Mate Kapovi

UVOD U INDOEUROPSKU
LINGVISTIKU

PREGLED JEZIK I POREDBENA
FONOLOGIJA
(skripta)

Zagreb 2006.
1
Mate KapovI
UVOD U NDOEUROPSKU LNCVSTKU. PRECLED ]EZK PORED8ENA FONOLOC]A
skrIpta za 1. godInu studIja IIngvIstIke
2. Izdanje

Odsjek za IIngvIstIku
FIIozoIskI IakuItet u Zagrebu
Zagreb, 2006.
2
POKRATE

> pravIIno daje
nepravIIno daje (anaIogIjom I sI.)
~ povezano s
* - rekonstruIrano
** - nemogue, neposvjedoeno

A. akuzatIv
C. genItIv
D. - datIv
dIj. dIjaIektaIno
dv. - dvojIna
. - InstrumentaI
jd. - jednIna
L. IokatIv
I. IIce
m. r. mukI rod
mn. mnoIna
N. - nomInatIv
osn. osnove
sr. r. srednjI rod
st. stoIjee
usp. usporedI
v. vIdI
. r. enskI rod

aIb. aIbanskI
anat. - anatoIIjskI
arm. armenskI
av. avestIkI
baIt. baItIjskI
bjr. - bjeIoruskI
bsI. baItosIavenskI
bug. bugarskI
ak. - akavskI
e. ekI
dIu. - donjoIuIkI
eng. engIeskI
Iranc. - IrancuskI
germ. germanskI
gIu. - gornjoIuIkI
got. - gotskI
gr. grkI
het. - hetItskI
3
hrv. hrvatskI
IIr. - IndoIranskI
Ir. IranskI
kajk. - kajkavskI
Iat. - IatInskI
Iatv. - IatvIjskI
IIt. IItavskI
Iuv. IuvIjskI
mak. - makedonskI
njem. njemakI
poIj. - poIjskI
rum. - rumunjskI
rus. - ruskI
skr. - sanskrt
sIav. sIavenskI
sI. sIovakI
sIn. - sIovenskI
st- - staro-
stInd. staroIndIjskI
stIr. staroIrskI
stIsI. - staroIsIandskI
stnord. staronordIjskI
stprus. - staropruskI
stsI. starosIavenskI
stvnj. starovIsokonjemakI
panj. panjoIskI
tok. - tokavskI
ved. - vedskI
taI. - taIIjanskI
toh. toharskI
ukr. - ukrajInskI
ved. - vedskI

4
PRECLED NDOEUROPSKH ]EZKA PRECLED NDOEUROPSKH ]EZKA PRECLED NDOEUROPSKH ]EZKA PRECLED NDOEUROPSKH ]EZKA

1. UVOD 1. UVOD 1. UVOD 1. UVOD

]ezIna porodIca ]ezIna porodIca ]ezIna porodIca ]ezIna porodIca jezInom porodIcom nazIvamo skupInu jezIka za koje se moe dokazatI
da su se razvIII Iz Istoga (pra)jezIka. To su npr. sIavenskI jezIcI (hrvatskI, sIovenskI, ekI,
ruskI Itd.) kojI su se svI razvIII Iz prasIavenskoga jezIka III IndoeuropskI jezIcI (sIavenskI
jezIcI; germanskI jezIcI njemakI, engIeskI Itd.; romanskI jezIcI taIIjanskI, IrancuskI Itd.)
kojI su se razvIII Iz praIndoeuropskoga. PrajezIk koje jezIne porodIce moe bItI zabIIjeen,
posvjedoen III neposvjedoen (kada taj prajezIk nIje zapIsan nego ga se moe samo
rekonstruIratI). PosvjedoenI su prajezIcI npr. vuIgarnI IatInskI Iz kojega se razvIe svI
romanskI jezIcI III starokIneskI Iz kojega se razvIe modernI kIneskI jezIcI]dIjaIektI (npr.
mandarInskI, kantonskI Itd.). Ako prajezIk nIje zabIIjeen, moemo ga rekonstruIratI tako to
usporeujemo njegove jezIke potomke. Tako npr. prema starosIavenskom trLje (hrvatskI tr),
IatInskom trs, grkom c , sanskrtskom trayas, IItavskom try s I gotskom reIs moemo
rekonstruIratI Ie. praobIIk *treyes za broj 3.

ndoeuropskI jezIcI ndoeuropskI jezIcI ndoeuropskI jezIcI ndoeuropskI jezIcI Indoeuropska je jezIna porodIca danas najproIrenIja na svIjetu, a
IndoeuropskI se jezIcI u Starom svIjetu govore od ndIje pa sve do sIanda. U EuropI se
ugIavnom govore IndoeuropskI jezIcI IznImke su predIndoeuropskI baskIjskI u panjoIskoj I
Francuskoj, uraIskI jezIcI kao IInskI, maarskI III estonskI te recImo turskI u europskom
dIjeIu Turske kojI prIpada turkIjskIm jezIcIma (kojI se ugIavnom govore u AzIjI to su npr.
jo azerskI u Azerbajdanu, kazakI u Kazahstanu Itd.).
ndoeuropskI su jezIcI jako brojnI I mogu se podIjeIItI na vIe potporodIca. Neke
potporodIce Ine desetcI jezIka (npr. baItosIavensku III IndoIransku potporodIcu), a neke Ine
samo po jedan jezIk (npr. grkI III aIbanskI kojI Ine samostaIne grane unutar Ie.). KronoIokI
emo (prema vremenu kada su posvjedoenI) navestI grane (potporodIce, skupIne) Ie. jezIka:

ANATOL]SK ]EZC (npr. hetItskI, IuvIjskI, IIkIjskI) od 19. st. pr. K.
NDORANSK ]EZC (npr. sanskrt, avestIkI, perzIjskI) od oko 15. st. pr. K.
CRK ]EZK Izmeu 15. I 13. st. pr. K.
TALSK ]EZC (npr. IatInskI, umbrIjskI, oskIkI) od 7. st. pr. K.
KELTSK ]EZC (npr. gaIskI, staroIrskI, veIkI) od 6. st. pr. K.
CERMANSK ]EZC (npr. gotskI, engIeskI, njemakI) od 3]2. st. pr. K.
ARMENSK ]EZK od 5. st.
TOHARSK ]EZC (toharskI A I toharskI 8) od 6. do 8. st.
8ALTOSLAVENSK ]EZC (npr. IItavskI, hrvatskI, ruskI) od 9. st.
AL8ANSK ]EZK od 14. st.

OsIm toga, postojI I vIe Iragmentarno posvjedoenIh Ie. jezIka (od kojIh nam je
ostaIo maIo tekstova III npr. samo Imena I sI.) kao to su npr.: IuzItanskI (dananjI PortugaI),
venetskI (dananja sjeverna taIIja), mesapskI (jug taIIje, na petI), IIIrskI jezIcI
(najvjerojatnIje vIe jezIka, dananja Hrvatska I okoIIca), dakI (dananja Rumunjska), trakI
5
(dananja 8ugarska), macedonskI (dananja MakedonIja nema veze sa suvremenIm sIav.
jezIkom makedonskIm), IrIgIjskI (MaIa AzIja)
1
Itd.

ndoeuropeIstIka ndoeuropeIstIka ndoeuropeIstIka ndoeuropeIstIka poredbeno- je povIjesna IIngvIstIka IIngvIstIka dIscIpIIna koja se bavI
prouavanjem povIjesnoga razvoja raznIh jezIka I jezInIh porodIca. ndoeuropeIstIka je,
odnosno poredbena Indoeuropska IIngvIstIka, jedna od grana poredbeno-povIjesne
IIngvIstIke koja se bavI prouavanjem povIjestI Ie. jezIka I rekonstrukcIjom Ie. prajezIka,
kuIture, drutva, mItoIogIje, pjesnItva Itd. e. je jezIna porodIca najboIje prouena porodIca
na svIjetu (prouavanje traje ve vIe od 200 godIna) I kao takova moe pomoI svojIm
dostIgnuIma I prI poredbeno-povIjesnom prouavanju drugIh jez. porodIca.

ndoeuropska pradomovIna ndoeuropska pradomovIna ndoeuropska pradomovIna ndoeuropska pradomovIna za IndoeuropskI moemo okvIrno pretpostavItI da se govorIo
oko 4 000 godIna pr. K. negdje u stepama june RusIje, sjeverno od Crnoga mora (aII ne uz
more!) I sjeverno od Kavkaza (Iako se o poIoaju Ie. pradomovIne jo uvIjek jako puno
raspravIja I nema prave sIoge oko toga pItanja). OdatIe su onda njegovI govornIcI krenuII
ugIavnom na zapad, u Europu (aII ne svI, ndoIrancI su otIII prema ndIjI, preko 8IIskoga
Istoka, govornIcI su toharskoga Isto otIII na Istok, u KIneskI Turkestan Itd.).
ndoeuropIjanI su bIII stoarI, ratnIkI nastrojenI I agresIvnI, osvajake IdeoIogIje (to
objanjava njIhovu ekspanzIju), poznavaII su konja I kota, IvjeII u patrIjarhaInom drutvu I
ImaII veIIk panteon. 8avIII su se I poIjoprIvredom I poznavaII su barem jednu vrstu ItarIca.
Kako je teko povezatI arheoIoke naIaze s jezIkom (ne moemo prema kopIjIma III
vrevIma, prImjerIce, znatI kojIm je jezIkom govorIo njIhov vIasnIk, osIm ako nema
pIsmenoga traga), u IocIranju nam Ie. pradomovIne pomau I jezInI podatcI. PrImjerIce,
znamo II da je u Ie. sIgurno postojaIa rIje za snIjeg (Ie. *snoyg
wh
-, stsI. sng, got.
snaIws, Iat. nIx, nIvIs Itd.), jasno nam je da su ndoeuropIjanI moraII IvjetI u sjevernIjIm
predjeIIma gdje je bIIo snIjega. Poznat je sIuaj rIjeI za bukvu koja se takoer moe
rekonstruIratI u Ie. (Iat. Igus, gr. , engIeskI beech Itd.) moe se pretpostavItI da je
u Ie. pradomovInI rasIa I bukva to nam pomae u njezInu IocIranju. Dugo se tvrdIIo da
bukva u EuropI ne raste sjeveroIstono od crte KaIInjIngrad KrIm pa je prema tome Ie.
pradomovIna moraIa bItI negdje na zapad od nje. No to se pokazaIo netonIm jer je
rasprostranjenost bukve bIIa vea u negdanje doba I bukve je bIIo I sjeveroIstono od te crte.
Vaan nam podatak o Ie. pradomovInI daje I nepostojanje stare rIjeI za more to
nas upuuje na to da ndoeuropIjanI nIsu IvjeII uz more. ako stsI. more I Iat. mare znae
upravo more, jasno nam je da je to znaenje drugotno I da je Ie. *morI bIIo Isprva samo
opI nazIv za bIIo kakovu, manju III veu, vodenu povrInu. Za to usp. eng. mere jezerce,
bara I sI. III Izvedeno eng. marsh movara gdje se jo vIdI da starIje znaenje nIje bIIo
samo more. Prema tom to se u Ie. moe rekonstruIratI I rIje Iosos (sIav. *IososL,
IItavskI IIs, njem. Lachs Itd.), jasno je da su ndoeuropIjanI IvjeII u podruju gdje je bIIo
Iososa Itd.

NajpopuIarnIja je teorIja koja neku materIjaInu arheoIoku kuIturu povezuje s
ndoeuropIjanIma k u r g a n s k a teorIja IItavske znanstvenIce MarIje CImbutas. KurganIma
se zovu spomenIcI, nadgrobnI humcI, Iz sredIne 5. tIsuIjea pr. K. Iz podruja junoruskIh

1
VIdI 12. pogIavIje.
6
stepa I PrIkavkazja. TI se naIazI mogu povezatI s ndoeuropIjanIma I mogue je da su
nosIteIjI te kuIture bIII IjudI kojI su govorIII nekom varIjantom Indoeuropskoga. Na tu
pretpostavku ukazuju sIjedeI pokazateIjI InI se da je narod te kuIture IvIo u maIIm
pIemenIma kojIma su vIadaII monI voe, bIII su pastIrI, poznavaII su konja, mjed I odreene
poIjoprIvredne kuIture (u Ie. je rekonstruIrana rIje oratI), a to se sve podudara s onIm to
znamo o ndoeuropIjanIma na osnovI jezIne rekonstrukcIje. Kurgan Inae oznaava posebnu
vrstu grobnoga humka u kojIma su IzgIeda bIII pokapanI monI vIadarI, zajedno sa rtvama I
materIjaInIm dobrIma.
7
2. ANATOL]SK ]EZC 2. ANATOL]SK ]EZC 2. ANATOL]SK ]EZC 2. ANATOL]SK ]EZC

AnatoIIjska je grana prva posvjedoena grana Ie. jezIk (19. st. prIje K.). AnatoIIjskI
su se jezIcI najvjerojatnIje odcIjepIII od Ie. zajednIce prIje od ostaIe jezIne skupIne I zato
nemaju nekIh karakterIstIka koje ostaII Ie. jezIcI Imaju (sustava trIju rodova, dvojIne Itd.)
2
.
NekI su stoga pretpostavIjaII (najpoznatIjI je od njIh amerIkI hetItoIog Edgard Sturtevant) I
IndohetItskI prajezIk kao jezIk Iz kojega su se razvIII anatoIIjskI jezIcI kao jedna skupIna I
ostaII Ie. jezIcI kao druga skupIna jezIk, no InI se da za takovom teorIjom Ipak nema
potrebe. AnatoIIjskI su se jezIcI govorIII u MaIoj AzIjI, na podruje dananje Turske.
NovoanatoIIjskI su jezIcI IzumrII negdje u razdobIju heIenIzma (3.-1. st. pr. K.).

PodjeIa anatoIIjskIh jezIka PodjeIa anatoIIjskIh jezIka PodjeIa anatoIIjskIh jezIka PodjeIa anatoIIjskIh jezIka
KronoIokI anatoIIjske jezIke dIjeIImo na STAROANATOL]SKE ]EZKE (kojI su se
govorIII u 2. tIsuIjeu pr. K.) I na NOVOANATOL]SKE ]EZKE (kojI su se govorIII u 1.
tIsuIjeu prIje K.).
StaroanatoIIjskI su jezIcI: hetItskI, kIInopIsnI IuvIjskI, hIjerogIIIskI IuvIjskI I paIajskI.
NovoanatoIIjskI su jezIcI: IIkIjskI A I 8, IIdIjskI, karIjskI te vjerojatno sIabo poznatI pIsIdIjskI.

HetItskI je najboIje posvjedoen anatoIIjskI jezIk, sIubenI jezIk neko mone
HetItske drave. OsIm njega, u 2. su tIsuIjeu prIje K. posvjedoenI I (kIInopIsnI) IuvIjskI,
jezIk drave Arzawe (na jugozapadu MaIe AzIje), I hIjerogIIIskI IuvIjskI, jedan pIsan
kIInopIsom (kao hetItskI), a drugI hIjerogIIIskIm pIsmom nepoznata porIjekIa. HIjerogIIIskI se
je IuvIjskI prIje netono nazIvao hIjerogIIIskIm hetItskIm, dok nIje utvreno da je taj jezIk
puno bIII kIInopIsnomu IuvIjskomu (posrIjedI su zapravo dva dIjaIekta Istoga jezIka). Od
staroanatoIIjskIh je jezIka jo posvjedoen I paIajskI, kojI je IzgIeda rano Izumro (za razIIku
od IuvIjskoga), a kojI se je prema svemu sudeI bIo govorIo u sjevernoj sredInjoj AnatoIIjI u
zemIjI PaI. IuvIjskI su I paIajskI posvjedoenI samo Iragmentarno kao vjerskI, obrednI jezIcI
u HetIt, kojI su preuzImaII tue bogove I obraaII Im se na jezIku naroda od kojega su Ih
uzeII. NatpIsI na paIajskom I IuvIjskom potjeu Iz hetItske prIjestoInIce. Na hIjerogIIIskom su
IuvIjskom HetItI esto pIsaII krae natpIse, Imena, natpIse na peatIma I sI., a on se I
ukIesavao u kamen po dananjoj jugoIstonoj Turskoj I SIrIjI sve do 8. st. pr. K. (prvI natpIsI
potjeu Iz 15. st. pr. K.). ako su nam natpIsI na hIjer. IuvIjskom poznatI jo od 19. st. (prIje
hetItskIh natpIsa), pIsmo je zadovoIjavajue razjanjeno razmjerno nedavno.
LIdIjskI je novoanatoIIjskI jezIk posvjedoen ugIavnom u 4. st. pr. K. stotInjkom
zavjetnIh I nadgrobnIh natpIsa. LIdIjskI je bIo sIubenI jezIk LIdIje, koja je ostaIa poznata po
svojem Iegendarno bogatu kraIju Krezu. Kao I svI novoanatoIIjskI jezIcI, I IIdIjskI bIjae pIsan
pIsmom povezanIm s grkIm aIIabetom. LIkIjskI su A I 8 novoanatoIIjskI jezIcI potomcI
jednoga od IuvIjskIh dIjaIekata. OnI su dakIe genetskI povezanI sa staroanatoIIjskIm jezIcIma
IuvIjskIm I hIjer. IuvIjskIm, aII nIsu nastaII Izravno od tIh jezIka nego od nekoga
neposvjedoena staroanatoIIjskoga dIjaIekta bIIska tIm dvama jezIcIma. LIkIjskI je 8 (kojI nekI
zovu I mIIIjskIm) sIabIje posvjedoen od IIkIjskoga A. Na jugozapadu je MaIe AzIje (I u EgIptu
I NubIjI gdje su KarIjcI radIII kao tjeIesnI uvarI Iaraon I najamnIcI) oskudno posvjedoen I

2
Na hrvatskom je kao opIrnIjI pregIed InIormacIja o anatoIIjskIm jezIcIma, hetItskom jezIku,
knjIevnostI I povIjestI dostupna knjIga MatasovI 2000a.
8
karIjskI jezIk kojI je najvjerojatnIje takoer novoanatoIIjskI jezIk. PIsIdIjskI su I sIdetskI
takoer vjerojatno anatoIIjskI jezIcI, aII su jako sIabo posvjedoenI.




StaroanatoIIjskI
jezIcI

9



NovoanatoIIjskI jezIcI


Cenetska podjeIa anatoIIjskIh jezIka nIje posve jasna. Nedvojbeno je zasebno mjesto
hetItskoga meu staroanatoIIjskIm jezIcIma, kao I genetska bIIskost (kIInopIsnoga)
IuvIjskoga I hIjerogIIIskoga IuvIjskoga, kojIma vaIja prIdodatI I novoanatoIIjske jezIke IIkIjskI
A I 8. NekI smatraju paIajskI bIIskosrodnIm IuvIjskomu, a onda bI taj paIajsko-IuvIjskI
odvjetak zajedno s novoanatoIIjskIm IIdIjskIm InIo zapadnoanatoIIjsku granu kojI bI stajaIa
u suprotnostI prema hetItskomu. To meutIm nIje sIgurno (postoje I drugaIje teorIje).
PoIoaj sIabo posvjedoenoga karIjskoga nIje jasan.

OstaII jezIcI u MaIoj AzIjI u 2. tIsuIjeu prIje KrIsta OstaII jezIcI u MaIoj AzIjI u 2. tIsuIjeu prIje KrIsta OstaII jezIcI u MaIoj AzIjI u 2. tIsuIjeu prIje KrIsta OstaII jezIcI u MaIoj AzIjI u 2. tIsuIjeu prIje KrIsta osIm Ie. anatoIIjskIh jezIka u tadanjoj
se MaIoj AzIjI govorIIo III upotrebIjavaIo I vIe neIe. jezIka. SumerskI je jezIk (neIe. jezIk bez
poznatIh srodnIka), prvI zapIsanI jezIk na svIjetu (na prIjeIazu 4. na 3. tIsuIjee pr. K.), tada,
premda ve Izumro kao govornI jezIk, bIo jezIkom obrazovanja I pIsmenostI (kao posIIje u
EuropI IatInskI III u ndIjI sanskrt). SemItskI akadskI jezIk bIjae u 2. tIs. pr. K. meunarodnIm
dIpIomatskIm jezIkom I HetItI su ga dobro poznavaII kao I sumerskI. HatskI bIjae jezIk neIe.
prastanovnIka MaIe AzIje (od kojIh I potjee nazIv hetItskI
3
) kojI je Izumro jo negdje u 2.
poIovIcI 2. tIs. pr. Kr., aII je djeIomIno ouvan kao obrednI jezIk kod HetIta (sIIno kao

3
HatIjcI su IvjeII u dravI HattI koju su posIIje osvojIII HetItI. Prema dravI HatI, gdje su otada IvjeII,
jezIk Im je nazvan hetItskIm, a onI smI HetItIma. HetItI su hetItskIm (na het. hattIII) zapravo zvaII
hatskI jezIk, a svoj su jezIk zvaII nesIjskIm (na het. neIII, neumnIII) prema svojoj staroj prIjestoInIcI
NeI (Kaneu).
10
paIajskI, vIdI gore). NekI ga povezuju sa suvremenIm abhasko-adIgejskIm jezIcIma. 8oIje
nam je poznat hurIjskI jezIk kojI se je govorIo dosta dugo u 2. tIs. pr. K., ugIavnom na
podruju dananje sjeverne SIrIje. HurIjcI su kuIturno I vjerskI dosta utjecaII na HetIte.
HurIjskomu je bIIzak urartskI jezIk kojI se govorIo na poetku 1. tIs. pr. K. oko jezera Van.
UvjerIjIvo Ih se povezuje sa suvremenIm nako-dagestanskIm jezIcIma na Kavkazu.

OtkrIe HetIt I hetItskoga OtkrIe HetIt I hetItskoga OtkrIe HetIt I hetItskoga OtkrIe HetIt I hetItskoga

HetItI su do kraja 19. stoIjea bIII gotovo nepoznatI. NjIhovo je Ime spomenuto na
nekoIIko mjesta u 8IbIIjI, aII se tomu nIje prIdavaIa veIIka vanost nItI se smatraIo da je
posrIjedI nekI vaan narod.
zmeu 1809. I 1817. vIcarac je ]ohann LudwIg 8urckhardt tIjekom svojIh putovanja
po PaIestInI I SIrIjI, otkrIo u sIrIjskom mjestu Ham
t
na zIdu jedne kue napIs na dotada
nepoznatIm hIjerogIIIIma. On je to spomenuo u svojem dnevnIku, objavIjenu 1822., no
naaIost, to je bIII neprImIjeeno I zaboravIjeno sIjedeIh 50-ak godIna.
1834. je godIne CharIes-FeIIx-MarIe TexIer, IrancuskI arheoIog I svjetskI putnIk,
Iutao MaIom AzIjom traeI ostatke rImskoga grada TavIja. No, kako nIje Imao pojma gdje bI
TavIj mogao bItI, jednostavno se je bIo raspItIvao kod turskIh seIjaka gdje Ima kakovIh
ruevIna. Tako je u seocu 8oaz Ky (dosIovno: seIo u tjesnacu), oko 150 km od dananje
Ankare, uo od seIjaka za ruevIne odmah Iznad seIa. TexIer to tada jo nIje bIo mogao
znatI, aII naIetIo je na ostatke veIebne hetItske prIjestoInIce H attue
4
. Oko 1.5 km daIje,
naIao je takoer na IokacIju s mnogo ukIesanIh reIjeIa u stIjenI zvanu YazIkaya (dosI.
IspIsana stIjena) to e se posIIje pokazatI kao reIjeII hetItskIh bogova.
1872. je natpIse u sIrIjskom mjestu Ham
t
vIdIo I IrskI mIsIonar WIIIIam WrIght, a
hIjerogIIIske je natpIse, koje je TexIer bIo naao u 8oaz Kyu I YazIkayI, objavIo Ceorges
Perrot u Francuskoj. ako su natpIsI na Istom hIjerogIIIskom pIsmu odjednom IskrsavaII
posvuda po SIrIjI I Turskoj (u vrIsu, KarkemIu Itd.), nIkomu nIje paIo u prvI as na pamet
povezatI te natpIse s onIma koje je otkrIo TexIer u 8oaz Kyu I YazIkayI. WrIght je 1874.
IznIo teorIju o tome da su takozvane hamatske hIjerogIIIske natpIse, kako su Ih prvo bIII
nazvaII, ostavIII HetItI, no njegove su tvrdnje jednostavno bIIe IgnorIrane. 1879. je godIne
brItanskI orIjentaIIst ArchIbaId Henry Sayce uoIo da su natpIsI u 8oaz Kyu I YazIkayI,
koje je bIo otkrIo TexIer, I tzv. hamatskI natpIsI otkrIvenI kIIometrIma daIeko u SIrIjI I
drugdje, pIsanI IstIm pIsmom. 1880. je godIne u jednom predavanju objavIo da su tI natpIsI
pIsanI IstIm pIsmom I da su Ih napIsaII HetItI. OsIm na bIbIIjske podatke, Sayce se osIanjao I
na nedavno otkrIvene egIpatske I asIrske Izvore kojI su govorIII o monom narodu kojI je
prebIvao u dravI H attI. Sayce je doao do IstIh zakIjuaka kao I WrIght, aII su njegovI
zakIjucI, premda nI njemu nIsu povjerovaII, barem bIII ozbIIjno razmotrenI, za razIIku od
WrIghtovIh.
NjIhova je hIpoteza dobIIa dodatnu teInu svega 7 godIna posIIje, kada je 1887. u
EgIptu, u TeII eI AmarnI, naen arhIv egIpatskoga Iaraona AmenoIIsa V Ehnatona. Ondje je
ve Iz akadskIh spIsa bIIo jasno da je hetItska drava u 2. tIsuIjeu prIje KrIsta ImaIa vanu
uIogu u meunarodnoj poIItIcI, a osIm toga, naena su I dva egIpatska pIsma vIadaru tada

4
HetItsko se <> Ita kao [s]. PosIjedIca je ovakova pIsanja to to su HetItI za svoj gIas, kojI se
najvjerojatnIje Izgovarao kao [s], rabIII kIInopIsne znakove koje su AkaanI rabIII za svoje ]].
11
nepoznate drave Arzawe, pIsana kIInopIsom, tada ve potpuno ItIjIvIm (njIme je pIsan I
tada ve odavno poznat akadskI), na dotada nepoznatu jezIku. NorvekI je orIjentaIIst ]. A.
Knudtzon, zajedno s koIegama Sophusom 8uggeom I AIIom Torpom, 1902. IznIo hIpotezu
da je jezIk ArzawskIh pIsama IndoeuropskI
5
. No kako ta hIpoteza nIje bIIa osnovana na
posve vrstIm dokazIma, naIa se je na udaru mnogIh (pogotovu poznatoga
mIadogramatIara HIrta). PrItIsnut mnogobrojnIm krItIkama, Knudtzon se je svoje teorIje
odrekao u svojem radu o tabIIcama naenIm u TeII eI AmarnI 1915. godIne. ronIjom
sudbIne, upravo je te godIne 8edIch Hrozny dokazao nedvojbenu prIpadnost hetItskoga
IndoeuropskIm jezIcIma.
1906. su poeIa Iskopavanja u 8oaz Kyu koja je vodIo njemakI orIjentaIIst Hugo
WInckIer. On je napravIo vIe tete nego korIstI svojIm nemarnIm Iskopavanjem u H attuI, aII
je njegovo Iskopavanje urodIIo barem dvjema dobrIm stvarIma Iako WInckIera, kao
asIrIoIoga, nIsu zanImaII tekstovI na tada nepoznatu jezIku (hetItskom), I Iz akadskIh je
tekstovu, ondje naenIh, bIIo posve jasno da se u 8oaz Kyu doIsta naIaze tragovI H attue,
odnosno H attuaa, hetItske prIjestoInIce
6
. Takoer, tekstovI su tabIIca naenIh ondje ubrzo
zatIm objavIjenI u Njemakoj to je 1915. omoguIIo ekomu orIjentaIIstu 8edIchu
Hroznomu da dokae da je hetItskI IndoeuropskI jezIk, to je nedugo zatIm bIIo I prIhvaeno
u cIjeIoj znanstvenoj zajednIcI.

HetItskI jezIk I pIsmo HetItskI jezIk I pIsmo HetItskI jezIk I pIsmo HetItskI jezIk I pIsmo

HetItskI doIsta nIje bIIo teko odgonetnutI. 8Ijae pIsan kIInopIsom, kojI je tada ve
bIo potpuno poznat, rIjeI su bIIe jasno odvojene jedne od drugIh (to nIje sIuaj u dosta
starIh pIsama), a tekstovI su osIm toga bIII punI akadskIh I sumerskIh rIjeI, a I akadskI su I
sumerskI ve bIII potpuno poznatI jezIcI. ObIno se kao reenIca kojom je Hrozny konano
potvrdIo da je het. Ie. jezIk navodI:
nu NNDA-an ezzattenI watar-ma ekuttenI
deogramom je napIsana rIje NNDA, to na sumerskom znaI kruh. Im je rIje o kruhu,
Hrozny je IogIno pretpostavIo da bI Idua rIje mogIa bItI gIagoI sa znaenjem jestI I
doIsta, hetItsko ezz- naIIkuje na Ie. korIjen *h1ed- Istoga znaenja (hrv. je d-em, Iat. ed
Itd.). OsIm toga, gIagoI jestI traI uza se akuzatIv, a hetItsko je an neobIno sIIIIo na Ie.
akuzatIvnI nastavak (Ie. *-om, usp. Iat. um, gr. - I skr. am). Takoer, sIjedea je rIje
watar neodoIjIvo podsjeaIa na Ie. *wodr voda I na eng. water, a gIagoII su ezzattenI I
ekuttenI (za sIjedeI je bIIo oIto da znaI pItI s obzIrom da doIazI Iza rIjeI voda) Ima
nastavak ttenI kojI je bIIo Iako IdentIIIcIratI sa stInd. nastavkom 2. I. mnoIne thana (dakIe
reenIca gIasI: Kruh jedete (I) vodu pIjete). Kada je jo na drugIm tabIIcama naao kose
obIIke rIjeI watar, npr. C. jd. wetena III D. jd. wetenI, bIIo je jasno da je posrIjedI
nedvojbeno Ie. jezIk jer je tu u hetItskom jasno posvjedoena Ie. heterokIItska skIonIdba tj.

5
U sIuaju je ArzawskIh pIsama doIsta bIIa rIje o hetItskom. No zanImIjIvo je da su je na hetItskom
Iaraonu pIsao vIadar Arzawe gdje se govorIIo IuvIjskI (vjerojatno zato to njegovI pIsarI nIsu znaII
tadanjI meunarodnI dIpIomatskI jezIk akadskI). HIjerogIIIskI su natpIsI, o kojIma govorahu WrIght I
Sayce, bIII natpIsI na hIjerogIIIskom IuvIjskom, kojIm su se HetItI esto sIuIII u javnIm monumentaInIm
zapIsIma (hetItskIm su pIsaII druge stvarI, npr. gospodarske zapIse, zakone I sI.).
6
Shodno arheoIokIm tragovIma naene hetItske prIjestoInIce, Ime je dotadanjega 8oaz Kya posIIje
promIjenjeno u 8oaz KIe (dvorac u tjesnacu).
12
skIonIdba u kojoj u ImenIcama sr. r. u N.]A. stojI jedan gIas, a u kosIm padeIma drugI
(najee je to Izmjena *r]n kao ovdje), usp. npr. eng. water, aII vedskI vatten gdje je eng.
poopIo osnovu pragermanskoga N.]A., a vedskI osnovu pragerm. kosIh padea. S obzIrom
da je nemogue da bI ovakovo podudaranje bIIo posueno III sIuajno, jasno je bIIo da je
hetItskI Ie. jezIk.
HetItskI se je, kako ve rekosmo, pIsao kIInopIsom kojI su preuzeII od Akaana. No to
pIsanje nIje bIIo nImaIo jednostavno. KIInopIs je sIogovno pIsmo, to znaI da njIme nIsu
zapIsIvanI pojedInI gIasovI, nego sIogovI rIjeI npr. ta, ka, kan, a I sI. No osIm znakova za
sIogove, u hetItskom su postojaII I IdeogramI I determInatIvI. deogramI su bIII znakovI kojI
nIsu oznaavaII sIog, nego cIjeII pojam (kao hIjerogIIIskI znakovI). TakovI se IdeogramI (III
IogogramI) transkrIbIraju kao sumerske rIjeI pIsane veIIkIm sIovIma npr. Ideogram se za
kruh, kao to vIdjesmo, pIe NNDA (a nInda je sumerska rIje za kruh)
7
. DetermInatIvI
su bIII znakovI kojI se u hetItskom uope nIsu ItaII, onI su se pIsaII Ispred odreenIh rIjeI I
oznaavaII su kojoj skupInI pojmova prIpada sIjedea rIje (prImjerIce, estI bIjahu
determInatIvI: zemIja]drava, bog, ena Itd.). DetermInatIvI se u transkrIpcIjI
oznauju podIgnutIm veIIkIm sIovIma prIje rIjeI (opet tako da se u transkrIpcIjI rabI
sumerskoga rIje dotInoga znaenja, npr. sumerskom se rIjeju saI ena u transkrIpcIjI
pIe determInatIv za oznaavanje enskIh Imena). Tako determInatIv za zemIja]drava
pIemo kao
URU
to na sumerskom znaI upravo zemIja. Tako se npr. zemIja H attI u het.
pIe kao
URU
H a-at-tI. Dodatne probIeme stvara InjenIca da jedan znak moe ImatI I
sIogovno Itanje, a k tomu moe bItI I Ideogram I determInatIv, ovIsno o pojedInom sIuaju.
KIasIan je prImjer znaka kojI se rabI I za pIsanje sIoga ]an] I kao Ideogram za rIje bog
(DNCR) I kao determInatIv za pojam bog (prIje Imen bogova
DNCR
).
RIjeIma se, zapIsanIma Ideogramom, svejedno mogu prIdodatI gramatIkI nastavcI
pIsanI kIInopIsom, kao to vIdjesmo u sIuaju rIjeI NNDA-an gdje je Ideogramu za kruh
prIdodano kIInopIsom nastavak an za akuzatIv jednIne. stovjetan naIn pIsanja naIazImo u
suvremenom japanskom gdje se takoer rabe kIneskI IdeogramI (kanjI) za oznaavanje
korIjena rIje, aII se gramatIkI nastavcI pIu sIogovnIm pIsmom (hIraganom).
OsIm ovIh probIema, dodatne je tekoe stvaraIa InjenIca da kIInopIs nIje bIo dobro
prIIagoen IonoIokomu sustavu hetItskoga jer se njIme nIje mogIo zapIsatI mnogo sIogova
obIIka CVC prImjerIce (sugIas-samogIas-sugIas), kojIma je hetItskI, kao Ie. jezIk, obIIovao.
Tako se je hetItska rIje kao ]spantskImI] IIjem (kao rtvu IjevanIcu) moraIa pIsatI I-pa-
an-za-kI-mI. stIh je probIema bIIo I u drugIm pIsmIma kojIma su pIsanI nekI Ie. jezIcI na
SredozemIju (npr. u mIkenskom grkom kojI je pIsan LInearom 8 III u keItIberskom kojI je
pIsan IberskIm pIsmom ta pIsma takoer nIsu mogIa zabIIjeItI dobro sugIasnIke skupIne
ovIh dvaju jezIka).

VanIjI spomenIcI hetItskoga jezIka VanIjI spomenIcI hetItskoga jezIka VanIjI spomenIcI hetItskoga jezIka VanIjI spomenIcI hetItskoga jezIka

KAPADOK]SKE TA8LCE (19. st. pr. K.) prvI pIsanI trag anatoIIjskIh jezIka. To su
staroasIrske gospodarske tabIIce u kojIma su AsIrcI u svojIm trgovakIm koIonIjama
zapIsIvaII s kIm sve trguju. Sm je spomenIk napIsan staroasIrskI, aII se on u njem javIja jako
puno anatoIIjskIh Imena (hetItskIh, IuvIjskIh Itd.).

7
Rjee se umjesto sumerskoga upotrebIjava IatInskI.
13

NATPS KRAL]A ANTTE (ANTTAA) (18. st. pr. K.) prvI pravI jezInI spomenIk anatoIIjskIh
jezIka. HetItskI se kraIj AnItta u njem hvaII kako je zauzeo I unItIo grad H attuu I zatIm ga
zauvIjek prokIeo (to njegovI nasIjednIcI nIsu shvatIII pretjerano ozbIIjno pa su dotInI grad
uInIII svojom prIjestoInIcom). AnItta u natpIsu veIIa sebe, svoje pobjede I boga kojI mu je u
njIma pomagao - Tarh unu (Tarh unaa). NatpIs je kraIja AnItte najstarIjI sIgurno datIran zapIs
na Ijednom Ie. jezIku.

H ATTUL]EV ANAL (16. st. pr. K.) zapIsI hetItskoga kraIja H attuIIIja . kojI je u njIma
opIsao sve bItne dogaaje kojI su se dogaaII za njegove vIadavIne. ObIaj su pIsanja anaI
preuzeII od njega I kasnIjI hetItskI vIadarI.

TELPNUOVA OPORUKA (15. st. pr. K.) hetItskI je kraIj TeIIpInu u svojoj oporucI-ustavu (a
ovaj se dokumenat nazIva prvIm ustavom u svjetskoj povIjestI) pokuao uspostavItI pravIIa
po kojIma e se nasIjeIvatI kraIjevska vIast eda ne bI doIazIIa ubudue do krvoproII I
nered u borbama za vIast (to mu dakako nIje uspjeIo). OsIm toga, u dokumentu se govorI
o povIjestI hetItskoga kraIjevstva I o vIadavInI samoga TeIIpInua.

MURL]EV ANAL (14. st. pr. K.) anaII u kojIma je kraIj MurIII . opIsao vIadavInu svoju I
svojega oca uppIIuIIume.

MURL]EVE MOLTVE (14. st. pr. K.) moIItve koje je takoer sastavIo kraIj MurIII . kojI je
bIo jako poboan. Vjerovao je da bogovI kanjavaju Ijude zbog njIhovIh propusta kojI se
mogu IskupItI usrdnIm moIItvama. Pogotovu se moIIo bogovIma za pomo protIv kuge koja
je pustoIIa hetItsko kraIjevstvo desetIjeIma.

H ATTUL]EVA AUTO8OCRAF]A (13. st. pr. K.) autobIogaIIja kraIja H attuIIIja ., to je prva
autobIograIIja u povIjestI svjetske knjIevnostI. Njegova je autobIograIIja zaudno Iskrena I
bez pretjerane hvaIIsavostI, Inae tIpIne za onodobna djeIa, moderna I jako osobna tona.

P]ESMA HETTSKH VO]NKA najstarIja pjesma na nekom Ie. jezIku. RIje o starohetItskoj
kratkoj pjesmI za koju pIsar IzrIIto navodI da ju pjevaju hetItskI vojnIcI.

PovIjest HetItske drave PovIjest HetItske drave PovIjest HetItske drave PovIjest HetItske drave

NIje jasno kojIm su putem IndoeuropskI AnatoIjanI doII u svoju novu postojbInu, aII
od najranIjIh vremena nema IzravnIh tragova u HetIta o kakovoj god povIjesnoj seobI.
NatpIs nam kraIja AnItte govorI o PIthanI, vIadaru Kuare, kojI je zauzeo grad Neu
(Kane), prvu hetItsku prIjestoInIcu po kojoj su smI HetItI nazIvaII I svoj jezIk (neIII).
PIthanIn je sIn kraIj AnItta kojI je zauzeo I razorIo H attuu u 18. st. pr. K.
140 godIna posIIje, u 16. st. pr. K., hetItskI kraIj ustanovIjava svoju novu prIjestoInIcu
u H attuI (H attuau) I uzIma Ime H attuIII ovjek Iz H attue. HetItI su sada stanovnIcI
zemIje H attI po kojoj danas I nose Ime. NegdanjI su stanovnIcI te zemIje HatIjcI asImIIIranI,
a njIhov je jezIk zadran samo kao obrednI jezIk kod HetIt (to Isto bIjae jedno od sredstava
asImIIacIje).
14
KraIj je MurIII . bIo veIIkI osvaja. Njegovo je osvajanje 8abIIona u 16. st. jedan od
najveIh dogaaju u hetItskoj povIjestI, aII nIje Imao prIIIke dugo u tome uIvatI. CIave ga je,
kao I Agamemnona, doIa vIastIta ena po povratku u H attuu. VIadavIna je sIjedeIh
nekoIIko vIadara protekIa bez veIh dogaaja.

HetItsko kraIjevstvo


KraIj je TeIIpInu (15. st.) ostao zapamen po svojoj, ve spomenutoj, oporucI. On je
bIo mIroIjubIv, dobrostIv I bIag kraIj. Nakon njegove smrtI, suprotno tenjama IzraenIm u
njegovoj oporucI, zemIjom poInju buktatI dInastIke borbe I neredI, a stIu ju I vanjskI
neprIjateIjI.
KraIj je uppIIuIIuma u 14. stoIjeu vratIo staru snagu hetItskoj dravI. On je posve
unItIo hurIjsku dravu MItannI I zauzeo veIIka podruja sve do PaIestIne, ukIjuujuI I
najveI dIo dananje SIrIje. Za njegove je vIadavIne poeIa veIIka poast koja je haraIa
HetItskom dravom, a koja je na kraju pokosIIa I samoga uppIIuIIumu.
Njegov je sIn MurIII . porazIo dravu Arzawu
8
I uspjeno ratovao na jo nekoIIko
mjesta u dravI. Za vIadavIne je njegova sIna MuwataIIIja doIo do zaotrenja sukoba s
EgIptom I MuwataIII se je oko 1290. pr. K. sukobIo kod grada Kadea u SIrIjI s egIpatskIm
Iaraonom Ramzesom . I, po svoj prIIIcI, ondje I pobIjedIo. Nakon toga su HetItI I EgIpanI
skIopIII dugotrajan mIrovnI sporazum. MuwataIII je Iz nepoznatIh razIoga premjestIo hetItsku
prIjestoInIcu Iz H attue na nepoznato mjesto negdje na jugu.
H attuIII je . na prIjestoIje doao nezakonIto, ukIonIvI svojega neaka. Poznat je
kao pIsac autobIograIIje, skIopIo je dugotrajan mIr s Ramzesom ., kojega je ak I posjetIo u
EgIptu, I uvrstIo HetItsku dravu.
Njegov je sIn TudhaIIya V. ostao zapamen po donoenju veIIkoga broja vjerskIh
propIsa (reIjeII Iz YazIkaye potjeu Iz njegova vremena). Ratovao je, kao I svI hetItskI
kraIjevI, s dIvIjIm sjevernIm narodom Cagama te je nametnuo trgovInskI embargo AsIrcIma
nakon to su ovI napaII neke pogranIne hetItske posjede.

8
Koja je IzgIeda u bunI protIv HetIt ImaIa grku potporu pa je nakon poraza arzawskI kraIj UnhazItI
(UnhazItI), InI se, s kraIjevskom obIteIjI pobjegao u Crku (Ahh Iyawu, vIdI pogIavIje CrcI u hetItskIm
IzvorIma).
15
Oko 1200. godIne, H attuu su, kao I veIIk dIo ostaIoga 8IIskoga stoka, pregazIII
zagonetnI barbarskI NarodI s mora kojI su unItIII I MIkenu u Crkoj, UgarIt u SIrIjI, a
EgIpat se je jedva obranIo od njIh (vIdI Dodatak: NarodI s mora) Propast je nekada mone
HetItske drave bIIa nagIa I sve okoInostI vezane uz nju nIsu posve jasne.
16
3. ndoIranskI jezIcI 3. ndoIranskI jezIcI 3. ndoIranskI jezIcI 3. ndoIranskI jezIcI

ndoIranskI se jezIcI dIjeIe na trI grane: IndIjsku (IndoarIjsku), Iransku I nurIstansku
(kaIIrsku). PosvjedoenI su prvI put negdje oko sredIne 2. tIsuIjea prIje KrIsta na 8IIskom
stoku. ndIjsku I Iransku granu InI puno modernIh jezIka dananje ndIje (hIndI, bengaIskI,
gudaratskI Itd.) I 8IIskoga stoka (perzIjskI]IarsI, kurdskI, aIganskI]pato Itd.). No
IndoarIjska su I Iranska grana posvjedoene I u 1. tIsuIjeu pr. K. starIm jezIcIma kao to su
vedskI I sanskrt u IndoarIjskoj granI I avestIkI I staroperzIjskI u Iranskoj granI. OsIm ove
dvIje grane, InI se da postojI I trea, zasebna grana IndoIranskIh jezIka nurIstanska, koju
InI 5 jezIka kojI se govore u sjeveroIstonom AIganIstanu. zdvajanje nurIstanskIh jezIka
kao posebne IndoIranske grane jo nIje opeprIhvaeno.

ndoarIjskI na starom 8IIskom I ndoarIjskI na starom 8IIskom I ndoarIjskI na starom 8IIskom I ndoarIjskI na starom 8IIskom Istoku stoku stoku stoku

Kada su 1887. u egIpatskom arhIvu u TeII EI AmarnI otkrIvena tzv. arzawska pIsma
(vIdI pogIavIje o otkrIu hetItskoga), otkrIvena je I prepIska egIpatskIh Iaraona s hurIjskom
dravom MItannI (v. opet pogIavIje o anatoIIjskIm jezIcIma). Kao to je otkrIe hetItskoga
uzbudIIo mnoge duhove, tako su se mnogI IznenadIII kada se shvatIIo da se vIadarI drave
MItannI zovu npr. Artatama III Artaumara kod kojIh se ne moe ne prImIjetItI sIInost s
ImenIma kasnIjIh perzIjskIh kraIjeva kao Artakserkso (usp. skr. r ta- pravda, IstIna).
Takoer su naena I osobna Imena kao ndaruta III ubandu koja posve odgovaraju vedskIm
ImenIma ndrota- I Subandhu-. Meu IskopanIm je pIoIcama u 8ogaz Kyu, 20-ak godIna
posIIje, meu ostaIIm, naen I ugovor hetItskoga vIadara uppIIuIIume I mItanskoga kraIja
MattIwaze (III KurtIvaze to je takoer IndoarIjsko Ime - kojI Ima sIavan gIas
9
) Iz 14. st. pr.
K. u kojem se na kraju mItanskI kraIj zakIInje bogovIma MItraIIu, ndaru, NaattIyannI I
ArunaIIu. To su oIto IndoarIjska boanstva MItra, ndra, Nsatye I Varun a. 8og je Varun a
samo IndoarIjsko boanstvo (ne javIja se u Iranskoj tradIcIjI).
HurIjac je KIkkuII Iz MItannIja napIsao na hetItskom prIrunIk o uzgoju konja. Kako su
konjI ve od samIh poetaka ImaII veIIko znaenje meu ndoeuropIjanIma, a u MItannIju se
poIovIcom 1. tIsuIjea pr. K. oIto naao jedan njIhov IndoarIjskI odvjetak, nIje neobIno da
se meu strunIm termInIma za uzgoj konja naIazI dosta IndoarIjskIh rIjeI. Tako se kao
nazIvI za udaIjenostI koje konjI moraju pretratI (od jedne, trI, pet, sedam I devet jedInIca
udaIjenostI) naIaze rIjeI aIkawartanna, gdje vIdImo stInd. eka- 1 < *aIka- to se ne
pokIapa sa staroperzIjskIm aIva- 1 I to opet upuuje samo na ndoarIjce, a ne na rance;
terawartanna ~ stInd. trayas 3; panzawartanna ~ stInd. paca 5; attawartanna ~ stInd.
sapta 7 I nawartana ~ stInd. nava 9. U drugom dIjeIu wartanna prepoznajemo stInd.
vartatI vrtjetI (usp. hrv. vr tjetI). OsIm toga, u hurIjskom Ima dosta posuenIca Iz
IndoarIjskoga, npr. u bojama za konje kao hur. papru-nnu]babru-nnu (-nnu]nnI je est
hurIjskI suIIks u ovIm posuenIcama) ~ stInd. babhr- sme (s tIm je srodno hrv. da bar <
*babar kojI je Ime dobIo po svojoj bojI), hur. parIta-nnu ~ stInd. paIIta- sIv, hur. pInkara-
nnu ~ stInd. pIngaIa- ukast Itd. OsIm toga, usp. hur. marya-nnu- pIemI; ratnIk na
bojnIm koIIma ~ stInd. marya- mIadI, hur. manI-nnu ~ stInd. man I- ogrIIca (usp. stsI.
monIsto ogrIIca, eng. mane grIva Itd.), hur. maka-nnI ~ stInd. magha- dar Itd.

9
Usp. KurtI-waza [gurtI-vaa] sa skr. vaca- gIas, Iat. ux Itd.
17
Kako rekosmo, oIto je da je u sIuaju ovIh rIjeI posrIjedI upravo staroIndoarIjskI, a
ne staroIranskI, kao to se vIdI po bogu Varun I, broju aIka- Itd. Kako u nama poznatIm
IndoarIjskIm jezIcIma Iz ndIje ne naIazImo nIkakovIh hurIjskIh posuenIca III posuenIca Iz
drugIh bIIskoIstonIh jezIka (anatoIIjskIh, semItskIh I sI.), jasno je da ndoarIjcI od kojIh su
posuene ove rIjeI u hurIjskI I hetItskI nIsu precI onIh ndoarIjaca kojI su posIIje doII u
ndIju. OIto je da se je u odreenom trenutku skupIna ndoarIjaca bIIa odvojIIa od svoje
matIce (koja je posIIje produIIa sve do ndIje) I doIa do MItannIja gdje su, po starom
dobrom Indoeuropskom obIaju, nametnuII sebe kao vojno pIemstvo (maryannu), odnosno
vIadajuI sIoj. No onI su u MItannIju ostaII samo tanak arIstokratskI, vIadajuI sIoj kojI je
zadrao svoje stare bogove (ndru, MItru, Varun u Itd.) I Imena (veIna mItanskIh pIemIa I svI
mItanskI vIadarI Imaju IndoarIjska Imena), a Inae su asImIIIraII sa svojIm hurIjskIm
podanIcIma. NI njIhov jezIk nIje dugo opstao, a od njega su ostaIe samo posuenIce u
hurIjskom, ponajvIe strunI termInI vezanI uz uzgoj konja I vjerske obrede (uz ve
spomenuta osobna Imena).

ndoarIjskI (IndIjskI) jezIcI ndoarIjskI (IndIjskI) jezIcI ndoarIjskI (IndIjskI) jezIcI ndoarIjskI (IndIjskI) jezIcI
10


ndoarIjskI se jezIcI kronoIokI dIjeIe na staroIndIjske, srednjoIndIjske I novoIndIjske
jezIke. StaroIndIjskI su jezIcI vedskI, najstarIjI I najarhaInIjI IndIjskI (a I uope
IndoeuropskI) jezIk, jezIk Ved te mIaI, ureenI jezIk sanskrt (sam -skr ta- ureen,
pravIIan, ugIaen) kojI I danas uIva ugIed IndIjskoga IatInskoga, jezIka kuIture I
obrazovanja. SrednjoIndIjskI se jezIcI jo nazIvaju I prakrtIma (pr-kr ta- Izveden) to su
npr. paII, aurasenI, maharatrI Itd. NovoIndIjskI su jezIcI npr. hIndI (III hIndskI, najveI I
najprostranjenIjI u dananjoj ndIjI), bengaIskI, sIndhI Itd.

VedskI VedskI VedskI VedskI - vedskI je jezIk svetIh IndIjskIh spIsa Ved (Veda znanje ~ stsI. vdtI znatI,
njem. wIssen) koje su stoIjeIma, gotovo nepromIjenjene (kao svetI se tekstovI nIsu smjeII
mIjenjatI I tomu je posveIvano mnogo pozornostI), prenosIIe usmenIm putem. Ne zna se
tono kada su najstarIjI dIjeIovI Ved nastaII vjerojatno u 2. poIovIcI 2. tIsuIjea pr. K., ne
kasnIje od 1200. g. pr. K. Vede Imaju 4 dIjeIa (zbIrke sam hIte): Rgveda (r c kItIca),
Smaveda (sman napjev), Yajurveda (yajus prozna Izreka uz obrednu rtvu, yajate
rtvovatI sI) I Atharvaveda (atharva- sveenIk). KnjIevnost na vedskom traje od otprIIIke
12. do 4. st. pr. K.
Rgveda je najstarIja I najarhaInIja, pa prema tome I najvanIja za IndoeuropeIstIku.
Ona se sastojI od 10 knjIga III krugova (mand aIa krug]knjIga) I sadrI 1028 hImana (skta
- hImna) I veIIInom odgovara 8IbIIjI. NajstarIje su mand aIe od . do V. VeInu hImana u
RgvedI Ine pohvaIe I moIItve bogovIma ndrI, AgnIju bogu Ognju (~ hrv. o ganj), Varun I,
MItrI Itd.
11


10
Kako se u ndIjI govore I neIe. jezIcI (dravIdskI, austroazIjskI) kojI se takoer mogu zemIjopIsno
odreIvatI kao IndIjskI jezIcI, nazIv je IndoarIjskI neto precIznIjI jer je po njem odmah jasno da
govorImo o Ie. IndIjskIm jezIcIma. NazIvom su rya- pIemenIt sebe nazIvaII I starI ndoarIjcI I rancI
(od toga nastaje I dananjI nazIv drave ran). rancI su dakIe ArIjcI, jednako kao I ndoarIjcI, aII u
njIhovu sIuaju nema potrebe to IstIcatI.
11
VIe o tome vIdI u ]eI 1987.
18
Rgveda je sastavIjena dok su ndoarIjcI jo prebIvaII u podruju Pajb u
sjeverozapadnoj ndIjI I u njoj se meu ostaIIm govorI I o borbama s tamnoputIm
domorodcIma. PrIje se je smatraIo da su tI tamnoputI rgvedskI domorodcI zapravo
prastanovnIcI ndIje kojI su ondje IvjeII prIje doIaska IndIjskIh ArIjaca. U ndIjI je u 3. I 2.
tIsuIjeu pr. K., prIje doIaska ndoeuropIjana, cvaIa veoma razvIjena cIvIIIzacIja, pogotovu u
Pajbu u dvama najveIm gradovIma Mohenjo Daro I Harapp. Danas se zna da je ta
cIvIIIzacIja bIIa propaIa prIje doIaska ndoarIjca, najvjerojatnIje zbog kIImatskIh promjena. T
nam je IndIjska doIInska cIvIIIzacIja III cIvIIIzacIja Mohenjo Daro, ostavIIa I jo nedeIIrIrane
tekstove. Mogue je, Iako nedokazano, da je jezIk natpIs IndIjske doIInske cIvIIIzacIje
povezan s dravIdskIm jezIcIma neIe. porodIcom jezIka kojI se danas govore ugIavnom na
jugu ndIje. PretpostavIja se da se neko govorahu u cIjeIoj ndIjI, aII da Ih je doIazak
ndoarIjca potIsnuo prema jugu. PoznatIjI su dravIdskI jezIcI npr. tamIIskI, kannada,
maIajaIamskI, teIugu Itd.
12

Smaveda I Yajurveda su mIae I spjevane na osnovI Rgvede (gotovo je sav tekst
Smavede Izveden Iz rgvedskoga). Smaveda je zbIrka obrednIh napjeva, a u Yajurveda
govorI o rtvenIm obredIma. Atharvaveda je najmIaa I ona je zbIrka sveenIkIh Izreka I
zakIInjanja.
Svaku zbIrku, sam hItu, prate I mIaI proznI komentarI brhman e kojI tumae njIhovu
obrednu upotrebu. One govore o obredIma I dogmama vedske reIIgIje. TajnIjI nauk o
obredIma Iznose ran yake, jo mIaI tekstovI, tako nazvanI jer su se navodno moraIe
prouavatI u umama. UpanIade (upanIadI) moraIno-IIIozoIskI tekstovI, svetI IIIozoIskI
spIsI, kojI doIaze na kraju ran yak I s njIma su povezanI. OnI su I temeIj kasnIje IndIjske
IIIozoIIje. NajmIae su stre saetI prIkazI pravIIa vedske reIIgIje. Svaku Vedu dakIe Ine
sme sam hIte (zbIrke), koje prate mIaI dIjeIovI - brhman e, ran yake, upanIade I stre.
Stre su pIsane na najmIaem vedskom Izmeu 6. I 4. st. pr. K.

Sanskrt Sanskrt Sanskrt Sanskrt sanskrt je mIaI staroIndIjskI jezIk, IndIjskI IatInskI, jezIk kIasIne IndIjske
knjIevnostI I kuIture. KIasInI je sanskrt Iz sredInI 1. tIsuIjea pr. K. opIsao veIIkI IndIjskI (I
svjetskI) gramatIar Pn InI (5.]4. st. pr. K.). Sanskrt je jako sIIan vedskomu, premda manje
arhaIan, aII nIje Izravan potomak vedskoga jer je nastao na osnovI staroIndIjskIh dIjaIekata
bIIskIh, aII ne I IstovjetnIh, vedskomu. VedskI se I sanskrt objedInjuju nazIvom staroIndIjskI.
Na sanskrtu su nastaIa goIema djeIa, koja su nastajaIa stoIjeIma, epovI Mahbhrata
(nastao Izmeu otprIIIke 5.]4. st. pr. I 4. st. po K.) I Ramyan a (Izmeu otprIIIke 4.]3. st. pr.
I 3.]4. st. po K.). Mahbhrata se sastojI od 18 knjIga I preko 200 000 stIhova te je tako 8
puta vea od IIjade I OdIseje zajedno I najvee djeIo svjetske knjIevnostI uope. Prema
predajI, autor je djeIa sIIjepI Vjasa, a okosnIca I najstarIjI dIo Mahbhrate govorI o borbI
dvaju bhratskIh pIemena za vIast. No u ep je umetnuto I mnogo dIjeIova kojI su sIabo III
nIkako povezanI s okosnIcom radnje borbom u pIemenu 8hrata. Od takovIh je umetaka
poznat samostaInI umetnutI ep Pjesma o kraIju NaII I 8hagavadgt Pjesma o
boanskome - najvrednIjI moraIno-IIIozoIskI spIs umetnut u Mahbhratu.
Od kasnIjIh djeIa na sanskrtu vaIja spomenutI Pacatantru PetoknjIje Iz 3. stoIjea
po K. jednu od najvanIjIh svjetskIh zbIraka prIpovIjedaka. U 5. je st. po K. IvIo

12
VIe o dravIdskIm jezIcIma vIdI u MatasovI 2001: 146-8.
19
najpoznatIjI IndIjskI dramatIar KIIdsa Ija je najpoznatIja drama akuntaI kojom je
oduevIjen bIo I Coethe.

SrednjoIndIjskI jezIcI SrednjoIndIjskI jezIcI SrednjoIndIjskI jezIcI SrednjoIndIjskI jezIcI najstarIjI su (datIranI) zapIsI na IndoarIjskom (ne I najstarIjI tekstovI!
to su Vede, koje su zapIsane prIIIno kasno) natpIsI kraIja Aoke Iz 3. stoIjea prIje K. pIsanI
na raznIm prakrtIma. Aoka je bIo budIst I gorIjIvo ga je pokuavao proIrItI u ndIjI koja je
tada bIIa podIjeIjena Izmeu budIzma I rane verzIje hInduIzma. Na kraju to Irenje budIzma
nIje uspjeIo jer je budIzma konano Iz mjesta njegova nastanka, ndIje, nestaIo Iako se u
meuvremenu proIrIo na TIbet, ndokInu, KInu, ]apan Itd. Aoka je budIzam nastojao
proIrItI poIItIko-vjerskIm pamIIetIma I natpIsIma na tadanjIm govornIm jezIcIma
prakrtIma.
Od srednjoIndIjskIh je jezIka najpoznatIjI I najstarIjI paII (pII crta, tekst), jezIk
budIstIkIh spIsa. Na paIIju postojI bogata knjIevnost, a kao jezIk se budIzma posIIje
proIrIo I Izvan ndIje. Vano je napomenutI da je paII bIo IskIjuIvo knjIevnI, a ne govornI
jezIk.
Od prakrt jo moemo spomenutI jezIke aurasenI (aurasen), maharatrI
(mhrst r), magadhI (mgdh), ardhamagadhI (ardhamgdh), pajaI (paIc) Itd. PrakrtI
se, meu ostaIIm, javIjaju u kIasInIm sanskrtskIm dramama kao jezIcI kojIma govore puanI.
aurasenI se je govorIo na sjeverozapadu ndIje, oko grada Mathure u podruju
urasena I od svIh je prakrta genetskI najbIII dIjaIekatnoj osnovIcI sanskrta.
MaharatrI se je govorIo na Dekanskom poIutoku, dakIe u junoj ndIjI. Poznat je po
knjIevnostI na njem pIsane s poetka nove ere. PosIuIo je kao uzor drugIm prakrtskIm
knjIevnIm jezIcIma.
]ezIk se je magadhI govorIo u dananjem 8Iharu u Istonoj ndIjI (tadanjem
MagadhIju). Na njem takoer postojI knjIevnost s poetka nove ere.
SrednjoIndIjskI su se jezIcI, meu ostaIIm, pIsaII I pIsmom brhm, poznatIm od 4. st.
pr. K. (njIme su pIsanI I nekI AokInI natpIsI). PIsmo je nastaIo vjerojatno koje stoIjee prIje
od kojega sjevernosemItskoga pIsma (moda IenIkoga), aII sm nastanak nIje potpuno
jasan (brhm je potIsnuo drugo staro IndIjsko pIsmo kharost h, kojIm se pIsaIo na
sjeverozapadu ndIje, a takoer je nastaIo od kojega semItskoga pIsma, vjerojatno
aramejskoga). Od brhmja je, uz mnoga druga kasnIja IndIjska I IzvanIndIjska pIsma,
nastaIo pIsmo ngar, od kojega se u 11. stoIjeu razvIIo danas najrasprostranjenIje IndIjsko
pIsmo - devangar kojIm se danas pIe sanskrt, a od suvremenIh jezIka hIndskI. Od raznIh
su IndIjskIh pIsama, potomaka brhmja, nastaII I tIbetsko, burmansko, tajsko, kmersko,
javansko I druga pIsma Irom AzIje.

NovoIndIjskI jezIcI NovoIndIjskI jezIcI NovoIndIjskI jezIcI NovoIndIjskI jezIcI najveI je novoIndIjskI jezIk hIndI (hIndskI) kojIm govorI 366 mIIIjuna
govornIka, a s govornIcIma hIndskoga kao drugoga jezIka I 487 mIIIjuna IjudI (hIndskI Ima
sIubenI status u ndIjI). HIndskI je genetsko-dIjaIektoIokI gIedano IstI jezIk kao I urdskI,
sIubenI jezIk PakIstana, pa se zajedno nazIvaju hIndustanskIm. CovornIcI su hIndskoga
hInduIstI I nasIjeduju IndIjsku, sanskrtsku batInu to se vIdI po brojnIm sanskrtskIm
posuenIcama u hIndskom. S druge strane, govornIcI s urdskoga musIImanI I osIanjaju se na
arapsko-perzIjsko musIImansko nasIjee to se vIdI po brojnIm posuenIcama Iz arapskoga
I perzIjskoga. HIndI su I urdu strukturaIno IstI, aII se odIIkuju razIIItIm kuIturnIm IeksIkom I
pIu se razIIItIm pIsmIma urdu arapskIm, a hIndI devangarjem. NeodoIjIvo se namee
20
usporedba s gotovo Istovjetnom sItuacIjom Izmeu hrvatskoga I srpskoga na naIm
prostorIma.
NovoIndIjskI se jezIcI mogu jednostavno podIjeIItI na sjevernoIndIjsku skupInu koju
Ine svI novoIndoarIjskI jezIcI u ndIjI, PakIstanu, 8angIadeu I NepaIu, na Iankansku skupInu
u kojoj se samo sInhaIskI (sInhaIekI) jezIk na rI LancI te na romsku skupInu u koju uIaze
svI romskI (cIganskI) jezIcI I dIjaIektI.
U sjeveroIndIjske jezIke uIaze, meu ostaIIma, osIm hIndskoga I urdua, jo I sIndhI III
sIndskI (u PakIstanu), pandapskI u Pandabu (Pajbu), gudaratskI u Cudaratu na
sjeveroIstonoj obaII ndIje, radastanskI u Radastanu (Iznad Cuderata, a Ispod Pandaba),
bIharskI u 8Iharu na Istoku ndIje (I dIjeIom u 8angIadeu I NepaIu), orIjskI u OrIsI (Ispod
8Ihara), bengaIskI u 8angIadeu I ndIjI, asamskI (u Asamu dIjeIu ndIje ukotvIjenu Iza
8angIadea), maratskI]marathI u MaharatrI, nepaIskI u NepaIu Itd.
SInhaIskI se na rI LancI odvojIo od ostaIIh IndoarIjskIh jezIka prIje 2 500 godIna I
zato InI posebnu skupInu. Na rI LancI se jo govorI I dravIdskI tamIIskI, a sInhaIskom je
bIIzak sIubenI jezIk MaIdIvskIh Otoka maIdIvskI.
RomI su se Iz ndIje seIIII u vIe navrata tIjekom prvoga tIsuIjea po K. I danas Ih Ima
posvuda. Oko 10. st. su doprII do 8aIkana, preko rana gdje su dugo prebIvaII, odakIe su se
proIrIII po cIjeIoj EuropI. NjIhovI bI se dIjaIektI zapravo mogII sIobodno nazIvatI I jezIcIma,
nIsu meusobno razumIjIvI, a redovno su pretrpjeII I goIem utjecaj jezIka drave u kojoj
govornIcI dotInoga dIjaIekta]jezIka Ive.

























21
NovoIndIjskI jezIcI




ranskI jezIcI ranskI jezIcI ranskI jezIcI ranskI jezIcI

ranskI se jezIcI kronoIokI dIjeIe na staroIranske, srednjoIranske I novoIranske
jezIke, a genetskI na zapadnoIranske I IstonoIranske jezIke.

zapadnI IstonI
staroIranskI staroperzIjskI avestIkI
22
medIjskI skItskI

srednjoIranskI

pehIevI (srednjoperzIjskI)
partskI
hotansko-sakanskI
sogdIjskI
horezmIjskI
baktrIjskI

novoIranskI
(novo)perzIjskI (IarsI)
kurdskI
baIuI
osetskI
jagnopskI
aIganskI (pato)

NajstarIje tragove IranskIh jezIka naIazImo u zapIsIma pojedInIh IranskIh Imena u
asIrskIm I babIIonskIm tekstovIma.

AvestIkI AvestIkI AvestIkI AvestIkI - -- - kao nI u sIuaju IndIjske grane, nI u Iranskoj se granI najstarIjI tekstovI ne
pokIapaju s najstarIjIm zapIsIma. NajstarIjI su tekstovI IranskIh jezIka avestIkI, nastaII
negdje poetkom 1. tIsuIjea pr. K., aII prenoenI usmeno, sve dok nIsu konano zapIsanI
Istom u 3.]4. st. pr. K.
AvestIkI je, premda Iz neto kasnIjega doba, arhaInou u mnogoem ravan
vedskomu. Na njem su zapIsanI svetI tekstovI mazdaIzma (zoroastrIzma) Avesta. OsnIva je
te nove reIIgIje bIo Zarautra (Zaratustra) negdje u prvoj poIovIcI 1. tIsuIjea prIje K.
NajstarIjI se dIo Aveste zove C, a jezIk se kojIm su Cthe pIsane zove gth-avestIkI I
predstavIja najarhaInIju Iazu toga jezIka (kao to rgvedskI jezIk predstavIja najarhaInIju
Iazu staroIndIjskoga). Cthe je prema predajI spjevao sm prorok Zaratustra kojI je
reIormIrao staru Iransku poIIteIstIku reIIgIju bIIsku onoj vedskoj u duaIIstIkI mazdaIzam
(kojI se dodue moe smatratI I monoteIstIkIm) u kojem postojI dvojstvo Izmeu Ahura
Mazde I njegova protIvnIka AhrImana. Avesta je, kako rekosmo, kao I Vede, prenoena Isprva
usmeno. MIaI su dIjeIovI Aveste, kao Yat I VIdevdd, pIsanI tIjekom 1. tIsuIjea pr. K. na
mIaem avestIkom jezIku. PrIjevod je jednoga dIjeIa Aveste na pehIevI (srednjoperzIjskI),
zajedno s mIaIm komentarIma, poznat pod Imenom Zend-Avesta.
Avesta je bIIa sveta knjIga u ranu sve do doIaska Arapa I IsIama. U 7. su se stoIjeu
mnogI zoroastrIjancI pod njIhovIm prItIskom poeII povIaItI prema Istoku da bI na kraju
zavrIII u ndIjI gdje se Avesta ouvaIa do 17.]18. stoIjea kada je gIas o njoj konano doao
do Europe. Danas zoroastrIjancI u ndIjI, poznatIjI kao parsI, Ive ugIavnom u 8ombaju I
okoIIcI I govore gudaratskI.

StaroperzIjskI StaroperzIjskI StaroperzIjskI StaroperzIjskI to je jezIk zapIsan Izmeu 6. I 4. stoIjea prIje K. za vrIjeme vIadavIne
AhemenId. NajvIe je natpIsa (pIsanIh kIInopIsom preuzetIm od AsIraca) Iz vremena cara
DarIja (drayavahu) I njegova sIna Kserksa (ayra). KIInopIs je deIIrIran poetkom 19. st.
ba pomou staroperzIjskoga (jer su svI njIhovI natpIsI bIII vIejezInI).
NajpoznatIjI je spomenIk staroperzIjskoga natpIs Iz 8ehIstuna (8agastna mjesto
bogova
13
), bIIzu dananjega grada Hamadna (stara Ekbatana) u ranu, Iz 521. g. pr. K. Taj
je dug natpIs, ukIesan na stIjenI na vIsInI od 50 m od tIa, pIsan na staroperzIjskom,
akadskom I eIamskom (neIe. jezIku staroga zapadnoga rana, govorIo se je od 3. tIsuIjea

13
Stperz. je baga- srodno s hrv. bo g (to je vjerojatno IranIzam u sIavenskom), a -stn mjesto, zemIja
(usp. Istan u PakIstan, AIganIstan, UzebkIstan Itd.) etImoIokI odgovara hrv. stn.
23
pr. K. do poetka nove ere, kojI nekI povezuju s dravIdskIm jezIcIma u ndIjI). PostavIjanje je
natpIsa naredIo perzIjskI vIadar DarIje kojI se u njem hvaII svojIm ratnIm pothvatIma.

Od ostaIIh staroIranskIh jezIka, medIjskI nam je poznat samo po onomastIcI,
posuenIcama u staroperzIjskom I po pojedInIm rIjeIma zapIsanIma u grkIm I drugIm
tekstovIma. MedIjskI se govorIo u dananjem sjevernom ranu, jugozapadno od KaspIjskoga
jezera. SkItskI je, jezIk SkIt kojI su IvjeII na veIIkIm prostranstvIma sjeverno od Crnoga
mora, zabIIjeen samo pojedInIm rIjeIma u grkIm tekstovIma
14
. Ostatak su SkIt na
Kavkazu dananjI OsetI.

SrednjoIranskI jezIcI SrednjoIranskI jezIcI SrednjoIranskI jezIcI SrednjoIranskI jezIcI srednjoperzIjskI je jezIk (pehIevI]pahIavI) dobro povjedoen Izmeu 3.
I 8. st. po K. 8Ijae sIubenIm jezIkom rana (prvotno samo u junom dIjeIu dananjega
rana) te zoroastrIzma I manIheIzma. PehIevI nasIjeduje staroperzIjskI, a od njega nastaje
novoperzIjskI (IarsI).

SrednjoIranskI jezIcI


PartskI se je govorIo do kraja 1. tIsuIjea po K. juno od KaspIjskoga jezera. PartIja
je bIIa neko vrIjeme samostaIna, a onda je potpaIa pod perzIjsku sasanIdsku vIast. PartskI je
posvjedoen ugIavnom manIhejskIm tekstovIma Iz 1. st.
SogdIjskI se govorIo na podruju dananjega UzbekIstana, KIrgIstana I Kazahstana
krajem 1. tIsuIjea po K. SogdIja je IeaIa na putu svIIe, a SogdIjcI su bIII dobrI trgovcI. ]ezIk

14
ZabIIjeeno je dosta skItskIh Imena I neto skItskIh rIjeI (Herodot). ranske su posuenIce u
sIavenskom zapravo posuenIce Iz skItskoga.
24
je posvjedoen u vjerskIm tekstovIma Izmeu 7. I 10. st. PotIsnue ga turkIjskI jezIcI posIIje,
no jedan se sogdIjskI dIjaIekat sauvao do danas kao jagnopskI jezIk.
HorazmIjskI se je jezIk govorIo Izmeu KaspIjskoga I AraIskoga jezera. Posvjedoen
je ve od 3.]2. st. pr. K., a najvIe se o njem zna Iz arapskIh zapIsa Iz 13.]14. st.
SakanskI je (hotansko-sakanskI) jezIk posvjedoen tekstovIma Iz Hotana u KIneskom
Turkestanu Iz 1. tIsuIjea. PIsao se IndIjskIm pIsmom brhm, razIIkuju se bItno njegova
rana I kasnIja Iaza, a govorIo se Istodobno kada I toharskI jezIcI, u njIhovoj neposrednoj
bIIzInI (kod TurIana). PostojaIo je vIe sakanskIh dIjaIekata.
8aktrIjskI se je jezIk govorIo Izmeu 2. (kada su zabIIjeeno nekoIIko tekstova grkIm
pIsmom) I 7. st., kada ga je IstIsnuo perzIjskI, u 8aktrIjI, juno od SogdIje, oko gornjega toka
rIjeke Amu Darje koja se uIIjeva u AraIsko jezero. 8aktrIja je prvo bIIa pod PerzIjom, zatIm ju
je osvojIo AIeksandar MakedonskI, nakon koga je ondje bIIa jedna heIenIstIka drava koju
su sruIII toharskI prodorI sa sjeveroIstoka.

NovoIranskI jezIcI NovoIranskI jezIcI NovoIranskI jezIcI NovoIranskI jezIcI u Istonoj su skupInI novoIranskIh jezIka kurdskI, baIuI, perzIjskI,
tadIkI Itd., a u zapadnoj osetskI (potomak skItskoga) I jagnopskI (potomak sogdIjskoga),
aIganskI]pato Itd.

NovoIranskI jezIcI



KurdskIm govorI 10-ak mIIIjuna IjudI u KurdIstanu, na granIcI Turske, raka, rana I
SIrIje. ma puno dIjaIekata, a pIe se Istom u zadnje vrIjeme ugIavnom arapskIm pIsmom.
PerzIjskI je (IarsI) sIubenI jezIk rana. 8IIskI su mu tadIkI u TadIkIstanu,
UzbekIstanu I AIganIstanu te darI u AIagnIstanu, kojI je uz pato ondje I sIubenI jezIk.
25
8aIuI se (baIoI, beIudskI) govorI u ranu, PakIstanu I AIganIstanu. PIe se Istom od
novIjega doba arapskIm pIsmom.
OsetskIm se govorI u ruskom dIjeIu Kavkaza I neto maIo u CruzIjI. OsetskI potjee
od nekoga obIIka srednjoIranskoga aIanskoga kojI pak potjee od kojega staroIranskoga
skItskoga govora. U IeksIkom pogIedu osetskI zna bItI dosta arhaIan jer uva neke rIjeI
koje su Inae u svIm IndoIranskIm jezIcIma nestaIe.
]agnopskI se govorI u doIInI rIjeke ]agnob u TadIkIstanu, a jezIk je nasIjednIk
jednoga obIIka sogdIjskoga. ]agnopskI nIje pIsmen, njIme je 1975. govorIIo jo svega 2000
IjudI I tadIkI ga poIako IstIskuje.
AIganskI je (III pato]putu) sIubenI jezIk AIganIstana. ]ezIk je posvjedoen od 8.
st., pIe se arapskIm pIsmom, a dosta AIganaca IvI I u PakIstanu.
U pamIrsku se skupInu IranskIh jezIka (na PamIru u TadIkIstanu) ubraja vIe maIIh
jezIka kao to su jazguIamskI, vahanskI, sarIkoIskI I sI.

NurIstanskI jezIcI NurIstanskI jezIcI NurIstanskI jezIcI NurIstanskI jezIcI

NurIstanskI su (III kaIIrskI jezIcI) sIabo poznatI, ugIavnom agraIIjskI, jezIcI kojI se
govore u NurIstanu u sjevernom AIganIstanu. NurIstanske narode InI posebna skupIna
IndoIranskIh pIemena koja je bjeeI pred IsIamom pobjegIa u brdovIte predjeIe HIndukua.
No AIganIstancI su Ih Ipak uspjeII pokorItI 1895.-6., prIkIjuItI Ih AIganIstanu I IsIamIzIratI.
Taj se predIo prIje osvajanja zvao KIIrIstn (zemIja nevjernIka, arapskI kIIr nevjernIk,
kako Ih nazvae okoInI musIImanI), no kako su NurIstancI danas estokI musIImanI, I nazIvI
Ih KIIrIstn I kIIrskI vrIjeaju, novo je sIubeno Ime toga podruja NurIstn (zemIja
svjetIa, arapskI nr svjetIo). Sve skupa NurIstanaca Ima Izmeu 100 I 300 000. Kao
nurIstanskI se jezIcI najee spomInju jezIcI katI, vajgaIskI, akunskI, prasunskI Itd.
Ne vaIja Ih brkatI s dardskIm jezIcIma, kojI su zapravo jedan odvjetak
novoIndoarIjskIh jezIka u koje se ubraja npr. kamIrskI jezIk. SamostaInost nurIstanskIh
jezIka kao tree skupIne IndoIranskIh jezIka nIje jo potpuno sIgurna, a tu je pretpostavku
IznIo norvekI IIngvIst MorgenstIerne kojI Ih je IstraIvao.
26
4. CrkI jezIk 4. CrkI jezIk 4. CrkI jezIk 4. CrkI jezIk

CrkI jezIk sm za sebe InI posebnu granu Ie. jezIk. To to nema bIIega jezIka
srodnIka grkI nadoknauje bogatom dIjaIekatnom razIIItou. PrvI natpIsI na gr., pIsanI
IInearom 8 na grkom dIjaIektu kojI zovemo mIkenskIm, potjeu Iz 15. st. pr. K., dok se prvI
natpIsI na grkom aIIabetu (kojIm se grkI I danas pIe) javIjaju od 8. st. pr. K. (prvI je natpIs
na aIIabetu tzv. Nestorov natpIs). Po nekIm su teorIjama CrcI u svoju novu postojbInu doII
negdje u 17.]16. st. pr. K. (to je kasnIje nego to je tradIcIonaIno mIsIIIo). Kada govorImo o
doIasku Crk, sva je prIIIka da je tu posrIjedI bIo samo tanak arIstokratskI sIoj s bojnIm
koIIma kojI je nametnuo domorodcIma svoju vIast I svoj jezIk.

CrcI u hetItskIm IzvorIma CrcI u hetItskIm IzvorIma CrcI u hetItskIm IzvorIma CrcI u hetItskIm IzvorIma

Ve je od samIh poetaka hetItoIogIje, nakon otkrIa Hroznoga, postaIo jasno da se u
hetItskIm tekstovIma naIaze Imena koja strano podsjeaju na grka. Tako naIazImo na
hetItske zapIse o gradovIma Apaa I MIIawata (III MIIawanda) u MaIoj AzIjI kojI podsjeaju na
grke gradove EIez I MIIet ( c I ). Kao zemIja se u zapadnoj AnatoIIjI spomInje
WIIua, to neodoIjIvo podsjea na grkI nazIv Troje - < F [wIIIos] (IIj), unato
nekIm gIasovnIm tekoama. HetItskI IzvorI osIm toga spomInju I susjednu zamIju TaruIa
to pak podsjea na drugI nazIv Troje -
15
. ako to sve nIje dosta, Ime je vIadara
WIIue, kojI je skIopIo ugovor s hetItskIm vIadarom MuwataIIIjem AIakandu to je pak
oIto sIIno grkomu Imenu c, a to je drugo Ime poznatoga trojanskoga
kraIjevIa ParIsa
16
. No kao eer na kraju u prII o TrojI u hetItskIm tekstovIma, u grkIm je
IzvorIma sauvana Iegenda o tome kako su ParIs I HeIena bIII u gostIma kod kraIja MotIIa
(M ) negdje u MaIoj AzIjI. Nemogue je IzbjeI zakIjuak da je to upravo hetItskI vIadar
MuwataIII kojI se s AIakanduem]AIeksandrom]ParIsom bIo skIopIo ugovor. Premda se u
ovIm ImenIma IonoIogIja ne pokIapa ba savreno (prImjerIce WIIua prema gr. F , a ne
**F ), to I nIje neoekIvano, tIm vIe to je IogIno da su grka Imena u hetItskI doIazI
preko LuvIje, koja je CrcIma bIIa bIIe, a kada Imena putuju tako zaobIIazno do drugoga
jezIka, s njIma se svata moe dogodItI to je oIto I Iz suvremenIh prImjera. Neke je
IonoIoke razIIke, kao hetItsko ]a] umjesto grkoga ]c], Iako protumaItI IuvIjskIm u
IuvIjskom naIme uope nIje bIIo Ionema ]e] I on je ondje redovIto zamjenjIvan Ionemom ]a]
(odatIe AIakandu I Apaa, usporedI I IuvIjskI Lazpa za grko c ). U hetItskIm
IzvorIma takoer naIIazImo I na dravu po Imenu Ahh Iyawa]Ahh Iya, koja poIoajem IzgIeda
odgovara Crkoj
17
, a opet sIII na jedno od grkIh Imena AhejcI, . Sauvano je
pIsmo jednoga hetItskoga vIadara vIadaru Ahh Iyawe. U jo jednom Imenu u hetItskIm

15
U Homera se javIjaju oba nazIva I Troja I IIj, no InI se da se Trojom esto nazIva sm grad, a IIjem
zemIja.
16
U egIpatskIm se pak IzvorIma, kao saveznIcI HetIta u bItcI kod Kadea spomInje I narod drdny, to
sIII na Homerov nazIv za Trojance DardancI, .
17
NekI opIsI Ahh Iyawe upuuju na to da je rIje o prekomorskoj zemIjI, a ne o zemIjI u MaIoj AzIjI (Iako
su CrcI I ondje ImaII posjed, pogotovu oko MIIeta). To bI objasnIIo I zato Ahh Iyawa Ipak ne Igra toIIku
uIogu u hetItskoj poIItIcI, Iako je oIto mona drava, to se moe zakIjuItI po 22-ma spomInjanjIma
Ahh Iyawe u hetItskIm tekstovIma jednostavno je bIIa predaIeko, preko mora.
27
IzvorIma moemo vIdjetI grko Ime TawaIagawa ]tawakIawa] prema c <
cFcFc-. Prvo je ]c-], kao nenagIaeno, Isputeno, a opet pravIIno umjesto gr. ]c]
naIazImo IuvIjsko ]a]. me se spomInje u tzv. PIsmo o TawagaIawI koje pIe jedan hetItskI
vIadar (vjerojatno H attuIII .) jednomu grkomu vIadaru (moda ak samomu Agamemnonu
III njegovu ocu AtrejuZ) zbog probIema koje je u MaIoj AzIjI uzrokovao kraIjev brat
TawagaIawa]EteokIo, zajedno s ArzawcIma, pa je hetItskI vIadar morao upastI u grku
MIIawatu]MIIet. U PIsmu o TawagaIawI pokuava dIpIomatskI IzgIadItI sItuacIju (kako su
HetItI ImaII nevoIja na Istoku s AsIrcIma, nIsu sI to Isto mogII prIutItI I na zapadu). z
hetItskIh se pIsama moe zakIjuItI da Crka]Ahh Iyawa Ima jednoga veIIkoga kraIja, jednako
mona hetItskomu I babIIonskomu vIadaru III egIpatskomu Iaraonu. No Iz Crke se predaje
(npr. IIjade) moe zakIjuItI da CrcI nastupaju ujedInjeno samo prema van kada prImjerIce
zajedno ratuju. U tom je sIuaju MIkena, kao najvea I najmonIja paIaa, bIIa gIavna, Iako
Inae Crka nIje bIIa jedInstvena drava kao HetItsko kraIjevstvo III EgIpat. No InI se da
HetItI nIsu ba najboIje razumjeII unutarnju grku sItuacIju pa su vIadara Ahh Iyawe shvaaII
na IstI naIn kao hetItskoga vIadara. InI se da I TrojanskI rat Ima podIogu u hetItskIm
IzvorIma, no IzgIeda da je Homer, kojIh poIa tIsuIjea posIIje, u junako-epskoj prII o
jednoj opsadI Troje I jednom ratu moda saeo dugotrajna grka posezanja za WIIuom I
njIhova natezanja s HetItIma oko toga posjeda u MaIoj AzIjI.
Svako bI se pojedInano Ime jo I mogIo protumaItI kao sIuajnost, aII kada se sve te
sIuajnostI skupe zajedno, InI se oItIm da u tome, da u hetItskIm tekstovIma naIazImo
na zapIse grkIh Imena, Ipak Ima neto. Ova je hIpoteza postaIa jo uvjerIjIvIjom nakon to je
1952. deIIrIran mIkenskI jer je tako postaIo jasno da se je u 2. poIovIcI 2. tIsuIjea pr. K. u
Crkoj ve govorIo grkI (to nIje bIIo tako sIgurno kada su najstarIjI spomenIcI grkoga bIII
onI na aIIabetu kojI su puno mIaI od mIkenskIh tekstova). HIpotezI u prIIog Ide I
zdravorazumska pretpostavka da je nemogue da se dva, gotovo pa susjedna, naroda, oba
prIIIno mona, HetItI I CrcI, nIsu poznavaII. NaaIost, to se arheoIokIh naIaza tIe, onI (jo)
ne potvruju IIIoIoke IndIcIje koje nas upuuje na dodIre Crk I HetIt. NaIme, nI u Crkoj nI
HetItskoj dravI ne naIazImo tragova trgovIne HetIt I Crk (npr. hetItske proIzvode u grkIm
gradovIma I obrnuto). OsIm toga, u grkIm ostatcIma nema tragova prImjerIce prIjepIske
grkIh vIadara s hetItskIm I sI. za razIIku od hetItsko-egIpatskIh prepIsaka, mItanIjsko-
egIpatskIh I sI. Pa Ipak, u natpIsIma na IInearu 8 doIsta naIIazImo na neka hetItska Imena u
Knosu I PIIu to moda govorI o tome da je hetItskIh pIsara u Crkoj bIIo. Takoer, to nam
to prIjepIska s HetItIma nIje naena u MIkenI ne govorI nIta. Ondje se u Ionako naenI
samo dosadnI InventarI I sIInI zapIsI nema nIkakovIh tragova meunarodne dIpIomacIje III
ega sIInoga. OIto je da je kraIjevska pIsmohrana AtrejevI netragom nestaIa u dubInama
proIostI.
OsIm u hetItskIm tekstovIma, neka su grka Imena mIkenske kuIture posvjedoena I
u egIpatskIm IzvorIma. Tako je MIkena ondje posvjedoena kao mkn (u egIpatskom se ne
pIu samogIasI, kao nI u semItskIm jezIcIma s kojIma je srodan), Knos kao kn, IIj (Troja)
moda kao wIry, otok KItera kao ktr Itd. InI se da je kao nazIv za cIjeIu Crku posvjedoeno
Ime tny to bI mogIo odgovaratI grkomu pIemenskomu Imenu DanajcI, , doIm je
drugo Ime AhejcI, posvjedoeno 200 godIna posIIje toga, kao Ihws, kao jedan od
narod s mora.

