Annie Besant Rodoslovlje ovjeka

Annie Besant

RODOSLOVLJE OVJEKA
EROS = FOHAT

Usporedba izmeu Fohata u nemanifestiranim stanjima jednog univerzuma (Pralaya) i Fohata u manifestaciji (Manvantra) s Erosom i Kupidom baca zanimljivo svjetlo na grku mitologiju. Kupido je bio bljetavi krilati bog ljubavi u starom Rimu, a prije toga je u Grkoj pod imenom Eros gledan na isti nain i to uvijek u vezi sa svojom majkom Venus (Afrodita), boginjom ljubavi. Boanstvo, prikazivano s lukom i strijelom, ije se strijele odapinju da bi pogaale ljude i bogove, postupno se dovodi u vezu sa eljama. No u poetku je Eros bio neto sasvim drugo. U najstarijoj grkoj kozmogoniji Eros je bio treim lanom jednog starog trojstva: ostala dva lana su bili Kaos i Gaia. U toj je trijadi Eros predstavljao Fohat. Jer, strijele Erosa su probijale (kao to kae mitoloka predaja) sve stvari i ispunjavale ih ivotom i radou. U ezoterijskoj filozofiji to znai da Fohat svaku Monadu proima Jednim ivotom. Drugi lan tog starog trojstva Gaia je imala znaenje prapoetne materije, dok je Kaos imao isto znaenje kao Chaino (rije Chaos dolazi od grke rijei Chaino), a misli se na prazninu ili veliku dubinu. Taj izraz ima isto znaenje kao Ain Soph, bezgranino ili PROSTOR. On, naravno, nema uobiajeno znaenje koje se pridaje rijei Kaos nered ili pometnja. Jer u tom najranijem trojstvu imaju Kaos (ili bolje Chaino), Gaia i Eros isto znaenje kao Parabrahman, Mulaprakriti i Fohat. Oni dakle reprezentiraju stadije predmanifestacije jednog univerzuma. Jedna druga kozmogonija trojstvo oznaava kao vezu Erebusa, Gaia i Eros. Erebus (grki Erebos) izvorno znai tamu odnosno odsutnost svjetlosti, to je jedan aspekt Pralaya: prije nego doe svjetlo. U kasnijoj mitologiji Erebus se oznaava kao mjesto izmeu Zemlje i Hadesa, a Gaia dobija znaenje Zemlje ili boginje Zemlje. U slijedeem citatu, koji se bavi djelatnou Fohata, primjeujemo da se Erebus i Nox (no) spominju kao izdanci Kaosa. U kasnijim mitolokim priama se Gaia i Uranos (Zemlja i Nebo) takoer spominju kao potomci Kaosa, a Gaia je predstavljena kao supruga boanstva Uranos. Napokon lanovi trojstva dobivaju imena Uranos, Gaia i Eros (Nebo, Zemlja i Ljubav) i time gube svoje ezoterijsko znaenje. prema ezoterijskoj interpretaciji Nebo i Zemlja stvoreni su kasnije (poslije Anela), kada se iz drugog Principa ili Logosa razvilo stvaralako boanstvo.1 Treba misliti na to da su sve mitologije podlone modifikacijama. To se moe vidjeti u Egipatskoj teogoniji kao i u Hindu-mitologiji, u kojoj postoji razlika izmeu boanstava u Rig-Vedi i istih boanstava u Puranama. Isto se dogodilo u Grkoj, naroito u sluaju Erosa. Kasniji dodaci koji su se pojavili u vezi s Kupidom bili su krajnje razliiti od prve predstave Erosa i nedostajalo je prvobitno znaenje. U citatu koji slijedi i koji opisuje djelatnost Fohata tijekom manifestacije spominje se jedan mistini nadosjetilni akt i odailjanje stvaralake zrake. To je klju veze Erosa (u njegovom prvobitnom znaenju) s Fohatom. U Rig-Vedi postoji slina ideja. Kama ili Kamadeva, prikazan kao bog elja, opisuje se kao Aja, neroen, kao prva manifestacija JEDNOG. Tada se u njemu kao prvo javila elja. To je bila praklica due (naravi, karaktera) koju su mudraci traili svojim intelektom i koju su nali u svojim srcima u obliku snage koja povezuje bitak s ne-bitkom (II, 612). To spaja Kamu sa sposobnostima Fohata. Jedan opis Kame u Rig-Veda daje osnovni ton onome to predstavlja. Kama je prva svjesna i sveobuhvatna elja za univerzalnim dobrom i ljubavlju: to je prvi osjeaj za bezgraninu samilost i milosre za sve to ivi i osjea, i emu je potrebna pomo i ljubaznost; nastaje u svijesti stvaralake JEDNE SNAGE, im ona stupi u ivot i postojanje kao zraka Apsolutnog. (H.P.B. Occult Glossary, str. 170-171). Citat se bavi djelatnou Fohata i zapoinje opisom uvjeta za predmanifestaciju (Pralaya). Obratimo panju na preobrazbu Fohata kada dolazi do buenja Manvantara iz Pralaye, kada se pojavi boanski sin, to je identino s Treim Logosom. Fohat jo nema nikakve veze s Kozmosom, jer ovaj jo nije roen, a bogovi jo spavaju u krilu Otac-Majke (ekvivalent Svabhavatu. Otac-Majka je izraz koji se koristi u Stanzama Dzyan). To je jedna apstraktna filozofska ideja. On sam jo nita ne stvara: on je samo ona potencijalna stvaralaka snaga, kroz ije djelovanje se noumenon svih buduih fenomena, da tako kaemo, dijeli, da bi se u jednom mistinom, najosjetilnom aktu opet ujedinio i odaslao stvaralaku zraku. Kada se pojavi Boanski sin, Fohat postaje pokretaka snaga, djelatna snaga koja na kozmikom planu ini da iz JEDNOG postaje DRUGI i TREI. Trostruki Jedan diferencira se u mnoge, a Fohat se pretvara u onu snagu koja prikuplja elementarne atome i ini da se grupiraju i spajaju. Jedan eho tog prvobitnog uenja nalazimo u ranoj grkoj mitologiji: Erebus i Nox su roeni iz Kaosa i sa svoje strane pod djelovanjem Erosa stvaraju ther i Hemera, svjetlo gornje i svjetlo donje ili zemaljske regije. Tama proizvodi svjetlo. Usporedi s time Purane, gdje se spominje Volja
1

Isis entschleiert, Bd. II, str. 36. U Tajnoj nauci se stvaralako boanstvo obino oznaava kao Trei Logos. 1

