku na brigu tihom sluzi, koji se gotovo iste sekunde, moglo bi se rei arolijom, pojavio iza druge barunaste zavjese. "Dakle, o emu se radi?" upitao je Cimmerianac, sjedajui na nisku klupu i trzajui od boli koja mu je prolazila ranjenim bedrom. "Tko si ti? Odakle zna moje ime? to hoe od mene?" "Imamo vremena za razgovor, ali kasnije", odgovorio je Atalis. "Jedi, pij, i odmori se. Ranjen si -" "Crom moe toliko oklijevati! Mi emo razgovarati sada." "Dobro. Ali dozvoli mi da ti oistim i previjem ranu dok razgovaramo!" Cimmerianac je nestrpljivo slegao ramenima i s vrlo malo uljudnosti dozvolio filozofu da mu prui pomo. Dok mu je Atalis spuvom brisao duboku otvorenu ranu, namazao je ljekovitom mau, i previo istim komadom tkanine, Conan je za to vrijeme utaio glad i e komadima hladnog zainjenog mesa i znaajnom koliinom crvenog vina. "Poznajem te, premda se nikada nismo sreli", poeo je Atalis, tihim, mirnim glasom, "zahvaljujui mom kristalu tamo, stoji na stoliu pokraj stolice. U njegovim dubinama mogu vidjeti i uti na daljinu od stotinu morskih milja." "arolija?" Conan je zlovoljno promrmljao, imajui u sebi uobiajenu vojniku odbojnost prema bilo kakvom arobnjatvu. "Ako ti se dopada", Atalis se smjekao dodvoravajui se. "Ali ja nisam arobnjak - samo traim znanje. Filozof, tako me neki ljudi nazivaju -" Osmijeh mu se pretvorio u grimasu agonije, i Conan je osjeao kako mu se koajei dok je gledao kako mu se stopalo savija i kako mu tijelo potresa jeziva bol. "Tako mi Croma! ovjee, jesi li bolestan?" Jedva diui od bola koji je osjeao, Atalis je utonuo u svoju stolicu s visokim naslonom. "Nisam bolestan uklet. Ali ovaj neprijatelj koji vlada nad nama stravinom vlau roenom u aroliji koja dolazi ravno iz pakla ... " "Munthassem Khan?" Atalis je zabrinuto kininuo glavom. "Budui da nisam ratnik, potedio mije ivot - za sada. Meutim, krvnik je ubio sve arobnjake u Varaletu; mene, jer sam samo jadni filozof, pustio je da ivim. Sada sumnja da znam neto o crnoj magiji i ukleo me ovom smrtonosnom pokorom. Prolazi mi cijelim tijelom i mui mi ivce, i zavrit e u smrtnom gru, nakon jednog stoljea!" Pokazao je rukom na neprirodno savijenu ruku koja mu je beivotno leala na krilu. Princ Than buljio je u Conana divljeg pogleda. "Ja sam, isto tako, proklet od tog nemilosrdnog krvnika, jer sam sljedei do Munthassem Khana po rangu i misli da bih mogao poeljeti njegovo prijestolje. Mene je muio na drugi nain: boleu mozga - grevima koji donose sljepilo koje doe i ode - koje e zavriti tako da e mi unititi mozak i ostat u lud i slijep!" "Tako mi Croma!" Conan je tiho kleo. Filozof je pokazivao rukom prema njemu. "Ti si naa jedina nada! Samo ti moe spasiti na grad od gada u ijem srcu je tama!" Conan ga je blijedo gledao. "Ja? Ali ja nisam arobnjak, ovjee! to ratnik moe uiniti samo s elinim maem, ja mogu; ali kako se mogu boriti protiv arolije iz pakla?" "Sluaj, Conane iz Cimmerije. Ispriat u ti udnu i stranu priu... "

5. Ruka
U gradu Yaraletu (rekao je Atalis) kada pada no, ljudi okivaju prozore, podupiru vrata, i sjede drhtei iza barikada, molei se u strahu uz upaljene svijee ispred kipova kunih boanstava dok se ne pojave prve zrake svjetlosti novog dana kada zora dotakne rubove gradskih kula i osvijetli blijedo nebo ivom vatrom sunca. Ni jedan strijelac ne uva vrata. Ni jedan straar ne prolazi pustim ulicama. Nijedan lopov ne krade u uskim uliicama, niti se prostitutke pojavljuju u mraku. Jer u Varaletu, i lopovi i poteni ljudi jednako se boje nonih sjena: lopovi, prosjaci, ubojice, i napirlitane djevojcure jednako trae utoite u smrdljivim brlo-zima ili u jedva osvijetljenim krmama. Od zalaska sunca do zore, Varalet je grad tiine, njegovi crni putovi su prazni i naputeni. Nije oduvijek bilo tako. Nekada je ovo bio veseo i napredan grad, trgovina je cvjetala, u trgovinama i trnicama, bio je napuen sretnim ljudima koji su ivjeli pod vrstom rukom mudrog i pravednog vlastodrca - Munthassem Khana. Imali su male poreze, upravljao je pravedno i imao je milosti, zaokupljen vlastitom kolekcijom starina i

56

prouavanjem tih drevnih objekata koji su u potpunosti zaokupljali njegov radoznali, istraivaki um. Karavane sporih deva koje su dolazile iz pustinje Gate uvijek su donosile sa sobom, meu trgovcima, i njegove agente koji su bili u potrazi za rijetkim i zanimljivim udnovatim predmetima koje bi kupovali za privatni muzej njihovog gospodara. Onda se promijenio, i strahovita sjena pala je na Varalet. Vladar se ponaao kao daje pod utjecajem arolije mone i zlokobne sile. Tamo gdje je bio ljubazan, postao je okrutan. Gdje je bio velikoduan, postao je pohlepan. Gdje pravedan i milosrdan, tajanstven, tiranin i divlji. Iznenada su gradski uvari uhitili vienije ljude - plemie, bogate trgovce, sveenike, arobnjake - koji su nestali u peinama ispod vladareve palae, i nikada ih nitko vie nije vidio. Neki su govorili da mu je karavana s dalekog juga donijela neto iz dubina demonima opsjednute Stvgije. Nekoliko ih je bacilo pogled na to, ijedan od njih je rekao podrhtavajui daje stvar bila izrezbarena udnim, nepoznatim hijeroglifima poput onih koje su vidjeli na stygijskim grobnicama. inilo se daje na vladara baeno prokletstvo zla, i dalo mu je nevjerojatnu mo crne magije. udnovate snage titile su ga od oajnika koji su voljeli svoj grad i koji su ga nastojali ubiti. Nepoznata grimizna svjetlost svijetlila bi kroz prozore visoke kule na njegovoj palai, gdje je, ljudi su priali, pretvorio prazne odaje u jezivi hram nekakvom mranom i krvavom boanstvu. Nou je ulicama Varaleta zavladao uas, kao daje prizvan carstvom smrti i nekakvim stranim uenjem proizalim iz pakla. ega su se nou tono bojali, nisu znali. Ali nije se radilo samo o praznim priama jer su ubrzo poeli okivati prozore i vrata. Ljudi su govorili da se radi o tihim likovima u obliku imia - to su mogli vidjeti kroz zabarikadirane prozore - lebdeim, prozirnim prikazama, smrtonosnim za ovjeka. Prie su se prenosile o vratima razvaljenim u noi, o iznenadnim nezemaljskim krikovima i vritanju to se otimalo iz ljudskog grla koje je pratila znaajna, i potpuna, tiina. I usudili su se priati o izlasku sunca kada bi obasjalo razvaljena vrata i prazne kue ... Stvar iz Stygije bila je Nergalova ruka. "Izgleda", rekao je Atalis tiho, "kao ruka s kandama napravljena od stare slonovae, cijela ukraena udnovatim uklesanim likovima koji su predstavljali nekakav zaboravljeni jezik. Kande stiu kuglu prozranog, blijedog kristala. Znam da je vladar ima: vidio sam je", mahao je rukama, "u mom kristalu. Jer, premda nisam arobnjak, nauio sam neto o crnoj magiji." Conan se nemirno vrtio. "Zna neto o tome?" Atalis se blijedo osmjehnuo. "Znam li neto o tome? Da! Stare knjige govore i tiho priaju mranu legendu i njenu krvavu povijest. Slijepi prorok koji je napisao Knjigu Skelosa dobro ju je poznavao ... Nazvao ju je Nergalova ruka, podrhtavaj uim rukopisom. Pria se daje pala sa zvijezda na otoke zalazeeg sunca na krajnjem zapadu, nekoliko tisuljea prije nego je kralj Kulla ujedinio Sedam Carevina pod jednu vlast. Stoljeima je prelazila s jednog kraja svijeta na drugi prije nego to ju je pikt-ski ribar izvukao iz mora i zaueno gledao u njenu prozranu vatru! Prodana je pohlepnim atlantianskim trgovcima, i tako je otila na istok preko svijeta. Usahli vraevi, sijede brade starih Thula i tamnih Grondara isprobali su njenu tajnu u svojim kulama napravljenima od grimiza i srebra. ovjek zmija iz sjenama opsjednute Valusije pogledao je u njene svjetlucave dubine. S njim, Kom-Yazoth pokorio je trideset kraljeva dok se Ruka nije okrenula protiv njega i ubila ga. Jer Knjiga Skelosa kae da Ruka daje dva poklona onome tko je posjeduje prvo, bezgraninu snagu - zatim, bezgranian oaj smrti." Samo je monotoni glas filozofa odjekivao prostorijom koja je utonula u tiinu, ali crnokosi ratnik mislio je kako moe uti, kao u snu, tihi odjek kotaa bojnih kola, zvuk slomljenog metala, vrisak kraljeva na mukama povuenih u pakao propasti zajedno sa svojim propalim kraljevstvima .... "Kada je cijeli stari svijet propao u Kataklizmi i zeleno se more nemirno valjalo na slomljenim vrhovima tornjeva nestale Atlantide, a narodi nestajali jedan za drugim u krvavim ruevinama, Ruka je napustila ovjeanstvo. Tri tisue godinaje spavala, ali kada su se mlada kraljevstva Koth i Ophir probudila i polako izala iz mranog doba barbarizma, talisman je bio pronaen. Mrani kraljevi-arobnjaci iz jezivog Acherona otkrili su tajnu, i kada su nemirni Hvborianci pokorili to okrutno kraljevstvo i stavili ga pod svoju izmu, talisman je preao na jug u pranjavu Stygiju, gdje su ga krvavi sveenici te crne zemlje upotrebljavali u uasne svrhe u ritualima o kojima se ne usuujem govoriti. Pao je, kada je jedan suncem opaljen ratnik ubijen, i bio zakopan zajedno s njim, zaboravljen stoljeima ... ali sada su pljakai grobnica ponovo oivjeli Ruku Nergala, i dola je u posjed Munthassem Khana. Iskuenje najvee i apsolutne moi, koju talisman posjeduje, obuzela gaje, kao i bezbroj drugih, koji su pali pod utjecaj njegovog podmuklog prokletstva. Bojim se, Cimmeriane, za sve ove zemlje, sad kad se Demonova Ruka probudila i mrane sile opet hodaju zemljom ..." Atalisov glas je utihnuo, i Conan je uznemireno gunao, razljuen. "Ali... tako mi Groma, ovjee, kakve veze ja imam s tim?" mumljao je.

57

"Jedino ti moe unititi utjecaj koji talisman ima nad vladarom!" Plave oi su se rairile. "Kako?" "Samo ti posjeduje protutalisman." "Ja? Ti si lud - nemam nikakav amulet ili bilo kakvo slino smee -!" Atalis gaje umirio uzdignutom rukom. "Zar nisi pronaao zanimljiv zlatni predmet prije bitke?" tiho gaje upitao. Conan je progovorio. "Da, to jesam - u Bahari, juer, dok smo leali u logoru -" Zavukao je jednu ruku u vreicu i izvukao iz nje glatki, blistavi kamen. Filozofi princ buljili su u njega, zaustavljajui dah. "Srce Tammuza! Da, protutalisman -!" Bio je u obliku srca, i velik kao djeja aka, izraen od zlatnog jantara ili moda vrlo rijetke vrste utog zada. Leao je u Cimmerianevoj ruci, i sjetio se dok mu se koa jeila kako je njegova toplina unitila smrtonosnu natprirodnu hladnou sjene u obliku imia. "Doi, Conane! Mi emo te otpratiti. Postoji tajni prolaz iz ove moje sobe u vladarevu dvoranu - podzemni tunel nalik onome kojim te moja robinja, Hildico provela ispod gradskih ulica u moju kuu. Ti, naoruan zatitom Srca, ubiti e Munthassem Khana, ili unititi Ruku Nergala. Nema opasnosti, jer on lei u zaaranom drijemu, koji ga obuzima svaki put kada osjeti potrebu da poalje snage Sjena Nergala, kao to je ve uinio ove noi kada je pobijedio turansku vojsku kralja Vildiza. Doi!" Conan je lupio po stolu i popio ostatak vina. Onda, slijeui ramenima, i gunajui nekakvu zakletvu Cromu, slijedio je epavog proroka i mravog princa u mrani prolaz iza bogato ukraenog zidnog tepiha. Nestali su u trenutku, i prostorija je ostala prazna i tiha kao grob. Jedini pokret dolazio je iz svjetlucavog svjetla u zelenom, urezima ukraenom kristalu koji je stajao iza stolice. U njegovim dubinama mogao se vidjeti siuni lik Munthassem Khana, kako lei u drogiranom snu u svojoj velianstvenoj dvorani.

6. Srce
Prolazili su kroz beskrajnu tamu. Voda je kapala sa stropa tunela ukopanog u stijeni, i tu i tamo crvene oi takora bljesnule bi gledajui ih s poda tunela, bljesnule bi i nestale zajedno s bijesnim cicanjem dok bi bjeali pred koracima udnovatih bia koja su naruila njihov podzemni teritorij. Atalis je iao prvi, vukui svoju zdravu ruku du mokrog, neravnog kamenog zida. "Ne bih traio od tebe da izvri ovako neto, moj mladi prijatelju", aptao je tihim glasom. "Ali Srce Tammuza palo je u tvoje ruke, i osjetio sam svrhu - sudbinu - u njegovom izboru. Postoji slinost izmeu dviju suprotnih sila, kao to Mranu Snagu simboliziramo kao 'NergaF i Snagu Svjetlosti zovemo 'Tammuz'. Srce se probudilo, i na nekakav nain mimo shvaanja, nalo je nain da bude pronaeno ; j er Ruka j e takoer bila budna i stalno je izvravala svoju jezivu svrhu. Zbog toga sam tebi povjerio ovaj zadatak, jer su te Snage ini se izdvojile za to djelo - tiinal Sada se nalazimo ispod palae. Gotovo smo stigli." Iao je naprijed i preao zdravom rukom preko grube povrine kamena koji je zatvarao prolaz. Masivna stijena tiho je kliznula u stranu. Svjetlost je zasjala iznad njih. Stajali su na jednom kraju ogromne, sjenama ispunjene dvorane iji je visoki, kupolasti krov bio izgubljen u mraku. U sredini dvorane, koja je bila potpuno prazna osim to su se protezali redovi ogromnih stupova, stajalo je pravokutno postolje, a na tom postolju, masivno prijestolje od crnog mramora, i na prijestolju - Munthassem Khan. Bio je srednjih godina, ali mrav i ispijen, mrav do te mjere da je graniilo s totalnom iscrpljenou. Koa bijela kao zid, nezdrave boje i naborana preko lica nalik na kostur, i tamni krugovi oko upalih oiju. Poloen preko prsa dok je leao ispruen na tronu, drao je tap od slonovae, nalik na ezlo. Krajevi su bili izraeni tako da su predstavljali demonske kande, koje su drale zadimljeni kristal koji je pulsirao slabim platnenom poput ivog srca. Pokraj prijestolja, dimila se narkotika supstanca s tanjura od bronce: lotosov san iji dim daje snagu ratniku da oslobodi demone - sjene Nergala. Atalis je dotakao Conanovu ruku. "Gledaj -jo uvijek spava! Srce e te zatititi. Uzmi Ruku od slonovae, i sva njegova snaga bit e izgubljena!" Conan je progunao u znak nevoljnog slaganja, i krenuo naprijed, s maem ujednoj ruci. Postojalo je neto to mu se nije dopadalo. Bilo je previe jednostavno... "Oh, gospodo. Oekivao sam vas." Na postolju, Munthassem Khan im se smijeio dok su oni zanijemili od zaprepatenja. Glas mu je bio ljubazan, ali srdba i ludi bijes mogli su se vidjeti u njegovim bolesnim oima. Digao je mono ezlo od slonovae; mahnuo rukom ... Svjetlost je tajanstveno zatreperila. Iznenada, potpuno u oku, epavi prorok je vrisnuo. Miii su mu se zgrili od neizdrive boli. Pao je licem na mramorni pod, svijajui se od bolova. "Tako mi Croma!"