28
MIkenskI MIkenskI MIkenskI MIkenskI

MIkenskIm nazIvamo jezIk Izmeu 15.]14. I 13. st. pr. K. kojI je naen u zapIsIma
grkIh gradova Knosa, PIIa, MIkene, Tebe I TIrInta. To su najstarIjI zapIsI grkoga jezIka.
PIsanI su IInearom 8, pIsmom koje jako Ioe odraava gIasovnI sustav grkoga to nam esto
oteava sIuenje mIkenskIm IzvorIma. Tako, prImjerIce, IInear 8 ne razIIkuje bezvunIh
okIuzIva od zvunIh I aspIrIranIh (osIm t : d) I u naeIu se ne bIIjeI zadnjI sugIasnIk u
zatvorenom sIogu, pa tako nI zavrnI sugIasnIk u rIjeI. Na poetku se sIoga neke gIasovne
skupIne bIIjee, a neke ne (vIe vIdI daIje u tekstu).
Kao to svI IstraIvaI napomInju, s obzIrom na to u koIIko je udaIjenIh mjesta
posvjedoen u kopnenoj Crkoj I na KretI, mIkenskI je zauujue jedInstven jezIk. To
svakako upuuje na to da je mIkenskI bIo svojevrstan admInIstratIvan, nadregIonaIan jezIk,
kojI je svakako Imao osnovIcu u IvuIm govorIma, aII o govornom jezIku toga doba ne
moemo znatI gotovo nIta, osIm ono maIo podataka to nam (moda) pruaju mIkenskI
tekstovI. Odreene dvostrukostI I znakovI dIjaIekatskIh razIIka u mIk. postoje, aII one nIsu
znatne I na osnovI se njIh ne mogu uspostavIjatI posebne varIjante mIk. u razIIItIm
gradovIma odn. podrujIma. Kako je mIk. posvjedoen 500 g. prIje ostaIIh dIjaIekata, IogIno
je da e se u njem naI arhaInIjIh eIemenata kojI su kasnIje nestaII Iz grkoga jezIka.
Vano je napomenutI da mIkenskI, premda je usko srodan s arkadIjsko-cIparskIm
dIjaIektom (vIdI daIje), odnosno s praobIIcIma dananjega arkadIjsko-cIparskoga, nIje predak
nIjednoga kasnIjega grkoga dIjaIekta. Takovo je mIIjenje, osIm to je I a prIorI vjerojatnIje,
poduprto, osIm IIngvIstIkIm (katkada dodue prenagIaenIma) I povIjesnIm podacIma.
MIkenskI je 1952. deIIrIrao arIthekt (sIc!) MIchaeI VentrIs, a u zavrnIm mu se
Iazama deIIrIranja prIdruIo I IIngvIst, kIasInI IIIoIog ]ohn ChadwIck. Ianak je u kojem su
objavIII svoje otkrIe, EvIdence Ior Creek dIaIect In the Mycenaean archIves, IzIao 1953. S
obzIrom na to da je kretsko-mIkenska kuItura bIIa prIIIno razIIIta od kIasIne grke
kuIture, prIje njIhova se je otkrIa smatraIo da, tada jo nepoznat, jezIk IIneara 8 sIgurno nIje
grkI. Takovo je otkrIe zaprepastIIo I samoga VentrIsa. VentrIsovo je otkrIe bIIo puno tee
od deIIrIranja hetItskIh kIInopIsnIh zapIsa 8edIcha Hroznoga I kao takovo nas jednostavno
mora IascInIratI.
Kao I HetItI, I MIkenjanI su svoje zapIse pIsaII na gIInenIm pIoIcama koje su suIII na
suncu. TI zapIsI nIsu bIII predvIenI da dugo traju, a ouvaII su se pukIm sIuajem, IspeenI u
vatrI, kada su gradovI gdje su se naIazIII bIII zapaIjenI. Naeno je oko 4 000 gIInenIh pIoIca.
To su ugIavnom InventarI, popIsI poreza, nabrajanje zaIIha I sI. OsIm natpIsa na pIoIcama,
postojI jo I oko 150 natpIsa na mIkenskom na vazama. LInearom se 8 vjerojatno pIsaIo I po
drugIm, propadIjIvIm, materIjaIIma, aII onI nIsu doII do nas. z nekoga razIoga nIsu pIsaII po
metaIu I kamenu, moda zato to je sIova IIneara 8 bIIo teko gravIratI I ukIesavatI.
PIsmenost u MIkenjana nIje, kao u HetIta, bIIa ogranIena samo na usku kastu
proIesIonaInIh pIsara u paIaama. Ona je bIIa raIrena pojava I postojaIa je Ira kIasa
obrazovanIh, odnosno pIsmenIh IjudI, za razIIku od 8IIskoga stoka gdje je pIsmenost bIIa
kuItno znanje proIesIonaInIh pIsara. Tako natpIse naIazImo I na raznIm peatIma, vazama,
amIorama za uIje I vIno I na raznIm drugIm predmentIma Iz svakodnevIce, kojIh je dodue
sIuajno jako maIo ouvano. Kao to rekosmo, nIsu samo pIsarI u paIaama znaII pIsatI, nego
su svI sIubenIcI u paIaama bIII podjednako pIsmenI.
29
Na mIkenskIm natpIsIma nema knjIevnIh tekstova I nIje vjerojatno nItI da e se
takovI natpIsI naI. zgIeda da CrcI nIsu vjerovaII da je takove tekstove potrebno zapIsIvatI jer
se knjIevnost prenosIIa usmenom predajom, a takova je usmenoknjIevna tradIcIja IzgIeda
bIIa veoma jaka, kao I u ndIjI. U MIkenI je I TebI naeno razmjerno maIo pIoIca s obzIrom
na veIIInu paIa, kao I u TIrIntu, a na KretI su pIoIce naene samo u Knosu, pa nIje
nemogue da se nae jo mIkenskIh tekstova Iako teko da e vIe bItI spektakuIarnIh
otkrIa.

MIkensko pIsmo MIkensko pIsmo MIkensko pIsmo MIkensko pIsmo kao to rekosmo, mIkenskI su tekstovI pIsanI IInearom 8, sIogovnIm
pIsmom od 88 znakova. U njIhovu nam Itanju pomae to to nIsu pIsanI In contInuo nego
su rIjeI uvIjek jasno rastavIjene (kao u hetItskom). U IInearu 8 takoer, kao I u kIInopIsu
(hetItskom, akadskom...) I IInearu A (vIdI daIje u tekstu), postoje IdeogramI (vIdI u pogIavIju
o hetItskom za deIInIcIju), aII se onI, za razIIku od tektstova na kIInopIsu I IInearu A, ne
mIjeaju se sa sIogovnIm znacIma I pIu se npr. na kraju retka I sIIno (prI transIIteracIjI se
oznauju veIIkIm sIovIma, a znaenje se Ideograma pIe na IatInskom, npr. EQUUS za konja I
sI.).
LInear se 8 razvIo od starIjega IIneara A, pIsma kojIm se je pIsao jo uvIjek
neodgonetnut jezIk III jezIcI
18
. Sva je prIIIka da je IInear 8 nastao svjesnom prIIagodbom
IIneara A grkomu jezIku (premda ga nIsu nI otprIIIke dobro prIIagodIII za pIsanje grkoga
kao to emo vIdjetI). To se npr. vIdI prema novom znaku u IInearu 8, za dvogIas ]au], a
kojega nIje bIIo u IInearu A on je Izveden, oIto naknadno za potrebe pIsanje grkoga
dvogIasa ]au], od Ideograma za bIka. 8Ik se na grkom veII , u toj se rIjeI naIazI
upravo dvogIas ]au], pa nam je jasno kako je taj znak smIIjen.
Na IInearu nam je A ouvano puno vIe tekstova nego na IInearu 8. OnI su naenI po
Itavoj KretI, na nekIm grkIm otocIma, te u kontInentaInIm gradovIma TerI, KItarI, na
PeIoponezu Itd. LInear se A prestaje rabItI u Crkoj oko godIne 1500 pr. K. (Iz toga doba
potjeu najmIaI tekstovI u Crkoj njIme pIsanI), a najstarIjI natpIsI na IInearu 8 potjeu Iz
doba oko 1400. godIna pr. K. Nedavno je, 2000. godIne, u zraeIu naen natpIs na IInearu A,
za kojI arheoIozI procjenjuju da je je otprIIIke Iz 1150. g. pr. K. to je, razumIje se, IzazvaIo
senzacIju u strunIm krugovIma jer je taj natpIs mIaI gotovo 400 godIna od svIh drugIh
natpIsa na IInearu A. U 2. tIsuIjeu prIje KrIsta pIsmenost na KretI, CIpru I dIjeIu
kontInentaIne Crke bIjae jako raIrena I naenI su natpIsI na vIe pIsama (npr. na kretskom
IdeograIskom pIsmu, na pIsmu dIska Iz Festa, na pIsmu sjekIre Iz ArkadIje Itd.) I jezIka. NIje
jasno jesu II svI natpIsI na IInearu A pIsanI IstIm jezIkom I je II posrIjedI neIe. jezIk. NekI
mIsIe da je njIme pIsan ak nekI anatoIIjskI jezIk. ]edIno je to se zna o jezIku IIneara A to da
je posrIjedI jezIk s preIIksIma I suIIksIma te redupIIkacIjom. OsIm toga, jasno je znaenje
pojedInIh rIjeI, aII nam sve to ne pomae prevIe.
Kako ve spomenusmo, IInear je 8 nastao namjernom prIIagodbom IIneara A grkoj
jezInoj struktrurI. Od 88 znakova, koIIko Ih Ima u IInearu 8, 70-ak Ih je IstIh kao u IInearu
A, a ostaII su novI. NekI su znakovI Iz IIneara A naputenI. Kako rekosmo, uporaba je

18
Po jednoj je hIpotezI IInear A povezan s nedeIIrIranIm pIsmom vInanske kuIture (u koju prIpada I
vuedoIska kuItura u Hrvatskoj) s NatpIsa Iz TartarIje u Rumunjskoj Iz 6. III 5. tIsuIjea pr. K. PostojI
odreen broj sIInIh znakova Iako jo nIje posve sIgurno jesu II znakovI naenI na IokaIItetIma
vInanske kuIture doIsta pravo pIsmo ako jesu, znaIIo bI to da je to prvI zapIsan IjudskI jezIk,
zapIsan gotovo 2000 godIna prIje sumerskoga.
30
Ideograma u dvama IInearIma razIIIta jer su se u IInearu A IdeogramI mogII mIjeatI s
tekstom, a u IInearu 8 ne. Takoer, IdeogramI su Im prIIIno razIIItI, svega Ih je 20Z sIInIh.
Za razIIku od hetItskoga, gdje se duIjIne esto bIIjee ponavIjanjem samogIasa (tzv.
scrIptIo pIena, npr. Ia-a-ma-an ]Iman] Ime
19
), u mIkenskom se dugI samogIasI dosIjedno
ne bIIjee. Postoje znakovI samo za neke dvogIase prImjerIce za ]au] (aII se I ]au] esto
pIe znakom za ]a]), a za ]oI] I ]eI] posebna znaka nema, nego se pIu znakovIma za ]o] I
]e]. Pa Ipak se dvogIasI sa sastavnIcom ]u] esto bIIjee kao <a-u>, <o-u>, <e-u> I sI. U
IInearu se 8 ne razIIkuju znakovI za zvune, bezvune I aspIrIrane okIuzIve nego se I ]pa] I
]ba] I ]p
h
a] pIu jednako (to transIIterIramo kao <pa>)
20
, kao I ]ka], ]k
h
a] I ]ga]
(transIIterIramo kao <ka>) te ]k
w
a] I ]k
wh
a] (transIIterIramo kao <qa>). Kao to vIdImo,
pIsmom su se Ipak razIIkovaII obInI od IabIjaIIzIranIh okIuzIva. No neIogIno, kod dentaIa
Ipak opreku po zvunostI vIdImo I u pIsmu jer se u njIh razIIkuju znakovI za ]ta] I ]t
h
a] od
onoga za ]da]. Takoer, u IInearu se 8 ne razIIkuje znakovI za sIogove s ]r] od onIh za
sIogove s ]I]
21
.
Kako rekosmo, IInear je 8 bIo jako sIabo prIIagoen pIsanju grkoga I njIme se nIsu
mogIe pIsatI sugIasnIke skupIne, nI na poetku nI u sredInI rIjeI pa se prIbjegavaIo
razIIItIm rjeenjIma (kao I u pIsanju hetItskoga kIInopIsom). Tako se prImjerIce
otac pIe pa-te, a Ime grada Knosa, kao ko-no-so (obIno se u Ianom sIogu
kojI se rabI za pIsanje sugIasnIkIh skupIna, kao ovdje ko-, uzIma samogIas, kojI se ne Ita,
Iz sIjedeega sIoga). RIje se ovjek, , prImjerIce pIe a-to-ro-qo, a F
djeak kao ko-wo.

CrkI dIjaIektI CrkI dIjaIektI CrkI dIjaIektI CrkI dIjaIektI

Za razIIku od hetItskoga, kojI je jedInstven, standardan, jezIk Iz jednoga ureda u
H attuI, vedskoga, kojI je takoer jedInstven jezIk III IatInskoga kojI je u osnovI samo mjesnI
govor grada RIma, grkI je jezIk od samIh poetaka skup raznorodnIh dIjaIekata.
Ve smo govorIII o prvom posvjedoenom grkom dIjaIektu mIkenskom. CrkI se
dIjaIektI pak u kIasIno doba obIno dIjeIe na:
sjeverozapadne; dorske; pamIIIIjskI; eoIskI; arkadIjsko-cIparskI I jonsko-atIkI.
SjeverozapadnI se dIjaIekt dIjeII na: IokIdskI, etoIskI, IokrIdskI, epIrskI I enIjanIjskI.
DorskI su govorI: IakonskI, mesenIjskI (III zajedno Iakonsko-mesenIjskI), argoIIdskI (saronskI
I zapadnoargoIIdskI), korIntskI, megarskI, kretskI, govor MeIa, Tere I KIrene, rodskI (sa
susjednIm otocIma)
22
I govorI dorskIh gradova na SIcIIIjI. AhejskI su I eIIdskI vjerojatno bIIskI
sjeverozapadnIm dIjaIektIma. PamIIIIjskI je sIabo poznat I Izdvojen, aII vjerojatno dorske
osnove, a InI se mIjean jer su se onamo naseIjavaII govornIcI svIh grkIh dIjaIekata.
EoIskI se dIjaIekt dIjeII na: IezbIjskI, tesaIIjskI I beotIjskI. Postojanje je eoIske skupIne,
kako emo vIdjetI, sasvIm uvjetno I vIe tradIcIonaIno nego IIngvIstIkI nuno. LezbIjskI je po
nekIm osobInama bIIzak junogrkIm dIjaIektIma (jonsko-atIkomu I arkadIjsko-

19
Usp. IatInskI nmen, sanskrt nma-. U hetItskom je doIo do dIsImIIacIje n-m > I-m.
20
SIogove sa samogIasom ]a] uzImamo samo kao prImjer.
21
Ovo nas vodI do pretpostavke da IzvornI (neIe.) jezIk, kojI se je pIsao IInearom A, od kojega je nastao
IInear 8, nIje razIIkovao zvune od bezvunIh okIuzIva (osIm moda ]t] : ]d]), nItI neaspIrIrane od
aspIrIranIh, kao nI ]r] od ]I]. Takoer, moda je Imao samo otvorene sIogove (tIpa CV-CV-CV).
22
NekI autorI svrstavaju govor MeIa, Tere I KIrene, zajedno s rodskIm u otonI dorskI govor.
31
cIparskomu), a I jonskI je na nj dosta utjecao, doIm su tesaIIjskI I beotIjskI (kojI su se
govorIII na kontInentu) puno bIII sjeverozapadnomu grkomu.
ArkadIjsko-cIparskI se dIjeII na arkadIjskI I cIparskI kojI su, premda prostorno jako
udaIjenI, jezIno jako bIIskI, a jonsko-atIkI na jonskI u uem smIsIu, maIoazIjskI jonskI,
otonI jonskI, eubejskI I atIkI. Uz arkadIjsko-cIparskI treba jo po srodnostI prIdodatI I
mIkenskI, no njega u kIasIno doba nema I zbog vremenske udaIjenostI svojIh potvrda od
potvrd ostaIIh dIjaIekata InI poseban sIuaj.
zuzmemo II neke manje probIeme, podjeIa grkIh dIjaIekata u kIasIno, aIIabetsko
doba nIje sporna I nIje je teko naInItI. ProbIemI nastupaju prI uspostavIjanju rasporeda
grkIh dIjaIekata, odnosno prethodnIk dananjIh dIjaIekata, u predmIgracIjsko doba u 2.
tIsuIjeu
23
.



Ono u em se svI sIau kada je rIje o mIkenskom jest da je on nedvojbeno u
najbIIoj srodnostI s arkadIjsko-cIparskIm. Ono to je pak do danas sporno jest jesu II
mIkenskI I arkadIjsko-cIparskI genetskI bIII jonsko-atIkomu III eoIskomu I to je gIavno
pItanje grke dIjaIektoIogIje koje se moe preIormuIIratI I na pItanje dIjeIe II se grkI dIjaIektI
na Istone I zapadne (tradIcIonaIna teorIja)
24
III na sjeverne I june (novIja teorIja IjI se
nastanak, Iako ne potpuno, vIe-manje pokIapa s otkrIem mIkenskoga)
25
. InI se da je
novIja teorIja koja dIjeII grke dIjaIekte na june I sjeverne Ipak Ispravna. ArkadIjsko-cIparskI
s jonsko-atIkIm InI junogrkI kojI se odIIkuje svojom InovatIvnou (nasuprot

23
VIdI KapovI 2003b.
24
ZapadnI bI bIII sjeverozapadnI grkI dIjaIektI I dorskI, a IstonI eoIskI, arkadIjsko-cIparskI I jonsko-
atIkI.
25
SjevernI bI bIII sjeverozapadnI grkI, dorskI I eoIskI, a junI arkadIjsko-cIparskI, jonsko-atIkI I prIje
njIh posvjedoen mIkenskI.
32
konzervatIvnomu Sjeveru) I znatnIm brojem zajednIkIh IzogIosa I karakterIstIka od kojIh su
najvanIje njIhove zajednIke InovacIje. Premda se InI da je junogrkI bIo razmjerno
homogen u staro doba, odreene su razIIke Ipak postojaIe. No prave su se dIjaIekatne
razIIke Izmeu jonsko-atIkoga I arkadIjsko-cIparskoga pojavIIe Istom u postmIkensko
doba. MIkenskI je, premda admInIstratIvnI jezIk kojemu se ne moe tono odredItI Ive
jezIne podIoge, svakako Imao osobItostI koje ga Izdvajaju od ostaIIh junogrkIh dIjaIekata.
to se tIe povezIvanja mIkenskoga s eoIskIm, svakako je dodIra s eoIskIm ve u najranIje
doba bIIo, aII se InI da mIkenskI (I arkadIjsko-cIparskI) Ipak zato ne treba genetskI smjetatI
uz eoIskI. Dosta se junogrkIh osobIna moe vIdjetI u IezbIjskom na kojI je po svoj prIIIcI
jako utjecao jonskI Iako su I ranIjI dotIcajI I veze s junogrkIm moguI. EoIskI je
najsumnjIvIja skupIna u grkoj dIjaIektoIogIjI s obzIrom na nIz ranIh razIIka Izmeu
IezbIjskoga I tesaIIjsko-beotIjskoga I zapravo sIuI kao ko za smee za sve grke
dIjaIekte kojI nIsu arkadIjsko-cIparskI, jonsko-atIkI III sjeverozapadnI]dorskI. U
sjevernogrkom su dorskI I sjeverozapadnI dIjaIekt usko povezanI (s prIjeIaznIm govorIma
ahejskIm I eIIdskIm), a vjerojatno su srodnI I s eoIskIm (pogotovu tesaIIjskIm I beotIjskIm)
Ije je genetsko jedInstvo, kako rekosmo, sumnjIvo.
]unI su dIjaIektI govorI prvoga vaIa prIstIgIIh Crka, doIm su sjevernI dIjaIektI govorI
drugoga vaIa Crk kojI su stIgII vjerojatno meu barbarIma, narodIma s mora kojI su
zasIunI za propast MIkene I HetItske drave. CovornIcI su arkadIjskoga opstaII u brdovItoj
unutarnjostI PeIoponeza, a njIhovI su roacI po dIjaIektu protjeranI sve do CIpra. U kIasIno
se doba I na KretI, te na junIm otocIma MeIu, TerI I Rodu govorI takoer sjevernogrkI
dIjaIekat, dorskI.

PodjeIa grkIh dIjaIekata
sjevernI sjeverozapadnI, dorskI, eoIskI (Z)
junI mIkenskI, arkadIjsko-cIparskI, jonsko-atIkI

PodjeIa se grkIh dIjaIekata na 6 skupIna (SZ, dorskI, eoIskI, a-c, j-a I pamIIIIjskI) u
kIasIno doba osnIva na natpIsIma kojIh Ima vIe od 100 000. PraktIkI je svakI poIIs u
Crkoj Imao svoj IdIom na kojem su pIsanI natpIsI, raznI dravnI zapIsI, odIuke I sI. CrkI su
dIjaIektI zapravo jezIk tIh natpIsa I ne vaIja Ih mIjeatI s tradIcIonaInom podjeIom na
knjIevna narjeja.
StarogrkI se tradIcIonaIno dIjeII na 4 knjIevna narjeja: jonskI, atIkI, eoIskI I dorskI.
To su IdIomI kojI su se rabIII u knjIevnostI I kojI su ImaII podIogu u mjesnIm govorIma, aII
nIsu poznatI nIjednomu dIjaIektu poznatomu s natpIsa. DonekIe je tu IznImka eoIskI, kod
kojega se knjIevnI jezIk maIo razIIkuje od organskIh IdIoma. Ve su antIkI IIIoIozI dIjeIIII
Crke I grkI na jonsko-atIkI, dorskI (+ SZ grkI) I eoIskI, odnosno na ]onjane, Dorane I
EoIjane. Posebnost arkadIjsko-cIparskoga nIsu uoIII jer je CIpar bIo daIeko, a ArkadIja Im,
kao brdovIta zabIt u sredItu PeIoponeza, nIje bIIa pretjerano zanImIjIva.
]onskI je jezIk grke epIke - na njem pIsahu Hmr (negdje u 8. st. pr. K.) I HesIod, I
jezIk najstarIje grke IIIozoIIje na njem pIsahu HerakIIt, ParmenId I TaIes. OsIm njIh, jonskI
je pIsao I povjesnIar Herdot. ]onskI je knjIevnI jezIk sIIan atIkomu. Kod njega u
knjIevnostI nema mjesnIh govora.
AtIkI je jezIk drame jezIk EshIIov, SoIkIov, EurIpIdov I ArIstoIanov. Na njem pIsahu
I govorahu dravnIk I govornIk Demsten, povjesnIar TukIdId, te IIIozoII PIatn I ArIstoteI.
33
AtIkI se je prIIIno razIIkovao od govornoga atIkoga jezIka, a na osnovI njega posIIje
nastaje I grka - opegrkI zajednIkI jezIk.
EoIskI pIsahu IIrIcI s Lezba SapIa I AIkej. EoIskI objedInjuje jako razIIIte mjesne
govore, aII se knjIevnI eoIskI kakovIm pIsahu SapIa I AIkej jako maIo razIIkuje od govornoga
jezIka otoka Lezba.
DorskI je pIsana ponajvema korska IIrIka, a meu pjesnIcIma se IstIe ponajprIje
PIndar sa svojIm odama.
PojedInI su se knjIevna narjeja ve Izrana specIjaIIzIraIa za pojedIna knjIevna
podruja, pa su tako I ]onjanI 8akhIIId I SImonId, pIuI korsku IIrIku, pIsaII dorskI, a ne
jonskI.

CrkI dIjaIektI postoje otprIIIke od 8. do kraja 3. st. pr. K. kada se s aIeksandrIjskom
kuIturom namee - opegrkI zajednIkI jezIk, nastao na osnovI atIkoga (bez nekIh
IstaknutIh atIcIzama), kojI je IstIsnuo sve grke dIjaIekte tako da svI dananjI grkI dIjaIektI
potjeu od , osIm IzumIruega cakonskoga kojI potjee od nekoga dorskoga govora u
staroj LakonIjI, a govorI se ugIavnom u brdIma na Istonoj obaII PeIoponeza. NjegovI su
govornIcI do 19. st. bIII reIatIvno IzoIIranI pa su tako uspjeII zadratI svoj IzvornI IdIom.
Dakako, ne moe se tono znatI koIIko su dugo ostaII IzvornI grkI dIjaIektI IzdraII u
pojedInIm dIjeIovIma Crke prIje nego to Ih je potIsnuIa. OsIm cakonskoga, InI se da
bI od nekoIneovskoga starogrkoga mogao potjecatI I tzv. grekanskI (grIko) dIjaIekat
grkoga, prIIIno razIIIt od ostaIIh, kojI se govorI na jugu taIIje, u negdanjoj VeIIkoj Crkoj
(Magna CraecIa) u ApuIIjI (SaIentIna) I KaIabrIjI (8ovesIa). ]ezIk kojI nastaje u ranom srednjem
vIjeku od nazIvamo bIzantskIm grkIm III srednjogrkIm doIm novogrkIm zovemo
jezIk nakon pada 8Izanta 1453. godIne.

DIgIosIja u s DIgIosIja u s DIgIosIja u s DIgIosIja u suvremenoj Crkoj uvremenoj Crkoj uvremenoj Crkoj uvremenoj Crkoj u Crkoj je u 20. stoIjeu postojaIa sIoena dIgIosIjska
sItuacIja jer je postojaIa otra razIIka Izmeu jezIka puka, narodnoga jezIka -
[ImotIkI] I jezIka obrazovanIh, jezIka kuIture I knjIevnostI po Imenu c
[kaarevusa] (IstI jezIk). U Crkoj t podvojenost jezIka Ima dugu tradIcIju. KIasInI se je
grkI jezIk neprestano odravao kao pIsmenI jezIk, jezIk Crkve I InteIIgencIje. Takovo svjesno
arhaIzIranje jezIka Ide ukorak s novogrkom narodnom IdeoIogIjom I koIektIvnom svIjeu u
kojoj se CrcI uveIIke odreuju prema antIkoj Crkoj, smatraju antIke grke pIsce svojIm
pIscIma Itd. Kako je c bIIa sIubenI jezIk grke crkve, jo u prvoj poIovIcI 20. st.
nIje bIIo doputeno prevestI 8IbIIju na . ]ezIna se sItuacIja u Crkoj u 20. st.
neprestano mIjenjaIa, as u korIst jedne, as u korIst druge varIjante. Kada bI na vIastI bIII
desnIarI, prednost bI ImaIa c , a kada bI na vIastI bIII IjevIarI, u prvI bI pIan
IzbIo . 1976. je konano postao sIubenI jezIk Crke. Do tada su svI
sIubenI dokumentI, veIna novIn I znanstvenI tekstovI bIII pIsanI ugIavnom na katharevusI
(u vIe III manje Istu obIIku). Pa Ipak, Iako je danas sIubenI jezIk, u nj su uzetI
mnogI eIementI Iz katharevuse (to se onda zove c). Takoer, upotrebIjavanje
vIe III manje eIemenata dhImotIkIja III katharevuse u govoru ovIsI o govornIku, njegovu
poIoaju u drutvu, obrazovanju I sugovornIku. PrImjerIce, IstI ovjek moe razgovarajuI s
kumIcom na trnIcI govorItI IstI dhImotIkI, a razgovarajuI sa sveuIIInIm proIesorom moe
rabItI prIIIno konzervatIvan obIIk katharevuse. Kako se I moe oekIvatI, dhImotIkI se rabI u
34
neIormaInIm sItuacIjama, a vIe III manje Ista katharevusa u sIubenIm prIIIkama (u
parIamentu, na sudu, na radIju I sI.). Takoer, jo se uvIjek svI sIubenI dokumentI pIu na
katharevusI, a I svI su javnI natpIsI na njoj. Tako se rIbarnIca na dhImotokIju veII
, aII na natpIsIma Iznad njIh uvIjek pIe (~ stgr. rIba) na
katharevusI; svakodnevna je rIje za trgovInu (posuenIca prema turskom
bakkaI), a Iznad trgovIna uvIjek pIe . to se novIna tIe, konzervatIvne novIne
rabe katharevusu, novIne poIItIkoga centra rabe kathomIIumenI (mIjeanI jezIk Izmeu
dhImotIkIja I katharevuse), a radIkaIno IIjeve novIne upotrebIjavaju dhImotIkI, katkada ak I
pretjerujuI u tome pa taj dhImotIkI bude I sm umjetan.
Dodatak: narodI s mora

Kako rekosmo, kao I za propast HetItske drave, InI se da su I za propast mIkenske
cIvIIIzacIje odgovornI bIII narodI s mora III da su bar u njoj sudjeIovaII. NazIv narodI s
mora potjee Izravno od nazIva kojIm se EgIpanI zvaII svoje neprIjateIje kojI su Im vIe
puta opasno zaprIjetIII. Dva su najvea napada na EgIpat bIIa oko 1210. I oko 1180. godIne
pr. K., no EgIpanI su ove napadae poznavaII ve otprIje jer je Ramzes . jo negdje oko
1290. pr. K. mora odbItI napad s mora u deItI NIIa. InI se da su narodI s mora bIII rastua
opasnost na Istonom SredozemIju gotovo jedno stoIjee prIje nego to njIhovI napadI
kuImInIraII oko 1200. g. pr. K. kada je doIo do propastI MIkene, H attue I UgarIta. zgIeda
da mnogI od tIh naroda s mora zapravo jednostavno bIII gusarI. U egIpatskIm se IzvorIma,
meu narodIma s mora spomInju I Ihws III AqaIwaa to podsjea na Ahejce]Crke. Kao
drugI se narodI s mora spomInju Tjekeryu (to se moda moe povezatI s TeukrIjcIma,
c to je jedno od trojanskIh Imena), Tura (to se moe povezatI s LIdIjcIma,
poznatIma I kao ), PuIIsatI (FIIIstejcI), Lukka (LIkIjcI), erden (moe se povezatI s
kasnIjIm Imenom SardInIja), ekIe (moe se povezatI s kasnIjIm Imenom SIcIIIja) Itd. Ako su I
CrcI bIII meu narodIma s mora, zanImIjIvo je napomenutI da su se CrcI doIsta posIIje
naseIjavaII na SardInIjI I SIcIIIjI. Postoje I neka nagaanja da su masovne seobe u to doba bIIe
povezane I s nepovoIjnIm kIImatskIm uvjetIma na tom prostoru.
U paIaI su u PIIu, u Crkoj, pronaene pIoIce koje su IzgIeda pIsane upravo pred
propast PIIa. CovorI se o prIpremama za obranu, o straI na obaIama, a na zadnjoj se pIoIcI,
pIsanoj na brzInu I nedovrenoj, govorI o IjudskIm rtvama Zeusu I HerI koje je naredIo kraIj.
T se je rtva, InI se, odIgraIa neposredno prIje pada grada pa nI zapIs o njoj, pIsan u urbI,
nIje stIgao bItI dovren. Na sIIan naIn, I u UgarItu je naena gIInena pIoIca na kojoj se
govorI o neprIjateIjIma pred gradom prIje nego to je ta pIoIca stIgIa bItI Ispeena, UgarIt
je bIo spaIjen.
35
5. taIskI jezIcI 5. taIskI jezIcI 5. taIskI jezIcI 5. taIskI jezIcI

Premda se obIno govorI o ItaIskoj jezInoj porodIcI kao o Indoeuropskoj porodIcI
koja bI bIIa na Istoj razInI kao I prImjerIce keItska III IndoIranska porodIca, u sIuaju se
ItaIskIh jezIka Ipak javIja vIe pItanj. taIskI su se jezIcI prIje esto svrstavaII u Iru, ItaIsko-
keItsku granu. T se hIpoteza zasnIva na nekIm IzogIosama koje povezuju keItske I ItaIske
jezIke (kao to je poetno *k
w
, nastaIo asImIIacIjom, u odrazu Ie. broja pet - usp. Iat.
qunque, stIr. cIc prema Ie. *penk
w
e, usp. skr. paca), no te su IzogIose u najveem broju III
samo prIvIdne, III trIvIjaIne, III ne povezuju samo keItskI I ItaIskI, nego I druge grane
IndoeuropskIh jezIka
26
. premda nekI znanstvenIcI u novIje vrIjeme ponovno pokuavaju
oIvjetI ItaIsko-keItsku hIpotezu, danas ju veIna IndoeuropeIsta s pravom odbacuje.
DrugI je probIem jesu II ItaIskI jezIcI doIsta zasebna Ie. jezIna grana III je to vIe
zasebnIh Ie. jezIk kojI genetskI nIsu bIIe povezanI, a Ije su sIInostI posIjedIca IntenzIvnIh
jezInIh dodIra u taIIjI gdje su se svI govorIII. DakIe, po toj bI drugoj hIpotezI ItaIskI jezIcI
InIII zapravo samo jezInI savez, dakIe skupInu jezIka u kojIma se pod meusobnIm
utjecajem, zbog bIIskoga zemIjopIsnoga poIoaja, razvIjaju Ista III sIIna jezIna obIIjeja
27
.
No I u ovom se sIuaju InI da zapravo nema pravoga razIoga sumnjatI u postojanje zasebne
ItaIske grane
28
, Iako se je praItaIskI zacIjeIo govorIo prIIIno davno, na dubIjoj vremenskoj
razInI od one koja se recImo uzIma kada se rekonstruIra npr. prakeItskI, pa Iz toga razIoga
meu ItaIskIm jezIcIma nema toIIkoga broja zajednIkIh IzogIosa kao u drugIm jezInIm
granama ItaIskI su jezIcI meusobno puno razIIItIjI od IstodobnIh jezIk u drugIm Ie.
jezInIm porodIcama (to I jest jedan od razIoga za sumnjanje u jedInstvenu ItaIsku granu).
Konano, genetsko jedInstvo ItaIskIh jezIka nIpoto ne znaI da onI nIsu InIII I jezInI savez
dapae, neke su sIInostI ItaIskIh jezIka oIto proIzvod kasnIjIh jezInIh dodIra, a ne
genetskoga nasIjea. SIIan se probIem, premda puno kontroverznIjI, javIja I u sIuaju
baItosIavenskIh jezIne grane, kao to emo vIdjetI.

Za razIIku od Crke, gdje u 1. tIsuIjeu pr. K. naIazImo samo jedan Ie. jezIk grkI,
kojI je dodue jako dIjaIekatskI raIanjen, na ApenInskom je poIuotoku u Isto doba bIIo jako
puno jezIka neIe. I Ie. Od Ie. su jezIk nekI bIII ItaIskI, a nekI nIsu (kao npr. venetskI na
sjeveru III mesapskI na jugu poIuotoka).
taIskI se jezIcI dIjeIe u dvIje skupIne IatInsko-IaIIskIku I oskIko-umbrIjsku (III
sabeIIjsku). LatInsko-IaIIskIku skupInu Ine samo IatInskI I IaIIskIkI kojI su se govorIII na
maIom podruju oko rIjeke TIber u sredInjoj taIIjI. OskIko-umbrIjsku granu InI, osIm
veIh I boIje posvjedoenIh jezIka oskIkoga (kojI se je govorIo na veem prostoru
jugoIstono od RIma, odnosno LacIja) I umbrIjskoga (kojI se je govorIo na veem prostoru
sjeverno od RIma, a jugoIstono od neIe. etrurskoga, odnosno dananje Toskane), nIz sIabo
posvjedoenIh jezIka (kojI se esto neopravdano zovu dIjaIektIma) kao to su peIIgnIjskI,

26
VIdI MatasovI 1997: 28-30.
27
UsporedI npr. baIkanskI jezInI savez, u kojI uIaze razIIItI jezIcI kao grkI, aIbanskI, makedonskI,
bugarskI, rumunjskI, dIjeIom srpskI dIjaIektI. OvI su jezIcI srodnI samo dubInskI, preko Ie. prajezIka, aII
su jezInIm kontaktIma razvIII nIz sIInIh osobIna kao to je gubItak InIInItIva, postpozItIvnI Ian Itd.
VIdI vIe u MatasovI 2001: 65-74.
28
VIdI MatasovI 1997: 30-2.
36
marucInskI, vestInskI, ekvIjskI, marsIjskI, voIanskI I sabInskI. SvI sabeIIjskI jezIcI Ine jedan
dIjaIekatnI kontInuum (teko je reI gdje prestaje jedan jezIk, a poInje drugI, kao to je I
sIuaj s dananjIm romanskIm III sIavenskIm jezIcIma). PostojI pretpostavka, kao to je sIuaj
u Crkoj s junogrkIm I sjevernogrkIm, da su IatInskI I IaIIskIkI samo ostatcI jezIk prvoga
vaIa ndoeuropIjan, govornIk ItaIskoga kojI se spustIe u taIIju, kojI su nekako, na maIom
podruju oko dananjega RIma, uspjeII preIvjetI drugI vaI naseIjenIk govornIk
sabeIIjskIh (osIko-umbrIjskIh) jezIka.

LatInskI LatInskI LatInskI LatInskI IatInskI je jezIk Isprva bIo samo jedan mjesnI govor, IdIom grada RIma. sto je tako
I IaIIskIkI bIo IatInskomu bIIzak govor obIInjega mjesta FaIerII Veteres (dananja CIvIta
CasteIIana). Upravo zato to je Isprva bIo samo nevaan mjesnI govor, kod IatInskoga Ima
jako maIo tragova dIjaIekatne raznoIIkostI. udesno je kako je, samo kojIh 700-Injak godIna
posIIje, IatInskI od maIoga mjesnoga govora jednoga zabaena mjesta u taIIjI postao
jezIkom gotovo cIjeIe cIvIIIzIrane Europe.
Irenje je IatInskoga jezIka vezano u potpunostI uz rast rImske moI I Irenje rImske
vIadavIne, prvo po ApenInskom poIuotoku, a posIIje I Izvan njega. LatInskI je prvo IstIsnuo
ostaIe ItaIske mjesne IdIome Iz LacIja te susjedne govore sabInskI, ekvIjskI, marsIjskI,
voIanskI Itd. PosIIje, Irenjem rImske drave, IatInskI potIskuje I umbrIjskI I etrurskI na
sjeveru od LacIja, venetskI, IepontIjskI I cIsaIpInskI gaIskI na sjeveru taIIje Itd. Ve je oko
100. g. pr. K. gotovo Itava taIIja govorIIa IatInskI preIvjeII su bIII vaIjda jo samo oskIkI,
umbrIjskI I grkI na jugu taIIje, u VeIIkoj Crkoj (Magna CraecIa). LatInskI je s rImskIm
osvajanjIma takoer doao I do berskoga poIuotoka, CaIIje, IIrIka, AIrIke Itd. Tako se danas
romanskI jezIcI, potomcI IatInskoga, govore od krajnjega zapada PortugaIa na berskom
poIuotoku sve do Crnoga mora, do Rumunjske. LatInskI je u gotovo svIm tIm krajevIma
IstIsnuo domae jezIke npr. keItIberskI I IuzItanskI na berskom poIuotoku, gaIskI u CaIIjI,
dakI u Rumunjskoj, tzv. IIIrske jezIke u IIrIku Itd. ]edIno je grkI, kao prestIan jezIk stare
grke cIvIIIzacIje opstao u Istonom dIjeIu Carstva, u Crkoj I MaIoj AzIjI I ne samo to, nego
je poprIIIno utjecao, kao jezIk kuIture I bogate knjIevnostI na IatInskI I na kasnIje
romanske jezIke.
LatInskI spomenIcI na IatInskom je sve do 3. st. prIje K. jako maIo natpIs. NajstarIjIm se
IatInskIm natpIsom dugo smatraIa tzv. FIbuIa PraenestIna (FIbuIa Iz Preneste), datIrana prIje
negdje u 7. st. pr. K., na kojoj pIe tIpIna IormuIa (tko je napravIo dotInI predmet za koga):
MANOS:MED:FHE:FHAKED:NVMASO ManIje me napravI za NumerIja (na kIasInom bI Iat.
ta reenIca gIasIIa: ManIus m IcIt NumerI). Premda jezIk ovoga spomenIka IzgIeda
nedvojbeno autentIan, jer je teko vjerovatI da je Itko bIo u stanju 1887., kada je IIbuIa
naena, tako dobro IzmIsIItI neto to doIsta IzgIeda kao jako arhaIan IatInskI, InI se da je
sama IIbuIa krIvotvorena. Lako je mogue da je posrIjedI kopIja Izvorne IIbuIe koja je danas
IzgubIjena.
S obzIrom da je FIbuIe PraenestIna Ipak najvjerojatnIje krIvotvorIna, najstarIjI je
spomenIk IatInskoga Ipak Duenosov natpIs natpIs urezan na posudI za pIe Iz 7. III 6. st.
pr. K. Taj je pak natpIs jako teak za odgonetanje, jerbo je rIje o 125 sIova pIsanIh In
contInuo, bez razmaka, a kako je posrIjedI vjerojatno bIagosIov III kIetva, odnosno magIjskI
tekst, samIm ga je tIme jo tee odgonetnutI jer takovI su natpIsI ve smI po sebI obIno
pIsanI pomaIo neuobIajeno.
37
LapIs je NIger IIItI NatpIs s Foruma tako Ioe ouvan, da se vIdI svega nekoIIko rIjeI.
Potjee Iz otprIIIke 550. g. pr. K. z otprIIIke godIne 500. pr. K. potjee tzv. NatpIs Iz LavInIja
bronana pIoIca naena u LavInIju u LacIju s natpIsom CASTORE:PODLOVQVEQVE QVROS
Kastoru I PoIuksu, DIoskurIma (kIas. Iat. Castor PoIIcque (DIos)crs).
Takoer je Iz 6. st. pr. K. I LapIs SatrIcanus natpIs s temeIja hrama u antIkom
SatrIcumu (30 km od RIma). Njegovo je otkrIe 1970-Ih godIna IzazvaIo buru u strunIm
krugovIma jer je na njem posvjedoen, kao I u IaIIskIkom KaIsIosIo, starI IndoeuropskI
gentIvI jednIne na osIo: PopIIosIo VaIesIosIo (kIas. Iat. PubII VaIerI) kojI odgovara npr. skr.
asya, gr. (Homer) I IepontIjskomu oIso. NatpIs je Iz TIbura (TIvoIIja) teko ItIjIv, a
potjee Iz kasnoga 5. st. pr. K.
Obredne su pjesme Carmen ArvaIe I CarmIna SaIIarIa takoer stare, Iz 5.]4. st. pr. K.,
aII su Iskvarene prepIsIvanjem. To Isto vrIjedI I za Zakon 12. pIo (Leges X tabuIarum) Iz
Istoga doba.
z kasnIjega su doba tu svjesno arhaIzIranI epItaII porodIce ScIpIon Iz 3. st. pr. K.,
NatpIs Iz SpoIeta Iz 2. poIovIce 3. st. pr. K. te odIuka Senata ukIesana u bronanu pIou
Senatus ConsuItum de 8acchanaIIbus Iz 186. godIne koja je pIsana namjerno arhaIzIranIm
jezIkom I u kojoj se zabranjuje odnosno ogranIava kuIt grkoga boga 8akha (DIonIza). Kao
rukopIsnI su IragmentI, naknadnIm prepIsIvanjem, do nas doII dIjeIovI djeI najstarIjIh
rImskIh pjesnIka npr. prIjevoda OdIseje na IatInskI grkoga osIoboena roba LIvIja
AndronIka, najstarIjega IatInskoga epa Punskoga rata Cneja NevIja III AnaI KvInta
EnIja.
Kao Izvor su pukoga jezIka Iz 2. poIovIce 3. st. pr. K. bItne komedIje PIautove I
TerencIjeve. S obzIrom da su posrIjedI komedIje, one su IogIno bIIe pIsane ugIavnom
svakodnevnIm jezIkom jer nIje bIIo potrebe za arhaIzIranjem to se Inae u drugIh rImskIh
pIsaca redovno dogaaIo.

UmbrIjskI UmbrIjskI UmbrIjskI UmbrIjskI umbrIjskI se je govorIo na podruju sjeverno od RIma. NajveI su njegov
spomenIk TabuIae guvInae veIIkI obrednI tekst na sedam bronanIh pIoa, naen u guvIju
(guvIum, dananjI CubbIo). Taj nam je tekst I najvanIjI Izvor umbrIjskoga s obzIrom da Ima
vIe od 4000 rIjeI. To je I najduI ItaIskI neIatInskI tekst. zgIeda da je I umbrIjskI preIvIo
bar do 2. st. po K. s obzIrom da umbrIjskI natpIsI datIraju Iz razdobIja Izmeu 400. g. pr. K. I
150. g. po K.

OskIkI OskIkI OskIkI OskIkI oskIkI se govorIo jugoIstono od RIma I na jugu taIIje (prema KaIabrIjI). ]ezIk je
Ime dobIo prema pIemenu OscIma Iz KampanIje premda oskIkI bIjae jezIk svIh
SamnIana
29
. Naeno je preko 250, ugIavnom kraIh, oskIkIh natpIsa, Iz svIh krajeva gdje
IvIjahu SamnIanI Iz KampanIje, SamnIja, sjeverne ApuIIje, LukanIje, 8rutIja Itd. NajvanIjI
su spomenIcI oskIkoga CIppus AbeIIanus I TabuIa 8antIna. Kako su natpIsI na oskIkom
pronaenI jo u 2. poIovIcI 1. st. po K. u PompejIma, InI se da on jo tada nIje bIo Izumro
(za razIIku od veIne ostaIIh predIatInskIh jezIka u taIIjI). NajstarIjI oskIkI natpIsI potjeu jo
Iz 5. st. pr. K., a najveI Ih je broj Izmeu 2. st. pr. K. I 1. st. po K.


29
OIta je srodnost nazIva SabeII, Sabn I Samnts (Samn- < *Sabn-).
38
OstaII ItaIskI jezIcI OstaII ItaIskI jezIcI OstaII ItaIskI jezIcI OstaII ItaIskI jezIcI rekosmo da su svI oskIko-umbrIjskI jezIcI]dIjaIektI InIII dIjaIekatskI
kontInuum. Po nekIma je voIanskI bIo najbIII umbrIjskomu, marsIjskI je svojevrstan
prIjeIaznI dIjaIekat Izmeu umbrIjskoga I oskIkoga, a peIIgnIjskI su, vestInskI, marucInskI I
ekvIjskI bIII oskIkomu. Pa Ipak, gotovo svI ovI jezIcI Imaju neka obIIjeja koja Ih veu s
umbrIjskIm, a neka koja Ih veu s oskIkIm tako npr. voIanskI, peIIgnIjskI I marucInskI
dIjeIe s oskIkIm tvorbu perIekta na t-, a s umbrIjskIm gIasovne promjene * > I I *-ns > -
I. PrIje se je ekspanzIje Osk u SamnIju govorIo arhaIan ItaIskI jezIk kojI se obIno nazIva
predsamnIanskIm, a posvjedoen je s nekoIIko natpIsa Iz 6. st. Kao sabeIIjskI se jezIcI jo
obIno navode I aurunkanskI (vjerojatno bIIzak voIanskomu, po nekIm ak I njegov
dIjaIekat) I hernIkI.

NeItaIskI Ie. jezIcI u staroj taIIjI NeItaIskI Ie. jezIcI u staroj taIIjI NeItaIskI Ie. jezIcI u staroj taIIjI NeItaIskI Ie. jezIcI u staroj taIIjI u antIkoj se je taIIjI govorIIo I vIe Ie. jezIk kojI nIsu
prIpadaII ItaIskoj granI. Na sjeveroIstoku se je taIIje, u podruju oko dananje VenecIje,
govorIo venetskI jezIk. VenetskI Ima neke IzogIose koje ga vezuju s ItaIskIm jezIcIma (odraz
Ie. aspIrIranIh okIuzIva), aII IzgIeda da nIje ItaIskI jezIk. Neke ga IzogIose veu s germanskIm
jezIcIma. VenetskI je razmjerno dobro posvjedoen, a njegovIh onomastIkIh tragova Ima ak
I u strI gdje nIsu naenI nIkakovI venetskI natpIsI. VenetskI se je pIsao jednIm od
sjevernoItaIskIh pIsama, potekIIh od grkoga aIIabeta, a ouvano je oko 200, ugIavnom
kraIh natpIsa, Iz razdobIja Izmeu 5. I 1. st. pr. K.
Na sjeveru se taIIje takoer govorae IepontIjskI, najstarIjI posvjedoenI keItskI jezIk
posvjedoen u 6. st. pr. K. (vIdI vIe o njem u pogIavIju o keItskIm jezIcIma). ]o je jedan
keItskI jezIk posvjedoen u sjevernoj taIIjI gaIskI. To je jezIk cIsaIpInskIh CaIa kojI se je
govorIo oko rIjeke Po. CaII su u sjeverno taIIju stIgII u 4. st. pr. K. Iz CaIIje.
OnomastIkI nam je u LIgurskom zaIjevu (kod dananje Cenove) posvjedoen IIgurskI
jezIk. NajvjerojatnIje je posrIjedI Ie. jezIk.
e. se je, najvjerojatnIje neItaIskI jezIk, junopIcenskI govorIo u PIcenumu na obaII
]adranskoga mora. NjegovI zapIsI potjeu jo Iz 7. st. pr. K. SjevernopIcenskI je jezIk neIe.
(najvanIjI je njegov spomenIk SteIa Iz NovIIare).
U ApuIIjI se je, na jugu taIIje, govorIo mesapskI jezIk. Na njem je ouvano oko 300
ugIavnom nejasnIh natpIsa Iz razdobIja Izmeu 5. I 1. st. pr. K. 8ez prevIe ga se opravdanja
povezuje s prekomorskIm IIIrskIm I aIbanskIm jezIkom. 8IIzak je ItaIskIm jezIcIma IzgIeda
bIo sIkuIskI jezIk kojI se je govorIo jugu SIcIIIje
30
. Na SIcIIIjI se, kao I na junom dIjeIu
ApenInskoga poIuotoka, u VeIIkoj Crkoj (Magna CraecIa) govorIo grkI jezIk jer su ondje
bIIe mnoge grke koIonIje. zgIeda da je grkI na jugu taIIje opstao sve do danas kao tzv.
grekanskI grkI dIjaIekat (vIdI pogIavIje o grkom jezIku).

NeIndoeuropskI jezIcI u staroj taIIjI NeIndoeuropskI jezIcI u staroj taIIjI NeIndoeuropskI jezIcI u staroj taIIjI NeIndoeuropskI jezIcI u staroj taIIjI najvanIjI je od neIe. jezIka antIke taIIje etrurskI. On
se je govorIo na podruju dananje Toskane (koja je po njem I dobIIa Ime, od IatInskoga
Tusc EtruanI), sjeverozapadno od RIma. EtrurskI je razmjerno dobro posvjedoen (oko
10 000 tekstova]natpIsa), gramatIka mu je koIIko-toIIko poznata, aII su rIjeI sIabo poznate
III Im je znaenje dvojbeno. NajduI se spomenIk etrurskoga uva u Zagrebu tzv. LIber
IInteus ZagrabIensIs, natpIs na povojIma mumIje kerI etrurskoga trgovca koja je umrIa u

30
z sIkuIskoga su u sIcIIIjanskI grkI posuene neke rIjeI koje Imaju oIte usporednIce u IatInskom,
kao npr. sIc. gr. ~ Iat. campus poIje, ~ carcer zatvor Itd.
39
EgIptu. zgIeda da su EtrurcI u EtrurIju doII Iz MaIe AzIje na otoku je Lemnu, kod MaIe
AzIje posvjedoen jezIk kojI IzgIeda kao arhaIan obIIk etrurskoga. EtrurskI je neIe. jezIk, aII
je Iako mogue da je dubInskI srodan s Ie. jezIcIma, odnosno da su se I Ie. prajezIk I etrurskI
razvIII od kojega jo starIjega prajezIka. Kao jednu od sIInostI etrurskoga I Ie. usp. etrurskI
genItIv osobne zamjenIce mI ja, kojI gIasI mInI]mIna to neodoIjIvo podsjea na Ie. *mene.
Od ostaIIh neIe. jezIka moemo spomenutI jo I retskI na sjeveru taIIje (Izmeu
jezera Carda I AIp), kojI nekI povezuju s etrurskIm, a pIsao se je IuganskIm pIsmom, kao I
keItskI jezIk IepontIjskI, sjevernopIcenskI kojI se je govorIo sjeverno od Ie. junopIcenskoga,
eIImIjskI na sjeverozapadu SIcIIIje, Iznad Ie. sIkuIskoga, protosardskI na SardInIjI, poznat
samo Iz onomastIke te semItskI punskI (IenIkI) kojI se je, uz eIImIjskI, govorIo na
sjeverozapadu SIcIIIje (na jugoIstoku se je govorIo grkI, uz sIkuIskI).

40
POKRATE: Nov. NovIIara (sjevernopIcenskI), PIcene junopIcenskI

VuIgarnI IatInskI I romanskI jezIcI VuIgarnI IatInskI I romanskI jezIcI VuIgarnI IatInskI I romanskI jezIcI VuIgarnI IatInskI I romanskI jezIcI knjIevnI, kIasInI IatInskI kakovIm pIsahu Cezar I
CIceron nIje dakako bIo jednak govornomu, pukomu IatInskomu. OdIIke se govornoga
jezIka ve mogu zamIjetItI u PIauta I TerencIja, da bI Ih onda nestaIo sve dok se ponovno ne
javIjaju u PetronIja. U postkIasIno se doba (od 1. I 2. st. po K. nadaIje) u IatInskIm
tekstovIma javIja sve vIe odIIka pukoga govora, odnosno I u tekstovIma moemo pratItI
neke promjene koje se dogaahu u pukome, vuIgarnoIatInskom I koje su na kraju doveIe do
stvaranja posebnIh romanskIh jezIka. NekI su pIscI vuIgarnoIatInske eIemente unosIII
namjerno, kao PetronIje, kod nekIh je to bIIo sIuajno jerbo jednostavno nIsu znaII boIje, a
nekI su se unoenjem pukIh eIemenata htjeII prIbIIItI pubIIcI (kao sv. ]eronIm). MnogI su se
ak postkIasInI pIscI na IatInskom ak IsprIavaII to ne znaju dobro pravoga IatInskoga.
U doba je KarIa VeIIkoga obnovIjeno znanje kIasInoga IatInskoga, pa vIe nIje bIIo toIIko
prodora vuIgarnoIatInskIh eIemenata u kIasInI IatInskI. Otada su tekstovI na kIasInom
IatInskom I tekstovI na pojedInIm romanskIm jezIcIma ugIavnom razdvojenI. RekonstruIramo
II od dananjIh romanskIh jezIka prajezIk, prImjenjujuI Istu poredbeno-povIjesnu metodu
kojI prImjenjujemo u rekonstrukcIjI Ie. prajezIka, dobIt emo upravo jedan obIIk
vuIgarnoIatInskoga, a ne, dakako, kIasInI IatInskI kakovIm su pIsaII VergIIIje III CIceron. To
je stoga to se rekonstrukcIjom prajezIka moe uspostavItI samo posIjednja Iaza toga
prajezIka, neposredno prIje njegova raspada. Takovom rekonstrukcIjom onda doIazImo I do
nekIh obIIjeja vuIgarnoga IatInskoga kojI nam nIsu posvjedoenI u zapIsanIm tekstovIma. S
obzIrom na jako dobru posvjedoenost njIhova jezIka-pretka, IatInskoga, znaenje je
romanskIh jezIka za poredbenu Ie. IIngvIstIku mInImaIno. OnI nam eventuaIno mogu pomoI
npr. u tome da odredImo je II kojI sIog u IatInskom bIo dug III kratak ako to ve nIje jasno po
antIkIm zapIsIma I svjedoanstvIma. RomanskI jezIcI Ine dIjaIekatskI kontInuum I teko je
prImjerIce odredItI gdje zavrava taIIjanskI, a poInje IrancuskI III gdje zavrava panjoIskI, a
poInje portugaIskI.

RomanskI su jezIcI
31
:
portugaIskI u PortugaIu (I 8razIIu)
gaIIcIjskI u panjoIskoj pokrajInI CaIIcIjI, sjeverno od PortugaIa; sIIan port., aII je CaIIcIja
od 14. st. pod panjoIskom vIau
panjoIskI (kastIIjskI) u panjoIskoj I veIIkom dIjeIu ]une I Srednje AmerIke
seIardskI (IadIno, judeo-espaoI) jezIk Idov prognanIh 1492. Iz panjoIske, bIIo Ih je
posvuda po SredozemIju, a I u Hrvatskoj I 8osnI
kataIonskI u KataIonIjI, na sjeveroIstoku panjoIske, sIubenI jezIk Andore
okcItanskI (provansaIskI
32
) juna Francuska, jezIk stare trubadurske knjIevnostI
IrancuskI u Francuskoj
retoromanskI u vIcarskoj, jedan od etIrIju sIubenIh jezIka, njemu su bIIskI u sjevernoj
taIIjI IadInskI (tIroIskI) I IurIanskI

31
PodjeIu treba shvatItI uvjetno jer Ih Ima vIe, a u sIuaju je romanskIh IdIoma esto teko reI to je
dIjaIekat, a to jezIk (kao I Inae). MogIo bI se nabrojItI I vIe I manje romanskIh jezIka nego to je to
uInjeno ovdje.
32
ako se Ime provansaIskI katkada rabI za cIjeII jezIk, boIje je u tom sIuaju govorItI okcItanskI jer je
provansaIskI Ime jednoga okcItanskoga dIjaIekta.
41
sardskI (IogudorskI
33
) na SardInIjI, najarhaInIjI romanskI jezIk (IzoIIran je)
taIIjanskI u taIIjI (standardnI je taIIjanskI nastao na osnovI Danteova jezIka FIrenze
toskanskoga)
IstroromanskI (IstrIotskI) u zapadnoj strI (npr. RovInj), autohtonI romanskI jezIk
nasIjednIk IatInskoga kojI se je govorIo u strI
daImatskI neko u DaImacIjI, danas je Izumro njegov je dIjaIekat na Krku, veIjotskI
Izumro Istom 1898. godIne, u DubrovnIku se do 14. st. govorIo njegov dIjaIekat raguzejskI
rumunjskI (dakorumunjskI) u Rumunjskoj
IstrorumunjskI odvjetak rumunjskoga kojI se danas govorI u strI (na IarIjI I kod Uke)
arumunjskI (cIncarskI) Crka, AIbanIja, MakedonIja
megIenorumunjskI Crka, MakedonIja
aIrIkI IatInskI - do 16. se st. u sjevernoj AIrIcI (od Maroka do LIbIje) govorIo jedan
romanskI jezIk, od njega su ostaIe posuenIce u berberskIm jezIcIma

33
Kao I kod okcItanskoga : provansaIskoga, Iako se Ime IogudorskI katkada rabI za cIjeII sardskI jezIk,
IogudorskI je zapravo dIjaIekat sardskoga.
42
6. KeItskI jezIcI 6. KeItskI jezIcI 6. KeItskI jezIcI 6. KeItskI jezIcI

PodjeIa PodjeIa PodjeIa PodjeIa keItskI se jezIcI dIjeIe, po novIjIm teorIjama, na 3 skupIne:
1) keItIberskI (kojI stojI zasebno I najranIje se je odvojIo)
2) kontInentaInI keItskI (keItskI jezIcI na kontInentu gaIskI I IepontIjskI)
3) otonI keItskI (brItskI veIkI, bretonskI, kornIkI; goIdeIskI IrskI, kotskI, manskI)

Ova se novIja podjeIa, koju zastupa poznatI keItIst KIm McCone, osnIva ugIavnom na
morIoIokIm krIterIjIma kao to je razvoj gIagoIskoga sustava. Prema njoj se je od
prakeItskoga prvo odvojIo keItIberskI, kojI InI sm svoju granu, a zatIm se ostatak keItskoga
rascIjepIo na kontInentaInu I otonu skupInu.
Prema starIjIm se teorIjama, koje se osIanjaju ponajprIje na IonoIoke IzogIose, keItskI
jezIcI prema odrazu Ie. *k
w
dIjeIe na P-keItske jezIke I na Q-keItske jezIke. U P-keItskIm se
jezIcIma Ie. *k
w
odraava kao p, doIm u Q-keItskIm jezIcIma ono ostaje k
w
(koje se posIIje
moe promIjenItI u k). UsporedI npr. prema Ie. *-k
w
e I (Iat. que, gr. -c, skr. ca) u
keItskom: keItIberskI Kue, staroIrskI ch, aII IepontIjskI Pe, srednjoveIkI p. Q-keItskI su
jezIcI prema tome: goIdeIskI (IrskI, kotskI, manskI) I keItIberskI, a P-keItskI su: IepontIjskI,
gaIskI I brItskI (veIkI, kornIkI, bretonskI). Ovoj se IzogIosI prIdruuju I neke druge, kao npr.
odraz Ie. sIogovnIh sonanata *m I *n. ProbIem je ove teorIje to zbIIava prImjerIce goIdeIsku
I keItIbersku granu koje Inae nIsu toIIko sIIne, a razdvaja bIIsku goIdeIsku I brItsku granu,
a sve to po vrIo sumnjIvoj IzogIosI preIaska *k
w
> *p koja je IonetskI prIIIno banaIna
(posvjedoena je prImjerIce neovIsno u raznIm vremenIma u grkom, oskIko-umbrIjskIm
dIjaIektIma ItaIskoga Itd.)
34
. PodjeIa je keItskIh jezIka na keItIberskI, kontInentaInI keItskI I
otonI keItskI vjerojatno boIja.
ako su danas praktIkI svI IvI keItskI jezIcI, osIm veIkoga, u jako Ioem poIoaju, s
neveIIkIm brojem govornIka, a nekI I pred vjerojatno neIzbjenIm IzumIranjem u budunostI
(bretonskI), KeItI su neko naseIjavaII veIIk dIo Europe govorIII su se od dananje june
8rItanIje I PortugaIa sve do sredInje MaIe AzIje (gdje su bIII CaIaanI). Danas su od keItskIh
jezIka IvI jo samo IrskI na rubovIma rske, maIoga broja IzvornIh govornIka, kotskI na
samom sjeveru kotske, takoer s maIIm brojem govornIka, veIkI]kImrIkI u WaIesu I
bretonskI u 8retanjI u Francuskoj. KeItska se ekspanzIja moe pratItI po arheoIokIm
kuIturama s KeItIma se povezuje haItatska kuItura ranoga eIjeznoga doba (od 7. st. pr.
K.), a pradomovIna Im se arheoIokI smjeta u sredInju Europu, na podruje zapadne eke,
8avarske I AIp. KeItskI su jezIcI posvjedoenI od 6. st. pr. K. IepontIjskIm natpIsIma.


34
OsIm toga, zadravanje *k
w
u goIdeIskom I keItskom nam ne govorI nIta o njIhovoj srodnostI jer se
za dokazIvanje (bIIe) genetske srodnostI mogu rabItI samo nebanaIne InovacIje (*k
w
> p jest banaIna
InovacIja), a ne arhaIzmI (zadrano staro stanje tIpa *k
w
u keItIberskom I goIdeIskom). Takoer, o
banaInostI nam promjene *k
w
> p govorI I InjenIca da je opekeItska promjena Ie. *g
w
> prakeItsko *b
(dakIe Ista promjena kao *k
w
> p, samo sa zvunIm parnjacIma). Ono to je mogIo oIakatI neovIsnu
promjenu *k
w
> p u gaIskom]IepontIjskom I brItskom je I InjenIca da u prakeItskom nIje bIIo Ionema
*p (jer je Ie. *p > 0, usp. hrv. pItI I stIr. IbId pIje). DakIe, promjena je *k
w
> p mogIa bItI uzrokovana
tenjom da se popunI rupa u sustavu (t : d, k : g, aII 0 : b u prakeItskom).
43
KeItIberskI KeItIberskI KeItIberskI KeItIberskI keItIberskI su govorIIa keItska pIemena koja su se na berskI poIuotok doseIIIa
negdje oko 7. st. pr. K., no najstarIjI tekstovI na keItIberskom potjeu Istom Iz 3. st. pr. K.
Ouvano je oko 85 keItIberskIh natpIsa (ugIavnom ugovora, dosta Imena Itd.), 50-ak natpIsa
na novIIma Itd. na podruju sredInje panjoIske, a najvanIjI su njegovI spomenIcI tzv.
8ronane pIoe Iz 8otorrIte. VaIja napomenutI da se staIno otkrIvaju novI tekstovI na
keItIberskom. KeItIberskI se je Isprva pIsao IberskIm pIsmom, a posIIje I IatInIcom (20
natpIsa). berI su bIII neIe. narod kojI je IvIo na Istonoj obaII dananje panjoIske. AntIkI
su autorI (PtoIemej) mIsIIII da su KeItIberI zapravo mIjeavIna KeIt I ber pa su Im zato I daII
to Ime. bersko je pIsmo deIIrIrano '50-Ih godIna 20. st. To je bIIo sIogovno-aIIabetsko
pIsmo. SIogovnI su znakovI postojaII za sIogove kojI su u sebI ImaII okIuzIv (p, t, k) I
samogIas, doIm su ostaII znakovI bIII aIIabetskI (za samogIase, poIusamogIase ]y] I ]w],
nazaIe, IIkvIde, sIbIIante). KeItIberI su od ber preuzeII to pIsmo, aII ono nIje bIIo dobro
prIIagoeno keItIberskomu jezIku - kao nI kIInopIs hetItskomu nI IInear 8 mIkenskomu I u
keItIberskom su pIsanju postojaII IstI probIemI sa zapIsom zvunIh I bezvunIh okIuzIva,
zatvorenIh sIogova Itd. Tako se je prImjerIce toponIm, IatInIcom zapIsan kao ContrebIa,
IberskIm pIsmom pIsao Ko-n-Te-PI-a (veIIko P, T, K oznaava u transIIteracIjI da su se tI
znakovI mogII ItatI I kao ]p], ]t], ]k] I kao ]b], ]d], ]g])
35
. SIogovnI se je znak kao <Ka>
mogao ItatI na 6 naIna: ]ka], ]ga], ]k], ]g] - nIsu se razIIkovaII sIogovI s dugIm od
sIogova s kratkIm samogIasIma, te takoer I ]k], ]g] u sugIasnIkIm skupInama koje su se
mogIe zapIsatI samo takovIm IanIm sIogom npr. Ime TeIuoreKIs ]dworks].

bersko pIsmo


KontInentaInI keItskI jezIcI

LepontIjskI LepontIjskI LepontIjskI LepontIjskI IepontIjskI je najstarIjI posvjedoenI keItskI jezIk kojI se je govorIo u dananjoj
sjeverozapadnoj taIIjI I junoj vIcarskoj (oko grada Lugana te oko jezer MaggIore, Carda I
Como), u AIpama. NajstarIjI mu spomenIcI potjeu Iz 6. st. pr. K. (oko 575. g. pr. K.).
LepontIjskIm se pIsaIo sve do 1. st. pr. K. kada ga je potIsnuo IatInskI. LepontIjcI su pIsaII
pIsmom nastaIIm od etrurskoga (tzv. IuganskIm aIIabetom), a do danas je pronaeno oko
140, ugIavnom kraIh, natpIsa. VaIja napomenutI da nekI IIngvIstI IepontIjskI smatraju samo
odvjetkom gaIskoga, a ne posebnIm kontInentaInIm keItskIm jezIkom.
NI taj sjevernoetrurskI aIIabet, kao nI Ibersko pIsmo kojIm se je pIsao keItIberskI, nIje
bIo dobro prIIagoen IepontIjskomu. Kako etrurskI nIje Imao opreku okIuzIva po zvunostI,
te opreke nema nI u Iuganskom pIsmu kojIm se pIe IepontIjskI. Takoer, ovIm se pIsmom

35
SIogovI se <Ko>, <Te> I <PI> pIu sIogovno jednIm znakom za sIog, a <n> I <a> aIIabetskI
jedan znak za jedan gIas.
44
ne moe zabIIjeItI nI opreka Izmeu kratkIh I dugIh samogIasa nI obInIh I udvojenIh
sugIasa.

CaIskI CaIskI CaIskI CaIskI gaIskI je posvjedoen na vIe podruja I na vIe pIsama. z june Francuske, rImske
provIncIje CaIIIa NarbonensIs (oko grke koIonIje , dananjI MarseIIIe), potjeu
gaIskI natpIsI na grkom aIIabetu (tzv. gaIogrkI natpIsI). To su najstarIjI gaIskI natpIsI,
Izmeu 300. I 50. g. pr. K.
Na cIsaIpInskom je gaIskom (tzv. gaIoetrurskI natpIsI) u taIIjI naeno samo 8 natpIsa
Izmeu 150. I 1. g. pr. K. PIsanI su na Iuganskom aIIabetu preuzetom od LepontIjaca. TI su
natpIsI naenI u sjeverozapadnoj taIIjI (rImska provIncIja CaIIIa CIsaIpIna), u doIInI rIjeke Po
neto junIje od IepontIjskoga podruja. Zaudo, jedan je natpIs naen I u UmbrIjI.
Nakon Cezarova osvajanja CaIIje (8eIIum CaIIIcum, 58-51. g. pr. K.), CaII pod
rImskom vIau pIu IatInIcom (tzv. gaIoIatInskI natpIsI). Na tom je, transaIpInskom gaIskom,
ouvano oko 100 natpIsa naenIh u rImskoj provIncIjI CaIIIa TransaIpIna. NatpIsI potjeu Iz
vremena Izmeu 50. g. pr. K. I 200. g. po K. ]o u 5. st. naIIazImo na gaIske gIose u jednom
Izvoru (EndIIcherov gIosar).
OsIm toga, postojI I nekoIIko ne ba jasnIh I sumnjIvIh natpIsa na tzv. Istonom
gaIskom (uz zabIIjeena Imena u IatInskIm IzvorIma) Iz dananje AustrIje I SIovenIje (rImska
provIncIja NorIcum). U MaIoj je AzIjI IvjeIo keItsko pIeme CaIaana od njIhova su jezIka u
3. I 2. st. pr. K. posvjedoena Imena I gIose u grkIm IzvorIma. Na gaIatskom jezIku nema
tekstova.
NajvanIjI su gaIskI spomenIcI 3 vea obredno-magIjska teksta - KaIendar Iz
CoIIgnyja, NatpIs Iz Larzaca I NatpIs Iz ChamaIIeresa.

OtonI keItskI jezIcI OtonI keItskI jezIcI OtonI keItskI jezIcI OtonI keItskI jezIcI

CoIdeIskI jezIcI CoIdeIskI jezIcI CoIdeIskI jezIcI CoIdeIskI jezIcI nazIv goIdeIskI (geIskI) jezIcI obuhvaa IrskI u svIm njegovIm Iazama
(staroIrskI, srednjoIrskI I novoIrskI) te jezIke kojI su od njega nastaII kotskI (geIskI)
36
I
manskI (na otoku Man), kada su se rcI onamo doseIIII Iz rske. NazIv goIdeIskI potjee od
staroIrskoga CoIdeI to je jedan od nazIva za rce (gaeIIge IrskI jezIk).

rskI rskI rskI rskI povIjest se Irskoga moe podIjeIItI na 3 razdobIja: staroIrsko (do 10. st.), srednjoIrsko
(od 10. do 12. st.) I na novoIrsko razdobIje (od 12. st. do danas). PrvI su spomenIcI
arhaInoga Irskoga pIsanI ogamskIm pIsmom u razdobIju Izmeu 4. I 6. st. Naeno je 300-
Injak ogamskIh natpIsa (ne samo u rskoj nego I u WaIesu, CornwaIIu, otoku Manu),
ugIavnom kraIh I ugIavnom s ImenIma. CraIemI su toga pIsma bIII crtIce I toke (vorovI, III
ravne crtIce s obIju strana) kojI su se pIsaII okomIto na na sredInju (okomItu) crtu (a nju je
mogao InItI npr. rub kamena). CrtIce su mogIe bItI s IIjeve III desne strane sredInje crte, III
su mogII bItI s obje strane (I onda su bIIe) kose. SamogIasI su se oznaavaII tokama.
KombInIranjem se od jedne do 5 crtIca odnosno toaka dobIvaju sva sIova.
OgamskI je aIIabet bIo utemeIjen na IatInIcI (kao svojevrsna IIra temeIjena na
IatInskoj abecedI) negdje oko 4. st. OgamskI je aIIabet posIIje zamIjenjen IatInIcom kojom se

36
KojI vaIja razIIkovatI od engIeskoga dIjaIekta kotskoga (scots).
45
IrskI pIe od 7. st. do danas. Ogam se I nakon toga nastavIo rabItI jo dugo u srednjem
vIjeku, aII IskIjuIvo kao tajno pIsmo.
Ogam


ako je na staroIrskom ouvana bogata I vrIjedna knjIevnost, za IIngvIstIku su
najvanIjI spomenIcI staroIrskoga ne knjIevna djeIa, nego gIose kratkI komentarI zapIsanI
obIno uz rub kakova IatInskoga teksta. Kako su IrskI mIsIonarI putovaII po Itavoj EuropI,
gIose na staroIrskom naIazImo praktIkI posvuda. ]ezIk gIosa odraava govornI jezIk 8. I 9.
stoIjea, a znamo da je Izvoran zato to se gIose nIsu, za razIIku od knjIevnIh djeIa, posIIje
prepIsIvaIe I prepIsIvanjem mIjenjaIe, modernIzIraIe I kvarIIe. NajvanIje su: Wrzburke
gIose, MIIanske gIose, TorInske gIose, SanktgaIIenske gIose Itd. pak kada govorImo o
govornom Irskom jezIku, vaIja ImatI na umu da je ak I taj jezIk gIos bIo zapravo
standardIzIran. U Irskom ve od najranIjega doba ne naIIazImo na nIkakove dIjaIekatne
razIIke, a sve se dIjaIekatne razIIke u novoIrskom mogu IzvestI Iz jedInstvenoga staroIrskoga
kojI nam je posvjedoen u starIm IzvorIma. Kako svakI jezIk Ima dIjaIekte, jasno je da je u
rskoj u jednom trenutku (kao I u heIenIstIko doba u Crkoj) moraIo doI do stvaranja
opeIrske Iako ostaje zagonetkom kako je I zato do toga doIo. S obzIrom da ve od
prvIh zapIsa na stIr. ondje nema gotovo nIkakovIh dIjaIekatnIh razIIka, jasno je da je do toga
koIneIzIranja moraIo doI prIje toga, jo u doba prIje pIsmenostI. Teko je zamIsIItI da se
takovo to dogodIIo u nepIsmenoj zemIjI, aII je sva prIIIka da se je to dogodIIo pod utjecajem
monIh kIasa IutajuIh pjesnIka (IIIe), pravnIka (brIthem) I sveenIka (druI) kojI nIsu bIII
vezanI za pojedIna pIemena I kojI su IrIII jedInstvenI, knjIevnI IrskI. Kada je to bIIo, ne
moemo znatI, aII je jasno da su govornIcI Irskoga, odnosno predIrskoga, u rskoj bIII barem
od 4. st. pr. K. ArIstoteI spomInje Irsko Ime kao c (~ stIr. rIu rska), a posIIje se u
gr. IzvorIma u 2. st. (kod PtoIemeja) spomInju I drugI, oIto keItskI, IrskI toponImI I
etnonImI.
Od najstarIjIh knjIevnIh staroIrskIh tekstova vaIja spomenutI Amra CoIuImb ChIIIe
(udo CoIumba CIIIe) s kraja 6.]poetka 7. st. Od ostaIIh su stIr. tekstova poznatI npr. TaIn
b CaIInge (Kraa stoke Iz CaIIngea), SceI muccI MIc Dath (PrIa o Mac Dathovoj
svInjI), TogaII bruIdne Da Derga (Razaranje Da DergIne krme), AIrne FIngeIn (FIngenovo
bdIjenje), Echtrae ChonnIaI (ConnIaeovo putovanje), Compert Con CuIand (Zaee C
ChuIaInda), Tochmarc taIne (SnubIjenje taIn) Itd. PrIe se grupIraju u cIkIuse: uIsterskI
46
(u kojI npr. uIaze I TaIn b CaIIgne I SceI muccI MIc Dath), kraIjevskI, IenIanskI I
mItoIokI
37
.
rskI je jedInI jezIk rske tIjekom Itava srednjega vIjeka. DoIazak VIkIng u 9. I 10. st.
I Norman u 11. st. nIje ostavIo veega jezInoga traga na Irskome osIm odreenoga broja
posuenIca. No drugaIje je bIIo s engIeskIm. EngIezI su rsku brutaIno osvojIII u 16]17. st.
Zavrna se je bItka, koja je EngIezIma donIjeIa konanu pobjedu, odIgraIa 1691. kod rIjeke
8oyne. EngIezI zatIm pIanskI naseIjavaju protestante Iz kotske I EngIeske u rsku
(naseIjevanje je u Munsteru poeIo jo prIje bItke kod rIjeke 8oyne), pogotovu u UIster kojI je
dotada bIo najIrskIja pokrajIna. Kako su katoIIcI u rskoj sve do 1829. IIenI gotovo svIh
prava, tako se Isto postupaIo I s IrskIm jezIkom. rska se maIo-pomaIo angIIzIraIa, aII je taj
proces tekao jako sporo sve do 19. st. Poetkom je toga stoIjea jo veIna rske govorIIa
IrskI, no brzo je povIaenje Irskoga pred engIeskIm poeIo nakon VeIIke gIadI 1845-1847]8
zbog koje je umrIo poIa stanovnItva rske (dakako, najvIe seIjak govornIk Irskoga) I
koja je prouzroIIa prva veIIka IseIjavanja Iz rske, pogIavIto u SAD. zmeu 1847. I 1854. je
Iz rske otIIo 1 600 000 IjudI. VIe je razIoga to se je engIeskI poeo nagIo IrItI umjesto
Irskoga engIeskI je, dakako, bIo prestIan I povezIvan s drutvenIm uspjehom I
napredovanjem, djeca su u koII bIIa otro kanjavana ako bI progovorIIa I jednu rIje na
Irskom, a katoIIka crkva, oduvIjek vaan ImbenIk u rskoj, nIje pokazIvaIa nIkakova
zanImanja za ouvanjem Irskoga jezIka, dapae, potIcaIa je preIazak raca na engIeskI. To je
doveIo do toga da je ve 1851. IrskI govorIIo samo 25Z raca, a 1911. samo 11Z. Kada je
progIaena neovIsna Irska drava, 1921., IrskI je progIaen sIubenIm jezIkom (uz engIeskI) I
poeIe su brojne aktIvnostI u svrhu oIvIjavanja Irskoga I poboIjanja njegova poIoaja.
Posebna je pozornost dana gaeItachtIma podrujIma gdje se jo govorIo IrskI, ugIavnom na
zapadnoj obaII rske, eda bI se IrskI ondje uspIo odratI. Kako rekosmo, rska uIae veIIk
napor u odranje I Irenje Irskoga, aII InI se da je umnogome za to ve prekasno jer se
stanje Irskoga jezIka I u neovIsnoj rskoj u 20. st. pogoravaIo, odnosno broj se IzvornIh
govornIka sve vIe smanjIvao. 1926. je bIIo oko 540 000 govornIka Irskoga. Prema popIsu je
Iz 1971. 26,5Z raca (odnosno 790 000 IjudI) tvrdIIo da govorI IrskI. Prema popIsu Iz 1983.
to je Isto tvrdIIo 13Z stanovnItva, odnosno 260 000 IjudI. 8rojeve s popIs nakon 1926.
treba uzetI cum grano saIIs. Prema dananjIm se procjenama broj IzvornIh govornIka Irskoga
kree od 10 do 20 000 IjudI. Na popIsu je stanovnItva Iz 1996. 71 000 IjudI rekIo da svakI
dan govore IrskI
38
. DakIe, samo se je u 20. st., uza svu potporu Irske drave, broj govornIk
Irskoga smanjIo s poIa mIIIjuna na 10-20 tIsua govornIka. NI u najzabaenIjIm gaeItachtIma
praktIkI vIe nema jednojezInIh govornIka Irskoga. rskI se obavezno uI u koIama, za
dobIvanje je posIa u dravnoj sIubI potrebno znatI osnove Irskoga, javnI su natpIsI na
uIIcama dvojezInI, Izdaju se novIne na Irskom, postoje I radIjskI I teIevIzIjskI program na
Irskom, IrskI se upotrebIjava u sveanIm dravnIm prIgodama I sI., aII budunost Irskoga kao
govornoga, Iva jezIka nIje pretjerano bIIstava. rskI je dravnI aparat zapravo najvea sIIa
koja zatIre IrskI jezIk jer ga, Iako bI se sIubeno trebao o njem brInutI, margInaIIzIraju tIme
to je radnI jezIk vIastI gotovo IskIjuIvo engIeskI, ak I u gaeItachtIma.


37
VIdI vIe o ovome I staroIrskoj knjIevnostI u Ranko MatasovI, Kamen kraIjeva, srednjovjekovne
Irske sage, Ex IIbrIs, Zagreb 2004.
38
Od toga broja gotovo 21 000 IjudI IvI u gaeItachtIma to se pokIapa s pretpostavkama o broju
IzvornIh govornIka.
47

48
kotskI I manskI kotskI I manskI kotskI I manskI kotskI I manskI kotskI su se (gaIdhIIg) I manskI razvIII Iz arhajskoga Irskoga. rcI su se
naseIIII na otoku Manu, Izmeu rske I 8rItanIje, prIje povIjesnIh dokumenata, a u kotsku su
doII u 5. st. I ondje osnovaII kraIjevstvo DaI RIada pokorIvI 8rIte (keItskI narod, roake
dananjIh VeIana) I PIkte (neIndoeuropskI narod)
39
. kotsku je u 9. stoIjeu, prIIIkom
normanske najezde, ujedInIo kotsko-pIktskI kraIj Kenneth MacAIpIne (CInaed mac AIpIn).
kotska je od samoga poetka bIIa vIejezInom. Uz kotskI se je geIskI, jezIk IrskIh
doseIjenIka, ondje govorIo I engIeskI (dananjI kotskI dIjaIekat, scots, kojI se moe smatratI
I posebnIm jezIkom) jo od doIaska Cermana u 8rItanIju u 5]6. st. kotskI je neko vrIjeme
uIvao prestIan status u kotskoj, a sve je do vIsokoga srednjega vIjeka bIo ravnopravan
engIeskomu. U kotskoj se je kao knjIevnI jezIk Isprva rabIo IstI IrskI jezIk kao I u rskoj
(prvI su knjIevnI tekstovI na kotskom Iz 15. st.), Istom se od 17. st. kotska I Irska
varIjanta poInju znatnIje razIIkovatI. kotska je samostaIna sve do 17. st. kada namee
svoju dInastIju EngIeskoj, aII Im se kuIturno I jezIno podInjava. EngIeskI je brzo nametnuo
svoju prevIast I kotskI se brzo povIaI. EngIezI su ondje upotrebIjavaII Iste tehnIke kao u
rskoj da bI IstrIjebIII kotskI. Dosta se je govornIka kotskoga IseIIIo u brItanske koIonIje, u
KanadI je na poIuotoku Nova ScotIa kotskI ak dosta dugo I ouvan (a do danas je ostao
jezIk katoIIke crkve). Prema nekIm je procjenama 1900. bIIo oko mIIIjun govornIka
kotskoga. Danas se kotskI jo govorI jo samo na krajnjem sjeverozapadu kotske,
pogotovu na otocIma, I u jako je Iooj sItuacIjI. Prema popIsu stanovnItva Iz 1971., u
kotskoj je bIIo gotovo 89 000 govornIka kotskoga, od ega ak 477 jednojezInIh
govornIka no taj je broj jamano prenapuhan. Danas je kotskI praktIkI pred IzumIranjem,
njIme jo govorI odreen broj IjudI, aII ugIavnom starIjIh doIm mIaI, InI se, govore samo
engIeskI. U takovoj je sItuacIjI IzumIranje kotskoga gotovo neIzbjeno.
ManskI je jezIk (y ChaIIck) Izumro 24. 12. 1974. godIne kada je umro njegov
posIjednjI IzvornI govornIk Edward Ned MadreII. Zbog reIatIvne se je IzoIIranostI otoka
Mana manskI uspIo odratI toIIko dugo. Danas se uIau naporI u oIvIjavanje manskoga, pa
se on ak od 1992. uI I u koIama kao neobavezan predmet, no od toga je teko puno
oekIvatI osIm dodatne sastavnIce u IskazIvanju mjesnoga IdentIteta. ManskI je prvI put
posvjedoen poetkom 17. st., a pIe se neobInIm pravopIsom, naIIk engIeskomu, za
razIIku od onoga kojI se rabI u Irskom I kotskom (a kojI vue Izvore u staroIrskom pIsanju).
SvI su goIdeIskI jezIcI jako bIIskI, s obzIrom da su se svI razvIII Iz arhajskoga staroIrskoga.
rskI, kotskI I manskI Ine dIjaIekatskI kontInuum nema jasnIh snopova IzogIosa koje bI
dIjeIIIe ove jezIke. Tako je danas IzumrII IrskI uIsterskI dIjaIekat sIInIjI najbIIemu
zapadnomu kotskomu dIjaIektu nego prImjerIce udaIjenomu Irskomu dIjaIektu Iz Corka.
Takoer, taj je kotskI dIjaIekat bIII Irskomu nego udaIjenIjemu kotskomu dIjaIektu.

39
TI su neIe. PIktI ostavIII Iz razdobIja srednjega vIjeka dosada ne deIIrIrane natpIse na ogamskom
pIsmu. Te neIe. PIkte, kojI su ostavIII natpIse u zapadnoj kotskoj, ne vaIja brkatI s Ie., keItskIm PIktIma
Iz Istone kotske. Razdvajanje se ovIh dvaju pIktskIh jezIka osnIva ugIavnom na toponImIjI.
49

50
8rItskI jez 8rItskI jez 8rItskI jez 8rItskI jezIcI IcI IcI IcI u brItske jezIke ubrajamo veIkI III kImrIkI (Cymraeg) u WaIesu, IzumrII
kornIkI u CornwaIIu I bretonskI u 8retanjI u Francuskoj. U 8rItanIjI se je prIje doIaska
RImIjana govorIo keItskI brItskI jezIk kojega tragove naIazImo u nekIm toponImIma po
EngIeskoj. Postoje I dva sumnjIva natpIsa Iz 8atha Iz 2. st. NekI smatraju brItskI samo jednIm
gaIskIm dIjaIektom (brItskI I gaIskI dIjeIe IzogIosu *k
w
> p). z brItskoga su se razvIII posIIje
veIkI, kornIkI I bretonskI. Na brItskom je ouvano jako maIo natpIsa, a u veIIkoj ga je mjerI
u 8rItanIjI bIo IstIsnuo ve IatInskI za vrIjeme duge rImske vIastI nad 8rItanIjom (od 43. do
410. godIne). U brItanskIm se je gradovIma bIo govorIo vuIgarnI IatInskI, a brItskI bjee
ouvan na seIIma I na zapadnoj perIIerIjI u WaIesu I CornwaIIu. DoIaskom je AngI I
Saksonaca oko 450. g. angIosaksonskI (staroengIeskI) zamIjenIo IatInskI u 8rItanIjI. NjIhov je
doIazak, zajedno s naseIjavanjem raca u zapadnoj 8rItanIjI, potIsnuo pretke dananjIh
8retonaca preko KanaIa u 8retanju u 5. st.

VeIkI III kImrIkI VeIkI III kImrIkI VeIkI III kImrIkI VeIkI III kImrIkI na veIkom je od ranoga srednjega vIjeka ouvana goIema I vrIjedna
knjIevnost. NatpIs na veIkom Ima ve od 7. st., a najstarIjI bI veIkI spomenIk mogIa bItI
pjesma CododdIn koja se prIpIsuje mItskomu bardu AneurInu. Ona opIsuje katastroIaIan
vojnI pohod brItskoga pIemena CododdIn (UotadInI na sjeveru EngIeske I junoj kotskoj u
rImskIm IzvorIma) protIv AngIosaksonaca. ako IzvornIk pjesme moda potjee Iz 6. III 7. st.,
do nas je doIa u kasnIjem prIjepIsu Izmeu 9. I 11. st. u kojem je jezIk prIIagoen
srednjoveIkomu. NIje jasno je II sIabo posvjedoenI northumbrIjskI samostaIan brItskI jezIk
III dIjaIekat staroveIkoga.
U WaIesu je sItuacIja umnogome sIIIIa na onu u rskoj I kotskoj, s tom razIIkom da
crkva u WaIesu nIkada nIje odustaIa od veIkoga (za razIIku od one u rskoj). To je moda I
jedan od razIoga to je danas veIkI jedInI IvI keItskI jezIk s perspektIvom da ne Izumre u
sIjedeIh stotInjak godIna. Prema popIsu je stanovnItva Iz 1991. veIkI govorIIo neto vIe
od poIa mIIIjuna IjudI (od gotovo 3 mIIIjuna VeIana). ]o je 1971. bIIo gotovo 33 000
jednojezInIh govornIka. OsIm toga, to je najvanIje, mIadI takoer govore veIkI, a broj je
govornIka veIkoga razmjerno stabIIan (oko poIa mIIIjuna I ne mIjenja se). VeIkI govorI 19Z
VeIana, aII ga razumIje 33Z njIh. VeIkI je sIubenI jezIk WaIesa, uz EngIeskI, a na njem
postojI I sveuIIIno obrazovanje. Za razIIku od prImjerIce rske, gdje dosta IjudI IzmIIja da
zna IrskI, u WaIesu postojI obrnuta sItuacIja da IjudI kojI govore veIkI ne prIjavIjuju to na
popIsu stanovnIta 20Z njIh ne zna uope pIsatI I ItatI veIkI (Iako ga govore), mnogIma je
veIkI jezIk samo za domae potrebe pa ne znaju nIkakove tehnIke termIne, a osIm toga u
broj govornIka veIkoga ne uIaze govornIcI kojI sIubeno Ive s druge strane granIce u
EngIeskoj. DakIe, sItuacIja je jo I boIja nego to IzgIeda.

51

52
KornIkI KornIkI KornIkI KornIkI kornIkI je (kernewek), kojI se je govorIo na CornwaIIu na jugoIstoku EngIeske,
Izumro u 18. st. TradIcIonaIno se zadnjom govornIcom kornIkoga smatra DoIIy Pentreath
koja je umrIa 1777. godIne. KornIkI nIkada nIje Imao standardIzIrana pravopIsa.
StarokornIkI (jezIk do 12. st.) je posvjedoen samo gIosama I popIsIma rIjeI (VocabuIarIum
CornIcum Iz 12. st.). Na srednjokornIkom (12-15. st.) ouvano nekoIIko crkvenIh mIrakuIa I
vjerskIh knjIevnIh djeIa. Danas ga entuzIjastI pokuavaju oIvjetI, no takovo je oIvIjavanje
jako umjetno, pogotovu to se ne oIvIjava posIjednja Iaza kornIkoga pred IzumIranje
(novokornIkI), nego starIjI, srednjovjekovnI kornIkI te postoje ak 3 varIjante toga novoga
kornIkoga. No kako god bIIo, zanesenjaka Ima dosta tako da nekI navode ak 1000 do
2000 govornIka kornIkoga danas! 8rojnI su teajevI kornIkoga, rabI se u crkvI Itd.

