ZOVEM SE SJEANJE ANN BRASHARES UVOD

IVIM VE vie od tisuu godina. Umro sam nebrojeno puta.

Zaboravio sam koliko tono. Moje je pamenje nevjerojatno, ali nije savreno. Samo sam ovjek. Prvih ivota ne sjeam se ba najbolje. Staza due slijedi putanju svakog ivota. Makrokozmika je. Tu je moje djetinjstvo. Bilo je mnogo djetinjstava. ak i u ranim danima svoje due mnogo sam puta doivio odraslu dob. Ovih se dana u svim mojim djetinjstvima sjeanje bre vraa. Radimo to treba. Imamo neobian pogled na svijet. Sjeamo se. Kaem mi, a pritom mislim na sebe, svoju duu, svoje osobnosti, svoje brojne ivote. Kaem mi i pritom isto tako mislim na druge poput mene, koji imaju Sjeanje, svjesno znanje o iskustvu ovozemaljskog ivota koje preivljava svaku smrt. Znam da nas nema mnogo. Moda jedan svakog stoljea, jedan od milijun roenih. Rijetko se pronalazimo, no vjerujte mi, ima nas jo. Barem jedan od njih ima sjeanja daleko izvanrednija od mojega. Rodio sam se i umro mnogo puta i na mnogo mjesta. Sve ono izmeu je isto. Nisam bio u Betlehemu u doba Kristova roenja. Nikad nisam vidio sjaj Rima. Nikad se nisam klanjao Karlu Velikom. U to sam
2

doba ivotario kao ratar u Anatoliji i govorio narjejem koje nije bilo razumljivo u selima sjeverno i junog od mojega. Samo se na Boga i vraga moe raunati pri velianstvenim zbivanjima. Veliki povijesni dogaaji zbivaju se bez znanja veine ljudi. O njima itam u knjigama kao i svi drugi.

Ponekad se osjeam povezaniji s kuama i drveem nego s drugim ljudima. Stojim i gledam valove ljudi kako dolaze i odlaze. Njihovi su ivoti kratki, no moj je dugaak. Ponekad se zamiljam kao stup zabijen u rub oceana. Nikad nisam imao dijete i nikad nisam ostario. Ne znam zato. Vidio sam ljepotu u nebrojenim stvarima. Bio sam zaljubljen, i ona je ta koja traje. Jedanput sam je ubio i mnogo puta umro zbog nje, a ipak od toga nemam nita. Uvijek je traim, uvijek je se sjeam. U sebi se nadam da e se i ona jednog dana sjetiti mene.