Annie Besant Rodoslovlje ovjeka

Brahme ili elja za stvaranjem: a u fenianskoj kozmogoniji Sanchoniathon uenje da je elja, pothos, stvaralaki princip. (I, 134-135) Ponovo je Fohat vezan s ulaskom atoma u postojanje, jer Fohat stoji u uskoj vezi s Jednim ivotom. (I, 135). Na taj nain dolazi do pojave jednog sunanog sustava, zbog djelatnosti Fohata. Djelatnost u velikom kao i u malom biva uobliavanje jednog insekta ili biljke uz pomo mone, konstruktivne male snage, te moi pune energije: Fohat je dakle personificirana elektrina ivotna snaga, transcendentalni povezujui lan svih kozmikih energija, na nevidljivim kao i na vidljivim planovima. U odreenom smjeru njegovo je djelovanje jednako ivoj pomou volje stvorenoj snazi u fenomenima, gdje prividno subjektivno djeluje na prividno objektivno, te navodi na djelatnost. Fohat nije samo ivi simbol i nositelj te snage, okultisti ga smatraju jednim biem: snage na koje on djeluje su kozmike, ljudske i zemaljske, te vre utjecaj na sve pripadajue planove. Na zemaljskom planu njegov se utjecaj osjea u aktivnoj, magnetskoj snazi koju izaziva snana elja magnetizera. Na kozmikom planu prisutan je u konstruktivnoj snazi koja djeluje na formiranje stvari od planetarnih sustava na dolje, sve do krijesnice i skromnog cvjetia u naravi prirode ili u planu koji se nalazi u boanskim mislima koje se odnose na razvoj i rast jedne odreene stvari. Metafiziki on je objektivizirana misao bogova (rije postade tijelo), na jednom niskom stupnju, te vjesnik kozmikih i ljudskih stvaranja ideja: aktivna snaga u univerzalnom ivotu. U svom sekundarnom aspektu Fohat je sunana energija, vitalni elektrini fluid i odravajui etvrti Princip, ivotinjska dua prirode, da tako kaemo, ili elektricitet. (I, 136). Dovoljno je reeno da bi se pokazalo sveobuhvatno i raznoliko polje djelovanja i operacija koje potiu od tog monog izvora energije. Vie ne bi smjela postojati sumnja u vanost tog znaajnog karaktera. Energija koja se nalazi u neprekidnom kretanju daje snagu, te tromost Pralaye vie nije mogua: snage manifestacije preuzimaju inicijativu i zapoinju novo razdoblje aktivnosti. S Fohatom, kao vladarem na sceni, zakljuena je prva fundamentalna propozicija. SAETAK PRVE FUNDAMENTALNE PROPOZICIJE Tema, ipak, nije do kraja iscrpljena, jer je dodan i pregled. On je toliko dobar da ga vrijedi zapamtiti. Sami izrazi su u najveoj mjeri korisni, dok ideje, kada su jednom shvaene, pomau rijeiti mnoge probleme, koji se pojavljuju kada se pokuava shvatiti prvi dio Tajne nauke. Sljedei saetak e itatelju dati jasan uvid: 1) Apsolutno, Parabrahman vedantista ili Realnost, SAT, koja, kao to kae Hegel, je istodobno Bit i Ne-bit, postojanje i nepostojanje. 2) Prva manifestacija, neosobno, u filozofiji nemanifestirani Logos, pretea manifestiranog. To je Prvi Uzrok, nesvjesno evropskih panteista. 3) Duh Materija, IVOT; Duh univerzuma, Purusha i Prakriti, ili Drugi Logos. 4) Kozmika ideacija, MAHAT ili inteligencija, univerzalna Dua Svijeta; kozmiki noumenon materije, osnova inteligentnih operacija u prirodi i operacija prirode, takoer MAHA-BUDDHI. Jedna realnost; njeni dualni aspekti u uvjetovanom univerzumu. (I, 44). Svaki numerirani pasus posebno emo razmatrati. 1) Rije apsolutno vodi podrijetlo iz jedne latinske kovanice; ab = od i solutus = participa perfekta glagola solvere = rijeiti; stoga osloboen, neovisan o bilo emu vanjskom. Time je doslovce znaenje isto kao sanskrtska rije Mukti, kao i Moksha; obje znae uinjeno slobodnim, osloboeno. To su brahmanski izrazi koji znae isto to i budistika Nirvana. Prilikom uporabe izraza absolut u vezi s prvom fundamentalnom propozicijom je H.P.B. najvjerojatnije imala slijedee znaenje na umu (jedno od onih koja se dana u rjeniku): Jedna od svakog uzroka neovisna egzistencija. To vrlo dobro objanjava jedno od znaenje koja su dana sanskrtskoj rijei Sat, koja se smatra ravnom ekvivalentu apsolutnog, naime kao vjeno postojee, bitak. To znaenje kao i vedantska rije Parabrahman su ve dovoljno objanjeni, tako da to ovdje nije potrebno ponavljati. PRVI LOGOS DRUGI LOGOS TREI LOGOS 2) Iako je ta druga toka saetka titulirana kao prva manifestacija, dalje se kae da se u filozofiji koristi naziv nemanifestirani Logos ili Prvi Logos. To zahtijeva objanjenje. Prva manifestacija smatra se takvom, jer prije nje po rijeima Stanze nije bilo nita. Uzevi u obzir dijagrame arhajskog rukopisa, prvi je simbol onaj koji jednog tamnog kruga, koji predstavlja apsolutno Parabrahman. Druga je figura ona 2

Annie Besant Rodoslovlje ovjeka

jednog tamnog kruga s bijelom tokom u sredini. To predstavlja prvu manifestaciju. Objanjava se na slijedei nain: Imamo plan kruga, njegova je povrina crna, a toka u sredini potencijalno bijela: i to je naa prva duhovno mogua predstava o nevidljivom Logosu. Tama koja traje je vjena, a zraka periodika. Nakon to je zraka bljesnula iz sredita i probila sjeme, biva vraena nazad u tu toku, a sjeme se razvija u Drugi Logos, trokut u Svjetskom Jajetu. (Spisi Blavatsky-Loe, str. 67-68). Prva toka se u Zoharu opisuje na slijedei nain: Nedjeljiva toka koja nema granica i radi svoje istoe i sjaja ne moe biti spoznata, iri se izvana i stvara sjaj koji nedjeljivoj toki slui kao koprena; ali i ona zbog svog neizmjernog sjaja (svjetlosti) ne moe biti viena. I ona se iri, i to irenje postaje njena odjea. Tako zbog neprekidnog uzdizanja (kretanja) postade svijest. Spiritualna supstanca koju odailje beskrajno svjetlo je prvi Sephira ili Shekinah. (I, 379). Prvi Sephira je dakle prva manifestacija, a ipak se oznaava kao Shekinah, to znai koprena, dakle neto nemanifestirano. To je ideja koja je vezana za Mulaprakriti, vedantsku oznaku, i ima se smatrati koprenom Parabrahmana. Obratite panju da postoji konstantno kretanje. S obzirom na nemanifestirani Logos Pitagora je zastupao miljenje, da nemanifestirana Monada ivi u samoi i tami; kada doe as, on iz sebe izraava Jedan, prvi Broj. Kada se taj Broj sputa on proizvodi Dva, drugi Broj, a ovaj sa svoje strane producira Tri, ime nastaje trokut, prva savrena geometrijska figura u svijetu formi. (Spisi Blavatsky-Loe str. 67) Ovdje imamo bazu za objanjenje triju Logosa: Prvi, Drugi, Trei Logos. U vezi s Prvim Logosom ili prije spomenutim nikada manifestiranim pitagorejskom Monadom moe se primijetiti, da je data jedna druga interpretacija svetog Tetrakisa, drugaija od one Tetrade ili svetih etiri: Prva pitagorejska Tetrakis bila je ona nevidljive Monade, koja stvara prvu, drugu i treu toku, te se zatim povlai u tamu i vjenu tiinu; drugim rijeima: Tetrakis je Prvi Logos. Stavljena na materijali plan ona je meu ostalim niim Quaterino, ovjek iz mesa i materije. (Spisi Blavatsky-Loe str. 72). Usporedimo s tim slijedee mjesto iz Razotkrivene Izide: Prvi vjeni Broj je Otac ili kaldejski prapoetni, nevidljiv i neshvatljiv Kaos iz kojega je proizalo ono to je mogue spoznati pomou razuma Stoga strogo uzevi postoji jedna Tetrakis ili etverostrukost, koja se sastoji iz nespoznatljive Prve Monade i njene trostruke emanacije, koja u stvari konstituria na Trinitet. (Razotkrivena Izida, Bd. II, 36) to se tie emanacije triju Logosa koji ine trokut kao to je to Pitagora opisao, i Zohar vidi emanaciju prvih triju Sephirota Kether = Kruna, Chochmah = Mudrost i Binah = Inteligencija u obliku jednog trokuta: Dvije stranice gornjeg trokuta, kroz kojeg se simbolizira neizreciva esenca i univerzum njeno manifestirano tijelo. Desna strana i osnovna linija, sastoje se iz punih linija, trea, lijeva strana, je punktirana. Kroz ovu posljednju je vidljiv Sephira. irei se u svakom pravcu, obuhvaa itav trokut. U toj emanaciji formira se trostruka Trijada. (I, 379). Ipak, jedno je drugo objanjenje koje opisuje emanaciju triju Logosa moda razumljivije. Razmislimo o izreenoj rijei. Stvarnom izgovaranju mora 1) prethoditi misao, koja e rije biti izreena i koje joj je znaenje. Kada je to utvreno, tada dolazi do 2) formuliranja s obzirom na nain kako e biti izreena. Kada je to uraeno, tada 3) se stvara zvuk rijei: rije je izreena. to je bilo nemanifestirano, postalo je manifestirano. Primijenimo li tu ilustraciju na Logos (doslovno znaenje te grke rijei je RIJE) dobivamo istu ideju. Iako je sposobnost razvoja jednog manifestiranog univerzuma u boanskim mislima ili boanskoj ideaciji uvijek prisutan, ipak nije mogue nai put buduoj manifestaciji jednog univerzuma prije nego doe do koncentracije boanske Mudrosti na jednu toku. Koncentracija boanske Mudrosti postaje zraenjem boanske Ideje i predstavlja 1) nunu misao, Prvi Logos koji je potreban za manifestaciju univerzuma. Dakle uz pomo snaga koncentracije boanskog miljenja na do sada nepodijeljenu prapoetnu Duh-Materiju ili Mulaprakriti (to ima isto znaenje kao Akaa ili Otac-Majka ili Swabhavat, plastina esenca koja ispunjava univerzum te je korijen svih stvari i uvijek prisutna, isto kao to su Sat i Adi-Buddha uvijek prisutni 2) tom prapoetnom Duhu-Materiji (Drugi Logos) se utiskuje formulacija budue manifestacije. Kada doe do ujedinjenja s Fohatom (koji je takoer uvijek prisutan), slijedi odvajanje od Swabhavat i 3) boanska rije biva izreena, Trei Logos, kada ideja dospije iz nemanifestiranog u manifestaciju. Slijedei izvadak iz Spisa Blavatsky-Loe (str. 67) to donosi skraeno: Prvi manifestirani Logos je potencijalan, on je neispoljen uzrok: drugi je jo latentna misao: trei je Demiurg, aktivna volja, koji iz svog univerzalnog jastva razvija aktivno djelovanje, koje sa svoje strane na jednom niem planu postaje uzrokom. U jednoj stanci Dzyan nalazi se osvrt na tri Logosa; ali kako nisu oznaeni svojim uobiajenim imenima, umjesto toga su rabljeni mistini izrazi koji su u svrhu prikrivanja umetnuti u obrnutom redoslijedu, i tako je puno znaenje tog mjesta izgubljeno. Osim toga rije Logos nije rabljena, a nema niti objanjenja koje bi 3