8retonskI 8retonskI 8retonskI 8retonskI govornIcI su se bretonskoga (Ar 8rezhoneg) doseIIII na kontInent, u 8retanju, u 5.
stoIjeu pred prItIskom AngI I Sas prIstIgIIh u 8rItanIju. NajranIjI su zapIsI bretonskoga
gIose u obIno IatInskIm rukopIsIma, a prvI je zapIs ve Iz 8. st.
8retonskI danas jo govorI razmjerno veIIk broj IjudI oko poIa mIIIjuna govornIka
prema podatcIma Iz 1989. kojI ga rabe svakI dan, a 1 200 000 onIh kojI ga ne rabe redovIto
(drugI podatcI govore o samo 300 000 govornIka). Samo je 25Z njIh pIsmeno na
bretonskom. 1974. je jo bIIo nekIh kojI su tvrdIII da su jednojezInI govornIcI bretonskoga,
a I bIIo je jo dosta djece I mIaIh IjudI kojI su ga govorIII. ]o je 1930. bIIo oko 1 300 000
govornIka bretonskoga, a poetkom je 20. st. samo 50Z 8retonaca bIIo dvojezIno.
Danas se naaIost InI da sve manje I manje djece govorI bretonskI, pa se
bretonskomu, unato trenutno razmjerno veIIkomu broju govornIka, u budunostI crno pIe.
Kako Francuska, Inae poznata po svojoj IaIstIkoj jezInoj poIItIcI, ne prIznaje gotovo
nIkakovIh prava bretonskomu (bretonskI je jedInI keItskI jezIk bez sIubenoga statusa),
bretonskI je I s te strane u jako Ioem poIoaju. PostojI jak pokret za prIznanje bretonskoga I
8retonaca te za veu porabu bretonskoga u koIama, medIjIma Itd., aII Irancuske vIade to I
daIje odbIjaju. 8retonskI se na radIju I teIevIzIjI javIja samo u mIzernIm koIIInama, a u nekIm
se koIama uI kao IzbornI predmet. Upotreba je bretonskoga u sIubenIm dokumentIma,
javnostI, pa ak I na javnIm pIakatIma zakonom zabranjena!



53

7. CermanskI jezIcI 7. CermanskI jezIcI 7. CermanskI jezIcI 7. CermanskI jezIcI

CermanI se u povIjestI javIjaju u 2. st. pr. K. u antIkIm IzvorIma. Prva su germanska
Imena zabIIjeena u djeIIma rImskIh autora
40
. OnI Isprva bIjahu barbarskI narod kojI
obItavae negdje u dananjoj sjevernoj Njemakoj I Danskoj. PosIIje se spustIe neto junIje
u dananju junu Njemaku I eku. Cermane je, kao I KeIte, mogue dobro pratItI
arheoIokI. Krajem 2. stoIjeu pr. K. dva germanska pIemena CImbrI I TeutoncI provaIIe
u taIIju. U svom poznatu stIIu napravIe ondje kaos sve dok Ih konano 101. g. pr. K. nIje
zaustavIo rImskI vojskovoa Caj MarIje. CermanI zapravo neprestano bIjahu najveom
pogIbeIjI koja je prIjetIIa Zapadnomu RImskomu Carstvu, a na kraju ga upravo onI I sruIe.
RImIjanI su Ih, tIjekom cIjeIe svoje povIjestI dodIra s CermanIma, pokuavaII nekako ukrotItI,
III mIIom, dajuI Im zemIju, uzImajuI Ih u rImsku vojsku I pokuavajuI Ih asImIIIratI u
RImsko Carstvo, III sIIom, u bezbrojnIm sukobIma. RaznI su se germanskI narodI u vIe
navrata sputaII juno prema RImskomu Carstvu. RImIjanI su poto-poto htjeII zadratI
Cermane Iza Rajne I Dunava, a pogotovu podaIje od Sredozemnoga mora, a u mnogIm su
sukobIma bIII u tom manje III vIe uspjenI.

Kretanje Cerman prema jugu


CotI su Isprva IvjeII u dananjoj vedskoj (usp. Ime Cteborg u vedskoj). Oko 1. su
st. doII u PoIjsku (usp. Cdask u PoIjskoj), a posIIje su se podIjeIIII na VIzIgote (zapadne
Cote
41
) kojI su otIII na ue Dunava u dananju Rumunjsku I Ostrogote (Istone Cote
42
) kojI
su otIII na sjevernu obaIu Crnoga mora u dananjoj UkrajInI.

40
Cezar u svojIm djeIIma razIIkuje Cermane od KeIt I govorI o CermanIma kao o ratobornu narodu.
UsporeIvao je ukratko I germanska boanstva s rImskIma. DetaIjnIjI je opIs Cerman dao TacIt u 1. st.
41
LatInskI UIsIgoth usp. eng. west, njem. West zapad.
54
U 4. su st. Cermane na seobu prema jugu I zapadu natjeraII nadoIazeI HunI s Istoka.
VIzIgotI su, pod vodstvom AIarIkovIm, 410. tako opIjakaII RIm I prodrII sve do do june
taIIje, a zatIm I u CaIIju I panjoIsku. OsIm VIzIgot, RIm su bIII opIjakaII I VandaII 455. OnI
su brodovIma, nauIvI pIovItI, bIII prvo doII u sjevernu AIrIku, Iz koje su onda preII u
taIIju I opIjakaII sm RIm. HunI su pak uspostavIII veIIko carstvo sjeverno od Dunava, a
AttIIa 8I 8ojI, veIIkI voa Hun, sredInom 5. st. hara RImskIm Carstvom. ako je Hunsko
Carstvo propaIo nakon AttIIIne smrtI 453. godIne, RImsko je Carstvo bIIo presIabo da se
obranI od nadoIazeIh Cermana I konaan je kraj Zapadnoga RImskoga Carstva doao 476.
godIne kada je ostrogotskI voa Odoakar zauzeo RIm I svrgnuo posIjednjega rImskoga cara
RomuIa AugustuIa.

CermanskI narodI u 4. st.




SpomenIcI SpomenIcI SpomenIcI SpomenIcI - najstarIjI germanskI zapIs potjee Iz 3. III 2. stoIjea pr. K. To je zapIs na kacIgI
Iz Negove (kacIga je naena u mjestu NegovI u SIovenIjI
43
). Ovaj je tekst zapravo napIsan
najvjerojatnIje na pragermanskom, odnosno u samom tekstu ne moemo vIdjetI nIta to bI
upuIvaIo na kojI zaseban germanskI jezIk. SvI su kasnIjI natpIsI pIsanI na pojedInIm
germanskIm jezIcIma. NatpIs je na kacIgI Iz Negove pIsan nekom vrstom sjevernoItaIskoga
pIsma (sIIna etrurskomu), a gIasI: HARXASTTEVA ]harIgastI teIva] bogu HarIgastu (=
OdInu).

42
LatInskI Ostrogoth usp. eng. east, njem. Ost Istok.
43
U drugIm se IzvorIma (npr. MatasovI 1997: 25) moe naII na podatak da je rIje o mjestu Negau u
AustrIjI no tu je posrIjedI nesporazum. Negau je samo njemako Ime sIovenske Negove (danas zapravo
mjesto Zenjak u SIovenIjI), a kako je kacIga naena jo 1811., za Austro-Ugarske monarhIje, odatIe I
podatak da je posrIjedI AustrIja, a ne SIovenIja.
55
InI se da su Iz jednoga su od sjevernoItaIskIh pIsama posIIje nastaIe I rune
najstarIje germansko pIsmo
44
. Na runskom pIsmu postoje natpIsI od 3. st. pa sve do
vIsokoga srednjega vIjeka. PosIIje ga zamjenjuje IatInIca, aII se u nekIm krajevIma Norveke
runama pIsaIo navodno sve do 16. st. NIsu svI starI CermanI znaII pIsatI runama, one su
ImaIe I magIjsko znaenje. RunskI su se natpIsI urezIvaII u bukovu koru (usp. eng. book
knjIga I beech bukva, njem. 8uch I 8uche Itd.) I metaI. InI se da je sm obIIk sIova jako
pogodovao urezIvanju u bukovu koru.

Cermanske rune (Iuthark)


Od najstarIjIh je germanskIh spomenIka jo poznat I tzv. rog Iz CaIIehusa (CaIIehus
mjesto u Danskoj) Iz 4. st. NatpIs je na zIatnom rogu Iz kojega se je pIIa medovIna, a pIsan
je na jednoj varIjantI staronordIjskoga I gIasI: ek hIewagastIz hoItIjaz horna tawIdo ja
SIavogost (HIewagastIz) (sIn) HoItov [III: Iz HoIta] rog napravIh.

PodjeIa PodjeIa PodjeIa PodjeIa germanskI se jezIcI dIjeIa na dvIje grane: Istonu I sjeverozapadnu. Sjeverozapadna
se skupIna zatIm dIjeII na zapadnu I sjevernu (skandInavsku). PretpostavIja se da se od
pragermanskoga prva odvojIIa Istonogermanska grana.
stonogermanskI su jezIcI gotskI (vIzIgotskI
45
I ostrogotskI), vandaIskI I burgundskI.
ZapadnogermanskI se jezIcI dIjeIe na angIoIrIzIjsku podskupInu (koju Ine staroengIeskI I
staroIrIzIjskI, odnosno modernI engIeskI I IrIzIjskI), na podskupInu koju Ine starosaskI I
staronIskoIranakI (odnosno moderno donjonjemakI III nIskonjemakI na sjeveru Njemake
I modernI nIzozemskI) I na gornjonjemakI III vIsokonjemakI (tj. starovIsokonjemakI I
njegov potomak suvremenI gornjonjemakI III vIsokonjemakI kojI je osnovIca
standardnoga njemakoga)
46
. Prema TacItovoj se podjeII (1. st.) ove trI zapadnogermanske
skupIne jo zovu I Ingveonska, Istveonska I ermInonska skupIna. SjevernogermanskI su jezIcI
predstavIjenI Isprva vIe-manje jedInstvenstvenIm staronordIjskIm (s varIjantama:

44
Ovu hIpotezu podupIre germanskI natpIs na sjeveroItaIskom pIsmu na kacIgI Iz Negove. Smatra se
da su CImbrI, jedno germansko pIeme, IvjeII u taIIjanskIm AIpama I da su ondje, moda ve u 3. st. pr.
K., preuzeII od njIh pIsmo od kojega posIIje nastadoe germanske rune.
56
staronorvekIm, staroIsIandskIm I starovedskIm) Iz kojega su se posIIje razvIII modernI
skandInavskI jezIcI: IstonI (danskI I vedskI) I zapadnI (IarskI]IarerskI, norvekI]nynorsk,
IsIandskI I IzumrII nornskI). Postoje I podjeIe germanskIh jezIka koje se u nekIm
pojedInostIma razIIkuju od navedene.



stonogermanskI jezIcI stonogermanskI jezIcI stonogermanskI jezIcI stonogermanskI jezIcI od IstonogermanskIh je jezIka samo gotskI razmjerno dobro
posvjedoen. VandaII su, opIjakavI I razorIvI RIm, tajanstveno nestaII Iz povIjestI ve u 6.
st. NjIhovo je Ime postaIo sInonIm za dIvIjatvo I barbarstvo (vandaI, vandaIIzam Itd.).
DoIazak je VandaI u sjevernu AIrIku I osnIvanje drave ondje znaIo poetak propastI
RImskoga Carstva nIje vIe bIIo penIce Iz sjeverne AIrIke to je unItIIo gospodarstvo
taIIje. 8urgundI su takoer nestaII razmjerno brzo s povIjesne pozornIce. Od njIh je ostaIo
Ime Irancuske pokrajIne 8urgundIje. Danas su svI IstonogermanskI jezIcI mrtvI.

CotskI CotskI CotskI CotskI gotskI je, kako rekosmo, prvI razmjerno dobro posvjedoen germanskI jezIk I zato
je bItan za rekonstrukcIju Ie. prajezIka. CotI su (precIznIje VIzIgotI), doavI onamo Iz
SkandInavIje preko PoIjske I podruja oko VIsIe, bIII prIhvaenI kao uvarI IImesa na Dunavu
u RImskom Carstvu tako da su u 4. st. prImIII I kranstvo, dodue herezu arIjanIzam.
CotskI je bIskup WuIIIIa u 4. st. preveo na gotskI NovI zavjet I najveI se dIo toga teksta (187
od 330 IIstova) uva u rukopIsu po Imenu Codex argenteus (to je prIjepIs Iz 5. III 6. st.). To je
praktIkI jedInI veI gotskI tekst I jedInI Izvor Iz kojega poznajemo gotskI. Neto je mIaI tzv.
SkeIreIns, komentar vanova evaneIja na gotskom kojega nIje napIsao WuIIIIa, kojI je bItan
zato to rIje o tekstu Izvorno pIsanu na gotskom, a ne o prIjevodu s grkoga, aII je ouvan u

45
Kada se govorI o gotskom, kojI je razmjerno dobro posvjedoen, zapravo se mIsII na vIzIgotskI
(zapadnI gotskI).
46
VaIja pazItI na to da se gornjonjemakI govorI u junoj, a donjonjemakI u sjevernoj Njemakoj, a ne
obrnuto.
57
jako Iou stanju (samo 8 IIstova). CotskI bIjae pIsan posebnIm gotskIm pIsmom, naInjenIm
veInom po uzoru na grkI aIIabet, s nekIm sIovIma uzetIm Iz IatInIce I runskoga pIsma.
CotI se prvo asImIIIrae kuIturno I vjerskI, a zatIm I jezIkI. CotskI je Izumro I na
8aIkanu I u sjevernoj taIIjI I u panjoIskoj gdje je do doIaska Arapa trajaIo vIzIgotsko
carstvo.
CotskI je potpuno nestao, osIm u enkIavI na KrImu. KrImskI je gotskI (ostatak
ostrogotskoga) ondje u 16. st. otkrIo IIamanskI putopIsac 8usbecq kojI je zabIIjeIo 80-ak
rIjeI I neto gramatIke. InI se da se krImskogotskI govorIo negdje do 18. st.

ZapadnogermanskI jezIcI ZapadnogermanskI jezIcI ZapadnogermanskI jezIcI ZapadnogermanskI jezIcI

ngveonskI jezIcI

StaroengIeskI (angIosaksonskI) StaroengIeskI (angIosaksonskI) StaroengIeskI (angIosaksonskI) StaroengIeskI (angIosaksonskI) staroengIeskI je jezIk Cerman (AngI, Sas]Saksonaca I
]ut) kojI su se u 5. stoIjeu naseIIII u 8rItanIjI, navodno na pozIv jednoga brItskoga voe. U
dananjem je Imenu zemIje I jezIka (EngIand I EngIIsh) prevIadaIo Ime AngI (Iako su onI
posIjednjI doII u 8rItanIju). AngII su se, SasI I ]utI brzo proIrIII 8rItanIjom u kaosu nastaIu
odIaskom rImskIh trupa 410. godIne. Zauzee Itavu 8rItanIju osIm WaIesa, CornwaIIa I
kotske. ]utskI su govorI bIII na jugu EngIeske, u Kentu, na otoku WIght I obIInjem
prIobaIju. SaksonskI su govorI bIII u Essexu, Wessexu I Sussexu, a angIIjskI u NorthumbrIjI,
MersIjI I Istonoj AngIIjI (uz prIjeIazne angIo-saske govore). PoInju pIsatI IatInIcom posIIje
pokrtenja u 7. st. Iz toga doba potjeu I najstarIjI staroengIeskI tekstovI: povIjesnI anaII,
vjerskI tekstovI, gIose, knjIevnI tekstovI. StaroengIeskI je jako dobro posvjedoen (etIrI su
dIjaIekta u 7. st. northumbrIjskI, mersIjskI, vesekI u Wessexu I kentskI), a od spomenIka
mu je najbItnIjI ep 8eowuII Iz 7.]8. stoIjea. 8eowuII je napIsan u kransko doba, aII mu je
tema I IzvorIte pogansko I dogaa se jo u staroj domovInI (Danskoj I junoj vedskoj), a ne
u 8rItanIjI. 8eowuII je pIsan aIIteracIjskIm stIhom, tIpInIm za germansko pjesnItvo.
StaroengIeskIm se smatra jezIk do 11. stoIjea kada su 8rItanIju pokorIII NormanI
germanskI narod (VIkInzI) kojI je stoIjee prIje (u 10. st.) zauzeo NormandIju I ondje se
poromanIo te su doIazeI u 8rItanIju pod VIIImom Osvajaem ve govorIII staroIrancuskI
47
.
NormanskI je IrancuskI strano utjecao na engIeskI u nj je uao goIem broj romanskIh
posuenIca, a utjecao je I na samu strukuru engIeskoga kojI se upravo zbog toga danas tako
razIIkuje od ostaIIh germanskIh jezIka. OsIm Irancuskoga, na engIeskI su u 9. I 10. stoIjeu
jako djeIovaII I norvekI I danskI kojIma govorahu VIkInzI naseIjenI u EngIeskoj. DananjI je
standardnI engIeskI jezIk temeIjen na govoru vIIh sIojeva Londona.
kotskI je engIeskI (scots) najsjevernIjI engIeskI dIjaIekat. On je bIo sIubenI jezIk
kotske od 14. do 17. stoIjea no posIIje ga potIskuje sIubenI engIeskI. Za to je dosta
zasIuna InjenIca da na nj u doba reIormacIje nIje prevedena 8IbIIja ve je za crkvene
potrebe uzet njIma razumIjIv engIeskI prIjevod. Scots danas, kao I geIskI kotskI, sve vIe
dobIva na znaenju kao obIIjeje kotskoga IdentIteta.


47
DananjI se obIIk to normandIjskoga, normanskoga Irancuskoga govorI na KanaIskIm otocIma u La
Mancheu.
58
StaroIrIzIjskI StaroIrIzIjskI StaroIrIzIjskI StaroIrIzIjskI staroIrIzIjskI je posvjedoen u dananjoj NIzozemskoj I dIjeIu Njemake od 9.
st. NajbIII je staroengIeskomu jezIku, I dan-danas se ta bIIskost oItuje u mnogIm sIInostI
IrIzIjskoga I engIeskoga IeksIka prImjerIce. StaroIrIzIjskI je jako arhaIan, puno arhaInIjI od
prImjerIce staronIzozemskoga, to je I razIogom da se staroIrIzIjskIm zove jezIk razdobIja
sve do 16. st. FrIzIjskI se I danas govorI u NIzozemskoj I Njemakoj, a procjene se broja
njegovIh govornIka kreu Izmeu 400 I 700 000 pa I vIe. Svejedno nIje u pretjerano sjajnu
poIoaju to se opstanka tIe. DIjeII se na trI dIjaIekta (IstonI, sjevernI I zapadnI) kojI nIsu
meusobno razumIjIvI. stonI su I sjevernI dIjaIekat kojI se govore u Njemakoj praktIkI
pred IzumIranjem. ZapadnI se IrIzIjskI danas u NIzozemskoj uI u koIama, a doputeno ga
je rabItI I u druge javne svrhe. U gradovIma se govorI mIjeanI nIzozemsko-IrIzIjskI kojI se
povIaI pred nIzozemskIm.

stveonskI jezIcI

StarosaskI StarosaskI StarosaskI StarosaskI govorIo se je u sjevernoj Njemakoj. Od njega nastadoe dananjI nIskonjemakI
(donjonjemakI) dIjaIektI. Danas ga sve vIe potIskuje standardnI vIsokonjemakI, sIubenI
jezIk Njemake, I svI su govornIcI dvojezInI. NIskonjemakI je jezIno bIII nIzozemskomu
nego vIsokonjemakomu s obzIrom da s nIzozemskIm (odnosno njegovIm pretkom
staronIskoIranakIm prIpada u Isto skupInu (Istveonsku) zapadnogermanskIh jezIka.
DonjonjemakI je bIo sIubenI jezIk hanzeatske IIge od 13. st., no njegov utjecaj pada s
utjecajem IIge u 16.]17. st. Danas je poIoaj nIskonjemakoga otean tIme to se njegovI
govornIcI etnIkI osjeaju NIjemcIma pa stoga I smatraju nIskonjemakI samo dIjaIektom
njemakoga Iako je nIskonjemakI genetskI I dIjaIekatskI puno bIII nIzozemskomu nego
vIsokonjemakomNu. Dapae, genetsko-dIjaIekatskI gIedano nIskonjemakI su I nIzozemskI
zapravo IstI jezIk. NajstarIjI je spomenIk nIskonjemakoga (starosaskoga) ep HeIIand
(SpasIteIj) Iz 9. st.

StaronIskoIranakI StaronIskoIranakI StaronIskoIranakI StaronIskoIranakI staronIskoIranakIm nazIvamo predak dananjega nIzozemskoga jezIka
I njegove varIjante u 8eIgIjI IIamanskoga. FIamancI se ne smatraju NIzozemcIma, aII pItanje
jezIka nIje pretjerano Istaknuto pa I onI smI katkada veIe da govore nIzozemskI.
StaronIskoIranakI je jako bIIzak starosaskomu, a nIzozemskI I donjonjemakI I danas jo
Ine dIjaIekatskI kontInuum I genetskI Ih moemo smatratI IstIm jezIkom. NajstarIjI
nIzozemskI tekstovI potjeu Iz 12. stoIjea. Od jezIka je nIzozemskIh doseIjenIka u ]unoj
AIrIcI (8ur) Iz 17. st. nastao dananjI poseban jezIk aIrIkaans.

ErmInonskI jezIcI

StarovIsokonjemakI StarovIsokonjemakI StarovIsokonjemakI StarovIsokonjemakI starovIsokonjemakI je predak dananjega
vIsokonjemakoga]donjonjemakoga jezIka kojI je osnovom standardnoga njemakoga.
Stvnj. je posvjedoen od 8. st. gIosama (npr. rjenIk CIossarIum KeronIs), prIjevodIma
vjerskIh tekstova, aII I odIomkom Iz due Pjesme o HIIdebrandu pIsane akcenatsko-
aIIteracIjskIm stIhom. Na srednjonjemakom je napIsana poznata Pjesma o NIbeIunzIma (oko
1200. godIne).
ako je Njemaka vjerskI podIjeIjena tako to su na jugu katoIIcI (otprIIIke do vIsIne
FrankIurta), a na sjeveru protestantI, Luther je u reIormacIjI raIrIo upravo vIsokonjemakI,
59
dakIe jezIk june Njemake. Lutherov je jezIk, odnosno jezIk Lutherova prIjevoda 8IbIIje,
prIhvaen kao opI njemakI knjIevnI jezIk. Danas vIsokonjemakI potIskuje donjonjemake
dIjaIekte.
z stvnj. se razvIo I jIdI jezIk njemakIh Idova kojI su se posIIje raseIIII po Itavoj
Istonoj EuropI. Osnovom su mu njemakI gradskI govorI Iz 12. I 13. st. ]IdI je pretrpIo veIIk
utjecaj sIavenskIh jezIka, pIe se hebrejskIm pIsmom, a osIm puno sIavenskIh posuenIca u
njem je I dosta hebrejskIh kuIturnIh posuenIca. VeIIk je broj njegovIh govornIka stradao u
hoIokaustu III su raseIjenI. CovornIk jIdIa sada Ima I u zraeIu, aII je ondje kao sIubenI
jezIk uzet oIvIjenI hebrejskI jezIk (IvrIt). ParadoksaIno, najveI je broj govornIka jIdIa danas
u New Yorku. ]o neto govornIk Ima I u RusIjI gdje je jIdI u autohtonoj Idovskoj obIastI
na VoIgI Imao I sIubenI status. ]IdI se dIjeII na 2 prIIIno razIIIta dIjaIekta, teko
meusobno razumIjIva IstonI (Isprva u RusIjI I Istonoj EuropI, danas je puno govornIka u
zraeIu) I zapadnI (u Njemakoj I drugdje u zapadnoj EuropI). ZapadnI je jIdI danas pred
IzumIranjem, a nI IstonI nema bIIstavu budunost.
OsIm jIdIa, treba spomenutI I austrIjsku I vIcarsku varIjantu njemakoga te
IuksemburkI III IeceburkI jezIk u Luksemburgu. LuksemburkI je pretrpIo veIIkI utjecaj
Irancuskoga, a od 1984. je sIubenI jezIk Luksemburga Iako su jo uvIjek sIubenI jezIcI
IrancuskI (kojI je prestIan) I njemakI. CovorI se osIm u Luksemburga I u dIjeIu 8eIgIje I
Francuske.

SjevernogermanskI (skandInavskI) jezIcI SjevernogermanskI (skandInavskI) jezIcI SjevernogermanskI (skandInavskI) jezIcI SjevernogermanskI (skandInavskI) jezIcI

StaronordIjskI StaronordIjskI StaronordIjskI StaronordIjskI jedInstvenIm se staronordIjskIm smatra jezIk starIh runskIh natpIsa Iz 1.
tIsuIjea - od 3. st. pa nadaIje. StaronordIjskI se (kojI je u naeIu gotovo Istovjetan
staroIsIandskomu Iz 12.]13. st.) uvjetno dIjeII na 3 varIjante - staroIsIandskI, staronorvekI I
starovedskI. SkandInavskI se jezIcI poInju dIjeIItI u vIkInko doba, Izmeu 9. I 11. st. I to
na IstonoskandInavskI (Iz kojega nastaju vedskI I danskI) I zapadnoskandInavskI (norvekI,
IsIandskI I IarskI]IarerskI). Pa Ipak, unato ovoj podjeII, I danas su prImjerIce vedskI I
norvekI govorI jako bIIskI (a norvekI je zbog konzervatIvnIje IonoIogIje ak I razumIjIvIjI
vedIma od danskoga kojI je prIIIno InovatIvan).

stonI sjevernogermanskI jezIcI stonI sjevernogermanskI jezIcI stonI sjevernogermanskI jezIcI stonI sjevernogermanskI jezIcI

DanskI DanskI DanskI DanskI najstarIjI su runskI spomenIcI danskoga s kraja 8. do 12. stoIjea. LatInIcom se pIe
od 14. st. DananjI je danskI jezIk dIjaIekatskI prIIIno ujednaen. ]ako je sIIan ostaIIm
skandInavskIm jezIcIma, aII govorno razumIjevanje oteava IzrazIta IonoIoka InovatIvnost
danskoga.

vedskI vedskI vedskI vedskI najstarIjI runskI zapIsI potjeu Iz 9. stoIjea. vedskI se pIe IatInIcom od 13.
stoIjea. ]edan se od vedskIh dIjaIekata gotIandskI na otoku CotIandu katkada smatra I
posebnIm jezIkom. Ondje je najduIje bIIo ouvano runsko pIsmo, sve do 16. st., a dananjI je
gotIandskI (gutnIjskI) pod veIIkIm utjecajem vedskoga. StarogotIandskI se je pak razIIkovao
od ostaIIh skandInavskIh jezIka, a bIo je bIIe gotskomu od ostaIIh (to nIje udno s obzIrom
da se govorI na otoku Imenom CotIand).

60
ZapadnI sjevernogermanskI jezIcI ZapadnI sjevernogermanskI jezIcI ZapadnI sjevernogermanskI jezIcI ZapadnI sjevernogermanskI jezIcI

StaroIsIandskI StaroIsIandskI StaroIsIandskI StaroIsIandskI od staroIsIandskIh je spomenIka najbItnIja Edda (zbIrka mItoIoke poezIje I
proze) nastaIa ugIavnom u Norvekoj, a ouvana na sIandu (sIand je naseIjen ugIavnom Iz
zapadne Norveke). RazIIkuje se StarIja I MIaa Edda. StarIja Edda obuhvaa nordIjske
mItoIoke I junake pjesme nastaIe Izmeu 9. I 13. st., a MIaa je Edda zapravo proznI
prIrunIk nordIjske poetIke I mItoIogIje kojI je sastavIo IsIandskI uenjak SnorrI SturIuson
oko 1220. Edda je pIsana drevnIm aIIteracIjskIm stIhom, kao I drugI starogermanskI
spomenIcI (8eowuII, Pjesma o HIIdebrandu Itd.). Teme su, kako rekosmo, mItoIoke I
pseudopovIjesne, a u EddI naIazImo I nordIjsku verzIju Iegende o NIbeIunzIma (usp.
srednjovIsokonjemaku Pjesmu o NIbeIunzIma Iz 12. st.). MIaa je Edda bItna zato to SnorrI
SturIuson unutra cItIra dIjeIove pjesama starIjIh poganskIh nordIjskIh pjesnIka kojI su Inae
IzgubIjenI. Od staroIsIandskoga je nastao dananjI IsIandskI jezIk kojI je zbog svoje
IzoIIranostI ostao prIIIno konzervatIvan pa je, ouvavI mnoge drevne osobIne, danas
najarhaInIjI IvI germanskI jezIk. CovornIcIma ostaIIh skandInavskIh jezIka staroIsIandskI
zbog svoje arhaInostI zvuI otprIIIke kao nama starosIavenskI.

FarerskI (IarskI, IerojskI) FarerskI (IarskI, IerojskI) FarerskI (IarskI, IerojskI) FarerskI (IarskI, IerojskI) jezIk OvjIh (FarskIh) otoka. NjIh su u 9. st., kao I sIand, naseIIII
VIkInzI Iz zapadne Norveke. MaIo je starIjIh zapIsa na Iarskom, Istom Ih od 16. st. Ima neto
vIe.

NornskI ( NornskI ( NornskI ( NornskI (norn norn norn norn) )) ) nornskI je jezIk kojI se je bIo govorIo do 18. st. na otocIma ShetIand I
Orkney na sjeveru kotske. NornskI bIjae jezIk vIkInkIh doseIjenIka Iz Norveke. Na njem je
ouvano nekoIIko desetaka runskIh natpIsa I dokumenata Izmeu 11. I 16. stoIjea, a danas
su od njega ostaIe samo posuenIce u tamonjem kotskom engIeskom dIjaIektu te mnogI
toponImI.

NorvekI NorvekI NorvekI NorvekI prvI su zapIsI na norvekom runskI tekstovI Iz 11. st. LatInIcom se norvekI pIe
ve od 12. st. Kako je Norveka od 1310. do 1814. bIIa pod vIau Danske, to je uzrokovaIu
dananju poprIIIno kompIIcIranu socIoIIngvIstIku sItuacIju u Norvekoj.
U Norvekoj od 19. st. postoje dva knjIevna jezIka I to je stanje odrano do danas.
To su: rIksmaI III bokmaI (dravnI odnosno knjIevnI jezIk) u naeIu danskI jezIk
nametnut NorveanIma pod dugotrajnom danskom vIau kojI I danas prevIadava u javnoj
poravI te IandsmaI III nynorsk (zemaIjskI]narodnI jezIk odnosno novonorvekI) kojI je
nastao djeIomIno umjetno sredInom 19. st. nastojanjIma samouka jezIkosIova vara Aasena
na osnovI IzvornIh, seoskIh norvekIh govora kojI se govore daIeko od gradova I na koje nIje
utjecao danskI, kao pokuaj stvaranja pravoga norvekoga jezIka
48
. Oba jezIka danas Imaju
sIubenI status. Zapravo danas u Norvekoj postojI vIe od samo dvIju varIjanata jezIk
NorveanI neprestano pokuavaju to vIe prIbIIItI ova dva jezIka I na kraju Ih I ujedInItI pa
tako danas postoje, pojednostavIjeno govoreI, bokmaI u radIkaInoj I ubIaenoj varIjantI,
nynorsk u radIkaInoj I ubIaenoj varIjantI te prIjeIazna varIjanta Izmeu bokmaIa I nynorska
nazvan samnorsk kojI opet Ima radIkaInu I neto bIau varIjantu (I Ije je uvoenje 1938.

48
8okmaI I nynorsk su strogo gIedajuI zapravo nasIjednIcI rIksmaIa I IandsmaIa Iz 19. st., odnosno
njIhove neto promIjenjene InaIce u 20. st.
61
IzazvaIo veIIke prosvjede obIju strana). 8okmaI kao jezIk veIIkIh urbanIh sredIta I jezIk eIIte
prevIadava prI pIsanju u javnoj porabI I obrazovanju (odnos je bokmaIa I nynorska u porabI
otprIIIke 88-90Z : 10-12 Z
49
). z ovIh se razIoga, govoreI o norvekom kao to se esto InI,
mora pazItI na to da ne postojI jedInstvenI norvekI nego zapravo (bar) dva norveka jezIka
(tj. dvIje pIsane norme), no takoer, treba znatI I da je pItanje bokmaIa I nynorska zapravo
vIe pItanje pIsanoga jezIka, razIIIta naIna pIsanja, nego samoga govornoga jezIka. U
govornom jezIku postojI puno dIjaIekata - u gradovIma se govorI jezIkom nastaIom na
osnovI danskoga, u seoskIm krajevIma IzvornIm norvekIm jezIkom. To ne prIInja preveIIkIh
tekoa Iako su nekI dIjaIektI prIIIno razIIItI pa je nekIm NorveanIma katkada Iake
razumjetI prImjerIce vedskI nego kojI norvekI dIjaIekat (no to je esto tako I u drugIm
zemIjama).

49
8roj se onIh kojI rabe nynorsk neprestano smanjuje, ponajprIje zbog urbanIzacIje Norveke tako je
1944. 34,1Z djece u osnovnIm koIama pIsaIo na nynorsku, 1955. 25Z, 1965. oko 20Z, 1988. 16,9Z, a
danas oko 10-12Z.
62
8. ArmenskI jezIk 8. ArmenskI jezIk 8. ArmenskI jezIk 8. ArmenskI jezIk

ArmenskI se jezIk, posvjedoen od 4. III 5. st., govorI jo I danas I sIubenI je jezIk
ArmenIje. On InI sm za sebe jednu Indoeuropsku jezInu granu (premda ga nekI povezuju
s oskudno posvjedoenIm IrIgIjskIm jezIkom u MaIoj AzIjI
50
, a InI se da je bIIzak I grkomu).
U poecIma se IndoeuropeIstIke u 19. st. mIsIIIo da je armenskI zapravo jedan od IranskIh
jezIka, a to zato to su IranskI jezIcI IzvrIII veIIk utjecaj na nj I u njem Ima jako puno
IranIzama. No 1870-Ih je neovIsan poIoaj armenskoga u okvIru Ie. jezIk dokazao njemakI
IndoeuropeIst Hbschmann to se Iako moe dokazatI nIzom gIasovnIh podudarnostI
tIpInIh za armenskI jezIk.
ArmenskI je, kako rekosmo, posvjedoen od 5. st. (precIznIje od 406.]407. godIne,
moda ak I od 396.), I to dIjeIovIma prIjevoda 8IbIIje kojI je naInIo armenskI bIskup Mesrop
Matoc (Ija uIoga meu ArmencIma odgovara uIozI WuIIIIInoj meu CotIma I IrIIovoj I
Metodovoj meu SIavenIma). Eda bI zapIsao armenskI, Mesrop je Matoc IzmIsIIo I posebno
armensko pIsmo koje je ostaIo u uporabI sve do danas. To je pIsmo naInIo na osnovI
arakIdskoga pahIavIjskoga pIsma Iz sjevernoga rana I manje na osnovI grkoga aIIabeta
51
.
PrIjevod 8IbIIje, dakako, kao u svIh kranskIh naroda, bIjae najveIm uzorom za
staroarmensku knjIevnost I jezIk. Taj se kIasInI staroarmenskI nazIva jo I grabar.
Staroarmenske tekstove InI dosta prIjevoda - ugIavnom bIzantskIh grkIh I sIrskIh
vjerskIh tekstova
52
(npr. PovIjest Fausta 8IzantInca, HImne sv. EIrema Itd.). OsIm prIjevoda,
postoje I IzvornI armenskI tekstovI, no I onI su ugIavnom pobonoga sadraja. PoznatIjI su
staroarmenskI pIscI npr. EznIk KohbacI (Opovrgnue herez), MojsIje (Movses) KorenskI
(pIsac djeIa PovIjest ArmenIje), KohbacIjev uenIk Korun (Matocev IvotopIs) Itd.
ArmenIja je u vIsokom srednjem vIjeku bIIa mona drava, poznata pod Imenom
KapadokIjsko Carstvo
53
. Svoj je vrhunac dostIgIa u 13. st. no uskoro ju sruIe nadoIazeI
otomanskI TurcI kojI e se pokazatI armenskom kobI. ArmenIja je dugo zatIm bIIa turska
provIncIja, no nIkada se ondje nIje ustaIIo IsIam. ArmencI Imaju svoju posebnu kransku
crkvu (nIsu pravosIavcI). ArmencI u Otomanskom Carstvu bIjahu brojna I mona zajednIca I
veoma umjenI trgovcI te drahu posIove I trgovake koIonIje po cIjeIom Carstvu od
CarIgrada pa sve do 8osne. No prI raspadu je Turskoga Carstva Armence zadesIIa veIIka
nesrea TurcI su poInIII genocId na njIma (kao odgovor na armensku pobunu I pokuaj
uspostavIjanja neovIsne ArmenIje uz pomo RusIje), ega se I danas svI ArmencI boIno
sjeaju. Poetkom je 20. st. tako IzgInuIo oko 1 do 1,5 mIIIjuna Armenaca (brojke se
razIIkuju), a jo Ih se mIIIjun moraIo IseIItI ponajprIje u Francusku I SAD.
DananjI je standardnI armenskI, sIubenI jezIk ArmenIje, naInjen na osnovI
Istonoga armenskoga dIjaIekta (osnovIca mu je araratskI dIjaIekat ]erevana, gIavnoga grada
ArmenIje, I dIjaIekat Araratske doIIne). CovornIcI su neko brojnoga zapadnoga armenskoga
dIjaIekta u veIIku broju stradaII u genocIdu 1915. godIne I posIIje jer se taj dIjaIekat govorIo

50
Ve kod Herodota naIIazImo na tvrdnju da su ArmencI u svoju dananju postojbInu doII Iz FrIgIje.
51
InI se da je armenskI Imao pIsmo I prIje ovoga, jo od 2. st. pr. K., aII da je ono nestaIo po uvoenju
kranstva u ArmenIju.
52
SIrskI bIjae semItskI jezIk kojIm govorahu kranI u SIrIjI.
53
Po KapadokIjI, podruju u dananjoj sredInjoj Turskoj.
63
na prostorIma povIjesne ArmenIje
54
Izmeu dananje armensko-turske granIce I jezera Van,
danas u Turskoj, odakIe su ArmencI ugIavnom IstrIjebIjenI odnosno protjeranI. ZapadnIm
dIjaIektom govorI I veIna armenskoga IseIjenItva. T su dva dIjaIekta dosta razIIIta tako da
meu njIma nema meusobnoga razumIjevanja Iako su njIhove razIIke prIIIno mIade.
stonIm se armenskIm jezIkom, kao standardom, osIm Armenaca u ArmenIjI, sIuI I
armenska dIjaspora u ranu, Azerbajdanu I ndIjI. na osnovIcI je zapadnoga armenskoga
dIjaIekta Izgraen knjIevnI jezIk kojI je takoer jo u upotrebI. Dva knjIevna jezIka,
umjesto kIasInoga staroarmenskoga (grabara) nastaju od 17. stoIjea, a dva su se knjIevna
jezIka stabIIIzIraIa u 19. st. ako je pravo vrIjeme postojanja grabara bIIo Izmeu 5. I 11.
stoIjea, on je, kao prestIan, uen jezIk, bIo u porabI zapravo sve do 19. st. ]ezIk se Izmeu
11. I 17. stoIjea smatra srednjoarmenskIm, a od 17. naovamo novoarmenskIm (u svoje dvIje
InaIce). OsIm dvaju knjIevnIh jezIka, Istonoarmenskoga (u ArmenIjI) I
zapadnoarmenskoga (u IseIjenItvu), u armenskoj je crkvI jo u porabI I staroarmenskI
grabar.
Armenaca je u ArmenIjI oko 3 000 000, a sve skupa Ih, s IseIjenItvom, Ima oko 6
000 000. Kako su ArmencI, kako rekosmo, bIII dobrI trgovcI, tragovI se njIhovIh trgovakIh
koIonIja naIaze posvuda. U svakom se od tIh mjesta govorI donekIe drugaIjI dIjaIekat
armenskoga, a tI dIjaIektI navodno esto meusobno nIsu razumIjIvI. ArmenskI se tako,
meu ostaIIm zemIjama, govorI I u: Turskoj, LIbanonu, Azerbajdanu, CruzIjI, CIpru, ranu,
raku, SIrIjI, zraeIu Itd.

54
PovIjesna je ArmenIja oko 1920. razdIjeIjena Izmeu Turske, tadanjega SSSR-a I rana.
64

65


66
9. ToharskI jezIcI 9. ToharskI jezIcI 9. ToharskI jezIcI 9. ToharskI jezIcI

ToharskI su jezIcI otkrIvenI dosta kasno, Istom poetkom 20. st., kao I hetItskI. Sm
je nazIv ToharI I toharskI zapravo najvjerojatnIje povIjesno netoan. To je zapravo bIIo Ime
jednoga Iranskoga naroda, koje je zabIIjeIo Herodot, a koje je onda grekom u novIje doba
dano govornIcIma jezIk koje danas zovemo toharskIma
55
. Od 1890-Ih su se u podruju
KIneskoga Turkestana (Xn ]Ing, pokrajIna na sjeverozapadu KIne) vrIIa arheoIoka
IstraIvanja. Njemaka je znanstvena ekspedIcIja doIa u KIneskI Turkestan 1909. godIne I
ondje su, na putu svIIe, radIII na Iskopavanju dotada nepoznate arheoIoke kuIture Iz ranoga
srednjega vIjeka. T kuItura nIje bIIa nI kIneska nI turkIjska (u KIneskom Turkestanu danas
IvI turkIjskI narod UjgurI), po crteIma je, ondje naenIma, bIIo jasno da govornIcI toga
jezIka nIsu bIII azIjatI nego bIjeIcI rIe kose I pIavIh oIju (a I danas se u KIneskom
Turkestanu jo moe naII na Ijude kojI rasno odskau od prosjenIh TurkIjaca). Takovo je
otkrIe u to vrIjeme bIIo potpuno neoekIvano. TekstovI su na tom jezIku, odnosno na tIm
dvama srodnIm jezIcIma, bIII pIsanI ve spomInjanIm IndIjskIm pIsmom brahmI III nekIm
drugIm srodnIm IndIjskIm pIsmIma. ]ezIk je bIo dotada nepoznat, aII su ve prve povrne
anaIIze nedvojbeno dokazaIe da je rIje o Indoeuropskom jezIku. NIjemcI su SIeg I SIegeIIng
1911. dokazaII da su dva toharska jezIka toharskI A I toharskI 8, IndoeuropskI jezIcI I da
Ine svoju zasebu toharsku jezInu granu objavIvI naene toharske tekstove.
Toharsku granu Ine dva jezIka toharskI A I toharskI 8. OnI su nedvojbeno
bIIskosrodnI, aII su takoer nedvojbeno I dva zasebna jezIka. Manje su prImjerIce sIInI od
dvaju prosjenIh sIavenskIh jezIka I vjerojatno su bIII meusobno nerazumIjIvI. ToharskI se A
jo nazIva I turIanskIm (po gradu TurIanu gdje su, uz grad Karaar, naenI tekstovI
toharskoga A) III IstonIm toharskIm, a toharskI 8 kuanskIm (po gradu Ku u bIIzInI kojega
su naenI svI tekstovI) III zapadnIm toharskIm. ToharskI se je 8 govorIo na manjem podruju
od toharskoga A. PrIje posvjedoenIh tekstova (Izmeu 6. I 8. st.), govornIcI su toharskoga
poetkom nove ere (1.-3. stoIjee) vIadaII monIm KuanskIm Carstvom.
ToharskI su spomenIcI ugIavnom Iz razdobIja Izmeu 6. I 8. st., InI se da su oba
jezIka ve bIIa IzumrIa negdje do 1000. godIne. PostojI mIIjenje da su toharskI jezIcI, III
barem jedan od njIh, ve bIII mrtvI u doba kada su pIsanI tekstovI na njIma (npr. u
budIstIkIm samostanIma), odnosno da se toharskI A vIe nIje govorIo (osIm kao IIturgIjskI
jezIk u samostanIma), a da se je toharskI 8 jo rabIo kao svakodnevnI jezIk ne samo meu
budIstIkIm redovnIcIma nego I Izvan samostan
56
. Tohare su, njIhov jezIk I kuIturu,
potIsnuII nadoIazeI turkIjskI narodI (ponajprIje UjgurI).
VeInu toharskIh tekstova (90 Z) Ine prIjevodI sa sanskrta III paIIja - zato je toharskI
I bIIo tako Iako odgonetnutI I otkrItI da su posrIjedI Ie. jezIcI, rIje je bIIa ugIavnom o
prIjevodIma, a pIsmo je (brhm) ve otprIje bIIo dobro poznato. ToharI su u ranom srednjem

55
U jednom su staroturkIjskom tekstu govornIcI toharskoga nazvanI twghry to je onda, najvjerojatnIje
krIvo, povezano s narodom Tohara kojI se spomInju u grkIm antIkIm IzvorIma kao narod kojI IvIjae
u 8aktrIjI.
56
zgIeda da su govornIcI toharskoga 8, kao nosIteIjI razvIjene kuIture, s obzIrom da su bIII daIje
prema zapadu, I da su bIII zatIenI od TurkIjaca pustInjom I pIanInama, neto due uspIjevaII odoIjetI
asImIIacIjI s turkIjskIm narodIma od govornIk toharskoga A kojI su bIII daIje prema Istoku.
67
vIjeku bIII budIstI
57
(u tom podruju do doIaska IsIama bIjae vIe vjera kranstvo,
budIzam, manIheIzam Itd.). to se tIe sauvanIh spomenIka, ugIavnom su ouvanI samo
IragmentI obIno po jedna strana odreenoga rukopIsa, a to zato to je bIo obIaj da se prI
pogrebu mrtvaca (npr. u peInama) uza nj ostavI jedna strana Iz kojega svetoga teksta.
OsIm vjerskIh tekstova, postoje I nekI gospodarskI I medIcInskI zapIsI, pIsma jednoga
samostana drugomu, propusnIce za karavane, magIjskI tekstovI Itd., a na toharskom je A
ouvano I neto Izvornoga pjesnItva.

Kuansko Carstvo oko godIne 150.
















57
Mogue je ak da se je budIzam Iz ndIje u KInu prenIo upravo preko Tohar.
68
KIneskI Turkestan Xn ]Ing


69
10. 8aItosIavenskI jezIcI 10. 8aItosIavenskI jezIcI 10. 8aItosIavenskI jezIcI 10. 8aItosIavenskI jezIcI

]edInstvo baItosIavenskoga ]edInstvo baItosIavenskoga ]edInstvo baItosIavenskoga ]edInstvo baItosIavenskoga

Cenetsko je jedInstvo baItosIavenskIh jezIka (odnosno baItIjskIh I sIavenskIh jezIka)
pItanje koje od samIh poetaka poredbenoga jezIkosIovIja, pa do danas, IzazIva veIIke
rasprave. ako je sIInost baItIjskIh (IItavskoga, IatvIjskoga I pruskoga) I sIavenskIh jezIka
oIta I sIIjepcu, mnogI su bIII skIonI, a nekI su tomu skIonI jo I danas, tumaItI te sIInostI
ne genetskIm srodstvom nego jezInIm dodIrIma, dIjaIekatnom bIIskou unutar Ie. prajezIka
Itd.

RaznI shematskI prIkazI bsI. jezInIh odnosa


NIjemac je August SchIeIcher u 19. stoIjeu predIagao jednostavno rjeenje: Iz Ie. se
je prajezIka razvIo baItosIavenskI prajezIk Iz kojega su se onda razvIII prabaItIjskI I
prasIavenskI. LatvIjskI je jezIkosIov ]nIs EndzeIs (]an EndzeIIn) smatrao da su sve sIInostI
baItIjskIh I sIavenskIh jezIka nastaIe IntenzIvnIm jezInIm dodIrIma, odnosno da nIsu bIIe
genetskI srodnI I da nIje bIIo bsI. prajezIka. PoznatI je IrancuskI IIngvIst AntoIne MeIIIet
[anton meje ], u reakcIjI na prepojednostavIjenu SchIeIcherovu teorIju, IznIo tezu da su
sIInostI baItIjskoga I sIavenskoga nastaIe sIuajno, neovIsnIm usporednIm razvojem I da
nIkada nIje bIIo bsI. prajezIka. NajboIjom se od ovIh starIh teorIja InI ona poIjskoga IIngvIsta
Rozwadowskoga kojI je smatrao da su sIInostI baItIjskoga I sIavenskoga pIod ne samo
genetske srodnostI, odnosno InjenIce da se razvIe Iz zajednIkoga, bsI. prajezIka, nego I
pIod kasnIjIh jezInIh dodIra.
Premda nekI jezIkosIovI jo nI danas Iz nekIh udnIh razIoga ne prIhvaaju
genetskoga jedInstva bsI. jezIk, zapravo nema sumnje da je bsI. prajezIk, Iz kojega su se
razvIII I baItIjskI I sIavenskI jezIcI I kojI se d sasvIm IIjepo I rekonstruIratI, postojao I da bsI.
jezIcI doIsta jesu genetskI srodnI.

PodjeIa baItosIavenskIh jezIka PodjeIa baItosIavenskIh jezIka PodjeIa baItosIavenskIh jezIka PodjeIa baItosIavenskIh jezIka

TradIcIonaIno se baItosIavenskI jezIcI dIjeIe jednostavno na baItIjske jezIke I na
sIavenske jezIke. No, postojI I druga, novIja podjeIa koju su '60-Ih godIna proIoga stoIjea
predIoIII ruskI IIngvIstI VjaesIav vanov I VIadImIr Toporov [taparo v] onI su prvI
70
posumnjaII ne samo u bsI. jedInstvo, nego I u baItIjsko jedInstvo, odnosno smatraju da se
bsI. prajezIk nIje rascIjepIo na baItIjsku I sIavensku granu nego da je podjeIa odmah bIIa na
zapadnobaItIjsku granu, IstonobaItIjsku granu I na prasIavenskI. PrItom prasIavenskI
zapravo smatraju samo jednIm perIIernIm I InovatIvnIm bsI. jezIkom odnosno dIjaIektom kojI
je, spIetom povIjesnIh okoInostI, IzvrIo nagIu ekspanzIju I prekrIo sve ostaIe bsI. dIjaIekte
osIm onIh na rubnIm podrujIma Iz kojIh su se razvIII IItavskI, IatvIjskI I staropruskI
58
. InI se
da bI taj modeI mogao bItI I najbIII IstInI. Potvruju ga ne samo novIja IstraIvanja
staropruskoga (kao predstavnIka zapadnobaItIjske grane), nego I nekI arheoIokI tragovI I
povIjesne IndIcIje. InI se da su 8aIte od SIavena odvojIII Isprva CotI. PrIje rascjepa je IzgIeda
postojaIa neka vrsta dIjaIekatnoga kontInuuma, na Ijem je rubu bIo InovatIvnI dIjaIekat Iz
kojega e posIIje nastatI prasIavenskI.
NagIa je eskpanzIja prasIavenskoga u 6. I 7. stoIjeu (oko 600. se godIne jedInstvenI
prasIavenskI jezIk govorIo od SoIuna do Novgoroda u RusIjI
59
) prema nekIma povezana s
hIpotezom da je prasIavenskI zapravo bIo koIne avarske drave, odnosno jezIk
admInIstracIje I vojne uprave avarskoga kaganata u Istonoj EuropI. Zna se Iz povIjesnIh
Izvora da su SIavenI I AvarI zajedno napadaII 8Izant I opsjedaII CarIgrad
60
. AvarI su prema toj
pretpostavcI u toj dravI odnosno savezu bIII tanak sIoj vojne arIstokracIje, doIm su SIavenI
bIII zapravo samo vojnIkI staIe ratnIcI (dakIe nIsu bIII narod III etnIka skupIna u pravom
smIsIu te rIjeI). NjIhov je, sIavenskI jezIk Isprva moda samo jedan mjesnI govor,
koIneIzIran postao IIngua Iranca avarske drave. Tako se dobro moe objasnItI InjenIca da
se prasIavenskI mogao tako brzo raIrItI po Itavoj Istonoj EuropI od 8aItIka do
PeIoponeza I od RusIje I UkrajIne do dananje Istone Njemake (Hamburga) I AustrIje
61
, kao
I InjenIca da su AvarI jako brzo asImIIIranI ne ostavIvI praktIkI nIkakovIh jezInIh tragova.
T je nagIa ekspanzIja prasIavenskoga IzbrIsaIa veInu IdIoma bsI. dIjaIekatnoga
kontInuuma tako da su nam danas od svIh tIh jezIka ostaIe samo trI ve spomenute grane
IstonobaItIjska, zapadnobaItIjska I sIavenska.
ZapadnobaItIjskI su jezIcI danas IzumrII staropruskI I jatvInkI
62
. stonobaItIjskI jezIcI
su IItavskI I IatvIjskI. SIavenskI se jezIcI dIjeIe (zemIjopIsno) na Istone (ruskI, bjeIoruskI I
ukrajInskI), zapadne (ekI, sIovakI, rusInskI, gornjoIuIkI, donjoIuIkI, poIjskI, kaupskI
te IzumrII sIovjInskI, pomeranskI I poIapskI) I june (sIovenskI; hrvatskI, bonjakI,

58
]asno je recImo da se neko baItIjskI govorIo sve do Moskve I da ga je ondje naknadno zatro
sIavenskI. 8aItIjskI su tragovI jasnI u hIdronImIjI (ImenIma rIjek, jezera Itd.) toga podruja. NIje jasno
koIIko je I kako taj baItIjskI doIsta bIo razIIIt od prasIavenskoga.
59
PraktIkI je Itava kontInentaIna Crka, osIm gradova, bIIa posIavenjena to je vIdIjIvo po mnogIm
sIavenskIm toponImIma ondje (npr. na PeIoponezu). stom je posIIje to stanovnItvo opet grecIzIrano
pod utjecajem prestIna grkoga jezIka kao sIubenoga jezIka vIastI, osIm u pojedInIm enkIavama
(prImjerIce oko SoIuna) gdje se jo govorI sIavenskI.
60
KasnIjI povIjesnI IzvorI, kao npr. De admInIstrando ImperIo KonstantIna PorIIrogeneta, esto mIjeaju
Avara I SIavene ne praveI nakon nekoIIko stoIjea vIe jasn razIIk Izmeu njIh.
61
SIavenskI su se jezIcI oko godIne 800. govorIII sve do IInIje Trst Hamburg na zapadu. PosIIje su
potIsnutI natrag prema Istoku.
62
VaIja reI da je samo manjIna baItIjskIh jezIka ostaIa, pa makar I oskudno, posvjedoena. Dosta je
baItIjskIh jezIka odnosno dIjaIekata IzgIeda nestaIo bez traga, ostavIvI esto samo svoje Ime, a
katkada nI to.
71
crnogorskI, srpskI
63
; makedonskI, bugarskI). VaIja napomenutI da je podjeIa sIavenskIh
jezIka na sme jezIke IskIjuIvo podjeIa standardnIh jezIka. Zato je I opravdano govorItI o
hrvatskom, bonjakom, crnogorskom I srpskom standardnom jezIku. CIedano genetsko-
dIjaIektoIokI svI sIavenskI jezIcI tvore dIjaIekatnI kontInuum I granIce jezIka I dIjaIekata nIsu
uope jasne
64
. Zato se sIavenskI jezIcI u naeIu uvIjek dIjeIe prema standardnIm jezIcIma
orIjentIramo II se Isto genetsko-dIjaIektoIoko-strukturaInIm krIterIjIma, nemogue je
smatratI posebnIm jezIcIma ne samo hrvatskI I srpskI, nego I makedonskI I bugarskI, ekI I
sIovakI, ruskI, bjeIoruskI I ukrajInskI Itd. DakIe, jasno je da je InsIstIranje na
srpskohrvatskom jezIku, jo uvIjek najproIrenIje meu stranIm znanstvenIcIma, IskIjuIvo
proIzvod IgnorancIje I InertnostI, a ne kakove znanstvenostI. Po Istom bI se
znanstvenom krIterIju onda moraIo govorItI I o makedonsko-bugarskom, eko-
sIovakom
65
Itd.
ProbIemI postoje I prI odreIvanju I dIjeIjenju manjIh jedInIca unutar sIavenskoga.
]edInstvo je IstonosIavenskIh jezIka jasno, s obzIrom da su se praktIkI svI razvIII Iz
staroruskoga. sto tako, I zapadnosIavenskI se jezIcI mogu uzImatI kao genetska skupIna
premda su recImo nekI srednjosIovakI govorI mnogIm IzogIosama povezanI s
junosIavenskIm jezIcIma (pogotovu hrvatskIm dIjaIektIma). No pItanje je junosIavenske
grane jako sporno I InI se da bI ona Iako mogIa bItI nepostojeom I da su junosIavenskI
jezIcI samo ostatak - onI sIavenskI jezIcI kojI nIsu nI IstonI nI zapadnI. ProbIem je u tom
to je jako maIo IzogIosa koje bI bIIe bIIjeIte samo za junosIavenskI I koje bI nam govorIIe
da je doIsta bIIo junosIavenskoga prajezIka. InI se da bI junosIavenska grana mogIa bItI
samo zemIjopIsno odreenje jer se rekonstrukcIjom prajezIka od junosIavenskIh jezIka
dobIva prasIavenskI, a ne kakov poseban junosIavenskI prajezIk.
OsIm toga, nIje jasno kako vaIja svrstatI te trI grane sIavenskIh jezIka. PostojI vIe
teorIja: nekI dIjeIe sIavenske jezIke jednostavno na trI grane Istonu, zapadnu I junu.
DrugI Ih dIjeIe na dvIje grane zapadnu I jugoIstonu, a zatIm jugoIstonu dIjeIe na Istonu I
junu
66
. Trea je mogunost da se prasIavenskI prvo podIjeIIo na sjevernu I junu skupInu,
da bI zatIm Iz sjeverne skupIne nastaIa Istona I zapadna
67
. Te trI mogunostI dodatno

63
DIjaIekatskI gIedano akavskI, kajkavskI, tokavskI I torIakI (posebno narjeje june SrbIje bIIsko
ne samo tokavskomu, IjIm se dIjaIektom katkada, ne ba sretno, I smatra, nego I bugarskomu I s
dosta osobIna baIkanskoga jezInoga saveza).
64
DIjaIekatnI je kontInuum prekInut u AustrIjI gdje su se CermanI naknadno opet proIrIII na Istok, u
PanonIjI kamo su u 9. st. doII MaarI, u Rumunjskoj gdje je Ipak s vremenom prevIadao romanskI
rumunjskI govor, Izmeu eke I PoIjske gdje je ekI na sjevernIm granIcama I poIjskI na junIm bIo
IstIsnuo njemakI (ondje je dananjI dodIr ekoga I poIjskoga jako mIad pIod protjerIvanja NIjemaca
nakon . svjetskoga rata) I Izmeu IuIkIh jezIka I poIjskoga I ekoga kojI su takoer dugo bIII
odsjeenI njemakIm govornIm podrujem.
65
]edIna je razIIka t to su spomenutI MakedoncI I SIovacI npr. namjerno uzeII za svoje standardne
jezIke one dIjaIekte kojI su to razIIItIjI od bugarskoga I ekoga standardnoga jezIka, to nIje sIuaj s
hrvatskIm I srpskIm oba su nastaIa na osnovI tokavskoga, aII svejedno razIIka Ima dovoIjno da se
nIkako ne moe govorItI o jednom standardnom jezIku. Cenetsko-dIjaIektoIokI gIedano, dakako da je
sav tokavskI jedan sustav, odnosno jedan jezIk.
66
nazIvI se mogu od autora do autora razIIkovatI.
67
ProbIem je u tome to IstonosIavenskI jezIcI dIjeIe neke osobIne sa zapadnosIavenskIm jezIcIma, a
neke s junosIavenskIma. OdatIe I razIIIta svrstavanja nekI genetskI veu IstonosIav. s junosIav., a
nekI sa zapadnosIav.
72
remetI InjenIca da sIavenskI jezIcI Ine dIjaIekatnI kontInuum pa nekI sIovakI dIjaIektI
recImo Imaju junosIavenskIh osobIna, nekI sIovenskI dIjaIektI Imaju zapadnosIavenskIh
osobIna I sI. OsIm toga, kako rekosmo, junosIavenskI I nIje pravI genetskI vor u podjeII,
nego je moda samo ostatak, tako da ako to prImIjenImo na ove teorIje dobIjemo recImo u
treoj to da se jugoIstona skupIna raspaIa tako da se odvojIe IstonI jezIcI, a da su junI
jezIcI samo ostatak - onI jugoIstonI sIavenskI jezIcI kojI nIsu IstonI. OsIm toga, postojI I
etvrta teorIja (koju zastupa austrIjskI sIavIst Ceorg HoIzer) da uope nema smIsIa govorItI o
posebnIm granama sIavenskoga I da nIkada nIje nI bIIo zapadnosIavenskoga III
junosIavenskoga prajezIka nego da su se svI sIavenskI jezIcI]dIjaIektI razvIII Izravno Iz
prasIavenskoga bez posrednIh meuprajezIka. Takoer vaIja reI da zasebno stoje I tzv.
sjeverozapadnI sIavenskI govorI (npr. oko Novgoroda na sjeverozapadu RusIje), danas
IzumrII, kojI recImo nIsu proveII jako staru promjenu - 2. paIataIIzacIju (psI. *k kk kaIna > *c cc cna),
koja je provedena u svIm ostaIIm sIavenskIm jezIcIma.

8aItIjskI jezIcI 8aItIjskI jezIcI 8aItIjskI jezIcI 8aItIjskI jezIcI kako rekosmo, nIje sIgurno je II uope bIIo prabaItIjskoga jezIka. InI se da
su dvIje posvjedoene, preIvjeIe grane baItIjskoga, Istona I zapadna, razIIIte jedna od
druge Izvorno kao I svaka posebno od prasIavenskoga. StaropruskI se bItno razIIkuje od
IItavskoga I IatvIjskoga. To nejedInstvo baItIjskoga potvruje I InjenIca da su 8aItI od
samoga poetka podIjeIjenI na nIz razIIItIh pIemena.
U zapadnobaItIjske jezIke, osIm staropruskoga I jatvInkoga, uIaze I IzumrII I gotovo
nIkako posvjedoenI kurskI I gaIIndskI, a u IstonobaItIjske zemgaIskI I seIonskI.

StaropruskI StaropruskI StaropruskI StaropruskI

StaropruskI je jedInI zapadnobaItIjskI jezIk kojI je koIIko-toIIko posvjedoen. On se je
govorIo na podruju negdanje Pruske (danas ugIavnom u PoIjskoj) oko KnIgsberga
(KaIInjIngrada) u dananjoj RusIjI, sjevernoj PoIjskoj te na podruju dananje jugozapadne
LItve.



Prusku je u 13. st. koIonIzIraIa Njemaka. KoIonIzacIju je predvodIo njemakI vItekI red
Teutonaca. NjIhova je drava, zbog staIne ekspanzIje, boIa u sukobu s LItvom, RusIjom I
PoIjskom. NIjemcI su Pruse nakon ratova uspjeII podInItI, a zatIm I pokrstItI. z najranIjega
doba od jezInIh su nam tragova ostaIa samo Imena. PruskI je jezIk posvjedoen Istom od
14. st. kada je ve poeo pomaIo IzumIratI I kada su se PrusI ve bIII poeII naveIIko
73
ponjemIvatI. StaropruskI je po svem sudeI Ima vIe razIIItIh dIjaIekata, a neto je od te
dIjaIekatne razIIItostI ouvano I u staropruskIm spomenIcIma. U pruskom je katekIzmu Iz
1545. (vIdI doIje), netko rukom oko 1700. godIne zapIsao: Ovaj je staropruskI jezIk danas
potpuno nestao. ]edInI je starac, kojI IvIjae na Kurskoj prevIacI
68
I kojI jo govorae pruskI,
umro 1677. premda jo Ima nekIh naIIk njemu. DakIe, InI se da je 1677. umro posIjednjI III
jedan od posIjednjIh IzvornIh govornIka pruskoga. Moda je jo kratko vrIjeme ostaIo neto
govornIka pruskoga (ak I do poetka 18. stoIjea), aII to ne moemo znatI.
ako po svoj prIIIcI ve poetkom 18. stoIjea vIe nItko ne govorI pruskI, PrusI su
Ipak zadraII jo neko vrIjeme svIjest o svojoj posebnostI. Mnoga su dananja njemaka
prezImena zapravo porIjekIom pruska, a mnogI su poznatI NIjemcI zapravo bIII PrusI. Tako
se je I sIavnI njemakI kanceIar 8Ismarck zapravo smatrao Prusom, a I carska je njemaka
dInastIja HohenzoIIern koja se je u 19. stoIjeu nametnuIa Njemakoj bIIa zapravo pruska
dInastIja. PrIa kae da je 8Ismarck jedva nagovorIo Prusa WIIheIma HohenzoIIerna da se Iz
poIItIkIh razIoga okrunI za njemakoga cara
69
. PrusI su I u LatvIjI dosta dugo zadraII svoj
poseban IdentItet, no konano Ih je potpuno nestaIo, I PrusI su se konano I etnIkI, kao
davno prIje jezIno, ukIopIII ugIavnom u njemakI narod. PrusI su I Pruska danas samo
povIjesnI pojam.

StaropruskI spomenIcI StaropruskI spomenIcI StaropruskI spomenIcI StaropruskI spomenIcI staropruskI nam je poznat ugIavnom Iz 5 duIh tekstova ouvanIh
na njem. NajstarIjI je tekst EIbInkI rjenIk Iz 14. st. u kojem su zabIIjeene 802 pruske rIjeI
s prIjevodom na (nIsko)njemakI. Taj je rjenIk najvjerojatnIje nastao negdje na zapadu
Pruske, u PomesanIjI, aII IzgIeda da je autor rjenIka svoj jezInI materIjaI skupIjao Iz vIe
staropruskIh dIjaIekata. Ovaj rjenIk nIje sIoen po abecedI nego po znaenjskIm poIjIma I u
naeIu je rIje samo o popIsu rIje nema zabIIjeenIh reenIca. me je dobIo prema
samostanu EIbIngu.
S poetka 16. st. potjee RjenIk SImona Crunaua, ukIopIjen u Prusku kronIku Istoga
autora. Ovaj je rjenIk puno manjI od eIbInkoga, Ima samo stotInjak rIjeI I nekoIIko Iraza, a
nIje nI pretjerano pouzdan jer sm autor, SImon Crunau, IzgIeda uope nIje znao pruskoga.
Tako mu se je I dogodIIo da je pogrekom zapIsao vjerojatno kuronskI Oe na mIsIeI da je
pruskI.
Uz ova dva rjenIka, postoje jo 3 duIja teksta 3 protestantska katekIzma. Kako je
jedno od gIavnIh naIna Irenja protestantIzma bIIo Irenje prevoenjem vjerskIh tekstova na
narodne jezIke, tako su katekIzmI Iz toga razIoga bIII prevoenI I na ve IzumIruI
staropruskI. PrvI je katekIzam objavIjen 1545. godIne nastojanjem pruskoga vojvode
AIbrechta od 8randenburga (1490-1568) kojI je bIo prIhvatIo protestantIzam, to je prIjevod
Lutherova katekIzma. Taj je prIjevod bIo oajan dosIovan I ropskI prIjevod njemakoga
IzvornIka. Kako je taj prIjevod bIo tako Io, vojvoda ga je AIbrecht jo Iste godIne opet Izdao
(DrugI katekIzam) u novom, toboe popravIjenu, Izdanju. No nI taj prIjevod nIje bIo puno
boIjI. ako je posrIjedI IstI tekst u obama IzdanjIma toga katekIzma, t se dva katekIzma
razIIkuju u nekIm IonoIokIm osobInama jer se InI da je autor drugoga Izdanja Imao
razIIIte InIormante nego autor prvoga Izdanja. TreI se je, najboIjI I najkorIsnIjI, katekIzam

68
PrevIaka u dananjoj KaIInjIngradskoj obIastI I djeIomIce u LItvI.
69
Od drugIh poznatIh Prusa moemo spomenutI I jedan nesIavan prImjer jedan je od nacIstIkIh
voa, zIogIasnI Hermann CrIng, takoer bIo zapravo Prus, no jedInI takav u nacIstIkom vodstvu.
74
EnhIrIdIon (prIjevod Lutherova MaIoga katekIzma) pojavIo 1561. To je najveI I najboIje tj.
najtonIje napIsan staropruskI tekst. PrevodIteIj bIjae AbeI WIII, njemakI pastor I proIesor,
kojI je bIo IIngvIstIkI nadaren pa je ak pokuavao zapIsatI I staropruske nagIaske. Zato je
EnhIrIdIon jako vaan ne samo za staropruskI nego I za baItosIavIstIku openIto. StaropruskI
su katekIzmI pIsanI na Istonom, sambIjskom dIjaIektu (SambIja, njem. SamIand).
OsIm ovIh 5 kanonskIh staropruskIh tekstova, naeno I vIe kratkIh zapIsa na
staropruskom. NajpoznatIjI je 8azeIskI epIgram otkrIven 1973. kojI gIasI: KayIe rekyse.
thoneaw Iabonache theweIyse. Eg. koyte. poyte. nykoyte. pennega doyte. to u prIjevodu
znaI otprIIIke: Zdravo, gospodIne! LIjenIno, dobar sI, strIko. (Ako) eII pItI, a ne datI
novaca (postojI vIe razIIItIh prIjevoda).

]atvInkI ]atvInkI ]atvInkI ]atvInkI (sudovIjskI)
70
]atvInzI bIjahu baItIjskI narod kojI IvIjae u srednjem vIjeku negdje
na granIcI Izmeu dananje PoIjske I 8jeIorusIje (oko rIjeke Narew). ]atvInzI su nam do '70-Ih
godIna proIoga stoIjea bIII poznatI IskIjuIvo po toponImIjI I Iz ruskIh srednjovjekovnIh
Izvora. No '70-Ih je sIuajno pronaen jedInI jatvInkI spomenIk. U 8jeIorusIjI je mIadI po
Imenu ZInov, kojI je u sIobodno vrIjeme amaterskI skupIjao stare stvarI, kupIo od jednoga
sveenIka rukopIs, Imenom PogaskIe gwary z Narewu (PoganskI govorI Iz Narewa), dIjeIom
pIsan na poIjskom jezIku, a dIjeIom na nekom nepoznatom, poganskom jezIku. No, na
nesreu po taj rukopIs, ZInov se posvaao s materom koja je onda u bIjesu spaIIIa taj
neprocjenjIvo vrIjedan rukopIs. Pa Ipak, kao srea u nesreI, ZInov je uspIo prIje toga
napravItI bIIjeke po tom rukopIsu koje je naknadno posIao poznatomu baItIstu VIadImIru
Toporovu. ako ZInovIjeve bIIjeke sadre puno pogreaka, nedvojbeno je dokazano da je tu
uIstInu posrIjedI pravI prIjepIs autentIna jatvInkoga teksta. Taj je kratkI jatvInko-poIjskI
rjenIk (Ima 215 rIjeI sve skupa), PogaskIe gwary z Narewu, IzgIeda napIsao nekI poIjskI
sveenIk eda bI mogao propovIjedatI jatvInkomu puku na njIhovu jezIku.

OstaII zapadnobaItIjskI jezIcI OstaII zapadnobaItIjskI jezIcI OstaII zapadnobaItIjskI jezIcI OstaII zapadnobaItIjskI jezIcI ovamo ubrajamo sIabo posvjedoene kurskI, IjI je
zapadnobaItIjskI poIoaj sporan), I gaIIndskI.

KurskI KurskI KurskI KurskI (kuronskI, kurkI) govorIo se je na baItIkoj obaII dananje LItve I LatvIje. Kuronce su
u 13. stoIjeu, kao I Pruse I LatvIjce pokorIII TeutoncI. Od 15. su stoIjea pod IItavskom
upravom, a kurskI je nestao negdje u 17. stoIjeu. AsImIIIrao ga je IItavskI tamonjI IItavskI
I IatvIjskI dIjaIektI jo pokazuju neke tragove staroga kurskoga. TragovI se kuronskoga vIde I
u IIvskom (uraIskom jezIku kojI se govorI u LatvIjI). KurskIm se nIkada nIje pIsaIo, od njega
su nam ostaIa samo Imena te tragovI u drugIm jezIcIma I dIjaIektIma. ]edInI nam je moguI
tekst kurskoga Oe na Iz RjenIka SImona Crunaua (v. gore).

CaIIndskI CaIIndskI CaIIndskI CaIIndskI govorIo se je u junoj Pruskoj. Kao I SudovIjce (]atvInge), I CaIInde spomInje
PtoIemej u svojem opIsu naroda Europe. zgIeda da je gaIIndskI Izumro negdje u 14. st.
OstavIo je jako maIo tragova, nIje se pIsao, a nekI ga smatraju samo pruskIm dIjaIektom.
CaIIndI su (FonsL), kojI se spomInju u ruskIm kronIkama, IvjeII u PrImoskovIju a ne u
Pruskoj.


70
VaIja napomenutI da se jatvInkIm nazIva I jo jedan IzumrII baItIjskI jezIk, nepovezan s ovIm.
75
LItavskI LItavskI LItavskI LItavskI
LItavcI su, zajedno s LatvIjcIma, praktIkI zadnjI pokrten I opIsmenjen europskI
narod. danas je ondje jo uvIjek strano jak poganskI eIemenat u IoIkIoru Iako su sIubeno
katoIIcI.
LItva je u proIostI bIIa puno vea nego to je to danas, neko je IItavsko govorno
podruje obuhvaaIo I veIIkI dIo dananje 8jeIorusIje. LItavskI je vIadar CedImInas u 13.
stoIjeu organIzIrao LItvu kao dravu I ona je u 13. I 14. stoIjeu bIIa jako mona. 8Ijae to
posIjednja poganska drava u EuropI. CedImInasov je nasIjednIk vjerskI poprIIIno vrIudao
prvo je postao pravosIavcem, zatIm se je obratIo na katoIIanstvo, da bI se konano u 14.
stoIjeu LItva opet vratIIa poganskoj vjerI. stom je sredInom 14. stoIjea sIubeno
prIhvaeno katoIIanstvo. LItavcI su do dana dananjega ostaII katoIIcI (gotovo 100Z), kao I
PoIjacI, Iako je prva knjIga tIskana na IItavskom bIIa protestantskI katekIzam I Iako su I LItva I
PoIjska u 16. stoIjeu bIIe na razmeI Izmeu katoIIanstva I protestantIzma. VaIja
napomenutI da je zapravo obIan IItavskI puk pokrten Istom u 19. stoIjea, sve do tada su
bIII poganI. U 14. stoIjeu I nekoIIko stoIjea posIIje, kranI su zapravo bIII samo pIemII
(kojI su govorIII poIjskI, a ne IItavskI, za razIIku od puka).
1410. udruene IItavsko-poIjske snage, pod voama Vytautasom I ]ogaIIom, nanose
konaan poraz njemakomu teutonskomu redu u bItcI kod aIgIrIsa (CrunwaId-Tannenberg).
LItva su I PoIjska zatIm uIe u personaInu unIju. Na eIu je nove drave bIIa IItavska dInastIja
]ageIovIa (prema osnIvau ]ogaIII poIj. ]agIeo), aII je prevagu u novoj dravI zbog veIIIIne,
u svakom pogIedu, ImaIa PoIjska I kuIturno I jezIno. LItavsko se pIemstvo tada posve
poIonIzIra I u 16.]17. stoIjeu ve govorI samo poIjskI. LItavskI je tada bIo jo nepIsmen
jezIk, sIubenI su jezIcI bIII prIje svega IatInskI I neto maIo starobjeIoruskI. Od 16. stoIjea
kao sIubenI jezIk sve vIe prevIadava poIjskI. LItavskI je govorIo samo obInI sIromanI I jo
nepokrten puk. LItavskI su do kraja 19. stoIjea govorIII gotovo IskIjuIvo seIjacI. U to je
doba recImo u VIInIusu bIIo svega 5-10Z LItavaca! VeInu su stanovnItva InIII IdovI (oko
1]3 stanovnItva) I PoIjacI (takoer oko 1]3 stanovnItva) te ruska admInIstracIja (10 do
15Z). To se dobrano odrazIIo I na vIInIuskI IItavskI. Stanje se za IItavskI poboIjava u 19.
stoIjeu kada poInje veIIk IIngvIstIkI Interes za IItavskI kao nevjerojatno arhaIan Ie. jezIk, a
pogotovu u kratkom razdobIju IItavske neovIsnostI Izmeu dvaju svjetskIh ratova (1918-40)
kada je postao sIubenI jezIk LItve. U LItvI je danas oko 75Z LItavaca. 8rojna je ruska
manjIna.
LItavskI je kao standardan jezIk Izgraen Istom krajem 19. I poetkom 20. st. kada je
provedena I pravopIsna reIorma pa se IItavskI danas pIe sIIno ostaIIm srednjoeuropskIm
(sIavenskIm) jezIcIma, meu njIma I hrvatskomu. LItavskI se dIjeII na dva dIjaIekta (oba jako
bItna za IndoeuropeIstIku): auktaItskI (na osnovI je junIh govora zapadnoauktaItskoga
dIjaIekta nastao IItavskI standard) I na emaItskI. AuktaItskI se (gornjoIItavskI) govorI
govore na jugoIstoku LItve I u susjedstvu u PoIjskoj I 8jeIorusIjI, doIm se emaItskI,
donjoIItavskI (kojI je arhaInIjI od auktaItskoga) govorI na sjeverozapadu dananje LItve,
oko KIaIpde I juno prema danas ruskomu KaIInjIngradu (KnIgsbergu).

LItavskI spomenIcI LItavskI spomenIcI LItavskI spomenIcI LItavskI spomenIcI IItavskI je posvjedoen od poetka 16. stoIjea. NajstarIjIm se zapIsom
smatra IItavska moIItva Iz IatInskoga rukopIsa Tractatus sacerdotaIIs Iz 1503. z 1515.
potjeu DzukIjske moIItve, a posIIje poInje tIskanje vjerskIh protestantskIh I
protureIormacIjskIh tekstova. PruskI se, ve spomenutI, vojvoda AIbrecht od 8randenburga
76
brIne da se reIormacIjska djeIa prevode I na IItavskI pa tako sredInom 16. st. IzIaze
Mavydasova djeIa (M. Mavydas bIjae podanIk na njemakom dvoru) prva je tIskana
knjIga na IItavskom bIIa Mavydasov prIjevod KatekIzma Iz 1547. z 1595. potjee katoIIkI
KatekIzam, a Iz 1599. PostIIIa oba djeIa autora MIkoIajusa Dauke. DaukInI su tekstovI od
neprocjenIjIve vanostI za baItosIavIstIku ne samo zato to su jako arhaInI, nego I zato to
su akcentuIranI I predstavIjaju nam dragocjen Izvor podataka o staroIItavskoj akcentuacIjI
(koja je bItna ne samo za bsI. jezIke nego I za rekonstrukcIju Ie.). PrIjevod je 8IbIIje
]ohannesa 8retkea]8retknasa (1579-1590) naaIost ostao neobjavIjen. 1620. IzIazI prvI
poIjsko-IatInsko-IItavskI rjenIk, DIctIonarIum trIum IInguarum KonstantInasa Irvydasa, a
1653. prva IItavska gramatIka,CrammatIca LItuanIca DanIeIa KIeIna. Na IItavskom su Isprva
sva djeIa, osIm onIh gramatIkIh, bIIa pobone naravI, nema IIjepe knjIevnost sve do 18. st.
kada IzIazI heksametarskI spjev ChrIstIana DoneIaItIsa MtaI CodInja doba.

LatvIjskI (IetonskI) LatvIjskI (IetonskI) LatvIjskI (IetonskI) LatvIjskI (IetonskI) IatvIjskI je, kao I IItavskI, posvjedoen od 16. st. LatvIju su, kao I Prusku,
bIII osvojIII TeutoncI. RIga je postaIa pod njIma veIIko trgovako sredIte. ZahvaIjujuI
njemakomu utjecaju, LatvIja je, za razIIku od LItve, ugIavnom preIa na protestantIzam.
Danas je oko 70Z LatvIjaca protestantske vjere, a oko 30Z katoIIke.
Kao I IItavskI, I IatvIjskI se kao standardnI jezIk razvIja Istom od kraja 19. st., a
procvat doIvIjava u razobIju neovIsnostI Izmeu dvaju svjetskIh ratova, kada LatvIja, za
razIIku od ruraIne LItve, zahvaIjujuI veIIkomu trgovakomu sredItu RIgI, doIvIjava veIIk
gospodarskI procvat (no to je sve upropateno pod SSSR-om). Na IatvIjskI je standard dosta
utjecao jezIk usmene knjIevnostI, a u procesu je standardIzacIje veIIku uIogu Imao I ve
spomenutI EndzeIs.
LatvIjskI se dIjeII na 3 dIjaIekta: srednjoIatvIjskI (na osnovI kojega je Izgraen I
IatvIjskI standard), tamIjskI (na sjeveru LatvIje) I na IatgaIskI III vIsokoIatvIjskI (na jugoIstoku
LatvIje). LatgaIskI III IatgaIIjskI, jezIk LatvIjaca katoIIk s jugoIstoka LatvIje, nekI smatraju I
posebnIm jezIkom, no on je zadnjIh stoIjea pod veIIkIm prItIskom ostaIIh IatvIjskIh govora
pa je djeIomIno I poIatvIjen.
RusI su za vrIjeme SSSR-a u svIm baItIkIm dravama (LItvI, LatvIjI I EstonIjI) provodIII
brutaInu rusIIIkacIju, no najgore je proIa LatvIja. Prema popIsu su Iz 1989. u LatvIjI LatvIjcI
InIII samo 52Z stanovnItva, a u RIgI ak Ima vIe Rusa nego LatvIjaca to stvara veIIke
poIItIke probIeme. Danas, kako to obIno bIva, LatvIjcI uzvraaju RusIma tako to sada
onI njIh gnjave, uskrauju Im poIItIka I graanska prava I sIIno.

LatvIjskI spomenIcI LatvIjskI spomenIcI LatvIjskI spomenIcI LatvIjskI spomenIcI - -- - prvI je IatvIjskI spomenIk Oena Iz UppsaIe, negdje Iz prve poIovIce
16. st. OtprIIIke Istodobno, oko 1530., IzIaze I Duhovne pjesme ]ohanna Ecka I NIkoIausa
Ramma. Prva je tIskana knjIga na IatvIjskom, zanImIjIvo, katoIIkI katekIzam (CatechIsmus
CathoIIcorum) Iz 1585. (objavIjeno u VIInIusu) kojI je s njemakoga preveo E. ToIgsdorII.
Samo godInu dana posIIje, 1586., IzIazI u KnIgsbergu I IuteranskI IatvIjskI katekIzam. C.
MaceIIus (1583-1654) pIe prvI rjenIk I prIrunIk IatvIjskoga, a prva gramatIka potjee Iz
1644. godIne (ManductIo ad IInguam IettonIcam ]. C. Rehehusena). 1685-1694. je objavIjen I
prIjevod 8IbIIje Ernsta CIcka.



77
IvI I IzumrII baItIjskI jezIcI



OstaII IstonobaItIjskI jezIcI OstaII IstonobaItIjskI jezIcI OstaII IstonobaItIjskI jezIcI OstaII IstonobaItIjskI jezIcI ovamo ubrajamo IzumrIe zemgaIskI (emIgaIskI) I seIonIjskI
(seIonskI).

ZemgaIskI ZemgaIskI ZemgaIskI ZemgaIskI (emIgaIskI) govorIo se je na sjeveru LItve. NjIh su takoer u 13. stoIjeu
pokorIII TeutoncI. ZemgaIskI je dIjeIIo dosta IzogIosa s IatvIjskIm I kurskIm. NIje nam ostavIo
nIkakovIh zapIsa pa se saznanja o njem osnIvaju na onomastIcI.

SeIonskI SeIonskI SeIonskI SeIonskI (seIonIjskI, seIIjskI) govorIo se je na dananjoj granIcI LItve I LatvIje, u
sjeveroIstonoj LItvI I jugoIstonoj LatvIjI. U 14. ga je stoIjeu nestaIo kada su SeIoncI]SeII
asImIIIranI u LItavskoj dravI. Nema tragova osIm onomastIkIh, aII je jasno da je dIjeIIo
dosta IzogIosa s IatvIjskIm.

SIavenskI jezIcI SIavenskI jezIcI SIavenskI jezIcI SIavenskI jezIcI

]unosIavenskI jezIcI ]unosIavenskI jezIcI ]unosIavenskI jezIcI ]unosIavenskI jezIcI

StarosIavenskI StarosIavenskI StarosIavenskI StarosIavenskI (starocrkvenosIavenskI) starosIavenskI je najstarIjI knjIevnI sIavenskI jezIk I
prvI knjIevnI jezIk gotovo svIh sIavenskIh naroda. Ne smIje ga se brkatI s prasIavenskIm,
starosIavenskI nIje predak svIh sIavenskIh jezIka nego samo najstarIjI posvjedoenI sIavenskI
jezIk kojI je u prvo doba, kada su svI sIavenskI dIjaIektI]jezIcI jo bIII jako sIInI I posve
razumIjIvI, sIuIo kao knjIevnI jezIk za vIe sIavenskIh naroda. StarosIavenskI je jezIk
naInjen na osnovI narodnoga sIavenskoga govora Iz okoIIce SoIuna (dakIe jednoga
78
staromakedonskoga govora
71
) Iz druge poIovIce 9. stoIjea. Taj su jezIk kao osnovu za
opesIavenskI knjIevnI jezIk uzeII braa KonstantIn IrII I Metod, CrcI Iz SoIuna, kojIma je
dat zadatak da odu meu SIavene I uspostave sIavenskI knjIevnI jezIk kao crkvenI to su onI
I uInIII uzevI njIma najbIII sIavenskI govor govor SIaven Iz okoIIce SoIuna. Kako su tada
svI sIavenskI jezIcI bIII jako bIIskI, svI su ga Iako mogII razumjetI. StarosIavenskomu je dakIe
osnovIca junosIavenska, makedonska, a nadgradnja je opesIavenska
72
. KonstantIn je radI
potrebe zapIsIvanja sIavenskIh gIasova IzmIsIIo 863. I posebno pIsmo gIagoIjIcu, IjI su
znakovI porIjekIom, unato raznoraznIm teorIjama, IzgIeda Ipak ugIavnom samo stIIIzIranI
znakovI grkoga aIIabeta. PosIIje se je u 8ugarskoj spontano Iz grkoga aIIabeta razvIIo novo
sIavensko pIsmo IrIIIca koja je na Istoku potIsnuIa gIagoIjIcu. SIavenskI su jezIcI na zapadu
preuzeII IatInIcu.
StarosIavenskI zapravo nIje toIIko pravI jezIk koIIko korpus tekstova. KanonskIm se
stsI. tekstovIma smatraju: KIjevskI IIstII (najstarIjI spomenIk, pIsan arhaInom obIom
gIagoIjIcom na prostoru 8Iatnoga jezera u PanonIjI prIje doIaska Maara
73
), ZograIsko
evaneIje, MarIjInsko evaneIje, AssemanIjev evaneIIstar, SInajskI psaItIr, SInajskI
moIItvenIk, KIoev gIagoIja (Iz 11. st., pIsan u Hrvatskoj), 8ojanskI paIImpsest, MakedonskI
IIstII pIsanI gIagoIjIcom te SavIna knjIga, SuprasaIjskI zbornIk, EnInskI apostoI te IragmentI
LIstII UndoIjskoga, HIIandarskI odIomcI, ZograIskI IIstII, LIstII IjInskoga, HIIIerdIngov
IIstI, PsaItIr SIuckI te po nekIma I OstromIrovo evaneIje pIsanI IrIIIcom. KasnIjI tekstovI na
starosIavenskom Imaju sve vIe IokaInIh osobIna, sIuajno III namjerno (to se zovu
starosIavenske redakcIje, ako su promjene spontane, odnosno recenzIje, ako su promjene
namjerne). Mogu se razIIkovatI trI Iaze starosIavenskoga: 1) prastaro(crkveno)sIavenskI
(862-885), 2) staro(crkveno)sIavenskI 10.]11. stoIjee (jezIk stsI. kanona), 3)
crkvenosIavenskI jezIk redakcIjskIh tekstova od 12. st. nadaIje.

SIovenskI jezIk SIovenskI jezIk SIovenskI jezIk SIovenskI jezIk sIovenskI je danas sIubenI jezIk SIovenIje. CovorI se jo I u susjednIm
dIjeIovIma taIIje I AustrIje gdje IvI sIovenska autohtona manjIna (ostatcI SIavena kojI se
ondje naseIIe jo u 7. st.). PrIje se sIovenskI ondje jo I Ire govorIo (SIavenI su neko
naseIjavaII Itavu Istonu AustrIju to je jasno vIdIjIvo po brojnIm sIavenskIm toponImIma).
NajstarIjI su spomenIk sIovenskoga tzv. 8rIInskI spomenIcI III FreIsInkI IIstII naenI
u FreIsIngu kraj Mnchena. OnI potjeu Izmeu 975. I 1025. godIne I to je zapravo zapIs
jednoga danas IzumrIoga sIavenskoga dIjaIekta bIIskoga sIovenskomu (danas se na tom
podruju u AustrIjI gdje je to pIsano vIe ne govorI sIavenskI). OnI su pIsanI IatInIcom sIabo
prIIagoenom sIavenskomu (tIm vIe to Ih je IzgIeda pIsao NIjemac kojemu je nekI SIaven
dIktIrao). Ne vaIja svrstavatI taj spomenIk meu stsI. spomenIke.