58

Princ Than trznuo je svoj ma, ali pokret arobne Ruke ga je zaustavio. Oi su mu postale mrane i mrtve. Ledeni znoj kapao mu je niz blijedo elo dok su mu mozak potresali valovi neizdrive boli. "A ti, moj mladi barbarinu ..." Conan je skoio. Kretao se poput pantere koja se sprema na napad, jakog tijela i nevjerojatne brzine. Nalazio se ve na prvoj stepenici postolja prije nego to se Munthassem Khan mogao pomaknuti. Ma mu je bljesnuo, zamahnuo je, i ispao mu iz ruke u kojoj nije bilo snage. Teko je disao nastojei udahnuti zrak. Gorue oi Munthassem Khana zurile su u njegove. Lice nalik na kostur zadovoljno se hihotalo odvratnim izvjetaenim veseljem. "Srce titi - istina je - ali samo onoga tko zna kako probuditi njegovu snagu!" naslaivao se vladar, smijuljei se dok se Cim-merianac borio kako bi povratio snagu u svoje oteale udove. Conan je stisnuo zube i borio se divljaki svim snagama protiv plime hladnoe i smrdljive tame koja je dolazila s crnim zrakama to ih je isijavao demonski kristal i um mu se polako zamraio. Snaga mu je otjecala iz tijela kao vino iz napuklog vra; pao je na koljena, zatim tresnuo u podnoje postolja. Osjeao je kako mu se svijest pretvara u siunu, usamljenu toku svjetlosti izgubljenu u neizmjernoj praznini zagluujue tame; posljednji odbljesak boje treperio je kao plamen svijee na vjetru. Izgubljen, ali jo uvijek borben, dominantna odlunost koja je rezultat njegovog divljakog odgoja i rasta, tjerala ga je da se i dalje bori...

7. Srce i ruka
ena je vrisnula. Zapanjen, Munthassem Khan trgnuo se na neoekivani zvuk. Njegova panja vie nije bila usredotoena na Conana - fokus mu se pomakao - i u tom kratkom trenutku mravi bijeli lik gole djevojke tamnih blistavih oiju i guste crne kovave kose izronio je iz sjene iza stupa i potrao preko dvorane prema bespomonom Cimmeriancu. Kroz grmljavinu tame, Conan je gledao u nju praznog pogleda. Hildico? Brza kao misao, klekla je pokraj njega. Jedna bijela ruka posegnula je u vreicu i izvukla, vrsto drei, Srce Tammuza. Skoila je na noge i snano bacila talisman prema Munthassem Khanu. Hitac ga je pogodio ravno izmeu oiju i glasno odjeknuo. Prevrui oima, mlitavo je utonuo u jastucima obloeno crno prijestolje. Ruka Nergala skliznula je iz beivotne ruke i udarila o mramornu stepenicu. U trenutku u kojem je talisman ispao iz vladareve ruke, prokletstvo koje je lealo nad Atalisom i princom Thanom prekinulo se u grimiznoj agoniji. Blijedi, drhtavi, i iscrpljeni, bili su spaeni. I Conanova velika snaga poela se vraati u onemoalo tijelo. Psujui, podigao se na noge. Jednom rukom uhvatio se za djevojino oblo rame i odgurnuo je izvan domaaja opasnosti, dok je drugom podigao ma s mramornog poda. Zadobivi ponovo ravnoteu, bio je spreman napasti. Ali samo je stao, trepui oima u nevjerici. S jedne i s druge strane vladara leali su talismani. I iz jednog i iz drugog uzdizali su se udnovati oblici njihove moi. Iz Ruke Nergala, mrano svjetlucajui dizala se paukova mrea irei oko sebe zlo - sjaj tame, kao sjaj lakirane ebanovi-ne. Neprijatelj iz pakla irio je svoj mrani dah, i hladnoa meu-zvjezdanog prostora koja je ulazila u kosti bila je njegov razarajui dodir. Pred njegovom tajanstvenom moi, naranasta svjetlost baklji polako je bljedila. Postajalo je sve snanije, okrueno iskrivljenim lelujavim oblicima rastue tame. Ali ivost zlatne svjetlosti koja je vrsto okruivala Srce Tammuza naglo se uzdigla, oblikujui oblak blistave jantarne vatre. Toplina tisua cvjetova irila se iz njega, pobijajui arktiku hladnou, i udesna zlatna svjetlost prekrila je mranu mreu Nergala. Dvije kozmike sile su se susrele i borile jedna protiv druge. Iz ove borbe boanstava, Conan se povukao nesigurnim korakom, pridruujui se svojim preneraenim prijateljima. Stajao je zajedno s njima, gledajui sa strahopotovanjem nezamislivi sukob. Drhtava, gola Hildico, stisnula se u njegov zatitni-ki zagrljaj. "Kako si dola ovamo, djevojko?" upitao je. Blijedo se osmjehnula, uplaenih oiju. "Probudila sam se, oporavljena od nesvjestice, i dola u gospodarevu odaju, koja je bila prazna. Ali u gospodarevoj kugli mudraca vidjela sam kada je va lik uao u vladarevu dvoranu i gledala sam kada se probudio i stao pred vas. Ja, ja sam vas pratila - i kada sam vidjela da vas dri pod svojom vlau, posegnula sam za Srcem..." "Srea za nas da jesi", Conan je namrgoeno odobravao. Atalis mu je dodirnuo rame. "Gledaj!" Zlatna magla Tammuza sada je bio ogroman, blistavi lik zasljepljujueg svjetla, ljudskog oblika ali ogroman kao kolos isklesan u kamenim liticama Shema, ve stoljeima zaboravljenim rukama.

59

Mrani oblik Nergala, isto tako, narastao je do nezamislive veliine. Sada je bio velik, crn kao ebanovina, jeziva, ogromna, groteskna masa, vie nalik majmunu nego ovjeku. U maglovitoj izboini koja je predstavljala zastraujuu glavu, nalazile su se uske oi iz kojih je sijevala vatra zla poput smaragdnih zvijezda. Ove dvije sile suprotstavile su se jedna drugoj uz podrhtavanje i riku dvaju svjetova na rubu kolapsa. Zidovi su se tresli od njihove borbe. Jedan napola zaboravljeni osjeaj u njihovim biima jasno im je dao do znanja da se dvije kozmike sile bore na smrt. Zrak je bio ispunjen gorkim zadahom ozona. Metar dugake iskre iskakale su iz grmljavine kada su se zlatno boanstvo i mrani demon uhvatili u kotac. Vrtlozi neizdrive vatre provalili su kroz zgusnuti mrani lik. Blistava svjetlost munja rastrgala je mrani lik na komadie. Jedan trenutak tanina prilika bila je nemona, i mutna, dok se zlatni odsjaj nazirao kroz nju - ali samo jedan trenutak. Nakon toga opet se ula rika od koje se zemlja zatresla, i crni lik se ras-plinuo pred zagrljajem neizdrive svjetlosti. I tada je nestao. Nekoliko sekundi svjetlost je nadvisivala postolje, upila ga kao pogrebni pepeo - i tada je i ona, isto tako, nestala. Tiina je zavladala dvoranom Munthassem Khana. Na unitenom postolju, oba talismana su nestala - da li pretvoreni u najsitnije estice praine bijesom kozmikih sila koje su se tu oslobodile, ili preneseni na neko daleko mjesto na kojem e doekati sljedee buenje bia koje simboliziraju, nitko nije mogao znati. A tijelo na prijestolju? Nita od njega nije ostalo, osim ake pepela. "Srce je uvijek jae od ruke", rekao je Atalis tiho, dok mu je glas odzvanjao u tiini. Conan je obuzdavao velikog cmog konja snanom rukom. Podrhtavao je, nestrpljivo oekujui trenutak kada e potrati, rairenih nozdrva. Nacerio se, barbarska krv u njegovim venama potekla je bre osjeajui snagu prekrasne crne kobile. Veliki ogrta od grimizne svile sputao se niz njegova iroka ramena, a oklop ispleten od eljeznih i srebrnih niti blijetao je na jutarnjem suncu. "Znai, odluio si nas napustiti, Conane?" upitao je princ Than, raskoan u odjei novog vladara Varaleta. "Da! Vladarev tjelohranitelj je miran posao, a mene vue ovaj novi rat koji kralj Vildiz vodi protiv brdskih plemena. Tjedan dana bez borbe, i ve mi je puna kapa mira! Pozdravljam vas, Thane i Atalisu!" vrsto je trgnuo uzdama, i okrenuo crnu kobilu prema dvorinom izlazu iz prorokove kue, dok su Atalis i princ dobronamjerno gledali za njim. "udno da plaenik kao Conan hoe prihvatiti manje od onoga to moe dobiti kao nagradu", komentirao je novi vladar. "Ponudio sam mu hrpu zlata - dovoljno za cijeli ivot. Ali uzeo je samo malo, koliko stane u vreicu, konja kojeg je naao na bojnom polju i oruje i odjeu koje je izabrao. Previe zlata, rekao je, samo bi ga usporilo." Atalis je slegao ramenima - onda se nasmijeio, pokazujui na udaljeni kraj kraljevskog dvorita. Mrava Brvthunka s dugom crnom kovravom kosom pojavila se na izlazu. Dola je do Conana, koji je zaustavio kobilu; nagnuo se kako bi porazgovarao s njom. Izmijenili su nekoliko rijei; onda se on sagnuo, uhvatio je oko tankog struka i podigao ispred sebe u u sedlo. Sjela je sa strane, ruku ovijenih oko njegovog vrata i glave zag-njurene u snane grudi. Okrenuo se, podigao snanu ruku i nacerio im se u znak pozdrava, i odjahao s djevojkom. Atalis se smijuljio. "Neki ljudi bore se i za neto drugo, ne samo za zlato", primijetio je.

Grad lobanja
Lin Carter und L. Sprague de Camp
Conan je ostao u slubi Turaniana otprilike dvije godine, za koje vrijeme je postao iskusan konjanik i strijelac i putovao je preko nepreglednih pustinja, planina i prauma Hyrkanije, sve do granica s Khitajem. Jedno takvo putovanje odvelo gaje u legendarno kraljevstvo Meru, u to vrijeme nepoznatu zemlju koja je leala izmeu Vendhy-ja na jugu, Hyrkanije na sjeveru i zapadu, i Khitaja na istoku.

1. Crveni snjeg
Zavijajui kao vukovi, horde pogrbljenih, tamnoputih ratnika spustile su se na turanianske trupe s podnoja planina Ta-lakma, na mjestu gdje planinska podnoja prelaze u iroke, puste stepe Hyrkanije. Napad je doao na zalasku sunca. Na zapadnom horizontu vidjele su se visoko uzdignute grimizne zastave, dok je na jugu nevidljivo sunce obojilo snijegom prekrivene planinske vrhunce u crveno.