Annie Besant Rodoslovlje ovjeka

pojasnilo strofu. Sreom, potreban klju daje posljednji odgovor na niz pitanja koja se nalaze u Spisima Blavatsky-Loe Tada su Drugih Sedam, koji su Lipika, izneeni kroz Tri (Rije, Glas i Duh). (I, 129) Postavljeno pitanje: U emu je razlika izmeu Duha, Glasa i Rijei? (sada su navedeni u ispravnom emanacijskom redosljedu), na koje je odgovoreno: U izvjesnom smislu je to isto kao izmeu Atmana, Buddhi i Manas. Duh emanira iz nepoznate tame, iz misterija kojeg nitko ne moe spoznati. Svaki Duh, nazovimo ga Duh Boji ili prapoetna supstanca ogleda se u vodama prostora ili jo nediferencirane materije budueg univerzuma i time donosi prvi nemir jednog, diferenciranje homogenosti prapoetne materije. To je Glas, koji utire put Rijei ili prvoj manifestaciji: i iz tog glasa emanira Rije ili Logos, koji je toan i objektivan izraz onoga to je do sada bilo skriveno u dubinama misli. Ono to se ogleda u prostoru je Trei Logos. Mi taj Trinitet moemo izraziti i rijeima boja, zvuk i broj. (Spisi Blavatsky-Loe str. 113). Ovdje nam se ukazuje jedan daljnji klju koji se odnosi na rije Logos: Ezoterijsko znaenje rijei Logos (govor ili rije, Verbum) kopija je skrivene misli u objektivnoj predstavi kao kod neke slike. Logos je ogledalo koje reflektira boansko miljenje, a univerzum je ogledalo Logosa, iako je ovaj posljednji bitak ovog univerzuma. Kao to Logos reflektira sve u svemiru Plerome, tako ovjek odraava u sebi sve to vidi i nalazi u svom univerzumu, Zemlji. (II, 28) 3) Dok je Duh-Materija oznaka za taj emanacijski stupnja Drugog Logosa, koji na taj nain djeluje kao most izmeu manifestiranog i nemanifestirano i stoga ga neki sustavi miljenja gledaju kao nemanifestnomanifestni Logos: ipak treba jasno spoznati da ovaj crticom spojen izraz ne znai stapanje Duha i Materije, ve prije prezentira stadij prije razdvajanja; jer u stvari se duh i materija jo nisu odvojili. To jako dobro dolazi do izraaja u jednom komentaru knjige Dzyan: Duh je prvo diferenciranje u prostoru i od prostora: a materija je prvo diferenciranje duha. to nije niti duh niti materija, to je ONO, bezuzroni uzrok duha i materije, koji su uzrok kozmosa. ONO nazivamo Jednim ivotom ili intrakozmikim dahom. (I, 279). Treba obratiti panju da je u pasusu 3. Duh-Materija izjednaena sa ivotom Jednim ivotom. Intrakozmiki dah predstavlja aspekt Velikog Daha tijekom jednog razdoblja manifestacie (Manvantara). Laya-stanje je jedno stanje koje vlada tijekom doba mirovanja (Pralaya). Sve to naputa Laya-stanje postaje djelatnim ivotom: biva uvueno u vrtlog kretanja (alkemijski rastvara ivota); duh i materija su dva stanja JEDNOGA, koji nije niti duh niti materija jer oboje su latentni apsolutni ivot. (Knjiga Dzyan, kom. III, Par. 18) (I, 278-279). Jo jednom kaemo: slino stvara slino. Apsolutni ivot ne moe proizvesti anorganski atom, jednostavan ili sloen; ak i u Laya je ivot, isto tako kao to je ovjek u dubokom kataleptikom stanju po svemu sudei le ipak i jo uvijek jedno ivo bie. (I, 278). Sanskrtski izraz u pasusu 3. Prakriti koji se izjednaava s materijom dovoljno je objanjen: ali ne i Purua. Openito znaenje sanskrtske rijei Purua je ovjek. Vue podrijetlo od korijena pri = osjeati, usavriti, posuditi. Ipak ta rije ima i jedno filozofsko znaenje i oznaava ivotni princip u ovjeku, stoga duh (spirit) ili duu. U Vedama oznaava Purua praizvor univerzuma, najvii bitak: u tom smislu je rabljena u raznim djelima. U Sankhya-filozofiji Purua se primjenjuje s jednakim znaenjem koje ima duh, kao pasivno i kao promatra Prakriti, stvaralaka snaga. Duh i materija ili Purua i Prakriti su samo dva prapoetna aspekta Jednog (koji nema drugog); tako nam je reeno. (I, 82) 4) Svi u ovom pasusu navedeni izrazi: kozmika ideacija, Mahat ili Inteligencija, univerzalna Dua svijeta; kozmiki noumenon materija, Maha-Buddhi su sinonimi s filozofskim aspektom Treeg Logosa, manifestiranog Logosa. Sa stajalita kozmogonije i teogonije Trei Logos reprezentira stvaralako boanstvo, koje oblikuje svijet i njegova bia. Popularna predstava o Hindu-boanstvu Brahma je tipina za to gledite. to se tie Mahata, ovdje slijedi jedna kratka definicija: Jedan neosobni veliki arhitekt univerzuma je Mahat, univerzalni mislilac. Mahat je jedan simbol, jedna apstrakcija, jedan aspekt, koji je poprimio mutnu i znaajnu formu u materijalizirajuem shvaanju ljudi. (Spisi Blavatsky-Loe str. 41). Doslovce ta rije znai Veliki. Razne kole hinduistike filozofije razliito gledaju na Mahat. To se jasno vidi iz ovog odlomka: Prema nekim kolama Mahat je prvoroeni Pradhane (nediferencirana supstanca ili periodiki aspekt Mulaprakriti, korijen prirode); Pradhana se naziva Maya, velika Iluzija. U tom smislu, vjerujem, odstupa ezoterijsko uenje od Advaita kao i od Viist-advaita kola. (to se tie razlika izmeu obiju kola pogledaj napomenu na str. 25/6 Boanski plan 12/I). Dok je Mulaprakriti, noumenon, samoegzistirajui i bez ikakvog ishodita, kratko reeno bez roditelja, Anupapadaka (kao jedno s Brahman), kae se za Prakriti kao 4