71
NekI vIe voIe reI da je to jedan starobugarskI govor, a na njemakom se govornom podruju
starosIavenskI (u nas jo zvan I starocrkvenosIavenskI III crkvenosIavenskI to pak ne mora bItI Isto
to I starosIavenskI jer se crkvenosIavenskIm moe zvatI kasnIjI, nejedInstvenI cvrkvenI jezIk razIIItIh
sIavenskIh naroda nastao na osnovI starosIavenskoga jezIka s utjecajem pojedInIh posebnIh sIavenskIh
jezIka) katkada I zove starobugarskIm.
72
To je I zato to su IrII I Metod namjerno htjeII stvorItI opesIavenskI knjIevnI jezIk, a I zato to se
je stsI. upotrebIjavao Irom sIavenskoga svIjeta pa nIje mogao ostatI ogranIen samo na jezIne crte
poIaznoga sIavenskoga, makedonskoga, IdIoma na osnovI kojega je naInjen-
73
]ezIk je KIjevskIh IIstIa panonskI sIavenskI prIjeIazan sIavenskI dIjaIekat Izmeu hrvatskoga I
sIovakoga kojI je posIIje Izumro nakon doIaska Maara u PanonIju.
79

Srednjoju Srednjoju Srednjoju SrednjojunosIavenskI nosIavenskI nosIavenskI nosIavenskI srednjojunosIavenskI je neutraIan nazIv kojI obuhvaa kompIeks
hrvatskoga, srpskoga, bonjakoga (bosanskoga) I crnogorskoga standardnoga jezIka.
DIjaIektoIokI gIedano on obuhvaa akavsko, kajkavsko, tokavsko I torIako narjeje.
StrukturaIno gIedano, svako od njIh moe bItI smatrano I posebnIm jezIkom Iako je teko
govorItI prImjerIce o jedInstvenom akavskom s obzIrom da se prImjerIce junoakavskI
govorI prIIIno razIIkuju od sjevernoakavskIh govora. KajkavskI, shodno svojemu poIoaju,
dIjeII mnoge osobIne ne samo s akavskIm I sa tokavskIm nego I sa sIovenskIm govorIma.
]edInstvo je tokavskoga danas samo prIvIdno, ono je nastaIo naknadno raseIjavanjem I
mIjeanjem starIh dIjaIekata nakon provaIe Turaka na ove prostore. PrIje veIIkIh mIgracIja,
postojaIe su dvIje razIIIte varIjante tokavskoga: zapadnotokavskI, sIInIjI kajkavskomu I
akavskomu, s kojIma je InIo dIjaIekatnI kontInuum I s kojIma je dIjeIIo neke stare IzogIose
te IstonotokavskI, sIInIjI torIakomu. PosIIje su seoba IzazvanIh turskIm doIaskom te
razIIke uveIIke zatrte. VeIna je zapadnIh, hrvatskIh tokavskIh dIjaIekata danas ugIavnom,
vIe III manje, zapadnotokavskoga porIjekIa.

HrvatskI HrvatskI HrvatskI HrvatskI najstarIjI natpIsI na hrvatskom jezIku potjeu Iz 11. stoIjea (PIomInskI natpIs,
KrkI natpIs, VaIunska pIoa). Oko godIne je 1100. nastaIa I uvena 8aanska pIoa. HrvatI
pIu na svIm svojIm narjejIma Isprva akavskI I tokavskI, a zatIm neto posIIje I kajkavskI.
U 17. se stoIjeu akavskI prestaje rabItI kao knjIevnI jezIk u korIst tokavskoga, a u 19. je
stoIjeu konano uzet tokavskI kao osnovIca standardnoga jezIka. Danas je hrvatskI, unato
tomu to mu je osnovIca, kao I drugIm srednjojunosIavenskIm standardnIm jezIcIma,
novotokavska, nesumnjIvo zaseban standardnI jezIk.

SrpskI SrpskI SrpskI SrpskI SrbI su sve do 19. stoIjea pIsaII tzv. sIavjanosrpskIm jezIkom nastaIIm od
starocrkvenosIavenskoga, s utjecajIma narodnoga govora, a posIIje I veIIkIm utjecajem
ruskoga. stom od 19. st., s pojavom Vuka KaradIa, poInju pIsatI narodnIm jezIkom
(sIubeno je srpskI na osnovIcI narodnIh govora kao knjIevnI jezIk prIznat 1868. godIne).
Od kraja 19. do kraja 20. stoIjea traje tenja prIbIIavanja srpskoga I hrvatskoga jezIka, aII
t Ideja nIkada nIje mogIa bItI sprovedena do kraja.

8onjakI I crnogorskI 8onjakI I crnogorskI 8onjakI I crnogorskI 8onjakI I crnogorskI bonjakI
74
su I crnogorskI najmIaI sIavenskI standardnI jezIcI kojI
se razvIjaju Istom nakon 1990. godIne. 8onjakI ve Ima svoju gramatIku, pravopIs I
rjenIk(e), doIm je crnogorskI jo u povojIma.

8ugarskI 8ugarskI 8ugarskI 8ugarskI bugarskI I makedonskI prIpadaju u tzv. Istone junosIavenske govore. CenetskI-
dIjaIektoIokI gIedano, bugarskI su I makedonskI IstI jezIk. bugarskI su I makedonskI
pretrpjeII jako veIIke promjene pod utjecajem baIkanskoga jezInoga saveza I danas su
najnesIavenskIjI sIavenskI jezIcI. U 19. je stoIjeu, kada nakon osamostaIjIvanja Istom
poInje pravI razvoj bugarskoga standarda, na standardIzacIju bugarskoga dosta djeIovao
ruskI (IeksIkI, pravopIsno Itd.).


74
Sa mI ga 8onjacI]MusIImanI nazIvaju bosanskIm jezIkom.
80
MakedonskI MakedonskI MakedonskI MakedonskI standardnI makedonskI postojI Istom od 1945. godIne I Istom se otada
makedonskI smatra posebnIm sIavenskIm jezIkom (prIje se o njem govorIIo kao o dIjeIu
bugarskoga). MakedoncI su kao osnovu svojega standarda uzeII zapadnomakedonskI
dIjaIekat, dakako, da bI bIo to razIIItIjI od bugarskoga. PIe se IrIIIcom bIIskom srpskoj, za
razIIku od bugarske IrIIIce koja je u nekIm pogIedIma bIIska ruskoj. Otac je
makedonskoga standarda 8Iae KoneskI.

stonosIavenskI jezIcI stonosIavenskI jezIcI stonosIavenskI jezIcI stonosIavenskI jezIcI

StaroruskI StaroruskI StaroruskI StaroruskI staroruskIm zovemo knjIevnI jezIk stare ruske drave, KIjevske RusIje, od
10.]11. do 14. st. kao I govornI jezIk toga doba
75
. Od njegovIh spomenIka moemo
spomenutI npr. spjev SIovo o vojnI gorevoj (kraj 12. st.) I zakonIk Pravda (na ove je
svjetovne tekstove stsI. maIo utjecao
76
). Kada se raspaIa jedInstvena ruska drava, pod
naIetIma MongoI I Tatar u 13. stoIjeu I jaanjem moI I Irenjem LItve I PoIjske,
jedInstvenI se IstonosIavenskI jezIk, staroruskI, poeo razIIIto razvIjatI I tako su od njega
nastaIa 3 suvremena IstonosIavenska jezIka ruskI, bjeIoruskI I ukrajInskI. VaIja reI da je I
ova podjeIa IskIjuIvo podjeIa na standardne jezIke jer je genetsko-dIjaIektoIokI gIedano
Itav IstonosIavenskI terItorIj podruje samo jednoga jezIka.

SjeverozapadnI ruskI SjeverozapadnI ruskI SjeverozapadnI ruskI SjeverozapadnI ruskI (novgorodskI ruskI) sjeverozapadnI ruskI, starI IstonosIavenskI
dIjaIekat odnosno jezIk kojI se je govorIo na sjeverozapadu dananje RusIje, oko Novgoroda
(juno od Petrograda) I kojI je danas Izumro. TI su se sjeverozapadnI dIjaIektI razIIkovaII po
nekIm osobInama od svIh ostaIIh sIavenskIh jezIka (npr. neprovoenjem Inae opesIavenske
2. paIataIIzacIje III udnIm nastavkom e u N. jd. o-osnova ega nema nIgdje drugdje). z
novgorodskoga nam je podruja ouvano dosta natpIsa na tom jezIku pIsanIh IrIIIcom na
brezovoj korI. TI natpIsI odraavaju IstI narodnI jezIk Iz 12.]13. st. (bez utjecaja stsI.).
PosIIje su te dIjaIekte potIsnuII normaInI ruskI dIjaIektI tako da su danas od starIh
sjeverozapadnIh dIjaIekata preostaII u tamonjIm ruskIm jezIcIma samo nekI ostatcI.

RuskI RuskI RuskI RuskI ruskI se razvIja kao jedan odvjetak staroruskoga nakon 14. stoIjea. Danas je on
sIubenI jezIk RusIje, a govorI se I u svIm drugIm dravama bIvega SSSR-a. Na ruskI je
standardnI jezIk dosta utjecao starosIavenskI, sIubenI jezIk ruske pravosIavne crkve, vIe
nego na Ijedan drugI sIavenskI jezIk. Tako danas u ruskom naIazImo dosta stsI. posuenIca,
usporedno s domaIm ruskIm rIjeIma.
RuskI se dIjeII na trI dIjaIekta sjevernI, srednjI I junI. Osnova je standardnoga
ruskoga srednjoruskI dIjaIekat Moskve.

8jeIoruskI 8jeIoruskI 8jeIoruskI 8jeIoruskI kao I ruskI I ukrajInskI, razvIo se je Iz staroruskoga. Danas je sIubenI jezIk u
8jeIorusIjI uz ruskI (ruskI kao standardnI jezIk pretee). SIInIjI je ruskomu od ukrajInskoga,
a socIoIIngvIstIka je sItuacIja s uporabom bjeIoruskoga I ruskoga jezIka u javnostI, kao I u

75
StaroruskI ne vaIja mIjeatI sa starosIavenskIm I ruskom redakcIjom starosIavenskoga, takoer u
upotrebI u staroj RusIjI.
76
Na stsI. su zapravo pIsanI, a samo s utjecajIma strus., odnosno u strus. redakcIjI, npr. OstromIrovo
evaneIje Iz 1056-7, ArhangeIsko evaneIje Iz 1092, udovskI psaIterIj z 12. st. Itd.
81
UkrajInI, krajnje sIoena. Kao I ukrajInskI, I bjeIoruskI je u povIjestI pretrpIo znatan poIjskI
utjecaj.
8jeIoruskI je Izmeu 14. I 16. stoIjea bIo I sIubenI jezIk VeIIke KneevIne LItve u
sastavu koje su 8jeIorusI IvjeII. 1517-9 je IzIIa 8IbIIja na bjeIoruskom. PIsanje su na
bjeIoruskom prvo krajem 17. st. zabranIII PoIjacI, a stoIjee posIIje I RusI.

UkrajInskI UkrajInskI UkrajInskI UkrajInskI kao I ruskI I bjeIoruskI, razvIja se Iz staroruskoga nakon 14. st. Danas je uz ruskI
sIubenI jezIk UkrajIne (kao I u 8jeIorusIjI, socIoIIngvIstIka je sItuacIja ondje jako
kompIIcIrana). UkrajInskI se govorI na podruju sredIta stare KIjevske RusIje pa bI se I
staroruskI s punIm pravom mogao zvatI I staroukrajInskI
77
.
UkrajInskI dugo bIjae samo jezIkom nIIh sIojeva (pIemstvo je govorIIo poIjskI III
ruskI), a knjIevnost se u pravom smIsIu javIja Istom od 18. st. RuskI je car Petar 1720.
zabranIo tIskanje ukrajInskIh knjIga. KnjIge se na ukrajInskom opet Izdaju, a jezIk razvIja
Istom od kraja 19. stoIjea. UkrajInskI se je standard razvIo na osnovI jugoIstonIh dIjaIekata
(pogotovu kIjevskoga govora).
Od 14. st. nadaIje, govornIcI su se jednoga ukrajInskoga dIjaIekta (danas zvan
Lemko) pomakII prema zapadu I ondje su, na granIcI dananje SIovake I PoIjske tako
razdvojIII poIjske od sIovakIh dIjaIekata.

ZapadnosIavenskI jezIcI ZapadnosIavenskI jezIcI ZapadnosIavenskI jezIcI ZapadnosIavenskI jezIcI mogu se podIjeIItI na trI skupIne: na IehItske jezIke (poIjskI,
kaupskI te IzumrII sIovjInskI, poIapskI I pomeranskI), na IuIkI (gornjoIuIkI I donjoIuIkI)
I na eko-sIovaku skupInu.

ekI ekI ekI ekI najstarIjI su ekI spomenIcI Iz 12.]13. stoIjea (Ostrowska pjesma). sprva su pIsaII,
kao I drugI sIavenskI narodI, na starosIavenskom (nekI stsI. tekstovI pokazuju eke
utjecaje). ekI se ve u 15. st. razvIja kao jezIk vIsoke kuIture noen husItskIm reIormama.
ZatIm ga potIskuje njemakI, da bI se od doba prosvjetIteIjstva krajem 18. st. ponovno poeo
uzIdzatI. Danas sIubenI jezIk eke. InI dIjaIekatnI kontInuum sa sIovakIm. VeIIkI su
dIjeIovI eke naknadno, nakon . svjetskoga rata I protjerIvanja NIjemaca, naseIjenI esIma.
Ondje se govore novI mIjeanI dIjaIektI (SudetI, podruje na granIcI s PoIjskom Itd.).
Standardnomu su ekomu osnova srednjoekI govorI, pogotovu govor Praga. Vano je
napomenutI da se knjIevnI ekI jezIk bItno razIIkuje od sveopega ekoga govornoga
jezIka (obecna etIna). ekI je pravopIs, kojI potjee jo Iz husItskoga razdobIja, bItno
utjecao na pravopIse drugIh jezIka, neposredno III posredno (sIovakI, hrvatskI, sIovenskI,
IItavskI, IatvIjskI).

SIovakI SIovakI SIovakI SIovakI najstarIjI su sIovakI tekstovI Istom Iz 15. stoIjea. Od 14. do 18. stoIjea SIovacI
kao knjIevnI jezIk ugIavnom rabe ekI (za vjerske potrebe) III IatInskI. Kako je SIovaka bIIa
staIno pod Ugarskom, knjIevnI se sIovakI razvIja Istom od kraja 18. st. Kao osnova je
sIovakoga standardnoga jezIka u 19. st. uzet srednjosIovakI zato to je najrazIIItIjI od
ekoga (knjIevnI se je jezIk u 18. I 19. st. bIo pokuavao IzgradItI I na osnovI
zapdnosIovakoga dIjaIekta, no 1851. je pobIjedIo knjIevnI jezIk na osnovI

77
OsIm toga, taj je jezIk I jezIno zapravo bIII dananjemu ukrajInskomu nego ruskomu.
82
srednjosIovakoga). ZapadnI su sIovakI govorI jako bIIskI ekomu, a IstonI poIjskomu I
ukrajInskomu.

RusInskI RusInskI RusInskI RusInskI rusInskI je jezIk RusIna, manjInskoga naroda kojI IvI u SIovakoj, PoIjskoj,
UkrajInI, Rumunjskoj, VojvodInI, Hrvatskoj Itd. Osnova je rusInskoga pojednostavIjeno
reeno zapravo jedan sIovakI dIjaIekat kojI je naknadno ukrajInIzIran jer se RusInI smatraju
UkrajIncIma. RusInI su pravosIavcI, a jezIk Im se pIe IrIIIcom.

CornjoIuIkI I donjoIuIkI CornjoIuIkI I donjoIuIkI CornjoIuIkI I donjoIuIkI CornjoIuIkI I donjoIuIkI (IuIkosrpskI
78
) sIavenskI su se jezIcI neko govorIII na puno
veem prostoru, meu ostaIIm I u dananjoj Istonoj Njemakoj. Za razIIku od poIapskoga
kojI je u sjeveroIstonoj Njemakoj Izumro, sIavenskI se odrao u sredInjoj Istonoj
Njemakoj uz rIjeku Sprevu (Spree), oko gradova 8udyIna (8autzena) I Chotbuza
(Cottbusa). CornjoIuIkI su (na jugu) I donjoIuIkI (na sjeveru)
79
dva bIIskosrodna jezIka, aII
su Ipak odvojenI jezIcI. DIjeIe Ih I neke jako stare IzogIose. CornjoIuIkI je bIII ekomu, a
InovatIvnIjI je donjoIuIkI bIII poIjskomu. PrvI su Im spomenIcI Iz 16. stoIjea (Lutherov
KatekIzam je 1574. preveden na donjoIuIkI, a 1597. na gornjoIuIkI). NekI su starI IuIkI
tekstovI Iz 16. st. bIII nastaII na podrujIma Istono od dananjega IuIkoga podruja gdje
je IuIkI posIIje IstIsnuo njemakI (IuIkI se prIje govorIo na puno Irem podruju on je
samo ostatak SIavena kojI su naseIjavaII Itavo podruje dananje Istone Njemake). Danas
Im je poIoaj u Njemakoj sve boIjI I boIjI, IuIkI su jezIcI zatIenI zakonom, jezIcI se ue u
koIama I prouavaju na sveuIIItIma, Izdaju se knjIge, novIne Itd. Prema popIsu Iz 1991.
donjoIuIkIm govorI oko 14 000 IjudI, a gornjoIuIkIm oko 55 000 (od ega svakodnevno I
kao prvI jezIk oko 15 000 IjudI). UgIavnom Ih govore starIjI naratajI, a svI su dvojezInI
(osIm nekIh najmIaIh stanovnIka). CornjoIuIkI je u boIjem poIoaju zato to njegovI
govornIcI Ine katoIIku enkIavu meu protestantIma pa se nIsu mIjeaII s okoInIm
protestantIma tj. NIjemcIma te su tako uspjeII boIje ouvatI svoj jezIk. DonjoIuIanI su pak
protestantI, kao I okoInI NIjemcI, pa su se s njIma mIjeaII to je onda negatIvno utjecaIo na
jezIk zbog brojnIjIh mIjeanIh brakova.

PoIapskI PoIapskI PoIapskI PoIapskI poIapskI je jezIk SIavena kojI IvIjahu u sjeveroIstonoj Njemakoj, oko rIjeke
Labe. OnI su najzapadnIjI SIavenI. PoIapskI je Izumro negdje poIovIcom 18. stoIjea kada ga
je potIsnuo njemakI. PoIapskI se po nekIm osobInama znatno razIIkovao od drugIh
sIavenskIh jezIka, bIIzak je bIo pomoranskomu I kaupskomu, a posvjedoen nam je po
nekoIIko rukopIsnIh rjenIka I raznIh zapIsa Iz 17. I 18. stoIjea. Poznato je oko 2800
poIapskIh rIjeI (aII od tekstova samo nekoIIko moIItava, jedna svadbena pjesma I nekoIIko
narodnIh prIa). Neposredno je pred IzumIranje vIe IjudI ondje skupIjaIo Iraze, sastavIjaIo
popIse rIjeI I bavIIo se narodnIm IoIkIorom, aII od njIh svIh IzgIeda samo jedan bIjae
IzvornIm govornIkom poIapskoga
80
. Vaan je spomenIk VocabuIarIum VenedIcum (1679-
1719) ChrIstIana HennIga. NjemakI su gradovI 8remen I 8randenburg zapravo Izvorno
gradovI koje osnovae poIapskI SIavene (8remIn I 8ranIbor).


78
OsIm Istoga Imena, LuIkI SrbI nemaju veze s SrbIma Iz SrbIje.
79
DonjI se I gornjI odnosI na tok rIjeke Spreve (Spree) koja tee prema sjeveru.
80
Taj je pak ostavIo samo 13 strana IIngvIstIkI reIevantna materIjaIa u svojem rukopIsu od 310
strana).
83
PomoranskI PomoranskI PomoranskI PomoranskI pomoranskI je danas Izumro jezIk (zapravo nazIv kojIm obuhvaamo vIe
negdanjIh dIjaIekata) SIaven kojI IvIjahu Izmeu ua Odre I VIsIe, uz obaIe 8aItIka pa
prema unutarnjostI vjerojatno sve do nekakova obIIka IuIkoga (MeckIenburg u dananjoj
Njemakoj, podruje oko gradova SzczecIna I KoszaIIna u dananjoj PoIjskoj). PotIsnuo ga je
njemakI tIjekom duge njemake eskpanzIje prema Istoku. On nam je poznat samo Iz
onomastIke, a s poIapskIm je na zapadu I kaupskIm odnosno sIovjInskIm na Istoku InIo
dIjaIekatnI kontInuum. DananjI poIjskI govorI na podruju stare PomoranIje nemaju veze s
pomoranskIm, to su novI mIjeanI dIjaIektI nastaII nakon protjerIvanja NIjemaca I
naseIjavanja PoIjaka Iz raznIh dIjeIova PoIjske. ]edInI su ostatcI pomoranskoga dananjI
toponImI I zabIIjeena osobna I mjesna Imena u njemakIm dokumentIma Izmeu 12. I 14.
stoIjea.

PoIjskI PoIjskI PoIjskI PoIjskI poIjskI je gIosama potvren od 12. (onomastIkI I od 9. st.), a tekstovIma Istom od
14. stoIjea (SvetokrIke propovIjedI). Kako je kranstvo u 10. st. doIo u PoIjsku Iz eke,
staroekI je u poetku jako utjecao na staropoIjskI. Od 16. se stoIjea javIja knjIevnost na
poIjskom, a poIjskI ne prestaje bItI knjIevnIm jezIkom nI za razdobIja neovIsnostI. Danas je
poIjskI sIubenI jezIk PoIjske. PoIjskI se dIjeII na 4 dIjaIekta: veIIkopoIjskI, maIopoIjskI,
mazovskI (mazurskI) I IeskI. Nakon brojnIh mIgracIja od 1945. godIne nadaIje, sIIka se
poIjskIh dIjaIekata bItno promIjenIIa I nastaII su novI mIjeanI dIjaIektI (na podrujIma
oduzetIma Njemakoj).

KaupskI KaupskI KaupskI KaupskI poseban sIavenskI jezIk kojI se govorI oko grada Cdaska. PoIjskI ga IIngvIstI
smatraju poIjskIm dIjaIektom Iako ga od poIjskoga odvajaju neke veoma stare IzogIose.
NajstarIjI tekstovI na kaupskom potjeu Iz 16. stoIjea (protestantskI prIjevodI), a danas ne
postojI kaupskI knjIevnI jezIk. KaubI se etnIkI smatraju III PoIjacIma, ako su katoIIcI, III
NIjemcIma, ako su protestantI, (danas vIe ne jer nema ondje vIe NIjemaca). To I InjenIca
da kaupskI InI vIe razIIItIh dIjaIekata sprjeava uspostavIjanje jednoga knjIevnoga
jezIka. KaupskI je nerazumIjIv govornIcIma poIjskIh dIjaIekata.

SIovjInskI SIovjInskI SIovjInskI SIovjInskI (sIovInskI) sIavenskI IdIom sa sjevera PoIjske, oko jezera Cardno I ebsko. NekI
ga smatraju posebnIm jezIkom, a nekI samo jednIm (sjeverozapadnIm) kaupskIm
dIjaIektom. SIovjInskI je jako dobro opIsan (opsena I detaIjna gramatIka I rjenIk F. Lorentza
s poetka 20. st.), a bItan je za sIavIstIku zato to je zadrao neke jako arhaIne osobIne
(kao to je sIobodan nagIasak). zumro je, odnosno prestao se je govorItI ugIavnom negdje u
razdobIju prIje . svjetskoga rata (nekI tvrde I ve poetkom 20. st.), Iako su poIjskI
dIjaIektoIozI jo 1959. naIIazIII na starIje osobe koje su jo znaIe neke sIovjInske rIjeI I
Iraze.
84
11. AIbanskI jezIk 11. AIbanskI jezIk 11. AIbanskI jezIk 11. AIbanskI jezIk

Od dobro posvjedoenIh prImarnIh grana Ie. jezIk, aIbanskI je najkasnIje
posvjedoen Istom od 14. stoIjea. Kada se InjenIca to je aIbanskI jako kasno
posvjedoen udruI s InjenIcom da je aIbanskI jedan od najInovatIvnIjIh Ie. jezIk, odnosno
jedan od Ie. jezIk kojI je pretrpIo najvIe promjena od Ie. prajezIka do danas, jasno je da
aIbanskI nIkako ne moe bItI jedan od kIjunIh jezIk prI rekonstrukcIjI Ie. prajezIka. No
unato InovatIvnostI, neke osobIne aIbanskoga svejedno mogu prIdonIjetI u rekonstrukcIjI
Ie., I to ak u nekIm prIIIno bItnIm segmentIma. InI se da aIbanskI postaje sve vanIjI I
vanIjI za IndoeuropeIstIku.
me AIbancI potjee od Imena maIoga antIkoga pIemena u sjevernoj AIbanIjI
AIbanoI (Ime je posvjedoeno od PtoIemejeva vremena). SmI AIbancI sebe nazIvaju
shqIptare. TragovI se praaIbanskoga vIde u brojnIm toponImIma u EpIru u Crkoj. AIbanskI je
potekao od nekoga Ie. jezIka kojI se je govorIo na Istonoj obaII ]adrana, obIno se dovodI u
vezu s IIIrskIm (pa bI aIbanskI bIo jedInI ostatak IIIrskoga), no t je teza, kao uostaIom I
jedInstvenost IIIrskoga, nedokazana, a nI ne moe je se pouzdano dokazatI s obzIrom da
nam je od IIIrskoga ostaIo maIo III nIta tragova (neto gIos I onomastIkI tragovI).
Prve aIbanske gIose potjeu Iz 14. st., 1462. je zabIIjeena kratka IormuIa]obrazac
za krtenje na gegIjskom, a 1496. je neke aIbanske gIose zabIIjeIo I njemakI putopIsac
ArnoId von HarII (30-ak rIjeI I 8 kratkIh reenIca). S kraja 15. st. potjee I odIomak Matejeva
evaneIja na toskIjskom. z 16. st. potjeu prvI vjerskI tekstovI 1555. je tIskan MesharI
MIsaI Cjona 8uzukua, a 1592. E mbsuame e kreshtere (DottrIna crIstIana) Lekea Matrenge
(taIIjanskI zvan I Luca Matranga). 1635. je u RImu tIskan IatInsko-aIbanskI rjenIk, prva je
gramatIka aIbanskoga napIsana 1710. no objavIjena je Istom 1982.
Na aIbanskI je strahovIto utjecao IatInskI jezIk, Iz njega je u aIbanskI (kao I u veIkI u
8rItanIjI) uIo strano puno posuenIca
81
(RImIjanI su AIbanIju osvojIII, zajedno s ostatkom
IIrIje, u 2. st. pr. K.). OsIm toga, nakon doIaska SIaven na 8aIkan, preuzeto je I dosta
sIavIzama, a odreen dIo (IzgIeda substratnoga) IeksIka aIbanskI zagonetno dIjeII I s
rumunjskIm. Uz to, Ima I prIIIan broj posuenIca Iz turskoga I grkoga takoer. AIbanskI se
otpoetka pIe IatInIcom
82
, no s jako puno varIjacIja. DananjI je pravopIs dogovoren
1908]10 na kongresu u 8ItoII.
AIbanskI Ine dva veIIka dIjaIekta toskIjskI na jugu AIbanIje I gegIjskI na sjeveru.
CranIca je dvaju dIjaIekata na rIjecI ShkumbIn. OnI se prIIIno razIIkuju, a toskIjskI je neto
InovatIvnIjI od gegIjskoga. sprva je standardnI jezIk bIo zasnovan na gegIjskom, no to je
nasIIno promIjenIo aIbanskI staIjInIstIkI dIktator Enver Hoxha kako bIjae porIjekIom s
juga AIbanIje, on je dakako kao novI standard odredIo upravo svoj dIjaIekat, toskIjskI, kojI I
danas IunkcIonIra kao standardnI aIbanskI.
]ug su I sjever AIbanIje, osIm dIjaIekatskI, podIjeIjenI I vjerskI na jugu su preteno
musIImanI (70 je Z AIbanaca musIImana), a na sjeveru su katoIIcI (30 je Z AIbanaca katoIIka).
AIbanaca, osIm u AIbanIjI, Ima dosta I u susjednIm zemIjama, na Kosovu gdje su veIna od

81
za aIbanskI se I za veIkI pretpostavIja da Im je vIe od 50Z IeksIka posueno Iz IatInskoga. ]o je
romanskIh eIemenata u aIbanskI uIo posIIje Iz taIIjanskoga I arumunjskoga.
82
U 18. se I 19. stoIjeu aIbanskI neto maIo pIsao I dvama pIsmIma naInjenIma na osnovI grkoga
aIIabeta te arabIcom, no to nIje ostavIIo bItnIjega traga.
85
preko 90Z, u zapadnoj MakedonIjI, u Crkoj, u taIIjI (tzv. ArbreI na jugu taIIje) Itd. U
Hrvatskoj je poznata njIhova koIonIja u ArbanasIma danas dIjeIu Zadra
83
. InI se da
arbanakomu prIjetI IzumIranje jer ga govorI sve manje djece.

83
Arbanase poetkom 18. stoIjea osnovae IzbjegIIce Iz 8ara.
86
12. SIabo posvjedoenI je 12. SIabo posvjedoenI je 12. SIabo posvjedoenI je 12. SIabo posvjedoenI jezIcI zIcI zIcI zIcI

SIabo, odnosno Iragmentarno posvjedoenIm Ie. jezIcIma smatramo n jezIke od
kojIh je, kako Im I smo Ime kae, ostaIo nedovoIjno tragova (maIo natpIsa III samo Imena III
posuenIce u kojem drugom jezIku) eda bIsmo Ih mogII rabItI kao prImaran Izvor prI
rekonstrukcIjI Ie. prajezIka. Ovdje emo nabrojItI takove Iragmentarno posvjedoene Ie.
jezIke kojI ne prIpadaju nIjednoj veoj jezInoj granI, odnosno premaIo se o njIma zna da bI
Ih se mogIo svrstatI u koju granu. Neke smo Iragmentarno posvjedoene jezIke, n na
ApenInskom poIuotoku - venetskI, IIgurskI, junopIcenskI I mesapskI, ve spomInjaII (u 5.
pogIavIju, taIskI jezIcI). Fragmentarno se posvjedoenI jezIcI jo zovu I reIIktnIm jezIcIma.

LuzItanskI LuzItanskI LuzItanskI LuzItanskI predrImskI jezIk dananjega junoga PortugaIa odnosno panjoIske (natpIsI su
naenI u portugaIskoj pokrajInI AIentejo I panjoIskoj pokrajInI Extremadura), sIabo
posvjedoen, aII bez Ikakove sumnje Ie. jezIk. Na njem postojI nekoIIko kasnIh natpIsa (svI Iz
1. st. pr. K.), ugIavnom na kamenu I pIsanIh IatInIcom. esto ga se je povezIvaIo s keItskIm
jezIcIma to nema puno smIsIa znamo II da je IuzItanskI ouvao Ie. *p kao p, koje u keItskIm
jezIcIma nestaje. neke ga druge IzogIose razdvajaju od keItskoga, aII je teko doI do
konanoga zakIjuka s obzIrom da je poznato manje od 50 IuzItanskIh rIjeI. LuzItanskI je
ostavIo dosta onomastIkIh tragova.

SjeverozapadnI bIok SjeverozapadnI bIok SjeverozapadnI bIok SjeverozapadnI bIok - -- - jezIk je tzv. sjeverozapadnoga bIoka neposvjedoen Ie. jezIk, kojI
nIje prIpadao nI keItskoj nI germanskoj skupInI jezIka, a kojI se je bIo govorIo na podruju
dananjega 8eneIuksa, a ostavIo je samo onomastIke tragove (toponIme I sIIno). Treba
napomenutI da postojanje sjeverozapadnoga bIoka nIje opeprIhvaeno.

IIrskI kompIeks IIrskI kompIeks IIrskI kompIeks IIrskI kompIeks - -- - u antIcI se podruje od Rae u strI do AIbanIje nazIvaIo IIrIkom. U 19.
st. se svI jezInI tragovI naenI na podruju staroga IIrIka automatskI prIpIsuju IIIrskomu,
no kako se InI, nIje bIIo jedInstvenoga IIIrskoga jezIka. U Itavom IIrIku nema nIjednoga
predrImskoga zapIsa te nam IIIrskI uope nIje ostavIo pIsanoga traga. RadosIav je KatII
ustanovIo da na podruju IIrIka postojI vIe onomastIkIh zona I vjerojatno vIe jezIka, a ne
samo jedan IIIrskI jezIk. Tako je Iako mogue da je bIIo zapravo 4 IIIrska jezIka: hIstarskI,
IIburnskI, deImato-panonskI I IIIrskI u pravom smIsIu (IIyrII proprIe dIctI na podruju stare
IIIrske drave).

DakI I trakI DakI I trakI DakI I trakI DakI I trakI Ie. jezIcI staroga Istonoga 8aIkana. NIje posve jasan njIhov odnos, a nItI to
jesu II uope postojaIa upravo dva jezIka dakI u DacIjI (dananjoj Rumunjskoj) I trakI u
TrakIjI (dananjoj 8ugarskoj). 8ugarskI IIngvIst V. CeorgIev razIIkuje na osnovI toponImIje
dakI I trakI (sIIno kao to KatII razIIkuje 4 IIIrska jezIka na Istoj osnovI). Na dakom
nema tekstova, a na trakom postoje dva nerazumIjIva teksta pIsana grkIm aIIabetom, aII
bez razmaka te 20-ak kraIh natpIsa. NajpoznatIjI je trakI spomenIk, jedan od tIh dvaju,
natpIs na zIatnom prstenu Iz Ezerova Iz 5. st. pr. K. U grkIm je IzvorIma zabIIjeeno I
trakIh gIosa.

87
MacedonskI MacedonskI MacedonskI MacedonskI jezIk stare MacedonIje (MakedonIje). SIabo je poznat, kao I peonskI peonskI peonskI peonskI (Ie. jezIk
kojI se je govorIo u antIcI uza srednjI tok Vardara). MacedonskI nam je poznat samo Iz gIos
I onomastIke. Na njem, to je zapravo neobIno, nema tekstova vjerojatno zato to je
macedonsko pIemstvo brzo prIhvatIIo grkI kao svoj jezIk. NekI ga smatraju arhaInIm
grkIm dIjaIektom (to nee bItI tono) III jednostavno Ie. jezIkom bIIskIm grkomu (to je
mogue).

PeIazgIjskI PeIazgIjskI PeIazgIjskI PeIazgIjskI (peIazgIkI) navodnI Ie. jezIk prastanovnIka Crke kojI nam nIje ostavIo tragova
osIm moguIh toponIma I posuenIca u grkome. Herodot spomInje peIazgIjskI kao
barbarskI jezIk, dakIe razIIIt od grkoga, no njegovo je postojanje jako upItno.

FrIgIjskI FrIgIjskI FrIgIjskI FrIgIjskI jezIk drave FrIgIje u MaIoj AzIjI poznat po Iegendarnom kraIju MIdI, IjI je dodIr
navodno sve pretvarao u zIato. Mogue je da su FrIgIjcI u MaIu AzIju dospjeII s narodIma s
mora. FrIgIjskI jezIk InI sm zasebnu granu Ie. jezIk (I nIje bIIe povezan nI s anatoIIjskIm
jezIcIma nI s drugIm jezIcIma s kojIma ga povezIvahu kao npr. s armenskIm). Posvjedoen je
razmjerno dobro, s 200-Injak natpIsa kojI potjeu Iz razdobIja Izmeu 8. I 4. st. pr. K.
(maIobrojnI staroIrIgIjskI natpIsI, njIh samo 27) I Iz 2. I 3. st. po Kr. (kasnoIrIgIjskI, ugIavnom
nadgrobnI natpIsI kojIh Ima vIe) kada ga je konano prebrIsao grkI.

NeIndoeuropskI jezIcI stare Europe NeIndoeuropskI jezIcI stare Europe NeIndoeuropskI jezIcI stare Europe NeIndoeuropskI jezIcI stare Europe

AkvItanskI AkvItanskI AkvItanskI AkvItanskI sIabo posvjedoen neIe. jezIk kojI se je govorIo na podruju dananje
panjoIske I Francuske. AkvItanskI je predak dananjega baskIjskoga jezIka, aII se je govorIo
na puno veem podruju nego baskIjskI danas (neko je Itava Irancuska Caskonja bIIa
baskIjska to se vIdI I po njezInu Imenu), aII vIe prema sjeveru zapravo se je akvItanskI
Izvorno govorIo u jugozapadnoj CaIIjI, dananjoj Francuskoj, I PIrInejIma, a manjIm dIjeIom
na podruju dananje panjoIske 8askIje. AkvItancI su se, odnosno 8askI, dakIe prema
jugozapadu pomakII Istom posIIje. AkvItanskI natpIsI potjeu Iz 1. st. pr. K., a pIsanI su
IatInIcom. To su ugIavnom Imena, ugIavnom unutar IatInskIh natpIsa. Posvjedoeno je oko
400 akvItanskIh osobnIh Imena I oko 70 Imena boanstava. T su Imena nesumnjIvo
baskIjska usp. npr. akv. Ime CIson I bask. gIzon ovjek, akv. Ime Andere I bask. andere
ena, akv. Nescato I bask. neskato djevojka, akv. Sahar I bask. zahar star Itd. 8askIjskI
je posvjedoen od 9. st. gIosama, ugIavnom ImenIma uz neto rIjeI I Iraza. 1545. je
objavIjena prva knjIga na baskIjskom LInguae Vasconum PrImItIae.
8askI su starosjedIocI u svojoj domovInI, nema nIkakovIh tragova njIhova
doseIjavanja. OnI su jedInI predIe. europskI narod kojI je uspIo ostatI neasImIIIran sve do
danas. InI se da neto posuenIca Iz baskIjskoga, III jezIka srodnoga baskIjskomu, Ima I u
staroIrskom to bI nam takoer mogIo govorItI o negdanjoj veoj proIrenostI
baskIjskoga]akvItanskoga, odnosno moguIh njemu srodnIh jezIka. 8askIjskI je IzoIIran
jezIk, odnosno nema poznatIh srodnIh jezIka.

berskI berskI berskI berskI neIndoeuropskI narod s Istone obaIe dananje panjoIske od kojega su KeItIberI
posudIII sIogovno-aIIabetsko pIsmo za svoj jezIk. O Iberskom se dugo nIje nIta znaIo dok u
prvoj poIovIcI 20. st. panjoIskI jezIkosIovac ManueI Cmez Moreno nIje odgonetnuo kako
IberskI vaIja ItatI. No Iako sada Iberske tekstove moemo ItatI, opet se maIo to razumIje
88
jer je dotInI jezIk oIto nesrodan I s jednIm drugIm nama poznatIm jezIkom. berskI je
dobro posvjedoen, poznato je vIe od 1000 IberskIh natpIsa. NajstarIjI natpIsI potjeu Iz
5]4. st. pr. K., a IzgIeda da se je IberskI govorIo sve do 4. st. po Kr. berska je dIjaIekatna
raznoIIkost posvjedoena I u natpIsIma. Sve skupa je, ukIjuujuI sve toponIme, gIose I
osobna Imena, poznato oko 1000 razIIItIh IberskIh rIjeI (kojIma ugIavnom ne znamo
znaenja).

TartesanskI TartesanskI TartesanskI TartesanskI sIabo poznat jezIk, najvjerojatnIje neIe., IjI su natpIsI (njIh 70-ak) naenI na
jugozapadu Iberskoga poIuotoka (otprIIIke na Istom podruju gdje su naenI I IuzItanskI
natpIsI). PIsan je poIusIogovnIm pIsmom, a natpIsI su mu Iz doba Izmeu 7]6. I 4. st. pr. K.
TartesanskI katkada zovu I junoIuzItanskIm Iako nema s njIm veze, a I smo je Ime
tartesanskI potpuno proIzvoIjno.

PIktskI PIktskI PIktskI PIktskI neIe. jezIk sjeverne 8rItanIje, kotske I rske u ranom srednjem vIjeku. OstavIo je
maIo tragova nekoIIko natpIsa na ogamu, I o njem se jako maIo zna.
89
PORED8ENA FONOLOC]A PORED8ENA FONOLOC]A PORED8ENA FONOLOC]A PORED8ENA FONOLOC]A - -- - UVOD UVOD UVOD UVOD

Neke smo InIormacIje vezane uz poredbeno-povIjesne IIngvIstIku ve IznIjeII na
samom poetku (v. gore). Ovdje emo ukratko prIkazatI jo neke eIemente povIjesnoga
jezIkosIovIja, odnosno precIznIje povIjesne IonoIogIje.

]ezIne promjene I poredbeno ]ezIne promjene I poredbeno ]ezIne promjene I poredbeno ]ezIne promjene I poredbeno- -- -povIjesna IIngvIstIka povIjesna IIngvIstIka povIjesna IIngvIstIka povIjesna IIngvIstIka

]ezIcI se mIjenjaju. To je opepoznata stvar koju svatko moe Iako potvrdItI
prImjerIce, naI djedovI I bake ne govore potpuno Isto kao to mI govorImo, a Isto tako Iako
moemo ustvrdItI da su IjudI prIje sto godIna govorIII maIo drugaIje nego to mI govorImo.
Odemo II dubIje u proIost, razIIke e bItI sve vee. Proe II nekoIIko tIsua godIna tIh se
maIIh promjena toIIko nagomIIa da se jezIcI potpuno promIjene I esto se rascIjepe na vIe
razIIItIh jezIka IjI se govornIcI vIe ne razumIju. Tako su I od Indoeuropskoga prajezIka,
kojI se je govorIo negdje 4000. pr. K. u stepama june RusIje, nastaII dananjI IndoeuropskI
jezIcI meu koje prIpadaju svI autohtonI europskI jezIcI osIm baskIjskoga, maarskoga,
IInskoga I estonskoga te nekoIIcIne manjIh jezIka.
LaIcI e esto reI da se jezIk razvIja. esto se uje III da jezIk postaje sve razvIjenIjI
III da se jezIk kvarI npr. starIjI e se IjudI aIItI da mIadI vIe ne znaju govorItI, da se njIhov
IzvornI, pravI jezIk gubI Itd. No sve su to zabIude. ]ezIk se ne razvIja, nItI se kvarI. ]ezIk se
jednostavno mIjenja. ]ezIna je promjena staIna, jezIk se neprestano mIjenja, I u trenutku
dok ovo Itate, I nema jezIka kojI se ne mIjenja III kojI se nIje mIjenjao. Promjena je
Imanentna svakomu Ijudskomu jezIku.
esto se uje I da se jezIk pojednostavIjuje da se teI Iakemu, kraemu,
ekonomInIjemu Izgovoru I Izrazu. To esto jest tono, aII ne uvIjek. Ne moemo reI da se
jezIk pojednostavIjuje on se, kako ve rekosmo, samo mIjenja. Tako prImjerIce
pojednostavIjenjem moemo smatratI da se u govornom hrvatskom umjesto uItI kae uIt.
DrugI je Izraz kraI, ekonomInIjI. No s druge strane, danas se kae I enama, a ne recImo
enam Iako je ovaj drugI obIIk u proIostI jednaku prIIIku prevIadatI kao I prvI obIIk. Da
ekonomInost Izraza nIje uvIjek u prvom pIanu, jasno je ve po tome to je prevIadao duI
obIIk enama, a ne kraI enam. sto je I na gIasovnom pIanu moemo reI da je
pojednostavIjenje to to se u hrvatskIm govorIma umjesto peIa veII eIa, no to to se
umjesto ra kae hra se I ne moe ba smatratI pojednostavIjenjem. DakIe nema nIkakova
razIoga smatratI da se jezIk III Izgovor openIto pojednostavIjuje jezIk se mIjenja, a ta
promjena katkada rezuItIra pojednostavIjenjem, a katkada kompIIcIranjem.
PovIjesna se IIngvIstIka bavI prouavanjem povIjesnIh mIjena u jezIku III na
openItoj razInI, prouavajuI naeIa jezIne promjene, III konkretno, prouavajuI proIost
pojedInIh jezInIh porodIca, skupIna III pojedInIh jezIka. Tako se IndoeuropeIstIka bavI
prouavanjem proIostI IndoeuropskIh jezIka, semItIstIka se bavI prouavanje proIostI
semItskIh jezIka Itd.
PrajezIcI pojedIne jezIne porodIce mogu bItI posvjedoenI I neposvjedoenI tj.
zapIsanI I nezapIsanI. PrImjer su posvjedoenIh prajezIka IatInskI od kojega su nastaII svI
romanskI jezIcI III starokIneskI jezIk od kojega su nastaII svI modernI kIneskI jezIcI (kojI se
esto neprecIzno nazIvaju I kIneskIm dIjaIektIma). PrImjer su neposvjedoenIh, nezapIsanIh
90
prajezIka IndoeuropskI prajezIk, uraIskI III semItskI prajezIk. NIjedan od njIh nIje zapIsan. SvI
jezIcI nastaII od Istoga prajezIka Ine jednu jezInu porodIcu.

Kako doIazImo do zakIjuaka o tome da su odreenI jezIcI srodnI, odnosno da su
nastaII od Istoga prajezIkaZ NajprIje doIazI do opaanja o sIInostI odreenIh jezIka u
rIjeIma, obIIcIma Itd. Tako su IjudI ve davno prImIjetIII da je dosta europskIh jezIka sIIno,
no nIsu znaII te sIInostI objasnItI. PogIedajmo neke od sIInostI u IeksIku Izmeu
hrvatskoga I engIeskoga: ma tI, matr ~ mother, bra t ~ brother, sn ~ son, su n-ce ~ sun, no s
~ nose, m ~ mouse, voda ~ water, dva ~ two, gu ska ~ goose Itd. Ove su sIInostI rezuItat
toga to su I hrvatskI I engIeskI potekII od Istoga jezIka pretka Indoeuropskoga. VaIja
IstaknutI da sama sIInost nIje dovoIjna na naIme moe bItI I sIuajna. Tako su hrvatske I
engIeske rIjeI da n I day, sve t I saInt sasvIm sIuajno sIIne. S druge strane, srodne rIjeI ne
moraju nuno bItI sIIne. Tako su npr. srodne hrvatske I engIeske rIjeI jezIk ~ tongue, o ko ~
eye, u ho ~ ear, k ~ daughter, dra I ~ crane III dro zd ~ thrush Itd. Iako uope nIsu sIIne. U
dotInIm su se rIjeIma gIasovI od Indoeuropskoga vremena toIIko promIjenIII da te rIjeI u
ovIm dvama jezIcIma, unato tomu to su nastaIe od IstIh korIjena, vIe uope ne naIIkuju
jedne drugIma. To nam dakIe opet dokazuje da je sama sIInost nevana. Ono to je vano
jesu sustavne gIasovne podudarnostI. Postoje I rIjeI koje su naIzgIed sIIne, aII nIsu srodne
to su npr. hrv. I eng. sve t I saInt III da n I day koje nemaju veze jedne s drugIma. Kao druge
takove sIuajne podudarnostI moemo navestI hrv. ma ma I kIn. mma (takove su rIjeI esto
sIIne u jezIcIma svIjeta), eng. name Ime I jap. namae Istoga znaenja, eng. bad Io I
perzIjskI bd Istoga znaenja, svahIII kumI deset I IInskI kymmenen (Isto) Itd. No katkada
su neke rIjeI povezane Iako nam to IzgIeda nemogue jer se naIaze u posve udaIjenIm
jezIcIma (a nIsu posrIjedI novIje posuenIce) tako je npr. kIneskI m konj (jap. uma)
srodno s eng. mare kobIIa. Tu je posrIjedI Iutajua rIje koja se eto naIa I u dvama tako
udaIjenIm jezIcIma.
SustavnIm promatranjem I Izuavanjem doIazImo do sustavnIh podudarnostI Izmeu
pojedInIh jezIka. Tako prImjerIce doIazImo do sustavne gIasovne podudarnostI da prema
poetnom engIeskom th- uvIjek stojI hrvatskog t-, usp. npr. engIeskI three I hrvatskI tr,
engIeskI thIn I hrvatskI tanak, engIeskI thorn I hrvatskI trn Itd. No opet nI sustavne gIasovne
podudarnostI nIsu dovoIjne jer one esto postoje I kod posuIvanja rIjeI, tako recImo
turskom pravIIno odgovara hrvatsko , usp. prImjerIce turskI orap I hrvatskI arapa, ay I
aj, eIIk I eIIk Itd. Tu je dakako rIje o turskIm posuenIcama u hrvatskom, a ne o
nasIjeenIcama, no katkada ne moemo bItI sIgurnI je II odreen sIoj rIjeI u jednom jezIku
nasIIjeen III posuen. Stoga osIm sustavnIh gIasovnIh podudarnostI traImo I sustavne
gramatIke, odnosno morIoIoke podudarnostI. Tek nam ne doIsta pouzdano mogu
dokazatI srodnost dvaju III vIe jezIka. Tako su prvI IndoeuropeIstI dokazaII srodnost
IndoeuropskIh jezIka promatrajuI prezentsku paradIgmu gIagoIa bItI, usp. staroIndIjskI
(sanskrt) asmI, asI, astI, starosIavenskI jesmL, jesI, jest, IatInskI sum, es, est, hetItskI emI,
eI, ezI, gotskI Im, Is, Ist, armenskI em, es, , staroIItavskI esmI, esI, e stI Itd. Ovakve
sIInostI nIkako ne mogu bItI nI pIod sIuajnostI nI pIod posuIvanja I ne nam nesumnjIvo
dokazuju srodnost IndoeuropskIh jezIka. Ovom se metodom, koju nazIvamo poredbeno-
povIjesna metoda, sIuImo prI rekonstrukcIjI neposvjedoenIh prajezIka. Tako sustavnIm
usporeIvanjem IndoeuropskIh jezIka doIazImo do toga da su prva trI IIca prezenta gIagoIa
bItI u Indoeuropskom gIasIIa *h+esmI, *h+essI, *h+estI.
91

Kako rekonstruIramoZ CIedajuI sustavno odraze pojedInIh gIasova u vIe jezIka,
doIazImo do najboIjega rjeenja kako rekonstruIratI odreen gIas u prajezIku. NajboIje je
rjeenje n pomou kojega najIake moemo objasnItI sve odraze dotInoga gIasa u
jezIcIma potomcIma. Tako promatrajuI sanskrtsko asI, starosIavensko jesI, IatInsko es,
hetItsko eI, gotsko Is, armensko es I staroIItavsko esI doIazImo do zakIjuka da je prvI
samogIas u ovoj rIjeI u Indoeuropskom prajezIka najvjerojatnIje bIo *e. ZatoZ Ne samo zato
to veIna IndoeuropskIh jezIka pokazuje odraz ]e], nego I zato to se Iz toga
pretpostavIjenoga *e Iako mogu objasnItI I drugI odrazI. U sanskrtu je to *e preIo u ]a], a u
gotskom je *e daIo ]I]. Fonetske su promjene ]e] > ]a] (preko meuIaze ]], kao u
engIeskom bad Io) I ]e] > ]I] trIvIjaIne I uobIajene tj. moemo Ih vIdjetI u mnotvu
svjetskIh jezIka. S druge strane, pretpostavImo II da je tu Indoeuropskom bIIo *a, a ne *e,
puno je tee objasnItI zato je to *a ouvano samo u sanskrtu, dok je svugdje drugdje preIo
u ]e], a I teko je Iz njega objasnItI gotsko ]I] jer ]I] teko moe Izravno nastatI Iz ]a]. Tu
bIsmo trebaII pretpostavItI vIe gIasovnIh meuIaza Izmeu ]a] I ]I] to nIje ekonomIno.
sto tako, teko je Iz potencIjaInoga prajezInoga *I, pretpostavImo II da je gotskI ouvao
IzvornI IndoeuropskI samogIas, objasnItI sanskrtsko ]a]. ]asno je da je ovo podosta
pojednostavIjeno objanjenje, IIustracIje radI. ArgumentI su kojI Idu u prIIog tomu da se
ovdje rekonstruIra upravo Indoeuropsko *e, a ne to drugo, dakako, puno brojnIjI.
VaIja prImIjetItI da se gIasovI u naeIu mIjenjaju predvIdIjIvo. Kada se kojI gIas
mIjenja, uvIjek se mIjenja u sebI sIIan gIas. Tako recImo ]a] nee nIkada Izravno prIjeI u
]I], dakIe u gIas kojI mu uope nIje sIIan, nego e uvIjek preIazItI u sebI sIIne, odnosno
Izgovorno bIIske gIasove. Tako e ]a] prIjeI npr. u ]a] (zatvoreno ]a], odnosno otvoreno
]o] tj. gIas Izmeu ]a] I ]o]), pa e zatIm to ]a] prIjeI u ]o], pa e ]o] prIjeI u zatvoreno
]o ] (gIas Izmeu ]o] I ]u]), pa e to ]o ] prIjeI u ]u] koje e prIjeI u ]] (gIas Izmeu ]u] I
]I], kao u njemakom), koje e onda prIjeI u ]I], koje e onda prIjeI u ]e], koje e prIjeI u
]], pa e to ]] npr. datI opet ]a] Itd. Ne moemo znatI u kojem e smjeru krenutI jezIna
promjena (hoe II u kojem jezIku npr. ]a] ostatI ]a], III e datI ]a] III ]]), aII znamo da e
se gIasovI uvIjek mIjenjatI u sebI sIIne, a ne u posve razIIIte gIasove. sto vrIjedI I za
sugIase, tako je npr. IogIno da e ]d] prIjeI recImo u ]t], a ne u ]m] III ]v] I sI. No Ima II
dosta vremena, odnosno dosta meuIaz, moe se reI da u naeIu svakI gIas moe prIjeI u
svakI gIas.
PrIje nego to krenemo usporeIvatI kojI jezIk s drugIm jezIcIma, potrebno je IzvrItI I
unutarnju rekonstrukcIju. esto do odreenIh zakIjuaka o povIjestI kojega jezIka moemo
doI promatrajuI sustavno samo jedan jezIk. Tako promatrajuI hrvatskI gIagoI mgu, aII
mo e III vra g, aII vra e moemo zakIjuItI da je u odreenom razdobIju u proIostI
hrvatskoga (odnosno sIavenskoga) sIIjed ]ge] promIjenjen u ]e]. To dakIe moemo
zakIjuItI I samo na osnovI hrvatskoga jezIka. Da je to doIsta bIIo tako, potvruju nam posIIje
I IzvanhrvatskI, odnosno IzvansIavenskI podatcI prema hrvatskom ena Imamo prImjerIce u
staropruskom genna gdje jo vIdImo to starIje I nepromIjenjeno ]ge].
Poredbeno-povIjesna metoda se dokazaIa kao vrIo uspjena u rekonstrukcIjI
prajezIk jezInIh porodIca kao to su Indoeuropska, semItska, uraIska III aIgonkIjska, no
prImjenIjIvost je poredbeno-povIjesne metode u svIm sItuacIjama jo uvIjek sporna.
Mogunost se dokazIvanja jezIne srodnostI poredbeno-povIjesnom metodom kod dubIje
jezIne srodnostI InI prIIIno sumnjIva. PrImjerIce, poredbeno-povIjesna metoda je Izvrsno
92
orue prI dokazIvanju srodnostI IndoeuropskIh jezIka, kako rekosmo, meutIm prI
dokazIvanju dubIje povezanostI Indoeuropske jezIne porodIce s drugIm jezInIm
porodIcama, tu vIe pouzdanost poredbeno-povIjesne metode nIje toIIko sIgurna. NaIme,
veIIko je pItanje moe II se pouzdano dokazatI jezIna srodnost jezIka kojI su recImo srodnI
na vremenskoj dubInI od recImo 10 000 godIna III vIe (Indoeuropska je jezIna porodIca
duboka 6000 godIna). KIasIna poredbeno-povIjesna metoda tu vIe ne moe bItI toIIko
uInkovIta Iz jednostavna razIoga to se prI takvoj veIIkoj dubInI jezInI srodnostI jezIcI ve
toIIko razIIkuju da je postotak nasIIjeena jezInoga materIjaIa toIIko maIen da je jako teko
razIuItI je II tu rIje o nasIIjeenu materIjaIu, posuIvanju III sIuajnostI. Stoga se vjerojatno
mora prIhvatItI ogranIenost poredbeno-povIjesne metode do odreene vremenske granIce.
Drugo je pak pItanje moe II se kIasIna poredeno-povIjesna metoda prImIjenItI na sve
tIpove IjudskIh zajednIca IznIjeto je mIIjenje da se na ne moe prImIjenItI na zajednIce
Iovaca I sakupIjaa kojI Ive u uvjetIma u kojIma se narodI I jezIcI toIIko mIjeaju
neprestanIm seobama da je u tIm sIuajevIma nemogue prImIjenItI kIasInu poredbeno-
povIjesnu metodu I rekonstruIratI prajezIk dotInIh jezIka. Tako se Izraava sumnja
prImjerIce u prImjenIjIvost te metode u radu s austraIskIm domorodakIm jezIcIma IjI su
govornIcI donedavno IvjeII upravo u opIsanIm Iovako-sakupIjakIm uvjetIma. To meutIm
ostaje sporno.
KIasIno se, jo od 19. stoIjea kada je to bIIo InspIrIrano bIoIogIjom, jezIne
porodIce prIkazuje tzv. geneaIokIm stabIom gdje se uzIma da se je prImjerIce jezIk A
podIjeIIo na jezIke 8, C I D, pa se jezIk 8 podIjeIIo na jezIke E I F Itd. PrItom se InI kao da su
svI jezIcI posve odIjeIjenI I da su njIhove granIce jasne I nesporne. MeutIm, to u stvarnostI
nIje tako I geneaIoka stabIa vaIja shvatItI samo kao grube aproksImacIje I pomagaIa prI
predoavanju jezInIh porodIca. ]ezIne se promjene esto Ire posve nepravIIno I ne Ire se
uvIjek do IstIh granIca (jezIne promjene koje se Ire do odreenIh granIca nazIvamo
IzogIosama, v. doIje). esto je jako teko odredItI gdje prestaje jedan, a poInje drugI jezIk
III dIjaIekat. Tako se recImo InI da je Iako reI gdje je granIca taIIjanskoga I Irancuskoga
jezIka. MeutIm, u stvarnostI to nIje tako jer se na terenu teko moe reI gdje tono
prestaje IrancuskI, a gdje poInje taIIjanskI. PrIkazujemo II meutIm romanske jezIke
pomou geneaIokoga stabIa, taIIjanskI e I IrancuskI bItI posve odIjeIjene grane. No
geneaIoko se stabIo mora uzetI samo kao sImboIIan I neprecIzan prIkaz kojI nIkako ne
moe odraavatI u potpunostI stvarnu sItuacIju. ModeI bI kojI bI doIsta prIkazIvao odnose
meu jezIcIma]dIjaIektIma jedne jezIne porodIce morao bItI puno sIoenIjIm od
geneaIokoga stabIa. ako nam prIkazIvanje jezInIh porodIca pomou geneaIokoga stabIa
moe bItI jako korIsno I prIgodno, vaIja uvIjek ImatI na umu se stvarnI jezIcI nIkada ne
rascjepIjuju I ne mIjenaju tako Isto I pregIedno kao to je to u tom modeIu.

zogIose zogIose zogIose zogIose IzogIosom nazIvamo jezInu promjenu koja se proIrI do odreene granIce I koja
zatIm moe dIjeIItI prImjerIce dva III vIe jezIka, dIjaIekta Itd. Kada se vIe razIIIth IzgoIosa
proIrI do jedne granIce, onda takovu skupInu IzogIosa nazIvamo snopom IzogIos. U Ie. je
IzogIosa da kratko *o preIazI u kratko *a zahvatIIa baItosIavenskI, germanskI, IndoIranskI I
anatoIIjskI. U ItaIskom je I gr. prImjerIce kratko *o ostaIo nepromIjenjeno, njIh nIje zahvatIIa
ta IzogIosa. Druga je pak IzogIosa, promjena Ie. *s u * Iza gIasova *r, *u, *k, *I zahvatIIa
samo baItosIavenskI I IndoIranskI. Trea je pak IzgIosa, promjena Ie. paIataIIzIranoga
93
veIarnoga okIuzIva *k u neto kao * zahvatIIa baItosIavenskI I IndoIranskI I dIo
anatoIIjskoga.
zogIose se mogu IrItI pravIIno I II do neke granIce (npr. dravne granIce, rIjeke III
pIanInskoga masIva) u snopovIma, a esto se, u sIuaju dIjaIekatskoga kontInuuma, Ire
nepredvIdIvo I kaotIno pa presIjecaju podruje tako da je nemogue reI gdje poInje jedan,
a zavrava drugI jezIk III dIjaIekat.

ndoeuropskI prajezIk ndoeuropskI prajezIk ndoeuropskI prajezIk ndoeuropskI prajezIk Ie. se prajezIk, kako rekosmo, rekonstruIra prema podatcIma Iz
njegovIh posvjedoenIh jezIka-potomaka. Metoda se, kojom se prItom sIuImo, nazIva p o r
e d b e no p o v I j e s n a m e t o d a koja, grubo reeno, oznaava sustavno promatranje
jezInIh pojava u vIe jezIka za koje pretpostavIjamo da su srodnI I pokuavanje da se te
pojave protumae Izvoenjem Iz zajednIkoga prajezIka. Trae se sustavne podudarnostI g
I a s o v n I z a k o n I I pomou toga se rekonstruIraju prajezInI IonemI, morIemI pa I cIjeIe
rIjeI. Tako prImjerIce ustanovIjujemo da stsI. b- na poetku rIjeI odgovara u mnogIm
rIjeIma Iat. I- npr. stsI. bratr (hrv. bra t) ~ Iat. Irter III stsI. ber (hrv. berem) ~ Iat. Ier
nosIm. Na osnovI ovIh podudarnostI (I podudarnostI u drugIm Ie. jez.) rekonstruIramo u Ie.
Ionem *b
h
kojI nam se jedne strane sIuI kao IormuIa kojom emo zapIsatI podudarnost sIav.
b- I Iat. I-, aII I s druge strane kao pokuaj reaIne rekonstrukcIje toga gIasa u Ie. (zvunI
aspIrIranI dvousnenI okIuzIv) Iz kojega se moe IzvestI I stsI. b- (deaspIracIjom) I Iat. I-
(obezvuenjem I preIaskom p
h
> I).
VaIja ImatI na umu da, kada govorImo o rekonstruIranju Ie. prajezIka, ne mIsIImo da
moemo rekonstruIratI tono jedan, jedInstven vremenskI presjek toga jezIka. Poredbeno-
povIjesnom metodom moemo rekonstruIratI samo posIjednju Iazu u razvItku Ie. prajezIka,
neposredno prIje njegova raspada na posebne Ie. jezIke. Taj je jezIk ve tada bIo jako
dIjaIekatskI raIanjen I esto je teko prI rekonstrukcIjI ustanovItI kojI smo IndoeuropskI
tono rekonstruIraII kojI dIjaIekat, koju Iazu u njegovu razvItku Itd. OsIm toga, vaIja pazItI I
ne IzvodItI Iz rekonstrukcIje jezIka neopravdane zakIjuke o njegovIm moguIm govornIcIma.
Kada govorImo o ndoeuropIjanIma, upotrebIjavamo taj nazIv samo u smIsIu govornIcI Ie.
prajezIka, kao IIngvIstIkI termIn, a ne u bIIo kakovu etnIkom III rasnom smIsIu. Dobar nam
prImjer za to prua aIrazIjska jezIna porodIca razIIItIm aIrazIjskIm jezIcIma (npr.
arapskIm, hebrejskIm, koptskIm, hausom Itd.) govore I crncI I bIjeIcI I tu vIdImo da samo po
jezIku ne moemo zakIjuIvatI nIta, prImjerIce, o rasnoj prIpadnostI govornIka
praaIrazIjskoga (koja je ve tada uostaIom mogIa bItI IzrazIto heterogena kao to je npr. u
suvremenIh govornIka Irancuskoga jezIka u Francuskoj).

Vrste gIasovnIh promjena Vrste gIasovnIh promjena Vrste gIasovnIh promjena Vrste gIasovnIh promjena

CIasovnIm CIasovnIm CIasovnIm CIasovnIm zakonIma zakonIma zakonIma zakonIma nazIvIjemo sustavne promjene koje se dogode u nekom jezIku
odnosno sustavna gIasovna podudaranja Izmeu nekIh jezIka. Tako je npr. sIavensko staro
nosno ]] (kao u Iranc. bonbon bombon) u hrvatskom pravIIno I uvIjek daIo ]u]. Ta
promjena, ]] > ]u], vrIjedI openIto I u svIm rIjeIma. DrugI je prImjer recImo
Indoeuropsko *b" koje u sanskrtu pravIIno na poetku rIjeI daje ]bh-], u IatInskom ]I-], a u
grkom ]]. Taj je gIasovnI zakon takoer u naeIu bezIznIman I potvren brojnIm
prImjerIma, usp. Ie. *b
h
reh2tr brat > skr. bhrt, Iat. Irter, gr. III Ie. *b"eroh.
nosIm > skr. bharmI, Iat. Ier, gr. c Itd. MIadogramatIarI su krajem 19. st. ustvrdIII
94
dIe Lautgesetze kennen keIne Ausnahme tj. gIasovnI zakonI nemaju IznImaka. OnI su
tvrdIII da u svIm jezIcIma uvIjek I u potpunostI vrIjede gIasovnI zakonI, tj. da se jezIne
promjene uvIjek dogaaju tako da se nekI gIas (prImjerIce ]b"]) promIjenI u nekI drugI gIas
(prImjerIce ]I]) odmah, dakako uz mogue meuIaze, u svIm rIjeIma bez IznImaka. znImke
su uvIjek bIIe posIjedIcom sekundarnIh odnosno naknadnIh anaIogIja. Tako bI prImjerIce
starosIavenskI broj devtL trebao gIasItI *nevtL (usp. Iat. novem, eng. nIne), aII gIasI devtL
anaIogIjom prema broju destL gdje se to poetno d- oekuje po gIasovnIm zakonIma (usp.
Iat. decem, eng. ten gdje d- pravIIno daje t-). MIadogramatIarIma se suprotstavIIa
IIngvIstIka geograIIja njezInI su zastupnIcI, nasuprot mIadogramatIarIma kojI su tvrdIII da
su gIasovnI zakonI bezIznImnI, tvrdIII chague mot a son hIstoIre (svaka rIje Ima svoju
povIjest), odnosno da se gIasovne promjene tIpa *b" > ]I] ne dogaaju odjednom u svIm
rIjeIma, nego da poIako napreduju od rIjeI do rIjeI, katkada bre, a katkada sporIje. To bI
znaIIo da je prImjerIce promjena *b" > ]I] ne dogodI odmah u svIm rIjeIma, nego prvo
recImo u nekIm rIjeIma, posIIje u drugIma, jo posIIje u treIma, a tek na kraju u svIma III u
veInI njIh. Takovu promjenu zovemo IeksIkom dIIuzIjom IeksIkom dIIuzIjom IeksIkom dIIuzIjom IeksIkom dIIuzIjom, a prImjer recImo naIazImo u
naIm dIjaIektIma. U hrvatskom je staro, prahrvatsko sIogotvorno *I daIo u veInI tokavskIh
dIjaIekata ]u] (usp. npr. hrv. vu k I e. vIk). No sIogotvorno *I nIje Izravno preIo u ]u],
jedna je od meuIaza prIje ]u] bIo dvogIas ]uo]. DakIe ]uo] > ]u]. ZastupnIcI bI
bezIznImnIh gIasovnIh zakona tu oekIvaII da emo u svIm prImjerIma na mjestu starIjega
]uo] ImatI ]u] I to je doIsta IstIna u veInI dIjaIekata. No u nekIm je IstonobosanskIm
dIjaIektIma zabIIjeeno da Imaju jo dvogIas ]uo] u rIjeI stuo p (umj. stu p, od starIjega
*stIp) I u jo nekoIIko rIjeI Iako je odraz sIogotvornoga *I u svIm ostaIIm rIjeIma ]u]. Tu
vIdImo prImjer IeksIke dIIuzIje ta promjena, ]uo] > ]u], oIto nIje Izvrena odjednom u
svIm rIjeIma, nego je u nekIm rIjeIma staro ]uo] bIIo duIje zadrano, katkada I do
dananjIh dana.
Odnos je mIadogramatIarske pravIInostI gIasovnIh promjena I IeksIke dIIuzIje I
dan-danas sporan I kompIIcIran. InI se da veInI sIuajeva doIsta stoje mIadogramatIarskI
bezIznImnI gIasovnI zakonI, aII da takoer postoje I sIuajI gdje je oIto doIo do IeksIke
dIIuzIje. NekI smatraju da se gIasovnI zakonI mogu promatratI tek nakon to je promjena
potpuno gotova (I nakon to su moguI sIuajI IeksIke dIIuzIje ve prebrIsanI). OvIm se
probIemIma danas pogotovu bavI socIoIIngvIstIka
84
.
CIasovne promjene mogu bItI neuvjetovane I uvjetovane. Neuvjetovane su one
gIasovne promjene u kojIma se gIas daje nekI drugI (III ostaje IstI) u svIm okoIInama I u svIm
poIoajIma u rIjeI. Tako prImjerIce sIavensko nosno * daje u hrvatskom ]u] u svIm
poIoajIma u rIjeI (npr. rka > rka). To je neuvjetovana promjena. S druge strane,
sIavenskI jat - * (u prahrvatskom zatvoreno ]e ]) daje u standardnom hrvatskom razne
odraze ovIsno o gIasovnoj okoIInI, poIoaju u rIjeI, duIjInI Itd. npr. svt > svIje t, pvatI >
pje vatI, rpa > re pa, voII > vIIo. To je dakIe uvjetovana promjena.
OsIm raznIh anaIogIj, nepravIInost gIasovnIh podudarnostI IzazIvaju I druge
sporadIne jezIne promjene kao to su dIsImIIacIje, asImIIacIje I sI. Ovdje emo datI kratak
pregIed nekIh takovIh promjena
85
.

84
Za opIrnu raspravu usp. Labov 1994.
85
Usp. na hrvatskom I pregIede u vI 1970: 20-31 III MIhaIjevI 2002: 13-28. Na
engIeskom usp. prImjerIce opIrnIjI pregIed u 8eekes 1995: 54-95.
95

AnaIogIja AnaIogIja AnaIogIja AnaIogIja anaIogIjom nazIvamo promjenu prI kojoj jedan III vIe obIIka utjeu na
drugI obIIk III obIIke. Ve smo naveII prImjer sIavenskoga devtL umjesto *nevtL anaIogIjom
prema destL. AnaIogIja esto djeIuje u paradIgmI tako da ujednauje, pojednostavIjuje
obIIke tako prImjerIce nekI hrvatskI govorI umjesto peete, peku Imaju peete, peu gdje je
peu stvoreno anaIogIjom prema peete. AnaIogIjom se mogu ujednaavatI I pojedInI
nastavcI, tako se prImjerIce u nekIm hrvatskIm dIjaIektIma umjesto sve vrIjeme veII svo
vrIjeme, anaIogIjom prema ovo vrIjeme. AnaIogIja ne djeIuje pravIIno ona u nekIm
sIuajevIma djeIuje, u nekIma ne. U samoj je naravI anaIogIje da je zapravo nasumIna. Tako
se recImo anaIogIjom prema prezentu e m danas govorI eatI umjesto starIjega esatI,
Iako te Iste anaIogIje nIje uope bIIo kod gIagoIa pIe m, pIesatI (a ne **pIeatI). Pojava
anaIogIje u jednoj rIjeI, a u drugoj ne katkada ovIsI o IrekventnostI odreene rIjeI odnosno
obIIka.
spadanje gIasova spadanje gIasova spadanje gIasova spadanje gIasova samogIasI se esto gube, pravIIno (uvIjek) III sporadIno (katkada)
na poetku, u sredInI I na kraju rIjeI. Prema poIoaju samogIasa kojI se gubI razIIkujemo
tako aIerezu, sInkopu I apokopu.
AIereza AIereza AIereza AIereza otpadanje samogIasa na poetku rIjeI. Ova je promjena u IndoeuropskIm
rIjeIma prIIIno rIjetka, no u nekIm se drugIm jezInIm porodIcama ee javIja. PrImjer je
aIereze npr. hrvatskI dIjaIekatnI obIIk nak umjesto onak (to se dodue moe smatratI I
anaIogIjom prema tak).
SInkopa SInkopa SInkopa SInkopa Ispadanje samogIasa u sredInI rIjeI. PrImjer je toga hrvatsko dIjaIekatno
veIkI umjesto veIIkI.
Apokopa Apokopa Apokopa Apokopa otpadanje samogIasa na kraju rIjeI. PrImjer je hrvatsko dIjaIekatno tak,
onak umjesto tako, onako.
Kako rekosmo, Ispadanje samogIasa moe bItI pravIIno I sporadIno. Dosad navedenI
prImjerI su svI prImjerI sporadIna Ispadanja gIasova. PrImjer pravIIna otpadanja, dakIe
otpadanja koje se dogaa u svIm sIuajevIma, Imamo u onIm hrvatskIm govorIma u kojIma
recImo nenagIaeno ]I] uvIjek Ispada pa se kae stIca, IIsca, nst, vdIa umjesto stIIca,
IIsIca, nsItI, vdIIa. PravIIne su nam sInkope I apokope poznate I prImjerIce u IatInskom
jezIku III u germanskoj jezInoj porodIcI.

Umetanje g Umetanje g Umetanje g Umetanje gIasova Iasova Iasova Iasova kao to se mogu IzgubItI, katkada se gIasovI mogu I dodatI u
koju rIje. Po mjestu u rIjeI na koje se gIas dodaje razIIkujemo tako protezu I epentezu.
Proteza Proteza Proteza Proteza dodavanje gIasa na poetku rIjeI. To je prImjerIce dodavanje h- Ispred
sIogotvornoga r - u nekIm hrvatskIm dIjaIektIma (I u standardu), npr. hr vatI se umjesto r vatI
se. U prasIavenskom su gotovo sve rIjeI koje su poInjaIe samogIasom dobIvaIe protetsko
]v] III ]j], pa tako prema staroIItavskom esmI jesam Imamo u starosIavenskom jesmL
jesam, a prema sanskrtskom dr Imamo starosIavensko vydra vIdra. PrImjer
protetskoga samogIasa vIdImo u panjoIskom I turskom gdje rIjeI koje poInju skupInom
]s] + nekI sugIas dobIvaju protetsko e- (u panjoIskom) odnosno protetsko I- u turskom.
Tako se hrvatskI statIstIka kae na panjoIskom estadIstIca, a na turskom IstatIstIk.
Epenteza Epenteza Epenteza Epenteza umetanje gIasa u sredInI rIjeI. Umetanje sugIasa vIdImo u hrvatskom
Ijubav-ju > IjubavIju (usporedI gIad-ju > gIau) s poznatIm epentetskIm ]I], doIm
umetanje samogIasa vIdImo u hrvatskom vosak umjesto *vosk prema starIjem *vosk (usp. I
posuenIcu dIjaIekt]dIjaIekat bez epenteze I s njom).
96

Premetanje gIasova Premetanje gIasova Premetanje gIasova Premetanje gIasova III metateza metateza metateza metateza prImjer je metateze npr. hrv. dIjaIekatno korm
umjesto komr III hrvatskI turcIzam barjk prema turskom bayrak. Metateza moe bItI I
pravIInom tako se u junosIavenskom svako *eI u zatvorenom sIogu pravIIno premee u
*I, usp. hrv. mIje tI < *meI-tI, aII me Ij-te < *meI'-ete.

AsImIIacIja AsImIIacIja AsImIIacIja AsImIIacIja prIbIIIvanje u Izgovoru III potpuno Izjednaavanje dvaju susjednIh
gIasova (mogu bItI jedan do drugoga III u susjednIm sIogovIma). AsImIIacIju prImjerIce
vIdImo u hrv. dIjaIekatnom Ima umjesto Izma gdje se -z asImIIIra u - (]] je bIIe
gIasu ]] nego ]z]) III u dIjaIekatnom apateka umjesto apoteka s a-o > a-a. U asImIIacIje
prIpadaju I hrvatsko jednaenje po zvunostI (Iz-pItI > IspItI) I po mjestu tvorbe (stan-benI >
stambenI).
DIsImIIacIja DIsImIIacIja DIsImIIacIja DIsImIIacIja udaIjavanje u Izgovoru dvaju susjednIh gIasova (mogu bItI jedan do
drugoga III u susjednIm sIogovIma). Usp. hrv. ja rboI prema Iat. arbor, dIjaIekatno stIropoI
umjesto stIropor (r-r > r-I) III dIjaIektano sumIja umjesto sumnja (m-Ij > m-nj).
97
PORED8ENA NDOEUROPSKA FONOLOC]A PORED8ENA NDOEUROPSKA FONOLOC]A PORED8ENA NDOEUROPSKA FONOLOC]A PORED8ENA NDOEUROPSKA FONOLOC]A

1. NDOEUROPSK OKLUZV 1. NDOEUROPSK OKLUZV 1. NDOEUROPSK OKLUZV 1. NDOEUROPSK OKLUZV

bezvunI zvunI aspIrIranI
IabIjaII *p (*b) *b
h
dentaII *t *d *d
h

veIarI *k *g *g
h

paIataIIzIranI veIarI *k *g *g
h

IabIoveIarI *k
w
*g
w
*g
wh


e. su se paIataIIzIranI okIuzIvI *k I *g vjerojatno IzgovaraII sIIno kao suvremeno
makedonsko x I r (npr. uox no, uera mea). LabIoveIarI su se *k
w
I *g
w
oznauju gIasove
kao u eng. queen kraIjIca III taI. quando kada, guanto rukavIca. e. se aspIrIranI
okIuzIvI tradIcIonaIno pIu kao zvunI aspIrIranI okIuzIvI Iako u njIh razIIkovnom bIjae samo
aspIrIranost (doIm je zvunost vjerojatno ovIsIIa o poIoaju u rIjeI, odnosno nIje bIIa
razIIkovnIm obIIjejem). ZvunI su aspIrIranI okIuzIvI rIjetkI u jezIcIma svIjeta, a bezvunI se
[p
h
],

[t
h
], [k
h
] (aIoIonI u Ie.) uju npr. u eng. pen oIovka, ten deset, Ken (Ime). U Ie. su
gIasovI mogII bItI Istodobno I paIataIIzIranI I aspIrIranI (*g
h
) III IabIjaIIzIranI I aspIrIranI (*g
wh
).

*p *p *p *p

Ie. *ph Ie. *ph Ie. *ph Ie. *ph2 22 2t tt t r r r r otac > stInd. pIt, pItar- (Cav. pt), gr. , Iat. pater, got. Iadar (eng.
Iather, njem. Vater), stIr. ath(a)Ir, arm. hayr, toh. 8 pcer

Ie Ie Ie Ie. * . * . * . *p p p pds]pod ds]pod ds]pod ds]pod- -- -]ped ]ped ]ped ]ped- -- - noga
86
> stInd. pt, C. padas (av. pad-), gr. (dorskI) (atIkI
), C. , Iat. ps, C. pedIs, stsI. pod pod, IIt. pdas, got. Itus (eng. Ioot, njem.
Fu), hIjer. Iuv. pat, stIr. Is < *pdsu Ispod, arm. otn, toh. 8 paI

Ie. *pek Ie. *pek Ie. *pek Ie. *pek
w ww w
- -- -]pok ]pok ]pok ]pok
w ww w
- -- - peI > stInd. pacatI (av. paa
I
tI), gr. c , Iat. coqu < *quoqu <
*poqu, stsI. petI, pek, IIt. keptI < *pektI (premetanje), arm. hac` kruh, aIb. pjek

e. *p ostaje u veInI Ie. jezIka nepromIjenjeno kao p. Samo se u germ. mIjenja u *I,
u keItskom prvo preIazI u *h pa potpuno nestaje, doIm u armenskom na poetku rIjeI daje
h- III takoer nestaje (Iza samogIasa daje w). U ItaIskIm se I keItskIm jezIcIma Ie. *p-k
w


86
RIje je u Ie. ImaIa razIIIt prIjevoj ovIsno o padeu (prIjevoj je morIonoIokI uvjetovana pravIIna
smjena samogIas u korIjenu rIjeI, suIIksu III nastavku). Zato u Ie. jezIcIma naIazImo tragove osnova
*ped-, *pod-, *pd- I *pd- (nIsu sve osnove postojaIe I u Ie., osnova je *pd-, posvjedoena u Iat.
ps, sekundarna). U nekIm je jezIcIma sauvana smjena razIIItIh prIjevojnIh osnova: skr. N. pt, C.
padas, gr. N. , C. , Iat. N. ps, C. pedIs. DrugI su jezIcI poopIII jednu od osnova, npr.
germ. osnovu *pd-.
98
asImIIIra u *k
w
-k
w
(Ie. *penk
w
e pet > Iat. qunque, stIr. cIc
87
). U hetItskom Ie. *p daje pp-
u sredInI rIjeI, doIm se na poetku rIjeI pIe kao #p-.

*t *t *t *t

Ie. *tod Ie. *tod Ie. *tod Ie. *tod to > stInd. tad (av. tat), gr. , stsI. to, IIt. tas, got. ata (eng. that, njem. das),
stIr. t da

Ie. *tn Ie. *tn Ie. *tn Ie. *tn h hh h2 22 2s s s s tanak > stInd. tan, gr. , , Iat. tenuIs, stsI. tLnk, IIt. t vas,
stIsI. unnr (eng. thIn, njem. dnn)
88
, stIr. tanae

Ie. *tern Ie. *tern Ie. *tern Ie. *tern- -- -]tr ]tr ]tr ]tr n nn n- -- - vIat > stInd. t nam, gr. c , stsI. trn, got. arnus (eng. thorn, njem.
Dorn)

e. *t ostaje nepromIjenjenIm u veInI Ie. jezIka. U germ. daje * (got. , eng. th, u
stvnj. * > d, usp. eng. thou ~ njem. du tI), a u arm. aspIrIrano t` (arm. t`anjr gust,
debeo < Ie. *tenk-). U het. Ie. *t daje #t- na poetku, odnosno tt- u sredInI rIjeI.

*k *k *k *k

Ie. *Iewk Ie. *Iewk Ie. *Iewk Ie. *Iewk- -- -]Iowk ]Iowk ]Iowk ]Iowk- -- - svIjetIItI, svIjetao, svjetIo > stInd. rokas svjetIo (av. raoah-), gr.
c svIjetao; bIjeI ( Ieukct), Iat. Ix, IcIs svjetIo, stsI. IuL, IIt. Iakas bIIjed,
got. IIuha svjetIo (eng. IIght, njem. LIcht), srIr. Iach sjajan, het. Iuk(k)- svIjetIItI, arm.
IoIs svjetIo, toh. A8 Iuk- svIjetIItI

Ie. *kIeh Ie. *kIeh Ie. *kIeh Ie. *kIeh2 22 2wIs wIs wIs wIs zasun, kraun; kuka
89
> gr. (dorskI) (atIkI c ), Iat. cIvIs kIu;
brava, cIvus kIIn, stsI. kIjuL, stIr. cI metaIna otrIca, vrak

Ie. *keIh Ie. *keIh Ie. *keIh Ie. *keIh2 22 2- -- -]koIh ]koIh ]koIh ]koIh2 22 2- -- - tuI, udaratI Itd. > gr. okrnjen, razbIjanje, Iat. per-
ceII sruItI, udarItI, unItItI, stsI. kIatI, koIj, IIt. kaItI, stIr. cIar daska, pIoa

e. *k ostaje ouvanIm u veInI Ie. jezIka
90
. U germ. preIazI u * (got. h)
91
, a u arm. u
k`. U het. na poetku rIjeI Imamo #k-, a u sredInI kk-.


87
U stIr. *k
w
> c.
88
Ako rIje nIje posvjedoena u got., navodImo prImjer Iz kojega drugoga starIjega germ. jezIka (stIsI.,
steng., stvnj. Itd.). Uz got. su obIno I modernI eng. I njem. obIIk.
89
U mnogIm se Ie. jezIcIma Iz ovIh osnovnIh razvIja I znaenje kIju.
90
U IatInskom se, a prema njemu I u staroIrskom, [k] pIe kao <c>. U kIasInom se IatInskom <c>
uvIjek ItaIo kao [k], dakIe Caesar [kaIsar].
91
Znakom se oznauje tvrdo, veIarno h u pragermanskom.
99
CrImmov zakon CrImmov zakon CrImmov zakon CrImmov zakon
92
: u germanskom, kao I neovIsno u armenskom, dogaa gIasovnI pomak u
sustavu okIuzIva. AspIrIranI (zvunI) preIaze u zvune okIuzIve (Ie. *b
h
, *d
h
, *g
h
daje germ.
*b, *d, *g), zvunI okIuzIvI preIaze u bezvune (Ie. *b, *d, *g, *g
w
> germ. *p, *t, *k, *k
w
), a
bezvunI okIuzIvI postaju IrIkatIvIma (Ie. *p, *t, *k, *k
w
> germ. *I, *, *, *
w
)
93
. VaIja reI da
promjena *p, *t, *k > *I, *, * u germ. vrIjedI samo za poetak rIjeI, odnosno u sredInI
rIjeI samo neposredno nakon nagIaenoga sIoga u Ie. 8ezvunI se okIuzIvI u germ. ne
odraavaju kao bezvunI IrIkatIvI ako doIaze Iza germanskIh IrIkatIva s, I, h, (kojI nastaju
od Ie. *s, *p, *k, *t) nego ostaju bezvunI okIuzIvI (tj. bezvunI se IrIkatIvI vjerojatno
naknadno opet mIjenjaju u bezvune okIuzIve u germanskom): usp. Ie. *stgos > stIsI.
stakkr stog, stsI. stog, Ie. *pIsk-]peysk- rIba > steng. IIsc (eng. IIsh), Iat. pIscIs, stIr.
Iasc, Ie. *nok"ts "no" > got. nahts, Ie. *hsek th+ "osam" > got. ahtau Itd.
Vernerov zakon Vernerov zakon Vernerov zakon Vernerov zakon
94
: : : : u germanskom se *I, *, * (odnosno Ie. *p, *t, *k) ozvuuje u *, *, *
(zvunI spIrantI kojI se Izgovaraju kao <b>, <d>, <g> u sredInI rIjeI u panjoIskom) u
sredInI rIjeI ako se nagIasak u Ie. nIje naIazIo neposredno Ispred njIh
95
. sto se dogaa I s
Ie. *s koje po Vernerovu zakonu daje *z u germanskom. Pragermansko se *, *, * odraava
u got. kao b, d, g
96
.
Tako prema Ie. *b
h
reh2tr brat (ved. bhrt, gr. ) Imamo u got. brar, doIm
prema Ie. *ph2tr otac (ved. pIt, gr. ) Imamo u got. Iadar. Usp. takoer s poetnIm
*p- Ie. *penk
w
e 5 > ved. paca, gr. c c, got. IImI, no s Ie. *-p- u sredInI rIjeI Ispred
nagIaska: Ie. *septm 7 > ved. sapta, gr. c , got. sIbun.

StarovIsokonjemakI gIasovnI pomak StarovIsokonjemakI gIasovnI pomak StarovIsokonjemakI gIasovnI pomak StarovIsokonjemakI gIasovnI pomak u stvnj. se negdje Izmeu 4. I 8. st. dogodIo jo jedan
gIasovnI pomak kojIm je veIna okIuzIva opet (nakon CrImmova I Vernerova zakona)
promIjenIIa svoju artIkuIacIju (u vIe Iaza). CermanskI bezvunI okIuzIvI p, t, k (ouvanI
prImjerIce u got., eng. III nIskonjem.) daju u stvnj. aIrIkate bezvunIh okIuzIva I IrIkatIva: pI-
odnosno II- (u sredInI rIjeI), z- odnosno zz- (Ita se [c]) I kch- odnosno hh-]-ch-.
CermanskI se zvunI okIuzIvI b, d, g obezvuuju u p, t, k, a IrIkatIv daje d
97
. Promjena je
> d obuhvatIIa I nIskonjemakI I nIzozemskI, kojI Inae nIsu sudjeIovaII u ovIm promjenama.