60

Ve petnaest dana, pratnja Turanianaca je prelazila preko zaravni, gazei plitkim rijenim prijelazom hladne Zaporoske rijeke, sve dublje i dublje ulazei u beskrajne predjele Istoka. I tada, bez ikakvog upozorenje, dolo je do napada. Conanje uhvatio Hormazovo tijelo kadaje porunik iznenada pao sa svog konja, grevito podrhtavajui od strijele s crnim perjem koja mu se zabila u vrat. Poloio je tijelo na zemlju; onda je, psujui, mladi Cimmerianac izvukao svoj ma sa irokom otricom iz korica i krenuo sa suborcima u susret razularenoj rulji Najvei dio mjeseca proveo je jaui pranjavim visoravnima Hyrkanije kao dio pratnje. Monotonija je ve due vremena izazivala bijes u njemu, i sada je njegova barbarska dua vapila za borbom koja bi razbila dosadu. Otrica njegovog maa udarila je u pozlaenu sablju najblieg jahaa takvom uasnom snagom da je ova pukla gotovo kod same drke. Iskeen kao tigar, Conan je zamahnuo maem preko trbuha malog krivonogog ratnika. Urlajui kao ukleta dua na uarenom crvenom tlu Pakla, njegov protivnik pao je na snijeg koji je ubrzo postao grimizno crven. Conan se okrenuo u sedlu i podigao tit kojim je doekao sljedei udarac maem. Kad je protivniku izbio ma iz ruke, vrh svog bodea zabio je neprijatelju ravno u oi, u uto lice koje je gledalo ravno u njegovo, i promatrao kako se njegov lik pretvara u bezoblinu masu mesa i krvi. Sada su napadai bili iznad njih snano napadajui. Desetine malih, tamnoputih ovjeuljaka u fantastinim, zagonetnim oklopima izraenim od lakirane koe i ukraenim zlatom i blistavim draguljima, nasrnuli su demonskim bijesom. Strijele su letjele, koplja udarala, a maevi odzvanjali glasnim zveketom metala. Izvan kruga napadaa, Conanje ugledao svog suborca Ju-mu, ogromnog crnca iz Kusha, kako se bori na tlu; konj mu je pao pogoen strijelom u prvom naletu. Kushit je izgubio svoju krznenu kapu, tako daje zlatna naunica u jednom uhu blijetala na svjetlosti zalazeeg sunca; ali sauvao je svoje koplje. Njime je pogodio trojicu nasrtljivih napadaa i izbacio ih iz sedla, jednog za drugim. Iza Jume, u prethodnici kolone izabranih ratnika kralja Yil-diza, zapovjednik pratnje, princ Ardashir, izvikivao je zapovijedi sjedei na svom prekrasnom pastuhu: Jahao je na konju napri-jed-natrag kako bi odrao razmak izmeu neprijatelja i konja s nosiljkom na kojoj se nalazila ker kralja Vildiza, Zosara. Vojnici su pratili princezu na vjenanje s Kujulom, velikim kanom kuigarskih nomada. Dok je Conan gledao, princ Ardashir uhvatio se za svoja krznom prekrivena prsa. Kao izazvana arolijom duhova, crna strijela iznenada je pogodila njegov draguljima ukraen oklop koji je titio vrat. Princ je zgrabio strijelu; onda je, ukoen kao kip, pao s konja, njegova draguljima optoena kaciga s visokim iljkom pala je u krvlju poprskani snijeg. Nakon toga Conana je previe obuzeo ar borbe da bi primijetio ita osim neprijatelja koji su nadirali prema njemu gromoglasno urliui. Premda je jedva proao djeaku dob, ve je bio visok blizu dva metra. Tamnoputi napadai u usporedbi s njim izgledali su poput patuljaka. Dok su tako juriali u krug oko njega, izgledali su kao hrpa lovakih pasa koji pokuavaju svladati kraljevskog tigra. Bitka se odvijala po breuljcima sputajui se prema podnoju kao mrtvo lie noeno jesenjim povjetarcem. Konji su se vrtjeli u mjestu, njitali; ljudi su udarali, psovali i urlali. Tu i tamo nekoliko mukaraca koji su ostali bez konja nastavljali su borbu na tlu. Tijela ljudi i konja leala su razbacana u blatu i krvlju natopljenom snijegu. Conan, kojem je mrak pao na oi, bjesomuno je zamahi-vao maem snagom divljeg nordijskog ratnika. Radije bi drao u rukama ravni ma duge otrice koji se upotrebljava na Zapadu, na koji je bio navikao. Pa ipak, u nekoliko prvih trenutaka borbe, dao si je oduka obarajui sve pred sobom tim udnim orujem. U njegovoj ruci, svjetlucava metalna otrica nesumnjivo je znaila smrt. Najmanje devet ratnika ukaste boje lica u lakiranim konim odorama popadale je s ponija i ostalo bez glave ili odrezanih ruku od Conanovog maa. Dok se borio, snani Cimmerianac urlao je na svoje protivnike isputajui ratnike poklike svog primitivnog naroda; ali uskoro je shvatio da e mu trebati svaki atom snage jer umjesto da jenjava, bitka je svakim trenutkom postajala sve ea. Samo sedam mjeseci prije toga, Conan je bio jedini ratnik koji je preivio zlokobnu kanjeniku ekspediciju koju je kralj Vildiz poslao protiv pobunjenikog vladara sjevernog Turana, Munthassem Khana. Uz pomo crne magije, vladar je potukao koji su mu se suprotstavili u borbi. Potukao je - tako je milio - neprijateljsku vojsku od generala, Bakre od Akifa, sve do posljednjeg pjeaka plaenika. Ali, mladi Conan je preivio. Preivio je kako bi uao u grad Varalet, koji je ivio po pravilima ludog vladara pod utjecajem crne magije, i kako bi oslobodio Munthassem Khana uasnog prokletstva. Slavodobitno se vratio u blistavi Aghraput, glavni grad Turanije, gdje je dobio, kao nagradu, mjesto u poasnoj gardi. Najprije je morao izdrati neugodne komentare ostalih ratnika u gardi koji su se odnosili na njegove jahake sposobnosti i jadnu vjetinu baratanja lukom i strijelom. Ali to je ubrzo prestalo kada su shvatili daje bolje ne izazivati ga jer je Conan takve rasprave rjeavao akom u glavu, a osim toga njegova vjetina jahanja i gaanja lukom i strijelom ubrzo je dostigla zavidnu razinu.

61

Sada, Conan se poeo pitati da li se ova ekspedicija moe uope nazvati nagradom. Lagani, koni tit na lijevoj ruci bio je potpuno razrezan; i on gaje odbacio. Strijela je pogodila njegovog konja u slabine. Uz bolni krik, ivotinja je pognula glavu i posrnula, te pala udarivi glavom o zemlju. Conan je preletio preko njene glave; a ivotinja se digla i odjurila. Oamuen i natuen, Cimmerianac je prikupio snagu, stao na noge i nastavio se boriti. Sablje njegovih protivnika zahvatile su ogrta koji je imao na sebi i napravile pukotinu u koulji od eljeznih i srebrnih niti. Koni prsluk pretvorio se u neprepoznatljivu masu koja se drala zajedno samo na nekoliko mjesta dok mu je tijelo krvarilo iz mnotva povrinskih rana. Ali i dalje se borio, stisnutih eljusti i zastraujueg izraza lica s plavim oima koje su sijevale ivom vatrom. Njegovi suborci padali su jedan po jedan, sve dok nisu ostali samo on i ogromni crnac Juma. Kushit je razjareno urlao dok je mahao komadom svog slomljenog koplja kao palicom. U slijepom bijesu koji gaje obuzeo Conan je krajem oka ugledao teki malj koji gaje postrance pogodio u glavu, lomei metalnu kacigu s visokim iljkom na vrhu. Koljena su mu pokleknula i pao je na zemlju. Posljednje stoje uo bio je glasan, oajniki krik princeze kada su je iscereni ratnici izvukli iz pliom prekrivene nosiljke i bacili na krvavi snijeg koji je prekrivao obronak. Poslije toga, okrenut licem na dolje, nije se vie niega sjeao.

2. Posuda bogova
Tisuu crvenih vragova udaralo je po Conanovoj glavi uarenim maljevima, i u glavi mu je bolno odzvanjao pri svakom pokretu. Dok se polako vraao iz tamne nesvjestice, Conan je shvatio da visi preko ramena svog suborca Jume, koji se nacerio vidjevi daje doao k sebi i pomogao mu da stane na noge. Premda mu je glava pucala od bolova, imao je dovoljno snage uspraviti se. Zaueno, gledao je oko sebe. Samo su on, Juma i djevojka Zosara preivjeli. Ostatak ljudi - ukljuujui i Zosarinu slukinju, koju je usmrtila strijela - bili su hrana mravim, sivim vukovima koji su se motali po stepama Hyrkanije. Stajali su na sjevernim obroncima Talakma, nekoliko kilometara juno od mjesta gdje se vodila bitka. Niski tamnoputi ratnici u lakiranoj koi su ih opkolili. Conanove ruke i noge uskoro su bili u lancima. Princeza, u svilenom ogrtau i hlaama, bila je isto tako zavezana; samo to su njeni lanci bili daleko laki i inilo se da su napravljeni od istog srebra. Juma je takoer zavrio u lancima, i najvei dio pozornosti bio je usredotoen na njega. Okruili su Kushita, dodirujuu njegovu crnu kou i trljajui je prstima kako bi vidjeli da li e se tako skinuti boja. Jedan je ak navlaio komad tkanine u snijegu i trljao njome po Juminoj ruci. Jumino lice ozario je vedar osmijeh dok se zadovoljno cerekao. "Sigurno nikada nisu vidjeli ovjeka poput mene", rekao je Conanu. asnik koji je zapovijedao pobjednicima neto je doviknuo i ljudi su skoili u sedla. Princezu su smjestili natrag u njenu nosiljku. Conanu i Jumi zapovjednik se obratio iskrivljenim hyr-kanianskim jezikom: "Vas dvojica! Hodati!" I hodali su, s azwerskim maevima, tako su se zvali njihovi neprijatelji, kojim su ih cijelo vrijemo podbadali u ramena. Prin-cezina nosiljka ljuljala se privrena izmeu dva konja u sredini kolone. Conan je primijetio da se zapovjednik azwerskih ratnika prema Zosari odnosi s potovanjem, inilo se da je nitko nije fiziki ozlijedio. Isto tako inilo se da ne zamjera Conanu i Jumi to su poubijali i ranili veliki broj njegovih ljudi. "Vi prokleto dobri borci!" rekao je i nacerio se. S druge strane, nije im ostavio ni najmanju mogunost za bijeg, niti im dozvolio da uspore kolonu i najkraim zaustavljanjem. Bili su natjerani hodati brzim korakom od prvih sunevih zraka u zoru sve do zalaska sunca, i na najmanje zastajkivanje osjetili bi ubod koplja. Conan je stisnuo zube i odluio biti posluan dok se ne ukae nekakva prilika. Dva dana su ili pratei krivudavi trag koji je vodio ravno kroz sredinu planinskog lanca. Preli su prijevoje do kojih su se morali probijati kroz visoki snijeg, koji je tu stajao jo od prole zime. Zbog velike visine teko su disali, i iznenadna oluja strgnula je odjeu koju su imali na sebi zasipajui ih gustim snijegom noenim hladnim vjetrom. Jumini zubi su cvokotali. Crnac je daleko tee podnosio hladnou od Conana, koji je odrastao u klimatskim uvjetima hladnog sjevera. Konano su doli do junih obronaka Talakma, i prizor koji su ugledali pred sobom oduzimao je dah - ogromna, zelena dolina koja se pruala niz obronke dokle je pogled sezao. Kao da su stajali na rubu prekrasnog pladnja. Ispod njih, mali oblaii lijeno su se vukli preko raslinja u gustoj, zelenoj praumi. U sredini te praume, veliko

62

jezero, ili more u unutranjosti kopna odraavalo je prekrasnu aurnu boju istog, sunevim sjajem obasjanog neba. Iza te vodene mase protezalo se zelenilo sve do ruba horizonta gdje se gubilo u dalekoj grimiznoj izmaglici. A iznad izmaglice, stotinama milja prema jugu, uzdizali su se otri vrhovi Hi-mehasa, prekriveni vjenim snijegom. Himelias je predstavljao drugi rub pladnja, koji je bio okruen ogromnim strmoglavim vrhovima Talakma na sjeveru i Himeliasa na jugu. Conan je upitao jednog od vojnika: "Koja je ovo dolina?" "Meru", rekao je zapovjednik. "Ljudi je zovu Kale bogova." "Idemo li i mi dolje?" "Da. Vi ii u veliki grad, Shamballah." "I onda?" "To ovisiti o rimpoche - to bog-kralj odluiti." "Tko je on?" "Jalung Thongpa, Uas Ljudi i Nebeska Sjena. Sad ii naprijed, ti bijeli pas. Nemati vrijeme za razgovor." Conan je neto progunao na svom jeziku i osjetio vrh maa kako ga bode u leda, zaklinjui se u sebi da e jednog dana pokazati tom bogu-kralju pravo znaenje rijei uas. Pitao se da li je boanski znaaj u njihovom vladaru otporan na okus eljeza u grkljanu... Ali taj sretni trenutak jo uvijek se nalazio u budunosti. Sputali su se niz obronke, u zapanjujue iznenaenje. Zrak je postajao topliji; raslinje gue. Na kraju dana prolazili su kroz predjele s vlanom tropskom klimom i gustim movarnim umama ije je granje s cvjetovima ivih boja visjelo du ceste. Ptice s perjem ivih boja neprestano su cvrkutale i krijetale. Majmunski krikovi mogli su se uti iz oblinjeg drvea dok su rojevi kukaca zujali i grizli ljude u koloni. Zmije i guteri bjeali su pred ljudima nevjerojatnom brzinom. Conan se po prvi put susreo s tropskom praumom, i nije mu se svidjela. Kukci su mu smetali, a znoj mu je curio niz tijelo u potocima. Juma se, s druge strane, nacerio dok je udisao zrak snanim pluima. "Ovo je kao zemlja odakle ja dolazim", rekao je. Conan je ostao bez daha gledajui fantastine prizore zelene praume i vlanih movara. Gotovo je povjerovao daje dolina Meru bila, zapravo, domovina bogova, koji su tu prebivali jo od samog postanka svijeta. Nikada u ivotu nije vidio takvo drvee kao ovu vrstu palme i sekvoje koje su se uzdizale visoko u nebo. Pitao se kako je mogue da ovakva tropska prauma bude okruena planinama iji su vrhovi okovani vjenim snijegom i ledom. Jednom je ogromni tigar iznenada iskoio na put ispred njih - udovite dugako tri metra, s onjacima velikim poput bodea. Princeza Zosara, gledajui iz svoje nosiljke, bespomono je kriknula. Azweri su se brzo postavili u obrambenu poziciju i izvukli svoje sablje. Tigar, oito svjestan toga daje skupina ljudi bila preopasna, brzo je nestao u praumi jednako tiho kao to se i pojavio. Neto kasnije, zemlja ispod njih poela se tresti od snanih udaraca. Uz glasno urlikanje iz gustih rododendrona izjurila je ogromna zvijer. Siva i okrugla, liila je na nekakvu strahovito veliku svinju, s gustim prugastim krznom. Iz njuke mu se dizao, tridesetak centimetara dugaak, debeli, tupi, zakrivljeni rog. Zastao je, gledajui u njih glupim pogledom kroz sitne svinjske oi; onda, uz jo jedan urlik, projurio kroz gusto raslinje gazei sve ispred sebe. "Nosorog", rekao je Juma. "ive i kod nas u Kushi." Prauma se protezala sve do obala velikog plavog jezera ili unutranjeg mora koje je Conan vidio dok su jo bili visoko u planinama. Jedno vrijeme pratili su stazu koja je vodila oko jezera, koju su Azweri nazivali Sumeru Tso. Napokon, na drugom kraju zaljeva, ugledali su zidine, kupole, i gradske tornjeve izraene od ruiasto-crvenog kamena, kako stoje usred riinih polja to su se protezala izmeu praume i mora. "Shamballah!" uzviknuo je zapovjednik Azwera. Svi kao jedan, njihovi tamniari pognuli su pogled, pali na koljena, i glavom dotakli pranjavu zemlju, dok su se Conan i Juma zaueno pogledali. "Ovdje prebivaju bogovi!" rekao je zapovjednik. "Vi sada brzo hodati. Ako zbog vas kasniti, ive e vas oderali. Brzo!"