Annie Besant Rodoslovlje ovjeka

njegovo ispoljavanje da je periodiki i nita vie od prividne slike prvoga. Kod okulista je Mahat, prvoroeni od Jnana (ili Gnosis), znanje, mudrost ili Logos, jedan od apsolutnog NIRGUNA (Parabrahman, Jedna Realnost, bez kvaliteta i atributa; pogledaj Upaniade) reflektirajui prividni odraz, dok je za neke vedantiste Mahat jedna manifestacija Prakriti ili materije. (I, 92) to je Pradhana, ako nije Mulaprakriti, korijen svega, pod jednim drugim aspektom? Akaa je dakle Pradhana u jednoj drugoj formi Jer, Mahat je prvi produkt Pradhane ili Akae i Mahat, univerzalna inteligencija, ija je karakteristina osobina Buddhi, nije nita drugo nego Logos: jer njega zovu Ivara, Brahma, Bhava itd. On je, kratko reeno, Stvaralac ili boanski mislitelj u stvaralakoj djelatnosti, uzrok svih stvari. (I, 276-277). Maha-Buddhi, doslovno Veliki Buddhi, esti je kozmiki princip i u nekim kolama se izjednauje s Mahatom. Univerzalna dua nije nedjelatni uzrok stvaranja ili (Para)Brahma, ve jednostavno ono to mi nazivamo estim principom intelektualnog kozmosa na manifestiranom planu postojanja. Ona je Mahat ili Maha-Buddhi, velika dua, nositelj duha, prvi prapoetni odraz UZROKA bez forme kao i onoga to je s one strane duha. (I, 453) U konanoj izreci saetka spominje se Jedna Realnost u njenim dualnim aspektima u uvjetovanom univerzumu. Dva aspekta Jedne Realnosti su univerzalna dua i prapoetna kozmika supstanca. Univerzalna dua tvori osnovu subjekt-strane manifestiranog bitka, te je izvor svih manifestacija individualne svijesti. Mulaprakriti ili prapoetna kozmika supstanca je osnova objekt-strane stvari, osnova itave objektivne evolucije i nastajanja svijeta. Snaga se dakle ne pojavljuje s prapoetnom supstancom iz Parabrahmike latentnosti. Ona je pretvorba nadsvijesne misli Logosa u energiju, tako rei ulivena u objektiviranje ove posljednje iz potencijalne latencije u Jednu Stvarnost. (II, 27-28). Time je zakljueno objanjenje prve fundamentalne propozicije. Prije nego prijeemo na slijedeu temu, koja e biti razmatranje triju Logosa u vezi sa stancama Dzyan, ini nam se umjesnim rasvijetliti jedno pitanje koje se vrlo vjerojatno formiralo kod itatelja, ako ve nije bilo prisutno ili postavljeno. Ono se moe formulirati na slijedei nain: to je uzrok tome da se kozmogonije razliitih nacija uglavnom bave stvaralakim aspektom i jo vie genealokim epizodama? I to je uzrok tome da su izvjetaji o boanstvima tako zamreni da je ponekad praktiki nemogue uskladiti dogaaje s uenjima Stare Mudrosti? Postoji jedan dobar odgovor na to pitanje, koji pokazuje zato je studij prve fundamentalne propozicije toliko vaan. Istodobno se uspostavlja jedan odnos prema drugoj fundamentalnoj propoziciji, kojeg je potrebno dobro upamtiti iako se upravo razmatra prva propozicija. U isto doba daje se klju kako se moe doi do razumijevanja triju Logosa prilikom studiranja razliitih kozmogonija i teogonskih sustava. Iako je izvod prilino opiran, njegov studij e biti od velike pomoi. Vrlo esto postoje nedoumice u odnosu na atribute i genealogije boanstava u teogonijama, koji su alfa i omega zapisa tih simbolinih nauka, koje su poluinicirani brahmanski i biblijski pisci dali svijetu. Ali ta pometnja nije prouzroena kroz starije narode, potomke i uenike boanskih uitelja: jer su atributi kao i genealogije bili neraskidivo povezani s kozmogonijskim simbolima, poto su bogovi ivot i oivljavajui duevni princip razliitih regija svemira. Nikada kod niti jednog naroda nisu dozvoljene pekulacije o tim manifestiranim boanstvima. Beskrajno i bezgranino Jedinstvo je kod svakog naroda ostalo djeviansko i zabranjeno podruje, gdje misli ljudi nemaju pristupa i koje ne dotiu beskorisne spekulacije. Jedina predstava o njima je bila ona o njihovoj sposobnosti periodikog irenja i skupljanja. U univerzumu sa svim njegovim nebrojenim mirijadama sistema i svjetova koji nestaju u vjenosti i ponovno se pojavljuju, morale su antropomorfne snage ili bogovi, njihove due, sa svojim tijelima nestati iz vidokruga: Dah koji se vraa u vjenu dubinu, koja ga izdie i udie, kae katekizam prirodne filozofije. Idealna priroda, apstraktni prostor u kojem sve u svemiru biva stvoreno na tajanstven i nevidljiv nain, je u vedantskoj kao i u svakoj drugoj kozmogoniji ista enska strana stvaralake snage prirode. Aditi je Sephira, Sophia-Achamoth gnostika, a Izida djevianska majka Horusa. (II, 46). Aditi je jedna od najstarijih hinduistikih boginja koja se esto spominje u Rig-Vedama. Ona je ki Daksha i supruga Kauapa te se smatra Majkom Adityasa (sedam boanstava nebeske sfere) kao i drugih bogova. (U Kljuu Astronomije su sedam Aditya vladari sedam planeta). A-diti doslovno znai nevezan, osloboen, stoga u kontaktu s beskrajnim prostorom i daljinom. U gornjem citatu Aditi simbolizira stvaralako boanstvo upravo kao Izida kod Egipana i stoga predstavlja trei Logos. Arhitekt, odnosno onaj koji planira i vei je od stvaralakog boanstva predstavlja drugi Logos, dok Nepoznati Prvi predstavlja nemanifestirani Logos. U citatu se dalje kae da se Adam Kadmon (kabalistiki izraz koji obino oznaava boanskog ovjeka ili idealizirano ovjeanstvo) esto izjednaava s Treim Logosom, isto kao to Otac-Majka (Duh-Materija) predstavlja Drugi Logos. U svakoj kozmogoniji iza stvaralakog boanstva stoji jedno vie boanstvo, jedan arhitekt koji planira, a stvaralac je samo njegov izvrni agent. A jo vie, iznad i unaokolo je nespoznato i nepoznato, izvor i uzrok svih tih emanacija. 5

Annie Besant Rodoslovlje ovjeka

Stoga je lako obrazloiti zato se Adam-Adami nalazi u kaldejskim spisima, koji su sigurno ranijeg datuma od mosaikih knjiga. U asirskom je Ad otac, a u aramejskom Jedan, kao i Ad-Ad Jedini, dok je Ak u asirskom stvaralac. Tako je Ad-am-ak-ad-mon postao Adam-Kadmon u Kabbalah (Zohar), i stvarno je znaio Jedan (sin) boanskog oca ili stvoritelja, jer su rijei am i om neko u gotovo svakom jeziku znaile boansko ili boanstvo. Tako su Adam-Kadmon i Adam-Adami zadobili znaenje: Prva emanacija Otac-Majke ili boanske Prirode ili doslovno prvi boanski. Lako je uoiti da je Ad-Argat (ili Astert, sirijska boginja, supruga Ad-on, sirijskog boga ili judejskog Adonai) kao i Venus, Izida, Itar, Mylitta, Eva itd. istovjetna s Aditi i Vach2 Hindusa. One su sve majke svih koji ive i bogova. S druge strane kozmiki i astronomski sva muka boanstva najprije su bila bogovi sunca, a kasnije teoloki sunca pravednosti i Logosi koji su svi simbolizirani suncem. Svi su oni Protogonoi (prvoroeni) i Mikroposopoi. (II, 46-47). Mikroposopoi je kabalistiki izraz i znai manja pojava; ovdje mu je znaenje manja boanstva. PREDMANIFESTACIJA I LOGOSI U STANCAMA DZYAN Za svaki izraz koji se koristi u stanzama Dzyan pomae jedan primjer, kako bi se uenja mogla razumjeti u vezi s kozmogenezom i stadijima predmanifestacije. Slijedi lista ekvivalentnih izraza (strana 25/6 Boanski plan 12/I; za svaki izraz je kao primjer navedena jedna Sloka iz stanze Dzyan): PRALAYA stadij predmanifestacije se opisuje na slijedei nain: Jedna forma egzistencije irila se sama, neograniena, beskrajna, neprouzroena u spavanju bez sna; i ivot je nesvjesno pulsirao u univerzalnom prostoru kroz tu sveprisutnost (St. I, Sl. 8). Univerzum je utonuo u Paranishpanna (apsolutno savrenstvo, pr. prev.) kako bi bio izdahnut od onoga to jest, a ipak nije. Nita ne bjee. (St. I, Sl. 6). Paranishpanna je apsolutna savrenost koju postiu sve egzistencije na kraju jednog velikog razdoblja aktivnosti ili jednog Maha-Manvantara, i u kojoj se one odmaraju tijekom perioda mira koji slijedi. (I, 74). S onime to jest a ipak nije se misli na Veliki Dah, o kojem govorimo samo kao o apsolutnoj egzistenciji, ali kojeg mi u naoj mati nismo u stanju predstaviti kao bilo kakvu formu egzistencije koja bi se razlikovala od neegzistencije. (I, 74-75). NEPROMJENJIVI PRINCIP najbolji izraz za Parabrahman jest: Samo tama je ispunjavala bezgranian svemir. (St. I, Sl. 5). Kako je esencija tame apsolutno svjetlo, uzima se tama kao podesno alegorijsko prikazivanje stanja univerzuma tijekom Pralaya. Pralaya je izraz za apsolutan mir i nepostojanje, na to lii naem ogranienom razumu. (I, 98). OEAOHOO istovrsan izraz: Oeaohoo je jedan. (St. III, Sl. 5). U jednom smislu je Oeaohoo korijen bez korijena u svemu, stoga jedno s Parabrahmanom; u jednom drugom smislu je to ime za manifestiran JEDAN IVOT, vjeno ivo jedinstvo. (I, 98). UNIVERZALNI UM Univerzalni um jo ne bjee. (St. I, Sl. 3). Univerzum je jo bio skriven u boanskim mislima. (St. II, Sl. 6). SVABHAVAT Akaa Svabhavat Otac-Majka: Samo tama bjee Otac-Majka, Svabhavat; i Svabhavat bjee u tami. (St. II, Sl. 5). Svabhavat, plastina esenca koja ispunjava univerzum je korijen svih stvari. Svabhavat je budistiki konkretni aspekt apstrakcije, koji se u Hindu-filozofiji zove Mulaprakriti. To je tijelo due i ono to je eter za Akau, jer posljednje je oivljavajui princip prvog. (I, 90). FOHAT Tada Svabhavat odailje Fohat kako bi ovrsnuo atome. (St. III, Sl. 12).