92
Prema njemakom jezIkosIovu ]acobu CrImmu (1785-1863) kojI ga je 1822. tono IormuIIrao. PrvI je
CrImmov zakon zapravo neto prIje CrImma, po kojem je zakon dobIo Ime, otkrIo danskI jezIkosIov
Rasmus Rask (1787-1832).
93
U armenskom se Ie. aspIrIranI I zvunI okIuzIvI ponaaju Isto kao u germ., aII se Ie. bezvunI okIuzIvI
ne mIjenjaju u IrIkatIve kao u germ., nego u bezvune aspIrIrane okIuzIve: Ie. *p, *t, *k > arm. *p`, t`,
k`. U arm. posIIje *p` daje h- III nestaje na poetku rIjeI (u sredInI Iza samogIasa daje w). CrImmovIm
zakonom nazIvamo samo gIasovnI pomak u germanskom, ne I u armenskom.
94
Prema danskom IndoeuropeIstu KarIu Verneru (1846-1896) kojI ga je otkrIo 1875.
95
e. je mjesto nagIaska ouvano najboIje u vedskom te s bItnIm ogranIenjIma I u gr. U germ. je
jezIcIma starI Ie. sIobodnI tonskI nagIasak dosta kasno (aII prIje prvIh potvrda) zamIjenjen staInIm
dInamIkIm nagIaskom na prvom sIogu u rIjeI. Trag se Ie. nagIaska u germ. vIdI samo po djeIovanju
CrImmova I Vernerova zakona. 8sI. I anatoIIjskI jezIcI takoer uvaju Ie. sustav sIobodnoga nagIaska uz
odreene InovacIje. Trag je Ie. sIobodnoga nagIaska ouvan sve do danas u hrvatskom.
96
Lako je mogue da su gotsko b, d, g Izmeu samogIas bIII IonetskI zapravo [], [], [] kao u
pragermanskom.
97
U standardnom se njemakom, kojI je dodue nastao na osnovI vIsokonjemakoga, naIaze raznI
obIIcI Iz razIIItIh dIjaIekata pa nee svaka rIje ImatI ovakove odraze kakove oekujemo u IdeaInom
vIsokonjemakom u standardnI njemakI uIazI prImjerIce promjena *d > t, aII ne I *b > p I *g > k to
100

AspIracIja od IarIngaI u staroIndIjskom AspIracIja od IarIngaI u staroIndIjskom AspIracIja od IarIngaI u staroIndIjskom AspIracIja od IarIngaI u staroIndIjskom u IndoIranskom nastaju novI bezvunI aspIrIranI
okIuzIvI (kojIh u Ie. nIje bIIo) od Ie. bezvunIh okIuzIva (*p, *t, *k) I Ie. IarIngaIa (*H)
98
. Tako
npr. od Ie. *pI th2s Irok nastaje stInd. pr th, doIm u gr. IarIngaI nestaje bez
traga kao I u svIm ostaIIm jezIcIma gdje se *pH, *tH, *kH odraavaju kao obIno *p, *t, *k tj.
IarIngaI ne utjee na kvaIItetu prethodnoga okIuzIva
99
. AvestIkI na mjestu skr. ph, th, kh
Ima *I (neposvjedoeno), [], x. LarIngaII su u IIr. mogII utjecatI I na prethodne zvune
okIuzIve, usp. Ie. *d
h
ugh2tr kI > stInd. duhIt (-h- < *gh < *gh2), gr. , Ie.
*(h1)eg h2m ja > stInd. aham, stsI. az, *meg h. veIIko > ved. mahI, gr. c ( mega-
)
100
.
U armenskom Ie. *kH daje x, usp. Ie. *k okH- grana > arm. c ax, stInd. kh-,
stsI. soxa, IIt. aka, got. hha pIug. NekI smatraju da I u sIav. Ie. *kH daje x, no jedInI je
prImjer za to upravo navedena rIje (stsI. soxa, aII IIt. aka) Ija je rekonstrukcIja Ionako
sumnjIva zbog nesIaganja dugoga gotskoga I sanskrtskoga samogIasa I kratkoga samogIasa
u drugIm jezIcIma.

*b *b *b *b

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h2 22 2e ee eb b b bI]h I]h I]h I]h2 22 2ebI ebI ebI ebI- -- - jabuka > stsI. abIko, IIt. obuoIy s, steng. ppeI (eng. appIe, njem.
ApIeI), stIr. ubuII

Ie. *beI Ie. *beI Ie. *beI Ie. *beI- -- - snaga > stInd. baIam snaga, gr. c boIjI, (Z) Iat. d-bIIIs sIab
101
(
debI), stsI. boIjI, stIr. baIc jak, (Z) IrIzIjskI paII jak

Ie. *dewb Ie. *dewb Ie. *dewb Ie. *dewb- -- -]dub ]dub ]dub ]dub- -- - dubok
102
> IIt. dubs, got. dIups (eng. deep, njem. tIeI), gaI. Dubno-,
stsI. dno < *dbno

e. *b ostaje b u svIm Ie. jezIcIma osIm u germ., arm., toh. I anatoIIjskom gdje preIazI
u bezvuno p (u stvnj. germansko p > pI, usp. eng. penny ~ njem. PIennIg). U het. *b daje
uvIjek p (za razIIku od *p koje daje #p-, aII pp- u sredInI rIjeI).

se dogaa u junonjemakom. OpenIto u dIjaIektIma postojI jako veIIka raznoIIkost to se ovoga tIe,
a promjene su prema jugu sve dosIjednIje (austrIjskI njemakI stoga uope nema razIIke zvunIh I
bezvunIh okIuzIva). Usp. prImjerIce prema eng. cook stand. njemakI Koch, s promjenom samo
drugoga *k, no u vIcarskoj Kchoch gdje se ta promjena proveIa I na poetku rIjeI.
98
e. *p, *t, *k + *h2 sIgurno daju stInd. ph, th, kh. Uzrokuju II I *h1 I *h2 aspIracIju prethodnIh
bezvunIh okIuzIva u IIr. jest neto spornIje.
99
znImka je armenskI u kojem *kH > x, usp. Ie. *k okHo- grana > arm. c ax, stsI. soxa, stvnj. hha.
100
e. se *-gH-]-g H- aspIrIra I u oskIkom, gdje daje *--, koje zatIm nestaje, obIno uz duIjenje
prethodnoga samogIasa, usp. osk. ItIr kI < *Iu(a)ter- < Ie. *d"ugh.ter-, osk. IIv ja < * < *e
< *egh.oh. (Iat. eg) I osk. maIs vIe < *maIs < *mgh.- (Iat. magIs) (SchmIdt 1978: 23-24).
101
Ako nIje od d-habIIIs > dbIIIs (habIIIs sposoban).
102
e. je korIjen *dub- sIuajno naIIk hrv. dbok koje je nastaIo ukrtanjem Izvornoga sIav. prIdjeva
gIubok]gIIbok dubok s gIagoIom dpstI.
101
e. je *b bIIo jako rIjetko (moda ga nIje nI bIIo) I prImjerI su s njegovIm odrazom
ugIavnom ogranIenI na nekoIIko jezIka (recImo korIjen je *h2ebI ogranIen na sjevernoIe.
dIjaIekte germ., keIt. I bsI., to je vjerojatno bIo Ie. dIjaIektaIIzam).

*d *d *d *d

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h+dn(ts), +dn(ts), +dn(ts), +dn(ts), C. *h *h *h *h+dn +dn +dn +dn te]s te]s te]s te]s zub
103
> stInd. dan, A. dantam (av. dantan-), gr. eoI. n.
c c
104
, Iat. dns, C. dentIs, hrv. de snI < *dsnI, IIt. dantIs, got. tunus (eng. tooth, njem.
Zahn), stIr. det (veI. dant), arm. atamn, het. adant- jeduI; pojeden (ptcp.)

Ie Ie Ie Ie. * . * . * . *dek dek dek dek s ss s- -- - desnI > stInd. dakInas (av. daIn), gr. c , Iat. dexter ( ambIdekster),
stsI. desn, IIt. de Inas, got. taIhswa, stIr. dess, aIb. djathte

Ie Ie Ie Ie. * . * . * . *d d d dm]domh m]domh m]domh m]domh2 22 2- -- -]demh ]demh ]demh ]demh2 22 2- -- - dom; gradItI > stInd. damas (av. dm(I) doma), gr.
] , Iat. domus, stsI. dom, IIt. nmas < *damas, got. tImrjan gradItI (eng. tImber
drvo (graa), njem. zImmern pravItI to od drva, ZImmer soba), arm. tun, hIjer. Iuv.
tama- gradItI

e. *d ostaje d u svIm Ie. jezIcIma osIm u germ., arm. I anat. gdje daje t
105
. U het. Ie.
*d daje uvIjek t (za razIIku od *t koje se na poetku rIjeI pIe kao #t-, a u sredInI daje tt-).
U toh. Ie. *d daje t.

*g *g *g *g

Ie. *Hyugm Ie. *Hyugm Ie. *Hyugm Ie. *Hyugm jaram > stInd. yugam, gr. , Iat. Iugum, stsI. Igo, IIt. jngas, got. juk
(eng. yoke, njem. ]och), het. Iukan, arm. Iuc

Ie. *(s)teg Ie. *(s)teg Ie. *(s)teg Ie. *(s)teg- -- - pokrIvatI > stInd. sthagayatI, gr. ()c krov, Iat. teg, stsI. stog, IIt.
stgas, stIsI. stakkr stog (eng. stIck, njem. Stecken tap), arm. t akn toIjaga

Ie. *gerh Ie. *gerh Ie. *gerh Ie. *gerh2 22 2nos]gerh nos]gerh nos]gerh nos]gerh2 22 2us us us us draI > gr. c , Iat. grs, hrv. st. erav
106
< *eravL, IIt.
gerv, steng. cran (eng. crane, njem. Krahn), veI.]bret. garan, arm. krunk

e. *g ostaje g u svIm Ie. jezIcIma osIm u germ., arm., toh. I anat. gdje daje bezvuno
k (u stvnj. germ. k > ch Izmeu samogIasa, usp. eng. cook ~ njem. kochen kuhatI). U het.
Ie. *g daje uvIjek k (za razIIku od Ie. *k koje daje kk- u sredInI rIjeI, a samo se na poetku
takoer bIIjeI kao #k-).

103
Ova je rIje zapravo partIcIp aktIvnI gIagoIa *h+ed- jestI (stInd. admI, Iat. ed, stsI. jastI, got. Itan
Itd.), dakIe jeduI kojI jede (usp. het.).
104
AtIkI , nastaje asImIIacIjom c - o > o o.
105
U stvnj. germansko #t- > z- (njem. ZeIt, usp. ved. tId), -t- daje stvnj. zz- [ss] tj. njem. ss-
(njem. Wasser, usp. eng. water), -t# daje stvnj. z [s] tj. njem. s (njem. das, usp. eng. that), a germ.
tt- daje njem. tz- [cc] (njem. Katze, usp. Iat. cattus).
106
Hrv. dra I < dra Ij < *ravIj < *LravjL.
102

Fonem je *b u Ie. bIo jako rIjedak I javIjao se je samo u posuenIcama III je nastao
razmjerno nedavno raznIm procesIma, npr. *ph3 u Ie. pravIIno daje *b - usp. npr. Ie. *peh3-
u skr. p tI pIje, doIm kod redupIIcIranja Istoga korIjena od *pI-ph3- dobIvamo *pIb- >
skr. pIbatI pIje. Tako se kao sekundarno moe protumaItI I *b u rIjeI za jabuku - Ie.
*h2ebI- od starIjega moguega *h2emI- (dakIe s tIpoIokI estIm preIaskom mI > bI
107
)
posvjedoena u drugom Ie. korIjenu za jabuku, *meh2Iom (het. mah Ia-, Iat. mIum, gr.
. DakIe, ovdje bI posrIjedI bIIo premetanje *meh2I- > *h2emI- pa onda *h2emI- >
*h2ebI- u sjevernoIe. dIjaIektIma (bsI., germ., keIt.). SIIan se korIjen, aII s poetnIm *s- vIdI I
u het. am(a)Iu-, paIajskom amIuwa-
108
. DIsImIIacIjom se *mI- > *bI- moe objasnItI I
korIjen *beI- boIjI; snaga (v. gore). Taj korIjen najvjerojatnIje Ima veze s korIjenom *meI-
posvjedoenIm u Iat. meIIor boIjI (MatasovI 1994a: 140).
zgIeda da ranI Ie. uope nIje Imao Ionema *b to je jako bItno u InterpretacIjI Ie.
IonoIokoga sustava naIme, na svIjetu nema jezIka kojI bI Imao Ionem p, a ne bI Imao
Ionema b
109
. Obrnuto je mogue, arapskI prImjerIce Ima b, aII nema p (u arapskom je
prasemItsko *p daIo I, a novo p nIje nastaIo drugIm putem); takoer, prakeItskI je Imao *b
(od Ie. *b
h
I *g
w
ugIavnom), aII ne I *p (Ie. je *p u keItskom nestaIo) Itd. To je neke IstraIvae
doveIo do zakIjuka da se Ie. odsjecI kojI se tradIcIonaIno rekonstruIraju kao zvunI
okIuzIvI, (*b), *d, *g, moraju zapravo rekonstruIratI kao gIotaIIzIranI okIuzIvI (*p ), *t , *k
zato to jezIcI kojI Imaju gIotaIIzIrane okIuzIve esto nemaju bIIabIjaInoga gIotaIIzIranoga
okIuzIva *p Iz artIkuIacIjskIh razIoga (takov je prImjerIce sjevernoamerIkI IndIjanskI jezIk
navaho)
110
. Ta se teorIja zove gIotaIna teorIja gIotaIna teorIja gIotaIna teorIja gIotaIna teorIja, a kao razraenu su ju teorIju predIoIII su
poetkom '70-Ih proIoga stoIjea Rus VjaesIav vanov I CruzIjac Tamaz CamkreIIdze (te
neovIsno o njIma AmerIkanac PauI Hopper)
111
, doIm je prvI tu Ideju, InspIrIran jednIm
Iankom HoIgera Pedersena (1951) u IusnotI zapravo donIo Andre MartInet (1953) I to u
Ianku o semItskom konsonantIzmu (sIc!), no nIje je bIo daIje razradIo. ako nekI
IndoeuropeIstI
112
mIsIe da se gIotaIIzIranI okIuzIvI umjesto zvunIh moraju rekonstruIratI I za
posIjednju Iazu Ie. koju ovdje rekonstruIramo, s obzIrom na to da su odrazI onoga to
tradIcIonaIno pIemo kao *b, *d, *g u veInI Ie. jezIka upravo zvunI okIuzIvI, InI se da su u
zadnjoj IazI Ie. prajezIka, prIje njegova raspada, tI IonemI doIsta IonetskI bIII zvunI okIuzIvI.
Lako je mogue da je rIjetkost Ionema *b u kasnom Ie. proIzvodom toga to su zvunI
okIuzIvI nastaII od negdanjIh (ranoIe.) gIotaIIzIranIh okIuzIva.


107
Usp. od Ie. korIjena *meId- stsI. mIad I Iat. moIIIs mekan, aII gr. njean I veIkI bIydd
bIag s promjenom *bI- > *mI- zasebno u grkom I veIkom.
108
MatasovI 2004a IzvodI Ie. *h2ebI Iz *h2eph3I, a Hamp 1979 mIsII da *h2ebI posuenIca Iz
nekoga nepoznata sjevernoeuropskoga supstrata.
109
]edIna je IznImka jezIk IIIu na otoju LoyaIty kod Nove KaIedonIje.
110
NajnovIja pak IstraIvanja pokazuju da su takovI zakIjucI bIII preuranjenIma jer se pokazuje da
gIotaIno ]p ] Ipak nIje rIjetko u jezIcIma kojI Imaju gIotaIIzIrane okIuzIve.
111
Usp. npr. CamkreIIdze I vanov 1973, 1984 I Hopper 1973. Za raspravu o probIemu Ie. *b u vezI s
gIotaInom teorIjom usp. I MatasovI 1994a.
112
PrImjerIce nIzozemska IndoeuropeIstIka koIa (sveuIIIte u LeIdenu) okupIjena oko FrederIka
KortIandta I Roberta S. P. 8eekesa.
103
*b *b *b *b
h hh h

Ie. *b Ie. *b Ie. *b Ie. *b
h hh h
reh reh reh reh2 22 2t tt tr r r r brat > stInd. bhrt, gr. Ian bratstva, Iat. Irter ( Ira tar), stsI.
bratr, IIt. broter IIs braco (brIIs brat), got. brar (eng. brother, njem. 8ruder), stIr.
brathIr, arm. ebayr

Ie. *b Ie. *b Ie. *b Ie. *b
h hh h
uH uH uH uH- -- -]b ]b ]b ]b
h hh h
ewH ewH ewH ewH- -- - bItI
113
> stInd. bhavatI bv, jest, gr. postatI, Iat. Iu bIo
sam, stsI. bytI, IIt. b tI, got. bauan stanovatI (eng. be bItI), stIr. ba! budI!, IIdIjskI
bu(v)-, aIb. buj IvIm, arm. busanIm rastem

Ie Ie Ie Ie. * . * . * . *g g g g mb mb mb mb
h hh h
os os os os zub > stInd. jambhas, gr. , stsI. zb, IIt. am bas, stnord. kambr
eaIj (eng. comb, njem. Kamm), toh. 8 keme, aIb. dhemb

e. *b
h
ostaje aspIrIrano u stInd. bh, koje je zvuno, I u gr. , koje je bezvuno [p
h
].
Ir. se *b
h
, ouvano u skr., u avestIkom (I Iranskom openIto) deaspIrIra u b, usp. stInd.
bharatI no s, aII av. bara
I
tI (Ie. *b
h
er- > gr. c , Iat. Ier, stsI. ber). U IatInskom Ie. *b
h

na poetku rIjeI daje #I-, a u sredInI rIjeI b- (praItaIskI *I-, *--). U bsI. se, keItskom I
aIb. Ie. *b
h
stapa s odrazom Ie. *b, odnosno *b
h
> b
114
. U germ. I arm. Ie. *b
h
daje pravIInIm
sugIasnIkIm gIasovnIm pomakom b. U hetItskom *b
h
, kao I *b, daje p. U toh. *b
h
> p.

*d *d *d *d
h hh h


Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h1 11 1wId wId wId wId
h hh h
eweh eweh eweh eweh2 22 2 udovIca > stInd. vIdhav (av. vIav), gr. c, Iat. uIdua, stsI. vdova,
stprus. wIddewu, got. wIduw (eng. wIdow, njem. WItwe), stIr. Iedb, het. w(I)datI-, aIb. ve

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h1 11 1rud rud rud rud
h hh h
rs (*h rs (*h rs (*h rs (*h1 11 1rowd rowd rowd rowd
h hh h
- -- -) ) ) ) crven > stInd. rudhIras, gr. c ( erItrct), Iat. ruber (
rbrIka), stsI. rdr
115
, IIt. radas, got. raus
116
(eng. red, njem. rot), stIr. rad, toh. 8 ratre

Ie. *d Ie. *d Ie. *d Ie. *d
h hh h
uh uh uh uh2 22 2ms ms ms ms dIm > stInd. dhmas, gr. duh, dua, Iat. Imus, stsI. dym, IIt.
d maI, stvnj. toum, het. tuhh uI-, toh. A twe praIna

e. *d
h
ostaje aspIrIrano u stInd. dh, koje je zvuno, I u gr. , koje je bezvuno [t
h
].
Ir. se *d
h
, ouvano u skr., u IranskIm se jezIcIma deaspIrIra u d, usp. stInd. dhy-
uoavatI, aII av. d(y(- vIdjetI < Ie. *d
h
eyH-. U bsI. se, keItskom I aIb. Ie. *d
h
stapa s
odrazom Ie. *d, odnosno *d
h
> d. U germ. I arm. Ie. *d
h
daje pravIInIm sugIasnIkIm
gIasovnIm pomakom d (u stvnj. germ. d daje t, usp. eng. dead ~ njem. tot mrtav) . U
hetItskom *d
h
, kao I *d, daje t. U toh. *d
h
> t.

113
Ova je osnova u Ie. jezIcIma esto supIetIvna s osnovom *h1es- tvoreI nepravIIan gIagoI bItI (usp.
hrv. b tI, jesam, eng. be, am, Iat. IuI, esse Itd.).
114
U bsI. se razIIka Izmeu Ie. zvunIh okIuzIva (*b, *d, *g) I Ie. aspIrIranIh okIuzIva (*b
h
, *d
h
, *g
h
) Ipak
moe ouvatI djeIovanjem WInterova zakona kojI duIjI Ie. kratke samogIase u bsI. samo Ispred Ie.
zvunIh okIuzIva, no ne I Ie. aspIrIranIh okIuzIva (v. daIje pod vokaIIzmom).
115
Usp. ak. (stra) r dar, a od Istoga korIjena I hrv. r, r a, rda, kajk. rde , Itd.
116
U gotskom je nastaIo obezvuenjem Ispred s, usp. stIsI. raur.
104

U IatInskom je odraz Ie. *d
h
neto kompIIcIranIjI. e. *d
h
daje na poetku rIjeI
IatInsko #I- (preko meuIaze *
117
kako je vjerojatno bIIo u praItaIskom: *-, *--) I tako se
Izjednauje s odrazom Ie. *b
h
koje takoer daje #I- na poetku rIjeI (Iat. Imus kao Irter).
U sredInI rIjeI Ie. *d
h
daje u IatInskom d- (Iat. vIdua), kao to Ie. *b
h
daje b- (meuIaza je
bIIa praItaIsko * I *). No Ie. *d
h
u sredInI rIjeI daje u IatInskom b- ako je Ispred III Iza r-
, usp. Iat. ruber < *rubros < Ie. *h1rud
h
rs, Iat. verbum rIje < Ie. *werd
h
om rIje (got.
ward
118
, IIt. var das Ime), Iat. barba < (asImIIacIjom I-b > b-b) *Iarba < Ie. *b
h
ord
h
eh2
brada (stsI. brada, IIt. barzda, eng. beard, njem. 8art) . Takoer, *d
h
daje b- Ispred I-,
usp. Ie. *sth2d
h
Iom > *stabIom > Iat. stabuIum staja
119
(s pravIIno naknadno umetnutIm
u-), te Iza u]-, usp. Iat. Iube zapovIjedatI < Ie. *yewd
h
-.

Odraz Ie. *d
h
u IatInskom:
*d
h
> #I- (na poetku rIjeI)
*d
h
> -b- ]u- (u sredInI rIjeI Iza u)
-I (Iza I)
r- (Iza r)
-r (Ispred r)
*d
h
> -d- (u ostaIIm sIuajevIma)

*g *g *g *g
h hh h


Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h3 33 3mIg mIg mIg mIg
h hh h
Ieh Ieh Ieh Ieh2 22 2 magIa > stInd. meghas obIak (av. maa-), gr. , stsI. mLgIa, IIt.
mIgIa, arm. mg, aIb. mjeguII, (st)eng. mIst, stIr. neI < *meI

Ie. *g Ie. *g Ie. *g Ie. *g
h hh h
reb reb reb reb
h hh h
- -- -]g ]g ]g ]g
h hh h
r rr r b bb b
h hh h
- -- - grabItI > stInd. grbhn tI (av. grab-), stsI. gretI grepstI (hrv. gra bItI),
IIt. gr btI grepstI, got. graban kopatI, rovatI (eng. grab grabItI, njem. graben kopatI)

Ie. *g Ie. *g Ie. *g Ie. *g
h hh h
ostIs ostIs ostIs ostIs gost, tuInac > Iat. hostIs tuInac, neprIjateIj, stsI. gostL, got. gasts (eng.
guest, njem. Cast), Z Iuv. kaI- posjet

e. *g
h
ostaje aspIrIrano u stInd. gh, koje je zvuno, I u gr. , koje je bezvuno [k
h
].
Ir. se *g
h
, ouvano u skr., u Iranskom se deaspIrIra u g, usp. prema stInd. meghas av.
maa- ( < g)
120
. U bsI. se, keItskom I aIb. Ie. *g
h
stapa s odrazom Ie. *g, odnosno *g
h
> g.

117
Za Ionetsku promjenu > I usporedI npr. u eng. IondonskI cockney gdje se npr. thInk mIsIItI ne
Izgovara kao [k] nego kao [Ik].
118
Eng. word, njem. Wort.
119
Od Ie. korIjena *steh2- statI Imamo u hrvatskom sta tI (Iat. st, stre) I prema njemu ImenIcu sta ja
kao u IatInskom stabuIum prema st.
120
VaIja napomenutI da u stInd. ve od najranIjIh vremena naIazImo I daIjnju promjenu zvunIh
aspIrIranIh okIuzIva bh, dh, gh u h u nekIm prImjerIma, to je posIIje poopeno kao gIasovna promjena
u srednjoIndIjskIm jezIcIma. Tako prImjerIce u partIcIpu gIagoIa dadhmI stavItI naIazImo ve u
vedskom uz oekIvano dhIta- I mIae hIta- stavIjen.
105
U germ. I arm. Ie. *g
h
daje pravIInIm sugIasnIkIm gIasovnIm pomakom g. U hetItskom *g
h
,
kao I *g, daje k. U toh. *g
h
> k kao I obIno.
OpI je odraz Ie. *g
h
u Iat. h
121
, I na poetku I u sredInI rIjeI (od praItaIskoga *h-, *-
-), usp. Iat. ueh vozIm < Ie. *weg
h
oh2 (stsI. vez)
122
. Na poetku je rIjeI Ispred u- pak
staro *h daIo u IatInskom #I-, usp. Iat. Iund IItI < Ie. *g
h
ew- (gr. c kemIja, ved. hu-
Itd.)
123
. spred r I I na poetku rIjeI Ie. *g
h
daje g u IatInskom, kao I u sredInI rIjeI Iza *n,
usp. Ie. *g
h
Iad
h
-ros gIadak > Iat. gIaber, stsI. gIadk, Ie. *g
h
red
h
- hodatI > Iat. gradIor
stupatI, stsI. grd (ak. grde Ide)
124
.

Odraz Ie. *g
h
u IatInskom:
*g
h
> h (openIto)
*g
h
u- > Iu-
*g
h
r]I- > gr]I-
*-ng
h
- > -ng-

ProbIem Ie. aspIrIranIh okIuzIva ProbIem Ie. aspIrIranIh okIuzIva ProbIem Ie. aspIrIranIh okIuzIva ProbIem Ie. aspIrIranIh okIuzIva aspIrIranI se Ie. okIuzIvI tradIcIonaIno rekonstruIraju
(odnosno tako se u rekonstrukcIjI bIIjee) kao zvunI aspIrIranI okIuzIvI - *b
h
, *d
h
, *g
h
.
Takova se rekonstrukcIja, koja potjee jo Iz 19. stoIjea I poetaka IndoeuropeIstIke,
zasnIva na sanskrtskom odrazu ovIh gIasova bh, dh, gh, ondje su to doIsta zvunI
aspIrIranI okIuzIvI I na zvunom odrazu ovIh gIasova u jezIcIma u kojIma su se *b
h
, *d
h
I *g
h

stopIII s IzvornIma *b, *d I *g (bsI., keIt. I aIb.). Takoer, germ. I arm. odrazI b, d, g po njIma
svojstvenom gIasovnom pomaku takoer upuuju na zvunost, kao I odraz u hetItskom kojI
je jednak odrazu zvunIh okIuzIva (-p-, -t-, -k-), a razIIIt od odraza bezvunIh okIuzIva (-
pp-, -tt-, -kk-). ]edIno grkI bezvunI odrazI proturjee ovomu. No takova rekonstrukcIja
IzazIva veIIke potekoe jer je, kako je jo 1960-Ih ustvrdIo Roman ]akobson, tIpoIokI
nemogu sustav kojI bI Imao zvune aspIrIrane okIuzIve, aII ne I bezvune
125
. Sanskrt, kojI
Ima zvune aspIrIrane okIuzIve, Ima, za razIIku od Ie., I bezvune aspIrIrane okIuzIve ph, th,
kh nastaIe od Ie. bezvunIh okIuzIva u dodIru s IarIngaIIma (v. gore). InI se da su Ie.
aspIrIranI okIuzIvI razIIkovno bIII samo aspIrIranIma, a zvunost Im je prIdavana ovIsno o

121
Fonem je h u IatInskom bIo IzrazIto nestabIIan. U govornom je jezIku IzgIeda nestao ve zarana (v.
vIe u SIhIer 1995: 158-159) - u romanskIm mu jezIcIma prImjerIce nema nI traga, te naIIazImo na
brojne prImjere nestajanja etImoIokoga #h- na poetku rIjeI ve u kIasInom IatInskom (npr. nser
guska umjesto starIjega hnser). Takoer, u nekIm IatInskIm rIjeIma doIazI do brkanja poetnoga
#h- I #I- vjerojatno pod utjecajem IaIIskIkoga III njemu sIInIh drugIh ItaIskIh dIjaIekata (MatasovI
1997a: 65), npr. uz oekIvano Iat. Iaba bob < Ie. *b
h
ob
h
- (stsI. bob) u Iat. postojI I InaIca haba za
to usp. IaIIskIkI haba.
122
LatInskI, kao kentumskI jezIk (v. doIje), ne razIIkuje odraze Ie. *g
h
I *g
h
.
123
Za promjenu hu- > Iu- usporedI japanskI u kojem je aIoIon Ionema h Ispred u ( je openIto u
jap. prIje samogIasa daIo h, osIm Ispred u gdje je staro zadrano).
124
SIhIer 1995: 158 sumnja u pravIInost ove promjene zbog prImjera u kojIma Ie. *g
h
r- kao da daje r-,
a ne gr- (npr. Iat. rdus krhotIne, ruevIne, steng. greot pIjesak < Ie. *g
h
rewd-).
125
To moda nIje posve tono jer je navodno upravo takov sustav, s bezvunIm, zvunIm I zvunIm
aspIrIranIm okuzIvIma posvjedoen u dIjaIektu austronezIjskoga keIabItskoga jezIka (prema MayrhoIer
1983: 93). MnogI IonoIozI danas ne vjeruju u postojanje zvunIh aspIrIranIh okIuzIva uope. U
standardnom su hIndskom, prImjerIce, tzv. zvunI aspIrIranI okIuzIvI zapravo dvokonsonantske
skupIne, a u hIndskIm su dIjaIektIma to posve drugaIjI gIasovI.
106
poIoaju, odnosno aIoIonskI. Odraz Ie. asprIranIh okIuzIva u IatInskom (I drugIm ItaIskIm
jezIcIma), u kojIma onI daju bezvune IrIkatIve na poetku rIjeI (*b
h
-, *d
h
- > #I-), a u
sredInI zvune okIuzIve nastaIe od starIjIh zvunIh IrIkatIva (*-b
h
-, *-d
h
- > *--, *-- > -b-
, -d-), upuuje na to da su u Ie. aspIrIranI okIuzIvI na poetku rIjeI vjerojatno bIII IonetskI
bezvunIma, a u sredInI rIjeI IonetskI zvunIm (MatasovI 1997a: 56). Takovo rjeenje
IzgIeda I IonetskI I tIpoIokI veoma moguIm (ozvuIvanje je sugIasa u sredInI rIjeI tIpoIokI
jako esto
126
). No unato ovomu zgodnu rjeenju nIje jasno zato bI svI Ie. jezIcI osIm
ItaIskoga I grkoga poopIII u svIm poIoajIma zvunI aIoIon - odrazI u svIm jezIcIma,
naIme, osIm u dvama navedenIma, upuuju upravo na zvune aspIrIrane okIuzIve u Ie.

Crassmannov zakon Crassmannov zakon Crassmannov zakon Crassmannov zakon
127
u IndoIranskom I grkom neovIsno djeIuje pravIIo o dIsImIIacIjI
aspIrIranIh okIuzIva. U rIjeI ne mogu stajatI dva aspIrIrana okIuzIva pa se prvI od njIh
deaspIrIra. Tako prema Ie. korIjenu *b
h
ewd
h
-]b
h
owd
h
- (stsI. budItI) u stInd. Imamo bdhatI
bdIje < *bhdhatI, a u gr. c doznatI < *c . Da je rIje o mIaoj
promjenI koja se je dogodIIa zasebno u IIr. I gr., jasno je po tome to bI ta rIje u gr.
zvuaIa drugaIja da je te dIsImIIacIje bIIo ve u Ie. NaIme, da je ve u Ie. *b
h
ewd
h
- daIo
*bewd
h
-, od toga bIsmo obIIka dobIII gr. **c (Ie. *b > gr. ), a ne posvjedoeno
c (doIm u gr. sasvIm oekIvano nastaje deaspIracIjom [p
h
]).

Sturtevantov zakon Sturtevantov zakon Sturtevantov zakon Sturtevantov zakon
128
- u staroanatoIIjskIm se jezIcIma (hetItskom, kIInopIsnom IuvIjskom I
paIajskom) u sredInI rIjeI razIIkuju u pIsanju odrazI Ie. bezvunIh okIuzIva (*p, *t, *k) I Ie.
zvunIh I aspIrIranIh okIuzIva (*b, *d, *g; *b
h
, *d
h
, *g
h
). OdrazI se Ie. bezvunIh okIuzIva
uvIjek pIu udvojeno: -pp-, -tt- I -kk-, a odrazI Ie. zvunIh I aspIrIranIh okIuzIva
neudvojeno: -p-, -t- I k-, usp. Ie. *wodr voda (stsI. voda) > het. wtar, aII Ie. *petr krIIo
(skr. patram) > het. pattar. ako su se u Izgovoru odrazI Ie. bezvunIh I zvunIh okIuzIva
razIIkovaII moda I na poetku rIjeI, to se kIInopIsom nIje mogIo zabIIjeItI. NajvjerojatnIja
je pretpostavka da su stanat. pp-, -tt- I kk- predstavIjaII napete, a p-, -t- I k- nenapete
okIuzIve
129
(staroanatoIIjskI jezIcI po svoj prIIIcI nIsu razIIkovaII zvunIh od bezvunIh

126
Usp. prImjerIce panj. I taI. padre otac od IatInskoga patre(m).
127
Prema njemakom IIngvIstu I matematIaru Hermannu Crassmanu (1809-1877)kojI ga je IormuIIrao
1863.
128
Prema amerIkom IIngvIstu (hetItoIogu) Edgaru Sturtevantu (1875-1952) kojI ga je deIInIrao.
129
PrI Izgovaranju napetIh okIuzIva gIasnIce su napetIje, odnosno jae tItraju nego prI Izgovoru
nenapetIh okIuzIva. U hrvatskom su bezvunI okIuzIvI napetI, a zvunI nenapetI (dakIe gIasnIce su
napetIje prI Izgovoru p, t, k nego b, d, g) jer napetost obIno Ide s bezvunou, a nenapetost sa
zvunou. No u hetItskom napetost I nenapetost okIuzIva nIsu bIII samo zaIIhosno obIIjeje prI
Izgovoru bezvunIh I zvunIh okIuzIva, nego su se okIuzIvI razIIkovaII samo po napetostI, a ne I po
zvunostI (zvunost je bIIa IonoIokI nerazIIkovnom). Tako je prImjerIce u njemakom, gdje se okIuzIvI
prIje svega razIIkuju po napetostI, doIm je bezvunost samo popratna pojava napetostI, a zvunost
nenapetostI okIuzIv. Kako je zvunost u njemakom zaIIhosna, odatIe proIstjeu pogreke NIjemaca
kojI govore hrvatskI pa prImjerIce esto umjesto baba Izgovaraju ono to HrvatIma zvuI kao papa
NIjemcI Izgovore dotInu rIje s nenapetIm okIuzIvIma, aII kako Im je zvunost zaIIhosna, onI ju tu ne
ostvare pa to HrvatIma, kojIma je pak zvunost razIIkovna, zvuI kao bezvuno. CovornIcIma
hrvatskoga sama nenapetost nIje toIIko razIIkovnom jerbo je ona samo pratea pojava zvunostI,
obrnuto nego kod govornIka njemakoga. U nekIm jezIcIma (ne)napetost I (bez)zvunost ne moraju bItI
107
okIuzIva to objanjava InjenIcu zato za odraze Ie. zvunIh okIuzIva u anatoIIjskIm
jezIcIma nIsu uzetI dosIjedno akadskI kIInopIsnI sIogovI sa zvunIma b, d, g nego se tI odrazI
ugIavnom pIu sIogovnIm znakovIma s neudvojenIm akadskIm bezvunIm okIuzIvIma
130
).

* ** *k k k k

Ie Ie Ie Ie. *( . *( . *( . *(d dd d) )) )k k k k m mm m tm tm tm tm 100
131
> stInd. atam (av. satm), gr. c -
132
, Iat. centum (
centImetar), stsI. sto, IIt. Im tas (Iatv. sImts), got. hunda (eng. hundred, njem. hundert), stIr.
cet (keItIb. KanTom), toh. 8 knte

Ie Ie Ie Ie. * . * . * . *k k k k rd rd rd rd, C. * ** *k k k k r rr r d dd d- -- -s s s s srce > stInd. rad-dh povjerenje, vjera
133
, gr. ,
] ( kardIIogIja), Iat. cor, C. cordIs, stsI. srdLce, IIt. IrdIs (Iatv. sIr ds), got.
haIrt (eng. heart, njem. Herz), stIr. crIde, het. kr, kard- (Iuv. zrt-), arm. sIrt, toh. A krI
voIja, mIsao

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h1 11 1e ee ek k k k wos wos wos wos konj > stInd. avas (av. aspa-), gr.
134
( hIpdrom), Iat. equus, IIt.
eva]ava kobIIa, got. aIhwa-
135
(steng. eoh), stIr. ech (keItIb. eKua-), hIjer. Iuv. azuwa (IIk.
A esbe), arm. magarac, toh. 8 yakwe

PaIataIIzIrano se Ie. *k u tzv. satemskIm jezIcIma (av. satm < *k mtm 100)
baItosIavenskom, IndoIranskom, aIbanskom, armenskom I IuvIjskoj granI anatoIIjskoga -
ugIavnom odraava kao IrIkatIv III aIrIkata
136
. U bsI. je Ie. *k daIo *, to u sIavenskom I
IatvIjskom daje s, a u IItavskom .
U IIr. je Ie. *k najvjerojatnIje daIo *t' (paIataIIzIrano t, kao akavsko <>) to u stInd.
daje ([t'] > []=[t] > []), a u avestIkom se, I svIm IranskIm jezIcIma osIm
staroperzIjskoga, to (*t' > * >) * jo daIje pojednostavIIo u s (kao u sIav. I Iatv. u bsI.

nuno povezanI. TajskI prImjerIce razIIkuje bezvuno]napeto [p] od nenapetoga zvunoga [b] I
nenapetoga, aII bezvunoga [b].
130
SemItskI je akadskI jezIk razIIkovao zvune od bezvunIh okIuzIva. VaIja napomenutI da su u
anatoIIjskI kIInopIs (kojIm se pIsahu hetItskI, paIajskI I kIInopIsnI IuvIjskI) uzetI I sIogovnI znakovI s
akadskIm zvunIm okIuzIvIma, aII se onI bez razIIkovnostI naIzmjenIno rabe zajedno sa znakovIma s
bezvunIm okIuzIvIma tako se hetItska rIje za rog katkada pIe kao ka-ra-u-wa-ar, a katkada kao
ga-ra-u-wa-ar. PIsanje je dakIe p, t, k III b, d, g u hetItskom, kIInopIsnom IuvIjskom I paIajskom
IreIevantno. FonoIokI je reIevantno samo to pIu II se p, t, k, b, d, g udvojeno III ne.
131
e. *k mtm, to je odraeno u svIm Ie. jezIcIma, nastaje sasvIm sIgurno od starIjega *dk mtm, to
je IzvedenIca od Ie. *dek m(t) 10.
132
Poetno c - u grkom nIje jasno.
133
StInd. hr d srce Ima nepravIIan odraz Ie. *k (kao h umjesto kao ) Iz nepoznata razIoga. StInd. se
rad-dh IzvodI od Ie. *k red-d
h
eh1- vjerovatI (< dosI. stavItI srce), usp. Iat. cred, stIr. cretIm
vjerovatI.
134
U gr. *-k w- > -kw- (mIkenskI I-qo) to onda Izmeu samogIas pravIIno daje - (za razIIku od
Ie. *k
w
koje bI daIo -, v. daIje).
135
U Imenu bIIjke aIhwa-tundI- (dosI. konjskI zub).
136
Ovamo prIpadaju I jo nekI sIabIje posvjedoenI jezIcI poput trakoga, usp. trako Ime pIemena
Azerates sa z kao odrazom Ie. *g
h
ako je to Ime povezano sa sIav. jezero < Ie. *h+eg
h
ero- (dakIe
Azerates bI bIII ]ezeranI).
108
granI). Ir. je po svoj prIIIcI Imao *t' koje se je posIIje opeIIr. razdobIja pretvorIIo u svIm
jezIcIma neovIsno u aIrIkatu *. Trag se te aIrIkatnostI
137
uva u stperz. gdje prema Ie. *k
stojI [], to se Iake d IzvestI Iz aIrIkate nego Iz IrIkatIva, I u nurIstanskIm jezIcIma kojI
na mjestu Ie. *k Imaju aIrIkatu
138
. Za stperz. , usp. stperz. vI- prema stInd. vI- naseIje,
av. vIs-; stsI. vLsL seIo (> kajk. ve s), aIb. vIs mjesto; Iat. vcus, gr. kua < Ie.
*woyk -]wIk - seIo, naseIje. Za aIrIkatnI odraz u nurIstanskom, usp. katI du [duc] 10
prema stInd. daa, av. dasa, stperz. daa-; stsI. destL, IIt. de Imt; Iat. decem, gr. c <
Ie. *dek m(t) 10.
U aIbanskom Ie. *k daje obIno th [] (usp. aIb. ath(et) kIseo, gr. otar >
kIseo < Ie. *h2ok -), a u armenskom Ie. *k daje s (usporedI za ove odraze sIIan razvoj u
nekIm bsI. I IIr. jezIcIma). U IuvIjskom Ie. *k daje z, to IonetskI najvjerojatnIje predstavIja
aIrIkatu [c] (= [ts]), a u IIkIjskom je A odraz s. ObIno *k daje u IuvIjskom k-, -kk- kao u het.
PaIataIIzIrano se Ie. *k u tzv. kentumskIm jezIcIma (Iat. centum [kentum] < *k mtm
100) grkom, ItaIskom, keItskom, toharskom te dIjeIu anatoIIjskoga, u hetItskom I
paIajskom odraava kao obIno k (u germ. dakako *k > h po CrImmu), odnosno odraz se
Ie. *k Izjednauje s odrazom Ie. *k
139
.

* ** *g g g g

Ie Ie Ie Ie. * . * . * . *g g g g erh erh erh erh2 22 2- -- - zretI; zreo, star > stInd. jaratI starItI, zretI, gr. c star, starac (
gerontoIgIja, gerIjatrIja), stsI. zLrtI, steng. ceorI ovjek nIska staIea, seIjaIna (njem.
KerI deko), arm. cer

Ie Ie Ie Ie. * . * . * . *g g g g nu nu nu nu koIjeno > stInd. jnu (av. znu), gr. , Iat. gen, got. knIu, het. gnu, ganu-
(u kosIm padeIma), got. knIu (eng. knee, njem. KnIe)

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h.eg .eg .eg .eg ros ros ros ros poIje > stInd. ajras ravnIca, gr. ( agronmIja), Iat. ager njIva,
got. akrs

PaIataIIzIrano se Ie. *g , kao I Ie. *k , u satemskIm jezIcIma takoer odraava ugIavnom
kao IrIkatIv III aIrIkata. U bsI. je Ie. *g daIo *, to u sIavenskom I IatvIjskom daje z, a u
IItavskom .
U IIr. je Ie. *g najvjerojatnIje daIo paIataIIzIrano *d' (gIas kojI postojI npr. u ruskom)
140

koje se u razdobIju posIIje opeIndoIranskoga aIrIkatIzIra u * . U stInd. je odraz toga gIasa
upravo j [ ], a u avestIkom se, I svIm IranskIm jezIcIma osIm staroperzIjskoga, to * mIjenja
u * pa u posvjedoeno z. U stperz. se IIr. *d' depaIataIIzIra I daje d, to nam ukazuje na to

137
DakIe, pretpostavka da je on bIo u jednoj IazI aIrIkata * (= *t), nastaIa od jo starIjega *t', a ne
IrIkatIv *, s obzIrom da se stInd. I av. (odnosno opeIransko) s dadu Iake IzvestI Iz praIIka * nego
* gdje jo treba pretpostavItI promjenu * > * (a prIje toga I *t' > *).
138
8urrow 1973: 73. U Izvornost aIrIkatnostI u nurIstanskom sumnja SIhIer 1997.
139
U kentumske jezIke prIpadaju dakako I nekI sIabIje posvjedoenI jezIcI, poput venetskoga III
IuzItanskoga. Usp. IuzItanskI A. porcom s c [k], Iat. porcus, stsI. pras < Ie. *prk os prase.
140
PretpostavImo II da Ie. *g daje IIr. *d', tako je puno Iake objasnItI I odraze kao to je ved. rt < Ie.
*Hrg s kraIj.
109
da za IIr. treba rekonstruIratI upravo *d', a ne * III *. Usp. I stperz. dautar- prIjateIj
prema av. zaota- uIvanje, stInd. js a-, jost ar-; Iat. gustus okus, gr. c
okusItI, got. kIusan kuatI
141
< Ie. *g ews-]g ows-]g us- kuatI, uIvatI.
U aIbanskom Ie. *g daje obIno dh []
142
(usp. aIb. dhemb zub < Ie. *g mb
h
os), a u
armenskom Ie. *g daje c
143
. U IuvIjskom nema posebna odraza Ie. *g jer I Ie. *g I Ie. *g u
IuvIjskom daju y Ispred prednjega samogIasa, u sredInI rIjeI Izmeu samogIas
najvjerojatnIje nestaju, a na poetku rIjeI Ispred stranjIh samogIasa I Ie. *g I Ie. *g daju #k-
144
. sto se, InI se, dogaa I u IIkIjskom A, premda su prImjerI jako oskudnI.
PaIataIIzIrano se Ie. *g u kentumskIm jezIcIma odraava kao obIno g (u germ.
dakako *g > k po CrImmu), odnosno odraz se Ie. *g Izjednauje s odrazom Ie. *g.

* ** *g g g g
h hh h


Ie Ie Ie Ie. * . * . * . *g g g g
h hh h
eym eym eym eym- -- -] ]] ]g g g g
h hh h
Im Im Im Im- -- - zIma > stInd. heman zImI, hemantas zIma (av. zya, C. zIm), gr.
c ]c zIma, snIjeg, Iat. hIems, stsI. zIma, IIt. Iema, stIr. gIm-red zIma,
het. gIemI zImI, gImmanza zIma, aIb. (geg.) dImen, arm. jIun snIjeg

Ie Ie Ie Ie. * . * . * . *g g g g
h hh h
ew ew ew ew- -- - zvatI > stInd. havate zove (av. zava
I
tI), gr. - dIItI se, stsI.
zvatI, zov, IIt. av tI aratI, got. gu bog < koga se zove, zazIva (eng. god, njem.
Cott), arm. jaunem posvetIm

Ie Ie Ie Ie. * . * . * . *g g g g
h hh h
eI eI eI eI- -- - zeIen, ut, zIatan > stInd. hIran yam zIato (av. zaranya-, stperz. daranIya-),
gr. zeIenout, zeIenkast ( kIo r, kIorII), stsI. zeIen, zIato, IIt. IIas zeIen,
eI tas zIatan, steng. gIoIan (eng. gIow sjajItI se, njem. gIhen arItI se), IrskI gIan
Ist

PaIataIIzIrano se I aspIrIrano Ie. *g
h
u satemskIm jezIcIma takoer odraava ugIavnom
kao IrIkatIv III aIrIkata, s tIm da se od odraza Ie. *g razIIkuje samo u onIm satemskIm
jezIcIma kojI I drugdje razIIkuju Ie. zvune okIuzIve I Ie. aspIrIrane okIuzIve - u stInd. I arm.,
te osIm njIh u aIbanskom. U bsI. se odraz Ie. *g
h
ne razIIkuje od odraza Ie. *g - opet daje
stsI.]Iatv. z I IIt. . u IuvIjskoj je granI anatoIIjskoga *g = *g
h
.

141
Usp. I eng. choose, sIav. je kuatI posuenIca Iz gotskoga kausjan kuatI (IstI korIjen kao I got.
kIusan).
142
ParaIeIno prema bezvunom odrazu th. Umjesto th]dh, u aIbanskom od Ie. *k I *g Ispred sonanta I
Iza *n dobIvamo k]g (dakIe depaIataIIzIran odraz Ie. *k I *g ), *k y I *k w daje s, a *k w z, doIm *k I]g I
daje q]gj (u dIj. jo Ima starIjega nepromIjenjena kI]gI gdje se takoer vIdI depaIataIIzacIja). Usp. aIb.
grune (geg.), stsI. zrno, Iat. grnum Itd. < Ie. *gr h2nom zrno; s-onte noas < ove noI od Ie.
*k y-]k I- ovaj (IIt. Is, stsI. sL > hrv. na-s), aIb. ang tjeskoba, Iat. angustum nevoIja, angustus
uzak, stsI. zk < Ie. *h2eng u- Itd. VaIja napomenutI da nekI od ovIh odraza jo nIsu
opeprIhvaenI.
143
PrIjeIaz je Ie. *g u c razumIjIv tako to *g daje u arm. prvo zvuno * (= *dz, kao u taI. azzuro III
hrv. Ionac cc c bI) to onda pravIIno, prema armenskom sugIasnIkom pomaku kojIm zvunI gIasovI postaju
bezvunIma, daje c (= [ts]), kao to *g daje k Itd.
144
MeIchert 1994: 254-256.
110
U armenskom je odraz Ie. *g
h
gIas j [] (= [dz]), to je paraIeIno odrazu Ie. zvunoga
*g kao c [ts]. zmeu samogIasa je odraz u armenskom z (usp. arm. dz hrpa, gomIIa
145
,
stInd. deh nasIp < Ie. *d
h
eyg
h
-). U aIbanskom Ie. *g
h
daje na poetku rIjeI #d-, za razIIku
od Ie. *g koje I na poetku rIjeI daje dh to nIje oekIvano s obzIrom da se u aIb. Inae
odraz Ie. aspIrIranIh okIuzIva Izjednauje s odrazom zvunIh okIuzIva. U sredInI rIjeI Ie. *g
h

daje u aIb. dh- (Ispred sonanta g, a *g
h
w > z). Usp. aIb. dImer, stsI. zIma, Iat. hIems Itd. <
Ie. *g
h
eym- zIma; aIb. dore, gr. c , het. kear, arm. jern, stInd. hasta- < *g
h
esr aka;
aIb. udhe put, Iat. ueh vozItI, stsI. vez Itd. < Ie. *weg
h
-]ug
h
- vozItI.
U IIr. Ie. *g
h
daje *d'
h
. U Iranskom su se aspIrIranI okIuzIvI potpuno IzjednaIII sa
zvunIma pa je tako bIIo I ovdje (u av. je odraz z, a u stperz. d kao I od Ie. *g ). U stInd. bI se
anaIogIjom prema drugIm parovIma (kao g I gh), prema neaspIrIranom j < *g oekIvaIo
aspIrIrano *jh [
h
] od *g
h
. To je doIsta I bIo IzvornI odraz, no *jh je u stInd. nakadno preIo u
h.
U kentumskIm se jezIcIma Ie. *g
h
dakako odraava Isto kao I Ie. *g
h
(samo se
paIataIIzIranost zanemaruje kao I Inae), dakIe kao g.

Odraz paIataIIzIranIh okIuzIva u satemskIm jezIcIma
Ie. Iuv. IIk. A stInd. av. stperz. IIt. Iatv. stsI. arm. aIb.
*k z [c] s s [] s s s th []
*g - - j [ ] z d z z c dh []
*g
h
- - h z d z z j [] d

*k *k *k *k
w ww w


Ie. *k Ie. *k Ie. *k Ie. *k
w ww w
etwres etwres etwres etwres 4 > stInd. catv ras (av. awr), gr. c c, Iat. quattuor, stsI. etyre,
IIt. keturI, got. IIdwr
146
(eng. Iour, njem. vIer), stIr. ceth(a)Ir (gaI. petuar-, veI. pedwar), aIb.
kater, arm. ork , toh. 8 (t)wr

Ie. *k Ie. *k Ie. *k Ie. *k
w ww w
oyneh oyneh oyneh oyneh2 22 2 osveta, kazna (*k *k *k *k
w ww w
ey ey ey ey- -- -]k ]k ]k ]k
w ww w
oy oy oy oy- -- -]k ]k ]k ]k
w ww w
I II I- -- - osvetItI, kaznItI) > av. kan (stInd.
cayate osveuje se < Ie. *k
w
ey-), gr. (posueno u Iat. poena penI Itd.),
odteta, cIjena < Ie. *k
w
I-tIs, stsI. cna cIjena < odteta (umjesto osvete), IIt. kaIna
cIjena, srIr. cIn, C. cInad krIvIca

Ie. *k Ie. *k Ie. *k Ie. *k
w ww w
ek ek ek ek
w ww w
Ios Ios Ios Ios
147
kota, *k *k *k *k
w ww w
oIo oIo oIo oIo- -- - (*k *k *k *k
w ww w
eIh eIh eIh eIh1 11 1- -- - vrtjetI) > stInd. cakras ( a kra) (av. axra-),
gr. ( cIkIus, bIcIkI)
148
, os, obrat ( po I) < *k
w
oIos, Iat. coIus vreteno,

145
SamogIas je otpao s kraja rIjeI, usp. za odraz z- I arm. dIzanem nagomIIam.
146
U germ. Imamo #I- (koje Inae nastaje od Ie. *p), umjesto oekIvana *
w
(> got. , eng. wh-). U
germanskom u nekIm rIjeIma od Ie. *k
w
umjesto *
w
doIazI *I (nepravIIna gIasovna promjena *k
w
> *p,
odnosno *
w
> *I) za to do danas nIje naeno pravo objanjenje. u IatInskom postojI oscIIacIja
Izmeu oekIvana qu]c od Ie. *k
w
I p na njegovu mjestu u nekIm rIjeIma vjerojatno pod utjecajem
drugIh ItaIskIh IdIoma (v. daIje u tekstu).
147
Ovaj je obIIk nastao redupIIkacIjom korIjena *k
w
eI-]k
w
I- > *k
w
e-k
w
I- (redupIIkacIja nIje potpuna pa
nema *I u prvom sIogu).
148
Cr. < *k
w
uk
w
Ios < *k
w
ok
w
Ios < *k
w
ek
w
Ios (zbog utjecaja IabIoveIara na *e Izmeu njIh).
111
stsI. koIo, IIt. kkIas vrat
149
, steng. hweoI, hweogoI
150
(eng. wheeI)
151
, stIr. cuI koIa, toh.
8 kokaIe koIa, aIb. sjeII vrtjetI

TradIcIonaIno se za kentumske jezIke uspostavIja IormuIa *k = *k *k
w
, a za
satemske jezIke *k *k = *k
w
, to e reI da se u kentumskIm jezIcIma razIIkuju odrazI Ie.
obInIh I IabIjaIIzIranIh veIara, doIm se paIataIIzIranI veIarI stapaju s obInIm veIarIma. U
satemskIm se jezIcIma u naeIu IabIoveIarI stapaju s obInIm veIarIma, a uva se razIIka
Izmeu veIara I paIataIIzIranIh veIara.
U kentumskIm se jezIcIma Ie. *k
w
u naeIu odraava kao k
w
(u germ. kao *
w
po
CrImmovu zakonu), III sekundarno preIazI u p (promjena koja se neovIsno dogodIIa u vIe
jezIka)
152
.
U gr. je Ie. *k
w
potpuno ouvano u mIkenskom, gdje se I pIe kao poseban gIas
]q]
153
, a I u arkadIjsko-cIparskom je zadrano kao poseban Ionem do 5. st. pr. K.
154
U
kasnIjIm se grkIm dIjaIektIma to *k
w
razmjerno kasno nejednako mIjenja. U atIkom
grkom, *k
w
daje Ispred *o, *a I sugIas, Ispred prednjIh *e I *I
155
te ostaje veIarom
Ispred *u
156
, usp. od Istoga korIjena I , I . U eoIskom je dIjaIektu
prImjerIce odraz ugIavnom , ak I pred prednjIm samogIasIma (usp. Iezb., tesaI. c c
prema at. c c < Ie. *penk
w
e 5). InI se da je eoIskI prvI bIo zahvaen IzogIosom
IabIjaIIzacIje starIh IabIoveIara pa je ona ondje najdosIjednIje provedena. U paradIgmI se
ugIavnom ujednaava IabIjaInI odraz, usp. od Ie. *Ieyk
w
- ostavItI u gr. 1. I. jd. akt. prez.
c , a u 3. I. jd. ujednaeno c c umjesto oekIvana *c c.
U IatInskom je Ie. *k
w
ouvano kao qu, aII Ispred zaobIjenIh samogIasa (o, u) I svIh
sugIas gubI IabIjaInost I preIazI u c (usp. gr. at. *k
w
u > ), usp. Iat. coIus < *k
w
oIos (v.
gore). Kao I u gr., u paradIgmI se odrazI ujednaavaju usp. Iat. 1. I. jd. akt. prez. IInqu

149
Vrat se vt - usp. u sIav. vrat ~ vLrttI od Istoga korIjena (*wert-).
150
Steng. InaIce potjeu od Ie. nagIasnIh InaIca, steng. hweoI < Ie. *k
w
ek
w
Ios (gr. ) po
CrImmu (-hw- je IspaIo Ispred I-), steng. hweogoI, hweowoI < Ie. *k
w
ek
w
Is (stInd. cakras) po Verneru
(-g-]-w- kao odraz germ. *
w
).
151
U suvremenom se engIeskom #wh- (u pIsanju obrnuto od starIjega #hw-) u mnogIm dIjaIektIma,
npr. u rskoj I veIIkom dIjeIu SAD-a, jo Izgovara kao [h
w
], dakIe wheeI [h
w
I:I], I tako uva Izvornu Ie.
IabIoveIarnost (u drugIm je eng. dIjaIektIma [h
w
] > [w], dakIe wheeI [wI:I] kota = weaI [wI:I]
masnIca).
152
FonetskI je promjena [k
w
] > [p] Iako shvatIjIva. LabIoveIarnI se okIuzIv (dakIe veIarnI okIuzIv s
dodatnIm obIIjejem zaobIjenostI IabIjaInostI) mIjenja u IstI IabIjaInI okIuzIv. Tako gIas ostaje
okIuzIv, a najvanIjom njegovom osobInom postaje razIIkovna IabIjaInost (koja je prIje, Iako razIIkovna,
bIIa samo dodatno obIIjeje).
153
U mIk. q IzgIeda sporadIno preIazI u p Ispred q koje se naIazI u sIjedeem III preksIjedeem sIogu
(usp. KapovI 2003b). Takova je dIsImIIacIja zabIIjeena samo u mIkenskom, u kasnIjIm je grkIm
dIjaIektIma nema.
154
U arkadIjskom se pIsaIo kao III posebnIm znakom, a na CIpru kao ]s] (RIx 1992: 85).
155
Vjerojatan je IonetskI razvoj bIo: [k
w
e] > [k
wy
e] > [k
y
e] > [k

e] > [t

e] > [te] (RIx 1992: 87).

156
LabIjaIIzIranost se [k
w
] IzgubIIa pod utjecajem sIIjedeega [u] prIje nego to su IabIoveIarI poeII
preIazItI u IabIjaIne okIuzIve u grkom. Da se dodatna IabIjaInost IzgubI Ispred ]u] III ]o], odnosno da
IabIoveIarI prIjeu u obIne veIare u tom poIoaju, nIje rIjetkost. SIIna se promjena neovIsno dogodIIa
I u IatInskom (usp. Iat. secundus sIjedeI ~ sequItur sIIjed) I u eng. (who [hu:] tko ~ when kada
[h
w
cn]).
112
ostavIjam < Ie. *II-n-k
w
- (~ gr. c ), anaIogIjom umjesto *IInc prema pravIInu 3. I. jd.
IInquIt. spred sugIasnIka se takoer IabIjaInI dIo gubI, odnosno qu > c, usp. reIIctum
ostatak prema reIInqu. U oskIko-umbrIjskom je pravIIan odraz Ie. *k
w
bIo p, a neke su
rIjeI s takovIm odrazom posuene I u Iat. npr. Iupus vuk < Ie. *wIk
w
os III posueno
popna krma prema Izvornom IatInskom coquna kuhInja (praItaI. *k
w
ok
w
n).
U germanskom Ie. *k
w
daje po Vernerovu zakonu *
w
, a po CrImmovu *
w
: got. ,
steng. hw (eng. wh), stvnj. hw (njem. w). Usp. prema het. kuwa-, Iat. quod to got. a
to, steng. hwt (eng. what), stvnj. hwaz (njem. was). U modernIm germanskIm jezIcIma
ugIavnom vIe nema [h
w
], osIm u engIeskom kojI ga je IzgubIo samo Ispred zaobIjenIh
samogIasa, usp. eng. what [h
w
at], who [hu:] prema njem. was I ved. vad [va]. OsIm
oekIvana odraza *
w
, u germ. naIIazImo I na neoekIvan odraz I u nekIm rIjeIma (I je Inae
odraz Ie. *p u germanskom), gdje vIdImo sporadInu promjenu *k
w
> *p > *I III *k
w
> *
w
>
*I I u germanskom (usp. gr., oskIko-umbrIjskI I p-keItskI za promjenu *k
w
> *p), npr. got.
wuIIs (eng. woII, njem. WoII) < Ie. *wIk
w
os, got. IImI (eng. IIve, njem. InI) < Ie. *penk
w
e
157

5. NIje jasno odakIe ta sporadIna promjena *k
w
> I u germanskom. PostojI puno hIpoteza,
aII nIjedna nIje pretjerano uvjerIjIva. Ne mogu se ustanovItI tonI gIasovnI uvjetI u kojIma bI
u germ. umjesto *
w
pravIIno dobIvaII *I, a objanjenja su da su rIjeI s neoekIvanIm I
posuenIce Iz kojega jezIka gdje bI to bIIa pravIIna promjena oIto ad hoc.
U prakeItskom je Ie. *k
w
ouvano. Ono se ne mIjenja u tzv. q-keItskIm jezIcIma
(keItIberskom I goIdeIskom), a u p-keItskIm jezIcIma preIazI u p (usp. Istu promjenu u
grkom Ispred I , u oskIko-umbrIjskom I sporadIno u germanskom). U keItIberskom je
IabIoveIar ouvan, kao I u ogamskom staroIrskom gdje se pIe posebnIm znakom. U
kIasInom se stIr. *k
w
deIabIjaIIzIra I postaje obIno c, usp. ogamskI C. jd. MAQ sIna >
stIr. maIcc. Usp. od Ie. *-k
w
e I (Iat. que, stInd. ca, gr. -c) keItIb. Kue, stIr. ch, aII
IepontIjskI pe, veI. -p; Ie. *penk
w
e 5 > prakeIt. *k
w
enk
w
e > stIr. cIc, gaI. pempe, veI.
pump (korn. pymp, bret. pemp).
U anatoIIjskIm je jezIcIma Ie. *k
w
ouvano usp. het., Iuv. kuI- tko ~ Iat. qu < Ie.
*k
w
I-, het. kku I, Iuv. -ku < Ie. *-k
w
e (Iat. que Itd.). U IIkIjskom 8 je odraz Ie. *k
w
uvIjek
deIabIjaIIzIrano k, a u IIkIjskom A se ono Ispred prednjIh samogIasa (e, I) mIjenja kao u gr. u
t, usp. od Ie. *k
w
I- > IIk. A tI-, IIk. 8 kI-. Vano je napomenutI da IuvIjska grana
anatoIIjskoga (IuvIjskI I IIkIjskI), osIm posebna odraza Ie. *k , uva takoer I poseban odraz Ie.
*k
w
to je jako bItno za IndoeuropeIstIku (v. vIe daIje u tekstu).
U toharskom se, kojI se smatra kentumskIm jezIkom zato to nema posebna odraza
Ie. *k , sve trI Ie. serIje (*k, *k I *k
w
) odraavaju kao k.
U satemskIm se jezIcIma prema tradIcIonaInoj deIInIcIjI odraz Ie. *k
w
uvIjek
Izjednauje s odrazom Ie. *k tako u bsI. I IIr. oboje daje k. No, to Ipak nIje posve tono jer
nekI satemskI jezIcI u odreenIm uvjetIma Ipak zadravaju razIIIte odraze I za Ie. *k
w
. Ve
smo vIdjeII da IuvIjskI Ima posebne odraze za sve trI serIje (Ie. *k, *k I *k
w
> Iuv. kk-, -z-, -
kku-), a razIIka se Izmeu trIju Ie. serIj IzgIeda odraava Ispred prednjIh samogIasa I u
armenskom I aIbanskom (premda je to donekIe sporno, odnosno nekI IIngvIstI to ne
prIznaju). U aIbanskom se to zove Ped Ped Ped Pedersenov zakon ersenov zakon ersenov zakon ersenov zakon
158
. Usp. Ie. *penk
w
e 5 > aIb. pese

157
U ovoj bI se rIjeI drugo I- mogIo Iako protumaItI kao asImIIacIja prema poetnom #I-, aII to
objanjenje nIje mogue u veInI drugIh sIuajeva.
158
Po danskom IndoeuropeIstu HoIgeru Pedersenu.
113
(stInd. paca), Ie. *k
w
eI- vrtjetI > aIb. sjeII s odrazom s Ispred *e, za razIIku od aIb. k koje
nastaje od obIna Ie. *k, usp. Ie. *ks- > aIb. kohe vrIjeme, stsI. as I aIb. odraza th od Ie.
*k , usp. Ie. *kns- > aIb. thom kaem (Iat. cense mIsIItI, stInd. am s- hvaIItI). nae
je obIan odraz Ie. *k
w
Ispred neprednjIh samogIasa u aIbanskom k, jednak odrazu Ie. *k. U
armenskom se Ispred neprednjIh samogIasa Ie. *k I *k
w
odraavaju jednako, kao arm. k ,
doIm se Ispred prednjIh gIasova Ie. *k odraava opet kao k , usp. arm. t ak eay skrIvam <
*pth2keh1sk o-, a Ie. se *k
w
paIataIIzIra u , usp. arm. ork 4 < Ie. *k
w
etwres
159
. e. *k ,
podsjetImo se, u arm. daje s (sIrt srce < Ie. *krd).
U IIr. je trag Ie. IabIoveIara moda zadran prI odrazu Ie. *rH I *IH, no to je prIIIno
sporno. Uz Ie. se IabIoveIare naIme onI katkada prIvIdno odraavaju kao r, umjesto kao r
(v. doIje).

U kentumskIm se jezIcIma, osIm u grkom, toharskom I moda u IatInskom, Ie.
*k w]kw odraava Isto kao Ie. *k
w
. U grkom se t dva odraza zaudno razIIkuju Ie. *k
w
daje
(Ispred I ) , a Ie. *k w > . Usp. gr. c c sjekIra prema c c sjekIrIte s
- < *-kw- (*peIek us ~ *peIek wom) te gr. bunar < Ie. *Iaku-]Iakw- (stsI. Ioky,
C. Iokve > hrv. Io kva, Iat. Iacus jezero, stIr. Ioch jezero, Iokva Loch Ness u kotskoj).
Usp. I Iat. equus konj < Ie. *h1ek wos gdje je qu- moda pravIIan odraz Ie. * k w (Ie. bI *k
w

tu daIo c Ispred zaobIjenoga samogIasa). KoIIko god se to InIIo neobIno, u Ie. je uz
IabIoveIar *k
w
oIto postojao I obIan sIIjed veIarnoga okIuzIva *k I poIusamogIasa *w, dakIe
*k
w
*kw. e. se je *-kw- najvjerojatnIje javIjaIo samo kao poIoajna varIjanta s
nesIogotvornIm *w prema Ie. *-ku- kada je *u bIIo sIogotvorno.

*g *g *g *g
w ww w

Ie. *g Ie. *g Ie. *g Ie. *g
w ww w
ws ws ws ws govedo > stInd. gau (av. gu), gr. , Iat. bs (posuenIca Iz nekoga
oskIko-umbrIjskoga IdIoma)
160
, stsI. govdo, Iatv. govs, steng. c (eng. cow, njem. Kuh),
stIr. b, hIjer. Iuv.]IIk. A wawa-, arm. kov, toh. 8 keu

Ie. *g Ie. *g Ie. *g Ie. *g
w ww w
en(e)h en(e)h en(e)h en(e)h2 22 2 ena > stInd. janI- ena, gn bogInja, gr.
161
( gInekoIgIja Itd.),
dIj. , stsI. ena, stprus. genna, got. qIn (eng. queen kraIjIca I quean droIja s
promjenom znaenja), stIr. be]ben (gaI. bena, Iepont. venIa), het. kuInna- (Iuv. wnattI-),
arm. kIn, mesapskI benna, toh. 8 ana

Ie. *g Ie. *g Ie. *g Ie. *g"er(H) "er(H) "er(H) "er(H)- -- - gora > stInd. gIrI- (av. ga
I
rI-), gr. cs brdo (< *g"erys), c
sjever, vjetar sjevernjak (< *g"or-), stsI. gora, IIt. gIr gora, gIrIa uma, aIb. gur
kamen


159
U hIng 5 < Ie. *penk
w
e nema paIataIIzacIje zbog prethodnoga *n.
160
Da je rIje Izvorno IatInska, gIasIIa bI *us, a ne bs jer Ie. *g
w
- u IatInskom daje #u- [w]. Usp.
umbrIjskI A. bum < Ie. *g
w
m.
161
Cr. - umjesto Ie. *e ovdje nastaje Isto kao I u zbog utjecaja susjednoga IabIoveIara.
114
e. se *g
w
odraava ugIavnom kao zvunI par Ie. *k
w
u kentumskIm jezIcIma, doIm se
u satemskIm jezIcIma Izjednauje s odrazom Ie. *g. Kao to Ie. *k
w
u nekIm jezIcIma preIazI
u p, tako I Ie. *g
w
u nekIm jezIcIma preIazI u b.
U grkom je odraz Ie. *g
w
paraIeIan odrazu Ie. *k
w
, aII ne potpuno. Kao to se Ie. *k
w

odraava kao Ispred , I sugIas, tako se I Ie. *g
w
odraava u tom poIoaju kao u
grkom, usp. gr. < Ie. *g
w
ws. spred *u, *g
w
gubI IabIjaIIzacIju, kao I *k
w
, pa se
odraava kao (usp. gr. ). Takoer, kao to Ie. *k
w
> Ispred *e, tako I Ie. *g
w
>
Ispred *e, usp. Ie. *sm-g
w
eIb
h
- kojI je u Istoj utrobI > brat > gr. c brat, stInd.
sagarbhya- pravI brat, no Ie. *g
w
ne daje I Ispred *I, kao to bIsmo oekIvaII prema *k
w
I >
, nego I tu daje IabIjaI (usp. gr. ). NIje jasno odakIe ovo nepodudaranje odraza
bezvunoga I zvunoga IabIoveIara u grkom. Mogue je da se je *g
w
u grkom poeIo
mIjenjatI prIje nego *k
w
pa su IabIjaInI odrazI stIgII uhvatItI zamaha I Ispred *I. Potvrdu da
nestajanje IabIoveIara ne mora teI Istodobno naIazImo u keItskom gdje je promjena Ie. *g
w

> *b ve prakeItska, doIm je promjena *k
w
> *p provedena samo u nekIm keItskIm jezIcIma
I to nakon prakIetskoga razdobIja. Odraz se Ie. *g
wh
sIae s odrazom Ie. *g
w
Ispred
takoer daje IabIjaI (v. doIje).
U IatInskom bIsmo prema bezvunom *k
w
> -qu- oekIvaII da e I zvuno *g
w
> -gu-
[g
w
], no to Imamo samo nakon *n, usp. Iat. Inguen sIabIne, gr. IIjezda < Ie.
*ng
w
en-. U ostaIIm je poIoajIma praItaIsko *g
w
> u (Ista se promjena dogodIIa I u IuvIjskom,
doIm se suprotna promjena dogodIIa u veIkom), usp. Iat. uus. No kao I kod *g
h
r-]g
h
I- >
#gr-]gI-, tako I Ie. *g
w
r-]g
w
I- > #gr-]gI-, usp. Ie. *g
w
rHs teak > Iat. grauIs, gr. ,
stInd. gur. Poetno *g
wh
u IatInskom IzgIeda daje I I Ispred r I I, usp. Iat. Irend krgutatI
zubIma, steng. grIndan < Ie. *g
wh
rend
h
-, no ovo je zapravo jedInI prImjer. U oskIko-
umbrIjskIm je jezIcIma *g
w
> b (kao *k
w
> p), usp. Iat. posuenIcu bs Iz nekoga oskIko-
umbrIjskoga jezIka]dIjaIekta I ubrIjskI A. jd. bum.
U germanskom Ie. *g
w
po CrImmovu zakonu daje *k
w
: got. q, steng. cw (eng. qu s
pIsanjem prema Irancuskom uzoru). U engIeskom se IabIjaIIzIranost opet uva Ispred
nezaobIjenIh samogIasa, usp. eng. queen, aII cow. CubItak je IabIjaIIzIranostI Ispred
zaobIjenIh samogIasa vjerojatno ve pragerm. pojava.
U prakeItskom Ie. *g
w
> *b (aII Ie. *k
w
ostaje nepromIjenjenIm!), usp. stIr. b < Ie.
*g
w
ws. Novo je prakeItsko *g
w
nastaIo od Ie. *g
wh
(v. daIje).
U anatoIIjskom je Ie. *g
w
ouvano, usp. het. kuInna-, aII se u IuvIjskoj granI mIjenja u
w kao u IatInskom, usp. Iuv. wna(ttI)- ena I wawa- govedo.
U toharskom je odraz svIh veIara jednak k, a u satemskIm se jezIcIma odraz Ie. *g
w

podudara, kako rekosmo, s odrazom Ie. *g.
U armenskom se ne razIIkuje odraz Ie. *g
w
od odraza Ie. *g, oboje daju arm. k, usp.
arm. kIn ena < *g
w
en- I keray jeo < *g
w
erh3- (dakIe, za razIIku od Ie. *k
w
u armenskom,
Ie. se *g
w
ne paIataIIzIra Ispred prednjIh samogIasa pa se samIm tIme nI odraz Ie. *g
w
ne
razIIkuje od odraza Ie. *g).
U aIbanskom Ie. *g
w
I *g
wh
daju Ispred prednjIh samogIasa z (Inae g), usp. Ie.
*g
wh
ermo- topao > aIb. zjarm, aII *d
h
eg
wh
oh2 gorIm > aIb. djeg.




115
*g *g *g *g
wh wh wh wh

Ie. *sneyg Ie. *sneyg Ie. *sneyg Ie. *sneyg
wh wh wh wh
- -- -]snoyg ]snoyg ]snoyg ]snoyg
wh wh wh wh
- -- -]snIg ]snIg ]snIg ]snIg
wh wh wh wh
- -- - snIjeg, snIjeItI > stInd. snIh-]sneha- bItI IjepIjIv, mokar
(av. snaa- snIjeItI)
162
, gr. A. snIjeg, c c snIje, Iat. nIx, nIvIs, stsI. sng,
IIt. snIe gas, got. snaIws (eng. snow, njem. Schnee), stIr. snIgId snIje

Ie. *g Ie. *g Ie. *g Ie. *g
wh wh wh wh
en en en en- -- -]g ]g ]g ]g
wh wh wh wh
on on on on- -- - udaratI > stInd. ghnantI udaraju, ubIjaju (< Ie. 3. I. mn. *g
wh
n-ontI),
hantI dar, ubIja (< Ie. 3. I. jd. *g
wh
en-tI) (av. ]aIntI dar), gr. c ubIjatI (<
*g
wh
on-), c udaratI, ubItI (< *g
wh
eny-), Iat. de-Iend branItI, stsI. gonItI (< *g
wh
on-),
tI (< *g
wh
en-), IIt. gItI IzgonItI (stoku), stIsI. gunnr bItka, steng. bana ubojIca (eng.
bane propast, unItenje), stIr. gonId ubItI, het. kuenzI (< Ie. 3. I. jd. *g
wh
en-tI), kunanzI
(< Ie. 3. I. mn. *g
wh
n-ontI), aIb. gjanj IovItI, arm. ganeI udaratI tapom, toh. A kua
svaa, bItka

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h1 11 1Ie(n)g Ie(n)g Ie(n)g Ie(n)g
wh wh wh wh
- -- -]h ]h ]h ]h1 11 1In In In In g gg g
wh wh wh wh
- -- - Iagan > ved. ragh]skr. Iaghu (av. rau-), gr. c
maIen, c Iak, Iat. IeuIs, ZstsI. ILgk, IIt. Iegvas, got. IeIht (eng. IIght, njem.
IeIcht)
163
, srIr. IaIgIu manje, sIabIje, aIb. Iehte

Kao to Ie. *k
w
daje , , , a Ie. *g
w
> , , , IogIno je da Ie. *g
wh
> , ,
Ispred c (c ), Ispred (c ), a Inae, Ispred , o, I sugIas, (c , ,
c ). Odraz se Ie. *g
wh
Ispred sIae s odrazom Ie. *g
w
kao to *g
w
daje I tu IabIjaI
( ), tako I *g
wh
Ispred daje IabIjaI , usp. gr. zmIja, stInd. ahI- < Ie. *h3eg
wh
I-.
Kako su praItaIskom zadranI starI IabIoveIarI (*k
w
I *g
w
), tako je zadrana I
IabIjaIIzacIja Ie. *g
wh
. No kako su Ie. aspIrIranI okIuzIvI daII na poetku rIjeI bezvune, a u
sredInI zvune IrIkatIve, tako je I odraz Ie. *g
wh
, IogIno na poetku rIjeI bIo bezvunI
IabIjaIIzIranI IrIkatIv - *h
w
-, a u sredInI zvunI IabIjaIIzIranI IrIkatIv *-
w
-. TI su gIasovI u
IatInskom daIje promIjenjenI. Poetno je *h
w
- u IatInskom daIo I- (-Iend), usp. za tu
promjenu u germ. *
w
]I kao odraze Ie. *k
w
I u hrv. dIj. promjenu hvaIa > IaIa. LabIjaIIzIranI
se praItaIskI IrIkatIv [h
w
] mIjenja u IatInskom IabIjaInI IrIkatIv [I]. U sredInI je rIjeI odraz Ie.
*g
wh
sIIan odrazu Ie. *g
w
: praItaIsko *-
w
- u sredInI rIjeI preIazI ugIavnom u u- (Iat. IeuIs,
nIuIs), osIm to *-n
w
- > -ngu- (nInguIt snIje), te se deIabIjaIIzIra Ispred zaobIjenIh
samogIasa (u,o) I svIh sugIasa (nIx < *nIgs). Posebnost je to to Ie. *g
wh
u sredInI rIjeI Ispred
*r daje b-: Iat. IebrIs groznIca, stInd. dahatI gr < Ie. *d
h
eg
wh
-.
U germanskom bIsmo od Ie. *g
wh
oekIvaII po CrImmovu zakonu *g
w
, aII je odraz
puno kompIIcIranIjI I nIsu posve jasnI svI uvjetI njegova odraza. InI se da je opI odraz w
(got. snaIws), Iza *n je odraz *g
w
, Ispred zaobIjenIh samogIasa (u, o) I drugIh sugIasa daje
vaIjda *g (stnord. gunnr), Iako moda Ima I protuprImjer (steng. wearm topao, Iat.
Iormus, stInd. gharmas < Ie. *g
wh
orms), a Ispred *t daje * (got. IeIht)
164
. Takoer, kao to
Ie. *k
w
katkada da je germ. I, tako I Ie. *g
wh
pod ne posve jasnIm uvjetIm daje b (steng.
bana).

162
Samo stInd. (ved. I skr.) Imaju promIjenjeno znaenje, IranskI jezIcI I prakrtI (srednjoIndIjskI jezIcI)
Imaju znaenje snIjeg, snIjeItI za ovaj korIjen.
163
Usp. takoer I steng. Iungre brzo.
164
8eekes 1995: 110. VIdI I SzemerenyI 1989: 64.
116
U prakeItskom Ie. *g
wh
> *g
w
, usp. stIr. gonId < Ie. *g
wh
on- (Ie. *g
w
> prakeIt. *b).
U anatoIIjskom je odraz Ie. *g
wh
jednak odrazu Ie. *g
w
, u toharskom daje po obIaju
neuzbudIjIvo k, a u satemskIm se jezIcIma u naeIu ne razIIkuje od odraza Ie. *g
h
. U
armenskom se Ie. *g
wh
paIataIIzIra u , usp. Ie. *g
wh
erm- > arm. erm topao. NIje sIgurno
paIataIIzIra II se I Ie. *g
h
u Ispred prednjIh samogIasa III ostaje g. Za odraz aIb. *g
wh
v. gore.

SAETAK ODRAZA LA8OVELARA U PO]EDNM ]EZCMA

CRK
*k
w
> , ,
*g
w
> , ,
*g
wh
> , ,

U grkom su IabIjaInI odrazI , , prImarnI, dentaInI se odrazI , , javIjaju Ispred
prednjIh samogIasa (u sIuaju I samo Ispred c), doIm se veIarnI odrazI , , javIjaju
samo Ispred zaobIjenoga . Kako je I IogIno, odrazI su Ie. bezvunoga *k
w
bezvunI, Ie.
zvunoga *g
w
zvunI, a Ie. aspIrIranoga *g
wh
aspIrIranI IabIjaII, dentaII odnosno veIarI.

LATNSK
*k
w
> qu, c ]-u, -o, -C
*g
w
> u, -ngu-, #gr-, #gI-, g]-u, -o, -C
*g
wh
> #I-, -u-, -ngu-, b]-r, g]-u,-o,-C

U IatInskom kao ope pravIIo stojI deIabIjaIIzacIja Ispred zaobIjenIh samogIasa (o, u) I
Ispred kojega god sugIasa. zuzev taj sIuaj, Ie. *k
w
ostaje qu, a Ie. se *g
w
mIjenja u u, osIm
Iza n Iza kojega se openIto uva gu- te na poetku rIjeI Ispred r I I gdje preIazI u g (jer u
IatInskom rIje ne moe poetI s **wr- III **wI-). e. se *g
wh
u IatInskom odraava kao I Ie.
*g
w
, osIm to na poetku rIjeI daje uvIjek #I- (ak I Ispred r I I) te Ispred r u sredInI rIjeI
takoer daje IabIjaI b.

CERMANSK
*k
w
> *
w
]
w
, *I (Z)
*g
w
> *k
w

*g
wh
> *w, *ng
w
, *g]-u, -o, -C, *]-t, *b (Z)

U germanskom Ie. *k
w
daje po CrImmu pravIIno *
w
, a po Verneru *
w
te u
nepoznatIm okoInostIma I *I. e. zvuno *g
w
daje germansko *k
w
, a odraz je Ie. *g
wh
u
germanskom najkompIIcIranIjI I jo uvIjek sporan u dosta sIuajev daje *w, Iza *n ostaje
*g
w
, Ispred zaobIjenIh se samogIasa (u, o) I kojega god sugIasa deIabIjaIIzIra u *g, a Ispred *t
daje *. Takoer, u ne posve jasnIm uvjetIma odraava se I kao *b.

KELTSK
*k
w
> *k
w

*g
w
> *b
*g
wh
> *g
w

117

U prakeItskom Ie. *k
w
ostaje Isto, Ie. se *g
w
mIjenja u *b, a od Ie. *g
wh
nastaje novo
keItsko *g
w
. StaroIrskI su odrazI prakeItskIh *k
w
, *b, *g
w
> c, b, g. U p-keItskIm jezIcIma
prakeItsko *k
w
daje p.

ANATOL]SK
*k
w
> #ku-, -kku-
*g
w
= *g
wh
> het. #ku-, -ku-, Iuv. w

TOHARSK
*k
w
= *g
w
= *g
wh
> k

AL8ANSK
*k
w
> k, s]-e, -I
*g
w
> g, z]-e, -I
*g
w
= *g
wh
> g

ARMENSK
*k
w
> k , ]-I, -e
*g
w
> k
*g
wh
> g

U armenskom se odraz Ie. IabIoveIar razIIkuje od odraza Ie. obInIh veIara samo kod
*k
w
I to samo Ispred prednjIh samogIasa. U aIbanskom se odraz razIIkuje I kod Ie. *g
w
. spred
prednjIh samogIasa se Ie. IabIoveIarI paIataIIzIraju u obama jezIcIma. Odraz se zvunoga I
aspIrIranoga IabIoveIara stapa s odrazom obInIh zvunIh I aspIrIranIh veIara u armenskom.

ProbIem Ie. trIju serIja veIara ProbIem Ie. trIju serIja veIara ProbIem Ie. trIju serIja veIara ProbIem Ie. trIju serIja veIara prema tradIcIonaInoj rekonstrukcIjI Ie. (npr. 8rugmann 1906-
1911), koje se I ovdje drImo, za Ie. se prajezIk uspostavIjaju trI serIje veIara obInI,
paIataIIzIranI I IabIjaIIzIranI veIarI:
*k*, *g, *g
h

*k , *g , *g
h
*k
w
,

*g
w
, *g
wh
Ovakov sustav veIara, premda sIoen I ne pretjerano est u jezIcIma svIjeta, nIje I tIpoIokI
nemogu upravo je takov sustav veIara posvjedoen u novoIranskom jazguIamskom
jezIku
165
. No mnogI suvremenI IndoeuropeIstI sumnjaju u postojanje trIju Ie. serIja veIara I
najee smatraju Ie. paIataIIzIrane veIare sekundarnIma
166
. CIavnI je argumenat prI tome to
to navodno nIjedan Ie. jezIk ne razIIkuje odraze svIh trIju Ie. serIja veIara, nego za
kentumske jezIke vrIjedI IormuIa *k = *k *k
w
, a za satemske jezIke *k *k = *k
w
. Tomu,
kako ve vIdjesmo, ba I nIje tako. AIbanskI I armenskI razIIkuju trI Ie. serIje veIara Ispred
prednjIh samogIasa (v. gore), a ak I ako to odbacImo kao nesIgurno, kao to nekI Ine,

165
EdeIjman 1973. ]azguIamskI je neovIsno o Ie. prajezIku razvIo naknadno IstI sustav okIuzIva kakov
je bIo u Ie. prajezIku.
166
PrImjerIce SzemerenyI 1989 III SIhIer 1995.
118
svejedno nam ostaje IuvIjska grana anatoIIjskoga u kojoj su nedvojbeno ouvane kao
razIIIte sve trI Ie. serIje veIara: usp. Iuv. kaI- eaIj < Ie. *kes- (stsI. esatI), Iuv. zrt-
srce < Ie. *k rd- (stsI. srdLce, Iat. cor), Iuv. kuI- tko, kojI < Ie. *k
w
I- (Iat. quIs)
167
. Ostaje
zagonetkom kako mnogIm IndoeuropeIstIma uspIjeva preutjetI odnosno zanemarItI IuvIjskI
materIjaI. PrImjer nam anatoIIjskIh jezIka, meu kojIma je samo IuvIjska grana satemska
(za razIIku od kentumskIh hetItskoga I paIajskoga), dokazuje I da je sasvIm mogue da se
Iz Ie. sustava *k : *k : *k
w
razvIje dvoIanI kentumskI sustav *k : *k
w
depaIataIIzacIjom
staroga *k - upravo se to dogodIIo u neIuvIjskIm anatoIIjskIm jezIcIma. AnatoIIjskI jezIcI
dakIe pobIjaju I est prIgovor da depaIataIIzacIja *k > *k u kentumskIm jezIcIma nIje IonetskI
uvjerIjIva. Takova se depaIataIIzacIja u povIjesno doba dogodIIa prImjerIce I u danskom
jezIku, da damo jo jedan prImjer.
DrugI je est argumenat kojI poteu protIvnIcI trIju Ie. serIja veIara to Ie. *k : *k : *k
w

stoje zapravo u dopunbenoj razdIobI, odnosno da je predvIdIjIvo kada emo gdje u Ie. naI
obIan veIar, a kada paIataIIzIran. To je donekIe tono, postoje odreenI uvjetI u kojIma se
prImjerIce javIja Ie. obInI veIarI u dodIru s *r (Ie. *krewh2s sIrovo meso, krv > stInd.
kravI sIrovo meso, gr. c meso, Iat. cruor krv, stsI. krvL, steng. hreaw sIrov),
uz *a (Ie. *kh2p- > Iat. capI hvatatI, aIb. kam ImatI), koje je smo po sebI dodue
rIjetko III nepostojee u Ie., te uz *u]w (Ie. *Iewk- svIjetao > gr. c svIjetao, bIjeI,
IIt. Iakas bIIjed; Ie. *Hyugm jaram > stInd. yugam, Iat. Iugum, stsI. Igo). Navodno
sekundarnI paIataIIzIranI veIarI bI pak nastajaII u dodIru s Ie. prednjIm samogIasIma *e I *I,
*y I sI. Tako bI se prImjerIce objanjavao paIataIIzIranI okIuzIv u Ie. *krd srce. OstaIe
prImjere, kada nema oIta uzroka te sekundarne paIataIIzacIje, objanjavaju raznIm
ujednaavanjIma kao npr. anaIogIjsko *k rd- (stsI. srdLce) prema Izvornom *krd (het. kr).
Dakako, anaIogIjama se ad hoc moe doIsta sve objasnItI. No I najzagrIenIjI protIvnIcI trIju
veIarnIh serIja u Ie. prIznaju da postoje mnogI protuprImjerI koje se ne moe tako objasnItI
to su prImjerI gdje ne vIdImo nIkakova razIoga navodnoj sekundarnoj paIataIIzacIjI u
satemskIm jezIcIma: Ie. *g mb
h
os zub, Ie. *k wn pas (stInd. v, Iat. canIs, IIt. u), te
prImjerI u kojIma bI se uz prednje samogIase oekIvaIa pretpostavIjena sekundarna
paIataIIzacIja koje Ipak nema: Ie. *steyg
h
- koraatI (stsI. stIg, got. steIgan), Ie. *ger-
skupIjatI (Iat. grex stado, stsI. grstL pregrt). Usp. takoer I Ie. *kerp- bratI, kosItI
(Iat. carp, IIt. kerp sIjeem)
168
, aII Ie. *k erh2s gIava (skr. Iras, gr. ) gdje se
nIkako ne moe objasnItI zato bI u *k erh2s doIo do sekundarne paIataIIzacIje, a u *kerp-
nIje. Tako t teorIja, premda je moda odgovorna za odreene pojave u kakovu predIe., IjI
se tragovI onda vIde I u kasnom Ie. kojI moemo rekonstruIratI, ne moe nIkako objasnItI sve
odraze veIara u Ie. jezIcIma.
Kao jo jedan od argumenata da paIataIIzIranI veIarI nIsu bIII opeIe. IonemI, nego da
su nastaII sekundarno, navodI se I InjenIca da je Ie. *k puno rjee od Ie. *k I *k
w
to je
neobIno zato to bI obInI veIarI kao neobIIjeenI trebaII bItI eI od obIIjeenIh
paIatoveIara I IabIoveIara (kojI su obIIjeenI dodatnIm obIIjejIma paIataIIzIranostI odnosno
IabIjaIIzIranostI). No to je samo statIstIka, a takovI se, tIpoIokI neuobIajenIjI, sustavI Ipak
javIjaju ako do njIh doe Iz kakovIh povIjesnIh razIoga. ]asno je da takov sustav ne moe bItI

167
V. vIe prImjera u MeIchert 1994: 251-252. pak, InI se da Ima I prImjera u kojIm Ie. *k daje u
IuvIjskom k.
168
SIav. je *sLrp (hrv. sr p) od Ie. korIjena *srp-, usp. het. arpa-, gr. Istoga znaenja I Iat.
sarp(I) rezatI.
119
pretjerano stabIIan, a da I nIje bIo oIto je Iz naIna na kojI se je promIjenIo u svIm Ie.
jezIcIma. Kako je mogIo doI do neobIne sItuacIje da neobIIjeenI obInI veIarI budu rjeI
od obIIjeenIh paIataIIzIranIh I IabIjaIIzIranIh veIara, moemo pokazatI sIjedeom
spekuIacIjom. ObIno se smatra, premda to jo nIje dokazano, da je najvjerojatnIjI daIjI,
odnosno vremenskI dubIjI, roak Indoeuropskoga prajezIka uraIskI prajezIk. Sa m nas Ie.
upuuje na jedan moguI put nastanka ovako sIoena sustava veIara. e. je Imao jako sIoen
sustav sugIas, no prIIIno jednostavan sustav samogIas IonemI su u kasnom praIe. bIII
IzgIeda samo *e I *o (v. pogIavIje e. samogIasI), a postojI mogunost, premda se mnogI
tomu protIve, da je predIe. Imao zapravo I samo jedan samogIasnI morIem (po svoj prIIIcI va
- * s puno aIoIonskIh varIjanata), o em emo jo govorItI posIIje. Kako je do toga doIoZ
SIoenI okIuzIvnI sustavI kao Ie., s oprekom obInIh, paIataIIzIranIh I IabIjaIIzIranIh veIara,
esto nastaju prenoenjem starIh opreka prednjostI (paIataIIzIranostI) I zaobIjenostI
(IabIjaIIzIranostI) sa samogIasa na sugIase pa tako prImjerIce staro ]ke] postane ]k ], a
staro ]ku] postane ]k
w
], doIm od staroga ]ka] nastaje ]k]. PostojI mogunost da se
upravo to dogodIIo u pretku Ie. Uzmemo II da je predIe., prIje nego to se svI samogIasI
stopIe u jedan (*) III u dva (* I *a), doIsta srodan s uraIskIm, Iako je objasnItI InjenIcu da
je obIno *k u kasnoIe. rjee od *k I *k
w
prauraIskI naIme Ima jednostavan sustav okIuzIva,
za razIIku od Ie., samo *p, *t I *k, aII zato Ima puno bogatIjI vokaIIzam jedan srednjI
samgIas *a, dva zaobIjena samogIasa *o I *u te etIrI prednja samogIasa *I, *e, * I *.
Zato je Ie. *k rjee od *k I *k
w
nIje teko objasnItI uzmemo II da je predIe. *k nastaIo samo
od starIjega *ka, doIm bI predIe. *k
w
nastaIo od starIjega *ku I *ko, a predIe. *k od
starIjega *ke, *kI, *k I *k. Ovo sve dakako ostaje na razInI spekuIacIje, no ona je potrebna
kako bI se dokazaIo da statIstIka rIjetkost Ie. obInIh veIara koje rekonstruIra tradIcIonaIna
IndoeuropeIstIka ne mora upuIvatI nuno na to da su zapravo tradIcIonaInI paIataIIzIranI
veIarI bIII obInI veIarI kojI su u satemskIm jezIcIma sekundarno postaII paIataIIzIranIma.
Druga je mogunost kojom bI se mogIa objasnItI estoa Ie. paIataIIzIranIh veIara, a rIjetkost
obInIh veIara, te pretpostavka da se *e moda mIjenjaIo u *a nakon Ie. *k (v. doIje), to da se
Ie. sustav *k, *k , *k
w
razvIo Iz starIjega sustava *k , *k, *k
w
. UvuIarno bI predIe. *k daIo obIno
*k u Ie. to bI uzrokovaIo Iananu promjenu kojom bI predIe. *k postaIo *k (da se ouva
razIIka). Stara bI uvuIarnost Ie. tradIcIonaInoga *k objanjavaIo promjenu *e > *a te njegovu
razmjernu rIjetkost, doIm bI se estoa Ie. tradIcIonaInoga *k objanjavaIa tIme to je no
nastaIo od Ie. starIjega obInoga, neobIIjeena *k.
]o su jedan od estIh dokaza za sekundarnost paIataIIzIranIh veIara u Ie. tzv.
kentumskI odrazI u satemskIm jezIcIma, no o tome u sIjedeem odIomku.