3. Grad lubanja
Gradska vrata bila su napravljena od bronce, zelene od starosti, u obliku divovskih, rogatih ljudskih lubanja. Pravokutni prozori s reetkama iznad portala predstavljali su one duplje, dok su okomite eljezne ipke na samom ulazu izgledale kao iscereni zubi lubanje. Voa malih ratnika zatrubio je u bronanu zakrivljenu trubu, i reetke su se digle. Uli su u nepoznati grad. Unutra, sve je bilo isklesano od ruiastog kamena. Arhitektura je

63

bila kiena, natrpana skulpturama i raznim ornamentima s mnotvom demona i udovita i naoruanih boanstava. Divovska lica od ruiastog kamena smjetena na bonim zidovima kula koja su gledala prema njima uzdizala su se visoko u nebo uklesana jedno iznad drugog. Gdje god je pogledao, Conan je vidio ukrase uklesane u obliku ljudske lubanje. Bilo ih je iznad kunih vrata, visjeli su na zlatnim lancima koje su stanovnici nosili oko vrata. Jedina druga odjea, i za mukarce i za ene, bilaje kratka suknja. Lubanje na lancima bile su i na izboinama titova koje su drali stra-ari na ulazu, a nalazile su se i na prednjem dijelu njihovih bronanih kaciga. Kroz iroke, dobro postavljene^avenije ovog fantastinog grada, skupina je nastavila svojim puterri. Polugoli Meruvianci su istupili i na kratko nezainteresirano pogledali dvojicu snanih zatvorenika i nosiljku u kojoj se nalazila'princeza. Kroz vrevu stanovnika grada koji su hodali obnanih grudi prolazili su, kao grimizne sjene, sveenici obrijanih glava, prekriveni od glave do pete irokim haljinama od prozrane crvene tkanine. Usred visokog drvea, prekrivenog cvjetovima grimizne, plave i zlatne boje, uzdizala se blistava palaa bogakralja. Bila je u obliku ogromnog koninog tornja, koji je stajao na plitkom, okruglom podnoju. U cijelosti napravljen od crvenog kamena, okrugli zid tornja spiralno se uzdizao, oponaajui oblik onih udesnih morskih koljki. Na svakom kamenu spiralnog grudobrana nalazila se uklesana ljudska lubanja. Palaa je davala dojam da je strani toranj napravljen od mrtvakih glava. Zosara je jedva mogla sakriti drhtanje pri pogledu na ove opake ukrase, i ak je i Conan muno stisnuo zube. Proli su kroz jo jedna vrata u obliku lubanje i odatle kroz masivne kamene zidine i prostrane prostorije u dvoranu boga--kralja u kojoj je stajao tron. Azvveri, zamazani i prekriveni prainom od puta, ostali su otraga, dok je nekoliko sveano odjevenih straara, svaki naoruan ukraenom helebardom, uzelo za ruke zatvorenike i odvelo ih do trona. Tron, koji je stajao na povienom postolju od crnog mramora, bio je napravljen iz jednog komada velikog blijedog zada, isklesan u obliku isprepletenih lanaca i lubanja. Na toj zelenka-sto-bijeloj stolici smrti sjedio je poluboanski monarh, koji je naredio da se zatoenici dovedu u ovaj nepoznati svijet. Bez obzira na svu ozbiljnost i sveanost trenutka, Conan nije mogao sakriti osmijeh na licu. Jer, rimpoche Jalung Thong-pa bio je jako nizak i debeo, krivih nogu koje su jedva dosezale do podnoja. Veliki trbuh isticao se ispod iroke vrpce od zlata, na kojoj su blijetali dragulji. Gola ramena, nabrekla od mlohavog sala, bila su prekrivana tucetom zlatnih narukvica, a prstenje s ogromnim dragim kamenjem blistalo je na debelim prstima. elava glava koja se nalazila na vrhu ovog izoblienog tijela bilaje poprilino runa, s velikim podbratkom, objeenim usnama i pokvarenim, utim zubima. Glava je bila prekrivena zlatnom spiralnom kacigom ili krunom od istog zlata, na kojoj su blistali rubini. inilo se da teina krune vue tijelo prema dolje. Kad je Conan pogledao malo paljivije u boga-kralja, vidio je da je Jalung Thongpa na udan nain deformiran. Jedna strana njegovog lica nije odgovarala drugoj. Koa na tom dijelu lica beivotno je visjela na kostima i preko okaje bila navuena mutna mrena, dok je drugo oko bilo bistro i u njemu se ogledala zlokobna inteligencija. Rimpocheovo zdravo oko sada je gledalo Zosaru, ignorirajui dva divovska ratnika koja su je pratila. Iza prijestolja je stajao visoki, ispijeni mukarac u grimiznoj odjei meruvianskog sveenika. Iz njegove obrijane glave taj prizor su promatrale hladne zelene oi s ledenim prijezirom. Bog-kralj se okrenuo prema njemu i progovorio visokim, kretavim glasom. Iz onih nekoliko meruvianskih rijei koje je Conan pokupio od Azwera, mogao je razumjeti da je visoki sveenik kraljev glavni vra, veliki aman, Tanzong Tengri. Iz djelia rasprave koja je slijedila, Conan je zakljuio da je, zahvaljujui svojoj magiji, aman vidio dolazak vojnika koji su pratili princezu Zosaru na putu u Kuigar gdje je ekao njen budui suprug i to je pokazao svom bogu-kralju. Ispunjen najobinijom ljudskom pohotom koju je u njemu izazvala vitka djevojka iz Turanije, Jalung Thongpa poslao je svoje azwerske konjanike daje uhvate i dovedu u njegovu palau. To je bilo sve to je Conan htio znati. Sedam dana, sve od trenutka kada su ih uhvatili, samo su ga gurali i udarali i izazivali bijes u njemu. Hodanjem se iscrpio do krajnjih granica, i njegovo strpljenje doseglo je kritinu toku. Dvojica straara, koja su mu stajala sa strane, bila su okrenuta prema prijestolju i gledala u pod, posveujui punu panju rimpocheu, koji je svakog trenutka mogao neto narediti. Conan je lagano napeo lance koji su mu bili vezani oko ruku. Bili su previe vrsti da bi ih samo tako potrgao; ve je pokuao prvih dana nakon to su-ih uhvatili i nije uspio. Tiho je skupio ake, tako daje lanac visio u duini od otprilike tridesetak centimetara. Tada se, zavrtio i lancem pogodio straara s lijeve strane/ravno u glavu i on je odletio nekoliko metara obliven krvlju koja je iktala iz slomljenog nosa. Na Conanov prvi divljaki pokret, drugi straar se odmah okrenuo i spustio koplje kako bi se zatitio od napada. Kad je to napravio, Conan je vrh koplja uhvatio lancima i tako snano trz-nuo daje straaru iaio rame. Idui udarac lancima odbacio je jo jednog straara, koji je posrtao pljujui krv i slomljene zube. Conanove noge bile su vezane prekratkim lancima to mu nije dozvoljavalo puni zamah. Ali na podu ispred postolja na kojem je

64

stajao tron skoio je poput abe na obje noge. U dva takva groteskna skoka, naao se na postolju, i ruke su mu u sekundi bile na debelom vratu slinavog debelog boga-kralja, koji je uao na svom prijestolju od lubanja. Rimpocheovo boansko oko kolutalo je, a lice mu je potamnilo od straha i stiska Conanovih prstiju na grkljanu. Straari i plemii oblijetali su oko njih, vritei u panici, ili su stajali paralizirani okom i strahom koji je u njima izazvao div koji se usudio staviti ruku na njihovo boanstvo. "Samo neka se netko priblii, iscijedit u i posljednji atom ivota iz ove mjeine!" zaurlao je Conan. Jedini Meruvianac koji je bio u prostoriji, veliki aman, nije pokazivao znakove panike ili iznenaenja kada je razjareni mladi eksplodirao nevienim bijesom. Na savrenom hvrkanij-skom jeziku je upitao: "to eli, barbarine?" "Oslobodi djevojku i crnca! Daj nam konje, i mi emo zauvijek napustiti ovu ukletu dolinu. Odbij - ili nas pokuaj prevariti - pretvorit u tvog malog kralja u hrpu mesa!" Na to je aman kimnuo glavom koja je liila na mrtvaku lubanju. Zelene oi bile su hladne kao led a lice zategnuto poput maske od pergamenta. Zapovijedajui, podigao je svoj izrezbareni tap od ebanovine. "Oslobodite princezu Zosaru i zatvorenika crne koe", mirno je zapovjedio. Sluge blijedog lice i prestraenih oiju, urno su izvrili njegovu zapovijed. Juma je gunao, trljajui zglobove. Iza njega, princeza je drhtala od straha. Conan je postavio mlitavog kralja ispred sebe i siao s trona. "Conane!" uzviknuo je Juma. "Pazi!" Conan se okrenuo, ali prekasno. Kada se pomaknuo prema rubu postolja, veliki aman je krenuo u napad. Brz kao kobra kada napada, njegov tap od ebanovine je bljesnuo i lagano dotaknuo Conanovo rame, i moglo se vidjeti kroz poderane ostatke odjee daje koa istog trenutka natekla. Tupost mu je zahvatila cijelo tijelo, kao otrov iz zmijskog zuba. Um mu se zamraio; glava, preteka da bi stajala uspravno, pala je na prsa. Hramaju-i, samo se sruio. Gotovo zadavljen, mali bog-kralj oslobodio se smrtonosnog stiska. Posljednji zvuk koji je Conan uo bila je grmljavina koja je dolazila iz tame dok je padao u ruke oporu histerinih ratnika tamne koe.

4. Krvavi brod
Iznad svega, bilo je vrue i smrdljivo. Suhi, zaguljivi zrak u tamnici bio je ustajao. Smrdio je po zadahu koji dolazi od gusto poredanih, oznojenih tijela. Dvadeset golih mukaraca bilo je baeno u jednu malu smrdljivu rupu, okrueni sa svih strana kamenim blokovima koji su teili nekoliko tona. Uglavnom su to bili mali Meruvianci, koji su leali uokolo, ravnoduni i apati-ni. Tu je bila i aica malih, kosookih ratnika koji su uvali svetu dolinu, Azwera. Bilo je i nekoliko Hvrkanianaca orlovskog nosa. I Conan Cimmerianac i njegov divovski crni prijatelj, Juma. Kada je tap velikog amana bacio Conana u nesvjesticu a ratnici zahvaljujui tome to su bili brojano nadmoniji svladali Ju-mu, razjareni rimposkeje zapovijedio izvenje najtee kazne za poinjehi zloin. U Khamballahu, najtea kazna nije bila smrt, koja je po vjerovanju Meruvianaca bila oslobaanje due na putu k sljedeoj inkarnaciji. Ropstvo su smatrali gorim, jer je to znailo ropstvo za ovjekov znaaj i individualnost. I tako su ih osudili na ropstvo. Razmiljajui o tome, Conan je gunao dubokim glasom, a iz oiju su mu sijevale iskre od duboko zatomljenog bijesa dok je virio kroz dugaku raupanu kosu. Juma, u lancima pokraj njega, osjeajui Conanov nemir, samo se smijuljio. Conan gaje Ijutito pogledao; ponekad gaje neunitivi humor njegovog prijatelja iritirao. Za slobodno roenog Cimmerianca, ropstvo je zaista bila nedopustiva kazna. Kushitu, meutim, ropstvo nije bilo nita novo. Gonii robova su Jumu kao dijete otrgli od majke i odvukli ga iz vruih prauma Kusha na trnicu robija u Shemu. Jedno vrijeme je radio kao radnik na shemitskoj farmi. Nakon toga je, kako je postajao sve jai, bio prodan kao gladijator poetnik u arenama Argosa. Kao nagrada za pobjede u igrama koje su odrane u ast proslave pobjede kralja Mila iz Argosa nad kraljem Ferdrugom iz Zingare, Jumi je dana sloboda. ivio je s raznoraznim hybori-anskim narodima od krae i bavljenja udnim poslovima. Onda je otiao na istok u Turan, gdje mu je njegov divovski fiziki rast i vjetina u borbi donijela mjesto u redovima plaenika kralja Vildiza. Tamo je upoznao Conana. On i Cimmerianac sprijateljili su se istog trenutka. Bili su dva najvia ovjeka u plaenikim trupama, i obadvojica su doli iz dalekih zemalja; bili su jedini predstavnici svojih rasa meu Turaniancima. Njihovo prijateljstvo sada ih je odvelo u ropske jame Shamballaha i uskoro e ih odvesti u posljednje ponienje koje nosi ivot u ropstvu. Stajat e goli na zasljepljujuem suncu, bievani i procjenjivani od potencijalnih kupaca dok e se trgovac robljem cjenkati za njihovu izdrljivost.

65

Dani su se polako vukli, kao kad ranjena zmija teko vue rep kroz prainu. Conan, Juma, i ostali spavali su i budili se kako bi dobili drvenu zdjelicu napunjenu riom, koju su im tamniari davali u oskudnim koliinama. Dugake dane provodili su lijeno drijemajui ili ustro se svaajui. Conan je htio to vie doznati o Meruviancima, jer tijekom svih svojih lutanja jo nije naiao na ijednu rasu koja bi im bila slina. ivjeli su tu u ovoj udnoj dolini kao i njihovi preci od vremena postanka svijeta. Nisu imali dodira s vanjskim svijetom i nisu ga ni eljeli. Conan se sprijateljio s Meruviancem koji se zvao Tashu-dang, od kojeg je nauio neto tog pjevajueg jezika kojim su govorili. Kada gaje upitao zbog ega svog kralja nazivaju bogom, Tashudang je odgovorio daje kralj ivio deset tisua godina, da mu je duh svaki put roen u drugom tijelu nakon to bi zavrio jedan ivot u tijelu smrtnika. Conan je bio skeptian, jer je znao da i drugi kraljevi ire takvu vrstu lai o sebi. Ali svoje miljenje sauvao je za sebe. Kada se Tashudang blago i rezignirano poalio na tlaenje koje su vrili kralj i njegovi amani, Conan je upitao: "Zato se ti i tvoji sunarodnjaci ne skupite i ne zbacite gamad u Sumeru Tso, i ne vladate sami? U mojoj zemlji bi se to dogodilo kaffla bi nas netko pokuao tlaiti." Tashijdang gaje gledao u oku. "Ne zna to govori, strance! Prije mnogo stoljea, sveenici su nam govorili, daje ova dolina bila na daleko veoj visini nego to je sada. Protezala se sve od vrhova Himeliasa do vrhova Talakma - bila je jedna velika, visoka zaravan, prekrivena snijegom preko koje su puhali ledeni vjetrovi. Krov Svijeta se zvala. Vama, kralj demona, odluio je stvoriti ovu dolinu za nas, njegove odabrane ljude, koji e u njoj ivjeti. Monom arolijom napravio je to da zemlja potone. Zemlja se tresla uz grmljavinu deset tisua gromova, rastaljene stijene potekle su iz napukline u Zemljinoj kori, planine su praskale i ume su izgorjele u plamenu. Kada je sve bilo gotovo, zemlja izmeu planinskih lanaca postala je ovakva kakvu je ti vidi sada. Budui da se spustila, klima je postala toplija, i bilje i ivotinje iz toplih predjela dole su tu ivjeti. Vama je stvorio prve Meruviance i postavio ih u dolinu, kako bi tu ivjeli zauvijek. I postavio je amane za voe i prosvjetitelje ljudi. Katkad amani zaborave svoje dunosti i tlae nas, kao da su obina ljudska bia voena pohlepom. Ali ono to nam je Vama zapovjedio, da sluamo amane, mi jo uvijek izvravamo. Ako ne posluamo, Vamina velianstvena arolija biti e unitena, i ova zemlja e se podii do visine planinskih vrhunaca i opet e postati hladna pustara. Prema tome, bez obzira koliko nas zlostavljaju, ne usuujemo se suprotstaviti amanima." "Dobro," rekao je Conan, "ako je to malo smee od abe krastae ono to tebi predstavlja boga -" "O, ne!" rekao je Tashudang, dok su mu one jabuice bljeskale od straha. "Nemoj to govoriti! On je jedini roeni sin velikog boga, on je Vama. A kada on pozove svog oca, onda bog dolazil" Tashudang je zaronio licem u ake, i Conan vie nije uspio iz njega izvui ni jednu jedinu rije taj dan. Meruvianci su bili udna rasa. Posjedovali su udnovatu tromost duha - uspavani fatalizam koji ih je tjerao da se sagnu pred svim to bi stalo ispred njih kao da se radi o predodreenoj posjeti njihovih okrutnih, zagonetnih bogova. Bilo kakvo suprotstavljanje onome to ih eka, vjerovali su, bilo bi kanjeno, ako ne odmah, onda sigurno u sljedeoj inkarnaciji. Nije bilo lako izvui podatke iz njih, ali Cimmerianac je uporno ispitivao. S jedne strane, to mu je pomagalo da prikrati beskrajno dugake dane. S druge strane, nije namjeravao dugo ostati u ropstvu, i svaka informacija bez obzira kako mala, koju je mogao dobiti o ovom skrivenom kraljevstvu i udnovatom narodu koji je tu ivio biti e od koristi kada se on i Juma budu pokuali doepati slobode. A konano, znao je koliko je vano, kada se putuje kroz nepoznate zemlje, poznavati barem nekoliko rijei jezika koji se upotrebljava. Premda po svom karakteru nije bio ovjek koji bi se udubio u uenje, Conan je vrlo lako uio jezike. Ve je dobro nauio nekoliko i ak je na nekima od njih mogao poneto proitati i napisati. Na kraju je doao sudbonosni dan kada su straari u crnoj koi nahrupili meu robove, zamahujui velikim bievima dok su oruje ostavili na hrpi pred vratima. "Sada emo", uzviknuo je jedan, "vidjeti koju cijenu e princeza Svete Zemlje platiti za vaa neupotrebljiva tijela, strane svinje!" I njegov bi ostavio je dugaak krvav trag preko Conanovih lea. Toplo sunce palilo je Conanova lea poput udaraca uarenim biem. Nakon to je dugo vremena proveo u mraku, bio je zaslijepljen jarkim danjim svjetlom. Nakon drabe robova, odveli su ga sa skupinom zarobljenika na veliku galiju, koja je leala usidrena uz dugake, kamene dokove Shamballaha. Stisnuo je oi i tiho psovao. Ovo sada je bilo prokletstvo na koje je bio osuen - veslati velikim veslima sve dok ne umre. "U rupu, psi!" dreknuo je brodski straar, i udario Conana preko zuba stisnutom akom. "Samo potomci Vame mogu koraati po palubi!" Bez razmiljanja, Cimmerianac je eksplodirao. Zamahnuo je stisnutom akom ravno u debeli straarev trbuh. Istjerao je zrak iz njegovih plua, zatim ga opalio takvim udarcem da je ovaj imao osjeaj da gaje malj pogodio u eljust, i nakon toga se samo sruio na palubu. Iza njega, Juma je urlao od zadovoljstva i borio se kako bi se oslobodio i stao Conanu uz bok.