Vach potie od verbalnog korijena vach = govoriti, dakle govor. I govor je personificiran kao jedna boginja. Tako je u Vedama predstavljena kao stvorena od strane Prajapati, stvaralakog boanstva ili treeg Logosa i sa njime u braku. To se moe razloiti na slijedei nain: kada je jedna rije izreena, ona je stvorena, a rezultat izreene rijei ostaje vezan za svojeg stvoritelja (ili u braku sa njime). Na drugim mjestima se Vach ak smatra majkom Veda. To predoava razlike koje ne postoje samo u odnosu na boanstva, ve se mogu nai i u filozofskim sustavima. To se vrlo dobro moe vidjeti na primjeru triju pravaca vedantsko-filozofske kole, koja se dijeli u Advaita, Dvaita i Viishtadvaita kola. Advaita-kolu (a = ne, dvaita = dual; dakle ne-dualna kola) je osnovao ankaracharya. Kao primjeri ne-dualnog gledita mogu posluiti dva uenja: identitet Atmana i Paramatmana; duha i materije (Purusha i Prakriti). Dualistika kola, Dvaita, iji je osniva bio Madhva (roen oko 1200) je imala suprotno gledite, koje se moe prikazati pomou pet veih razlika; Brahman i Atman su razliiti dakle dual, jedno dualistiko gledite; Brahman i Prakriti su razliiti; Atman i Prakriti su razliiti; jer duh jednog ovjeka (Atman) se razlikuje od duha drugog ovjeka; jedan dio materije (Prakriti) se razlikuje od drugog dijela materije. Trei sustav miljenja Viishtadvaita (viish = razlikovati, specificirati; stoga nazvana kvalificiranom nedualistikom kolom, koju je osnovao Ramanuja u 12. stoljeu) tvrdi da ljudski duh posjeduje identitet s Brahmanom; da e ljudski duh, iako ovisan o Brahmanu te se od njega razlikuje, ipak na kraju biti ujedinjen s Brahmanom. Ezoterika filozofija objanjava razliita gledita. 6

Annie Besant Rodoslovlje ovjeka

Time su za prvih pet izraza dati primjeri. Emanacijski stadiji triju Logosa opisani su i u stanzama. Osim toga je ono to uzrokuje izraavanje opisano kao kretanje univerzalno kretanje, vibriranje stvaralakog daha u prirodi. (I, 32). U okultizmu je kretanje ono to proizvodi Logos ili Rije. (I, 96). Izraz za Prvi Logos u stanzama je svjetlo koje postaje aritem ili sjemenom; a zraka koja emanira iz svjetla postaje Drugim Logosom. Moe se rei da poetni stadijum Prvog Logosa zapoinje kada posljednji titraji sedme vjenosti vibrira kroz beskraj. (St. III, Sl. 1). Posljednji titraj sedme vjenosti protekle Pralaye postaje prvom vibracijom nadolazee Manvantare prvi titraj koji najavljuje zoru. Vibracija tee i brzo se irei dodiruje itav univerzum kao i sjeme koje poiva u tami, tami koja die nad uspavanim vodama ivota. Pri poetku izraavanja Prvog Logosa do sada jo nije bilo nikakve vanjske aktivnosti, kao niti diferencijacije ili dijeljenja prapoetne kozmike Duh-Materije (Svabhavat). Ipak, priprema se jedan proces ili stadij: Majka bubri i iri se iznutra prema vani kao pupoljak lotosa. (St. III, Sl. 1). Majka je ovdje Matri-Padma, Majka-Lotos ili Vjeno Jaje. Stupanje u postojanje drugog Logosa opisuje se slijedeim rijeima: Tama zrai svjetlo (Prvi Logos), a svjetlo sputa jednu jedinu zraku u vodu, u majinsku dubinu (Drugi Logos). Zraka probija djeviansko jaje; ona ini da Vjeno Jaje zadrhti i da se ne-vjeno (periodiko) sjeme, koje se skruuje u Svjetsko Jaje, spusti. (St. III, Sl. 3). Svjetsko Jaje je prvi stadij izvanjske manifestacije, a time i Trei Logos, jer Prvi Logos ostaje uvijek nemanifestiran. Vjeno Jaje e nastati periodiki i samo onda, kada zraka Prvog Logosa bljesne iz latentnog sjemena u Matri-Padma, jajetu ili njedru dolazeeg univerzuma. (Spisi Blavatsky-Loe, str. 69). Tijekom stadija emanacije Drugog Logosa Duh-Materija (Otac-Majka) jo nisu deferencirani, ali potencijalno prisutni. Diferencijacija ili razdvajanje duha od materije ne zapoinje prije manifestacije Treeg Logosa. Proces poetka manifestacije se u stanzi na alegorijski nain opisuje kako slijedi: Otac-Majka pletu jedno tkanje iji je gornji kraj privren na Duh (Purusha), svjetlo tame, a donji kraj za materiju (Prakriti) koja je njegov prikriven kraj; to tkanje je univerzum satkan od dviju supstanci spojenih u jednu, naime Svabhavat. (St. III, Sl. 10). Mandukya-Upanishad ije uzviene rijei najavljuju razlaganje prve fundamentalne propozicije sada se ponovo citira kako bi se proirila ideja sadrana u stanzama. U citatu koji slijedi, Brahma znai isto to i Trei Logos. Kao to pauk plete svoje tkanje i kao to bilje nie iz tla, tako je i univerzum nastao iz neprolaznog (I, 7). Brahma kao sjeme nepoznate tame materijal je iz kojeg sve evoluira i razvija se kao tkanje iz pauka, kao pjena iz vode itd. To je oigledno i istinito samo ako je Brahma stvaralac; kao rije je Brahma izveden iz korijena brih = rasti ili iriti se. Brahma se iri i postaje univerzumom koji se sastoji iz svoje vlastite supstance. (I, 111). PRVA LEKCIJA EZOTERIJSKE FILOZOFIJE Uvijek je potrebno imati na umu jedan znaajan faktor: Prva lekcija ezoterijske filozofije jest, da neprepoznatljiv uzrok ne donosi evoluciju niti svjesno niti nesvjesno ve opaanju ogranienih dua prikazuje samo razne aspekte sebe samog. Kolektivna ili univerzalna dua sastavljena je iz razliitih i bezbrojnih grupa stvaralakih snaga, koje su beskrajne u manifestiranom vremenu, ali jo uvijek konane kada se usporede s neroenim i neprolaznim prostorom u njegovom najviem esencijalnom aspektu. Ono to je konano, ne moe biti savreno. (II, 511). Iz toga proizlazi potrebitost jednog razdoblja mirovanja (Pralaya) kojem slijedi doba aktivnosti (Manvantara), tako da je mogue uiniti jedan daljnji napor u cilju pribliavanja Savrenosti. To je osnova ideje druge fundamentalne propozicije. Ezoterijske doktrine ue o egzistenciji jedne prethodee vrste energije, koja sadri periodike cikluse plime i oseke, mira i aktivnosti. (I, 686). Kada nastupi veliko razdoblje mirovanja, tada lei majka, kao to okultna nauke ui, ispruena u beskraju (tijekom Pralaye) kao velika dubina, suha voda prostora prema neobinom nainu izraavanja u katekizmu. Postaje vlana samo nakon odvajanja i pokreta nad njenim licem Narayane, duha koji je nevidljiv plamen koji nikada ne gori, ali sve to dirne zapali i svemu daruje ivot i snagu razmnoavanja. (I, 686). Zanimljivo je da je rije majka u ovom citatu bila ranije predstavljena kao ekvivalent za Aditi (vedski sinonim za Akau ili prakozmiku korijensku materiju) i uinjena je slijedea zanimljiva primjedba: Sunce i njenih sedmero manje brae (Sedam Svetih Planeta) su, povezani meusobno, evoluirali iz njedra njihove Majke (Aditi), onog njedra koje je prva Materija, zvana i Akaa ili Mulaprakriti. 7