KentumskI odrazI u satemskIm jezIcIma KentumskI odrazI u satemskIm jezIcIma KentumskI odrazI u satemskIm jezIcIma KentumskI odrazI u satemskIm jezIcIma u satemskIm jezIcIma, pogotovu u bsI., naIIazImo I
na prImjere kentumskIh odraza. to to znaIZ To znaI da prImjerIce u nekom satemskom
jezIku od Ie. *k , koje smo rekonstruIraII na osnovI njegova sIbIIantskoga odraza (kao s, , I
sI.) u drugIm satemskIm jezIcIma, nemamo takoer oekIvanI sIbIIant nego neoekIvanI veIar
k. Tako prema stInd. am, aman- kamen, gr. rekonstruIramo Ie. *h2ekmn
kamen no u IIt. I stsI. tu Imamo na prvI pogIed neoekIvano k umjesto odnosno s: IIt.
akmu, stsI. kamy. ProtIvnIcIma je trIju veIarnIh serIja u Ie. to dakako jedan od gIavnIh
dokaza za sekundarnost paIataIIzIranIh okIuzIva u Ie.
120
PrImjerI su kentumskIh odraza u bsI. kojI se obIno navode jako raznorodnI
169
. U bsI.
se Ie. paIataIIzIranI veIarI pravIIno depaIataIIzIraju (dakIe *k > *k, *g > *g) Ispred sonanata
*m, *I, *r Iza kojIh doIaze stranjI samogIasI (bsI. *a], *, *u] < Ie. *o]eh2, *]eh3,
*u]uH)
170
. To nam objanjava IIt. akmu I stsI. kamy, aII takoer I zato nema
depaIataIIzacIje u IIt. menys praka Istoga korIjena. Usp. jo I IIt. smkras, smakra < Ie.
*smok ru- obraz, brada (stInd. maru-, stIr. smech), te stsI. svekry svekrva < *swek ruh2
(stInd. var-), aII IIt. e uras svekar < *swek uros. ma I nekIh IznImaka. e. se *k u bsI.
pravIIno depaIataIIzIra I Iza *s
171
, usp. Ie. *h2Is-sk - pItatI, IskatI > IIt. IektI traItI, stsI.
IskatI, stInd. IcchatI. VaIja napomenutI da se u baItIjskom javIja I esta sekundarna varIjacIja
k ~ , g ~ u rIjeIma ekspresIvne naravI, koja je u nekIm sIuajevIma oIto jako mIada. Tako
u IItavskom prema gertI pItI naIazImo u dIjaIektu I erIIkas pIjanIca Iako je tu oIto
posrIjedI Ie. korIjen *g
w
erh3-, a ne Ie. paIataIIzIranI veIar. Takove prImjere vaIja potpuno
IskIjuItI Iz razmatranja. Kod nekIh je prImjera jednostavno najvjerojatnIje rIje o krIvIm
etImoIogIjama, kao npr. u povezIvanju stsI. grad I IIt. gar das (stInd. grhas, steng. geard) sa
rus. dIj. sopo ItnIca, IIt. ardas navodno sve od Istoga Ie. *g
h
ord
h
os I sa satemskIm I s
kentumskIm odrazIma u bsI. NagIasak nam tu pokazuje da su posrIjedI razIIItI korIjenI (hrv.
se gra d, rus. po I IIt. gar das nIkako ne sIau s rus. sopo I IIt. ardas) pa stsI. grad, IIt.
gar das Ipak vaIja IzvodItI Iz Ie. *g
h
ord
h
os (s Im se sIae I stInd. grha-), a IIt. ardas moda Iz
Ie. *h2g er- skupIjatI (MatasovI 2000b). Kod nekIh su navodnIh kentumskIh odraza u bsI.
zapravo oIto posrIjedI posuenIce Iz kentumskIh jezIka. Tako je stsI. brg oIto posueno
Iz germanskoga (usp. stvnj. berg) to je onda Iz Ie. *b
h
erg
h
- vIsok (stInd. brhant-), doIm
je stsI. krava vjerojatno posuenIca Iz keItskoga (usp. veI. carw jeIen) to je onda Iz Ie.
*k erh2- rog (usp. Iat. cornu rog I od Istoga toga korIjena stsI. srna). Tako nam na kraju
od svIh tIh kentumsko-satemskIh oscIIacIja u bsI. preostaje maIo toga na em bI se mogII
temeIjItI zakIjucI o sekundarnostI paIatoveIara u Ie.
U stInd. je posvjedoeno jako maIo ovakovIh varIjacIja, usp. stInd. kIam- I ram- bItI
umoran < Ie. *kIem-]k Iem- I stInd. ruk-]ruc- sjajItI prema ruant- svIjetao < Ie.
*Iewk-]Iewk -. NIje jasno kako bI se ovI odrazI mogII objasnItI Iako je u pojedInIm
sIuajevIma mogue da su ve u Ie. postojaIe kod nekIh rIjeI varIjante korIjena I s
paIataIIzIranIm I s obInIm veIarom (kao ostatak njIhove mogue stare aIoIonInostI).
U aIbanskom se Ie. paIatoveIarI najvjerojatnIje pravIIno depaIataIIzIraju Ispred
sonanata, usp. aIb. mjeker < Ie. *smok ru- (v. gore), aIb. grua ena < Ie. *g reh2u- stara
ena (gr. ~ stsI. zrtI, v. gore).

KentumskI I satemskI KentumskI I satemskI KentumskI I satemskI KentumskI I satemskI jezIcI jezIcI jezIcI jezIcI prIje se je mIsIIIo da kentumskI I satemskI jezIcI predstavIjaju
dva Ie. dIjaIekta, prI em bI kentumskI jezIcI bIII zapadnI dIjaIekat, a satemskI jezIcI IstonI.
No to je sve bacIo u vodu toharskI, kojI je kentumskI jezIk Iako je najIstonIjI Ie. jezIk po
poIoaju. Tako su nazIvI kentumskI I satemskI postaII samo termInI kojIma se odreuju jezIcI

169
Usp. MatasovI 2000b.
170
KortIandt 1978. Za ovu promjenu usporedI takoer depaIataIIzacIju Ie. paIatoveIara Ispred sonanata
u aIbanskom.
171
S obzIrom na Ie. s-mobIIe (v. daIje u tekstu), svako bI se poetno #k- od Ie. *k u bsI. mogIo
objasnItI anaIogIjom prema obIIku s poetnIm s-mobIIe Iz kojega bI se onda to depaIataIIzIrano k
proIrIIo I na obIIke bez s-mobIIe gdje nIje trebaIo bItI depaIataIIzacIje. To bI mogIo bItI objanjenje u
nekIm sIuajevIma bsI. *#k- < Ie. *#k -.
121
u kojIma vrIjede IormuIe *k = *k *k
w
(kentumskI) III *k *k = *k
w
(satemskI), no nI to se
nIje pokazaIo najsretnIjIm s obzIrom na aIbanskI, armenskI I anatoIIjskI kojI razIIkuje sve trI
serIje. Tako je danas ove nazIve najboIje reInterpretIratI na sIjedeI naIn kentumskIma
zovemo one Ie. jezIke u kojIma je *k = *k, a satemskIma one u kojIma je *k daIo nekakov
IrIkatIv III aIrIkatu s obzIrom da stara IormuIa *k *k = *k
w
oIto ne stojI za aIb., arm. I Iuv.
Da je tu rIje samo o jednoj ne toIIko vanoj IzogIosI koja presIjeca Ie. jezIke, jasno je I po
tome to su njome razdvojenI I Inae bIIskI anatoIIjskI jezIcI IuvIjskI I hetItskI III po drugIm
stvarIma jako bIIskI grkI I IndoIranskI jezIcI.

PaIataIIzacIje PaIataIIzacIje PaIataIIzacIje PaIataIIzacIje paIataIIzacIja je tIpoIokI jako est proces. Tako zovemo promjenu prI kojoj
se sugIasnI (najee veIarnI okIuzIvI, rjee dentaII I drugI sugIasI) paIataIIzIraju (postaju
prednjIjI) Ispred prednjIh samogIasa. Tako je npr. od Iat. centum [kentum] sto nastaIo
taI. cento [ento], panj. cIento [Iento], port. cento [sentu], Ir. cent [s
n
], aII IogudorskI
kentu. Usp. I u japanskom chIchI [II] tata < *tItI, shImasu [Imas
u
] InIm < *sImasu III
eng. chIn [n] brada < germ. *kInnuz Itd.
Razne su paIataIIzacIje djeIovaIe u razna doba u puno Ie. jezIka u IIr., bsI. (posebno
u sIav., Iatv. I IIt.), het., toh., aIb., arm., eng., romanskIm jezIcIma (osIm Iogudorskoga I
daImatskoga) Itd. Sve su ove paIataIIzacIje neovIsne jedne o drugIma.

ArIjska paIataIIzacIja ArIjska paIataIIzacIja ArIjska paIataIIzacIja ArIjska paIataIIzacIja tako se obIno nazIva paIataIIzacIja koja se je dogodIIa u
praIndoIranskom jezIku. Tako su Ie. *k
(w)
, *g
(w)
, I *g
(w)h
u praIIr. paIataIIzIranI u *, * I *
h

Ispred *e], *ey]y, *I I *y. U avestIkom tI *, * I *
h
ostaju nepromIjenjenI, osIm to se *
h

dakako deaspIrIra u * pa tako u avestIkom Imamo I ] []. U stInd. * ostaje poseban
Ionem (stInd. c []), aII * > * tj. j, a *
h
> *
h
tj. *jh > h. Tako se u stInd. odrazI Ie. obInIh
veIara *g I *g
h
paIatIaIzIranIh po arIjskoj paIataIIzacIjI stapaju s odrazIma Ie. paIatoveIara *g I
*g
h
. U avestIkom se razIIka uva, *g I *g
h
> z, doIm *g I *g
h
po arIjskoj paIataIIzacIjI daju ].
Ie. *Iowkos]-Is svjetIost > stInd. rokas, rocI
Ie. *sek
w
etI sIIjed > stInd. sacate povezuje, av. haa
I
tI
Ie. *g
w
Ih3w- IvjetI > stInd. j vatI IvI, av. ]va
I
tI
Ie. *g
wh
entI udara > stInd. hantI ubIja, av. ]a
I
ntI
S obzIrom da se u IIr. Ie. *e] stapa s Ie. *o] I s *a] < Ie. *h2e]eh2 tako to svI onI
daju IIr. *a], u IIr. trag Ie. *e vIdImo samo po arIjskoj paIataIIzacIjI. Tako samo prema stInd.
trayas 3 ne moemo znatI je II u Ie. bIIo *treyes, *tryos, *treyos III *tryes, osIm ako ne
usporedImo tu rIje u drugIm Ie. jezIcIma (Iat. trs < *treyes). sto tako nI prema stInd. paca
ne moemo bez usporedbe s drugIm jezIcIma znatI je II u prvom sIogu stajaIo Ie. *e III *o, no
zbog arIjske paIataIIzacIje Ie. *k]k
w
u drugom sIogu znamo da je ondje mogIo bItI samo Ie.
*e, dakIe *penk
w
e (gr. c c).
Unato tomu to u stInd. j I h nastaju I od Ie. *g I *g
h
po arIjskoj paIataIIzacIjI I od Ie.
*g I *g
h
, razIIka se nIje IzgubIIa u potpunostI jerbo se po smjenama s drugIm gIasovIma vIdI
je II posrIjedI IzvornI Ie. paIatoveIar III IzvornI Ie. obInI veIar. Tako I u ved. yajate nudI I u
ved. vIjate drhtI Imamo j, no da prvo nastaje od Ie. *g , a drugo od Ie. *g, vIdImo po tome
to partIcIp prvoga gIagoIa gIasI It as sa , a drugoga vIktas s k < g. U stInd. su odrazI u
paradIgmI ujednaenI, usp. od Ie. N. jd. *wIk
w
os, V. jd. *wIk
w
e u stInd. pravIIno v kas, aII
anaIogIjom prema N. I V. v ka umj. oekIvana * v ca (usp. neujednaeno stsI. vIk, vIe).

122
SIavenske paIataIIzacIje SIavenske paIataIIzacIje SIavenske paIataIIzacIje SIavenske paIataIIzacIje u sIavenskom su provedene nI vIe nI manje nego trI paIataIIzacIje
koje se nematovIto zovu 1., 2. I 3. paIataIIzacIja, no da sve ne bI bIIo predosadno, vaIja
napomenutI da je 3. paIataIIzacIja djeIovaIa prIje 2.
172

Po prvoj paIataIIzacIjI sIav. *k, *g, *x
173
daju Ispred prednjIh samogIasa (Ie. *e], *I,
*ey]y, *ew]w > stsI. e], L, I, 'u) *, * > *, *. Usp. prema Ie. *pek
w
ete > stsI. peete,
*g
w
eneh2 (stprus. genna) > stsI. ena, Ie. *g
w
Ih3ws > stsI. Iv, Ie. *g
wh
en- > stsI. tI, Ie.
*IowkIs > stsI. IuL, Ie. *h.kewH- (got. hausjan utI) > stsI. utI, germ. *xeImaz (eng. heIm,
njem. HeIm) > psI. *xeImu > stsI. Im. Prva je paIataIIzacIja bIIa opesIavenska pojava,
dakIe provedena je bezIznImno u svIm sIavenskIm jezIcIma prIje sIavenske ekspanzIje, a
djeIovaIa je vjerojatno otprIIIke tIjekom 5. st.
Trea je paIataIIzacIja progresIvna, a ne regresIvna to e reI da se veIarI
paIataIIzIraju Iza prednjIh samogIasa, a ne Ispred njIh kao to je to sIuaj kod prve I kod
druge paIataIIzacIje
174
. Po treoj paIataIIzacIjI sIav. *k, *g, *x Iza Ie. *I(H)(n) I *ey(H) ( > stsI. L,
, I) daje *t', *d', * (to posIIje preIazI u c, > z, s]
175
), aII pod uvjetom da je Iza *k, *g, *x
nIje bIIo sIavensko * (stsI. y). Usp. Ie. *attIks > psI. *atIku > stsI. otLcL (gr.
atIkI), Ie. *stIg
h
- > psI. *stIg > stsI. stLza, germ. *kunnIngaz kraIj (eng. kIng, njem.
KnIg) > psI. *kunIngu > stsI. knL (hrv. kne z), psI. *wIxu > stsI. vLsL (hrv. va s > sa v,
ste. ve). Trea je paIataIIzacIja djeIovaIa prIIIno nesustavno I razIIIto ovIsno o pojedInIm
sIav. jezIcIma]dIjaIektIma u sjeverozapadnom ruskom (oko Novgoroda I Pskova), tree
paIataIIzacIje IzgIeda Ima samo kod *k. Nema je u mnogIm rIjeIma gdje je Inae u svIm
ostaIIm sIav. jezIcIma provedena, usp. SZrus. sex, sxa, sxe prema stsI. vLsL, vLsa, vLse.
Po drugoj paIataIIzacIjI sIav. *k, *g, *x preIazI Ispred Ie. *oy I *h2ey > *ay, kojI su se u
meuvremenu stopIII u *aj I preII zatIm u * te je tako dobIven novI prednjI samogIas, u *t',
*d', * (rezuItatI su IstI kao I onI od 3. paIataIIzacIje) to zatIm daje c, > z, s]
176
. Usp. Ie.
*k
w
oyneh2 > stsI. cna (IIt. kaIna, gr. ), Ie. *koyIo- > stsI. cI (got. haIIs zdrav). U
]sIav. I sIav. druga paIataIIzacIja djeIuje I preko v, usp. od psI. *gwajzd > stsI. zvzda, aII
poIj. gwIazda, psI. *kwajtu > stsI. cvt, aII e. kvt. Druga se paIataIIzacIja u domaIm
rIjeIma u sIavenskom javIja samo Ispred novoga * < *aj (zato to je Ispred svIh ostaIIh
prednjIh samogIasa ve prIje djeIovaIa 1. paIataIIzacIja), aII u posuenIcama dakako djeIuje
Ispred svIh samogIasa, usp. Iat. acetum [aketum] > got. *akIt- > psI. *akItu > stsI. ocLt,
germ. *kIrk > psI. *kIrk > stsI. crky (hrv. cr kva). Druga paIataIIzacIja, koja se je IrIIa sa
sIav. juga, a poeIa je djeIovatI negdje Izmeu kraja 6. I sredIne 7. st., nIje opesIavenska
pojava jer nIje zahvatIIa sve sIavenske dIjaIekte. U ruskom prImjerIce, po svoj prIIIcI, nIje
uope djeIovaIa na morIemskoj granIcI (tj. Ispred padenIh I gIagoIskIh nastavaka), usp. hrv.
rka, L. rcI, stsI. rka, L. rc, aII rus. pyxa , L. pyxe. U ukr. se I bjr. 2. paIataIIzacIja tu Ipak

172
OvakovI zbunjujuI nazIvI potjeu Iz vremena kada se mIsIIIo da je 2. paIataIIzacIja djeIovaIa prIje 3.
za to je posIIje ustanovIjeno da nIje tono.
173
U sIavenskom je u meuvremenu nastaIo *x kojega nIje bIIo u Ie. od Ie. *s Iza *r, *u, *k, *I (vIdI daIje
u tekstu) I od poetnoga Ie. *sk- te u posuenIcama.
174
Trea se paIataIIzacIja jo zove I de Courtenayeva paIataIIzacIja po veIIkom poIjskom jezIkosIovu
8audouInu de Courtenayu (1845-1929) kojI ju je prvI opIsao 1894. godIne.
175
OvIsno o kronoIogIjI I pojedInom sIavenskom jezIku. Od psI. *x po treoj paIataIIzacIjI nastaje
konano u juno- I IstonosIavenskom s, a u zapadnosIavenskom .
176
Opet s u ]sIav. I sIav., a u ZsIav. zvorno je ouvano samo u najstarIjIm stsI. tekstovIma,
IehItskom te u ohrIdskIm dIjaIektIma makedonskoga. OstaII sIavenskI jezIcI Imaju mIae z.
123
javIja, usp. ukr. pyxa , L. pyu , bjr. pyxa , L. pye . U SZrus. (Novgorod, Pskov), najudaIjenIjem
dIjeIu sIavenskoga svIjeta, 2. paIataIIzacIja nIje uope bIIa provedena.
PsI. *kj, *gj, *xj jotacIjom takoer daju , , (rezuItatI su jednakI kao onI 1.
paIataIIzacIje). ostaII se psI. sugIasI takoer jotIraju (sj > , zj > , nj > n', Ij > I', rj > r' >
hrv. r, dj > d' > hrv. , tj > t' > hrv. , bj > bI', pj > pI', vj > vI', mj > mI' Itd.), to jo uvIjek
postojI kao sInkronIjsko pravIIo u hrv., usp. msao . mIju, ka p . ka pIju, pIatItI pIa en,
ksItI - ko en, radItI ra en Itd.

HetItska paIataIIzacIja HetItska paIataIIzacIja HetItska paIataIIzacIja HetItska paIataIIzacIja u hetItskom *tI > zI [cI], usp. Ie. *h2entI (Iat. ante) > het. h anz(a)
Ispred, Ie. *h1estI jest (stInd. astI, Iat. est)> het. ezI. OsIm toga, Ie. poetno *dy- u het.
daje [s], Ie. *dyws (stInd. dyau) > het. Iu bog.

AIbanske paIataIIzacIje AIbanske paIataIIzacIje AIbanske paIataIIzacIje AIbanske paIataIIzacIje u aIbanskom su djeIovaIe dvIje paIataIIzacIje. Prva, kojom su Ie.
IabIoveIarI *k
w
I *g
w(h)
preII u s I z Ispred prednjIh samogIasa *e I *I I Ispred *y (usp. aIb. pese
< Ie. *penk
w
e, aIb. zjerm vatra < Ie. *g
wh
erm-) I druga, kojom su svI ostaII veIarI, dakIe Ie.
*k I *g
(h)
Ispred prednjIh samogIasa *I I *e I Ispred *y preII u q [k ] odnosno gj [g ] (usp. Iat.
centum 100 > aIb. qInd, Iat. gente- IjudI > aIb. gjInd). Kako vIdjesmo, druga aIbanska
paIataIIzacIja djeIuje na posuenIcama Iz IatInskoga kojIh je u aIbanskom more. e. se *k ne
paIataIIzIra Ispred * (> aIb. o), usp. aIb. kohe, stsI. as < Ie. *ks-.

Armenska paIataIIzacIja Armenska paIataIIzacIja Armenska paIataIIzacIja Armenska paIataIIzacIja u armenskom se Ie. IabIoveIarI *k
w
I *g
wh
paIataIIzIraju Ispred
prednjIh samogIasa *e I *I te *y u I (doIm Ie. *k I *g ostaju nepromIjenjenI kao k I k, a
odraz Ie. *g
h
Ispred prednjIh samogIasa nIje posve jasan), usp. ork 4 < Ie. *k
w
etwres,
Ie. *g
wh
erm- > arm. erm topao. e. se *g
w
u arm. ne paIataIIzIra nego ostaje k (I tako se
Izjednauje s odrazom Ie. *g).

Toharske paIataIIzacIje Toharske paIataIIzacIje Toharske paIataIIzacIje Toharske paIataIIzacIje InI se da su u toharskom djeIovaIe dvIje paIataIIzacIje, no svI se ne
sIau s tIm. Prvom je paIataIIzacIjom pratoh. *t (nastaIo od Ie. *t, *d III *d
h
) Ispred prednjIh
samogIasa *e I *I preIo u ts, usp. Ie. *ptIs gospodar (stInd. patI) > toh. A pats, toh. 8
petso, Ie. *d
h
eg
wh
- gorjetI (stInd. dahatI) > toh. A8 tsk-. Druga je paIataIIzacIja zahvatIIa
sve toharske sugIase osIm *r, meu ostaIIma I toh. ts nastaIo prvom paIataIIzacIjom I t koje
je u nekIm sIuajevIma naknadno vraeno anaIogIjom umjesto oekIvana ts. spred *e I *I te
*y u toh. se po drugoj paIataIIzacIjI dogaaju sIjedee promjene: *t > c, *ts > toh. A , toh. 8
ts, *s > s , *n > , *I > Iy, *k > , *m I *p su se depaIataIIzIraII, a *w je depaIataIIzIrano u toh.
A, doIm je u toh. 8 postaIo y. Usp. za pratoh. *t > c Ie. *ph2te r otac > pratoh. *ptser
anaIogIjom prema kosIm padeIma *ptr- I u N. jd. sekundarno *pter > drugom
paIataIIzacIjom toh. A pcar, toh. 8 pcer. Za pratoh. *k > usp. Ie. A. jd. *g
w
eneh2m > toh.
A m, toh. 8 ano, Ie. *g
wh
erm- > toh. A rme vruIna; za pratoh. *t > usp. Ie. *dek m(t)
10 > toh. A k, toh. 8 ak; za pratoh. *s > s , usp. *septm 7 > toh. A s pt, toh. 8 s ukt.
Za *n > usp. Ie. *newos nov > toh. A8 u, za *I > Iy usp. Ie. *Iewkos > toh. 8 Iyuke (usp.
toh. A8 Iuk- svIjetIItI < Ie. *Iowk-). Za pratoh. *w > toh. A w, toh. 8 y usp. Ie. *weh1ntos
vjetar (Iat. uentus) > toh. A want, toh. 8 yente.

124
8aItIke paIataIIzacIje 8aItIke paIataIIzacIje 8aItIke paIataIIzacIje 8aItIke paIataIIzacIje u IatvIjskom *k I *g Ispred prednjIh samogIasa I *y preIaze u c I dz,
usp. IIt. gyvas, stprus. gIwan (stsI. Iv) ~ Iatv. dzvs; IIt. penkI ~ Iatv. pIecI. LItavsko I d
nastaju od starIjega *tj I *dj, usp. martI djevojka, C. jd. marIs.

TabIIca odraza Ie. okIuzIva
Ie. stInd. ave. gr. Iat. stsI. IIt. got. het. Iuv. keIt. arm. aIb. toh.
8
*p p p p p p I pp pp *0- h-,
0-,
w
p p
*b b b b b b p p p *b p b p
*b
h
bh b I-, -
b-
b b b p p *b b b p
*t t t t t t tt tt *t t t t,
ts,
c
*d d d d d d t t t *d t d t,
ts,
c
*d
h
dh d I-, -
d]b-
d d d t t *d d d t,
ts,
c
*k k, c k, c k,
, c
k h kk kk *k k k,
q
k,
*g g, j g, ] g g,
,
g k k k, y *g k g,
gj
k,
*g
h
gh, h g, ] h g,
,
g g k k *g g g,
gj
k,
*k s c s h kk z *k s th k,
*g j z g z k k k, y *g c dh k,
*g
h
h z h z g k k, y *g j d k,
*k
w
k, c k, ,
,
qu k,
, c
k kku kku *k" k ,

k, s k,
*g
w
g, j g, ] ,
,
u g,
,
g q ku u *b k g,
z
k,
*g
wh
gh, h g, ] ,
,
I-, -
u]b-
g,
,
g w ku u *g" g, g,
z
k,

125
2. NDOEUROPSK T]ES 2. NDOEUROPSK T]ES 2. NDOEUROPSK T]ES 2. NDOEUROPSK T]ESNANC NANC NANC NANC

TjesnanIcI su, odnosno IrIkatIvI, u Ie. bIII *s I najvjerojatnIje gIasovI kojI se nazIvaju
IarIngaIIma, dakIe *h1, *h2, *h3. TIpoIokI je neobIno da je u Ie. postojao samo jedan
strIdentnI IrIkatIv - *s. ]ezIcI obIno Imaju barem dva strIdentna IrIkatIva, npr. ]s] I ]], ]s] I
]z] III sI., doIm Ie. nIje uz *s Imao nIjednoga drugoga strIdentnoga IrIkatIva - nI ]] nI ]z]
nI ]I] Itd. U Ie. je gIas [z] postojao samo kao aIoIon Ionema *s, prImjerIce u rIjeI *nIsdos
[nIzdos] gnIjezdo (stInd. nd as, Iat. ndus, got. nIsts, stsI. gnzdo).

*s *s *s *s

Ie. *septm Ie. *septm Ie. *septm Ie. *septm 7
177
> stInd. sapta (av. hapta), gr. c , Iat. septem, stsI. sedmL, IIt. septynI,
got. sIbun (eng. seven, njem. sIeben), stIr. secht
n
, het. Ipta-, arm. ewt n, aIb. shtate, toh. A
s pt

Ie. *steh Ie. *steh Ie. *steh Ie. *steh2 22 2- -- -, *stI , *stI , *stI , *stI- -- -steh steh steh steh2 22 2- -- - (redupI.) statI, stajatI > stInd. tIt hatI (av. hIta
I
tI), gr. , Iat.
st, stsI. statI, IIt. sttI, steng. stondan (eng. stand, njem. stehen), stIr. atta jest, toh. 8 ste
jest, IIkIj. sttatI sta v

Ie. *muHs Ie. *muHs Ie. *muHs Ie. *muHs mI; mII
178
> stInd. m, gr. , Iat. ms (muskuIatra), C. mrIs, stsI.
myL, stvnj. ms (eng. mouse, njem. Maus), arm. mukn, aIb. mI

U IIr. I bsI. Ie. *s ostaje *s (stInd. sapta, stsI. sedmL), aII se mIjenja u * Iza gIasova *r,
*u, *k I *I
179
. To se zove RUK RUK RUK RUK- -- -pravIIo pravIIo pravIIo pravIIo, a InI se da je djeIomIno djeIovaIo I u armenskom (v.
doIje). U stInd. I av. to * daje (koje se u stInd., s obzIrom da je retroIIeksno, pIe I kao s ) -
usp. stInd. tIt hatI, av. hIta
I
tI, u IIt. takoer usp. IIt. aura, stInd. us < Ie. *h2ewss
zora, no u sIav. se to * mIjenja u *x
180
(koje opet moe prvom paIataIIzacIjom postatI III
drugom s), usp. stsI. myL < *mI (1. paI.) < *mxI- (* > *x) < *m- (RUK-pravIIo) <
*ms (gubItak IarIngaIa u zatvorenom sIogu) < Ie. *muHs
181
. Usp. jo I Ie. *Ioyseh2 IIjeha >
stsI. Ixa, Iat. Ira, Ie. *snuseh2 snaha > stInd. snu , stsI. snxa, Ie. *tk
w
som tekoh >
stsI. tx (x < *kx).

177
Ie. je *septm 7 posueno Iz semItskoga *sab'atum 7 (ar. sab'atun).
178
Ve je u Ie. rIje mI znaIIa I mII (muscuIus) to se tumaI obIIkom bIcepsa kojI navodno sIII
na mIa. Cr. I arm. rIje Imaju oba znaenja, a u sIav. je (usp. hrv. m I) I Iat. (muscuIus) rIje mII
Izvedena Iz rIjeI mI.
179
Pod *r, *u, *I dakako prIpadaju I njIhove poIoajne InaIce *r, *w, *y te dvogIasI *ey, *oy, *ew, *ow
Itd.
180
Promjena s [] > [x] javIja prImjerIce I u vedskom gdje Izgovor jednoga od vedskIh Ionema, onoga
kojI se prImjerIce u rIje sjuk boIestan pIe sa <sj>, varIra, ovIsno o dIjaIektu I govornIku, Izmeu
[], tvrdoga veIarnoga [x] I Izgovora Izmeu toga dvoga.
181
*uH, *IH, *rH (u zatvorenom sIogu) > *, *, *r pravIIno (v. daIje u tekstu), a RUK-pravIIo djeIuje
nakon gubItka IarIngaIa u tom poIoaju.
126
U IIr. RUK djeIuje I nakon Ie. *k (v. doIje), a u bsI. ne jerbo je ondje IzgIeda Ie. *k ve
bIIo preIo u tjesnanIk * prIje djeIovanja RUK-pravIIa, usp. Ie. *h2ek sIs os > stsI. osL (s
< *ss)
182
, Iat. axIs, stInd. aka-.
U Iatv. se I stprus. ne mogu vIdjetI tragovI djeIovanja RUK-pravIIa zato to se u ovIm
dvama jezIcIma baIt. *s < Ie. *s, baIt. * < Ie. *s po RUK-ju I baIt. * < Ie. *k stapaju u s
(usp. Iatv. pIrsts, stprus. prsten prst). U IIt. se pak baIt. * I * stapaju u , aII ostaju
razIIItIma od s pa se tako djeIovanje RUK-ja Ipak vIdI u IIt.
U IIr. I sIav. RUK-pravIIo djeIuje bezIznImno, doIm se u IIt. ono dosIjedno javIja
samo Iza *r, doIm ga Iza *k, *u I *I katkada Ima, a katkada ne. Usp. za RUK u IIt. - stsI.
vrx, IIt. vIrs < Ie. *wrs- vrh; stsI. mx, IIt. maas torba, stInd. meas ovja koa
< Ie. *moyss; za nedjeIovanje RUK-ja u IIt. usp. stsI. uxo, aII IIt. ausIs < Ie. *h2ews- uho
(u aura zora RUK djeIuje, v. gore); stsI. sux, aII IIt. sasas < Ie. *h2sows- suh; stsI.
tIx, aII IIt. teIss Ispravan, pravedan, prav < Ie. *teys- ravan
183
. U IItavskom je pravIIan
odraz Ie. *s po RUK-ju takoer zapravo , a svI su prImjerI s IIt. s gdje prIvIdno nema
djeIovanja RUK-ja zapravo posIjedIca djeIovanja raznIh kasnIjIh promjena I anaIogIja. U IIt.
je tako prImjerIce *-# na kraju rIjeI pravIIno preIo u *-s#, usp. IIt. sns, aII stInd. sn
< Ie. *suHnus sIn. Tako I od Ie. *h2ws uho nastaje baIt. *aus s pravIInIm *-s#, doIm je
obIIk ausIs s nedoetnIm s mIaI. LIt. se sasas suh vjerojatno moe objasnItI asImIIacIjom
*s- > s-s (usp. obrnutu asImIIacIju u stInd. oa- < *soa-, v. doIje). LIt. se teIss moe
objasnItI anaIogIjom prema drugIm prIdjevIma na sus u kojIma to s- nastaje od starIjega
*Cs I nema veze s RUK-jem, usp. IIt. baIss straan < *baIdsus ~ IIt. baIdytI straItI < Ie.
*b
h
oyd
h
- (Iat. Ioedus ruan, stsI. bs < *b
h
oyd
h
s- takoer bez RUK-ja) III IIt. vIess
svIjetao < *k woytsus (usp. stsI. svt).
U sIavenskom djeIuje dodatno pravIIo da * nastaIo po RUK-ju ponovno preIazI u *s
Ispred sugIasnIka, usp. stsI. prLstL, aII IIt., gdje nema toga pravIIa, pIr tas < *prstos. DakIe u
sIav. od RUK-ja postaje x (uxo), Ispred prednjIh samogIasa po 1. paIataIIzacIjI (myL), a
Ispred sugIasnIka s (prLstL).
U sIav. poetno #x- takoer nastaje od Ie. *ks- djeIovanjem RUK-pravIIa (*ks- >
*k- > *kx- > x-). Usp. od Ie. *ksowd- maIen, sIab Itd. > stsI. xud, IIt. skauds
sIabunjav (*ks- > sk-), stInd. ks udras. SIavensko poetno #x- nastaje katkada I od Ie. *sk-
, metatezom *sk- > *ks- pa djeIovanjem RUK-pravIIa, usp. stsI. xram < *ksormos < Ie.
*skormos zatIta
184
(usp. njem. SchIrm tIt, zatIta < germ. *skermaz). Promjena *sk- >
*ks- nIje pravIIan gIasovnI zakon
185
jer u sIav. Ima I mnogo rIjeI s nepromIjenIm *sk- poput
hrv. sko k < Ie. *(s)k ok- (s pravIInIm *sk - > *sk-, v. gore, usp. stIr. scu(I)chId Ide, kree,
pokree), stsI. skrbL < Ie. *skrb
h
-, stsI. skor brz < Ie. *skor- (gr. skaem)

182
Da je tu djeIovao RUK, ImaII bIsmo sIav. **oL.
183
Kao semantIku usporednIcu promjene ravan > tIh, usp. Iat. pInus ravan > taI. pIano ravan;
tIh.
184
Razvoj znaenja: hram < veIIka kua, zgrada < krov < zatIta. Usp. I stInd. carman koa,
kora < *ker- bez poetnoga *s- (koa ~ tIt od koe). Za razvoj znaenja krov > kua
usporedI Iat. tctum krov; kua ~ stIr. tech kua.
185
NIje jasno kada se tono *sk- > x- u sIavenskom, moda je rIje samo o poopenju aIoIonskoga
*ks- u sandhIju koje se je javIjaIo u odreenIm uvjetIma tj. da je u predpsI. djeIovaIo pravIIo da Iza
odreenIh gIasova *sk- > *ks- (= *k- > *kx- > *x-), doIm se Iza drugIh nIje mIjenjaIo pa je onda,
ovIsno o rIjeI, poopena jedna III druga InaIca.
127
Itd. Katkada I od Istoga korIjena Imamo dvIje rIjeI jednu s ouvanIm sk-, a drugu s x-,
usp. sIavenske prIdjeve *skromLn I xrom (hrv. skro man I hro m)
186
nastaIe od Istoga Ie.
korIjena *skrom-
187
.
Poetno #x- u sIavenskom katkada nastaje I sekundarno umjesto oekIvana *s-,
vjerojatno poopenjem aIoIona s poetnIm #x- nastaIIm RUK-jem u sandhIju. To znaI da
su Iza rIjeI koje bI zavravaIe na *-u III *-I rIjeI koje su Inae poInjaIe sa *s- ImaIe kao
aIoIon *- > *x- koje se je onda u nekIm sIuajevIma mogIo I poopItI
188
. Takoer,
aIoIonsko bI * > *x kod rIjeI s poetnIm *s- bIIo I Iza nekIh preIIkasa, prImjerIce *pr- (hrv.
prI-) I sI. To su npr. rIjeI poput stsI. xvaIa < *swI- (usp. stInd. svaratI zvuI, pjeva, hvaII
< Ie. *sweI-), stsI. xodItI, xod < Ie. *sod- (usp. gr. put), stsI. xttI, xottI, xvatatI
kojI su najvjerojatnIje povezanI s korIjenom *swe- kojI Imamo u stsI. svojL
189
.
U stInd. se s Ispred III u sIogu posIIje njega asImIIIra u , usp. Ie. *swek uros >
stInd. vauras < *svauras, Ie. *h2sows- suh > stInd. oas suenje. DoIm je u stInd.
Ie. *s (osIm kada bI se promIjenIIo po RUK-ju) ouvano, u IranskIm je jezIcIma Ie. *s > h,
usp. av. huka- suh < Ie. *h2sus- te av. hapta, stInd. sapta < Ie. *septm 7. Promjena je
[s] > [h] jako esta u jezIcIma svIjeta
190
. Unutar se Ie. jo javIja neovIsno u gr., arm. I
brItskoj granI keItskoga (v. daIje), u nekIm suvremenIm panjoIskIm dIjaIektIma u odreenIm
pozIcIjama, npr. dIj. Ias cosas [Iah koah] stvarI; prapoIInezIjsko *s u veInI poIInezIjskIh
jezIka daje h, usp. samoanskI tasI 1, aII havajskI 'ekahI (*t > k), maorskI ko-tahI, tonganskI
taha Itd.
U gr. Ie. *s ostaje nepromIjenjeno, kao ]-, samo Ispred bezvunIh okIuzIva (Ie.
*h1estI jest > gr. c , Iat. est, stsI. jest) I na kraju rIjeI (Ie. *newos nov > gr. c ,
Iat. nouus). U ostaIIm poIoajIma *s > *h. To se *h uva u svIm pozIcIjama u mIkenskom,
doIm se u postmIkenskom grkom (dakIe u kIasInom grkom) gubI Izmeu samogIasa, a
ostaje samo na poetku rIjeI gdje se Iz nekoga razIoga ne pIe kao pravo sIovo nego
posebnIm znakom ` kojI se nazIva spIrItus asper IIItI c (I Ita se kao obIno [h]),
usp. gr. c < Ie. *septm 7, Ie. C. *g enh1esos ro da > gr. (Homer) c c. U nekIm se
je grkIm dIjaIektIma, prImjerIce u IezbIjskom I Istonom jonskom, spIrItus asper vrIo rano
IzgubIo I na poetku rIjeI. Takovo se gubIjenje ` u grkom zove psIIoza, a takovI dIjaIektIm
psIIotInIma. U gr. se poetno ]h-] odraIo do 2. stoIjea pr. K. kada se prestaje IzgovaratI
(I u suvremenom ga grkom vIe nema)
191
.
SpIrItus se asper kao odraz Ie. *s vIdI u grkom I na poetku rIjeI u skupInI *sr- koja
u gr. daje , usp. Ie. *srew- teI (stInd. sravatI, stsI. struja) > gr. c . U maIom je broju

186
U hrv. je rIje hro m nasIjeenIca, doIm je rIje skro man zapravo uena posuenIca Iz 19. st. Iz rus.
cxpuuuu III e. skromny.
187
PostojI I druga etImoIogIja za rIje xrom, no poetno x- svakako nastaje od Ie. *sk-.
188
Za tIpoIokI sIInu pojavu usp. vedskI svenska [svenska] vedskI, aII jag pratar svenska
[ja:pra:tavenska] (ja) govorIm vedskI gdje se [s] I u sandhIju mIjenja u [] Iza [r] (a [r] zatIm
Ispada). sta se promjena u vedskom dakako dogaa I unutar rIjeI, usp. norsk [nok] norvekI.
189
ZnaenjskI razvoj: svoj > prIsvojItI > hvatatI > htjetI. Usp. IstI razvoj znaenja u Iatv. grIbt
htjetI to je srodno s hrv. gra bItI (IIt. grIe btI hvatatI).
190
U stInd. doetno s# prIje pauze mIjenja u vIsargu h [h], pa se tako esto I cItIra u osnovnom
obIIku, prImjerIce vkah vuk umjesto v kas.
191
Usp. Istu promjenu u panj. dIjaIektIma gdje se takoer [h] nastaIo od starIjega [s] esto potpuno
gubI pa se gracIas hvaIa Ita [graIa].
128
gr. rIjeI poetno *s- neobjanjIvo ostaIo nepromIjenjeno najpoznatIjI je takov prImjer Ie.
*suHs svInja (Iat. ss) koje u gr. daje I oekIvano , aII I neoekIvano . PoetnI ha k
(spIrItus asper) u gr. sudjeIuje I u Crassmannovu zakonu ako se Iza njega nae aspIrIranI
okIuzIv, poetno ]h-] nestaje, tako npr. Ie. *seg
h
oh2 > gr. *hek
h
> (Crassmann) c
Imam, aII *seg
h
soh2 > Iut. c Imat u (*g
h
s > pa je u prvom sIogu ]h-] ouvano jer
nema Crassmanova zakona). z nekoga razIoga *s nIje preIazIIo u *h Iza sIogotvornoga *n I
*r, usp. I. mn. n- I r-osnova Ie. *-nsu, *-rsu > gr. , -, a poetnI je gIas u
grkom obavezno dobIvao protetskI spIrItus asper (dakIe rIje nIje mogIa poInjatI s ** -,
nego samo s # - u grkom).
e. je *s u IatInskom ouvano kao s, osIm u poIoaju Ispred zvunoga sugIasa kada
Ispada uz duIjenje prethodnoga samogIasa (Ie. *nIsdos gnIjezdo > Iat. ndus, got. nIsts), te
kada se nae Izmeu samogIas. zmeu samogIas je *s u IatInskom preIo u r I ta se
promjena zove rotacIzam rotacIzam rotacIzam rotacIzam. Usp. Iat. ra rtvenIk < sa ~ het. ha- ognjIte, Iat. temere
sIuajno, nasumce < Ie. *temesI u tamI, Iat. nurus snaha < Ie. *snusos Itd. MeuIaza
je razvItka Izmeu staroga *s I IatInskoga r bIIo [z] kako je I ostaIo u oskIkom, usp. osk.
nastavak u g. azum, Iat. -rum < Ie. *-eh2som. U umbrIjskom je, kao I u IatInskom, to *z
daIje promIjeneno u r, s tIm da je t promjena u umbr. poopena I na kraj rIjeI, usp. umbr.
d. pIener punIma (~ Iat. pIns). U IatInskom do rotacIzma ne mora doI ako sIjedeI sIog
poInje s r, usp. Iat. mIser jadan (a ne **mIrer) III dIsertus rjeIt. Katkada Ipak I u
takovIm sIuajevIma doIazI do rotacIzma, usp. Iat. soror sestra < Ie. *swesr, Iat. aurra
zora < Ie. *h2ewss. Katkada se obIIcI nastaII rotacIzmom anaIogIjom prenose I u obIIke
gdje rotacIzma ne bI trebaIo bItI, usp. u VergIIIja arbs, arborIs stabIo < *arboses, aII
posIIje anaIogIjom arbor, arborIs.
RotacIzam je do kraja u IatInskom proveden sredInom 4. stoIjea prIje Kr. (postoje I
arhajskI IatInskI natpIsI Iz doba prIje rotacIzma s posvjedoenIm starIm s- Izmeu
samogIas kao C. osobnoga Imena VaIesIosIo umjesto kIasInoga VaIerI). RImskI je konzuI
L. PapIrIje Kras uao u povIjest, aII samo onu povIjesnoga jezIkosIovIja, kao prvI kojI je poeo
umjesto starIjega PapIsIos pIsatI mIae PapIrIus te se moe smatratI rodonaeInIkom
rotacIzma. RotacIzam je, kojI se je, kako vIdjesmo, javIjao u neto drugaIjem obIIku I u
drugIm ItaIskIm jezIcIma u oskIkom I umbrIjskom, najvjerojatnIje bIo jedno od obIIjeja
ItaIskoga jezInoga saveza.
Premda se na prvI pogIed moe InItI neobInom, promjena je s > r IonetskI sasvIm
banaIna I po Iazama je najvjerojatnIje IzgIedaIa otprIIIke ovako: [s] > [z] (ozvuavanje
Izmeu samogIas, tIpoIokI esto) > [] > [] (kao u ekom) > [r]. PrIjeIaz je *s > *z > r
posvjedoen I u zapadnIm I sjevernIm germanskIm jezIcIma (v. doIje), u eretrIjskom govoru
jonskoga grkoga dIjaIekta, u neIe. gruzIjskom, a u stInd. se doetno s u sandhIju Ispred
Idue rIjeI koja poInje samogIasom takoer mIjenja u r. U hrv. se I sIn. sporadIno
mIjenja u r Izmeu samogIasa, usp. hrv. jer < *jee, hrv. dIj. mo re < mo e (od toga I mratI)
Itd. U mnogIm jezIcIma Izgovor sonanta [r] pak kree prema kakovu [z], [] I sI., najee
procesom obezvuenja, kao u makedonskom, turskom III vedskom. To nam sve ukazuje na
bIIskost gIasova [z], [s] I [r] po dIjakronIjskoj tIpoIogIjI gIasovnIh promjena.
U germanskom Ie. *s ostaje nepromIjenjenIm na poetku rIjeI III ako je Ie. nagIasak
stajao na sIogu neposredno Ispred njega. Ako nIje, *s se je u germanskom po Vernerovu
zakonu pravIIno ozvuavaIo u *z. Takovo je z ouvano u Istonogermanskom (odnosno u
gotskom), aII je u sjevernom I zapadnom germanskom rotacIzmom IstovjetnIm onom
129
ItaIskom promIjenjeno u r. Usp. got. batIza boIjI ~ eng. better, krImskogot. schnos ~
steng. snoru snaha, njem. Schnur (Ie. *snus-) III steng. sear suh ~ IIt. sasas < Ie.
*h2sowsos. Doetno je Ie. *-s# takoer u germ. pravIIno preIazIIo u *-z#. To je *-z# u
gotskom opet obezvueno, a u ostatku je germanskoga kao I obIno preIo u r, usp. od Ie.
*wIk
w
os > germ. *wuIIaz > got. wuIIs, stnord. uIIr. To je doetno r ouvano u stnord. I u
nekIm poIoajIma jo u suvremenom IsIandskom, aII u ostaIIm germanskIm jezIcIma nestaje
ve u rano doba, usp. ve steng. wuII (eng. woII, njem. WoII).
U keItskom je Ie. *s u pravIIu ouvano, aII je u kasnom brItskom razdobIju
promIjenjeno u h, usp. stIr. saIann soI, aII veI. haIen, stkorn. haIoIn, bret. hoIenn. zgIeda
da je brItsko #h- bIIo rezuItat poopavanja IenIcIje (konsonantske mutacIje) s > h, s tIm da
su nekI prImjerI zadraII #s-, doIm su u nekIm prImjerIma zadrana oba IIka, usp. srveI.
hed(d) mIr, sed(d) sjedaIo < Ie. *sedos (gr. c )
192
.
Odraz je Ie. *s u aIbanskom prIIIno sIoen. Na poetku je rIjeI Ie. *s- u aIb. daIo gj-
[g ]. Razvoj je vjerojatno tekao otprIIIke ovako: *s > * > * > * > gj. Usp. aIb. gjume, stsI.
sn, gr. < Ie. *spnos san, aIb. gjarper zmIja, Iat. serpns < Ie. *serp- Itd.
KasnIje je poetno *s-, u posuenIcama Iz Iat., pravIIno mIjenjano u sh-, usp. aIb. shume
puno < Iat. summum. U sredInI je rIjeI odraz Ie. *s poneto nejasan, aII je u nekIm
sIuajevIma oIto takoer sh, usp. asht kost < Ie. *h2osth1- (Iat. os, stInd. asthI, het.
h atI).
U armenskom Ie. *s na poetku rIjeI preIazI u h- (usp. gr., IranskI Itd.), usp. arm.
hIn star < Ie. *senos (stIr. sen, Iat. senex), doIm Izmeu samogIas to h nestaje dakIe
odraz je IstI kao u grkom. e. je *s ouvano, kao I u grkom, Ispred okIuzIva, usp. arm. z-
gest odjea < Ie. *westu- (Iat. uestIs). InI se da je RUK-pravIIo djeIovaIo Iza *r I *k I u
armenskom, usp. arm. t aramIm venem < Ie. *trs- (Iat. torre suIm), arm. ve-tasun
16 < *swek s-dek m.

s ss s- -- -mobIIe mobIIe mobIIe mobIIe u Ie. su mnogI korIjenI mogII na poetku ImatI I ne ImatI poetno *s- koje se
onda zbog svoje pomInostI odnosno nestaInostI zove s-mobIIe. TakovI su korIjenI onda u
nekIm jezIcIma ImaII to *s- (usp. prImjerIce stprus. spoayno, Iat. spma pjena), a u
drugIma su bIII bez njega (usp. prImjerIca stsI. pna, hrv. pje na, stInd. phena-, eng. Ioam).
No esto se obIIcI s s-mobIIe javIjaju I u Istom jezIku, usp. u sIav. *kora]skora (hrv. ko ra,
e. skora), u stInd. ty-]sty- tat, u gr. c ]c krov Itd. PorIjekIo s-mobIIe
nIje posve jasno, no sva je prIIIka da je rIje o kakovoj pojavI nastaIoj u sandhIju tj. na
granIcI dvIju rIjeI. Kako su Ie. rIjeI esto zavravaIe na *-s, mogue je da je doIazIIo do
pogrene morIemske anaIIze pa je doetno *-s prve rIjeI uzeto I kao poetan gIas druge
rIjeI pa je tako doIo do pojave korIjen s poetnIm *s I bez njega. Tako bI prImjerIce
*udns pHImn Izgovarano [udnospoHImn] pjena vd bIIo krIvo morIemskI raIanjeno
kao *udns spHImn I tako bI doIo do obIIka s s-mobIIe *(s)pHImn (stsI. pna, aII Iat.
spma). Ako se s-mobIIe doda na korIjen kojI poInje zvunIm III aspIrIranIm okIuzIvom, taj
okIuzIv postaje bezvunIm tako prImjerIce *sd-, *sd
h
- > *st-.


192
SchrIjver 1995.
130
LarIngaII LarIngaII LarIngaII LarIngaII kako su IarIngaII u veInI Ie. jezIka ostavIII neIzravne tragove, usko vezane uz
probIem Ie. vokaIIzma, njIhove emo odraze obradItI zajedno s odrazIma Ie. samogIas.
Ovdje emo se samo osvrnutI na Izravne, sugIasnIke odraze IarIngaI u Ie. jezIcIma.
NazIv je IarIngaII proIzvoIjan, a njIhova tona Ionetska vrIjednost nIje poznata. S
obzIrom da se IarIngaII u veInI sIuajeva kada daju Izravan sugIasnIkI odraz u nekom
jezIku odraavaju upravo kao nekakovo h (u anatoIIjskom, armenskom, aIbanskom, IIr.), sva
je prIIIka da su IarIngaII zapravo bIII veIarnI IrIkatIvI s trIma serIjama jednakIma trIma
serIjama u veIarnIh okIuzIva (postoje I drugaIja mIIjenja). Tako bI, usporedno s *k , *k I *k
w
,
I *h1, *h2, *h3 IonetskI InterpretIraII kao *x , *x I *x
w
. To bI objanjavaIo zato u Ie. *h1e ostaje
*h1e, aII *h2e > *h2a, a *h3e > *h3o samogIas *e mIjenja boju uz IarIngaIe, uz veIar *x
postaje *a, a uz IabIoveIar *x
w
postaje *o to je IonetskI uvjerIjIvo (v. doIje pod
vokaIIzmom)
193
. InI se I da je *hs bIIo zvuno bar u nekIm pozIcIjama (moda ["]Z). To se
temeIjI na prImjeru redupIIkacIje Ie. korIjena *pehs- pItI (stInd. ptI pIje, Iat. pt
Ioem Itd.). NaIme to redupIIcIrano *pI-phs- daje u Ie. *pIb- (stInd. pIbatI pIje, Iat. bIb
pIjem, stIr. IbId pIje Itd.) gdje, kako se InI, *hs ozvuuje prethodno *p I zatIm nestaje.
LarIngaII su Izravno kao posebnI sugIasnIkI gIasovI u nekIm poIoajIma odraenI
samo u anatoIIjskom (hetItskom I IuvIjskom) kao h , u armenskom kao h, moda u aIbanskom
takoer kao h, I moda u gth-avestIkom kao gIotaInI zatvor - . OsIm toga, ve vIdjesmo
da su IarIngaII u IIr. IzazIvaII aspIracIju prethodnIh okIuzIva (v. gore).
U hetItskom je *h2 u mnogIm poIoajIma ouvano kao h , doIm je *h3 ouvano kao h -
samo na poetku rIjeI (nIje opeprIhvaeno da *hs- na poetku rIjeI u het. takoer daje h -
)
194
. LarIngaI se *h2 Ipak I u hetItskom u nekIm poIoajIma gubI. Usp. het. pahh ur vatra <
Ie. *peh2wr (gr. ), het. h artagga- < Ie. *h2rtk os medvjed (Iat. ursus, gr. ), het.
eh ar krv < Ie. *h1esh2r (stIat. aser) Itd. Za *h3- > #h - usp. het. h atI < *h3osth1- (Iat. os,
stInd. asthI), het. h aran- orao < Ie. *h3er- (gr. ptIca) Itd. U naeIu bI se svI
prImjerI s odrazom #h a- za *h3e- u anatoIIjskom mogII jednako tako protumaItI I kao
odrazI Ie. *h2o-, a ne *h3e-, no prImjer je prevIe eda bI se svI mogII uvjerIjIvo tumaItI kao
odraz Ie. *h2o-, a ne *h3e-, pa stoga Ipak treba uzetI da se poetno *h3- uva kao #h - u
anatoIIjskom Iako je ono prIIIno nestabIIno jer u nekIm sIuajevIma nestaje
195
.
NekI IIngvIstI (8eekes 1988b) smatraju da se IarIngaII uvaju u gth-avestIkom kao
poseban Ionem, gIotaInI zatvor - , u nekIm poIoajIma; usp. av. as to bI navodno bIIo
zapravo ]aas] bIo je < *h1e-h1est, av. vta- to je navodno ]vaata-] < Ie. * h2weh1nt-
(Iat. uentus, stsI. vtr, hrv. vje tar) Itd. Ova je pretpostavka meutIm daIeko od
opeprIhvaene.
U armenskom se je Ie. *h2e- na poetku rIjeI odrazIIo kao ha-, a *h3e- kao ho-. Usp.
arm. haw ptIca < Ie. *h2ew- (Iat. avIs), arm. hac I
196
< Ie. *h3esk- jasen (gr.

193
Dakako, bojanje bI se *e uz IarIngaIe mogIo tumaItI I drugaIjom Ionetskom vrIjednou IarIngaIa,
prImjerIce da je *h2 recImo bIo ' kao arapskI 'ayn I sIIno, aII onda ne bIsmo ImaII sustav usporedan sa
sustavom veIarnIh okIuzIva, a I ne bI nam bIII jasnI odrazI IarIngaIa kao gIasa h u vIe jezIka. VaIja
napomenutI I to da nekI IIngvIstI rekonstruIraju 4, 5 pa ak I do 10 IarIngaIa, no veIIka veIna
suvremenIh IndoeuropeIsta rekonstruIra 3 IarIngaIa kao I mI ovdje.
194
HetItsko se h sasvIm sIgurno IzgovaraIo kao nekakovo ]h], u akadskom je to bIIo semItsko
hrapavo h (kao nIzozemsko <g>).
195
Usp. Rasmussen 1992.
196
U arm. o > a u otvorenom sIogu naknadno.
131
bukva, Zhet. h a()Ik- drvo s pIodovIma, stnord. askr, hrv. jasn, aIb. ah bukva), arm.
hot < Ie. *h3ed- vonj (Iat. odor) Itd.
InI se da su poetno *h2 I *h3 I u aIbanskom katkada davaII #h- Iako je to sporno.
Usp. prImjerIce aIb. haIe joha < Ie. *h2eIsno- (Iat. aInus joha, hrv. jha < *jeha < psI.
*eILxa]oILxa), aIb. herdhe muda < Ie. *h3erg
h
Is (gr. orkestar, stIr. uIrge, IIt.
arIIas pastuh). ProtuprImjer je drugomu prImjeru aIb. ah bukva < Ie. *h3esk- (v. odmah
gore).
132
3. NDOEUROPSK SONANT 3. NDOEUROPSK SONANT 3. NDOEUROPSK SONANT 3. NDOEUROPSK SONANT

e. su se segmentI dIjeIIII na sIogotvorne, nesIogotvorne I sIogotvorno-nesIogotvorne.
SIogotvornI su bIII samogIasI, nesIogotvornI okIuzIvI I IrIkatIvI, a sIogotvorno-nesIogotvornI
sonantI kojI su mogII dakIe bItI I sIogotvornIma I nesIogotvornIma. SonantI su u Ie. bIII *m,
*n, *I, *r, *y I *w
197
. U sIogotvornom Ih poIoaju pIemo kao *m, *n, *I, *r, *I I *u. SIogotvornI
su I nesIogotvornI sonantI bIII u dopunbenoj razdIobI, tj. bIjahu aIoIonI sIogotvornI su se
aIoIonI u naeIu javIjaII Izmeu dvaju sugIasnIka (usp. Ie. N. *krd srce, aII C. *k rds; Ie. N.
*snyg
wh
s snIjeg, aII C. *snIg
wh
s), na poetku rIjeI prIje sugIasnIka (Ie. *uk
w
sn voI >
stInd. ukan-, eng. ox; Ie. *wodr voda, *udns > stsI. voda, Iat. unda) I na kraju rIjeI Iza
sugIasnIka (Ie. *wodr voda, *h1esmI jesam). U ostaIIm su poIoajIma sonantI bIII
nesIogotvornI. Treba prImIjetItI da su u Ie. *I I *u, premda dakako IonetskI samogIasI,
IonoIokI zapravo bIII nesIogotvornI sonantI. OdrazI su Ie. nesIogotvornIh sonanata u naeIu
stabIInI, odnosno onI se nIsu toIIko mIjenjaII u pojedInIm Ie. jezIcIma. OdrazI su se
sIogotvornIh sonanata (osIm *I I *u) odrazIII u veInI jezIka dodavanjem razIIItIh samogIasa
Ispred III Iza *m, *n, *I, *r.

3. 1. NesIogotvornI sonantI 3. 1. NesIogotvornI sonantI 3. 1. NesIogotvornI sonantI 3. 1. NesIogotvornI sonantI

*m *m *m *m

Ie. *men Ie. *men Ie. *men Ie. *men- -- -]mon ]mon ]mon ]mon- -- - mIsIItI > stInd. manyate (av. mInye
I
te), gr. c zamIIjam, Iat.
memIn sjeam se ( memrIja Itd.), stsI. mLntI (hrv. mn tI, mnm, mnIjenje, pred-
mnIjevatI Itd.), IIt. mItI, men, got. ga-munds sjeanje (steng. mnan mIsIItI > eng.
mean, njem. meInen), het. mema- govorItI, arm. I-mnam shvaam, aIb. mund moI

Ie. *meh Ie. *meh Ie. *meh Ie. *meh1 11 1ns ns ns ns- -- - mjesec (I Ina I mnsIs) > stInd. m s- (av. ma), gr. , Iat. mnsIs, stsI.
mscL, IIt. m nuo, got. mna (eng. moon), got. mns (eng. month, njem. Monat), stIr.
mI, aIb. muaj, arm. amIs, toh. 8 mee

Ie. *med Ie. *med Ie. *med Ie. *med
h hh h
yos yos yos yos srednjI > stInd. madhyas (av. ma
I
ya-), gr. c (), Iat. medIus (me dj),
stsI. meda mea, IIt. me d uma (< uma kao granIca), got. mIdjIs (eng. mId(dIe),
njem. MItte), stIr. mIde, gaI. MedIoInum (toponIm - dananjI MIIano, Izvorno usred
poIja
198
), arm. m], aIb. mjet

e. *m ostaje u svIm jezIcIma u naeIu Isto. Na kraju se rIjeI mIjenja u n u hetItskom
I grkom (Ie. *Hyugm jaram > stInd. yugam, Iat. Iugum, aII gr. , het. Iukan)
199
. U
sIavenskom *m I *n nestaju u zatvorenom sIogu nazaIIzIrajuI prethodnI samogIas tako da

197
FonetskI *y I *w dakako nIsu bIII sonantI nego poIusamogIasI, aII su se IonoIokI ponaaII kao
sonantI pa Ih zajedno s *m, *n, *I, *r svrstavamo u sonante.
198
Za gaI. -Inum poIje, ravnIca usp. Iat. pInum ravnIca s bIIjeIto keItskIm nestankom Ie. *p-.
199
PreIazak je m > -n na kraju rIjeI, odnosno nerazIIkovanje doetnIh nosnIka, tIpoIokI jako esta
pojava. OsIm u het. I gr., takova se promjena dogodIIa prImjerIce I u IInskom, arapskom, hrv.
dIjaIektIma uz ]adransko more (tzv. adrIjatIzam) Itd.
133
stranjI samogIasI (Ie. *o, *u, *h2e > *a, *, *uH > * I *eh2 > *) s *m]n daju stranjI nazaI
(> hrv. u), a prednjI samogIasI (Ie. *e, *I, *, *eh1 > *, *IH > *) s *m]n daju prednjI nazaI
(> hrv. e), usp. IIt. ranka ~ stsI. rka, IIt. mIntIs ~ stsI. pa-mtL.

*n *n *n *n

Ie Ie Ie Ie. *neb . *neb . *neb . *neb
h hh h
os os os os (obIano) nebo > stInd. nabhas, gr. c obIak, Iat. nebuIa magIa, stsI.
nebo, IIt. debesIs obIak < *nebesIs, njem. NebeI magIa, het. nepI, stIr. nem

Ie. *new(y)os Ie. *new(y)os Ie. *new(y)os Ie. *new(y)os nov > stInd. navas (av. nava-), gr. c F > c ( neoIogIzam Itd.), Iat.
nouus, stsI. nov, IIt. najas (stIIt. navas), got. nIujIs (eng. new, njem. neu), het. newa-, stIr.
na (gaI. toponIm NevIo-]NovIo-dnum novI grad), toh. 8 uwe

Ie. *nok Ie. *nok Ie. *nok Ie. *nok
w ww w
ts ts ts ts no > stInd. nak, A. naktam, gr. , C. , Iat. nox, C. noctIs, stsI. notL,
IIt. naktIs, got. nahts (eng. nIght, njem. Nacht), het. nekuz, stIr. nocht, aIb. nate, toh. A nokte
nou

e. *n ostaje u naeIu nepromIjenjenIm u svIm jezIcIma. Za sIavenske nosne
samogIase v. gore kod *m.

*r *r *r *r

Ie. *swes Ie. *swes Ie. *swes Ie. *swesr r r r sestra > stInd. svas, svasr- (av. x
v
ahar-), gr. hom. c kI; sestrIna;
roakInja, Iat. soror, stsI. sestra, IIt. sesu, C. seser s, got. svIstar (eng. sIster, njem.
Schwester), stIr. sIur, arm. k oyr, toh. 8 s er

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h2 22 2n nn n r r r r mukarac; sIIa > stInd. naras (av. nar-), gr. , Iat. Ner Neron (osk. nIIr
mukarac, voa), stsI. nravL (hrv. narav), IIt. nor tI eIjetI, nras voIja, nar sas
estIna, hrabrost (usp. gr. c hrabar AndrIja), het. Innarawant- sIIan, stIr.
nert hrabrost, muevnost (veI. ner junak), arm. aIr, aIb. njerI, IrIgIjskI

Ie. *treyes Ie. *treyes Ie. *treyes Ie. *treyes 3 > stInd. trayas (av. ry), gr. c , Iat. trs, stsI. trIje, trI, IIt. try s, got. reIs
(eng. three, njem. dreI), het. terIjanna- treI put, stIr. trI (keItIb. TIrI), arm. erek , aIb. tre,
toh. 8 trey

e. *r takoer ostaje u naeIo Isto u svIm jezIcIma. zgIeda da u Ie. *r nIje mogIo
stajatI na poetku rIjeI, nego da su sve rIjeI koje naIzgIed Imaju poetno *r- u Ie. zapravo
ImaIe jo IarIngaI Ispred njega (npr. stInd. ras , Iat. rs, stsI. rosa < Ie. *HrosH-
200
). U
staroanatoIIjskIm jezIcIma (het., Iuv. I paI.), armenskom I IrIgIjskom uope nema rIjeI koje bI

200
VaIja napomenutI da u ovoj rIjeI nema IzravnIh dokaza za poetnI IarIngaI, nego da se
rekonstrukcIja s *Hr- osnIva samo na pretpostavcI za rIjeI u Ie. nIsu mogIe poInjatI s *r- za to Ima
mnogo IndIcIja.
134
poInjaIe s #r-, a u grkom svako poetno # -
201
nastaje od Ie. *sr- III *wr- (gr. c , stInd.
sravatI, stsI. struja < Ie. *srew- teI)
202
.

*I *I *I *I

Ie Ie Ie Ie. * . * . * . *Ieyg Ieyg Ieyg Ieyg
h hh h
- -- -] ]] ]IIg IIg IIg IIg
h hh h
- -- - IIzatI > ved. rIhatI]skr. IIhatI, red hI]Ied hI IIe (av. raza
I
te IIete), gr.
c , Iat. IIng, stsI. IIzatI, IIt. IIe tI, steng. IIccIan (eng. IIck, njem. Iecken), stIr. IIgId, arm.
IIzem

Ie. *IeyH Ie. *IeyH Ie. *IeyH Ie. *IeyH- -- - IItI > stInd. vI-IIntI rastapa se, gr. jezero, Iat. Itus obaIa, stsI. IItI,
IIt. IIetI, IytI, got. IeIu vIno od voa, stIr. do-IIn tee, aIb. IIse potok, toh. A Iew-
vIaan, toh. 8 Iyam jezero

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h3 33 3eI(n) eI(n) eI(n) eI(n)- -- -]h ]h ]h ]h3 33 3eI(e]on) eI(e]on) eI(e]on) eI(e]on)- -- - Iakat > stInd. aratnI-
203
, gr. c , Iat. uIna, stsI. IaktL, IIt.
aIk n, got. aIeIna (eng. eII, njem. EIIe Iakat kao mjera), srIr. uIIIInd Iakat, zavoj, ugao
(veI. eIIn Iakat), arm. oIok noga, stegno

e. *I ostaje u naeIu nepromIjenjenIm u svIm Ie. granama, osIm u IndoIranskom gdje
je razvoj neto kompIIcIranIjI. U IranskIm se jezIcIma Ie. *I odraava kao *r I stapa dakIe s
odrazom Ie. *r. Neto IznImaka, kada ostaje *I, Ipak Ima I u Iranskom, ugIavnom u
perzIjskom, usp. perz. IItan IIzatI < Ie. *Ieyg
h
-, perz. Iab usna ~ Iat. IabIum, eng. IIp
Itd.
204
. U IndoarIjskom je odraz ovIsan o dIjaIektIma. Na zapadu je IndoarIjskoga podruja
(SZ ndIja) razvoj bIo jednak kao u Iransko, Ie. su se *r I *I stopIII u r. U IstonIjIm je
IndoarIjskIm dIjaIektIma bIIa pak zadrana Ie. opreka r : I, koja je u nekIm najIstonIjIm
dIjaIektIma, prImjerIce u srednjoIndIjskom jezIku magadhIju (na kojem je postojaIa bogata
dramska knjIevnost I na kojem su pIsanI I nekI AokInI natpIsI), najvjerojatnIje neto posIIje,
ta opreka takoer IzgubIjena, aII tako da su I r I I daII ovdje uvIjek I, za razIIku od zapadnoga
Indoar. I Iranskoga gdje daju uvIjek r. CovornIcI sredInjIh dIjaIekata predstavIjaju ranIjI vaI
doseIjenIka kojI su kao arhaIzam ouvaII Ie. opreku *r : *I, doIm je govornIke zapadnIh
dIjaIekata Indoar., kojI su kasnIje doII, zahvatIIa IzogIosa *I > r koja je zahvatIIa I Iranske
jezIke. NeovIsna je od te promjene promjena *r > I u najIstonIjIm Indoar. dIjaIektIma poput
magadhIja. Ovakova je dIjaIekatna raznoIIkost utjecaIa I na prIvIdno prIIIno kaotIne odraze
Ie. *r I *I u kIasInom sanskrtu odnosno staroIndIjskom openIto. Kako su osnova vedskoga
jezIka zapadnI Indoar. govorI (s podruja SZ ndIje), u vedskom ugIavnom na mjestu Ie. *r I *I
naIazImo r, usp. ved. ragh (av. rau-) prema gr. c < Ie. *h1Ing
wh
s Iagan. No
kIasInI je sanskrt nastao IstonIje (u MadhyadeI), u podruju gdje je bIIa zadrana Ie.

201
NajstarIjI je Izgovor gr. # - zapravo bIo [hr] pa zatIm obezvueno [r], usp. Iat. transIIteracIju rh-.
Poetno se # - u grkom uvIjek pIe s otrIm hakom (jer uvIjek nastaje od *sr- I *wr-, a u Ie. nIje bIIo
poetnoga *r-). Od Ie. *Hr- u gr. I arm. dobIvamo protetskI vokaI Ispred r (v. daIje u tekstu).
202
Nepostojanje je poetnoga #r- odIIka I veIne jezIka trIju kavkaskIh jezInIh porodIca abhasko-
adIgejske (I njoj vjerojatno srodnoga hatskoga), nako-dagestanske I kartveIske, te prImjerIce
tunguskoga I korejskoga (MatasovI 1992).
203
z perz. aranI- Iakat preko tur. arn (baIk. tur. arIn) doIazI hrv. arn Iakat (kao mjera).
204
8urrow 1973: 82.
135
opreka *r : *I, usp. skr. rudhIras < Ie. *h1rud
h
rs, aII skr. Iaghu < Ie. *h1Ing
wh
s (prema
vedskom ragh). Usp. takoer I skr. pIu- prema ved. pru- pIutatI (~ stsI. pIovItI, Ie. *pIu-
]pIow-), ved. rIh- prema skr. IIh- IIzatI (v. gore) Itd. No kako se kIasInI sanskrt nIje
razvIjao neovIsno, Iako je Imao drugaIju dIjaIekatnu podIogu od vedskoga, nego se razvIjao
zapravo kao svojevrstan nastavak vedskoga jezIka, jasno je da su mnoge rIjeI Iz vedskoga,
u kojIma je Ie. *I > r, preuzete I u sanskrt, pa tako Imamo prImjerIce I u ved. I u skr. obIIke
kao aratnI- Iakat (v. gore), rIn aktI ostavIja ~ Iat. IInquIt, gr. c c, ravas sIava ~ stsI.
sIovo (aII usporedI od Istoga korIjena u stInd. I Ioka- stIh), cakra- kota ~ gr. ,
prn as pun ~ stsI. pIn (aII usp. skr. vI-puIa- veIIk, opIran) Itd. Kod rIjeI koje nIsu
potvrene u vedskom, redovIto naIIazImo na ouvano Ie. *I, usp. skr. pIs I- buha ~ stsI.
bIxa, IIt. bIusa. NIje neobIno da rIje poput one za buhu nIje posvjedoena u vedskom
kao jezIku svetIh hImana (8urrow 1973). U sanskrtu Ima I neto posuenIca Iz najIstonIjIh
Indoar. dIjaIekata u kojIma Ie. *r, *I > I, pa odatIe u skr. uz rhIta- crven (~ rudhIras),
takoer I IhIta-, a sve to prema Ie. *h1rowd
h
-, te uz Izvorno rajyate obojen je u crveno I
Iajjate sramI se < crvenI se (od srama)
205
. Usp. I stInd. vaIm ka- mravInjak sa
sekundarnIm I, prema stInd. varmas mrav, Iat. Iormca, hrv. mra v < *morvL. tako s
obzIrom da se u sanskrtu mogu naI odrazI Ie. *r I *I tIpInI za razne Indoar. dIjaIekte, na
mjestu Ie. *r u stInd. naIIazImo I na r I na I, a Isto tako na mjestu Ie. *I u stInd. naIIazImo I na
I I na r, tako da nam stInd. sa m za se ugIavnom nIje pouzdan za odreIvanje je II u Ie. u kojoj
rIjeI bIIo *r III *I. Pa Ipak, kako je rIjeI s I od Ie. *r u sanskrtu jako maIo, naIemo II na I u
sanskrtu, moemo bItI prIIIno sIgurnI da tu bIjae *I I u Ie. Obrnuto pak ne vrIjedI naIemo
II na r u skr., to je jednako tako mogIo bItI I Ie. *r I Ie. *I.

*w *w *w *w

Ie Ie Ie Ie. * . * . * . *weg weg weg weg
h hh h
- -- -] ]] ]wog wog wog wog
h hh h
- -- - vozItI > stInd. vahatI (av. vaza
I
tI), gr. F > o koIa (usp. stsI.
voz), pamIII. Fcc neka donese, Iat. ueh ( ve ktor, veheme ntan), stsI. vestI, vozItI, IIt.
vetI, got. ga-wIgan (eng. weIgh odvagnutI, njem. bewegen mIcatI se), stIr. Ien, aIb.
vjedh postavItI

Ie. *wert Ie. *wert Ie. *wert Ie. *wert- -- -]wort ]wort ]wort ]wort- -- -]wr ]wr ]wr ]wr t tt t- -- - vrtjetI > stInd. vartatI, gr. kuhaa, Iat. uert (
vertIkaIa), stsI. vrLttI, IIt. ver stI okrenutI, got. waIran postatI (njem. werden), srIr. Iertes
vreteno, toh. A wrt- bacItI

Ie. *weIh Ie. *weIh Ie. *weIh Ie. *weIh1 11 1- -- -]woIh ]woIh ]woIh ]woIh1 11 1- -- - htjetI, eIjetI > stInd. varas eIja, Izbor (av. var- bIratI, htjetI), gr.
c , Iat. uoI, stsI. voItI, IIt. veItI, got. wIIjan (eng. wIII, njem. woIIen), arm. ge Ijubav,
Ijepota, bret. gueII boIje


205
MIae je postanje ovIh prIdjeva sa sekundarnIm I oIto I po promjenama dh > h I jy > jj tIpInIma za
prakrte (srednjoIndIjske jezIke).
136
e. *w ostaje u naeIu nepromIjenjeno u najveem broju jezIka
206
, osIm u posebnIm
sIuajevIma. Neto je drugaIje samo u grkom. U grkom je Ie. *w ouvano kao ]w] u
mIkenskom, a posIIje se u grkom pIe znakom F kojI se zove dvostruka gamma
po obIIku
207
. Crko je F [w] poIako nestajaIo Iz svIh dIjaIekata, a prvo je nestaIo u jonsko-
atIkom (no po metrIcI se vIdI da je jo bIIa prIsutna u HomerovIm epovIma Iako je
j ve tada najvjerojatnIje bIIo nestaIo u Ivom jonskom govoru). U kIasIno je doba F jo
dosta dobro posvjedoeno u veInI grkIh dIjaIekata (osIm jon.-at. I IezbIjskoga), a u
cakonskom je (suvremenom grkom dIjaIektu nasIjednIku dorskoga) ouvano do dana
dananjega
208
. U jonsko-atIkom F nestaje I na poetku rIjeI I Izmeu samogIasa usp. gr.
< Fo kua ( ekoIgIja), Iat. vcus < Ie. *woyk -, gr. c < c F nov, stsI.
nov < Ie. *newos. U grkom *w na poetku rIjeI u ne posve jasnIm uvjetIma
209
daje spIrItus
asper umjesto da samo nestane. To se esto dogaa kada u rIjeI odmah zatIm stojI , usp.
gr. c c ~ Iat. uesper veer, no tomu je protuprImjer gr. < F grad gdje
je spIrItus IenIs ( ), a ne spIrItus asper ( ) Iako rIje Ima , te prImjerIce rIje n. c
vjenanI darovI ~ ved. vadh mIadenka. No Ipak InI se da je *w > pravIIo ako u rIjeI
sIIjedI , to prImjerIce dokazuju rIjeI *wId-tr [wIstr]
210
znaIac > gr. mudrac
( poIIh stor), aII od Istoga korIjena *woyd- znatI (usp. stsI. vdtI, got. waIt) > gr.
znam gdje nIje bIIo razvoja *dt > u rIjeI pa je poetno *w samo nestaIo. U nekIm je
sIuajevIma hak oIto bIo sekundaran, a u nekIm raznIm anaIogIjama nestao Iako bIsmo ga
ondje oekIvaII, prImjerIce u vjerojatno anaIogIjom prema graanIn gdje je
poetno F prIje nego to je mogIo prIjeI u ]h] nestaIo zbog dIsImIIacIje FF > F
> . CIasovne skupIne s F u gr. takoer nestaju na razne naIne
211
.
U bsI. *w nestaje na poetku rIjeI u skupInama *wr- I *wI- (tzv. LIdenov zakon), usp.
stsI. Is uma, drvo (hrv. IIje s) < Ie. *wIoyk os (usp. stIr. IIesc prut). sto se dogaa I u
Iat., usp. Iat. Ina vuna < *wIn < Ie. *wIh2neh2 (stsI. vIna).
U stIr. Ie. *w (preko meuIaze IrIkatIvnoga [v]) pravIIno daje I- na poetku rIjeI (u
prakeIt. jo bIjae *w-), usp. stIr. Ier ovjek ~ Iat. uIr, IIt. vyras < Ie. *wIHrs. U sredInI je
rIjeI Ie. I prakeIt. *w u stIr. IspaIo, Ie. *deyws bog (stInd. devas, IIt. dIe vas) > gaI. Duo-
rx, keItIb. TeIuoreKIs boanskI voa (Ime), aII stIr. dIa bog. za zvunIh je sugIasa Ipak
ouvano kao <b> [v], usp. stIr. Iedb udovIca < Ie. *h+wId"eweh. (stsI. vdova), stIr. marb
mrtav < Ie. *mrwo- (stsI. mrtv).

206
Treba dakako pazItI da se stsI., IIt., stInd. I av. odraz Ie. *w manje III vIe konvencIonaIno pIu
graIemom <v>, a ne <w>. <w> u naeIu stojI za dvousnenI poIusamogIas (kao u eng.), a <v> za
IabIodentaInI IrIkatIv III aproksImant (kao u hrvatskom). Dakako, to je samo naeIno na njem. se I
poIj. prImjerIce IrIkatIvno ]v] pIe dvostrukIm <w>, a sIovensko se <v> na kraju sIoga Ita dvousneno,
kao [w].
207
Taj su znak uzeII EtruanI za svoje ]I], a od toga zatIm postaje I IatInIno <I>.
208
U cakonskom je staro dvousneno [w] preIo u IrIkatIv [v] pa se pIe kao jerbo je I staro grko [b]
u novogrkom I cakonskom postaIo [v]. Stapanje je [b] I [w] u [v] u grkom ve poeIo u antIko doba
(SIhIer 1995: 183) u onIm dIjaIektIma u kojIma staro [w] nIje ve bIIo nestaIo.
209
SIhIer Isto.
210
U Ie. *tt I *dt > *tst to se u gr., kao I u sIavenskom (usp. hrv. bdem - bd-tI > bstI), odraava
kao *st (v. daIje u tekstu).
211
V. vIe u RIx 1992 I SIhIer 1995.
137
e. se *w u armenskom pak odraava kao g (meuIaza je oIto bIIa [gw] III [g
w
]), usp.
arm. ge Ijubav < Ie. *weIh1- III arm. e-gIt < Ie. *wIdet on vIdje (gr. c c). U nejasnIm
uvjetIma *w > v u armenskom.
U aIb. *w ostaje ouvano na poetku rIjeI, usp. aIb. vjedh; aIb. vjet na proIjee <
Ie. *wet- (gr. c ), a Inae nestaje.
U Ie. je *w sasvIm sIgurno bIo dvousnenI poIusamogIasnIk (kao eng. w), to je oIto
po tome to je to upravo samo poIoajna, nesIogotvorna InaIca gIasa *u, I kao takov je
posvjedoen u dosta starIh Ie. jezIka, prImjerIce u gr. (F) I u Iat. (gdje se I pIe jednakIm
znakom kao I samgIas u), a I za prasIavenskI pouzdano znamo da je Imao upravo [w]. Pa
Ipak, ve je u ved., kako se InI, dvousneno [w] preIo u zubno-usneno tjesnano [v], a ta je
promjena posIIje zahvatIIa I veInu europskIh jezIka. Tako danas veIna sIavenskIh jezIka,
osIm bjeIoruskoga (I sIovenskoga na kraju sIoga), Ima IrIkatIvno [v] kao odraz psI. *w. U
hrvatskom takovo IrIkatIvno [v] Imaju akavskI, kajkavskI I nekI tokavskI govorI, aII je u
drugIm tokavskIm govorIma (I u standardu) promjena zastaIa na poIa puta pa Izgovor vIe
nIje nI dvousnenI, aII nIje nI IrIkatIvnI, nego je ]v] IabIodentaInI aproksImant (Izgovara se
dakIe bez IrIkcIje), a njegov je aIoIon Ispred ]o] I ]u] upravo dvousneno [w] pa se prImjerIce
rIje vu k u spontanu govoru Izgovara kao [wu k]. LItavsko je v danas takoer IrIkatIvno,
aIbansko prImjerIce takoer, a I u IatInskom je dvousneno [w] postaIo [v] u posIjekIasIno
doba (I danas je IrIkatIvno u romanskIm jezIcIma). Od germanskIh jezIka samo engIeskI uva
Ie. dvousneno w (u oprecI prema IrIkatIvnom v koje nastaje od germ. * I u posuenIcama),
doIm su ga drugI germ. jezIcI, prImjerIce njemakI I vedskI, promIjenIII u IrIkatIvno v.
NIzozemskI pak na mjestu Ie. *w Ima, kao I tokavskI, IabIodentaInI aproksImant (kojI InI
opreku s IrIkatIvnIm v nastaIIm kao u eng. od germ. *).