66

Zapovjednik brodske strae izdao je zapovijed. U sekundi su se koplja nala H rukama meruvianskih mornara i uperili su ih u Conana. Conan j^ stajao okruen, i osjeao kako ga obuzima prijetei bijes. Meutim, uspio se smiriti svjestan da bi sljedei pokret koji bi napravio znaio trenutnu smrt. Trebala je kanta vode da straar doe k svijesti. Tekom mukom se digao na noge, i dahtao kao nilski konj, dok je voda tekla niz oteeno lice ravno u upavu crnu bradu. Gledao je Conana pogledom u kojem se jasno vidio luaki bijes, da bi mu nakon toga oi postale ledeno hladne. asnik je poviknuo prema mornarima: "Ubijte -" ali straar ga je prekinuo: "Ne, neete ga ubiti. Smrt je preblaga zajednog psa. Natjerat u ga da me preklinje da ga ubijem ne bi li si prikratio muke kad budem gotov s njim." "Onda, Gortahangpo?" rekao je asnik. Straar je gledao u unutranjost broda gdje su sjedili veslai i susreo se sa zamagljenim pogledima stotine ljudi udnih tamnoputih mukaraca. Bili su izgladnjeli i izmueni, i njihova povijena lea bila su prekrivena oiljcima od tisuu udaraca biem. Brod je imao po jedan red vesala sa svake strane. Na nekim veslima su bila zavezana po dvojica veslaa, na nekima trojica, ovisno o veliini i snazi robova. Straar je pokazao na veslo u sredini, za koje su trojica sijedih, starih mukaraca, mravih kao kosturi bila privezana lancima. "Zaveite ga za to veslo! Ovi hodajui leevi su gotovi; vie nisu ni za to. Ovaj stranac mora istegnuti lea; dobit e upravo ono to treba. I ne bude li pratio ritam ostalih, odrat u ga do kostiju!" Dok je Conan ravnoduno promatrao to se dogaa, mornari su odvezali lance kojima su bili privezani za veslo. Starci su uasnuto kriknuli kada su ih tamnoputi mornari bacili preko nalube. Udarili su o povrinu vode i potonuli ne ostavljajui nikakav trag iza sebe, osim nekoliko mjehuria zraka to su se dizali jedan po jedan. Conana su stavili u lance i privezali za to veslo. On je trebao veslati za njih trojicu. Kada su ga smjestili na usku prljavu klupu, straar gaje pogledao zlobno se cerekajui. "Sad emo vidjeti kako ti se svia veslanje. Veslat e sve dok ne pomisli da e ti se kima prepoloviti - i onda e i dalje veslati, I svaki put kada zaostane, ili propusti ritam, podsjetit u te gdje ti je mjesto, ovako!" Zamahnuo je rukom; bi je poletio zrakom i udario Conana po ramenima. Bol je bila neizdriva, kao da mu je netko prislonio eljezo bijelo do usijanja na golu kou. Ali Conan nije viknuo, niti je pomaknuo ijedan mii. inilo se da nita ne osjea, toliko je bila jaka volja tog ovjeka. Straar je neto progunao, i bi je opet zaparao zrak. Ovaj put jedan mii u uglu Conanovih stisnutih usta se trznuo, ali oi su mu i dalje mrtvo hladno gledale ispred sebe. Trei udarac, i etvrti. Na Cimmerianevim obrvama skupile su se kapljice znoja; curio mu je u oi, elo mu se jo jae orosilo kad mu je krv potekla niz lea. Ali niim nije pokazao bol koju je osjeao. Iza sebe, uo je Jumino aputanje: "Hrabro!" Onda se uo povik s gornje palube; kapetan je htio isploviti. Oklijevajui, straar je prekinuo s muenjem. Mornari su odvezali uad kojom je brod bio privezan uz dok i uz pomo velikih kuka odgurnuli se od obale. Na krmenom dijelu broda na istoj razini s klupama na kojima su sjedili robovi, u sjeni prolaza koji je iao cijelom duinom broda, pojavio se goli Meruvianac i stao za ogromni bubanj. Kad se brod udaljio od mola, voa amcaje uhvatio drveni bat i poeo njime udarati. Sa svakim udarcem, robovi su se saginjali prema veslima, dok nisu stajali na nogama, i vesla izronila iz vode, i onda se naginjali unatrag sve dok ih vlastita teina ne bi vratila natrag na klupu; tada bi vesla bila u vodi, i to su ponavljali unedogled. Conan je ubrzo uhvatio ritam, kao i Juma, koji je sjedio u lancima okovan za veslo odmah iza njega. Conan jo nikada nije bio na brodu. U trenutku kada je stajao uzdignut iznad svog vesla, brzo je preao pogledom preko ravnodunih robova u ijim oima se ogledalo mrtvilo. Svaki od njih imao je lea prepuna oiljaka od bia, i bili su svjesni da e do smrti sjediti i veslati prikovani za male klupe i guiti se u zastraujuem smradu vlastitog znoja. Galija je u sredinjem dijelu, gdje su)se nalazili robovi, bila niska, ograda se nalazila samo metar iznad vode. Na pramcu, gdje su boravili mornari,bila je neto via, kao i na izrezbarenoj i pozlaenoj krmi, gdje su se nalazile kabine asnika. Galija je imala jedan jarbol koji se uzdizao na sredini. Jedno jedino trokutaste jedro lealo je smotano du prolaza iznad potpalublja gdje su se nalazili robovi. Kad je brod isplovio iz luke, mornari su odvezali uad kojom je jedro bilo zavezano, privrstili ga na konopce i poeli ih potezati. Jedro se svakim trzajem podizalo nekoliko centimetara. Kada je bilo dignuto na vrh, zlatne i grimizne pruge uhvatile su vjetar i jedro se napelo uz zagluujui prasak. Budui daje vjetar puhao u jedra punom snagom, veslaima je bilo dozvoljeno da se odmore. Conan je primijetio daje cijela galija bila napravljena od nekakve vrste drveta koje je ili po prirodi ili zahvaljujui mrljama bilo tamnocrvene boje. Dok je tako gledao uokolo, napola stisnutih oiju, imao je osjeaj daje brod bio uronjen u krv. Tada je bi zaparao zrakom iznad njegovih lea, i nadglednik robova koji se nalazio iznad njega je zaurlao: "Veslaj dalje, ti lijena svinjo!"

67

Bi je jo jednom zaparao zrak i ostavio krvav trag na njegovim leima. Doista je bio brod krvi, mislio je, krvi robova.

5. Lopovski mjesec
Sedam dana Conan i Juma su se znojili nad masivnim veslima crvene galije dok je plovila du obala Sumeru Tso, zaustavljajui se preko noi u svakom od svetih gradova Merua: Shonda-koru, Thogari, Auzakiji, Issedonu, Paliani, Throani, i onda - na-pravivi krug oko mora - natrag u Shamballah. Premda su bili izuzetno snani, teki rad ubrzo ih je doveo do ruba iscrpljenosti, kada im se inilo da bolni miii vie ne mogu podnijeti nikakav, pa ni najslabiji napor. Meutim, neumorni bubanj, i neumoljivi bi tjerali su ih dalje bez predaha. Jednom na dan, mornari bi donijeli kante s hladnom, ustajalom vodom uz rub gdje su robovi sjedili i onda bi ih njome zalili. Jednom na dan, kad je sunce bilo u zenitu, dali bi im zdjelicu rie i zdjelicu vode. Nou bi spavali na veslima. Nesmiljeno ivotinjsko muenje unitavalo je volju i oduzimalo razum, i veslai su se ubrzo pretvarali u bia koja su samo vegetirala. Takav reim slomio bi snagu svakog ovjeka - ali ne i Cona-novu. Mladi Cimmerianac nije se prepustio poniavajuoj sudbini kao apatini Meruvianci. Beskrajno veslanje, brutalno ponaanje, sramotno uske klupe, umjesto da mu unite volju, samo su je jo vie jaali. Kada se brod vratio u Shamballah i bacio sidro u velikoj luci, Conan je dosegao krajnju toku strpljenja. Bilo je mrano i mirno; mladi mjesec - tanki, srebrni srp - nisko je visio na zapadnom nebu, bacajui blijedu svjetlost. Uskoro e zaci. Ovakva no nazivala se "No lopova" meu narodima Zapada., jer su za ovako slabo osvijetljenih noi lopovi, ubojice i razbojnici obiavali izvravati svoje prljave poslove. Presavijeni preko svojih vesala, prividno u snu, Conan i Juma su razgovarali o bijegu s meruvianskim robovima. Na galiji, noge robova nisu bile vezane. Ali svaki od njih je imao lisice povezane lancem, a taj lanac je bio provuen kroz eljezni prsten koji je labavo visio nataknut na drku vesla. Premda je taj prsten slobodno klizio du drke, na gornjem dijelu vesla se nalazilo zadebljanje a na donjem je bilo omotano debelom koom. Koa je bila uvrena eljeznim klinovima na donjem dijelu vesla i zapravo je predstavljala protuuteg za iroki plosnati dio vesla. Conan je isprobao snagu svog lanca i lisica i prstena stotinu puta; ali ak i njegova ogromna snaga, ojaana naporom od sedam dana veslanja, nije ih mogla potrgati. Pa ipak, napetim, tihim glasom, podjarivao je otpor meu ostalim robovima, j "Kad bi samo mogao namamiti Gorthanpoa tu dolje", rekao je, "rastrgali bi ga noktima i zubima. A kod njega su kljuevi naih lanaca. Dok bi se svi oslobodili, mornari bi neke od nas i ubili, ali jednom osloboeni, bili bi barem pet, est puta brojano nadmoniji -" "Ne govori o tome!" siktao je najblii Meruvianac. "Nemoj ak ni razmiljati o tome!" "Zar te ne zanima?" upitao je Conan zaprepateno. "Ne! Sam razgovor o tome me ubija." "Mene takoer", rekao je drugi. "Teki rad kojem smo podvrgnuti je odluka bogova, kao pravedna kazna za nedjela koja smo poinili u prolim ivotima. Boriti se protiv toga nije samo uzaludno, nego i bogohulno. Molim te, barbarine, utiaj svoje bezbone rijei i ponizno se prepusti sudbini koja te snala." Takav stav protivio se Conanovoj naravi, a ni Juma nije bio ovjek koji bi se pognuo bez otpora pred takvom sudbinom. Ali Meruvianci nisu htjeli sasluati njihove razloge. ak je i Ta-shudang, neobino govorljiv i prijateljski raspoloen za jednog Meruvianca, preklinjao Conana da ne uini neto to bi razljutilo Gorthangpoa, nadglednika, ili izazvalo jo vei bijes bogova koji bi ih mogli kazniti neim jo gorim od ovoga. Conanovo izlaganje prekinuo je udarac biem. Probuen amorom koji je uo, Gorthangpo je izronio iz mraka i stao na prolaz. Iz nekoliko apatom izgovorenih rijei shvatio je da se sprema pobuna. Zbog toga je zamahnuo biem i pogodio Cona-nova lea. Tada se Conanu prelila aa. Jednim brzim pokretom skoio je na noge, uhvatio kraj bia, i iupao ga ih Gorthangpoove ruke. Nadglednik je zaurlao dozivajui mornare. Conan jo uvijek nije mogao izvui eljezni prsten koji je bio nataknut na veslo. U oaju, odjednom mu je sinula ideja. Konstrukcija sigurnosne brave na veslu ograniavala je okomito kretanje na visinu manju od metar i pol iznad palube na kojoj je stajao. Sada je dio vesla gdje je rukohvat gurnuo prema gore najvie stoje iao, popeo se na klupu, i sasvim pognut, podmetnuo lea ispod vesla. Zatim se, strahovitom snagom koju je posjedovao, digao. Veslo je puklo u samoj sigurnosnoj bravi uz strahoviti prasak. Brz poput munje, Conan je izvukao eljezni prsten. Sada je posjedovao oruje koje mu je moglo pomoi u borbi: drvenu palicu dugaku dva i pol metra, s pet kila eljeza najednom kraju.