Annie Besant Rodoslovlje ovjeka

to se tie Narayane, ta sanskrtska rije ima doslovce znaenje Sin ovjeji. Ovaj izraz se meutim u filozofskom smislu u Mahabharata i Puranama upotrebljava kao ekvivalent za kozmiku Purusha, Prapoetnog Univerzalnog ovjeka. Tako se Narayana dovodi u vezu sa Vishnu ili i s Brahma i Kozmikim Vodama, na primjer u Mahabharati III, 189, 3, gdje Vishnu kae: U stara vremena ja sam vodi dao ime nara i stoga se zvae Narayana; jer to je uvijek bilo obitavalite u kojem sam se kretao (Ayana). (II, 625). Vode i voda stoje kao sinonimi za Akau, prapoetni ocean prostora na kojem se kree Narayana, samoroen duh, odmarajui se na onome to je njegov proizvod. (I, 494). U odnosu na manifestirani i nemanifestirani Logos se Ivara uzima kao manifestirani, dok se Narayana smatra nemanifestiranim Logosom. (Spisi Blavatsky-Loe str. 13). Most koji spaja manifestirani i nemanifestirani Logos je naravno Drugi Logos, kao to je ve objanjeno. POSTANAK JEDNOG SUSTAVA Tema stupanja u postojanje je razmatrana vie s jednog openitog stajalita ili s gledita univerzalnog nego pojedinanog, pri emu nije spomenut niti jedan naroit sustav. Filozofijski reeno: Univerzum postoji kao ideja u Logosu, on egzistira kao tajanstvena impresija u podruju snaga te se konano transformira u objektivno manifestirani Kozmos, kada ta snaga prenese svoju vlastitu sliku ili svoj impuls na kozmiku materiju.3 Poetak jednog univerzalnog sustava moe se usporediti s jednom univerzalnom Monadom. Jedna takva Univerzalna Monada krije u sebi mogunost da dovede u postojanje bezbrojne Kozmike Monade koje se manifestiraju kao sunani sustavi. Kozmika Monada je izvor planetarnih sustava. Inicijator jedne takve pojave se u brahmanskoj shemi naziva Manu u naroitom odnosu na nau planetu Zemlju. Prapoetni Inicijator nosi ime Manu Svayambhuva; ova druga rije znai samomanifestirani, jer proizlazi iz nepromjenjivog nikada mirujueg principa. Iz NJEGA proizlazi veliki nevidljivi Logos koji evoluira sve ostale Logose, prapoetni MANU koji drugima Manusima daje njihovo postojanje, koji kolektivno emaniraju univerzum sa svime to je u njemu i zajedno predstavljaju manifestirani Logos. Stoga itamo u Komentarima da Manusi zadravaju znanje o svojim iskustvima tijekom svih kozmikih evolucija kroz vjenost, dok niti jedan Dhyan Chohan, pa niti najvei, ne moe potpuno obuhvatiti stanje prethodne kozmike evolucije Prvi Manu dobiva ime Svayambhuva, samomanifestirani, sin nemanifestiranog Oca Manu kae za samoga sebe da ga je stvorio Viraj ili Vaischvanara (Duh ovjeanstva). To znai da njegova Monada u poetku svake nove kozmike aktivnosti emanira iz nikada mirujueg principa: onog Logosa ili univerzalne Monade (kolektivnog Elohima) koja iz svoje unutranjosti izraava sve one kozmike Monade koje postaju sreditima aktivnosti i preci bezbrojnih sunanih sistema kao i jo nediferenciranih ljudskih Monada, planetarnih lanaca kao i svakog pojedinog bia. Svaka kozmika Monada je Svayambhuva, SAMOROENA, te postaje centrom snage iz ijeg sredita proizlazi jedan planetarni lanac (u naem sustavu ih ima sedam) ija zraenja opet postaju Manu Svayambhuva (jedno tajanstveno ime, koje znai daleko vie nego to izgleda). Svaki od njih postaje kao vojskovoa stvoriteljem svog vlastitog ovjeanstva. (II, 324-325). U ezoterijskoj filozofiji je u odnosu na to ekvivalentni izraz za Manu Dhyani-Buddha. U ovom izvadku je dan kljuni nastanak ovjekove Monade dominirajua tema tog poglavlja pod naslovom Kako jedno postaje mnoina. Ali i to je samo jedan aspekt zakona stupanja u postojanje. Iako moda izgleda da smo se udaljili od teme, ipak to nije sluaj, jer kao to je kozmika Monada sredite zraenja ovog sustava, tako je i Monada ovjeka sredite zraenja svog sustava. To znai da su sedam principa od kojih se sastoji konstitucija ovjeka zraenja ili emanacije iz jednog sredinjeg izvora, dok se vanjska ljutura Sthula arira stvarno sastoji od siunih ivota, koji su svi podreeni svojim transformacijama i svojim ciklikim evolucijama u okviru sustava kao cjeline, tako dugo dok vladar upravlja svojim sistemom (odnosno tijekom ivota na zemlji). Dalje: upravo kao to Prvi Logos tijekom cikline aktivnosti jednog Manvantara ostaje nevidljivim, ostaje i monadika esenca na svom planu i nevidljiva na fizikom planu. Kako je Atman jedno s Paramatman, odnosno Atman je identian s univerzalnim Duhom, a kako je ovjek u svojoj biti jedno s Njime, postavlja se pitanje: to je u stvari Monada? Odgovor glasi: To je ona homogena Iskra koja u milijunima zraka izraava iz prapoetnih sedam, iz kojih potiu jo daljnjih sedam. Ona je EMANIRANA Iskra iz NESTVORENE zrake jedna Misterij. (I, 624) Taj Misterij ostaje zatvoren unutar tajne Atma-Vidya, Univerzalnog znanja: jer samo Atman je jedina realna i vjena baza svega, esenca i apsolutno znanje, Kshetrajna. (I, 623) To apsolutno znanje se postie u stanju visokog samadhija, kada je postignuto Turiya-stanje ili konana Nirvana. Ovi izrazi znae: Kshetrajna - ova sanskrtska sloenica se moda moe doslovce prevesti kao poznavatelj u tijelu; kshetra = polje ili mjesto stanovanja; jan = onaj koji zna. Taj se izraz koristi u Bhagavad-Gita i oznaava svjestan 8