*y *y *y *y

Ie. *HyowHs Ie. *HyowHs Ie. *HyowHs Ie. *HyowHs- -- -]Hy ]Hy ]Hy ]HywHs wHs wHs wHs- -- - juha > stInd. y, gr. juha, kvas, Iat. Is, stsI.
juxa, IIt. j , stIr. Ith (keIt. *yut > kasnoIat. Iutta orba), aIb. gjane bIato

Ie. *yowHn Ie. *yowHn Ie. *yowHn Ie. *yowHn- -- - mIad > stInd. yvan-, yn- mIadI, Iat. IuuenIs, stsI. jun mIad (hrv.
jnk, jne), IIt. jaunas, got. juggs (eng. young, njem. jung), gaI. ]ovInc-IIIus (Ime)

Ie. *yenh Ie. *yenh Ie. *yenh Ie. *yenh2 22 2t tt tr r r r jetrva > stInd. y tar-, gr. c , hom. c cc jetrve, Iat. IanItIx,
IanItrcs, stsI. jtry (hrv. je trva), IIt. jent, C. jenters, arm. ner, IrIg. A. c

e. je *y u dosta Ie. jezIka ouvano (no u vIe jezIka se gubI Izmeu samogIasa npr.).
U grkom je razvoj, kao I kod Ie. *w, ve po obIaju neto kompIIcIranIjI. zmeu samogIas
je *y u grkom IspaIo, kao I u Iat., stIr., aIb. I arm., usp. Ie. *treyes (stInd. trayas) 3 > gr.
c [tre s] gdje [e ] nastaje od -cc- nakon Ispadanja *y, Iat. trs takoer s dugIm od ee-
nakon Ispadanja *y (usp. stIr. trI, aIb. tre, arm. erek ). U mIkenskom je meusamogIasno *y
jo bIIo ouvano, no ne dosIjedno jer je ve tada, InI se, *y poeIo nestajatI u tom poIoaju.
KIasIno gr. Izmeu samogIasa postaje uvIjek od starIjega *-wy-, *-yy- III *-sy-, usp.
hom. C. o-osnova oo < Ie. *-osyo III gr. jaje < Ie. *h2wym (hrv. jaje).
NajkompIIcIranIjI je I najspornIjI odraz Ie. *y na poetku rIjeI u grkom. Ve je od
samIh poetaka Ie-IstIke prImjeeno da prema gIasu y- u ostaIIm jezIcIma u grkom stoje
138
spIrItus asper odn. ]h] u nekIm rIjeIma, a u drugIma. PrImjera Ima otprIIIke Isto, oko 6 za
svakI odraz, a tI odrazI ne mogu nIkako objasnItI prImjerIce dIjaIekatnIm mIjeanjem zato
to svakI korIjen pokazuje dosIjedno III poetno ]h] III . Rjeenje je, kao I uvIjek u
IndoeuropeIstIcI, naeno u em drugom nego u IarIngaIIma. NaIme, tvrdI se da je poetno
grko ]h] nastaIo od Ie. *y-, doIm je poetno grko nastaIo od Ie. *Hy-. To da bI od *Hy-
nastaIo I nIje nezamIsIIvo s obzIrom na to da zvunI okIuzIvI u grkom s *y daju
212
. Moe
se zamIsIItI da bI I IarIngaII + *y daII takoer -. NekI nas drugI pokazateIjI takoer upuuju
na to da bI gr. - moda mogIo bItI od Ie. *Hy-, naIme kod korIjena kojI poInju sa -, u
sanskrtu dakako naIIazImo na poetno y- (I *y- I *Hy- bI u skr. daIo Isto), no Ispred tIh
korIjena esto naIIazImo na nepredvIdIjIvo duIjenje preIIksa III estIca Ispred njIh. Takovo se
duIjenje takoer moe objasnItI IarIngaIIma jer onI duIje prethodnI samgIas kada Ispadnu u
zatvorenom sIogu (v. doIje). Tako prImjerIce prema gr. c upreem naIazImo u
stInd. yog-]yuj- Itd. Kada taj obIIk dobIje augment, estIcu koja se u stInd. (I gr. I arm.)
dodaje Ispred proIoga vremena, taj se augment, kojI je Inae kratak: a- (~ gr. c -), duIjI u
- pa Imamo recImo ved. 3. I. jd. aor. med. yukta to se moe pravIIno IzvestI Iz Ie. *e-
Hyugto. Da je Ie. korIjen bIo samo *yug-, a ne *Hyug-, nemamo naIna objasnItI to
neoekIvano duIjenje u vedskom. ]o je jedna IndIcIja koja upuuje na to da *Hy- daje - u
gr. to to Ispred Ie. *y- nema posvjedoenIh protetskIh vokaIa. NaIme, IarIngaII su se na
poetku rIjeI Ispred sugIasa, dakIe u poIoaju *HC-, u grkom vokaIIzIraII pa tako od *h1C-
u grkom nastaje c C-, *h2C- > C-, a *h3C- > o C-. TakovI se protetskI samgIasI javIjaju
jo u armenskom I IrIgIjskom, aII u svIm ostaIIm jezIcIma nestaju. Usp. Ie. *h1Ing
wh
s
Iagan > gr. c , aII ved. ragh (v. doIje za jo prImjera). Tako bIsmo Isto oekIvaII da
I od Ie. sugIasnIkoga skupa *Hy- dobIjemo u grkom protetske samgIase + *y (koje bI
onda posIIje dakako nestaIo), no toga u grkom nema. To nam takoer kazuje da se oIto
neto drugo dogodIIo s Ie. skupInama *Hy-
213
. Sada emo IznIjetI grau za razvoj *y- > - I
za razvoj *Hy- > - u grkom (osIm ve navedenIh prImjera). U ostaIIm se Ie. jezIcIma I Ie.
*y- I Ie. *Hy- odraavaju kao obIno *y-.

Ie. *yk
w
r jetra > gr. , ved. yak t (av. ykar), Iat. Iecur
Ie. *yos taj > gr. o , ved. yas (av. y), stsI. I-e, ja-e, je-e, IrIg.
Ie. *yeh1ro-]yoh1ro- godIna, Ijeto > gr. razdobIje, godInje doba, av. yar
godIna, got. jer godIna (eng. year, njem. ]ahr)
Ie. *yag - tovatI > gr. svet ( hagIograIIja), stInd. yajate
Ie. *yud
h
- borItI se > gr. bItka, stInd. yudh-

Ie. *Hyugm jaram > gr. , stInd. yugam, Iat. Iugum, stsI. Igo, IIt. jngas, got. juk,
het. Iukan; od gIagoIskoga korIjena *Hyewg- u ved. 3. I. aor. med. yukta I 3. I. jd. ImpeIekta
yunak to upuuje na poetnI IarIngaI
Ie. *Hyeh3s- pojas > gr. ( zna), av. ysta- opasn, stsI. po-jas, IIt. jostI
opasatI, aIb. n-gjesh opasatI

212
U kIasInom se grkom IzgovaraIo kao [zd], doIm je Istom u posIjekIasInom grkom to [zd]
pojednostavIjeno u [z] kako se tradIcIonaIno Ita. [zd] je vjerojatno nastaIo od starIjega [dz] tj. [], a
to od nekakova [ ] III sIIno.
213
Mogue je I dakako I da ne daje svakI IarIngaI + *y na poetku rIjeI , nego da prImjerIce to daju
samo *h3 III *h2 s *y, aII to je dakako zasada nemogue dokazatI.
139
Ie. *Hyes- vretI, kIjuatI > gr. c , ved. yas- kuhatI, stvnj. jesan pjenItI se (eng. yeast
kvasac), aIb. zej kuhatI
Ie. *Hyew- > gr. hom. c krma, stona hrana, ved. yava- jeam (av. yava- zrno),
IIt. jvas; na poetno *Hy- ukazuje ved. sIoenIca s-yavasa- kojI Ima dobru travu]Ispau
(Inae je preIIks su- < Ie. *h1su- dobro kratak)
Ie. *Hyeh.- > gr. Ijubomora ( Iat. zIus stIanc. geIos eng. jeaIous), hrv. ja I,
ved. y-van- napada, stIr. a(I)IId pro s
Ie. *Hyorks srna > gr. , veI. Iwrch srnda, Zstvnj. re ho < *raIa- < *royko-
(metateza) < *yorko-

Crka jotacIja Crka jotacIja Crka jotacIja Crka jotacIja - -- - Ie. *ty, *d
h
y, *ky, *k y (u gr. = *ky), *k
w
y *g
h
y, *g
h
y, *g
wh
y (gr. bezvunI
okIuzIvI + *y) daju u kasnIjIm gr. dIj. ugIavnom Iste III sIIne odraze
214
: ]]] ovIsno o
poIoaju I dIjaIektu, doIm zvunI okIuzIvI + *y, *dy, *gy, *g y, *g
w
y I *#Hy- daju ugIavnom
(III ]). U mIkenskom u prvom sIuaju dobIvamo s, a u drugom z. Usp. Ie. *med
h
yos
srednjI > stInd. madhyas, Iat. medIus, got. mIdjIs, a u gr.:at. c , hom. c (), beot.
c.

U prakeItskom je Ie. *y bIIo ouvano. Usp. Ie. *yownk - mIad (stInd. yuvaa-, Iat.
Iuvencus mIadunac, got. juggs) > gaI. ouantu-carus (Ime), srveI. Ieuanc, aII stIr. oac. U
stIr. se prakeIt. *y gubI u svIm pozIcIjama, usp. jo Ie. *treyes 3 (stInd. trayas) > stIr. trI.
U aIbanskom se Ie. *(H)y- na poetku rIjeI IzgIeda pravIIno odraava kao gj- (usp.
aIb. gjane, ngjesh v. gore), Iako u nekIm sIuajevIma moda daje I z- (usp. gore aIb. zej). U
sredInI rIjeI Ispada, usp. Ie. *treyes > aIb. tre.
U armenskom Ie. *y daje na poetku rIjeI I Iza *r I *n , usp. Ie. *yuHr- > arm. ur
voda, IIt. j ra more. U sredInI rIjeI nestaje, usp. Ie. *treyes > arm. erek .

3. 2. SIogotvornI sonantI 3. 2. SIogotvornI sonantI 3. 2. SIogotvornI sonantI 3. 2. SIogotvornI sonantI

e. su sIogotvornI sonantI *m, *n, *I, *r ugIavnom promIjenjenI u svIm Ie. jezIcIma.
NjIhovI se odrazI mogu podIjeIItI na etIrI vrste:
1) odraz ostaje sIogotvornI sonant (*R > R) - samo Ie. *r, *I > stInd. r
2) odraz dobIva samogIas Ispred sonanta (*R > VR) npr. Ie. *R > bsI. *IR]uR, germ. *uR
3) odraz dobIva samogIas Iza sonanta (*R > RV) npr. Ie. *r, *I > keIt., aIb. rI, II
4) odraz postaje nekI samogIas (*R > V) npr. Ie. *m, *n > IIr., aIb. a, gr.
Najea je druga varIjanta. OsIm toga, po odrazIma *m, *n, *I, *r jezIke moemo
podIjeIItI na n u kojIma se sva etIrI sonanta odraavaju po Istom obrascu (prImjerIce bsI. I
germ.) I na n u kojIma se po jednom obrascu odraavaju nosnI sonantI (*m, *n), a po
drugom IIkvIde (*I, *r). Za drugI tIp jezIka usp. npr. Iat. u kojem *m, *n > em, en, a *I, *r >
oI, or. U svIm se jezIcIma podudaraju u obrascu odrazI nazaIa I odrazI IIkvIda zasebno. Nema
jezIka u kojem bI prImjerIce *m razvIIo jedan protetskI samogIas, a *n nekI drugI.




214
Za pojedInostI v. RIx 1992: 90-91.
140
*m *m *m *m

Ie Ie Ie Ie. *( . *( . *( . *(d dd d) )) )k k k k m mm m tm tm tm tm 100 (v. gore) > stInd. atam (av. satm), gr. c - , Iat. centum (
centImetar), stsI. sto (nepravIIan odraz, umjesto oekIvana *sto
215
), IIt. Im tas (Iatv. sImts),
got. hunda (eng. hundred, njem. hundert), stIr. cet (keItIb. KanTom, gaI. canto-, veI. cant,
bret. kant), toh. 8 knte

Ie Ie Ie Ie. * . * . * . *d dd de ee ek m k m k m k m (t) (t) (t) (t) 10 > stInd. daa (av. dasa), gr. c ( dekametar, dekada), Iat. decem, stsI.
destL, IIt. de Imt (Iatv. desImt, stprus. dessImts 10.), got. taIhun (eng. ten, njem. zehn),
stIr. deIch
n
(gaI. c-), arm. tasn, toh. 8 ak

Ie. *g Ie. *g Ie. *g Ie. *g"m "m "m "m tIs tIs tIs tIs hodanje, koraanje > stInd. gatI put, gr. hod, Iat. con-uentus
sastanak, skuptIna ( konvencIja), got. ga-qums skuptIna

*n *n *n *n

Ie. *mn Ie. *mn Ie. *mn Ie. *mn tIs tIs tIs tIs mIsao > stInd. matI (av. ma
I
tI-), gr. samovoIjan ( autmt,
autmatsk), Iat. mns, mentIs ( mentIan, mentaIItt), stsI. pa-mtL, IIt. mIntIs, got. ga-
muns (eng. mInd)

Ie. *newn Ie. *newn Ie. *newn Ie. *newn 9 > stInd. nava (av. nava), gr. c c < *c c F
216
, Iat. nouem < *nouen
(anaIogIjom prema septem 7, decem 10 gdje je m etImoIoko, usp. IaIIsk. neven), stsI.
devtL < *nevtL (anaIogIjom prema destL)
217
, IIt. devItas 9. (stprus. newInts), got. nIun
< *nIwun (eng. nIne, njem. neun), stIr. noI
n
, arm. Inn

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *hsnmn snmn snmn snmn Ime
218
> stInd. n ma (av. nma), gr. ( onomastIka), Iat. nmen
(nomInIan, nomInatv Itd.), het. Iman < *nman (razjednaavanje *n-m > I-m)

U IIr. se Ie. *m I *n odraavaju kao a (Isto kao u grkom I aIb.), usp. stInd. gatI, matI
(av. ma
I
tI-). Razvoj je vjerojatno tekao otprIIIke ovako *N > * > a.
U grkom, kao I u IIr. I aIb., Ie. *m I *n daju , usp. gr. , -. 8It e da se
ova promjena dogodIIa neovIsno u ovIm trIma jezIcIma premda se na prvI pogIed InI
IonetskI maIo udnom. U mIkenskom se IzgIeda nakon IabIjaIa kao odraz *m I *n javIja
katkada o umjesto a, no ne posve pravIIno, usp. mIk. pe-ma]pe-mo ~ c sjeme (
spe rma). CIas je o kojI se javIja u brojevIma u nekIm gr. dIjaIektIma umjesto , usp.

215
Moda je posrIjedI razjednaavanje *m-m > *-m, *k mtom > *sumtam > *sutam > *suta > sto.
216
Nejasno je poetno c - I dvostruko --.
217
ZanImIjIvo je da se bIIjka koja se na Iat. zove nonenarIa u hrv. uz devesIIj zove nevesInje to bI
eventuaIno mogIo bItI staro.
218
RekonstrukcIja je ove rIjeI sporna, nekI rekonstruIraju *h+- umjesto *hs- zbog gr. (dor.) -
(na *hs osIm gr. ukazuje I arm. anun), a nekI sredInje *-ehs- umjesto *-o-, no to samo na
osnovI duIjIne u nIzozemskom to nIje pretjerano uvjerIjIvo (duIjIna je u stInd. po 8rugmannu, a u Iat.
anaIogIjom cog-nmen prezIme : co-gnsc znatI < Ie. *g nehs-). Za raspravu o Ie. rIjeI za Ime
v. npr. Stber 1998: 53-59.
141
arkadIjskI c 10 te arkadIjskI, IezbIjskI c , mIk. de-ko-to deseto, ark. hc
100, vjerojatno nastao anaIogIjom prema desetIcama na , a ne gIasovnIm putem
(KapovI 2003b).
U IatInskom su se Ie. *m I *n odrazIII kao em, en, usp. Iat. decem, C. mentIs. PosIIje
se em moe promIjenItI u en Ispred npr. dentaIa
219
, usp. uentus umjesto *-uemtus III en u
em Ispred IabIjaIa. spred nC- u Iat. svako e I o daju I I u (v. doIje), pa tako I ovdje, usp. Ie.
*(d)wIdk mtIh+
220
20 (stInd. vIm atI-) > (ne ba posve pravIIno)
221
*wgemt > *wgent >
Iat. ugInt.
U bsI. Ie. *m I *n daju *Im, *In III *um, *un, to je ouvano u IIt. (de Imt, devItas),
doIm u sIav. *Im, *In pravIIno daju (devtL, destL), kao I svakI prednjI samogIas + nazaI u
zatvorenom sIogu, a bsI. *um, *un daju sIav. , kao I svakI stranjI samogIas + nazaI u
zatvorenom sIogu (v. gore). spred samogIasa, dakIe u otvorenom sIogu, bsI. *IN]uN daje
sIav. *LN]N, usp. Ie. *tnh.u- > stsI. tLnk. Usp. I stsI. ptI < *pLntI, aII pLn (hrv. za-petI,
za -pnm). Za koIebanje Izmeu *IN I *uN v. doIje.
U germ. Ie. *m I *n daju *um, *un (kao jedna varIjanta bsI. odraza), usp. got. ga-
qums, ga-muns. Sekundarno um moe postatI un na kraju rIjeI (taIhun) III Ispred dentaIa
(hunda).
U keItskom Ie. *m I *n daju *am, *an, usp. keItIb. KanTom (am > an Ispred dentaIa). U
gaIskom umjesto pravIIna odraza aN (usp. gaI. c-, canto-) naIIazImo I na sporadIno
eN]IN, usp. prema Ie. *b"rg "nt- vIsok, veIIk (stInd. br hant-) u gaI. Ime 8rIgantIa, aII I
8rIgIndIone ]I , te gaI. A. m]aterem mater < Ie. *meh.term. InI se da je ve u prakeItskom
*aN Ispred okIuzIv, *s, *n I na kraju rIjeI moda bIIo IonetskI zapravo ostvarIvano kao
[N]. OdatIe *-m# > -em# u gaI. (m]aterem), te koIebanje u pIsanju u sredInI rIjeI. U
brItskom je I keItIberskom *N vraeno u *aN (usp. keItIb. KanTom, veI. cant). U stIr. je
razvoj neto kompIIcIranIjI, ondje keIt. *aN [N] ]-okI., *s, *n daje e nastaIo duIjenjem u
nadoknadu za Ispadanje nazaIa (*NC > *eNC > eC), usp. stIr. cet 100 prema veI. cant,
stIr. det zub prema veI. dant (Ie. *h+dnt-, Iat. dns, dentIs). KeIt. *N daje *IN u stIr.
Ispred *g, usp. stIr. Ingen nokat < Ie. *hsng""- (Iat. unguIs), te Ispred *d I *b ako Iza njIh
nIje *a]]o, usp. stIr. Ingnad neobIan < Ie. *ng nhsts nepoznat (Iat. Igntus), aII stIr.
Iand zemIja < Ie. *Indeh. (usp. gaI. *Iand Iranc. Iande pjeara, stprus. A. IIndan
doIInu, stsI. IdIna, got., eng. Iand)
222
.
VIe pokazateIja upuuje na to da su Ie. *m I *n bIII ouvanI u praanatoIIjskom
(MeIchert 1994: 55). U het. su pak onI daII, kao u keItskom, am I an (Iman).
U armenskom, kao I u het. I keItskom, Ie. *m I *n daju am I an.
U aIbanskom, kao u gr. I IIr., Ie. *m I *n daju a, usp. aIb. shta-te 7 < *s(p)ta- < Ie.
*septm (stInd. sapta), aIb. ngah II < Ie. *g"msk oh. (Iat. uenI doIazIm, stInd. gacchatI
kora).
U pratoharskom se, kao I u germ. (I djeIomIno u bsI.), Ie. *m I *n odraavaju kao
*um I *un. To *u zatIm posIIje pravIIno daje toh. *, usp. Ie. *(d)k mtm 100 > toh. *kumte
> toh. 8 knte. Na apsoIutnom poetku rIjeI, Ie. *m I *n daje *om, *on u pratoh., a zatIm *o

219
To je Isto pItanje jednaenja po mjestu tvorbe I tIpIno je za gotovo sve jezIke.
220
8roj je Izveden od *dw- 2 (Ie. *d(u)woh+) I dvojIne broja 10 (*dek mt) - *-Ih+ se dvojInskI
nastavak. Poetno je *d- IspaIo ve vjerojatno u Ie.
221
spadanje *-d- duIjI prethodno *-I-, a *k > *k se ozvuava Ispred *m.
222
Usp. McCone 1996.
142
> e kao I obIno (v. doIje). Usp. od Ie. *n- ne- (stInd. a-, gr. -, eng. un-, Iat. InC- Itd.) >
toh. 8 e(n)-.

*I *I *I *I

Ie. *wI Ie. *wI Ie. *wI Ie. *wI k kk k"os "os "os "os vuk > stInd. vr kas (av. vhrk), stsI. vIk < *vLIk, IIt. vII kas (Iatv. vIIks, Iatv.
st. vuIks, jatv. wuks), got. wuIIs (eng. woII, njem. WuII), aIb. uIk
223
, stIr. oIc Io, het.
waIku(w)a- Io
224
(Iuv. waIwa- Iav)

Ie. *mI Ie. *mI Ie. *mI Ie. *mI ds ds ds ds mek > stInd. mr d, gr. mek (gr. pravIIno *mI- > -), -
omekavam, Iat. moIIIs < *moIdwIs, eng. moIten otopIjen
225


Ie. *pI Ie. *pI Ie. *pI Ie. *pI th th th th.s .s .s .s Irok, ravan > stInd. pr th, gr. , gaI. IItano- (stIr. Iethan < *IItano-)

*r *r *r *r

Ie. *mr Ie. *mr Ie. *mr Ie. *mr t tt t- -- - mrtav, smrt > stInd. mr tas mrtav (av. mrt), gr. eoI. smrtan (gr.
pravIIno *mr- > -), Iat. mors, mortIs smrt ( mortaIItt), mortuus mrtvac, stsI. mrtv
< *mLrtv, s-mrLt < *s-mLrtL, IIt. mIrtIs smrt, eng. murder ubojstvo, arm. mard
ovjek < *smrtnIk, stIr. marb < *mr-wo-

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h.r .r .r .r tk tk tk tk os os os os medvjed > *h hh h.r .r .r .r k kk k tos tos tos tos (premetanje)
226
> stInd. kas (av. ar), gr. (
ArktIk), Iat. ursus < *orksos, IIt. Irtva medvjeI brIog, stIr. art, het. hartagga-, arm. ar],
aIb. arI

Ie. *k Ie. *k Ie. *k Ie. *k"r "r "r "r mIs mIs mIs mIs crv > stInd. k mI, stsI. rLvL < *LrvL (sa sekundarnIm v, usp. stsI. rLmLn
crven, sIn. r m), IIt. kIrmIs, stIr. cruIm, aIb. krImb ~ Ie. *wr Ie. *wr Ie. *wr Ie. *wr mIs mIs mIs mIs > got. warm (eng. worm,
njem. Wurm)
227



223
U gr. je I Iat. zbog tabua *wIk"os > *Iuk"os (zamjena *w I *I), no Iat. bI odraz zapravo trebao ImatI
c III qu, a ne p, a gr. bI trebao ImatI , a ne . NekI smatraju da u sIuaju got. wuIIs I Iat. Iupus nIje
rIje o neovIsnIm InovacIjama (poznato *h" > I u germ., v. gore, I utjecaj drugIh dIj. u Iat. III tabu), nego
da te rIjeI zapravo nastaju od Ie. varIjante *wIpos s *p umjesto *k", od ega onda I het. uIIppana-,
arm. gayI (*p u arm. Ispada, v. gore).
224
zgIeda da je Ie. ImenIca *wI k"os vuk nastaIa poImenIenjem starIjega prIdjeva *wIk"s Io, a
odraz se toga staroga prIdjeva osIm u het. I stIr. vIdI I u stInd. vr ka-tt- pogIbeIj. Na poImenIenje
ukazuje I nagIasak povuen na prIjevojnu praznInu to je tIpIno za ImenIce napravIjene od prIdjeva,
usp. stInd. kr n as crn (~ stsI. rLn) : kr nas crna antIIopa (MatasovI 2004: 87). stI se znaenjskI
pomak moe vIdjetI u germ., usp. stnord. vargr zIoInac; vuk (ved. varg vuk), aII steng. wearg
zIoInac, razbojnIk; udovIte; Io to je etImoIokI srodno sa stsI. vrag neprIjateIj, stprus. wargan
patnja, zIo, IIt. var gas jad.
225
Usp. I stsI. mIad < *moId-.
226
*h.r k tos se IonetskI ostvarIvaIo kao *h.r k os (v. daIje u tekstu).
227
Ova dva Ie. korIjena vjerojatno Imaju veze. Usp. za drugI jo I IIt. var mas kukac, komarac, Iat.
uermIs < *wormIs. Oboje od Ie. *worm- (Iat. moda I *wrmIs > *wormIs > uermIs).
143
e. *r I *I daju u stInd. r , usp. stInd. v kas, mr tas, a u avestIkom r, usp. av. mrt.
U stInd. samo jedan gIagoIskI korIjen Ima sIogotvorno I : kI p- ukIapatI se, podvrgnutI se,
uredItI Ija etImoIogIja nIje sIgurna. U ved. je to kr p-, a u av. khrp- tIjeIo, obIIk to se
onda povezuje s Iat. corpus tIjeIo (Ie. *krp-) pa je to I po svoj prIIIcI sekundarno. Svako je
Ie. *I daIo r u IIr., tu nema IznImaka I razIIka po dIjaIektIma kao kod nesIogotvornoga *I.
U grkom je odraz sIogotvornIh IIkvIda prIIIno kompIIcIran. PragrkI je oIto jo Imao
Ie. stanje, sa zadranIm sIogotvornIm sonantIma, s obzIrom na razIIIte odraze u
dIjaIektIma: u jonsko-atIkom I sjeverozapadno-dorskom R]R (usp. , aII
, Ie. *k rd- srce > at. , hom.
228
karIoIgIja), u arkadIjsko-
cIparskom R (cIp. ), u eoIskom R (usp. eoI. ). InI se da je odraz u eoI.
drugotan I da je nastao naknadno od starIjega R, odnosno da je svako Iza u eoI. preIo
u o
229
. NaaIost, svako je u eoI. bIIo od sIogotvornoga *r jer Ionema *a u Ie. nIje bIIo (v.
doIje), a *rH je davao neto sasvIm drugo u gr. (v. doIje). NI stanje u jonsko-atIkom s
odrazom ] nIje ba najjasnIje jer nIje sIgurno kada kojI odraz doIazI. RIx (1992: 65)
mIsII da je na poetku rIjeI pravIIan odraz (dakIe hom. ), doIm je at.
tvoreno anaIogIjom prema hom. (~ het. kr). MIkenskI je opI odraz Ie. *r bIo ]or] kao u
ark.-cIp., usp. mIk. to-pe-za ]torpeza] stoI prema at. c ( tr peza), no u dvjema
se rjeIma javIja I odraz ]ro], a u jednoj I ]ar], usp. mIk. wo-ro-ne-ja ]wroneIa] janjee ~
at. (*F ) ovca, janje, mIk. tu-ka-ta-sI ]t
h
ugatarsI] kerIma ~ at. d.
(KapovI 2003b).
U IatInskom Ie. *r I *I daju or I oI (mortuus, moIIIs). InI se da u Iat. sIogotvornI
sonantI na poetku rIjeI daju ma, na, Ia, ra, usp. Ie. *Iep- kamen > gr. c , *Ip- > Iat.
IapIs; Ie. *meg h. veIIk > gr. c , *mg (h.)-no- > Iat. magnus. sto vrIjedI I ako je prIje
sIogotvornoga sonanta na poetku *s III *h+, usp. Ie. *h+nek - nosItI > stsI. nestI, *h+nk - >
Iat. nancIscor naem, dobIjem; Ie. *smek - brada > stInd. maru-, stIr. smech,
*smk sIeh. > *maksI > Iat. mIa Itd.
230

U bsI. Ie. *R > *IR]uR to je ouvano u IItavskom (vII kas, kIrmIs), doIm je u
sIavenskom od toga nastaIo *LR]R. U stsI. su se tI sIjedovI, kao I u hrvatskom, ve
pomIjeaII s *RL]R < *RI]Ru IzgovarajuI se opet kao sIogotvorno r odnosno I . Te se
sIogotvorne IIkvIde u stsI. nedosIjedno pIu kao r]rL odnosno I]IL bez obzIra na
etImoIogIju, usp. stsI. mrtv < *mLrtv, vIk < *vLIk kao I krvL < *krvL I pItL < *pItL
pu t. U ruskom se uva razIIka Izmeu *]Lr I *r]L, usp. rus. cepe < *sLrdLce, aII xposL
< *krvL (u rus. * > o, a *L > e u jakom poIoaju, v. doIje) prema stsI. srdLce = krvL. U
hrvatskom se oboje odraava kao r , aII se razIIka moe vIdjetI u duIjInI - *]LR je dvogIas pa
daje u naeIu dug odraz (ako je u rIjeI uope mogua duIjIna), doIm je *R]L obIan sIIjed
sugIasa I kratkIh *]L pa je odraz kratak, usp. hrv. C. kr vI < *krvI, aII C. br ka < *brka.
SIogotvorno starohrvatsko *I < *L]I, *IL] daje u standardu u (vI k > vu k), a u dIj. I VI (dIj.
va Ik Itd.), u kajk. zatvoreno o (vo k) Itd. Za bsI. koIebanje *IR]uR v. doIje.
U germ., kao I kod sIogotvornIh nazaIa, Ie. sIogotvorne IIkvIde dobIvaju popratno *u,
dakIe odrazI su *ur I *uI. U got. su odrazI ar I uI zbog pravIIa po kojem se u got. u Ispred r,

228
Usp. I pamIIIIjskI .
229
Usp. Thumb & Scherer 1959: 55.
230
V. MatasovI 1997a: 85-86.
144
h I otvara u a [a] (v. doIje), usp. got. wuIIs, warm. Usp. got. arsteI ea prema
steng. urst (eng. thIrst) < Ie. *trs-.
U keItskom se Ie. *r I *I odraavaju kao *rI I *II (usp. aIb.) Ispred okIuzIva I *m, aII kao
*ar I *aI u ostaIIm sIuajevIma, usp. gaI. IItano-; stIr. cruIm; stIr. crIde srce < Ie. *k rd-; stIr.
rIth zaIjev, gaI. rItum < Ie. *prt- (Iat. portus Iuka, av. prtu-, eng. Iord), aII stIr.
marb; stIr. carr koIa, gaI. carros < Ie. *krso- (Iat. currus); stIr. tart sua, ea < Ie. *trs-
(stInd. tr n- edan, av. tarna-, got. arsteI, eng. thIrst).
U praanatoIIjskom su Ie. *r I *I jo bIII ouvanI, a u hetItskom se odraavaju kao ar I
aI, usp. het. hartagga-; het. wtar voda < Ie. *wdr, het. kear ruka < Ie. *g "esr Itd. Da
je ovaj hetItskI razvoj posIjeopeanatoIIjskI, vIdI se po IuvIjskom I paIajskom u kojem se uz
najeI odraz ar javIja I odraz ur (MeIchert 1994).
U armenskom je, kao I kod nazaIa, odraz ar, aI, usp. mard, ar].
U aIbanskom se Ie. *r I *I odraavaju kao rI I II, usp. aIb. krImb; aIb. drIthe zrnje <
Ie. *g "rd- (Iat. hordeum jeam, njem. Cerste). e. pak *wI u aIb. daje uI, usp. aIb. uIk,
doIm *r na poetku rIjeI (tj. posIIje IarIngaIa jer *r ne moe bItI na poetku u Ie., v. gore)
IzgIeda daje ar, usp. aIb. arI.
e. se *r I *I odraavaju u toh. kao I *m I *n - dobIvaju *u > * prIje sebe, usp. toh. 8
prkare < Ie. *b"rg "- vIsok (stInd. br hant-, av. brzant-, Iat. IortIs jak, het. parku,
arm. barjr Itd.).

ProbIem bsI. odraza Ie. *m ProbIem bsI. odraza Ie. *m ProbIem bsI. odraza Ie. *m ProbIem bsI. odraza Ie. *m, *n *n *n *n, *I II I, r rr r - probIem je odraza Ie. sIogotvornIh sonanata u bsI.
jedna od vjenIh zagonetaka IndoeuropeIstIke. Unato mnogIm teorIjama, dosada jo nIje
naeno zadovoIjavajue rjeenje. SIogotvornI se sonantI u bsI. odraavaju dakIe I kao *IR
(ee) I kao *uR (rjee). Kao odraz Ie. prIjevojnoga stupnja praznIne *R u bsI. u naeIu
naIazImo *IR, doIm se *uR javIja u IzoIIranIm korIjenIma - u onIma kojI ne pokazuju prIjevoj
odnosno javIjaju se samo u praznInI. Za prvo usp. stsI. mrtI < *mertI (punIna *e) : morItI
(punIna *o), hrv. umaratI (duIjIna *), stsI. mLr mrem (praznIna *), IIt. mIr tI mrIjetI,
marIntI morItI s oekIvanIm *Ir, a za drugo hrv. gr Io, rus. pno < *grdIo, IIt. gurkIy s s *ur
koje ne pokazuje drugIh prIjevojnIh IIkova u korIjenu. esto se I u Istom korIjenu u bsI. naIe
na jedan odraz u jednom jezIku, a na drugI u drugom, usp. stsI. tLnk, aII strus. fux (Ie.
*tnh.u-); stsI. tLma, aII Iatv. tumsa tama (Ie. *tmH-); stsI. tystI, stprus. a. tsImtons, aII
stsI. tystI (hrv. t sua), IIt. tkstantIs (~ got. sundI, eng. thousend, njem. tausend). -
odrazI u bsI. u naeIu uvIjek mogu bItI sekundarnI zbog utjecaja prIjevoja (obIan bsI.
prIjevoj bIjae *eR]oR : *R]R : *IR). U jednom od najnovIjIh razmatranja ovoga probIema
MatasovI (2004b) doIazI do sIjedeIh naeInIh pravIIa (R kojI god sonant, L r III I, N m III
n):
1) Ie. *R > bsI. *IR u nepoetnom sIogu (Ie. *k"etwrtos 4. > IIt. ketvIr tas, stprus. kettwIrts,
sIav. *etvLrtjL > hrv. etvrt)
2) Ie. *L > bsI. *IL u prvom sIogu (Ie. *wIk"os > IIt. vII kas, sIav. *vLIk > hrv. vu k, vu ka)
3) Ie. *L > bsI. *uL Iza veIar (Ie. *skrd- cIjepatI > IIt. skurds boIan, IIt. dIj. skur stI
nedostajatI, stsI. oskrd)
4) Ie. *N > bsI. *uN u prvom sIogu (Ie. *g"mbo- otekIIna > IIt. gum bas, sIav. *gba > hrv.
gu ba)
to se tIe u-odraza, MatasovI zakIjuuje: da se onI nIkada ne javIjaju Izvan prvoga sIoga,
da se kod odraza Ie. sIogotvornIh IIkvIda (*r I *I) javIjaju samo Iza veIar te da su u-odrazI
145
pravIIan odraz sIogotvornIh nazaIa u prvom sIogu. U ostaIIm bI se prImjerIma trebaII javIjatI
I-odrazI, IskIjuImo II sekundarne I ekspresIvne tvorbe (este u IItavskom). No svejedno
ostaje nekoIIko probIematInIh rIjeI koje se onda mogu vIe III manje uvjerIjIvo objasnItI kao
sekundarnI odrazI (v. MatasovI Isto): IIt. Im tas 100; stsI. pstL < Ie. *pnkstI- (eng. IIst,
njem. Faust); IIt. kIrmIs; stsI. jzyk, stprus. InsuwIs < Ie. *(d)ng "uh. (got. tugg, eng.
tongue); hrv. tr g, rus. fop < *trg, IIt. tur gus, aII Iatv. tIrgus.

*I *I *I *I

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h+esmI +esmI +esmI +esmI jesam > stInd. asmI (av. ahmI), gr. c , stsI. jesmL, stIIt. esmI, het. mI

Ie. *dIn Ie. *dIn Ie. *dIn Ie. *dIn- -- - dan > stInd. dInam, Iat. nn-dInae devetI (sajamskI) dan, stsI. dLnL, aIb. dIte <
*dIn-te

Ie. *meIIt Ie. *meIIt Ie. *meIIt Ie. *meIIt med
231
> gr. c , C. c , got. mIII, het. mIIItt-

*u *u *u *u

Ie. *snuss Ie. *snuss Ie. *snuss Ie. *snuss snaha > stInd. snu , gr. hom. , Iat. nurus, stsI. snxa, stvnj. snur (njem.
Schnur, steng. snoru), arm. nu, aIb. nuse

Ie. *d Ie. *d Ie. *d Ie. *d"ugh.te "ugh.te "ugh.te "ugh.te r r r r kI > stInd. duhIt (av. dugdar-), gr. , osk. ItIr
232
, stsI. dtI
(hrv. k < *dI), IIt. dukt , got. dahtar (eng. daughter, njem. Tochter)
233
, gaI. duxtIr, arm.
dustr

Ie. *spnos Ie. *spnos Ie. *spnos Ie. *spnos san
234
> paII supIna-, gr. , stsI. sn, aIb. gjume, toh. 8 s pne

e. su *I I *u ostaII nepromIjenjenI u svIm Ie. jezIcIma, osIm u stsI. gdje daju L I te u
toh. gdje daju (aII je sugIasnIk Ispred od staroga *I paIataIIzIran, v. gore).
U sIav. dakIe Ie. *I > L (jer), a Ie. *u > (jor). ZajednIkI se zovu jerovI III poIgIasI.
SIav. su L I bIII reducIranI gIasovI (odatIe I Ime poIgIasI), vjerojatno vaoIIkI (sIInI []) s
tIm da je L bIIo nekakovo prednje va, a stranje sIIno kao rumunjskI I a ]. U
prasIavenskom su, oko 600. godIne, tI gIasovI bIII jo pravo *I I *u, to se vIdI po
posuenIcama u sIav. (usp. Iat. cIvItte- [kIvItte-] > psI. *KIvItt- > *CLvLtat > hrv. Cavtat)
I Iz sIav. (usp. psI. *gardIkI > gr. toponIm , a posIIje psI. *gardIkI > stsI. gradLcL,
hrv. gradac, usp. psI. *stIkIa > rum. stIcI, a posIIje *stIkIa > stsI. stLkIo, hrv. stakIo) I po
bIIjeenju sIav. rIjeI u InojezInIm IzvorIma. U sIavenskom su nakon to su reducIranI u *L I
* jerovI nakon nekoga vremena prvo IzgubIII mogunost bItI nagIaenIma, a zatIm su u

231
e. je *med"u znaIIo medovIna.
232
Dugo -- zbog Ispadanja *-- < *-gh.-. U Iat. je ova rIje nestaIa.
233
U germ. je I bsI. IarIngaI rano Ispao pa je *d"ugh.te r daIo *d"ugte r > *d"ukte r, usp. IIt. dukt , got.
dahtar s odrazom Ie. *k, a ne *g.
234
Druga je varIjanta ove rIjeI, *swepnos san odraena prImjerIce u stInd. svapnas I Iat. somnus.
146
sIabIm poIoajIma poeII I nestajatI u naeIu u svIm sIavenskIm jezIcIma
235
. PoIugIasI su bIII
jakI samo kada je u sIogu Iza njIh doIazIo jo jedan poIugIas, npr. u rIjeIma dLnL III sn je
prvI poIugIas bIo jak pa je vokaIIzIran u sIav. jezIcIma, a drugI je bIo sIab pa je nestao (hrv.
da n, sa n). U rIjeI je tko poIugIas bIo sIab, jer nIje bIIo drugoga u sIogu Iza njega, pa je
otpao (hrv. tko ). To se katkada zove HavIIkov zakon HavIIkov zakon HavIIkov zakon HavIIkov zakon
236
. Na kraju su rIjeI poIugIasI uvIjek
IspaII. U nekIm su sIavenskIm jezIcIma vokaIIzIranI poIugIasI (dakIe poIugIasI u jakIm
poIoajIma) razIIIto odrazIII prImjerIce jakI *L daje e, a jakI * daje o u ruskom I
makedonskom. U hrvatskom su I jakI *L I jakI * daII prvo *, a zatIm a (u stand. jezIku)
237
.
Usp. hrv. da n, sa n, aII rus. euL
238
, cou, mak. eu, cou. U hrv. se to a Ipak esto razIIkuje od
staroga *a koje Isto daje a po duIjInI jer je a kao odraz poIugIasa u hrv. u naeIu kratko, usp.
hrv. daska < *dska , snaha < *snxa , magIa < *mLgIa , aII trava < *trava , gIava < *gIava ,
vIada < *vIada
239
. U nekIm je sIav. jezIcIma HavIIkovo pravIIo dosIjednIje potovano pa su
poIugIasI u sIabom poIoaju uvIjek nestaII, usp. poIj. mga, e. mhIa, no u hrv. je esto
umetnuto sekundarno a da bI se razbIII sugIasnIkI skupovI tekI za Izgovor, usp. hrv.
magIa. To se dogaa I u drugIm sIav. jezIcIma, usp. hrv. daska I e. deska < *dska, aII I
hrv. (Dubr.) t ca < *dtIca (umanjenIca od *dska) bez sekundarnoga a. U starIjem se hrv. I
u dIj. esto mogu naI I prImjerI bez sekundarno umetnuta a, usp. prema hrv. stand. stakIo
< *stLkIo (e. skIo, poIj. szko) I dIj. I st. skIo III ckIo (*stkIo > skIo III *stkIo > *tskIo > ckIo )
gdje je poIugIas oekIvano Ispao.
U veInI je grkIh dIjaIekata ImaIo normaInu Ionetsku vrIjednost [u], no u atIkom je
staro [u] postaIo prednje pa se ondje zapravo IzgovaraIo kao [] (kao njem. ). To je posIIje
preuzeto u , a to se [] u kasnIjem grkom stopIIo sa starIm [I] u [I] pa se tako Ita I u
modernom grkom. Nejasno je zato poetno grko uvIjek Ima spIrItus asper, odnosno
zato uvIjek Ima h- na poetku. Hak je prImjerIce oekIvan u gr. gdje nastaje od Ie.
*s, aII je neoekIvan u gr. C. vd < Ie. *udn-s (usp. u Iat. unda s premetanjem).
No kako god bIIo, poetno **# - u grkom ne postojI.
U got. se I I u Ispred r, h I otvaraju I preIaze u aI [c] odnosno a [a]
240
. Usp. got.
dahtar I waIr ovjek, Iat. uIr < *wIros < Ie. *wIHrs (IIt. vyras, stInd. vras).

SIogovnI sonantI I IarIngaII SIogovnI sonantI I IarIngaII SIogovnI sonantI I IarIngaII SIogovnI sonantI I IarIngaII u tradIcIonaInoj su se, predIarIngaInoj IndoeuropeIstIcI,
rekonstruIraII I dugI sIogotvornnI sonantI, tj. *r, *I, *m, *n, * I *, no otkrIem je IarIngaIa
ustanovIjeno da se svI tI tzv. dugI sIogotvornI sonantI mogu svestI na skupInu sIogotvornoga
sonanta I IarIngaIa tj. na *rH, *IH, *mH, *nH, *IH I *uH (za ope duIjenje koje prethodnIh
sIogotvornIh segmenata koje nastaje Ispadanje IarIngaIa u zatvorenom sIogu v. doIje). Ovdje
emo prvo IznIjetI prImjere tIh skupIna u zatvorenom sIogu, dakIe prImjerI tIpa *CRHC.


235
SIabI se poIugIasI uvaju u poIapskom I kada drugdje uvIjek Ispadaju.
236
Po ekom sIavIstu AntonInu HavIIku kojI ga je otkrIo 1889. na staroekom materIjaIu.
237
Staro * daje a u veInI tok. I ak. govr, IznImke su 8oka s ouvanIm , dIjeIovI Crne Core s
odrazom (otvoreno e) I pojedInI akavskI govorI (na Krku) s odrazom e III o. VeIna kajk. govr Ima
e (zatvoreno e) na mjestu staroga *.
238
Znak <L> u rus. oznaava samo umekavanje prethodnoga sugIasa (ovdje uL []). To nIje ouvan jer
na kraju rIjeI.
239
KapovI 2003a.
240
NIje neobIno da se samogIasI otvaraju Ispred [r], Isto se prImjerIce dogaa u vedskom I danskom.
147
*m *m *m *m H HH H

Ie. *dm Ie. *dm Ie. *dm Ie. *dm h hh h.ts .ts .ts .ts ukroen, Izgraen (partIcIp od *demh.- krotItI, gradItI
241
) > stInd.
dm tas, gr. neukroen, dor. (PIndar) c novosagraen, ZIat. mterIs
graevnI materIjaI (*dmt-, matrIja, materIjI Itd.)

Ie. *k Ie. *k Ie. *k Ie. *k m mm m h hh h. .. .- -- - radItI, umorItI se > stInd. m tas smIren, gr. (Homer) c(F) umoran
< *kek mh.ws, kojI je zahtIjevao dosta posIa

Ie. *sm Ie. *sm Ie. *sm Ie. *sm h hh hsnog snog snog snog""o ""o ""o ""o- -- - jednokopItan (za konja) > gr. (Homer) n. c
242


Za odraz Ie. *mH nema puno prImjera . U stInd. bI se prema Ie. *mH oekIvaIo kao I
od *nH koje to sIgurno daje, v. doIje, a I anaIogIjom prema *m > a gdje bI onda IarIngaI
davao samo duIjInu (*mH > *aH > ). No, pogIedamo II prImjere (stInd. dm tas, m tas)
ondje ne naIazImo oekIvano , nego m . To bI doIsta mogao bItI I pravI odraz Ie. *mH u
stInd., aII bI anusvra (m ) mogIa takoer bItI I unesena anaIogIjom Iz prIjevojnoga stupnja s
punInom. Zbog maIoga je broja prImjera teko donIjetI konaan sud
243
.
U grkom *mh. > (> at. ), a *mhs > . PrImjera za *mh+ u grkom nema, no
taj bI sIIjed u grkom zacIjeIo dao . U grkom se dakIe I tu razIIkuju odrazI trIju IarIngaIa,
a opI je odraz sIIjeda *RH u grkom R, R , R ovIsno o IarIngaIu. Takov odraz moda
vrIjedI samo za nenagIaene sIogove nekI IIngvIstI smatraju da pod nagIaskom *RH > cRc,
R, oRo, no to, kako rekosmo, nIje opeprIvaeno. Usp. prema nenagIaenom ,
zaraeno; muka, trud s nagIaenIm *mh.
244
. Mogue je I da su prImjerI s
odrazIma VRV u gr. zapravo nastaII asImIIacIjom tIpa *c > prI em bI *c postajaIo
pravIIno od Ie. punIne *emh. (s pravIInIm odrazom *Ch.C > CC u gr.), a ne od praznIne
*m h..
U IatInskom, osIm prImjera mterIes, ako je Ispravan, nema sIgurnIh prImjera za
odraz Ie. *mH. No kako u IatInskom Ie. *RH openIto daje R, nema sumnje da I *mH > m.
Za bsI. I germ. nemamo pravIh prImjera, no anaIogIjom prema drugIm odrazIma
moemo reI da je u bsI. odraz, kao I uvIjek, jednak odrazu kratkIh sIogovnIh sonanata (osIm
u nagIasku, v. doIje), a Isto tako I u germ.
U keItskom je odraz Ie. *RH bIo *R to za Ie. *mH moemo vIdjetI u prImjeru Ie.
*mIh+tIs (od *meIh+- mIjetI) > stIr. mIaIth mekan.
U aIb. je odraz Ie. *mH > am, kao I kod drugIh sonanata opI je odraz: Ie. *RH > aR.
U armenskom je opI odraz bIo *RH > aRa.

241
NIje sIgurno jesu II ovo dva razIIIta, aII homonImna, gIagoIa III je to jedan gIagoI s dvama
znaenjIma. Ako je to vIeznaan gIagoI, znaenjskI bI razvoj bIo pomaIo neobIan, aII ne I nemogu.
242
Za sastavne dIjeIove ove sIoenIce usp. *hsnog""- nokat > gr. , Iat. unguIs, stsI. nogtL, Ie.
*sm 1 > stsI. sam Itd.
243
SIhIer (1995: 102) I MatasovI (1997: 87) prImjerIce uzImaju m kao Izvoran odraz Ie. *mH, doIm
8eekes (1995: 145) smatra IzvornIm odrazom.
244
VaIja napomenutI da je sIuajev s nagIaenIm *RH bIIo puno manje, a to zato to su u Ie.
sIogotvornI sonantI Isprva bIII Inherentno nenagIaenI (a tako I nastadoe redukcIjom samogIasa u
nenagIaenIm sIogovIma) te su Isto u kasnom Ie. mogII postatI sekundarno nagIaenIma Iz raznIh
razIoga (u razIIItIm tvorbama, anaIogIjom Itd.).
148

*n *n *n *n H HH H

Ie. *g Ie. *g Ie. *g Ie. *g n nn n h hh h+ts +ts +ts +ts roen (praznIna od *g enh+-) > stInd. jtas roen (av. zta-), gr.
roen od Zeusa (< *dIw-g nh+tos), Iat. (g)ntus roen, got. aIra-kunds roen Iz
zemIje, gaI. CIntu-gntus (Ime, dosIovno prvoroen)

Ie. *g Ie. *g Ie. *g Ie. *g n nn n h hh hs ss s- -- -ts ts ts ts poznat > gr. , Iat. gnrus, IIt. paIntas, got. kuns (stvnj. kund,
njem. kundIg vjet, vIan), stIr. gnath, toh. 8 -kntsa

Ie. *d Ie. *d Ie. *d Ie. *d"wn "wn "wn "wn h hh h.ts .ts .ts .ts umro > stInd. dhvntas (sa sekundarnIm n- Iz punIne dhvan- < *d"wenh.-
), gr. dor. smrtan

Za odraz Ie. *nH takoer nema puno prImjera. U IIr. je oIto odraz Ie. *nH bIo *
(stInd. jtas, av. zta-). Ovaj bI odraz upuIvao, kako rekosmo, I na odraz *mH > * u IIr., no
to nIje posve sIgurno (v. gore).
U grkom su odrazI sIjedeI: *nh+ > , *nh. > (> at. ), *nhs > u
nenagIaenom sIogu, a moda c c, , o u nagIaenom sIogu. Usp. Ie. *g nh+t- > gr.
, brat gdje je *nh+ nenagIaeno, aII c c roenje s nagIaenIm
*nh+, Ie. *d"nh.t- > dor. , aII smrt, besmrtan. SIuajI su kao
o zakonIta roda s u nagIaenom sIogu nastaII sekundarnIm pomIcanjem
nagIaska u grkom.
U IatInskom se Ie. *nH odraava kao n (ntus), paraIeIno s ostaIIm odrazIma.
U bsI. je odraz *In kao I od *n, aII s akutom (IIt. In, a ne I, usp. IIt. paIntas, aII A.
mIt < Ie. *mntIm).
U germ. je odraz jednak kao I za obIno *n (got. kunds), a u keItskom Ie. *nH > *n
(gaI. -gntus). Usp. I Ie. *knh+m- kost > gr. goIIjen, IIst, stIr. cnaIm kost.
U toh. -kntsa upuuje na Ie. *nH > toh. n, a takovI su bIII I ostaII odrazI. U toh.
openIto *RH > toh. R.

*I *I *I *I H HH H

Ie. *pI Ie. *pI Ie. *pI Ie. *pI h hh h+ns +ns +ns +ns pun (praznIna od *pIeh+-, Iat. pInus) > stInd. prn as (av. prna-), gr.
obIIje, mnotvo, stsI. pIn (hrv. pu n), IIt. pIInas, got. IuIIs (eng. IuII, njem. voII),
stIr. Ian

Ie. *wI Ie. *wI Ie. *wI Ie. *wI h hh h.neh. .neh. .neh. .neh. vuna > stInd. rn (av. varn, u stInd. je poetno v- otpaIo), gr. dor.
, Iat. Ina, stsI. vIna (hrv. vu na), IIt. vIIna, got. wuIIa (eng. wooI, njem. WoIIe), het.
h uIana- (< *uIh ana-), veI. gwIan, arm. gemn

Ie. *dI Ie. *dI Ie. *dI Ie. *dI Hg Hg Hg Hg"s "s "s "s du g > stInd. drghas (av. darga-), gr. (nIje jasno --), stsI. dIg
(hrv. du g), IIt. IIgas (poetno je *d- nestaIo u baItIjskom, usp. Iatv. IIgs, jatv. IIg), got. tuIgus
tvrd

149
Za odraze Ie. sIogotvornIh IIkvIda I IarIngaIa Ima neto vIe prImjera nego za odraze
nazaIa I IarIngaIa .
U IIr. Ie. *rH > *r. U av. se to odraava u naeIu kao ar (varn), doIm su stInd. daje
r (drghas) III r (prn as). Odraz se r javIja uz IabIjaIe (p, ph, bh, m, v), a r u ostaIIm
sIuajevIma. Odraz r kao da se javIja I uz stare IabIveIare, usp. Ie. *g"Ih+ts (gr. ) >
stInd. ud-grn as uzdIgnut, no ne dosIjedno (v. doIje).
U grkom Ie. *Ih+ > , *Ih. > (> at. ), *Ihs > kao I obIno u nenagIaenom
sIogu, a c c, , o u nagIaenom sIogu (ovo drugo nIje opeprIhvaeno).
U Iat., kao I obIno, *IH > I (Ina).
U bsI. Ie. *IH daje *II kao I Ie. *I, aII se uva razIIka u nagIasku. e. *IH daje akut u bsI.
(IIt. ` na dvogIasIma, hrv. ), a *I cIrkumIIeks (IIt. , hrv. ), usp. Ie. *wIh.neh. > hrv. vu na,
IIt. vIIna, aII Ie. *wIk"os > hrv. vu k, IIt. vII kas.
U germ. je odraz IstI kao I kod obInoga sIogotvornoga sonanta, got. wuIIa = got.
wuIIs < *wIk"os vuk.
U keItskom je odraz Ie. *IH > *I, usp. stIr. Ian.
U aIb. Ie. *IH > aI, usp. Ie. *mIHd"o- (stInd. mrdhan- gIava) > aIb. maI brdo.

*r *r *r *r H HH H

Ie. *g Ie. *g Ie. *g Ie. *g r rr r h hh h.nom .nom .nom .nom zrno > Iat. grnum, stsI. zrno (hrv. zr no), IIt. IrnIs, got. karn (eng. corn,
njem. Korn), stIr. gran, aIb. geg. grune, pato zn ay sjeme, kotIca

Ie. *k Ie. *k Ie. *k Ie. *k r rr r h hh h.srn .srn .srn .srn strIjen (od *k rh.- gIava) > Iat. crbr, stsI. sLrenL (hrv. str Ijn), IIt.
Iru, A. Iren, stvnj. hornaz (eng. hornet, njem. HornIsse)

Ie. *str Ie. *str Ie. *str Ie. *str h hh hst]ns st]ns st]ns st]ns razasut (ptcp. od *sterhs- razasutI, razbacatI) > stInd. strn as, gr.
, Iat. strtus

U IIr. je odraz jednak kao I kod Ie. *IH: stInd. r, r, av. ar. Usp. Ie. *h.rHm- ruka >
stInd. rmas rame, pIee, nadIaktIca, av. arm ruka, pIee (usp. od Ie. *h.erHm- > hrv.
ra me, Iat. armus rame, pIee, got. arms ruka Itd.). Lako je mogue je da dvostrukI odraz
u IIr. nema veze s Ie. IabIoveIarIma, usp. stInd. grq as progutan < Ie. *g"rh3ns.
U gr. je odraz uobIajen: *rh+ > , *rh. > , *rhs > u nenagIaenom, a c c,
, o u nagIaenom sIogu (ovo drugo nIje opeprIvaeno). Usp. Ie. *ste-strhs- > at. 3. I.
jd. perI. pas. c , aII eoI. c o.
U Iat. je odraz r kao I obIno (crbr).
U bsI. je razIIka prema obInIm sIogotvornIm sonantIma opet vIdIjIva samo u nagI.
(hrv. zr no, IIt. IrnIs).
U germ. je odraz IstI kao I kod obInoga sIogotvornoga sonanta (got. karn), a u
keItskom je oekIvano *r (stIr. gran).
U aIb. Ie. *rH > ar, usp. Ie. *prHwo- prvI (stsI. prv, stInd. prvas Itd.) > aIb. pare.

*CR *CR *CR *CR HV HV HV HV osIm odraza skupIna *RH u zatvorenom sIogu, treba pogIedatI I odraze skupIna *RH
u otvorenom sIogu, odnosno prIje sugIasa. U tradIcIonaInoj su IndoeuropeIstIcI tu bIII
rekonstruIranI sIogotvornI sonantI prIje samogIasa, dakIe *CRV to nIje ImaIo puno smIsIa.
150
PosIIje je postaIo jasno da je tu uvIjek Izmeu *R I *V stajao IarIngaI. OdrazI su skupIna
*CRHV u pojedInIm jezIcIma bIII redom za *rH, *IH, *mH I *nH:
stInd. Ir]ur, Ir]ur, am, an
av. ar, ar, am, an
gr. , , ,
Iat. ar, aI, em, en
stsI. Lr]r, LI]I, Lm]m, Ln]n
IIt. Ir]ur, II]uI, Im]um, In]un
got. ar, uI, um, un
stIr. ar, aI, am, an
arm. ar, aI, am, an
Usp. Ie. *tnh.s tanak > stInd. tan, gr. (F), Iat. tenuIs, stsI. tLnk, stIr.
tanae, stIsI. unnr (eng. thIn); Ie. *g"rh.s teak > stInd. gur (av. gouru-, usp. ur u
stInd. zbog Ie. *g"), gr. , got. karus; Ie. *k rh.- gIava > stInd. Iras-, gr. Itd.
Od pravIIa da uz Ie. IabIoveIare Ide odraz ur (usp. gur) odstupa Ie. *g"rHI- (IIt. gIr gora)
> stInd. gIrI- gora.

*IH *IH *IH *IH

Ie. *wIHrs Ie. *wIHrs Ie. *wIHrs Ie. *wIHrs mu, mukarac
245
> stInd. vras, Iat. uIr, IIt. vyras, got. waIr, stIr. Ier, toh. A wIr
mIad

Ie. *g Ie. *g Ie. *g Ie. *g
w ww w
Ih Ih Ih Ih3 33 3ws ws ws ws Iv, Ivot > stInd. jvas Ivot (av. ]va-), gr. Ivot ( bIoIgIja Itd.),
(F) Iv ( zooIgIja Itd.), Iat. uus Iv, stsI. Iv, IIt. gyvas, got. qIus Iv, Ivahan
(eng. quIck Iv > brz, njem. keck smIon, drzak), stIr. beo
246


Ie. *g Ie. *g Ie. *g Ie. *g"rIHweh. "rIHweh. "rIHweh. "rIHweh. vrat, kosa na vratu > stInd. grv vrat (av. grv Ija, zatIIjak), hrv. gr va,
Iatv. grva ue

Svako se * u Ie. moe svestI na starIje *IH, a to * ostaje u naeIu nepromIjenjeno u
svIm Ie. jezIcIma u IIt. se pIe kao <y>, u got. <eI>, u stIr. <I>, a arm., aIb. I toh. nemaju
razIIkovne duIjIne pa je odraz I (u stsI. se duIjIna ne bIIjeI posebno). nae je sve Isto: stInd.,
av., Iat., het. , gr. (ne uvIjek, v. doIje). Usp. Ie. *wIHs sIIa (~ *wIHrs mukarac) > gr.
, Iat. us. Odraz je u gr. neto kompIIcIranIjI - za IomIjenje IarIngaIa u grkom v. doIje. Za
got. qIus s kratkIm I v. doIje.





245
NekI autorI smatraju da je Ie. *wIHrs Izvedeno od gIagoIa *weyh+- IovItI (stInd. vetI sIIjed, IIt.
vytI, hrv. v tI, vIjatI Itd.). Tada bI ta rIje zapravo gIasIIa *wIh+rs s *h+ (Inae se toan IarIngaI ne moe
ustanovItI), a Izvorno bI joj znaenje zapravo bIIo Iovac.
246
Usp. od drugoga prIjevojnoga stupnja I bez suIIksa *-w-: *g
w
oyh3-os > stInd. gayas dom, obIteIj,
av. gaya- Ivot, hrv. go j mIr < *gojL, IIt. gajs Ivahan).
151
*uH *uH *uH *uH

Ie. *su Ie. *su Ie. *su Ie. *suHns Hns Hns Hns sIn > stInd. sn (av. hnu-), gr. (dIj. < *suHys), stsI. syn, IIt.
sns (stIIt. snus), got. sunus (eng. son, njem. Sohn)
247


Ie. *muHs Ie. *muHs Ie. *muHs Ie. *muHs mI > stInd. m, gr. , Iat. ms, stsI. myL (hrv. m ), steng.]stnord. ms
(eng. mouse, njem. Maus), arm. mukn, aIb. mI

Ie. *suHs Ie. *suHs Ie. *suHs Ie. *suHs svInja > av. h-, gr. , (moda posuenIca Iz nekoga Ie. IdIoma gdje *s-
nIje daIo h-), Iat. ss, steng. s (eng. sow krmaa, njem. Sau), aIb. thI (dIsImIIacIja *s-s >
*-s), stveI. hwch, toh. 8 suwo, ZhIjer. Iuv. suwana-

svako se * u Ie. takoer moe svestI na *uH, a I njegovI su odrazI vrIo stabIIno, kao
I odrazI Ie. *IH. Dugo * se mIjenja samo u stsI. u y (jery) I u y [] u aIb. (u zadnjem sIogu u I,
usp. aIb. mI, thI), a Inae svugdje ostaje u naeIu IstIm (stInd., av., Iat., IIt., het., got. , gr.
, stIr. , arm. u). Za got. sunus s kratkIm u v. doIje.
SIavensko je *y bIIo najvjerojatnIje nezaobIjeno u, sIIno dananjemu ruskomu
Izgovoru. ]ery (*y) je ouvan u rus., bjr. I ukr. (pIe se u) te u poIj. (pIe se y, a IonetskI je to
[e ]), doIm je u veInI drugIh sIavenskIh jezIka preao u I I stopIo se odrazom sIav. *I to se
je dogodIIo I u hrvatskom. Usp. *myL > hrv. m , sIn. mI, e.]sI. my [mI]
248
, aII poIj.
mysz [me ], rus. uumL.

LomIjenje LomIjenje LomIjenje LomIjenje IarIngaIa IarIngaIa IarIngaIa IarIngaIa - u grkom, u ne posve odredIvIm uvjetIma, doIazI do tzv. IomIjenja
IarIngaIa (eng. IaryngeaI breakIng). NaIme, *IH I *uH se tada ne odraavaju u grkom kao I
, to je jedInI moguI odraz prema tradIcIonaInIm predodbama, nego kao *y]y (<
*Ih.]Ihs) I *w]w (< *uh.]uhs) u sredInI rIjeI
249
. Do IomIjenja IarIngaIa doIazI samo kod *h.
I *hs, a sIIan Ienomen postojI I u toharskom (gdje su odrazI y, w). Tu se zapravo Ie. *IH I
*uH ponaaju kao pravI sIogotvornI sonantI s IarIngaIIma, odnosno kao *yH I *wH gdje *y I
*w ostaju nesIogotvornI, a IarIngaII se vokaIIzIraju. Usp. Ie. *g"Ihsws (stInd. jvas) >
*g"ywos > gr. (F) Iv; Ie. *prtI-hsk"o- IIce (stInd. pratka- IIce, toh. 8
pratsko grudI) > *protyk"- > gr. ; Ie. *(s)IIhs-ts pIav (sIn. sIv pIavIast,
hrv. Ij va, dIj. sI va, Iat. Iuor modrIca) > *Iyts > gr. Iotos
250
. Katkada se
razIIItI odrazI vIde I kod IstIh korIjena, usp. Ie. *Hyhssmeh. (~ stInd. y, Iat. Is) > gr.
kvas, aII *Hyuhssms > gr. juha, Ie. *g"eIhsneh. (~ hrv. e Iva) > gr.

247
StsI. je svInIja (hrv. svInja) Izvedeno od prIdj. svIn svInjskI < Ie. *swIH- (Iat. sunus, got. sweIn,
eng. swIne, njem. SchweIn Itd.).
248
U e. se, a po njegovu uzoru I u sI., jo uvIjek na mjestu staroga jeryja pIe <y> Iako se to danas
Izgovara kao I <I> nastaIo od staroga *I (jedIna je razIIka u tome to <y> ne paIataIIzIra prethodnI
sugIas za razIIku od <I>). RazIog je takovu etImoIokomu pIsanju to to je ekI u doba ]ana Husa, u
14]15. st., kada je nastao dananjI ekI sIovpIs, jo razIIkovao starI jery od staroga *I I Izgovorno.
249
VaIja napomenutI da se na kraju rIjeI *IH I *uH u gr. ne odraavaju kao I , nego *-Ih+ > -jc (j se
stapa s prethodnIm sugIasom, v. gore), *-Ih. > -, a *-uh. > -F (v. doIje).
250
HyIIested 2004.
152
c kornjaa, aII I c (HesIhIje). Kao to rekosmo, tonI uvjetI ovakovIh odraza
nIsu sasvIm jasnI
251
.

DuIjenje u jednosIoIc DuIjenje u jednosIoIc DuIjenje u jednosIoIc DuIjenje u jednosIoIcama ama ama ama u nekIm Ie. jednosIonIm rIjeIma (osobnIm zamjenIcama,
prIIozIma I estIcama) postoje dugo * I * neIarIngaInoga porIjekIa. To su prImjerIce rIjeI
*tu tI I *nu sada koje Imaju I InaIce *t I *n. Kako ovdje nema smIsIa rekonstruIratI
kakovo *tuH I *nuH, bIt e da su te rIjeI Izvorno ImaIe kratko *u koje je onda mogIo bItI
IonetskI, no ne I IonoIokI, produeno, to nIje tIpoIokI neobIno u jednosIoIcama. Usp. Ie.
*tu > gr. dor. , aII *t > av., Iat. t, stsI. ty, IIt. t, stIr. t, aIb. tI; Ie. *nu > stInd. n, gr.
, Iat. nu-nc, het. nu, stIr. nu, no, aII *n > stInd. n, gr. , stsI. ny-n, IIt. n
252
.

TabIIca odraza Ie. nesIogotvornIh sonanata
Ie. stInd. ave. gr. Iat. stsI. IIt. got. het. stIr. arm. aIb. toh.
*m m m , -
#
m m m m m,
-n#
m m m m
*n n n n n n n n n n n n
*I I, r r I I I I I I I I I
*r r r r r r r r r r r r
*w v v #-
] -,
VV
u v v w w #I-,
VV,
Czvb
g #v-,

w
*y y y # -
,
VV
I,
VV
j j j y #-,

#gj-
,
y

TabIIca odraza Ie. sIogotvornIh sonanata
Ie. stInd
.
ave
.
gr. Iat
.
stsI. IIt. got
.
het
.
*keIt
.
arm
.
aIb
.
toh
.
*
m
a a e
m
, Im ]u
m
um am *am am a m
*n a a en , I]u un an *an an a n
*I r r ]

oI I]IL II ]uI uI aI *aI,
*II]-
CokI,
m
aI II I
*r r r ] or r]r Ir ]ur ar ar *ar, ar rI r

251
OIsen (u tIsku) smatra da do IomIjenja IarIngaIa doIazI u nenagIaenom sIogu, a da su I
pravIInI odrazI pod nagIaskom, aII ne moe uvjerIjIvo objasnItI protuprImjere kao to je gr.
dIm < Ie. *d"uh.ms (het. tuhh ae-, hrv. d m). Usp. IstI Ianak za vIe prImjera IomIjenja IarIngaIa .
252
VIe o duIjenju u jednosIoIcama v. u KapovI 2006.
153
L *rI]-
CokI,
m
*I I I I L I I I *I I I
*u u u u u u u *u u u

TabIIca odraza Ie. sIogotvornIh sonanata I IarIngaIa u zatv. sIogu (*CRHC)
Ie. stInd. ave. gr. Iat. stsI. IIt. got. stIr. arm. aIb. toh.
*mH (m ) ] >
]
c c] ]
o
m , Im]m um ma ama am m
*nH ] >
]
c c] ]
o
n , In]n un na ana an n
*IH r, r ar ] >
]
c c] ]
o
I I]IL II]I uI Ia aIa aI I
*rH r, r ar ]
]
c c] ]
o
r r]rL Ir]r ar ra ara ar r
*IH I y I I I I]y
*uH y u y u]w

TabIIca odraza Ie. sIogotvornIh sonanata I IarIngaIa Ispred samogIasa (*CRHV)
Ie. stInd. ave. gr. Iat. stsI. IIt. got. stIr. arm. toh.
*mH am am em Lm]m Im]um um am am
*nH an an en LnV]nV In]un un an an
*IH Ir]ur ar aI LI]I II]uI uI aI aI I]aI
*rH Ir]ur ar ar Lr]r Ir]ur ar ar ar r]ar

154
4. NDOEUROPSK SAMOCLAS 4. NDOEUROPSK SAMOCLAS 4. NDOEUROPSK SAMOCLAS 4. NDOEUROPSK SAMOCLAS

Kako su *I I *u u Ie. zapravo IonoIokI bIII samo sIogotvornI sonantI, samogIasnI su
IonemI u Ie. bIII samo *e I *o. OnI su ImaII I svoje duge parnjake * I *. OsIm ovIh dvaju
samogIasa, u Ie. je moda postojao I kratkI samogIas *a, no njegov je poIoaj u Ie. sIIan
poIoaju gIasa *b meu okIuzIvIma. On se javIja u razmjerno maIo prImjera I nekI jezIkosIovI
smatraju da ga u Ie. uope nIje bIIo
253
, a ako ga je bIIo onda je u Ie. predstavIjao sasvIm
ruban Ionem (v. doIje).

ndoeuropskI samogIasnI sustav: *e * *o *

*e *e *e *e

Ie. Ie. Ie. Ie. *h *h *h *h2 22 2n nn ne ee ep p p pts ts ts ts neak; unuk > stInd. napt unuk (av. napt-), gr. c bratI; roak,
Iat. nepos, C. neptIs unuk, neak ( nepotIzam), stsI. netII < *ne(p)tLjL (hrv. ne k, dIj.
netIjk), stIIt. nepuotIs unuk, neak, steng. neIa (njem. NeIIe neak, NIchte neaka)
254
,
stIr. na, C. nath sestrIn sIn, necht neaka, aIb. nIp unuk, neak

Ie. *der Ie. *der Ie. *der Ie. *der- -- - deratI > stInd. dar- cIjepatI, gr. c , stsI. der, IIt. der derem, got. dIs-
taIran razrItI, raskopatI (steng. teran > eng. tear deratI, njem. zehren IzjedatI, troItI),
arm. terem

Ie. *b Ie. *b Ie. *b Ie. *b"er "er "er "er- -- - nosItI > stInd. bharatI no s (av. bara
I
tI), gr. c , Iat. Ier, stsI. ber
nosIm, got. baIran nosItI (stnord. bera, eng. bear), stIr. berId no s, arm. berem
nosIm, IrIg. -cc dnos, toh. A8 pr-

e. se *e odraava u naeIu jednako kao Ie. *h1e. Ono ostaje nepromIjenjeno u veInI
Ie. jezIka u gr. ( c ), u Iat. u prvom sIogu (nepos)
255
, u sIav. (stsI. netII) I baIt. (stIIt.
nepuotIs), u germ. u nekIm uvjetIma, osIm u got. (steng. neIa), u keIt. (stIr. necht), u anat.
(het. etmI) I u arm. (terem). U IIr. Ie. *e > a (napt), a u got., za razIIku od ostaIIh Ie. jezIka,
*e > I bezuvjetno. Ova pravIIa, dakako, vrIjede samo openIto, u gotovo se svakom jezIku
mogu dogodItI I drugaIje promjene pod posebnIm uvjetIma III u odreenIm poIoajIma
(prImjerIce Ie. *e daje sIav. L Ispred *yV).
U IIr. Ie. *e daje a I tako se stapa s odrazom Ie. *o koje takoer daje a (stInd. je kratko
a bIIo zapravo []). No razIIka je, kako rekosmo, ouvana Iza Ie. veIara kojI se Ispred IIr. a
nastaIa od Ie. *e paIataIIzIraju, doIm ostaju IstI Ispred IIr. a nastaIa od Ie. *o, usp. Ie. *k
w
e >

253
Usp. Lubotsky 1989.
254
SuvremenI eng. nephew nema veze sa steng. neIa, nego je rIje o posuenIcI Iz (normanskoga)
Irancuskoga (usp. Iranc. neveu < Iat. nepote-).
255
S obzIrom da je praItaIskI Imao jak dInamIkI nagIasak na poetnom sIogu, svI su sredInjI sIogovI
bIII podIonI jakoj redukcIjI - budI potpunomu otpadanja (sInkopa), budI zatvoranja njIhova Izgovora (u
sIuaju *e preIazak u *). PosebnI odrazI u Iat., kao I u veInI jezIka, vrIjede I za kraj rIjeI (v. daIje u
tekstu).
155
stInd. ca I, aII Ie. *k
w
os > stInd. kas tko. InI se da je stInd. a zapravo IonetskI bIIo va
[].
U gr. je Ie. *e ouvano kao c. U nekoIIko se rIjeI, uz stare IabIoveIare, *e mIjenja u
*o I na kraju daje , usp. Ie. *k
w
ek
w
Ios kota > gr. , stInd. cakras, Ie. *g
w
eneh2
ena > gr. , stsI. ena.
U IatInskom je Ie. *e, kako rekosmo, ouvano u prvom sIogu (kojI je u praItaIskom
bIo nagIaen pa tIme I stabIIan). U Iat. e > I Ispred ng I nc, usp. Ie. *penk
w
e pet > *quInque
> Iat. qunque (nIje jasno postanje dugoga ovdje). za *Cw (kojega god sugIasa I *w) I *k
w
,
*e > o u IatInskom. Ova se je promjena dogodIIa nakon stIat., usp. stIat. duenos > *duonos
> Iat. bonus dobar (du > b pravIIno). e. se *ewV u Iat., kao I u bsI. I keItskom, mIjenja u
*owV, usp. Ie. *newos nov > Iat. nouus, stsI. nov. e. *e daje I- u zadnjem sIogu u Iat.,
usp. Ie. *-es (C. jd. sugIasnIkIh osnova) > Iat. Is.
U bsI. je Ie. *e ouvano (stsI., IIt. e). U bsI. se *e Ispred *wV mIjenja u *o (stsI. o, IIt.
a), a ta se Ista promjena dogaa I u ItaIskIm I keItskIm jezIcIma. Usp. od Ie. *newos nov >
het. newa-, aII stsI. nov, stIIt. navas, Iat. nouus, gaI. NovIo-. Mogue je, aII sporno, da se
ovo promjena dogaa samo Ispred stranjIh samogIasa (kao u nov), a Ispred prednjIh ne
(sIavenskI *drevLn, a ne **drovLn, no to moe Iako bItI mIaa tvorba)
256
. U sIavenskom *e
preIazI u *I (> stsI. L) Ispred *yV, usp. nastavak n. mn. proterodInamIkIh I-osnova Ie. *-eyes
> stsI. Lje (npr. gostLje gostI). U bsI. razIIka Izmeu poetnoga *#e- < Ie. *#h1e- I
poetnoga *#a- < Ie. *#h2e- (Ie. *h2e > *h2a > *a uvIjek, v. doIje), *#Ho- (Ie. *o > bsI. *a >
IIt. a, sIav. o, v. doIje) esto nIje stabIIna to e, jednostavnIje reeno, reI da se u bsI.
katkada mIjea poetno *#e- s poetnIm *#a- (sIav. o-), odnosno da katkada umjesto
oekIvana *#e- naIazImo u sIav. *#a- I obrnuto
257
. To se nazIva pravIIom Rozwadowskoga pravIIom Rozwadowskoga pravIIom Rozwadowskoga pravIIom Rozwadowskoga
258
.
zogIose su nepravIIno raspodIjeIjene po bsI. dIjaIektIma I esto naIazImo jednu InaIcu u
jednom dIjaIektu, a drugu u drugom, usp. npr. od Ie. *h3eI- Iakat > *oI- (Iat. uIna, arm.
oIok ) > stsI. IaktL < *oIktL, stprus. aIkunIs s oekIvanIm *a-, aII IIt. eIk n, Iatv. eIks s *e-
; *h1ek weh2 kobIIa > IIt. eva, ava; Ie. *h3er- orao (het. h ara, gr. ptIca
ornItoIogIja, arm. oror jastreb) > stsI. orLI, stprus. areIIs, IIt. dIj. are IIs, aII I ere IIs; stsI.
ImeIa < *jLmeIa (hrv. ImeIa), aII I *emeIa, -o > sI. jemeIo, sIn. dIj. jeme Ia, *omeIa, -o > sI.
omeIo, sIn. ome Ia Itd., a u baIt.: IIt. maIas, st. I e maIas, Iatv. amu(o)Is, e muoIs, stprus.
emeIno; Ie. *h+estI jest > stsI. jest, IIt. e stI, aII stprus. ast, est Itd. Takav je razvoj
vjerojatno posIjedIca neke sandhI-pojave.
U germ. se *e > *I u nekIm sIuajevIma (prImjerIce kada je u sIogu Iza njega *I III *y),
aII esto *e ostaje nepromIjenjeno. U gotskom je pak djeIomIan germ. prIjeIaz Ie. *e > *I
poopen pa Ie. *e uvIjek daje I u gotskom (usp. prema stnord. eta got. Itan). DakIe, gotskI je
tu, premda Inae najarhaInIjI germanskI jezIk, s obzIrom da je prvI posvjedoen, InovatIvnIjI
od ostaIIh germ. jezIka. U gotskom se I nastaIo od Ie. *e, kao I I nastaIo od Ie. *I (v. gore),
posIIje mIjenja u aI [c] Ispred r, h I . Da je tu posrIjedI naknadna promjena, a ne uvanje Ie.
*e Ispred tIh gIasova, jasno je po tome to se Ispred r, h I u aI mIjenja ne samo I nastaIo
od Ie. *e, nego I n nastaIo od Ie. *I, usp. got. waIr ovjek, Iat. uIr < *wIros < Ie. *wIHrs

256
Za raspravu I IIteraturu v. KapovI 2006.
257
Prema KortIandtu (uskoro), *e-]a-]o- daju u stprus. uvIjek a- (to je sporno; InI se da je sprus. e-
esto III uvIjek proIzvod nekakva reducIranoga stupnja); u IIt. e-]a-; u Iatv. *e- daje e-, a *a-]o- > e-
]a-; u sIavenskom *e- > je-, a *a-]o- > je-]o-.
258
Po poIjskom jezIkosIovu ]anu Rozwadowskom (1867-1935).
156
(IIt. vyras, stInd. vras). ParaIeIna se promjena dogaa I s got. u koje Ispred r, h I daje a
[a] (v. gore).
U keItskom Ie. *e ostaje u naeIu nepromIjenjeno, usp. stIr. necht, Iepont. TETU
]ded] postavIo je < Ie. *d
h
ed
h
oh1e, no u pojedInIm keItskIm jezIcIma, pogotovu u
IonoIokI InovatIvnom stIr., I kasnIje posvjedoenIm brItskIm jezIcIma poput staroveIkoga I
srednjoveIkoga, Ima I puno posebnIh promjena.
U anatoIIjskom je Ie. *e ostaIo nepromIjenjeno, no njegov je razvoj u hetItskom
prIIIno kompIIcIran. NagIaeno se *e u hetItskom uvIjek IonetskI duIjI
259
, usp. Ie. *g enu-
koIjeno > het. gnu-, *e daje *a Ispred sonanta I IarIngaIa (*eRH > *aRH), usp. het. waIh mI
udaram < *weIh2mI, a u nekIm sIuajevIma daje *a I Ispred sonanta I kojega god sugIasa
(*eRC > *aRC), usp. het. anda prema stIat. endo u, osIm Ispred *nC (gdje C nIje dentaI
nego je IabIjaI III veIar) gdje daje I, usp. het. IInkaI zakIetva, gr. c c dokazujem <
Ie. *h1Ieng
h
-. PrednagIasno I zanagIasno *e u zatvorenIm sIogovIma daje I u hetItskom, usp.
*neb
h
es (stInd. nabhas) > het. npI, Ie. *wedo r (koIektIv) vo de > het. wIdr
260
.
e. *e ostaje u naeIu nepromIjenjeno u armenskom (terem). spred nazaIa *e > I, usp.
*penk
w
e 5 (gr. c c) > arm. hIng. U ne posve jasnIm uvjetIma, katkada u arm. naIazImo I
na a kao odraz Ie. *e, usp. Ie. *dekm (t) 10 (gr. c , Iat. decem) > arm. tasn.
U aIb. Ie. *e ostaje ouvano u ranom praaIbanskom (Izmeu 1. I 6. st. kada aIbanskI
dobIva svu sIIu IatInskIh posuenIca), a nakon toga se mIjenja u je
261
u otvorenom sIogu,
usp. Ie. *h1es(s)I > aIb. je, Ie. *h1ep- uzImatI (het. pzI) > aIb. jep datI, Ie. *d
h
eg
wh
-
gorjetI > aIb. djeg, odnosno u ja u zatvorenom sIogu, usp. Ie. *g
wh
ermo- topao > aIb.
zjarm, Ie. *dek s- desnI (stsI. desn) > aIb. djathte. PraaIb. *e ostaje e Ispred *CR (usp. aIb.
mb-Iedh skupIjatI < Ie. *Ieg -, usp. gr. c ). U aIb. *e > I prIje nazaIa I IrIkatIva, usp. Ie.
*mems- meso (stsI. mso) > aIb. mIsh, te prIje *CcI (to je sInkronIjsko pravIIo u aIb., usp.
deI IzIaz : dIInI IzIazte). U aIb. *e > I I u nekIm drugIm, ne posve jasnIm uvjetIma, usp.
aIb. nIp neak te aIb. vIt godIna < Ie. *wetos (gr. c ).
U toharskom Ie. *e ostaje nepromIjenjeno u nagIaenIm jednosIoIcIma, usp. Ie.
*g"emt de (aor.) > toh. 8 em, no Inae se, zajedno s *I, stapa u va, prethodno
paIataIIzIrajuI sugIas Ispred sebe (v. gore). Taj se va posIIje stapa s pratoh. * (vjerojatno
kakovo stranje []) koje nastaje od Ie. *u III se sInkopIra tj. nestaje. DakIe, u toh. se stapaju
(ako nIsu sInkopIranI) Ie. *e, *I I *u u s razIIkom da je prethodnI sugIas paIataIIzIran ako su
posrIjedI Ie. *e III *I. Pratoh. se * uva uz Ie. *s I *w, usp. Ie. nastavak 1. I. prez. akt. *-mesI
(ved. masI) > toh. A ms.

*o *o *o *o

Ie. *ptIs Ie. *ptIs Ie. *ptIs Ie. *ptIs gospodar > stInd. patI gospodIn, gospodar, mu (av. pa
I
tI-), gr. hom.
gospodar, mu (gr. c gospodar, vIadar < *dems-pot- gospodar doma
despot), Iat. potIs mogu, moan (potens moan, potentIa mo pote ntan, potencIja,

259
u anatoIIjskom je, kao I u ved., gr., germ. I djeIomIno u bsI., ouvan sIobodan Ie. nagIasak Iako o
njegovu poIoaju moemo ugIavnom zakIjuIvatI po sekundarnIm, posIjeanatoIIjskIm, pojavama kao
to je duIjenje samogIas pod nagIaskom (vIe o Ie. nagIasku v. daIje u tekstu).
260
VIe o het. vIdI u MeIchert 1994.
261
Katkada se umjesto je pIe Ie, usp. aIb. mIeII brano < Ie. *meIh1- mIjetI (stsI. meIj).
157
potencIjIan Itd.), stsI. gospodL (< *gost-podL gospodar gostIju
262
< Ie. *g
h
ost-pot- > Iat.
hospes, C. hospItIs gostoprImac, gospodar), potLbga IjubavnIca < koja bjeI od
gospodara, IIt. pats mu, suprug; sa m, got. bruIas mIadoenja, toh. A pats, toh. 8
petso mu, suprug

Ie. *g Ie. *g Ie. *g Ie. *g
h hh h
ostIs ostIs ostIs ostIs gost, tuInac > Iat. hostIs tuInac, neprIjateIj, stsI. gostL, got. gasts (eng.
guest, njem. Cast), ZIuv. kaI- posjet, ven. ho.s.I-havo.s. (osobno Ime CostIzov)

Ie. *morw Ie. *morw Ie. *morw Ie. *morw- -- - (> *morm *morm *morm *morm- -- -) mrav > stInd. vamras < *marvas (premetanje), gr. ,
o, HesIhIje: mravI, Iat. Iormca < *mormca (razjednaIvanje), hrv. mra v <
*morvL, srIr. moIrb, toh. 8 warme < *marwe
263


e. se *o u pojedInIm jezIcIma ugIavnom mogIo razvItI na dva naIna III je ouvano
kao *o III je preIo u a tako se stopIvI s odrazom Ie. *a < *h.e. Odraz se Ie. *o u naeIu ne
razIIkuje od odraza Ie. *hse I *Ho (*hs bo j susjedno *e u *o, v. doIje). e. *o ostaje o u
grkom, IatInskom (to opet vrIjedI samo za 1. sIog), keItskom I armenskom. U ostaIIm se
jezIcIma stapa s odrazom *a < Ie. *h.e. Tako Ie. *o daje a u IIr. (no ondje I *e daje a), bsI.,
germ., hetItskom, mesapskom Itd. Odraz Ie. *o I *h.e razIIkuju I toharskI I IIkIjskI.
U IIr. Ie. *o daje a I tako se stapa s odrazom Ie. *e I *h.e kojI takoer daju a. No Ipak
se njIhovI odrazI ne stapaju u potpunostI, Ispred a nastaIa od Ie. *o nema arIjske
paIataIIzacIje (v. gore), za razIIku od a nastaIa od Ie. *e, a takoer se odraz Ie. *o jo po
neem razIIkuje od odraza Ie. *e. NaIme, Ie. *o u otvorenom sIogu u IIr. daje dugo I to se
zove 8rugmannov zakon 8rugmannov zakon 8rugmannov zakon 8rugmannov zakon
264
. KIasInI su prImjerI za to Ie. *g nu koIjeno > stInd. j nu, gr.
, Ie. *dru drvo > stInd. d ru, gr. kopIje. Smjena dugoga (< Ie. *o u
otvorenom sIogu) I a (< Ie. *o u zatvorenom sIogu) moe postojatI I u paradIgmI, usp. stInd.
1. I. jd. perI. jagama doao sam < Ie. *g"eg"mh.e, aII 3. I. jd. jag ma < Ie. *g"eg"me.
ZahvaIjujuI 8rugmannovu zakonu I arIjskoj paIataIIzacIjI dakIe Ipak moemo I po IIr. katkada
zakIjuIvatI je II u Ie. bIIo *e III *o u odreenom obIIku.
U grkom Ie. *o ostaje ouvano kao o ( ). Po CowgIIIovu zakonu CowgIIIovu zakonu CowgIIIovu zakonu CowgIIIovu zakonu
265
Ie. *o daje
gr. Izmeu sonanta (*m]n]I]r) I IabIjaIa (*p]b]b"]m]k"]g"]g""), odnosno IabIjaIa I
sonanta. Usp. Ie. *hsnog""- nokat > gr. ( < *g""s), stsI. nogtL
266
, Ie. *b"oIyom
IIst > gr. , Iat. IoIIum ( IIIja) Itd.
U IatInskom se Ie. *o u naeIu u prvom sIogu odraava kao o. U IatInskom *o daje u
Ispred *NC (nazaIa I sugIasa), Ispred *IC (aII taj drugI sugIas ne smIje bItI opet *I) I Ispred
*IVstranjI (Ispred *I Iza kojega je stranjI samogIas) takovo se I, Ispred C I stranjIh sugIasa u
IatInskoj gramatIcI zove I-pInguIs, usp. stIat. moI(c)ta > Iat. muIta kazna, gIoba, Iat. uncus
~ (gr. , stInd. an kas), Ie. *d"g "omo- zemIja > Iat. humus. ]ako se kasno, oko 150. g.
pr. K. dogodIIa promjena Iat. #uo- > #ue- na poetku rIjeI osIm Ispred IabIjaIa, -rV- I I-

262
SIav. je d, umjesto oekIvana t prema Ie. *t, nejasno.
263
U ovoj rIjeI u dosta jezIka naIIazImo na neoekIvane odraze zbog raznoraznIh premetanja,
razjednaIvanja I sI. To nIje neobIno u rIjeI za IvotInje koje su bIIe podIone tabuIstInIm
preobrazbama (usp. nepravIInostI prI odrazu Ie. rIjeI za vuka I medvjeda Itd.).
264
me je dobIo po veIIkom njemakom IndoeuropeIstu KarIu 8rugmannu (1849-1919).
265
Po amerIkom IndoeuropeIstu Warrenu CowgIIIu (1929-1985).
266
Hrv. no kat anaIogIjom prema C. no kta, umjesto no gat (tako jo u ]urja 8arakovIa).
158
pInguIs. Usp. Ie. *wob"seh. osa > Iat. uespa (< *wospa, taI. Vespa marka motora),
stsI. osa, eng. wasp, Iat. st. uoster va > kIas. Iat. uester Itd. U IatInskom *o preIazI u a
Ispred wV- (takoer I * > ), usp. Iat. st. Ioue grIjem > Iaue, Ie. *Iow- pratI (gr.
oFc ) > Iat. Iau ( Iranc. Iavabo ). Ta se promjena zove zakon Thurneysena I Haveta zakon Thurneysena I Haveta zakon Thurneysena I Haveta zakon Thurneysena I Haveta
267
.
Zakon ne djeIuje na Iat. ou nastaIo od Ie. *ew (v. gore), usp. Ie. *newos > Iat. nouus nov.
OsIm toga InI se da u IatInskom *o povremeno preIazI u a I Iza IabIjaIa na poetku rIjeI
268

(u sredInI rIjeI bI odraz Ionako bIo IstI zbog redukcIje), usp. Ie. *b"ord"eh. brada (stsI.
brada, IIt. barzda) > *Iorba > *Iarba > Iat. barba (asImIIacIja I-b > b-b), Ie. *k won- pas
(IIt. u) > Iat. canIs, Ie. *morg- (got. marka granIca) > Iat. marg rub ( margIna,
margInIan), Ie. *b"ob"- bob (stsI. bob) > Iat. Iaba, Ie. *morI more (stsI. mor'e) > Iat.
mare ( marItman), Ie. *b"or- (stsI. braLno < *borLno) > Iat. Iarna brano. Kao to se
vIdI Iz prIIoenoga, prImjera Ima dosta pa se (barem sporadIan) preIazak Ie. *o > Iat. a
nakon IabIjaIa mora dopustItI Iako nIsu posve jasnI uvjetI toga preIaska s obzIrom da postoje
I brojnI oItI protuprImjerI u Iat., usp. Ie. *moI- > Iat. moIna mIIn, Ie. *b"oIyom > Iat.
IoIIum IIst, Ie. *morm- > Iat. Iormca mrav, Ie. *moneyoh. > Iat. mone opomInjem
Itd. U prImjerIma bI kao to je rIje mone, -o- umjesto a- mogIo bItI anaIoko s obzIrom
da je rIje o prIjevojno produktIvnoj kategorIjI (u toj se tvorbI, kauzatIvu, oekuje o-, a ne
a-). U zadnjem sIogu *o daje u- u Iat., usp. Ie. *-os (N. jd. o-osnova) > Iat. us.
U bsI. je, kao I u germ. s kojIm bsI. dIjeII jo neke IzogIose, Ie. *o daIo *a I tako se
stopIIo s odrazom Ie. *h.e > *a (no ne bez traga trag se stare razIIke vIdI kod djeIovanja
WInterova zakona, v. doIje). To je bsI. *a ostaIo ouvano kao a u IItavskom, doIm je u sIav.
to bsI. *a opet promIjenjeno u o. Usp. Ie. *pod- > IIt. pdas, aII stsI. pod. DakIe stsI. o nIje
ostaIo nepromIjenjeno Iako se IzvodI upravo od Ie. *o, nego je prvo to Ie. *o daIo *a pa je to
*a onda naknadno opet postaIo o (kruna promjena). Promjena *a > o bIjae prIIIno kasna u
sIavenskom I dogodIIa se je najvjerojatnIje neposredno prIje prvIh sIavenskIh zapIsa krajem
9. st., a ta se je promjena po svem sudeI poeIa IrItI prvotno sa sIavenskoga juga
269
. Kako
uope znamo da je u sIavenskom doIsta bIIo prvo *a koje je naknadno opet vraeno u *oZ
Znamo po zapIsu psI. rIjeI u drugIm jezIcIma, po psI. posuenIcama u drugIm jezIcIma te
po posuenIcama u sIavenskom Iz drugIh jezIka. Sve nam to ukazuje na razmjerno kasnu
promjenu *a > *o u sIav. Usp. toponIme u Hrvatskoj: Iat. SaIna > psI. *SaInu > osI. *SoIyn
> hrv. SoIn, Iat. Absarum > psI. *Apsaru > osI. *Osor > hrv. Oso r, Iat. Catarum > psI.
*Kataru > osI. *Kotor > hrv. Koto r Itd. Usp. posuenIce u sIavenskI, gr. > psI.
*satan > stsI. sotona, stvnj. phaIIo > stsI. pop Itd. to se tIe posuenIca Iz psI. u druge
jezIke, tu prImjerIce Imamo psI. *akuna (> stsI. okno) > IIn. st. akkuna, psI. *karta (> stsI.
koryto) > gr. (toponIm) Itd.