68

Conanov prvi strahoviti okret zahvatio je izbuljenog nadglednika i postrance ga pogodio u glavu. Lubanja mu je pukla kao zrela lubenica, i krv je iknula na sve strane zajedno s komadima mozga. Conan se povukao prema prolazu kako bi doekao napad mornara. Iza njega na klupama, ispijeni, tamnoputi Meruvianci su uali, molei se apatom svojim zlim bogovima. Samo je Juma napravio isto to i Conan, slomio svoje veslo u sigurnosnoj bravi i oslobodio svoj eljezni prsten. Mornari su bili Meruvianci, mlohavi i lijeni, i uvjereni u svoju dobru sudbinu. Nikada se nisu morali boriti protiv pobune robova; nisu ak ni vjerovali da tako neto postoji. A najmanje od svega su oekivali da e se morati suoiti s ogromnim divom naoruanim drvenom palicom od dva i pol metra. Pa ipak, hrabro su krenuli, premda je irina prolaza dozvoljavala da se priblie Conanu samo po dvojica odjednom. Conan ih je gazio, divljaki zamahujui svojim orujem. Prvi udarac izbacio je prvog mornara iz prolaza, i ovaj je odletio ravno meu klupe sa slomljenom rukom. Od drugog je udarca sljedei mornar pao rascijepljene lubanje. U Conanova gola prsa doletjelo je koplje; zdravom rukom gaje iupao iz ramena, i njegov sljedei udarac odmah je dvojicu mornara izbacio iz prolaza; jednom je potrgao sva rebra, a drugi je odletio ravno na prvog. Tada se Juma popeo za njim. Kushitovo golo tijelo bljeskalo je pod blijedom svjetlou kao uljem premazana ebanovina, i njegovo veslo kretalo se prema Meruviancima kosei sve pred sobom. Mornari, nespremni suoiti se s dva udovita, okrenuli su se i pobjegli u sigurnost gornje palube, gdje su njihovi asnici, upravo probueni bukom, vritei izdavali zbunjujue zapovijedi. Conan se sagnuo nad Gorthangpoovo tijelo i traio vreicu ne bi li pronaao klju koji otkljuava eljezne prstene. Ubrzo je pronaao klju koji je otvarao^sve lisice na brodu i otkljuao vlastite, a zatim Jumine lisice. / S pramca je dozujala strijela i zabola se u jarbol. Dva osloboena roba nisu htjela sudjelovati u daljnjoj borbi. Skoili su s prolaza i sagnuti pretrali preko poloenih vesala do ograde, preskoili je i nestali u tamnim vodama luke u Shamballahu. Za njima je doletjelo nekoliko strijela, ali u blijedom svjetlu mladog mjeseca strijelci su mogli samo naslijepo gaati.

6. Tunel prokletstva
Dva gola ovjeka izvukla su svoja umorna tijela iz mora i ogledali se kroz mrak. Satima su plivali, inilo se, pokuavajui pronai nain na koji bi se neopaeno vratili u Shamballah. Konano su pronali otvor koji je bio ulaz u jedno od olujnih sklonita nekadanjih drevnih kamenih gradova. Juma je i dalje vukao slomljeno veslo kojim se borio protiv mornara; Conan je svoje bacio jo na brodu. Tu i tamo do odvodnog kanala doprla bi blijeda svjetlost gromova nagovjetavajui jaku oluju, ali neznatna svjetlost - koju je bacao mjesec - bila je tako slaba da su dva bjegunca ostala okruena neprobojnom tamom. I tako, u gotovo potpunom mraku, ili su dalje kroz plitku vodu, pokuavajui pronai izlaz iz tunela. Veliki takori ciali su i bjeali dok su prolazili kroz kamene prolaze ispod gradskih ulica. Kroz mrak su mogli vidjeli slabane odbljeske oiju. Jedan vei primjerak zgrabio je Conana za nogu, ali on gaje uhvatio, prepolovio i bacio mrtvo tijelo kao upozorenje ostalima. Ostale ivotinje poele su ciati, borei se za to vei komad mesa, dok su Conan i Juma urili kroz tunel koji se penjao prema povrini. Juma je pronaao tajni prolaz. Prelazei jednom rukom preko vlanog zida, sluajno je pritisnuo tajnu polugu i ostao zaprepaten kada se dio kamenog zida otvorio u prolaz. Premda ni on a ni Conan nisu znali kuda vodi, krenuli su njime, jer se inilo da vodi na gradske ulice koje su bile iznad njih. Na kraju, nakon dugotrajnog penjanja, doli su do jo jednih vrata. Pipali su u potpunom mraku dok Conan nije pronaao zasun, koji je povukao. Vrata su se otvorila uz kripu nepodmazanih arki kada ih je gurnuo, i dva bjegunca su prola kroz njih i ukipila se. Stajali su na ukraenom balkonu pretrpanom kipovima bogova ili demona u ogromnom osmerokutnom hramu. Zidovi os-merokutne odaje visoko su se uzdizali, daleko iznad visine balkona, i onda su se savijali u obliku osmerokutne kupole. Conan se sjetio da je ve vidio ovakvu osmerokutnu kupolu kako stoji u gradu okruena niim graevinama, ali nije se upitao to se u njoj nalazi. Dolje, najednom dijelu osmerokutnog poda, stajala je divovska statua na podnoju od crnog mramora, okrenuta prema oltaru koji se nalazio u samom sreditu prostorije. Kip je nadvisivao sve u toj odaji. Uzdiui se u visini od deset metara, njegove slabine dosezale su balkon na kojem su stajali Conan i Juma. To je bio divovski kip idola izraen od zelenog kamena koji je izgledao kao ad, premda jo nikada nije pronaen pravi ad te veliine. Idol je imao est ruku, a oi na njegovom namrgoenom licu bile su od ogromnih rubina. Nasuprot kipa preko puta oltara stajalo je prijestolje napravljeno od lubanja, slino onome koje je Conan ve vidio u prostoriji s tronom koja se nalazila u kraljevskoj palai kadaje doao u Shamballah, meutim ovo je bilo

69

neto manje. Mali kralj Merua slian abi krastai sada je sjedio na ovom tronu. Kad je preao pogledom s kraljeve glave na glavu idola, pomislio je kako postoji zastraujua slinost izmeu tih dviju glava. Zadrhtao je i koa mu se najeila kadaje osjetio traak neuhvatljive kozmike tajne koja je leala iza toga. Rimpocheje bio zaokupljen ritualom. amani u grimiznim haljinama kleali su u redovima oko trona i oltara, mrmljajui drevne molitve i arolije. Iza njih, naslonjeno na zidove, sjedilo je nekoliko redova Meruvianaca prekrienih nogu na mramornom podu. Iz bogatstva dragulja koje su nosili i kienosti oskudne odjee koju su imali na sebi, inijo se da su asnici i plemii ovog kraljevstva. Iznad njihovih glava, smjeteno u kamenim udubljenjima oko balkona, svjetlucalo je stotinu baklji i dizao se dim. Na podu odaje, u kvadratu oko sredinjeg oltara, stajala su etiri postolja s bakljama, svako obasjano bogatim, zlatnim plamenom votanice. etiri plamena ivo su treperila. Na oltaru izmeu trona i divovskog kipa lealo je golo bijelo tijelo mravog djeaka ili djevojice, privreno za oltar tankim zlatnim lancima. Bila je to Zosara. Iz Conanovog grla otelo se prigueno gunanje. U oima mu je bljesnula vatra dok je s mrnjom promatrao likove kralja Jalung Thonpa i njegovog velikog amana, sveenika-arobnja-ka Tanzong Tengria. "Hoemo li ih napasti, Conane?" proaptao je Juma, a zubi su mu bljesnuli na slaboj treperavoj svjetlosti. Cimmerianac je samo gunao. Slavili su festival mladog mjeseca, i kralj-bog vjenao se s kerkom kralja Turana na oltaru, ispred mnogorukog kipa Velikog Psa Smrti i Straha, Vama i Demonskog Kralja. Ceremonija je tekla slijedei drevne rituale zapisane u svetim zapisima Knjige boga smrti. Spokojno se pribliavajui javnoj konzumaciji svog braka s vitkom, dugonogom turanianskom djevojkom, boanski monarh Merua oputeno je sjedio na svom tronu od lubanja dok su amani u grimiznoj odjei mrmljali drevne molitve. Tada se sve prekinulo. Dva gola diva pojavila su se u hramu niotkuda -jedan kao velianstvena figura ivue bronce, drugi dugonoga prijetnja ija je ogromna fizika snaga izgledala kao istesana u ebanovini. amani su zamuknuli usred molitve kad su ova dvojica skoila pred njih. Conan je zgrabio jedno postolje zajedno s bakljom i bacio ga na amane. Popadali su vritei od bolova i panike, a zapaljiva tekuina razlila se po grimiznoj odjei i zapalila je pretvarajui ih u ive baklje. Preostala tri ubrzo su letjela zrakom irei vatru i pometnju. Jama je skoio prema postolju, gdje je sjedio kralj buljei zdravim okom u ono to se dogaa potpuno nepomian od straha i zaprepatenja. Ispijeni veliki aman isprijeio se Jumi na mramornim stepenicama s uzdignutim arobnim tapom kojim se spremao udariti. Ali crni div jo uvijek je drao u ruci slomljeno veslo, i zamahnuo je njime strahovitom snagom. tap od ebanovine raspao se u tisuu komadia. Sljedei udarac zahvatio je sveenika-arobnjaka ravno po sredini i odbacio ga, slomljenog i u agoniji smrti ravno meu amane koji su vritali i bjeali pokuavajui ugasiti vatru koja ih je zahvatila. Kralj Jalung Thongpa je bio sljedei. Cerei se, Juma je krenuo stepenicama prema malom kralju-bogu koji se sav stisnuo na svom prijestolju. Ali Jalung Thongpa vie nije sjedio na tronu. Umjesto toga, kleao je ispred kipa, uzdignutih ruku i mrmljao nekakvu molitvu. Conan je tog trenutka doao do oltara i nagnuo se nad golu, drhtavu priliku preplaene djevojke. Lagani zlatni lanci bili su dovoljno vrsti daje zadre vezanu za oltar, ali nisu bili dovoljno vrsti da bi izdrali Conanovu snagu. Neto je promumljao, stavio jednu nogu na lanac, i snano trznuo. Karika se istegnula, otvorila i pukla. Na isti nainje potrgao i ostala tri lanca, i podigao djevojku koja je nezaustavljivo jecala. Okrenuo se - ali tada ga je prekrila sjena. Zapanjen, podigao je pogled prema gore i sjetio se to mu je Tashudang rekao: "Kad on pozove svog oca, onda bogdoe\" Sada je shvatio pravo znaenje uasa koji se krio iza tih rijei. Jer, blijetei iznad njega u svjetlosti baklji, ruke divovskog idola od zelenog kamena su se micale. Grimizni rubini koji su stajali na mjestu gdje bi bile oi gledali su u njega, ivi i inteligentni.

7. Kad zeleni bog hoda

Conanu se kosa digla na glavi, i osjeao je da mu se krv u ilama smrzla. Jecajui, Zosara je zarila lice u njegove grudi i zagrlila ga vrsto oko vrata. Na crnom postolju na kojem je stajao tron od lubanja, Juma se isto tako ukipio, dok mu se u tamnim oima ogledao strah izazvan praznovjerjem koji je bio dio njegovog naslijea iz praume. Kip je oivio.

70

Dok su tako gledali, nepokretni lik od zelenog kamena polako je uz kripu podigao jednu nogu. Deset metara iznad njih, veliko iscereno lice ih je zlobno gledalo. est ruku se trzalo, gibajui se poput nogu velikog pauka. Stvar se tresla, polagano pomiui svoju ogromnu teinu. Jedna velika noga spustila se na oltar na kojem je trenutak prije leala Zosara. Kameni blok pretvorio se u prainu pod teinom ivueg zelenog kamena. "Tako mi Croma!" dahtao je Conan. "ak i kamen ivi i hoda na ovom luakom mjestu! Doi, djevojko -" Zgrabio je Zosaru i skoio s postolja na pod. uo je iza sebe prijeteu lomljavu kamena koji se drobi pod teinom jo veeg. Kip se micao. "Juma!" viknuo je Conan, luaki gledajui prema Kushi-tu. Crnac je i dalje bio uao iza prijestolja potpuno nepokretan. Na prijestolju je stajao mali kralj-bog ispruene ruke, debele od silnog sala i prekrivene blistavim draguljima, pokazujui prema Conanu i djevojci. "Ubij - Vama! Ubij - ubij - ubij!" vritao je. Mnogoruka stvar je stala i gledala oko sebe rubinskim oima dok nije ugledala Conana. Cimmerianac je bio gotovo lud od primitivnog straha koji su barbarski narodi nosili u sebi. Ali i njegaje, kao i veliku veinu barbara, njihov vlastiti strah nagnao u borbu protiv onoga ega su se bojali. Spustio je djevojku i podigao mramornu klupu. Miiima koji su pucali od napora, zamahnuo je klupom i bacio je na ogromnog kolosa. Juma je zaurlao: "Ne, Conane! Bjei! Vidi te!" Sada je Conan stajao blizu monstruoznog stopala hoda-jueg idola. Kamena noga uzdizala se iznad njega kao stup na velianstvenom hramu. Lice mu se zategnulo od napora kada je podigao teku klupu iznad glave i bacio je u kamenu nogu. Udarila je u isklesani zglob kamenog udovita strahovitom snagom. Mramor od kojeg je klupa bila napravljena razletio se u oblak praine dok su komadii letjeli na sve strane. Priao je jo blie, podigao jo jednu klupu i jo jednom udario njome o zglob. I ovaj put se mramor razbio u komadie; ali noga, premda lagano okrhnuta, nije bila znaajnije oteena. Conan se povukao unatrag kada je kip napravio jo jedan nezgrapan korak prema njemu. "Conane! Pazi!" Na Jumin povik podigao je pogled. Zeleni div se saginjao. Rubinske oi gledale su ravno u njega. udan osjeaj, gledati u ivue oi boanstva! Bile su beskrajno duboke - sjenom prekrivene dubine u kojima je njegov pogled potonuo u beskrajne ponore crvene vjenosti vremena bez misli. A duboko u tim kristalnim ponorima, komealo se hladno, neljudsko iskonsko zlo. Boanski pogled bio je prikovan za njegov, i mladi Cimmerianac osjeao je kako mu se tijelom iri ledena obamrlost. Nije se mogao ni pomaknuti ni misliti.... Juma, urlajui iskonskim bijesom izazvanim strahom, naglo se okrenuo. Ugledao je kako se zastraujue kamene ruke sputaju prema njegovom prijatelju, koji je stajao i zurio kao zaaran. Jedan korak bio bi dovoljan da Vama doe do njegovog paraliziranog prijatelja. Crnac se nalazio predaleko od mjesta na kojem se to odvijala dramatina scena da bi se mogao umijeati, ali bijes koji je osjeao traio je da neto napravi. Potpuno nesvjesno, voen instinktom, zgrabio je kralja-boga i podigao ga iznad glave, dok je ovaj vritao i mlatarao rukama i nogama u prazno, i bacio ga ravno na njegovog stvoritelja iz pakla. Jalung Thongpa proletio je kroz zrak i tresnuo na pod obloen pravokutnim ploicama u obliku ahovske ploe ravno ispod kamenog stopala. Oamuen padom, mali kralj je divlje pogledavao oko sebe zdravim okom. Onda je stravino kriknuo kada se jedna kamena noga spustila na njega. Lomljava kostiju stravino je odzvanjala u tiini hrama. Noga kamenog boanstva kliznula je po mramornom podu ostavljajui iza sebe veliku krvavu mrlju. Pucajui po sredini, divovski lik sagnuo se prema Conanu, i stao. Velike, zelene kamene ruke, ispruenih prstiju, zaustavile su se u zraku. Plamtea grimizna svjetlost poela je blijediti iz rubinskih oiju. Ogromno tijelo sa est ruku i glavom gospodara pakla, koje je trenutak prije bilo pokretno i ivo, pretvorilo se u nepokretni kamen. Moda je smrt kralja, koji je pozvao svoj pakleni duh iz nonih dubina iz bezimene dimenzije, izbrisao prokletstvo kojim je Vama bio vezan za idola. Ili je moda kraljeva smrt oslobodila boanstvo zle dominacije njegovog zemaljskog srodnika. Bez obzira stoje bio uzrok, trenutak kada je Jalung Thongpa zavrio ispod ogromnog kamenog stopala, kip se pretvorio u nepominu, beivotnu kamenu gromadu. Isto tako je nestala snaga koja drala Conanov um. Omamljen, mladi je tresao glavom dok se nije razbistrio. Gledao je oko sebe. Prvo ega je postao svjestan bila je princeza Zosara, koja je potrala u njegov zagrljaj, histerino jecajui. Kada su njegove snane ruke zagrlile njena njena ramena i osjetile svilenu crnu kosu na vratu, u oima mu se pojavila potpuno drugaija vatra, i od srca se nasmijao. Juma je dotrao preko poda prepunog krhotina. "Conane! Svi drugi su ili mrtvi ili su pobjegli! Siguran sam da emo nai konje na livadi iza hrama. Ovo nam je prilika da odemo iz ovog ukletog mjesta!"