Annie Besant Rodoslovlje ovjeka

princip u tijelu, stoga svjesni Ego, tehniki Buddhi-Manas aspekt u sedmerostrukoj konstituciji ovjeka. Kshetrajnevara, jedan srodan izraz, znai Visoki Znalac. U ezoterijskoj filozofiji se rije svjedok primjenjuje i za Kshetrajna. Samadhi je stanje koje postie Kshetrajna, svjesni znalac. I to je jedna sloenica: sam = sa ili zajedno; a = na neto; dha = sjesti ili drati; stoga sloiti ili drati zajedno, s naroitim naglaskom na mentalne sposobnosti, jer izraz se primjenjuje na osmo i posljednje stanje u jogi; on znai intenzivnu i krajnju koncentraciju mentalnih i spiritualnih sposobnosti. Kao to je ve prije reeno, Nirvanu je mogue dosei kada je postignut najvei stupanj Samadhija. Tako se u Glasu tiine objanjava: Samadhi je stanje u kojem asketa gubi svijest o bilo kakvoj individualnosti, ukljuujui svoju. On postaje SVE. to se tie Turiya stanja, ono ima naroitu vezu sa etiri stanja svijesti ili Chatur Avastha, Taraka Raja-Yoga sistema. Rije Turiya je izvedena forma od chatur, broja etiri, stoga doslovno etvrto stanje, najvie od etiriju stanja svijesti, koje u etverostrukoj klasifikaciji ljudske konstitucije odgovara onoj Atmana. Turiya Avastha (stanje) se opisuje kao jedno skoro nirvaniko stanje u Samadhiju, koji je blaen stadij kontemplativne joge izvan toga plana. Jedno stanje vie trijade, Atman, Buddhi, Manas. (Theosophical Glossary, str. 345-346). Sankaracharya, najvei predstavnik vedantske filozofije, opisuje Turiya stanje kao stanje kada uenik nakon to je postigao onaj poetni stupanj svijesti, apsolutnu lagodu, ija priroda je istine bez forme i djelatnosti, napusti to tijelo iluzija zaposjednuto od Atmana, upravo kao to glumac odlae odijelo u kojem je glumio. (I, 623). Postavlja se pitanje: kako se Univerzalno znanje (Atma-Vidya) postie naputanjem tijela iluzija, zato bi Atmanu bilo potrebno prihvatiti jednu odjeu koja je iluzorna? Potpun odgovor ovisi naravno o uenju o Atma-Vidya kao i o razumijevanju konstitucije ovjeka: ali temelj za razumijevanje tog pitanja poiva na shvaanju osnovne ideje, koja ini temu ovoga poglavlja s naroitim osvrtom na emanacijsku pojavu triju Logosa. Oni se mogu usporediti s tri najvia principa sedmerostruke konstitucije ovjeka Atman, Buddhi, Manas -, iako ta analogija ne smije biti preusko shvaena. Manas reprezentira osnovna linija trokuta kao analogija ljudskoj Monadi, i ponovo je to Manas koji se uzima kao Neophodni princip, dok u Univerzalnoj Monadi osnovnu liniju trokuta reprezentira Trei Logos Mahat. Pod istim duhom podrazumijeva se Atman. U istom duhu, na ovom naem planu, ne postoji mogunost za stvaranje ili samosvijest, ukoliko njegova prehomogena i savrena (jer je boanska) priroda nije pomijeana s jednom ve diferenciranom esencom i time ojaana. U trokutu koji predstavlja prvu Trijadu koja emanira iz Univerzalne Monade, potrebna svijest moe pruiti samo osnovnu liniju na planu diferencirane prirode. Ali kako mogu te iste emanacije, koje su u principu bile nesvjesne (u naem smislu) u poetku, biti od bilo kakve koristi pri stvaranju nunog principa, jer istu jedva da su mogle posjedovati? Odgovor je teko razumjeti ukoliko nismo dobro upoznati s filozofskom metafizikom jednog beskonanog niza kozmikih stvaranja bez poetka i kraja; i ako ovjek nije potpuno proet i sroen s onim nepromjenjivim prirodnim zakonom, onim zakonom koji je VJENO KRETANJE, cikliki i spiralno, te stoga progresivno i kada prividno stagnira. Jedan boanski Princip, bezimeno ONO Veda, univerzalna je cjelina koja u svojim spiritualnim aspektima i emanacijama kao niti u fizikim atomima nikada ne moe biti u apsolutnom mirovanju, osim tijekom noi Brahme. Noi Brahme su Pralaya. Jedan boanski Princip, bezimeno ONO Veda je u sanskrtu TAT ili i bezgranino, nepromjenjiv princip prve fundamentalne propozicije. Na ovo emo se osvrnuti i u slijedeem citatu, jer te ideje ovdje jasno dolaze do izraaja. Kada je taj postulat shvaen, mogue je razumjeti izlaganje ezoterijske filozofije koja se ovdje spominje kao Onaj Sustav: Fundamentalni zakon u tom Sustavu, sredinja toka iz koje sve izvire i oko koje sve gravitira, o kojoj ovisi sve ostalo u filozofiji, to je jedan homogeni boanski SUPSTANCA - PRINCIP, jedan osnovni uzrok. Samo rijetki ija svjetiljka jae sja Koji voeni su od uzroka do uzroka Do prirode tajanstvenih izvora Nalaze nunost prastarog principa Naziva se Supstanca - principom, jer je na planu manifestiranog univerzuma supstanca, jedna iluzija, dok u apstraktnom, vidljivom i nevidljivom prostoru bez poetka i kraja ostaje jedan princip. To je sveprisutna realnost, neosobna jer sadri sve. Njena neosobnost je osnovna ideja sistema. Ona je latentno prisutna u samom univerzumu kao i u svakom njegovom atomu. Univerzum je periodina manifestacija te nepoznate apsolutne esence. Ali, govoriti o njoj kao o esenci grijeh je protiv pravog duha filozofije. Jer, iako ta rije u ovom sluaju moe biti izvedena iz glagola esse = biti, to ipak ne moe biti identificirano s biem bilo koje vrste, kojeg je ljudski intelekt u stanju sebi predstaviti. ONO je najbolje opisano ako se kae da nije niti duh niti materija, ve oboje. Parabrahman i

Annie Besant Rodoslovlje ovjeka

Mulaprakriti su u stvari JEDNO, ali i dvoje u univerzalnom shvaanju manifestirnog, pa i u predstavi o Jednom Logosu, njihovoj prvoj manifestaciji (I, 294) Stepenice koje oznaavaju poetak jednog razdoblja manifestacije (Manvantara) ukratko su opisane u sljedeem citatu: Prva stepenica je pojava potencijalne toke u krugu nemanifestiranog Logosa. Druga stepenica je izbijanje zrake iz potencijalne bijele toke koja stvara prvu toku, u Zoharu zvanu Kether ili Sephira. Na treoj stepenici su Chochman i Binah plodovi Kether, ime nastaje prvi trokut, Trei ili manifestirani Logos, drugim rijeima subjektivni i objektivni univerzum. Iz tog manifestiranog Logosa izlaze sedam zraka koje se u Zoharu zovu niim Sephirot, a u istonjakom okultizmu Prapoetnih sedam zraka. Iz njih proizlaze bezbrojne hijerarhije. (Spisi Blavatsky-Loe, str. 68) PRAPOETNIH SEDAM Svi izrazi u gornjem izvodu su objanjeni osim jednog: Sedam Zraka. U odnosu na primjenu u Tajnoj nauci, Sedam Zraka imaju posebnu vezu s Prapoetnih sedam, s kojima je vezana monadika esenca. U citatu o Atmanu se o tome govori kao o emanirajuoj Iskri iz nestvorene zrake Misteriju. Kao to se ranije dalo naslutiti, taj misterij nije otkriven, jer je vezan kako za izlazak monadike esence iz njenog izvora, tako i s temom Spiritualnog Centralnog Sunca. Te se stvari nalaze toliko daleko izvan podruja konanog kao i nemanifestirani Logos. Ipak je mogue ukazati na neka mjesta, da bi se bacilo neto svjetla na Prapoetnih sedam. Bacimo najprije jedan letimian pogled na mistine rijei jedne Sloke iz stanze Dzyan: Posluajte, vi sinovi Zemlje, vae uitelje Sinove Vatre. (Stanza IV, 1) Ovdje izraz Sinovi Vatre ima isto znaenje kao i Prapoetnih sedam. Dodana je slijedea primjedba: Izrazi Sinovi Vatre, Sinovi Vatrene Magle i slini zahtijevaju objanjenje. Oni stoje u vezi s jednim velikim, prapoetnim, univerzalnim misterijama Sinovi Vatre su proizali iz Pravatre, jer oni bijahu prva bia (u Tajnoj nauci se nazivaju misliteljima (minds) Ah-hi). (I, 113-114) Zatim sljedea Sloka: ujte to smo mi, potomci Prapoetnih Sedam, mi koji smo roeni iz Praplamena, od naih otaca nauili. (Stanze IV, 2) A sada objanjenje: Razlika izmeu Prapoetnih i kasnijih Sedam graditelja je ova: prvi su zraka i direktna emanacija prvih Svetih etiri, Tetraktys, odnosno, vjeno samoegzistirajueg Jednog (upamtimo, jednog u esenci, ne u manifestaciji i razliitog od univerzalnog JEDNOG). Primordijalni su latentni tijekom Pralaye i aktivni tijekom Manvantara, te proizlaze iz Otac-Majka (Duh-Materija ili Ilus), dok druga manifestirana etverostrukost i Sedam proizlaze iz Majke same. Ona je netaknuta Djevica-Majka, zaklonjena od strane Univerzalnog MISTERIJA, ali nije oploena kada izranja iz Laya stanja ili nediferenciranog uvjeta. U stvarnosti su, naravno, svi jedno, ali se njihovi aspekti na razliitim planovima postojanja razlikuju. Prvi Prapoetni su najvia bia na ljestvici egzistencije. (I, 115-116) DUHOVNO CENTRALNO SUNCE U traenju izvora boanskog plana, porijekla zvijezda, sunaca, sustava i univerzuma, moe se okrenuti samo onom beskrajnom Svemiru - Prostoru u kojem sve sfere manifestacije stupaju u postojanje i gdje je tama jednaka Svemirskom Svjetlu. U toj neizmjernosti je ono to se zove Centralno Spiritualno Sunce u ezoterijskoj filozofiji. U beskrajnom moru Prostora zrai Centralno, Spiritualno i nevidljivo Sunce. (Otkrivena Izida I, 302) Njegovoj uzvienosti i bezgraninoj savrenosti se ne usuujemo pribliiti niti u mislima. Nama je dovoljno da znamo da je ONO ovdje i da je sveznajue, dovoljno je da s ostalim stvorenjima nosimo jednu iskru Njegove esence u nama. Najvea mo koju potujemo je bezgranino, beskrajno i uzvieno DUHOVNO CENTRALNO SUNCE, ijim smo atributima i vidljivim djelovanjem neujne volje okrueni. (Razotkrivena Izida I, 302) Da li je mogue predstaviti si jedan uzvieniji Izvor? Rijei jednog komentara ukazuju na taj Izvor na sljedei nain: Jedna sjajna zvijezda se spustila iz srca vjenosti; zvijezda vodilja nade na kojoj Sedam Zraka Sedam Svjetova Postojanja vise. (I, 145) Sedam Zraka su Prapoetnih Sedam (kao to je ve objanjeno). Osim toga se o njima govori kao o Sedam Svjetala u objanjenju koje slijedi rijeima komentara i nastavlja temu: 10

