OTISCI PRSTIJU "Zar ovjek misli da kosti njegove neemo sakupiti?

Hoemo, Mi moemo stvoriti jagodice prsta njegovih, ponovo." (Sura El Kijame 3 4)

Ako posmatrate neke dijelove koe, vidjeete grebene i brazde rezmjetene po odreenoj mustri. Te izboine se pojave u 13 sedmici intrauterinog ivota na jagodicama prstiju, a kasnije se proire cijelom volarnom povrinom ake i stopala. One se nikada ne mijenjaju, osim to mogu vremenom postati izraenije. Izgled tih ara je genetski odreen. kotski fiziar Henry Faulds poeo je studirati otiske prstiju kao hobi krajem XIX stoljea. Faulds je sluio kao lan medicinske misije u Indiji i Japanu i koristio je svoju poziciju da se bavi svojim omiljenim hobijem. Svoj hobi je nazvao daktilografija i uglavnom se njemu pripisuje prijedlog da bi se otisci prstiju mogli upotrijebiti za hvatanje kriminalaca. Danas, prouavanje otisaka prstiju je ope poznato kao nauka o dermatoglifima. Dermatoglifi su, dakle, crtei na povrini koe, koje ine grebeni i brazde izmeu njih. Meutim, metoda modernog izuavanja otisaka prstiju moe se pratiti do naunika sedamnaestog stoljea Marcella Malpighija koji je uoio kone papile i znojne pore konih brazda. Engleski botaniar N. Grew je 1684 prvi opisao mustre konih brazda u izvjetaju za Kraljevsko Drutvo. Ove mustre je J. E. Purkinje kasnije klasificirao u devet grupa. Njegova podjela u devet osnovnih mustri grubo bi odgovarala sistemu ara koji se danas koristi. Mada je Henry Faulds bio prvi koji je predloio upotrebu otisaka prstiju za hvatanje kriminalaca, njegov prijedlog je bio u velikoj mjeri ignoriran sve dok engleski astronom i izumitelj Sir Frencis Galton nije formulisao detaljan sistem klasifikacije. Huan Vuceti, doktor u Argentini, prouavao je Galtonove zapise i pronaao metod identifikacije otisaka prstiju koji je usvojila policija u La Plati, Argentina. To je bio prvi sistem identifikacije koji je bio zvanino prihvaen i jo uvijek je u upotrebi u nekoliko drava June Amerike. U dvije godine razvoja Vucetievog sistema identifikacije, Sir Edvard Henry, britanski istraiva naimenovan u Bengalu, Indija, izmislio je slian sistem identifikacije. Sir Henrijev metod identifikacije i klasifikacije je uskoro bio usvojen u Engleskoj i jo uvijek je najire koriten metod u zemljama engleskog govornog podruja. Metod identificira tri osnovne are otisaka prstiju: lukovi, petlje i zavoji spirale. Svaka mustra ima neznatne varijacije. U svrhu identifikacije, otisci prstiju su razvrstani po tipu (tip osnovne mustre) i po broju (broj ara) to ih je uinilo mnogo lakim za meusobno razlikovanje. Broj brazdi je odreen upotrebom dva oblika : jezgro i delta. Jezgro je centar spiralnog zavoja ili petlje a delta je divergencija ili odvajanje brazda u blizini jezgre. Kod svake individue, mustra i broj brazda na desnoj ruci bitno razliit od

mustre i broja ara na lijevoj ruci. Premda dvoje ljudi imaju isti tip mustre, tana mustra i broj brazdi e uvijek biti razliit. Metode detekcije i komparacije otisaka prstiju su dosta uznapredovale od poetka stoljea. Istraivai su koristili mnotvo tehnika da ispitaju i zabiljee otiske prstiju. Kada osoba neto dotakne , otisak ostane zato to znojne pore du konih brazda vrha prsta ostave obris. Kroz znojne pore se konstantno lue mala zrnca znoja, zbog ega je nemogue da ne ostne otisak. Znoj sadri oko 99% vode. Kada znoj isparava tragovi soli, amino kiselina, i masti ostaju. Istraivai koriste prakove i hemikalije, kao to je jod i srebreni nitrat da osvijetle otiske. Novi metod upotrebe laserskih zraka je jo uvijek u eksperimentalnom stadiju. Kriminalci su godinama pokuavali da uklone kone brazde sa svojih prstiju. Najpoznatiji primjer je primjer Johna Dellengera koji je koristio kiselinu da ukloni brazde. Meutim, brazde su ponovo narasle i ponovo se pojavile u svojoj orginalnoj mustri.