71

"Ima pravo! Tako mi Croma, bit u sretan kad otresem sa sebe prainu ove proklete zemlje", gunao je Cimmerianac, is-trgnuo ogrta s tijela velikog amana i zagrnuo princezu. Podigao ju je na ruke i odnio van, osjeajui toplinu i mekou njenog njenog mladog tijela. Sat kasnije, daleko od potjere, zaustavili su konje na mjestu gdje se put ravao. Conan je pogledao u zvijezde, razmiljajui, i podigao ruku. "Ovim putem!" Jumaje zaueno digao obrve. "Sjeverno?" "Da, u Hvrkaniju." Conan se smijao. "Zar si zaboravio da jo moramo ovu djevojku odvesti njenom mladoenji?" Juma je jo jae izvio obrve, zbunjeniji nego prije, kad je ugledao kako njene njene ruke grle vrat njegovog prijatelja i kako je zadovoljna dok sjedi naslonjena na Conanove snane grudi. Mladoenji? Odmahnuo je glavom; nikada nee razumjeti na koji nain Cimmerianci razmiljaju. Ali slijedio je Conano-vu odluku i okrenuo svog konja prema velianstvenim Talakma planinama, koje su se uzdizale poput zida koji dijeli udnovatu zemlju Merua od vjetrovitih stepa Hyrkanije. Mjesec dana kasnije, ujahali su u logor Kujula, velikog kana nomada koji su se zvali Kuigari. Njihov izgled bio je potpuno drugaiji od onog kako su izgledali kada su pobjegli iz Shambal-laha. U selima na junim padinama Talakmasa, mijenjati su zlatne karike lanaca kojima je princeza bila vezana za odjeu prikladnu za prelazak preko snjenih prijevoja i olujnih visoravni. Nosili su krznene kape, kapute od ovje koe, iroke hlae napravljene od grube vune, i teke izme. Kada su predstavili Zosaru njenom crnobradom mladoenji, kan je to proslavio, pohvalio i nagradio. Nakon veselja koje je trajalo nekoliko dana, poslao ih je natrag u Turan krcate poklonima od zlata. Kada su poprilino odmakli od logora kana Kujula, Juma je rekao svom prijatelju: "To je bila dobra djevojka. Pitam se zastoje nisi zadrao za sebe. Znam da si joj se sviao." Conan se nacerio. "Da, jesam. Ali jo uvijek se nisam spreman skrasiti najednom mjestu. A Zosara e biti sretnija s Kuju-limm draguljima i mekanim jastucima nego to bi bila uz mene jaui kroz stepe na suncu i na hladnoi dok je progone vukovi ili neprijateljski ratnici." Na to se zadovoljno poeo hihotati. "Osim toga, premda veliki kan jo uvijek ne zna, njegov nasljednik je ve na putu." "Otkud zna?" "Rekla mije, prije samog odlaska." Juma je rekao neto na svom materinjem jeziku. "Dakle, nikada, nikada vie neu podcijeniti Cimmerianca!"

ivotopis:
Robert Ervin Howard roen je 22. sijenja 1906. u Peasteru, Texas; kao jedinac Isaaca Mordecaija i Hester Jane (Ervin) Howard. Ime je dobio po ujaku, premda je ime Robert bilo dosta esto u Ervinovoj obitelji (u "Autobiografiji" se tvrdi daje dobio ime po pradjedu; a pismo iz ranih tridesetih tvrdi da gaje dobio po ujaku). Ervinovi su pripadali klanu Gortaci iz vremena Roberta Brucea, i budui su ga slijedili i time dobili brojne ustupke, u obitelji je postojala tradicija po kojoj je jedno muko dijete u svakoj generaciji dobivalo ime Robert. Do njegove devete godine, obitelj se selila po cijeloj dravi. Ljeto 1906. proveo je u Mranoj dolini u brdima Palo Pinto; zatim, vrlo brzo jedno iza drugog slijedili su: Seminole, grad koji se brzo razvijao na zaravnima Staked, u blizini granice s Novini Mexicom; Bronte, u zapadnom Texasu koji je bio zemlja ovaca; San Antonio; na rancu u okrugu Atascosa; u stoarskom gradu oko vodopada Wichita, blizu starih naftnih polja sjevernog Tex-asa; Bagwellu, u borovim umama istonog Texasa, i napokon, na podruju koje je poslije postalo poznato kao naftni pojas sredinjeg zapadnog Texasa; Cross ut, Burkett, i Cross Plains. Kratko je boravio i u Oklahomi i Missouriju; gospoa Howard je imala rodbinu u Ponca Cityju i Oklahoma Citvju u dravi Okla-homa, i u Exteru u dravi Missouri. Izuzev kratkih perioda koje je proveo u San Antoniju i New Orleansu - kasnije kada je imao trinaest godina, i vjerojatno zahvaljujui ocu, koji je bio lijenik, iao je na predavanja na Tulane University - Robert je cijeli svoj ivot ivio na selu ili u malim gradovima. Dok je ivio na selu, Robert je radio na farmi za vrijeme kolskih praznika, i nakon to se preselio u grad, u trgovini ivenim namirnicama. Zavrio je deseti razred u Cross Plains High School, i budui u to vrijeme kola nije imala jedanaesti, upisao se u Brownwood High School, i maturirao u proljee 1923. Odluku da postane pisac donio je vrlo rano, i prvu priu je napisao u dobi od devet godina. Imao je petnaest godina kada je poeo pisati profesionalno. Veliki broj njegovih ranih pria vrti se oko dva lika o kojimaje opet pisao nakon dosta godina: Fran-cisa X. Gordona i Stevea Allisona. Prie o Gordonu su bile orijentalne pustolovine, najvjerojatnije inspirirane priama Harol-da Lamba i Talbota Mundvja, koje su se tada pojavljivale u asopisu Adventure, jednom od Howardu najdraih. Steve Allison je bio pravi revolvera s Divljeg zapada kojeg je ponovo oivio 1933., ali u prvim priama je predstavljao sofisticirani lik ije su se pustolovine dogaale po

72

cijelom svijetu, u nekima je ak povezan i s likom Gordona. Veliki broj ovih pria nikada nije bio dovren i nijedna od njih nije bila prodana; bile su namijenjene a-sopisimaAdventure \ArgosyAll-Story Weekly. Otprilike u to vrijeme pojavio se asopis Weird Tales (udnovate prie) i Howard je poeo pisati za njega. Ovi asopisi su se pokazali kao prvo profesionalno trite koje je prihvatilo jednu od njegovih pria, premda je ve prije toga objavio nekoliko pria u The Tattler, novinama koje su izdavali uenici u Brownwood High School; a lokalne novine objavile su mu jednu pjesmu 1923. godine. U meuvremenu je prihvaao udne poslove koji su mu donosili deparac a kojeg do tada nije mogao zaraditi pisanjem. Nakon stoje maturirao, prihvatio je posao u krojanici kao akviziter: iao je van i mamio kupce titei interes trgovine, donosio odjeu, istio je i isporuivao. Za to je dobivao jednu treinu zarade. U to vrijeme je razmiljao o glazbenoj karijeri ali njegovi uitelji su se pokazali zauujue nepouzdani. Uzimao je satove violine kod lutajueg violiniste sve dok ovaj nije morao pobjei iz zemlje; zatim kod kota koji je zavrio nasilnom smru u na-razjanjenim okolnostima; na kraju je nastavio uiti kod Nijemca koji je iznenada napustio grad bjeei pred vlastima, ostavljajui iza sebe trag vjetog varalice. Ovo mu je ubilo volju za glazbenom karijerom. U jesen 1924. Howard se upisao na akademiju u Howard Pavne Collegeu u Brownwoodu, i pohaao teaj stenografi) e i daktilografije. Njegov blizak prijatelj, Lindsey W. Tyson, upisao se u isto vrijeme, tako da su zajedno stanovali u pansionu u Brownwoodu koji je vodila gospoa Bomer. U vrijeme dok je pohaao Hovvard Payne prodao je tri prie; Weird Tales su prihvatile: "Strijelu i Onjaka ", "Hijenu" i "Izgubljenu utrku". Weird Tales, prvi asopis namijenjen iskljuivo udnovatoj fantastici pojavio se u prodaji poetkom 1923., i bilo je oito da se Hovvard pribliio asopisu nedugo nakon to se pojavio. Njegov uspjeh s udnovatom fantastikom moda se moe pripisati injenici daje u djetinjstvu i mladosti bio izloen sablasnim priama. Dok je ivio u Bagvvellu, stara Teta Mary Bohannon, kuharica koja je bila crnkinja, priala mu je sablasne prie koje su se prenosile s koljena na koljeno. Ali sablasne prie njegove bake ostavile su najupeatljiviji trag. Napisao je: "Nijedna crnaka pria nikada u meni nije izazvala takvu jezu kao prie koje mi je ispriala moja baka. Sva tama i mrana mistika galske prirode bile su dio nje, i u njoj nije bilo nimalo vedrine i veselja. Njezine prie su dokazivale da se meu kotsko-irskim doseljenicima amerikog Jugozapada razvija udan folklor, u kojem se preneseni keltski mitovi i bajke susreu i mijeaju s legendama o robovima. Moja baka je predstavljala jednu generaciju koja je napustila junu Irsku, i znala je napamet sve prie i praznovjerja koja su ila uz to, i bijelaca i crnaca. Kao djetetu, kosa mi se dizala na glavi kada bi priala o koiji koja je nou ila niz put Wilderness, bez konja koji bije vukao - koijaje bila puna odrezanih glava i osakaenih tijela; zatim o utom konju, nestvarnom konju koji je trao gore-dolje po stepenicama velike kue smjetene na plantai u kojoj je leala zloesta umirua starica; o fantomskom granju koje je udaralo o vrata koja se nitko nije usuivao otvoriti i saznati to se nalazi vani. I u mnogim drugim priama koje mije priala, pojavljivala se stara, naputena kua na plantai, okruena gustim korovom, i fantomskim golubovima koji su slijetali na rub terase." Piui prie oslanjao se i na vlastite snove, tako da su i prie i snovi bili istovremeno i udni i zemaljski. Napisao je: "Dugaki pripovjedaki snovi su prilino uobiajeni za mene, i ponekad moja sanjalaka priroda nije ni na kakav nain povezana s mojom stvarnom prirodom. Bio sam Englez iz 16. stoljea, prapovijesni ovjek, konjanik Sjedinjenih Drava u plavoj odori koji se bori protiv Siouxa u godinama nakon Graanskog rata, crvenokosi Talijan iz vremena renesanse, normanski plemi iz 11. stoljea, dugobradi gotski ratnik urokljivih oiju, bosonoga irska skitnica iz 17. stoljea, Slaven u vreastim hlaama koji se bori protiv Turaka zakrivljenom sabljom, lovac na glave, lutao sam kroz 19. stoljee kao traper, zapadnjaki emigrant, konobar, lovac, Indijanac, ita tragova, kauboj - jednom sam bio John Wesley Hardin!... Cijeli ivot sam ivio na Jugozapadu, pa ipak, najvei dio mojih snova lei u hladnim, prostranim zemljama ledenih pustara pod blistavim zvjezdanim nebom, i divljim, vjetrovima brisanim divljinama u kojima obitavaju vatreni divljaci. U ovim snovima o drevnim vremenima, nikada nisam civiliziran ovjek. Uvijek sam barbarin, odjeven u kou, upave kose, divljak svijetlih oiju, naoruan grubom sjekirom ili maem, borim se s prirodom i zvijerima, ili se borim s naoruanim straarima bjeei pred sponama civilizacije na neobraenoj plodnoj zemlji i zidinama opasanim gradovima. Ovo se odraava i u mom pisanju, jer kada sam zapoeo priu o prastarim vremenima, instinktivno bih se naao na strani barbara, a protiv snaga organizirane civilizacije. Kad sanjam o Grkoj, to je uvijek Grka iz ranih barbarskih dana kad su se sputale prve arijevske horde, nikada Grka iz zlatnog doba lovorovih vijenaca. Kad sanjam o Rimu uvijek osjetim mrnju, mrzim ga iz dna due snagom koja je u mojim mlaim danima postojala u budnim trenutcima, tako da se jo uvijek mogu sjetiti, i udi me, divljeg zadovoljstva s kojim sam itao, kad sam imao devet godina, o padu Rima kojeg su sruili germanski barbari. Istovremeno, itajui o osvajanju Britanije koju je