Annie Besant Rodoslovlje ovjeka

Istinski, to su onih Sedam Svjetala ije refleksije su besmrtne Monade ovjeka, Atman ili prosvjetljujui Duh svakog pojedinog stvora ljudske familije. Najprije: to sedmerostruko svjetlo, zatim: Boanski svijet bezbrojna svjetla, upaljena na Prasvjetlu, Buddhi ili boanske due bez forme posljednjeg Arupa ili (bezoblinog) Svjetla. (I, 145) Znaenje izraza bezbrojna svjetla, upaljena na Prasvjetlu Buddhi se odnosi na jednu od Sloka stanza Dzyan: Fohat prvi spirale, kako bi ujedinio esto sa Sedmim (krunom). (St. V, Sl. 4) Ovoj Sloki dodano je jedno objanjenje: Ovo pravljenje spirala odnosi se na evoluciju ljudskih principa kao i na onih prirode; jedna evolucija koja se polako odvija kao sve u prirodi. esti Princip u ovjeku (Buddhi, boanska dua) je u naoj predstavi samo daak, ali ipak neto materijalno u usporedbi s boanskim Duhom (Atman), iji je on nosilac ili vehikl. (I, 144) Upravo kao to Fohat prednjai u stadiju stupanja u-postojanje, isto tako igra vodeu ulogu pri ujedinjenju Atmana i Buddhi. U sluaju jednog ovjeka on je Svjetla zvijezda koja se sputa iz srca vjenosti analogno onome to se dogaa prilikom evolucije jedne Monade. Djelatnost Fohata opisuje se na sljedei nain: Fohat, u svojstvu BOANSKE LJUBAVI (Eros), elektrina snaga afiniteta i simpatije, pokuava, alegorijski predstavljeno, ujediniti Duu s istim Duhom, onim apsolutne Jedne nedjeljive Zrake (tj. Atman u neraskidivoj vezi sa svojim izvorom, Paramatman) koji oboje u ovjeku tvore MONADU, a u prirodi prvu kariku izmeu vjeno neuvjetovanog i manifestiranog. (I, 144) Prouimo jo jednom jednu prethodnu sloku: Mi, potomci prapoetnih Sedam, koji smo roeni iz Praplamena (St. IV, Sl. 2). Potrebno je obratiti pozornost na odnos izmeu Prapoetnog Plamena i Spiritualnog Centralnog Sunca. On dolazi do izraaja u sljedeem objanjenju: Postoje dvije vatre i u okultnim uenjima pravi se razlika meu njima. Prva ili sasvim bez forme i nevidljiva vatra koja je skrivena u Spiritualnom Centralnom Suncu oznaava se kao trostruk (metafiziki), dok je vatra manifestiranog kozmosa jedna sedmerostrukost, kako u itavom univerzumu, tako i u naem itavom Sunevom sustavu. Vatra ili znanje spaljuje svu djelatnost na planu iluzija, kae komentar. Stoga se oni koji su postigli i osloboeni su, vatrom zovu. (I, 115) To se dogaa zbog onih koji su postigli vatru i svu djelatnost na planu iluzija; spalili ovaj svijet Maje kako bi osloboeni bili u stanju ui u Nirvanu (kako je opisano uenje o Dva Puta). Savrenstvo koje se postie kada je jedan osloboeni (poznat kao Jivanmukta, ekvivalent za budistiku Nirvanu) postigao to stanje, opisuje se na sljedei nain: Ti sam i tvoje miljenje, kao dvojnici u jednoj liniji, zvijezda koja je tvoj cilj svijetli iznad tebe. Troje koji stanuju u krasoti i neprolaznom blaenstvu, sada su u svijetu Maje izgubili svoja imena. Oni su postali jednom jedinom zvijezdom, vatrom koja gori a ne spaljuje, vatrom koja je Upadhi plamena. I to, uspjeni jogi, ljudi zovu Dhyana, pravi prethodnik Samadhija. Sada je tvoj ja uao u JA, ti u SEBE SAMOGA, postao jedno s ONIM JASTVOM iz kojeg si prvobitno proizaao. Gdje je tvoja individualnost Lanu, gdje je sam Lanu? S vatrom stopljena Iskra, kapljica u oceanu; uvijek prisutna zraka postala je svemirom i vjenim zraenjem. I sada Lanu, ti si istodobno onaj koji djeluje i svjedok, onaj koji zrai i zraenje samo, svjetlo u tonu i ton u svjetlu. (Glas tiine). I sada da kaemo kako se postaje Atmajnanin, poznavalac Atmana ili univerzalnog JEDNOG JASTVA i na putu prema njemu postie univerzalno znanje: Kae Veliki Zakon: Da bi postao poznavalac JEDNOG JASTVA mora postati poznavalac JASTVA. Da bi postigao znanje o JASTVU, mora svoj ja rtvovati ne-ja, tvoj biti - ne-biti i tada moe poivati meu krilima VELIKE PTICE. Oh, sladak je mir meu krilima onog to nije roeno niti umire, ve je kroz vjena vremena AUM. (Glas tiine, vjena vremena znae isto to i Kalpa ili Vijek Brahme). I konano cilj: Odmori se sad pod drvetom Bodhi, savrenim prikazom svega znanja, jer znaj, ti si Gospodar SAMADHIJA stanja savrenog vienja. Pogledaj! Ti si postao svjetlo, ti si postao zvuk, ti si svoj gospodar i svoj bog. Ti si sam objekt svog traenja, GLAS neprekinuti, to odzvanja kroz vjenost, osloboen svih promjena, osloboen svih grijeha, sedam tonova u jednom
GLAS TIINE
(Glas Tiine)
3 to se tie ovog citata kao i izvoda koji slijedi, H.P.B. savjetuje itatelju da proita 3. predavanje Subba Row o Bhagavad Giti, publicirano u Teozofistu od 1887. Obratimo panju na slijedee: itav Kozmos egzistira u Logosu kao sjeme U tom sjemenu vjeno postoji itav plan sunanog sustava. Slika u Logosu se iri i istee kada se on spoji sa svojim svjetlom i manifestira se u materiji kada svjetlo djeluje na Mulaprakriti.

11