73

pokorila ista rasa, osjetim aljenje. Nekako nikada nisam mogao sasvim razumjeti latiniziranu civilizaciju u Britaniji; menije ta borba uglavnom liila na borbu izmeu britanskih i germanskih barbara, sa simpatijama na strani Britanaca." Napustio je Hovvard Payne College na kraju proljetnog semestra, i vratio se u Cross Plains. Nastavio je pisati, ali nije mogao nita prodati, pa je prihvatio nekoliko razliitih poslova. Cross Plains se nalazio u sreditu naftne ekspanzije, i Howard je pisao lanke o nafti za razliite novine iz Texasa i Oklahome. Ujedno je radio za geologe kao nosa tapova; onda je radio kao tajnik u odvjetnikoj kancelariji, izgubio taj posao, i postao stenografu javnoj ustanovi, za koje je vrijeme napisao i prodao priu "Vuja glava". Pokuao je raditi u lokalnom potanskom uredu, ali nije se mogao sloiti s upraviteljem; radio je u plinari, ali su ga otpustili jer se nije htio ulagivati poslodavcu. Tijekom godine (1925.) asopis Weird Tales mu je objavio dvije prie: "Strijela i Onjak" i "U umi Villefere". asopis mu je platio nakon objavljivanja; dobio je 16$ za priu "Strijelu i Onjak" i 8$ za priu "U umi Villefere", to je bila prva zarada u etiri godine pisanja. "Vuja glava" je prihvaena za 40$ i bila je predviena kao glavna pria za travanjsko izdanje 1926. Uz ovo je vezana jedna zanimljivost. Umjetnik, E. M. Stevensonje napravio naslovnicu, i otkrio daje izgubio ili zametnuo rukopis. Urednik Farnsworth Wright je pisao Hovvardu, molei ga da poalje kopiju prie. Howard uope nije imao kopiju prie, i morao ju je napisati po sjeanju i zabiljekama. Na kraju je originalni rukopis pronaen, nedostajala je samo prva stranica, koja je nadomjetena iz ponovljene prie, i za to je dobio jo 10$ kao nagradu za dodatni rad. Kad je dobio primjerak "Vuje glave", razoarao se vlastitim pisanjem, i prihvatio posao u ljekarni koju je vodio dr. Rob-ertson, umirovljeni lijenik. Ovo se pokazalo kao iscrpljujui posao, jer je uglavnom sam obavljao sve poslove, radei u tjednu svih sedam dana od 9.30 ujutro do kasno u no, esto do dva ili tri sata ujutro. Potpuno psihiki i fiziki iscrpljen, dao je otkaz, i ujesen 1926., upisao se na teaj knjigovodstva na akademiju pri Howard Payne Collegeu. Njegov prijatelj Tyson vratio se u kolu zajedno s njim, i zajedno su stanovali kod obitelji Powell, dok su se hranili u oblinjem pansionu koji je vodila gospoa Keeler. Howard se oporavio, i najvei dio vremena je provodio piui pjesme i igrajui seven-up sa stanovnicima pansiona. Dok je pohaao kolu, napisao je kratku priu i poklonio je sveuilinim novinama koje su se zvale The Yellow Jacket. Zavrio je teaj u kolovozu 1927., prodao asopisu Weird Tales nekoliko pria, i prestao traiti posao kao knjigovoa; kasnije je priznao da se knjigovodstvo pokazalo veom tajnom nakon zavretka teaja nego kada je krenuo. Howard se, u drugoj polovici 1920-ih, znaajno zanimao za pisanje pjesama, i na kraju je napisao znaajan broj stihova. Ali pisanjem pjesama nije se moglo nita zaraditi -jedino je uspio neto prodati asopisu Weird Tales - i do 1930. gotovo je potpuno odustao. Pjesme objavljene nakon 1930. bile su ili dotjerane verzije ranijih radova, ili, kao to je sluaj s pjesmama objavljenima u asopisu Weird Tales od 1937.-1939., su pronaene meu papirima nakon njegove smrti koji su bili predani njegovom ocu. Zarada koju je ostvarivao pisanjem bila je do 1929. vrlo mrava: 1926. je zaradio 50$; 1927. 37,50$; i 1928. 186$. Sva zarada je dolazila od pria i pjesama objavljenih u asopisu Weird Tales, osim 20$ zaraenih 1928. prodajom prie o Divljem zapadu lokalnim novinama. Osim to se bavio udnom fantastikom, pisao je i drugu vrstu fikcije: o Divljem zapadu, istinita priznanja, horror-prie, prie o gusarima, sportske prie, itd. koje je poslao raznim asopisima kao to su Argosy All-Story Weekly, Adventure, Romance, True Stories, Ghost Stories, Thrills ofthe Jungle, i Liberty. Nita nije bilo objavljeno sve do 1929. kada je prodao horror-priu asopisu Ghost Stories, kratku priu o boksu asopisu Argosy All-Story Weekly, i prvu iz serije sportskih pria o boksu bez rukavica iji je lik bio hvalisavi Mornar Steve Costigan asopisu Fight Stories. Howard je bio veliki poklonik sporta, zanimao gaje boks bez rukavica, nogomet i konjske utrke, koje su mu nekada bile omiljeni sport. Sada se redovito pojavljivao u asopisu Weird Tales, i nastavio je do kraja ivota. Zarada se u 1929. popela do iznosa od 772,50$. Hovvard je bio sklon pisanju svoje fantastike s odreenim likovima. Dva lika su se tada pojavljivala u asopisu Weird Tales: Solomon Kane, nepopustljivi maevalac iz Puritanije; i Kralj Kuli iz Valusie, smjeteni u zamiljeno vrijeme prije po-tonua Atlantide. Kuli se pojavio 1929. objavljivanjem prie "Kraljevstvo sjena", dok se Solomon Kane pojavio 1928. objavljivanjem prie "Crvene sjene". Jo jedan lik, Bran Mak Morn, piktski poglavica, pojavio se 1930. objavljivanjemprie "Kraljevi noi"; koja je bila napisana puno prije, ali je nije uspio prodati. Serija pria o Mornaru Steveu Costiganu poela se gotovo redovito pojavljivati u izdanju izdavake kue Fiction House, kojoj je pripadao asopis Fight Stories, od objavljivanja prie "Zmijska peina" 1929. Godine 1930. izdavaka kua Popular Fiction Publishing Company, koja je izdavala asopis Weird Tales, poela je izdavati asopis Oriental Stories, i sluei se poznavanjem stare i srednjovjekovne povijesti, Hovvard je za novi asopis poeo pisati povijesne pustolovine o kriarima. Izdavaka kua Popular /'/crion planirala je jo jedan novi asopis, Strange Stories, i kupila je "Mranog ovjeka" i "Bogove Bal-Sagotha" za taj asopis.

74

Neslaganje s izdavakom kuomMacfadden Publications u svezi naziva sprijeilo je pojavljivanje asopisa, i te dvije prie su bile objavljene u asopisu Weird Tales. Zarada se u 1930. popela na iznos od 1303,50$. Streetov i Smithov asopis Sport Story Magazine prihvatio je tri prie o boksu bez rukavica s glavnim likom Kidom Al-lisonom potkraj 1931., ali iz nepoznatog razloga ni jedna druga pria iz serijala nije poslije objavljena, premda bi Street i Smith otkupili prie i iz drugih serijala o Divljem zapadu i iz orijentalnih pustolovina. Zarada se u 1931. popela do iznosa od 1500,26$. Godine 1932. Howard je stvorio svoj najbolji lik ba u vrijeme kad je depresija zadala ozbiljan udarac njegovim izdavaima. Conan Cimmerianac, kako se zvao njegov novi lik, bio je pustolov koji je napredovao od lopova, plaenika, gusara, i vojnika do kralja u hyborijskom dobu, mitskom razdoblju od prije 12.000 godina, izmeu potonua Atlantide i raanja poznate povijesti. Conan je bio knjievni potomak Conana, ili Conaire, iz Fenie, ili Ossianice, mitskog irskog razdoblja. Zapravo, postojala je legenda o tome da je Howard potomak tog polumitskog irskog heroja. Napisao je: "Eiarbhins, ili Ervins, neka da ime svom angloiziranom pismu... bili upo porijeklu koti i od tamo potjee legenda koja govori daje prezime nekada bilo Mac Conaire. Na koji nainje to ime postalo Eiarbhin, ne mogu rei, ali potomak Conaire, ard-righ od Erina, svrstava se, to, ako je istina, pokazuje daje klan otiao u kotsku relativno kasno." Conan je ubrzo postao toliko popularan da je Hovvard sasvim napustio sve ostale serijale u asopisu Weird Tales. Sredinom 1932. Howard je uao u asopis Strange Tales koji je pripadao izdavakoj kui Clayton Publications, i objavljene su mu dvije prie dok je trea bila predviena, meutim Clayton je zapao u financijske potekoe koje su istog trenutka uzrokovale ukidanje asopisa Strange Tales, i ubrzo nakon toga, poetkom 1933., kolaps cjelokupne izdavake kue. Ali jo gore od toga, s Howardove toke gledita, izdavaka kua Fiction House privremeno je obustavila izlaenje asopisa Fight Stories poetkom 1932., a do kraja godine i sve ostale. Ostao je samo s asopisima Weird Tales i Oriental Stories, koji su kasnije oito bili u nevoljama, i ekovi za plaanje objavljenih pria kasnili su mjesecima. Suoen s injenicom da mora neto poduzeti, angairao je Otisa Adalberta Klinca, kolegu pisca koji je postao agent, kao vlastitog knjievnog agenta, i poeo pisati krimi-prie i prie s Divljeg zapada. Nastavio je prodavati prie izravno asopisu Weird Tales. Zarada je za 1932. pala na 1.067,50$. Krimi-prie su za Howarda predstavljale novi pothvat, i rtailazio^e na potekoe. Promjenom formata i urednike politike u asopisuNickelDetectiv i dobivanjem novog imena Strange Detective Stories (udnovate detektivske prie) Howardu se otvorilo novo trite. Veina njegovih detektivskih pria vrtjela se oko lika grubog detektiva Stevea Harrisona. U asopisu Strange Detective Stories bile su objavljene tri prie, i jo je bila najavljena etvrta, ali asopis je obustavljen poetkom 1934., nakon samo etiri broja koja su izala pod novim nazivom. Kline je uspio prodati samo jo jednu detektivsku priu koja je objavljena u asopisu Super-Detective Stories. U noi 29. prosinca 1933. Howard i tri njegova prijatelja -L. W. Tyson, Dave Lee, i Bili Calhoun su se vraali s nogometne utakmice u Brownwoodu. No je bila kina i maglovita, i nisu vidjeli eljezni nosa zastave Uzlazee zvijezde koji je stajao na gradskom trgu. U sudaru je samo jedan od njih proao bez ozljeda. Howardova kratka karijera mogla je vrlo brzo zavriti na tom mjestu; ali proao je s dubokom posjekotinom zadobivenom pucanjem stakla, koje na sreu nije prerezalo vratnu ilu. Udarac gaje silovitom snagom bacio na volan, tako da gaje pre-savio gotovo napola. Srce mu je bilo u loem stanju - bio je prisiljen uzimati digitalis - i esto su ga upozoravali da bi ak i jai udarac u predjelu srca mogao biti fatalan. Ali jedina posljedica nesree su bili posjekotina i natuena rebra koja su ga boljela nekoliko tjedana. Zarada je u 1933. pala na samo 962,25$; Kline je te godine uspio prodati samo jednu priu. Depresija je nastavljala kucati na vrata njegovih izdavaa. Oriental Stories asopis koji je 1933. promijenio naziv u The Magic Carpet Magazin prestao je izlaziti sa sijeanjskim brojem u 1934., ostavljajui mu neobjavljenim dvije povijesne pustolovine, kao i veliki broj sportskih pria o Mornaru Dorganu. Dor-gan je, osim po imenu, bio identian Mornaru Steveu Costiganu; sve Dorganove prie su zapravo bile napisane kao Costiganove pustolovine. William H. Kofoed, prije povezan s asopisomF/g/j/ Stories, poeo je izdavati novi asopis o boksu bez rukavica, JackDempsey's Fight Magazine, sredinom 1934. Izdrao je samo tri broja, ali svaki broj je sadravao po jednu priu o Costiganu. Pa ipak nije sve bilo crno u 1934. Izdavaka kua Fiction House poela je ponovo izdavati neke od svojih prijanjih asopisa, ukljuujui Action Stories. Howard je stvorio Pecos Billa -tip lika koji je nazvao Breckinridge Elkins; serijal se pojavljivao u svakom broju asopisa^crion Stories sve do Hovvardove smrti. Osim toga, oivio je Francisa X. Gordona - zajedno sa slinim likom koji je dobio ime Kirby O'Donnel - i nekoliko ovih pria

75

pojavilo se u asopisima Top-Notch i Complete Stories koji su pripadali Streetu i Smithu, i jo dvije u asopisu Thrilling Ad-ventures koji je pripadao Leu Marguliesu u razdoblju od 1934.--36. Zarada se u 1934. popela na 1.853,05$. Poetkom 1935. gospoa Howard se podvrgla tekoj operaciji u Templu, Texas, ostavi u bolnici mjesec dana. Nikada se nije potpuno oporavila, zapravo je ostatak ivota provela neprestano provodei vrijeme u bolnicama i sanatorijima na raznoraznim mjestima - Marlin, San Angelo, Temple - i pod paskom supruga i sina, i povremene pomoi kada bi bila kod kue. Financijske zalihe dr. Howarda uskoro su presuile zbog trokova i ogranienja vlastite lijenike prakse, i Robert je smatrao da mora pomoi u plaanju. To ga je natjeralo da donese odluku koja se odnosila na pisanje za Weird Talesu; tamo je redovito objavljivao, ali plaanje je bilo vrlo sporo i u tom trenutku izdavai su mu dugovali priblino tisuu dolara. Nakon zavretka Conanove posljednje pustolovine, "Crveni nokti," napisao je svom prijatelju piscu: "Glede mog vlastitog pisanja fantastike, da li u budunosti hou ili neu napisati vie ijednu priu, velikim dijelom ovisi i o urednicima. Ne bih htio u potpunosti odbaciti pisanje fantastike ... sporost plaanja u tom anru tjera me na ono to moram raditi protiv volje." "Crveni Nokti" je zapravo bila posljednja pria napisana za Weird Tales; prie koje su se pojavile u kasnijim brojevima bile su napisane prije toga. Meu Howardovim papirima sam pronaao nedovrenu priu, u prvi mah nazvanu "Nekht Semerkeht", koju je poeo pisati mjesec ili dva prije smrti; prema tome sasvim je jasno daje odluka da preklane pisati udne prie bila neopoziva. asopisi u kojima je objavljivao u 1935. bili su isti, uz jednu iznimku. Ponovo je preradio kratku novelu s temom Divljeg zapada koju Chandler Whipple (piui kao Robert Ender Allen) nije uspio objaviti; i odmah je prodao asopisu Western Aces. Podaci za 1935. su nepotpuni, ali zarada se kretala u iznosu koji je bio neto iznad 2.000$. Do proljea 1936. imao je najveu zaradu. Pod pseudonimom je poeo pisati seriju duhovitih pria za asopis Spicy-Ad-venture Stories, ija radnja se odvijala oko lika Wild Billa Clan-tona. Premaio je Popular Publications prodajom asopisima Dime Sports Magazine i Star Western\ Streetov i Smithov asopis Cowboy Stories prihvatio je prvu od pria iz nove serije iji je glavni lik bio Buckner J. Grimes, lik koji je u svemu bio raen po istom principu kao i Breckinridge Elkins. I kada je John F. Byrne, urednik u izdavakoj kui Fiction House preao u asopis Argosy, zatraio je od Howarda novu seriju pria pisanu istim stilom kao i prie s Elkinsom. Howard mu je prodao tri prie iz nove serije koja se zvala Pike Bearfield, kao i dvije kratke prie koje nisu bile povezane sa serijom. Ali za majku i sina je vrijeme isteklo. Howard si je tri puta za proteklih godina pokuao oduzeti ivot kad se inilo da mu majka nee preivjeti, ali ona se oporavila i sprijeila samoubilake planove. Ujutro 11. lipnja, upitao je medicinsku sestru koja je bila uz njegovu majku da li misli da e ga ikada vie prepoznati. Kad je dobio negativan odgovor, digao se sa stolice koja je stajala pokraj bolesnike postelje i otiao prema autu, koji je stajao parkiran iza stranjeg ulaza kue, uao i iz pretinca izvukao Colt .380 automatik koji je prije toga posudio od prijatelja i ispalio si metak u sljepooicu. ivio je jo osam sati; njegova majka je umrla dan nakon toga bez daje dola k svijesti. (Otis A. Kline je izjavio daje umrla od karcinoma; pokojni dr. P. M. Kuy-kendall, izvrilac oporuke nakon smrti dr.Howarda, izjavio je da je bolovala od tuberkuloze). Sahranjeni su na groblju Greenleaf Memorial u Brownwoodu.
Glen Lord

Napomena: Ako vam se knjiga svidjela kupite je. Na taj nain podravate autore i izdavae i omoguujete izlazak novih knjiga. ibs@crostuff.net

76