267
Zakon je dobIo Ime po vIcarcu R. Thurneysenu [turnajzn] kojI ga je otkrIo 1884. (Ianak objavIjen
1887.) te Francuzu L. Havetu [ave ] kojI ga je otkrIo neovIsno o njem 1885.
268
Usp. SchrIjver 1991.
269
Za neke je dIjeIove sIavenskoga govornoga podruja mogue ak doI I do jako precIznIh podataka
o apsoIutnoj kronoIogIjI promjene *a > *o (Ceorg HoIzer, usmena komunIkacIja). U AustrIjI je 827. u
jednoj IspravI na Iat. zapIsano tobonje osobno Ime (pIsar nIje znao sIavenskI) TagazIno to je zapravo
bIIa Iraza *taga syna (stsI. togo syna, hrv. tga sna) s jo nepromIjenjenIm *a, doIm je ve 832.
zapIsan toponIm CoIomezza (stsI. koIo-meda, hrv. koI-mea) s novonastaIIm *o. DakIe, mogII bIsmo
vrckavo zakIjuItI da je u AustrIjI, koja onda jo bIjae dIo sIavenske domaje, promjena *a > *o
dogodIIa negdje Izmeu 827. I 832. godIne!
159
U germanskom, kao to rekosmo, Ie. *o daje *a koje se tako stapa s odrazom Ie. *h.e
> *a.
U anatoIIjskom je Ie. *o ouvano, no to *o u hetItskom, paIajskom I IuvIjskom daje a.
Da je u anatoIIjskom Ipak bIIo ouvano Ie. *o nepromIjenjenIm, vIdImo po odrazu u
IIkIjskom, gdje se anatoIIjsko *o I *a ne stapaju u *a, kao u ostaIIm jezIcIma, nego *o > IIk. e
(a *a > a)
270
. Usp. prema praanat. *endo u > het. anda, aII IIk. te. U IIdIjskIm takoer
praanat. *o ne daje a na poetku rIjeI Iza IabIoveIara, a Inae da . U hetItskom je odraz Ie. *o
(> praanat. *o) a u nenagIaenIm sIogovIma, usp. Ie. *pedom (gr. c ) > het. pdan
mjesto, no nagIaeno * daje u het. , usp. Ie. *dru drvo (stInd. d ru) > het. tru-, Ie.
*wodr voda (stsI. voda) > het. wtar. No Iako praanat. *o daje a u het., njegov se odraz ne
stapa u potpunostI s odrazom praanat. *a jer praanat. *a ostaje kratko a u hetItskom ne
samo kada je nenagIaeno, nego I u nagIaenom zatvorenom sIogu (u nagIaenom se
otvorenom sIogu duIjI), usp. het. atta- otac ~ got. atta.
U keIt. Ie. *o ostaje u naeIu nepromIjenjenIm, osIm u posebnIm uvjetIma. Usp. stIr.
moIrb [mor''].
U arm. je Ie. *o u naeIu ouvano kao o, usp. Ie. *pod- noga > arm. otn. U ne
posve jasnIm uvjetIma, kao I Ie. *e, I Ie. *o daje a umjesto oekIvana odraza, usp. Ie. *hsek"-
oko (stsI. oko) > arm. akn, Ie. *hsed- mrzjetI (Iat. odIum) > arm. ateam mrzIm.
U aIb. Ie. *o pravIIno daje a, usp. Ie. *nok"t- no (stsI. notL) > aIb. nate, Ie.
*h.osth+ kost (Iat. os) > aIb. asht. Ako je u sIjedeem sIogu *I, *a se pregIaava u e, usp.
Ie. *h.Ib"I (gr. ) > aIb. eIb jeam. spred nazaIa, u gegIjskom od Ie. *o (> aIb. *a)
dobIvamo nosno , koje se u toskIjskom daIje mIjenja u e, usp. Ie. *g mb"os zub (stsI.
zb) > aIb. geg. dhmb, aIb. tosk. dhemb.
e. *o daje u pratoh. *e (nakon to se Ie. *e, *I, *u stopIe u pratoh. *), usp. toh. 8
petso, Ie. *pIow- (stsI. pIovItI) > toh. 8 pIewe brod. Na kraju rIjeI prIje *-r#, Ie. *o daje ,
usp. Ie. 3. I. mn. med. *-ntor > toh. A8 ntr.

* ** *

Ie Ie Ie Ie. * . * . * . *w ww w g g g g
h hh h
sm sm sm sm odvezoh > stInd. a-vkam, Iat. ux, stsI. vs

Ie. *meh Ie. *meh Ie. *meh Ie. *meh2 22 2t tt tr r r r matI > stInd. mt , gr. , Iat. mter < *mtr ( matrIjarht Itd.), stsI.
matI < *mtr, IIt. mt ena, stIsI. mIr (eng. mother, njem. Mutter), stIr. mathIr, arm.
mayr, aIb. moter sestra, toh. 8 mcer

e. je *, kao I Ie. *, bIIo morIoIokI strogo ogranIeno javIjaIo se prImjerIce u
korIjenu sIgmatskoga aorIsta (*wg
h
sm), u nekIm ImenIcama sugIasnIkIh osnova mukoga I
enskoga (*ph.te r, *pds), kod nekIh atematskIh gIagoIa (*tk stI tee > skr. tt I) te u tzv.
vr ddhI-tvorbama, tvorbama u kojIma je korIjen bIo u prIjevojnoj duIjInI npr. Ie. *h.wym
jaje (hrv. jaje) od Ie. *h.ewIs ptIca (Iat. auIs). e. se * u naeIu odraava Isto kao I Ie.
*eh+ (IarIngaI otpada I pravIIno duIjI prethodnI samogIas ako je sIog zatvoren).

270
Da se je Ie. *o ouvaIo u anatoIIjskom mIsII CraIg MeIchert (1993, 1994). NekI se drugI ne sIau.
160
U IIr. Ie. * oekIvano daje (mt ) I tako se stapa s odrazom Ie. * kojI takoer daje
IIr. . U gr. je Ie. * ostaIo Isto ( ). U Iat. je Ie. * takoer ostaIo nepromIjenjeno u
prvom sIogu (ux).
U bsI. je Ie. * ouvano. Ono se u IIt. pIe kao I predstavIja dugo zatvoreno [ ]
(mt). U stsI. * daje tzv. jat kojI se pIe kao (> hrv. Ij, je, I, e ovIsno o poIoaju)
271
. ]at
nIje nIkada Imao jedInstvenu reaIIzacIju na svem sIavenskom podruju na podruju je
dananje Hrvatske on bIo zatvoreno *e (odatIe odrazI e , I(j)e]je, I, e Itd. u dIjaIektIma), doIm
je recImo na podruju 8ugarske III PoIjske on najvjerojatnIje bIo otvoreno * (to se vIdI po
odrazIma kojI su otvorenIjI u bug. e III s [ja], a u poIj. Ie III Ia).
U germ. je Ie. * ouvano, daje gotsko koje je uvIjek dugo (pa se znak duIjIne na
njem moe I ne mora pIsatI), usp. Ie. *meh+nts mjesec > *ments > got. mns (Iat.
mnsIs, stsI. mscL).
U keIt. * > *, usp. Ie. *Hrg s kraIj (stInd. rt , Iat. rx) > stIr. rI, gaI. rIx u ImenIma
tIpa UercIngetorIx (dosI. kraIj]voa nad ratnIcIma).
U praanat. Ie. * ostaje * koje se ne stapa s odrazom Ie. *eh+ (za razIIku od veIne
ostaIIh jezIka!) jerbo *eh+ daje * u praanatoIIjskom. Takova je rekonstrukcIja potrebna
zbog razIIItIh odraza Ie. * I *eh+ u dIjeIu anatoIIjskoga. ako se u hetItskom I paIajskom
odraz Ie. *eh+ (praanat. *) stapa s odrazom Ie. * (praanat. *) u IuvIjskom su, IIkIjskom I
IIdIjskom posvjedoenI razIIItI odrazI. e. * > praanat. * > Iuv., IIk., IId. I], a Ie. *eh+ >
praanat. * > Iuv., IIk., IId. a]. OsIm * I *, anatoIIjskI je dodatno kompIIcIrao stvarI
razIIkovanjem treega gIasa tIpa e zatvorenoga * nastaIa monoItongIzacIjom Ie. *ey
(MeIchert 1994: 56). AnatoIIjsko * (Isto tako I anat. *) ostaje dugo pod nagIaskom u het.,
usp. het. mh ur < Ie. *mh.wr, doIm se kratI Izvan nagIaska: het. 3. I. mn. preterIta er <
Ie. *-r (nenagI., usp. Iat. -r-e). Odraz Ie. * ostaje razIIIt od odraza Ie. *e u veInI
sIuajeva zato to ne preIazI kao *e u I III a u nekIm sIuajevIma I ne daje I u nenagIaenIm
sIogovIma (v. gore).
U arm. se, kao I u keIt., Ie. * povIsuje I postaje I (za razIIku od keItskoga, armenskI u
naeIu nema razIIkovne duIjIne, osIm e : ), usp. Ie. *meh+ ne (u zabranama) (gr. ,
stInd. m) > arm. mI, Ie. *krd srce > arm. sIrt.
AIbancI su pak promIjenIII Ie. * nI vIe nI manje nego u o (no zato su, dakako, *
promIjenIII u e). PrIjeIazna su Iaze Izmeu Ie. * I aIb. o dakako najvjerojatnIje bIIe * I zatIm
*. Usp. Ie. *meh+(k"e) ne > aIb. mos, Ie. *g "sr (het. kIar) > aIb. dore, Ie. *pIeh+t- (Iat.
pItus) > aIb. pIote pun, Ie. *meh+- mjerItI (stsI. mra, stInd. m tI mje r) > aIb. mot
godIna. InI se da * u zatvorenom sIogu daje ua u aIbanskom, usp. Ie. *meh+ns-
mjesec (stsI. mscL) > aIb. muaj.
Odraz Ie. * u toharskom nIje posve sIguran. zgIeda da je to uvIjek III e III a, usp. Ie.
*weh+ntos vjetar (Iat. uentus, stsI. vtr) > toh. A want, toh. 8 yente.

* ** *

271
UsporedI prema stsI. Ip hrv. IIje p, Ijepta, *vrt'a > hrv. vre a (IkavskI vr a), stsI. smI, smIa
~ hrv. sm o, smje Ia, stsI. smjeI s ~ hrv. smIje se (aII mak. cueem ce). Odraz je u standardnom
hrvatskom Ij ako je sIog dug, je ako je sIog kratak, e nakon pokrIvenoga r (Cr + kratkI jat) umjesto
je, I Ispred samogIasa III j. U IkavskIm je dIjaIektIma odraz I], u ekavskIma e], a Ima I dIjaIekata s
raznIm odrazIma, kao I onIh gdje je * ostao poseban Ionem (esto kao zatvoreno e ).
161

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h2 22 2wym wym wym wym jaje > av. ap-vaya-, gr. , Iat. uum ( ovuIacIja), hrv. jaje, stvnj. eI
(krImskogot. ada)
272
, veI. wy, arm. ju

Ie. *d Ie. *d Ie. *d Ie. *d
h hh h
e ee eg g g g
h hh h
m m m m, C. *d *d *d *d
h hh h
g g g g
h hh h
ms ms ms ms zemIja
273
> av. za, gr. ( authton), het. tekan, stIr. d

Ie Ie Ie Ie. * . * . * . *k k k k w ww wn n n n pas > stInd. (u)v (av. sp), gr. , IIt. u, stIr. c, arm. un

Za morIoIoku ogranIenost * stojI Isto n to rekosmo I za * (v. gore). e. se * u
naeIu odraava Isto I kao Ie. *ehs (*hs bo j *e u *o I duIjI ga prI Ispadanju) I *oH (*o ostaje
Isto u IarIngaIe, aII se duIjI kada ovaj Ispadne u zatvorenom sIogu). ]asno je da ovakovo
Izjednaavanje odraza ne moe vrIjedItI za anatoIIjskI gdje su prImjerIce *h. ouvano u
nekIm poIoajIma I sIIno. Postoje I druge razIIke, prImjerIce u bsI. prozodIjI I sI. pa IormuIe
tIpa * = *ehs III * = *eh+ treba uzetI samo naeIno I za veInu jezIka no ne apsoIutno.
U IIr. se odraz Ie. * stapa s odrazom Ie. * - oboje daju (uv).
U gr. I u IatInskom takoer nema to posebno spomInjatI. OdrazI su odnosno
(IatInskI dakako samo u prvom sIogu).
U bsI. je Ie. * ouvano kao * no no se je daIje promIjenIIo posebno u IIt., a
posebno u sIav. I to dakako ne jednako. U IstonobaItIjskom se (IIt. I Iatv.) staro *
dIItongIzIra I preIazI u uo (u). U sIavenskom pak bsI. * daje * (> stsI. a) I tako se
Izjednauje s odrazom Ie. * < *eh. (odraz je toga u IIt. pak o, a u Iatv. ). Usp. prema Ie.
*dehs- > *d- datI u IIt. dotI, Iatv. duo t, a u stsI. datI.
U germ. ostaje Ie. * nepromIjenjeno. U got. je odraz I stapa se s odrazom Ie. * <
*eh. koje u germanskom takoer daje . Usp. Ie. *pds noga > got. Itus (eng. Ioot).
U keIt. je odraz Ie. * dvojak u zadnjem sIogu daje * (c, d), dok u ostaIIm
sIogovIma daje * (kao sIavenskI), usp. prema Iat. dnum stIr. dan dar (stInd. d nam).
Tako se taj odraz stapa s odrazom * od Ie. *eh..
e. * ostaje Isto u praanatoIIjskom (anaIogIjom prema kratkom *o). U hetItskom ono
daje pod nagIaskom , usp. het. wIdr < Ie.]anat. *wedo r. U anatoIIjskom se IzvornI dugI
samogIasI krate u nenagIaenom poIoaju (het. tekan).
U armenskom, paraIeIno s promjenom Ie. * > I, Ie. * > u, usp. arm. ju, un I Ie.
*dehsr- (gr. , stsI. dar) > arm. tur.
U aIbanskom Ie. * daje e to je InI se kasna promjena jerbo zahvaa I IatInske
posuenIce u aIbanskom (usp. aIb. tmer strah < Iat. tImre). Usp. Ie. *Hyehss- pojas (IIt.
jostas) > aIb. n-gjesh.
U toh. se stopIe Ie. * I * < *eh. u pratoh. *. VaIja napomenutI da n to se u toh.
pIe kao <> nIje dug samogIas (jer duIjIna nIje razIIkovna u toh.), nego vjerojatno nekakovo
[a]. DakIe, I * I * se odraavaju u toh. kao , osIm u zadnjem sIogu gdje daju o. Usp. Ie.
*ng nehstos neznan (Iat. Igntus) > toh. 8 akntsa.


272
Eng. je egg posueno Iz staronordIjskoga.
273
Ne navodImo prImjere poput stsI. zemIja kojI su Istoga korIjena, aII nemaju * u sebI pa nam ovdje
nIsu zanImIjIvI. sto stojI I za druge prImjere koje navodImo kao odraze za samgIase.
162
ProbIem Ie. Z*a ProbIem Ie. Z*a ProbIem Ie. Z*a ProbIem Ie. Z*a u kIasInoj se je IndoeuropeIstIcI *a rekonstruIraIo na mjestu gdje danas
rekonstruIramo *h.e. Kada je dokazana IarIngaIna teorIja (v. doIje), pravIh je samogIasa *a
(dakIe onIh kojI nIsu nastaII bojenjem od *e uz susjednI *h.) ostaIo jako maIo. Tako se je
prIje prema Iat. ager, gr. , stInd. ajras rekonstruIraIo *ag ros, no danas to
rekonstruIramo kao *h.eg ros to se meu ostaIIm pokIapa I s InjenIcom da u naeIu sve Ie.
rIjeI (osIm moda zamjenIca I estIca) moraju poInjatI sugIasom, odnosno da je kanonskI
obIIk korIjena *CVC-. to se tIe onIh *a u rekonstrukcIjI kojIh se Iz raznoraznIh razIoga
IndoeuropeIstI nIsu mogII ba tako Iako rIjeItI, o njIma se moe reI sIjedee: samogIas *a
ne sudjeIuje u prIjevojnIm smjenama (ne smjenjuje se s ostaIIm samogIasIma) kao to to InI
pravI Ie. samogIasI *e, *o, * I *, ne javIja se nIkada u suIIksIma I nastavcIma, javIja se u
vrIo ogranIenIm poIoajIma, obIno nakon poetnoga *k, a odrazI su rIjeI u kojIma se
moe rekonstruIratI *a esto ogranIenI na svega nekoIIko Ie. jezIka te je esto mogue da
su posrIjedI dIjaIektaIIzmI III kasnIje posuenIce I sIIno. Kao neke prImjere podudarnostI
koje se obIno navode za Ie. *a usp. Iat. capI hvatam, stvnj. haban ImatI, aIb. kam
Imam < Ie. *kap- (*kh.p-Z), Iat. can pjevam, stIr. canId < Ie. *kan-, Iat. carp trgam,
berem, brstIm, gr. pIod, urod < Ie. *karp-, Iat. bacuIum tap, gr. (
bakterIja) < Ie. *bak-, stInd. yaj-, gr. < Ie. *yag - svet (*yh.g -Z) Itd. S obzIrom da se
*a jako esto javIja nakon *k, moe se pretpostavItI da je gIas *a nakon *k vjerojatno nastao
sekundarnom asImIIacIjom od starIjega *e. e. se *a javIja I u dvogIasIma, usp. Ie. *kaykos
sIIjep > Iat. caescus, got. haIhs, stIr. caIch. U nekIm je rIjeIma sIgurno da su posrIjedI
tuIce pa se tako moe protumaItI *a u njIma, usp. Ie. *tawros bIk > hotanskI ttura-
brdska koza, gr. ( MInota ur), stsI. tur ( Tu ropoIjeZ), IIt. taras, stIr. tarb, gaI.
TARVOS, Iuz. tavros. Ta je rIje posuenIca Iz semItskoga *t awru(m) (usp. arapskI t awr
un
,
hebr. r). Lat. taurus po svoj prIIIcI uope nIje nastaIo od Ie. *tawros nego je kasnIja
posuenIca to se vIdI po tome to ne gIasI **taruus (usp. Iat. neruus IIa nervza,
nervIratI, gr. c nern, neurza < Ie. *newro-). Lubotsky (1989) u svojem Ianku
pokuava dokazatI da uope nIje bIIo Ie. *a, ak nI u ogranIenom broju sIuajeva u kojIma
se ono obIno rekonstruIra. Na osnovI ega se rekonstruIra Ie. *aZ Na osnovI podudarnostI u
jezIcIma u kojIma se *o I *a (odnosno *h.e ako nIje bIIo Ionema *a u Ie.) ne stapaju, a to su:
grkI, armenskI, IatInskI, keItskI I toharskI (zapravo se odrazI nIsu stopIII nI u anatoIIjskom
Izvorno, aII ondje je jednostavno premaIo materIjaIa). Da je teko neto dokazIvatI na osnovI
toharskoga, to se ne treba posebno nI IstIcatI, s obzIrom da u toharskoj povIjesnoj IonoIogIjI
Ima jo puno probIema. ArmenskI takoer nIje pretjerano pouzdan s obzIrom na to da Ie. *o
sasvIm sIgurno preIazI u arm. a u nekIm ne posve jasnIm sIuajevIma (v. gore). LatInskI pak
takoer nIje pretjerano sIguran s obzIrom da pokazuje sporadInu promjenu Ie. *o > a Iza
IabIjaIa (v. gore). e. se *a rekonstruIra u prImjerIma tIpa gr. , Iat. made pIjan sam,
mokar sam, stInd. mad- bItI pIjan. DoIm bI se za Iat. I gr. jo I mogIo tu rekonstruIratI
*h. umjesto *a (jer *Ch.C > CaC u Iat. I gr. kao I u veInI Ie. jezIka), za stInd. to ne Ide jerbo
bI *mh.d- u skr. daIo *mId-, a ne mad- (u skr. *Ch.C > CIC, usp. Ie. *ph.te r > stInd. pIt ,
Iat. pater). Lubotsky (1989) to rjeava tako to pretpostavIja pravIIno gubIjenje IarIngaIa u IIr.
Ispred zvunIh okIuzIva u zatvorenom sIogu. No probIem je u tom to nekI prImjerI pokazuje
taj gubItak I u otvorenom sIogu, usp. stInd. bhajatI dIje I ~ gr. c jestI ( -IagIja),
Iako se I takovI obIIcI ugIavnom mogu objasnItI anaIogIjom prema obIIcIma sa zatvorenIm
sIogom gdje se IarIngaI IzgubIo. Kod prImjera su dvogIasa s *a kojI se rekonstruIraju za Ie.
stvarI neto Iake. TradIcIonaIno se prema stInd. devar-, gr. , IIt. dIeverIs, Iatv.
163
dIe verIs, stsI. dverL rekonstruIraIo *daywr djever, a prema gr. drak,
stabIjIka, IIt. kauIas kost, stabIjIka, Iatv. kaIs *kawIs. No to treba zapravo rekonstruIratI
kao Ie. *deh.Iwe r I *keh.uIs
274
to je jasno prema nagIasku u IIt. I Iatv. gdje bsI. akut
(uzIaznI nagIasak IIt. , Iatv. ) upuuje na Ie. IarIngaI (o bsI. akcentuacIjI v. doIje)
275
.
Poseban su probIem pak trI rIjeI: Ie. rIjeI za soI, gusku I nos. U njIma kao da
naIazImo dokaze za rekonstrukcIju Ie. *a : * (dakIe ak I prIjevoj!). Usp. stInd. saI-, sI-,
gr. , Iat. sI, saIIs, stsI. soIL, Iatv. s Is; stInd. ham sa-, gr. , Iat. hanser, sIav. *gsL,
IIt. sIs, Iatv. zoss, stIr. geIss; stInd. n. dv. ns, g. dv. nass, Iat. nrIs, stsI. nos, IIt.
nsIs, Iatv. nss, steng. nse. Da bIsmo se rIjeIII Ie. *a, u ovIm sIuajevIma treba
pretpostavItI sIjedee prIjevojne odnose u Ie. N. *seh.Is (npr. za stInd. sI-, Iatv. s Is, Iat.
sI, IIt. sIymas rasoI s akutom), A. *sh.eIm (stInd. saIIIa-, moda stsI. soIL), C. *sh.Is
(moda stsI. soIL, Iat. saIIs ako ne od *sh.eI-); N. *g "eh.ns (gr. ), A. *g "h.ensm (stInd.
ham s-) Itd.; N. *Hneh.s (IIt. nsIs s akutom, stInd. ns), A. *Hnh.esm (stInd. nass, moda
stsI. nos), C. *Hnh.ss (stsI. nos ako ne od *Hnh.es-)
276
. ako obIIcI poput Ie. *Ch.e-
djeIuju pomaIo neobIno (a trebaju nam da bIsmo objasnIII kratko stInd. a, jer bI *Ch.C daIo
I, za razIIku od sIav. gdje bI oboje daIo o), moda je to Ipak ekonomInIje nego
pretpostavIjatI smjenu *a : * u samo trIma rIjeIma
277
, tIm vIe to nas na IarIngaIe upuuju
I akutI u baItIjskom. OsIm toga, petpostavImo II Ie. IarIngaI u rIjeI za gusku I prIjevojne
smjene, praznInom C. *g "h.nss moemo objasnItI kao je doIo do depaIataIIzacIje Ie. *g " u
sIavenskom pravIIno Ispred sonanta I stranjega samogIasa (v. gore), u baIt. je poopena
druga varIjanta (*g "eh.ns) pa je ostao paIataIIzIran odraz.
U Ie. se *a javIja I kao pomonI (neIonemskI) gIas u razbIjanju teko IzgovorIvIh
sugIasnIkIh skupIna
278
, usp. Ie. *k"etwres 4 > stInd. catvras, aII Iat. quattuor <
*k"atwor- < *k"twor- gdje je u skupInu *k"t umetnuto neIonemsko *a. OvIme se mogu
objasnItI I nekI drugI sIuajI u kojIma se javIja navodnI Ie. Ionem *a.
Na kraju moemo zakIjuItI da su argumentI za rekonstrukcIju Ie. *a oskudnI I ne ba
pretjerano pouzdanI ako nIta drugo. Stoga, u nedostatku sIgurnIh dokaza, moemo
sIobodno rekonstruIratI Ie. samogIasnI sustav bez njega (no je eventuaIno mogIo bItI, kako
rekosmo, rubnI Ionem, kojI se je javIjao u ekspresIvnIm rIjeIma, posuenIcama I sI.).

ProbIe ProbIe ProbIe ProbIem Ie. samogIasnoga sustava m Ie. samogIasnoga sustava m Ie. samogIasnoga sustava m Ie. samogIasnoga sustava ovjek bI rekao da e se IndoeuropeIstI u 200 godIna,
koIIko otprIIIke IndoeuropeIstIka postojI, dogovorItI, ako nIta drugo, a ono barem koIIko je

274
Rasmussen (1999: 173-174) se otro protIvI rekonstrukcIjama *deh.Iwr I *keh.uIs, no njegove su
Ie. rekonstrukcIje tIh obIIka jo neuvjerIjIvIje.
275
Kao dokaz se za bsI. akut, odnosno Ie. IarIngaI, osIm baItIjskoga navodI I hrv. djevr (jer je
pravIIan odraz bsI. akuta u hrvatskom), no taj je prImjer, za razIIku od baItIjskIh, zapravo nepouzdan,
usp. KapovI (u tIsku).
276
*n je u *Hnh.es- I sI. ostajaIo nesIogotvorno anaIogIjom prema nesIogotvornostI u N. *Hneh.s-. To
je vjerojatno Isto posIjeIe. poopenje. Na poetnI IarIngaI u ovoj rekonstrukcIjI ukazuju ved. sIoenIce
ur-n asa- I rj-nas- s duIjInom zadnjega samogIasa prvoga dIjeIa sIoenIce.
277
Mogue je da je obrazac ns-]nas- u stInd. (prI em se nas- se moe svestI na *Hnh.s- jer bI to
daIo nIs-, kako ve rekosmo) nastao sekundarno. Obrasca u kojem se Izmjenjuju I I u stInd.
Imenskom sustavu nema (u gIagoIIma Ima) pa je taj neobIan obrazac mogao bItI smIjenjen
pravIInIjIm ]a kojI vIdImo recImo u pt stopaIo, A. pdam, aII C. padas (od Ie. *pds, *pdm,
*pedes]peds).
278
MatasovI 1997a: 75-76.
164
samogIasa Imao Ie. prajezIk. No naravno da tomu nIje tako. 8roj se pretpostavIjenIh
samogIasnIh Ionema u Ie. kree, ovIsno o IstraIvau, od 2 do 10! Od samo dva Ie. Ionema
*e I *o, kao to tvrdImo u ovdje, do 10 Ionema - *a, *e, *I, *o, *u + *, *, *, *, * kako je
bIIo u tradIcIonaInoj brugmannovskoj IndoeuropeIstIcI
279
. Pokazasmo dakako da o 10
samogIasnIh Ionema nIkako ne moe bItI rIjeI - *a je zapravo *h.e, * je *eh., *I I *u su
zapravo samo sIogotvorne InaIce sonanata *y I *w, a * I * su zapravo samo sIjedovI *IH I
*uH (v. doIje). No kao to je I Inae Ie. IonoIogIja prIIIno neobIna (sjetImo se samo Ie. *b
kojega navodno nema, a Inae nema takovIh jezIka, III zvunIh aspIrIranIh okIuzIva bez
bezvunIh aspIrIranIh Itd.), tako je I u samogIasnom sustavu. NaIme, tvrdI se da na svIjetu ne
postojI jezIk kojI bI, Ima II samo dva samogIasna Ionema, Imao *e I *o. VeIIk broj IIngvIsta
smatra apsoIutnom jezInom unIverzaIIjom tvrdnju da jezIk mora ImatI najmanje dva
samogIasa I da su to, ako Ih je samo dva, uvIjek ]] I ]a] (usp. npr. abhaskI na Kavkazu kojI
Ima takov sustav). Krajnje je bIzarno da bI jezIk kojI Ima samo dva samogIasa, to je ve
sa mo po sebI prIIIno rIjetko, Imao opreku prednjega ]e] I stranjega ]o]. No to je upravo
ono to se rekonstruIra u Ie. prajezIku! Dodatna je tekoa I to to se jo jednom
unIverzaIIjom, koja se zapravo moe IzvestI Iz ove prethodne, smatra I to da svakI jezIk mora
ImatI Ionem ]a] (III nekakov gIas tIpa ]a]). No to je upravo gIas za kojI postoje, kako
vIdjesmo, jako vrstI argumentI da ga u Ie. uope nIje bIIo! Upravo stoga to je nevjerojatno
da bI jezIk od dvaju Ionema razIIkovao *e I *o, pojedInI su IIngvIstI pokuaII te
rekonstruIrane Ioneme drugaIje IonetskI InterpretIratI. Tako PuIIeybIank (1965)
pretpostavIja da je Ie. *e zapravo bIIo IonetskI [], a da je Ie. *o zapravo IonetskI bIIo [a] Ime
se dobIva tIpoIokI prIhvatIjIv sustav. SIIno tomu, VIIIar (1993) pretpostavIja da je Ie. *e
upravo [e], aII da je Ie. *o zapravo [a]. No kako prImjeuje MatasovI (2003), to nIkako ne
moe bItI tono. stIna je da je odraz Ie. *o u dosta Ie. jezIka upravo a (bsI., germ., IIr., het.
Itd.), no mnogI jezIcI razIIkuju Ie. *o od *a < *h.e (Iat., gr., keIt., arm. Itd.), a I za neke se
jezIke u kojIma je odraz a moe dokazatI da je to sekundarno umjesto Izvornoga *o. Tako se
za praanatoIIjskI moe dokazatI da je jo Imao *o, a ne a kao hetItskI (v. gore), a I u bsI. se
vIdI trag razIIke *o I *h.e prI djeIovanju WInterova zakona (v. doIje). DakIe takova teorIja
nIkako ne stojI. MatasovI (2003) pak dosjetIjIvo nudI drugu mogunost, navod da bI se Ie.
*e mogIo InterpretIratI kao [a], a Ie. *o kao [], dakIe obrnuto od starIjIh pokuaja. No
premda to djeIuje zgodno u teorIjI, u praksI je Ipak neodrIvo. to se tIe Ionetske
vrIjednostI Ie. *e I *o, InI se da je tradIcIonaIna rekonstrukcIja Ipak bIIa u pravu, pa makar
koIIko tIpoIozI gunaII protIv toga. z Ie. se [e] I [o] jednostavno daju IzvestI svI njIhovI
odrazI, doIm je to Iz [] I [a], kojIm god redom, jako teko I neuvjerIjIvo. Znamo II prImjerIce
da se Ispred Ie. *e paIataIIzIraju veIarI u IIr., sIav., aIb., arm., toh., jasno je da je to morao bItI
nekakov prednjI gIas. NIkakovo nam [] III [a] tu ne bI mogII objasnItI te paIataIIzacIje. No
ostaje nam I daIje probIem toga to tIpoIokI nIje potvreno postojanje jezIka s oprekom ]e]
: ]o]. OdIuImo II sI maIo pomoI, pa uzmemo I sIogotvorne sonante *I I *u kao samogIase,
pa ak I *IH I *uH kao * I *, te jo tomu kao posebne Ioneme prIbrojImo I duge * I *, nI to
nam nee puno pomoI. Takov je samogIasnI sustav, ]e], ]], ]o], ]], ]I], ]], ]u], ]],
potvren samo u jednom jezIku na svIjetu u aIgonkIjskom jezIku arapahu, a nI ondje se ne
InI pretjerano stabIInIm. PostavIja se I pItanje na to se mIsII kada se govorI o
dvosamogIasnIm sustavIma znaI II to da jezIk mora IonoIokI ImatI vIe od dvaju

279
Usp. 8rugmann 1906-1911, MayrhoIer 1987, SzemerenyI 1989.
165
samogIasa III znaI II to da jezIk mora ImatI IonetskI vIe od dvaju samogIasaZ OdnosI II se to
samo na Ionetske samogIase, onda je tu Ie. u puno boIjem poIoaju, s obzIrom na dodatne
Ionetske, no ne I Ionemske, samogIase *a, *I, *u (]a], ]e], ]I], ]u] je tIpoIokI uvjerIjIv
sustav). Dodamo II tomu jo I sve mogue Ie. dvogIase (*ey]oy]h.ey, *ew]ow]h.ew), kojI se
Isto tako mogu raunatI bar kao nekakovI samogIasI, na konju smo! stIna, takov bI sustav
bIo jako nestabIIan, s obzIrom na samo dva prava Ionemska samogIasa, no to I nIje nekI
argumenat zato to je oIto da takov sustav I jest bIo vrIo nestabIIan te se zato brzo I raspao.
No da stvarI budu jo gore, nekIma nIje dosta da Ie. Ima samo 2 Ionemska samogIasa nego
tvrde da je Ie. zapravo Imao samo jedan samogIasnI Ionem! Zato toZ PogIeda II se Ie.
IonoIokI sustav, Iako je vIdjetI da samogIasI tu ne Igraju pretjeranu uIogu, pogotovu
rekonstruIramo II IarIngaIe njIma se svako *a moe svestI na *h.e, svako * na *eh., veIIk
broj gIasova *o na *hse, te veIIk broj gIasova * na *ehs. Nakon toga je jasno da se u
najveem broju Ie. rIjeI naIazI samogIas *e, doIm je *o puno rjee I javIja se u odreenIm, I
to uvIjek IzvedenIm, kategorIjama, ugIavnom kao prIjevojna InaIca prema *e. Ve rekosmo
sve o poIoaju dugIh * I *. Sve upuuje na to da je u Ie. *o samo naknadna InaIca prema
*e koja je nastaIa u odreenIm sIuajevIma na razne naIne te je ostao sekundaran prema
*e. Krenemo II dubIje, u nostratIke vode, vIdjet emo da se praktIkI nI u jednoj teorIjI koja
Ie. povezuje s kojIm drugIm prajezIkom ne mogu naI nIkakove podudarnostI Ie. samogIasa
sa samogIasIma toga drugoga prajezIka. EventuaIne se podudarnostI mogu naI samo u
sugIasIma. Takoer, pogIedamo II doIsta sIoen Ie. okIuzIvnI sustav, on kao da nas mamI da
pretpostavImo da su starI samogIasI u nekom predIe. bIII IzbrIsanI, stopIvI se svI u kakovu
va, IjI bI potomak onda bIIo nae Ie. *e. TragovI bI pak starIh samogIasa bIII vIdIjIvI na
sugIasIma, prImjerIce *k e bI upuIvaIo na staro *ke]kI, *k"e na staro *ko*]ku, *k na staro *ka
Itd. (v. gore). TIpoIokI se sIIna stvar dogodIIa u toharskom, gdje se stopIe Ie. *e, *I I *u, aII
s razIIkom da prvo dvoje paIataIIzIraju prethodnI sugIas, to *u ne InI. DakIe stare se razIIke
vIe ne uvaju na samogIasIm, nego na sugIasIma. No kako je nekIm I jedan samogIas bIo
prevIe, nekI smatraju da se za najranIju Iazu Ie. moe pretpostavItI bezsamogIasnI sustav u
kojem bI postojaIa samo sIogovnost te zapravo ne bI bIIo samogIasnIh Ionema (Lehmann
1953, 1993)! No dakako, sada e opet skoItI tIpoIozI. Tko se roguI na dvosamogIasnI
sustav *e I *o, normaIno je da e tek pretpostavku o jednosamogIasnom jezIku III, ne daj
boe, o bezsamogIasnom jezIku doekatI na no. Argumenat je da nema jezIka kojI bI Imao
samo jedan IonemskI samogIas. No to ba I nIje tako jednostavno. KuIpers (1960) anaIIzIra
kabardInskI kao jezIk sa samo jednIm samogIasnIm Ionemom, a AIIen (1965) to Isto InI za
abazInskI (oba na Kavkazu, gdje se takova uda jedIno mogu naI, I oba dIo abhasko-
adIgejske porodIce). No s njIma se dakako ne sIau svI I mnogI odbIjaju njIhove anaIIze
280
.
No postojI jo jedan jezIk kojI bI se na jako dubInskoj strukturI moda mogao anaIIzIratI kao
jednosamogIasnI jezIk sanskrt. Sanskrt poznaje sIjedee Ionetske samogIase a, , e, o, I,
u, , . No kao I u Ie., I I u su zapravo poIoajne InaIce sonanata (to je dodue poprIIIno
nategnuto za skr.), duIjIna se moe raunatI kao prozodIjska, a ne Ionemska opreka, a e I o
se u sanskrtskoj gramatIkoj tradIcIjI smatraju zapravo dvogIasIma, to nIje opravdano samo
povIjesno (e nastaje od Ie. *ey]oy]h.ey, a o od *ew]ow]h.ew), nego I sInkronIjskI jerbo e I o
stoje u pravIInu prIjevojnom odnosu prema ay]aI]y I av]au]v (nastaIIh od Ie. *ey]oy]h.ey
Ispred samogIasa, od Ie. *y]y]h.y Ispred C I Ispred V, odnosno od Ie. *ew]ow]h.ew

280
HaIIe 1970 I Kumakhov 1973.
166
Ispred samogIasa, od Ie. *w]w]h.w Ispred C I Ispred V, v. doIje). DakIe, odbacIvI sve ove
samogIase kao ne ba prave Ionemske samogIase, ostaje samo na a (kojI se je u stInd.
najvjerojatnIje Izgovarao upravo kao []. Dakako, ova anaIIza Ima I svojIh manjaka, ponajprIje
to to je poprIIIno apstraktna, aII je svakako mogua, a ako je mogua za sanskrt, to ne bI
bIIa mogua I za predIndoeuropskI!
281
. na kraju nam onda preostaje samo ta vraja
tIpoIogIja. to s njomZ ]asno je da nam tIpoIogIja u mnogo sIuajeva moe pomoI I da nam
moe reI to je vjerojatnIje III nevjerojatnIje. No samo zato to neto nIje tIpoIokI
potvreno ne znaI nuno da je to I nemogue, a I ne vaIja okretatI gIavu od neega na to
sve upuuje samo zato to je to moda tIpoIokI nemogue III neobIno
282
. DovoIjno je sjetItI
se da je erupcIje nezadovoIjstva kod nekIh koja je nastaIa 1876. nakon to je mIadI
8rugmann predIoIo rekonstrukcIju Ie. sIogovnIh sonanata jer se je tada I to smatraIo
tIpoIokI neuvjerIjIvIm. Pa Ipak danas to vIe nIje sporno. OsIm toga, da je sve to tako
sIgurno, onda jamano ne bI bIIo nI obIIjeja koja se prImjerIce naIaze samo u jednom jezIku
na svIjetu, a takovIh obIIjeja Ipak Ima. Stoga se pretpostavke o predIndoeuropskom kao
moguemo jednosamogIasnom III ak I bezsamogIasnom jezIke Ipak moraju, ako nIta
drugo, barem uzetI u obzIr. to se pak tIe zadnje Iaze Ie., koju mI rekonstruIramo, InjenIca
ostaje ta da je Ie. po svoj prIIIcI Imao samo dva samogIasna Ionema - *e I *o. Kako e se to
objasnItI, to ostaje buduIm naratajIma IIngvIst da rIjee.

WInterov zakon WInterov zakon WInterov zakon WInterov zakon u bsI. se kratkI samogIasI (*e, *o, *a < *h.e; *I, *u) duIje Ispred Ie. zvunIh
okIuzIva u zatvorenom sIogu (I taj sIog dobIva uzIaznu, akutsku IntonacIju, v. doIje), usp. Ie.
*sed- sjestI (Iat. sede) > bsI. *sd-ty > IIt. s stI, stsI. sstI (pravIIno *dt > st u bsI.), Ie.
*h.ebI- jabuka (eng. appIe) > bsI. *bI- > IIt. obuoIy s, A. buoI, stsI. abIko (hrv. ja buka)
Itd. WInterov je zakon vaan Iz vIe razIoga kao prvo, neIzravno nam pokazuje razIIku
Izmeu odraza Ie. *b, *d, *g, *g" u bsI. (Ispred kojIh u zatvorenom sIogu djeIuje WInterov
zakon) I Ie. *b", *d", *g", *g"" (Iza kojIh ne djeIuje WInterov zakon). To nam govorI da je u
reIatIvnoj kronoIogIjI bsI. gIasovnIh zakonu WInterov zakon djeIovao prIje nego to su se Ie.
*b", *d", *g" stopIII s Ie. *b, *d, *g u bsI. Kao drugo, WInterov nam zakon takoer neIzravno
pokazuje I razIIku Izmeu odraza Ie. *h.e > *a I Ie. *o, kojI su se Inae u bsI. stopIII u *a.
Kada se tI gIasovI produIje po WInterovu zakonu, tada vIdImo da se je staro *a (< *h.e)
produIjIIo u * (IIt. o, Iatv. ), doIm se je staro *o produIjIIo u * (IIt., Iatv. uo)
283
, usp. Ie.
*h.ebI- > bsI. *bI- > IIt. obuoIy s, aII Ie. *hsed- smrdjetI, smrad (Iat. odor) > bsI. *d-ty
> IIt. ostI. To nam takoer pokazuje da je WInterov zakon nastupIo prIje promjene *o > *a
u bsI. S obzIrom da je ta promjena (koju bsI. dIjeII s germanskIm), kao I stapanje Ie. zvunIh I
zvunIh aspIrIranIh okIuzIva, vjerojatno meu najstarIjIm bsI. promjenama, moemo

281
VaIja napomenutI da CamkreIIdze (1966) prImjerIce I za prakartveIskI rekonstruIra samo jedan
samogIasnI Ionem, doIm PuIIeybIank (1984) u srednjokIneskom anaIIzIra sve samogIase kao
sIogotvorne varIjante kIIznIk.
282
Za dobre I Ioe strane porabe tIpoIogIje u IndoeuropeIstIcI usp. MatasovI 2000d. Za Ioe strane
tIpoIokoga prIstupa, a I djeIomIno za probIem Ie. kako jednosamogIasnoga jezIka, v. sjajan
KortIandtov Ianak (2002). On IstIe sIabostI tIpoIokoga prIstupa: It causes bIas toward what Is
reguIar, normaI, or Irequent In the Ianguages oI the worId and thereby renders the reconstructIon oI
devIant patterns ImpossIbIe.
283
Ta se razIIka vIdI u IIt. gdje se razIIkuju odrazI bsI. * I *, aII u sIavenskom ne jer su se ondje bsI.
* I * stopIII u *, usp. Ie. *meh.tr > stsI. matI = Ie. *dehsr]n- > stsI. dar, aII IIt. mt duonIs.
167
zakIjuItI da je WInterov zakon ne samo takoer jedna od najstarIjIh bsI. promjena , nego I da
je po svoj prIIIcI zapravo I najstarIja bsI. promjena uope (dakIe prva zajednIka bsI.
IzogIosa).
WInterov je zakon dobIo Ime po NIjemcu Werneru WInteru kojI ga je 1979. otkrIo
pretpostavIvI pravIIno duIjenje samogIasa u bsI. Ispred Ie. zvunIh okIuzIva. No Iako je
doIsta bIIo dosta prImjera za ovakovu promjenu, sm je WInter prIznao da Ima I poprIIIan
broj protuprImjera postavI II se pravIIo ovako openIto, usp. npr. stsI. stog < Ie. *stgos
(stIsI. stakkr), stsI. voda < *wodo r (usp. het. wIdr < *wedr zbIrne ImenIce prema Ie. *wdr
voda) Itd. Dopunu je WInterovu zakonu, zakIjukom da on djeIuje samo u zatvorenom
sIogu, predIoIo MatasovI (1994b, 1995). Za razIIku od drugIh pokuaja revIzIje WInterova
zakona, ovaj prIjedIog uvjerIjIvo objanjava veInu prImjera , Iako jo nIje opeprIhvaen.
OsIm ve spomenuta prImjera stsI. pod : pL gdje se jasno vIdI utjecaj zatvorenoga sIoga
na duIjenje, usp. I stsI. voda < *wodr s otvorenIm sIogom I bez duIjenja, aII IIt. (emaItskI)
odmenIs ue < *wod-men- s duIjenjem u zatvorenom sIogu (u dIj. o umj. stand. IIt. uo
kao odraz bsI. *).

LarIngaII I vokaIIzam LarIngaII I vokaIIzam LarIngaII I vokaIIzam LarIngaII I vokaIIzam ve smo govorIII o sIuajevIma kada se Ie. IarIngaII odraavaju kao
sugIasI (v. gore), no kako rekosmo, tragovI su Ie. IarIngaIa Ipak u veInI sIuajeva neIzravnI
(dakIe nIsu odraenI kao sugIasI) I njIhovI se odrazI moraju promatratI meu odrazIma
samogIasnoga sustava.

OtkrIe I OtkrIe I OtkrIe I OtkrIe IarIngaI arIngaI arIngaI arIngaI IarIngaIe je otkrIo veIIk FerdInand de Saussure, tada 21-ogodInjak (sIc!),
kojI je 1878. u prosIncu dovrIo svoje uveno djeIo - MemoIre sur Ie systeme prImItII des
voyeIIes dans Ies Iangues Indo-europeennes. To je djeIo dIgIo poprIIInu praInu, a rIjetkI su
na nj povoIjno reagIraII. ]edan od udak kojI prIhvatIe njegovu teorIju bIjae prImjerIce de
Saussureov prIjateIj, Danac Herman MIIer kojI de Saussureove sonantske koeIIcIjente
(kako je sa m mIadI de Saussure Isprva nazvao IarIngaIe) nazva IarIngaIIma neuvjerIjIvo Ih
povezujuI sa semItskIm IarIngaIIma. Taj je nazIv, premda netoan (IarIngaII sasma sIgurno
nIsu bIII ba IarIngaII), ostao do dana dananjega. De Saussureova je brIIjantna teorIja bIIa
zasnovana IskIjuIvo na osnovI IonoIoke anaIIze Ie. morIoIokIh obrazaca I ostaIa je prIIIno
opskurnom I neprIhvaenom sve dok poIjskI IndoeuropeIst ]erzy KuryowIcz [je e kure u o vI]
nIje 1927. u Ianku S Indoeuropeen et h hIttIte pokazao da se hetItsko h esto stojI na
upravo onom mjestu na kojem je de Saussure 49 godIna prIje toga pretpostavIo svoje
sonantske koeIIcIjente odnosno IarIngaIe. OtkrIe je hetItskoga I materIjaIna potvrda
IarIngaIa koje je de Saussure pretpostavIo na osnovI strogo strukturaInIh krIterIja jedan od
najveIh uspjeha poredbeno-povIjesne metode I unutarnje rekonstrukcIje. Danas je
IarIngaIna teorIja opeprIhvaena u IndoeuropeIstIcI.
Kako je de Saussure doao do Ideje o sonantskIm koeIIcIjentImaZ PonImo od
poetka. ndoeuropskI je prajezIk poznavao tzv. prIjevoj (njem. AbIaut, Iranc. apophonIe)
morIoIokI uvjetovanu promjenu samogIasa (v. gore). To je znaIIo da su se samogIasI u
Indoeuropskom mogII pravIIno smjenjIvatI pa bI IstI korIjen u jednoj tvorbI bIo u jednom
prIjevoju, a u drugoj tvorbI u drugom prIjevoju III bI Ista rIje u jednom padeu III IIcu bIIa u
jednom prIjevojnom stupnju, a u drugom obIIku u drugom prIjevojnom stupnju (kIasIan je
hrvatskI prImjer ber-em, Iz-bor, br-a tI, bIr-atI III pIet-em, pIo t). KIasIan je IndoeuropskI
prIjevoj smjena samogIasa *e, *o, *, * I * - punIna *e, punIna *o, praznIna, duIjIna * I
168
duIjIna *. UsporedI za to npr. Ie. *b
h
eroh2 > Iat. Ier nosIm, stsI. ber, *b
h
ros > gr.
danak, *b
h
rtIs > stInd. bhr tI noenje, *b
h
r > Iat. Iur kradIjIvac Itd.
No osIm toga kIasInoga prIjevoja, IndoeuropeIstI su od samIh poetaka zapazIII I
drugaIjI, ne ba posve jasan prIjevoj kojI se je odraavao npr. u sIjedeIm staroIndIjskIm,
grkIm I IatInskIm prImjerIma:

stInd. dadh mI djenem, gr. stInd. hI II Itas napravIjen, gr. c cc c , Iat. Ia aa actus
stInd. tIth mI stavIm, gr. stInd.sthI II Itas stavIjen, gr. , Iat. sta aa atus
stInd. dad mI dadem, gr. stInd. dI II Itas da t, gr. , Iat. da aa atus

U ovIm I sIInIm prImjerIma umjesto uobIajena prIjevoja Ie. *e : * naIIazImo na
neobIan dug samogIas (stInd. , a gr. , , ) umjesto kratkoga te na I u stInd. u praznInI,
aII na c, , o u grkom I a u IatInskom. De Saussure se je pItao kakov je to udan prIjevoj, a
dotadanja IndoeuropeIstIka na to nIje ImaIa pravoga odgovora nego je to smatraIa
jednostavno razIIItIm morIoIokIm kIasama. TradIcIonaIno su se, brugmanovskI, ovI korIjenI
rekonstruIraII kao:

*d
h
- : *d
h
-
*d- : *d-
*st- : *st-

U sadanjem je vremenu bIo rekonstruIran dug samogIas, a u partIcIpu va koje se je
Iz nepoznata razIoga u grkom odraavaIo trojako (kao c, III o). Ve je na prvI pogIed jasno
da je ta rekonstrukcIja bIIa jako kIImava, a de Saussure je Imao Ideju kako to rIjeItI svodeI
taj neobIan prIjevoj na obIan prIjevoj *e : *:

*d
h
- : *d
h
- > *d
h
e1- : *d
h
1-
*d- : *d- > *de2- : *d2-
*st-:*st->*ste3-:*st3-

TI se korIjenI I danas tako rekonstruIraju, samo se umjesto va obIno pIe h - *d
h
eh1- :
*d
h
h1-, *deh2- : *dh2- I *steh3-:*sth3-. De Saussure je pretpostavIo nekakova 3 va
(=sonantska koeIIcIjenta) kojI su, ako su bIII Iza samogIasa mIjenjaII njegovu boju I duIjIII ga.
U sIogotvornom su poIoaju u grkom davaII 3 razIIIta odraza - c, III o, u sanskrtu su
davaII I, a u veInI ostaIIh jezIka a (usp. IatInskI Iactus, datus, status). Tako je de Saussure taj
neobIan prIjevoj sveo na obIan, a njegovu je pretpostavku 1927. potvrdIo, kako rekosmo,
]erzy KuryowIcz na osnovI hetItskoga materIjaIa. HetItskI naIme na mjestu de Saussureova
*2 u naeIu Ima Ionem h .
De Saussereova je pretpostavka, osIm tIh dotad neobInIh prIjevoja, objasnIIa I
dotada takoer pomaIo neobIne Ie. korIjene *d"- "stavItI" III *ag - "vodItI". NaIme, veIna Ie.
korIjena Ima strukturu C(C)VC(C)-, tj. poInje bar jednIm I zavrava bar jednIm sugIasom.
KorIjenI su tIpa *d"- III *ag - bIII u tom pogIedu devIjantnI. MeutIm, tI su korIjenI u svojoj
IarIngaIIstIkoj InterpretacIjI (*d"eh+- I *h.eg -) posve normaInI Ie. korIjenI strukture CVC-
(kao prImjerIce *b"er- "nosItI" I sI.).

169
Odraz IarIngaI Odraz IarIngaI Odraz IarIngaI Odraz IarIngaI u Ie. jezIcIma u Ie. jezIcIma u Ie. jezIcIma u Ie. jezIcIma Ie. su IarIngaII mIjenjaII boju samogIasa *e kojI bI se naao uz
njIh:

*h+e (ostaje Isto)
*h.e > *h.a > *a
*hse > *hso > *o

U veInI jezIka dakIe *h.e dakIe daje preko *h.a na kraju *a, a *hse preko *hso daje
*o. To dakako ne vrIjedI za one jezIke u kojIma su se *h. I *hs Izravno odrazIII u nekIm
poIoajIma hetItskI, armenskI Itd. (v. gore).
Ako je IarIngaI stajao Iza samogIasa u zatvorenu sIogu, *e nIje samo mIjenaIo boju uz
*h. I *hs, nego se je samogIas I duIjIo u zamjenu za Ispadanje IarIngaIa:

*eh+ > *
*eh. > *
*ehs > *

LarIngaI nIje utjecao na kvaIItetu susjednoga *o III susjednoga dugoga * I *, no u
zatvorenom je sIogu duIjIo prethodno *o: *oH > * (kao I *IH > *, *uH > *). Svako se
kratko *a koje se moe rekonstruIratI u naeIu svodI na Ie. *h.e, a svako * na Ie. *eh.. Ove
su se promjene dogodIIe u naeIu jednako u svIm Ie. jezIcIma (osIm to u hetItskom *eh. u
dosta poIoaja ostaje ah bez nestanka IarIngaIa), aII su one posIjeIndoeuropske tj. nIsu se
dogodIIe u Ie. prajezIku nego Istom nakon njegova raspada
284
. spadanje je IarIngaIa u
zatvorenom sIogu duIjIIo I prethodne sIogovne sonante (v. gore).

*h *h *h *h+e +e +e +e

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h+estI +estI +estI +estI jest > stInd. astI (av. astI), gr. c , Iat. est, stsI. j-est (protetsko j dodato na
poetak), IIt. e stI, got. Ist (eng. Is, njem. Ist), het. zI, stIr. Is (gaI. edI), aIb. eshte, arm.

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h1 11 1ed ed ed ed- -- - jestI (1. I. jd. prez. *h1edmI) > stInd. admI jedem (av. a
I
tI jede), gr. c ,
Iat. ed, stsI. jastI < *stI < *h hh h1 11 1edt edt edt edty yy y, duIjenje po WInterovu zakonu, v. gore), IIt. stI (kao u
sIav.), got. Itan, stnord. eta (eng. eat, njem. essen), het. tmI jedem, stIr. esse jeo


284
U dosta su Ie. jezIka IarIngaII zapravo prIIIno kasno nestaII. Tako su IarIngaII na poetku rIjeI
opstaII u sIav. bar do ranoga prasIavenskoga to vIdImo po tome to od Ie. *h.ek mn kamen (stInd.
am) dobIvamo u IIt. pravIIno akmu, aII u stsI. Imamo kamy umjesto oekIvana **omy < **okmy. U
predpsI. je naIme bsI. *Hakmn promIjenjeno metatezom poetnoga *H (odraza IarIngaIa) I *k u
*kaHmn to pravIIno daje stsI. kamy. Ovaj nam prImjer dokazuje da je u doba premetanja, koje je
samo sIavenska pojava, u predpsI. jo postojao poetnI IarIngaI kojI je premetnut, nakon Ispadanja,
produIo sIav. *a u *. Da toga poetnoga IarIngaIa nIje bIIo, ne bI se mogIa objasnItI sIavenska
metateza kakova **akmn u **kamn, a to bI **kamn moraIo datI u stsI. **komy jer bez IarIngaIa ne
moemo objasnItI duIjenje psI. *a.
170
Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h+eIh+n +eIh+n +eIh+n +eIh+n (C. *h+oIh+nos) jeIen > gr. c Iane (< *h+eIns), c jeIen (<
*h+eInb"os), stsI. jeIenL (protetsko j-)
285
, IIt. eInIs, stIr. eIIt dIvokoza, arm. en, toh. 8 yaI
gazeIa

Kako se odraz Ie. *h+e u naeIu ne razIIkuje od odraza obInoga *e, kod nekIh
sIuajev poetnoga *h+e- nemamo konkretnIh dokaza da to nIje bIIo poetno *e-. No Ipak
se u rIjeIma kao to su *h+eIh+n III *h+ek wos konj (stInd. avas, Iat. equus, got. aIa-)
poetno *h+- rekonstruIra zato to se pretpostavIja da je svaka Ie. rIje (osIm moda
zamjenIca) moraIa poInjatI sugIasom. U drugIm pak sIuajevIma, kao to su Ie. *h+estI jest
I *h+edtI jede Ima pak I konkretnIh dokaza za postojanje poetnoga IarIngaIa. Sa mI se
obIIcI *h+estI I *h+edtI nIkako ne bI odrazom razIIkovaII od moguIh *estI I *edtI, no da tu
Ipak bIjae IarIngaI vIdImo po drugIm obIIcIma. U het. prema 1. I. jd. mI jesam I zI
jedem u 3. I. mn. stojI aanzI jesu I adanzI jedu s poetnIm #a- prema poetnom - <
*e- u svIm ostaIIm IIcIma. To je #a- odraz Ie. sIogotvornoga *h+- u poetnom sIogu Ispred
sugIasa. NaIme, u prezentskoj paradIgmI gIagoIa *h+es- postojI prIjevoj pa se jednIna tvorI
od prIjevojnoga stupnja *e, dakIe *h+es- (> het. -), a mnoIna od prIjevojne praznIne,
dakIe od *h+s- (het. a-). Kako u mnoInI radI poetnoga het. a- moramo rekonstruIratI *h+-
kada se no naIazI Ispred sugIasa, onda to InImo I u jednInI kada se naIazI Ispred *e. ]o je
jedan dokaz da je Ie. obIIk doIsta bIo *h+es- to to ved. u negatIvnom partIcIpu sat- kojI
nIje Ima dugo - ne koje je Inae kratko (a- < Ie. *n-). To nam dugo - pokazuje da se to
mora IzvodItI od Ie. *nh+snt-, a ne od *nsnt-.
e. *h+e daje u naeIu, kako rekosmo, Isto to I Ie. *e, dakIe e u svIm jezIcIma, osIm u
IIr. gdje daje a I u got. gdje daje I.

*h *h *h *h.e .e .e .e

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h.erhs .erhs .erhs .erhs- -- - oratI, *h *h *h *h.erhstrom .erhstrom .erhstrom .erhstrom raIo > stInd. arItram, gr. , , Iat. ar,
artrum, hrv. ratI, IIt. artI, arkIas, got. arjan (stIsI. arr raIo), stIr. aIrIm, arathar, het. har-
, arm. araur, toh. A8 re pIug

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h.ek .ek .ek .ek s s s s os > stInd. akas (av. aa-), gr. , Iat. axIs, stsI. osL, IIt. aIs, stvnj. ahsa
(njem. Achse), stIr. aIss koIa

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h.ek .ek .ek .ek- otar > stInd. arIs otrIca, gr. IIjat, Iat. acus IgIa, acIs otrIca,
stsI. ostr, IIt. ars, stnord. egg kut (< germ. *aj, eng. edge otrIca, njem. Ecke
ugao), stIr. a(I)cher, Zhet. aku- otar kamen (oekIvaIo bI se h- na poetku, nejasno),
arm. asen IgIa, aIb. athete trpak, kIseo, toh. 8 ke kraj

e. se *h.e, kako ve rekosmo, u naeIu u svIm jezIcIma daje *a (za jezIke kojI uvaju
Izravan odraz IarIngaIa v. gore). U naeIu se svako poetno *a- (kako se prIje rekonstruIraIo),
moe zapravo svestI na poetno *h.e- (v. gore). To nam katkada potvruje hetItskI, ako je
dotInI korIjen ondje posvjedoen (usp. het. har-), a na rekonstrukcIju nam poetnoga
*h.e- umjesto *a- ukazuje I pretpostavka da su sve Ie. rIjeI moraIe poInjatI sugIasom.

285
e. *h+oIh+n- > hrv. Ia ne.
171
U bsI. se Ie. *o I Ie. *h.e > *a stapaju u *a to je ouvano u IIt. kao a, doIm oboje
preIazI u o u stsI. (v. gore). RazIIka se Ie. *o I *a (< *h.e) uva posredno prI WInterovu zakonu
(v. gore).

*h *h *h *hse se se se

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *hsek sek sek sek" "" "- -- - oko > stInd. n. dv. akI oI (av. aI), gr. n. dv. c oI, pogIed;
vId ( kojI se tIe vIda ptIka), Iat. ocuIus ( okIIst), stsI. oko, IIt. akIs, arm.
akn, toh. 8 ek

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *hsewIs sewIs sewIs sewIs ovca > stInd. avI, gr. < F, Iat. ouIs, stsI. ovLca (~ stInd. avIk), IIt. avIs,
got. awIstr ovje stado (eng. ewe, njem. Au), stIr. I, Iuv. hawI-, arm. hovIw pastIr

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *hsek sek sek sek th th th th+ + + + osam > stInd. at (av. ata), gr. ( oktgn Itd.), Iat. oct ( ktt,
oktava Itd.), stsI. osmL, IIt. atuonI, got. ahtau (eng. eIght, njem. acht), stIr. ocht
n
, arm. ut ,
toh. 8 okt, IrIg.

Odraz se Ie. *hse u naeIu ne razIIkuje od odraza Ie. *o u veInI Ie. jezIka (za jezIke s
IzravnIm odrazom IarIngaIa v. gore). U sIuaju poetnoga o- u jezIcIma, nemamo II potvrde
dotIne rIjeI u anatoIIjskom (kao Iuv. hawI-), nemamo konkretna dokaza da je to doIsta u Ie.
bIIo *hse-, a ne *o-, no kako Ie., kako ve rekosmo, nIje mogao ImatI samo samogIas na
poetku rIjeI, u svIm ovIm sIuajevIma vaIja pretpostavItI Ie. *hse-. Za odraz Ie. *hse = *o, v.
gore.

*eh *eh *eh *eh+ ++ +

Ie. *meh Ie. *meh Ie. *meh Ie. *meh+(ns) +(ns) +(ns) +(ns)- -- - mjesec > stInd. ms (av. ma), gr. , Iat. mnsIs ( menstruacIja), stsI.
mscL (hrv. mje sec), IIt. mnuo, got. mna, mns (eng. moon, month, njem. Mond,
Monat), stIr. mI, arm. amIs, aIb. muaj, toh. 8 mee

Ie. *d Ie. *d Ie. *d Ie. *d"eh+ "eh+ "eh+ "eh+- -- - stavItI, djetI, InItI > stInd. da-dhmI (*d"ed"eh+mI prezentska redupIIkacIja),
gr. - (*d"Id"eh+mI prezentska redupIIkacIja, spremIte teka), Iat. Ic
uInIo sam, stsI. dtI (hrv. dje tI), IIt. dtI, steng. dd djeIo (eng. deed)
286
, het. te- hhI (hh
je tu dIo nastavka, a ne korIjena), IrIg. edaes poIoIo je (pravIIno ae < *)

Ie. *seh Ie. *seh Ie. *seh Ie. *seh+ ++ +- -- - sIjata, seh seh seh seh+men +men +men +men sjeme > Iat. smen sjeme ( semInr), stsI. stI, sm (hrv.
sjatI, sje me), IIt. stI, steng. sd (eng. seed), stIr. sII

Odraz se Ie. *eh+ u veInI jezIka pokIapa s odrazom Ie. *, no Ipak ne u potpunostI (v.
gore npr. za razIIku u anatoIIjskom). ]e II u Ie. bIIo *eh+ III * utvruje se na razne naIne.
Poznato je u kojIm sIuajevIma najee doIazI dugo * (v. gore). Kako su tI sIuajI poprIIIno
ogranIenI, veIna odrz dugoga potjee od Ie. *eh+, a ne od Ie. *. esto moemo prema

286
Usp. od drugoga Ie. prIjevojnoga stupnja, *d"oh+-, steng. dn InItI (eng. do, njem. tun).
172
drugIm obIIcIma korIjena zakIjuItI da je posrIjedI upravo *eh+, a ne *, usp. prema gr. -
obIIk c poIoaj (*d"h +tIs) teza. Tu prema gr. odrazu c u obIIku u kojem se
oekuje praznIna vIdImo da je to moraIo bItI Ie. *h+ Izmeu sugIasa (v. doIje) te da je u
prIjevojnom stupnju *e u Ie. u tom korIjenu oIto bIIo *eh+. Usp. takoer za korIjen
*meh+(ns)- u praznInI gr. c mjera (*mh +trom).
U bsI. *eh+ daje * s uzIaznom (akutskom) IntonacIjom, za razIIku od * koje daje *e
sa sIIaznom (cIrkumIIeksnom) IntonacIjom (v. doIje) akut u bsI. pravIIno nastaje u sIogu
zatvorenom IarIngaIom. 8sI. akut daje u IIt. akut - (danas sIIaznI, a neko uzIaznI
nagIasak), a u hrv. kratkI sIIaznI nagIasak - . Usp. Ie. *d"ugh.tr > IIt. dukt , aII IIt. s Ie.
*eh+ IIt. mnuo, hrv. mjesc.

*eh *eh *eh *eh. .. .

Ie. *sweh Ie. *sweh Ie. *sweh Ie. *sweh.ds .ds .ds .ds sIadak > stInd. svd, gr. dor. , at. ( nasIada, pouda
Itd. hedonIzam), Iat. suuIs (< *swdwIs), steng. swtI (eng. sweet, njem. s), gaI. Ime
Suadrx sIatkI kraIj (dosI.) (takoer I gaI. Ime Suadgenus, stIr. ensko Ime Sadb)

Ie. *b Ie. *b Ie. *b Ie. *b"eh. "eh. "eh. "eh.- -- - govorItI > stInd. sa-bh zbor, sabor, skuptIna, gr. dor. kaem, at.
, Iat. Ima gIas, prIa ( Iama, Iamzan), IbuIa prIpovIjest ( Ia buIa), hrv. bajatI (~
ba sna, bajka), steng. ben moIba < germ. *bnI-, bg(I)an hvaIItI se, arm. bam veIIm,
toh. A p- prosjaItI

Ie. *peh Ie. *peh Ie. *peh Ie. *peh.(s) .(s) .(s) .(s)- -- - pastI (uvatI stoku; hranItI se za stoku) > stInd. ptI, Iat. psc, stsI. pastI
(hrv. pastI, starIjI nagI. pa stI), got. Idjan hranItI (eng. Iood hrana), het. pahh -, srIr. as
rast, toh. 8 psk-

e. *eh. u veInI jezIka daje * (u hetItskom je, dakako, ugIavnom ouvano kao ah ).
Svako se dugo * koje se moe rekonstruIratI svodI na *eh..
U IIr. *eh. > * ostaje * I stapa se dakIe s odrazIma drugIh Ie. dugIh samogIasa
(stInd. svd). U Iat. takoer * ostaje nepromIjenjeno (suuIs), kao I u keItskom (stIr. as).
U grkIm je dIjaIektIma (prImjerIce u dorskom) Ie. *eh. > * ouvano kao (dor.
). U atIko-jonskom pak to daIje preIazI preko meuIaze ]] u (at. ) I tako se
stapa s odrazom Ie. *]eh+. U Istonojonskom taj prIjeIaz bIjae potpun, doIm je u atIkom
]], koje se jo nIje bIIo stopIIo s od Ie. *]eh+, Iza gIasova c, , vratIIo u , usp. at.
zemIja, aII hom. . PrIjeIaz staroga ]] u ]] bIjae poprIIIno dugotrajan I
postupan, a u atIkom su I u potpunostI stopIjenI Istom krajem 5. st. pr. K.
U bsI. Ie. *eh. > * ostaje dugo *. To je dugo * ouvano u IatvIjskom I
staropruskom kao (u stprus. I Ie. *]ehs takoer daje pa se tI odrazI stapaju kao u sIav.) I
u stsI. kao a (gdje se stopIIo s odrazom Ie. *]ehs koje je takoer u sIav. daIo * > a). U
IItavskom je pak staro * prIIIno kasno, neposredno prIje prvIh tekstova, promIjenjeno u o
[] (to se novo o nIje stopIIo s odrazom staroga *]ehs jerbo no daje uo u IIt., v. gore). Usp.
od Ie. *steh.- statI > stsI. statI (hrv. sta tI), Iatv. stt, stprus. postt, aII IIt. sttI; Ie.
*meh.tr matI > stsI. matI (hrv. ma tI), Iatv. mte, aII IIt. mt ena. U bsI. opet na
IarIngaI ukazuje I prozodIja Ie. *eh. redovno daje akutIrano * u bsI. (no IarIngaI je, InI se,
173
u nekIm poIoajIma bIo zadran jo nakon raspada bsI. prajezIka, v. gore za prImjer stsI.
kamy), odnosno IIt. , Iatv. (uzIazan nagI.) I hrv. (hrv. ma tI, Iatv. mte, IIt. mt).
U germanskom staro * daje * kao I u IIt. I aIb. (got. Idjan). Usp. I Ie. *meh.tr >
steng. mdor (u germ. je zapravo odraz obIIka *meh.tr s nagIaskom anaIogIjom prema
*ph.tr).
U arm. * daje a (bam). U toh. Ie. *eh. > * daje (toh. A p-), osIm u zadnjem sIogu
gdje daje o (Ie. *peh.nts sav > toh. A8 po, gr. ).
U aIb., kao I u IIt. I germ., * daje o (I stapa se tako se odrazom Ie. *]eh+ to takoer
daje o), usp. Ie. *meh.tr matI > aIb. moter sestra, Ie. *k"eh.s-I- kaaIj > aIb. koIIe,
hrv. ka aIj, steng. hwsan.

*eh *eh *eh *ehs ss s

Ie. *deh Ie. *deh Ie. *deh Ie. *dehs ss s- -- - datI > stInd. dtI daje, da-dmI dajem (*dedehsmI prezentska
redupIIkacIja), gr. (*dIdehsmI prezentska redupIIkacIja), Iat. dnum dar, stsI. datI
(hrv. da tI), IIt. dotI (Iatv. dut, stprus. dtweI), stIr. dan dar, het. d-hh I uzImam (-hh I
je nastavak, a ne dIo korIjena), arm. tur dar, venet. zonasto (< *dnsto)

Ie. *g Ie. *g Ie. *g Ie. *g neh neh neh neh3 33 3- -- - znatI > stInd. jyate poznato je (av. zn-, stperz. dn-), gr. ,
Iat. co-gnsc, stsI. znatI (hrv. zna tI), IIt. IntI (Iatv. zIna t), het. kanezI prIznatI, aIb.
njoh, toh. A8 knn

Ie. *peh Ie. *peh Ie. *peh Ie. *pehs ss s- -- - pItI > stInd. ptI pIje, gr. Iezb. pIjem, Iat. pt pIjanujem, ptI
napItak

e. se *ehs u naeIu odraava jednako kao I Ie. * I *oH (v. gore). U bsI. na IarIngaI
opet upuuje nagIasak, usp. hrv. da tI, IIt. dotI < *dehsty, aII hrv. sa m < Ie. *sm-.

*CHC *CHC *CHC *CHC
LarIngaII su poseban odraz ImaII u poIoaju Izmeu samogIasa. U svIm su se
jezIcIma, osIm u gr., tu sva trI IarIngaIa stopIIa I daju Iste odraze. LarIngaII u ovom poIoaju
u nekIm jezIcIma esto I nestaju, pogotovu u nepoetnom sIogu.

*Ch *Ch *Ch *Ch+C +C +C +C

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h.enh+mos .enh+mos .enh+mos .enh+mos dah, duh Itd., *h *h *h *h.enh+ .enh+ .enh+ .enh+- -- - dIsatI > stInd. anItI mIrIe, gr. c
dIsanje, vjetar, Iat. anImus duh, dua (< *anmos < *anamos, usp. osk. A. anamm)

Ie. *g Ie. *g Ie. *g Ie. *g enh enh enh enh+tr +tr +tr +tr roak, predak > stInd. janIt, gr. cc otac, pradjed; potomak, Iat.
genItor rodIteIj, otac (< *gentr < *genatr), stsI. zt (hrv. ze t), IIt. entas (bsI. ukazuje
nagIaskom na Ie. *-enh+-), aIb. dhender zet

Ie. *wemh Ie. *wemh Ie. *wemh Ie. *wemh+ ++ +- -- - povraatI > stInd. vamItI pvra, gr. c c pvram, Iat. uomItus
povraanje (< *wemtos < *wematos), IIt. vemtI (-em- od Ie. *-emh+-)
174

*Ch *Ch *Ch *Ch.C .C .C .C

Ie. *Ish Ie. *Ish Ie. *Ish Ie. *Ish.rs .rs .rs .rs svet > stInd. IIras, gr. dor.
287


Ie Ie Ie Ie. * . * . * . *d dd d" "" "ugh ugh ugh ugh. .. .t t t t r r r r kI > stInd. duhIt (av. dugdar-), gr. , stsI. dtI, IIt. dukt , got.
dahtar, gaI. duxtIr(u bsI., germ. I keIt. IarIngaI Ispada jako rano
288
: *d"uktr < *d"ugtr <
*d"ugh.tr), arm. dustr

Ie. *senh Ie. *senh Ie. *senh Ie. *senh. .. .- -- - pobIjedItI > stInd. sanIt, het. anh -

*Ch *Ch *Ch *ChsC sC sC sC

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h.erhstrom .erhstrom .erhstrom .erhstrom raIo > stInd. arItram, gr. , Iat. artrum (umj. *artrum anaIogIjom
prema arre, artum), IIt. arkIas (akut ukazuje na IarIngaI u Ie.), stIr. arathar

Ie. *dh Ie. *dh Ie. *dh Ie. *dhsts sts sts sts da t (ptcp. pas. od *dehs-) > stInd. dItas da t, gr. , Iat. datus

Ie. Ie. Ie. Ie. *ph *ph *ph *phst st st st- -- - po pt (ptcp. pas. od *pehs-) > gr. pItak

U veInI Ie. jezIka IarIngaI Izmeu dvaju sugIasa daje a (u stsI. dakako o) III nestaje,
ovIsno u kojem je sIogu (u nepoetnom sIogu obIno nestaje u germ. I bsI.). U IIr. IarIngaI u
tom poIoaju daje I (katkada nestaje), a u gr. *h+ > c, *h. > , a *hs > o. Usp. I Ie. *ph2tr
otac > stInd. pIt , pItar- (aII Cav. pt), gr. , Iat. pater, got. Iadar, stIr. ath(a)Ir, arm.
hayr, toh. 8 pcer. esto se kae da su IarIngaII u tIm poIoajIma bIII sIogotvornI, no pItanje
jesu onI doIsta bIII nosIteIjI sIoga III se uz njIh IzgovaraIo kakovo va Iako to na kraju krajeva
I nIje toIIko bItno.
U stInd. se I gr. IarIngaII jednako odraavaju I na kraju rIjeI, odnosno u poIoaju *-
CH#. Usp. Ie. *meg h. veIIko > ved. mahI, gr. c ( mega-). ZanImIjIvo je da se u stInd.
*-h. ne odraava samo kao I nego I aspIrIra prethodnI okIuzIv *j < *g u *jh > h (v. gore). To
vIdImo I u stInd. sthItas < Ie. *sth.ts (Iat. status), stInd. duhIt < *d"ugh.tr, aII ne u pIt <
*ph.tr III dItas < *dhsts. No usp. u av. pt, pItar-, IdrI I dugdar-]duar- te ved.
vanIt, aII n. vantras to ukazuje da je IarIngaI katkada vokaIIzIran, a katkada ne to je
posIIje zamueno anaIogIjama. OvI nam odrazI moda govore da je u poIoaju *CHC
neIonemsko * mogIo stajatI, ovIsno o strukturI sIoga, I Ispred I Iza IarIngaIa, no da su
nakadno pojedInI obIIcI ujednaenI. 8eekes (1988a) mIsII da je aspIracIja potekIa Iz onIh
sIuajeva kada IarIngaI nIje bIo vokaIIzIran.

*#HC *#HC *#HC *#HC- -- -


287
AtIko je c najvjerojatnIje sekundarno (v. KapovI 2003b).
288
U bsI. se vIdI da je IarIngaI Ispao jako rano zato to ne djeIuje WInterov zakon kojI je sm jako rana
pojava (v. gore), a on ne djeIuje zato to se je *g nakon Ispadanja IarIngaIa obezvuIIo Ispred *t.
175
Na poetku rIjeI prIje sugIasa IarIngaII nestaju u svIm jezIcIma osIm u grkom,
armenskom I IrIgIjskom gdje se vokaIIzIraju (Isto se dogaa I s *h+ u het.). TI se vokaIIzIranI
IarIngaII zovu protetskIm vokaIIma protetskIm vokaIIma protetskIm vokaIIma protetskIm vokaIIma. Od ovoga treba dakako razIIkovatI odraz *h. I *hs kao h -
u odreenIm skupInama na poetku rIjeI u hetItskom (v. gore). Tu IarIngaII nIsu vokaIIzIranI,
nego su ouvanI. Za het. *h+C- > aC- v. gore.

*#h *#h *#h *#h+C +C +C +C- -- -

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h+sentI +sentI +sentI +sentI jesu > stInd. santI, gr. mIk. e-e-sI ]ehensI] < *ehentI, got. sInd, het. aanzI

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h+Iewd +Iewd +Iewd +Iewd" "" "- -- - rastI, rod, narod > sIobodan > stInd. rdhatI raste (av. raoa
I
tI), gr.
c c c sIobodan, Iat. Iber sIobodan ( IIberI Itd.), stsI. IjudLje, IIt. IIaudIs narod,
IjudI, got. IIudan rastI, stvnj. IIut IjudI (njem. Leute)

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h+su +su +su +su- -- - dobro > stInd. su- (av. hu-), gr. c -, stsI. s- (npr. u sdrav zdrav), IIt. su-,
germ. su-, gaI.]stIr. su-

*#h *#h *#h *#h.C .C .C .C- -- -

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h.st .st .st .st r r r r zvIjezda > stInd. star-, gr. ( asterd), het. h aterza, eng. star (njem.
Stern), arm. ast

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h.weh+ .weh+ .weh+ .weh+- -- - puhatI; vjetar > av. vta- vjetar, gr. (< F) pu , Iat. uentus
vjetar, stsI. vtr, IIt. vtra bura, het. h uwant-

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h.meIg .meIg .meIg .meIg - -- - mustI > ZstInd. mrt I, mrjatI obrIe, Ist (av. marza
I
tI odr), gr.
c muzem, Iat. muIge, stsI. mIstI, mIz, IIt. meItI, steng. meIcan (eng. mIIk,
njem. meIken), stIr. bIIgIm (< *mIIgIm), aIb. mjeI, toh. A8 maIk-

*#h *#h *#h *#hsC sC sC sC- -- -

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *hsneyd sneyd sneyd sneyd- -- -]h ]h ]h ]hsnId snId snId snId- -- - korItI; rugatI se > stInd. nIdnas ukoren, nIndatI ko r, gr. c
prIjekor, IIt. nIedtI, got. naIteIns hu Ia, arm. anIcem kIetva

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *hsb sb sb sb"eI "eI "eI "eI- -- - > gr. c mnoItm, bIagosIovIm, arm. aweIum mestI

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *hsnmn snmn snmn snmn Ime > stInd. n ma (av. nma), gr. , Iat. nmen, het. Iman < *nman,
arm. anun, IrIg.

Kako rekosmo, u svIm jezIcIma IarIngaII nestaju u poIoaju *#HC-, osIm u gr., arm. I
IrIg. (te moda u macedonskom
289
) gdje se onI vokaIIzIraju (kao I *h+- u hetItskom). U

289
Usp. Ie. *hsb"ruHs obrva > stInd. bhr (av. brvat-), hrv. o -brva (sIav. *bry), IIt. bruvIs, steng. br
(eng. brow), srIr. brad, toh. 8 prwne (dv.), aII gr. , mac. mn. Fc.
176
grkom *#h+C- > c -, *#h.C- > -, a *#hsC- > - kao I u poIoaju *CHC (v. gore). U
armenskom *#h+C- > e- (to sekundarno moe datI I I-), *#h.C- > a-, a *#hsC- > o- to
ugIavnom daje sekundarno a- (vjerojatno samo u otvorenom sIogu). U IrIgIjskom su, kao I u
gr. I arm., odrazI takoer c-, -, o-. Usp. jo I Ie. *h2nr mukarac; sIIa > gr. , arm.
aIr < *anr, IrIg. , aII stInd. naras, osk. nIIr mukarac, stsI. nravL narav, veI. ner
junak, aIb. njerI Itd. (v. gore). Poeto *h.- ovdje dokazuju I sIoenIce u IIr. koje Imaju
neoekIvanu duIjInu: ved. vIv-nara- svIh Ijd, Cav. kumn-nar- kojI Ima maIo Ijd.
Za protetske vokaIe usp. jo I Ie. *h+reg"os tama > gr. c c, arm. erek veer, aII
stInd. rajas-, got. rIqIs. U arm. nema protetskoga vokaIa Ispred *w (za *Hy- u gr. v. gore):
Ie. *h.wes- boravItI, ostatI gdje > stInd. vasatI, gr. aor. c < Fc proboravIh, got.
wIsan (eng. was bIo), het. h uIzI, srveI. gwest (gw- pravIIno od *w-), arm. goy (g-
pravIIno od *w-, v. gore).

PInauItov z PInauItov z PInauItov z PInauItov zakon akon akon akon
290
- -- - PInauItov zakon gIasI: u Ie. IarIngaII nestaju Ispred *y. Usp. Ie. *krewh.s
sIrovo meso, krv > stInd. kravI sIrovo meso, gr. c meso (*h. se u sIogotvornom
poIoaju odraava oekIvano kao I- u stInd. I -). No usporedI stInd. kravya-, IIt. krajas
krv kojI ukazuju na Ie. *krewyo- bez IarIngaIa (nema I- u stInd., a u IIt. je cIrkumIIeks, a
ne akut)
291
.

Kraenje samogIasa u ItaIskom, keItskom I germanskom tIpa *wIHrs > *wIrs Kraenje samogIasa u ItaIskom, keItskom I germanskom tIpa *wIHrs > *wIrs Kraenje samogIasa u ItaIskom, keItskom I germanskom tIpa *wIHrs > *wIrs Kraenje samogIasa u ItaIskom, keItskom I germanskom tIpa *wIHrs > *wIrs
U ItaIskom se I keItskom, rjee u germanskom, katkada pokrauju Ie. dugI samogIasI
(odnosno sIIjed samogIasa I IarIngaIa) u ne ba posve jasnIm uvjetIma
292
. Usp. Ie. *wIHrs
mukarac (stInd. vras, IIt. vyras) > Iat. uIr, got. waIr, stIr. Ier; Ie. *b"uh.- bItI, postatI
(stInd. bhtas, stsI. bytI) > Iat. Iuturus, stIr. ro-both; Ie. *g"Ihsws Iv (stInd. jvas, stsI.
Iv, IIt. gyvas) > got. qIus, veI. byw, osk. a. bIvus, aII Iat. uuus; Ie. *suHns (stInd. sn,
stsI. syn, IIt. sns) > got. sunus (steng. sunu, eng. son) Itd. Kao I drugI probIemI, I ovaj su
dakako pokuaII rIjeItI poIoajem nagIaska, aII ne pretjerano uspjeno. NIje jasno jesu II sva
ova kraenja povezana I jesu II sva dIo Iste pojave III su posrIjedI raznrodnI uzrocI.

DvogIasI DvogIasI DvogIasI DvogIasI u Ie. su dvogIase (dIItonge) InIII spojevI samogIasa *e I *o sa sonantIma *y, *w,
*m, *n, *I, *r
293
. NjIma je jo vaIjaIo prIdodatI I spojeve *h.e (> *a) sa sonantIma zbog
posebnIh odraza u Ie. jezIcIma. Tako u Ie. dobIvamo:

*ey *oy *h.ey > *ay

290
Po suvremenom Irancuskom IndoeuropeIstu Ceorgesu ]ean-MarIeu PInauItu (roen 1955.).
291
zravan se trag ovoga pravIIa vIdI u akcentuacIjI nekIh sIavenskIh gIagoIa, usp. od Ie. *meIH-
mIjetI (het. maIIaI-, u het. *IH pravIIno daje II-, a *e > a Ispred toga, v. gore) > hrv. mIje tI (stsI.
mItI) s kao odrazom akuta, odnosno IarIngaIa, usp. IIt. maItI, aII u prezentu meIjte s kojI nIje
odraz akuta (jer akut kao dugI uzIaznI nagIasak ne moe bItI na kratkom e) nego ukazuje na staro
*meI-ye-te, a ne na *meIH-ye-te. Ovdje dakako ne moemo uIazItI u detaIje.
292
Za pregIed ove pojave usp. KortIandt 1975: 76-83.
293
U IIt. se takoer spojevI samogIasa s m, n, I, r smatraju dvogIasI, za razIIku od veIne drugIh jezIka
gdje se takovI spojevI smatraju obInIm sIIjedom samogIasa I sonanta. U IIt. je status dvogIasa skupIne
poput ar potvren tIme to u sIuaju uzIaznoga nagIaska, nagIasak stojI na drugom dIjeIu dvogIasa,
odnosno na r, usp. IIt. gar das grad.
177
*ew *ow *h.ew > *aw
*em *om *h.em > *am
*en *on *h.en > *an
*eI *oI *h.eI > *aI
*er *or *h.er > *ar

Kako su se odrazI dvogIasa sa sastavnIcama *m, *n, *I, *r ugIavnom odraavaII kao
odrazI pojedInIh samogIasa I sonantske sastavnIce zasebno tj. njIhovI su odrazI predvIdIjIvI
na osnovI odraza njIhovIh sastavnIh dIjeIova (usp. Ie. *wert- vrtjetI > stInd. vartate, Iat.
uert gdje se Ie. *e pravIIno odraava kao a u stInd., e u Iat., a *r ostaje r u obama jezIcIma
dakIe nema posebna, drugaIjega odraza za dvogIas *er u stInd. I Iat.), ovdje Ih neemo
posebno prIkazIvatI (za metatezu IIkvIda u sIav. v. doIje). Posebne su odraze u veInI Ie.
jezIka ImaII Ie. dvogIasI sa sastavnIcama *y I *w pa emo Ih ovdje I posebno obradItI.
OdrazIma *h.ey I *h.ew treba vjerojatno u nekIm rIjeIma prIdruItI I posebne *ay I
*aw kojI su usporednI prImjerIma Izvornoga *a I javIjaju se u nekIm pukIm, ekspresIvnIm
rIjeIma III posuenIcama (v. doIje). Kao *oy se odraava dakako I *hsey.
Vano je takoer reI da se dvogIasIma naravno smatraju samo sIogovI tIpa VR u
zatvorenom sIogu (u tautosIIabIkom poIoaju
294
odnosno kada se I V I R naIaze u Istom
sIogu). Ako Iza VR sIIjedI opet V (heterosIIabIkI poIoaj
295
V prIpada jednomu, a R
drugomu sIogu), onda taj sIIjed ne predstavIja uope dvogIas nego obIan sIIjed samogIasa I
sonanta te se shodno tomu tako I odraava. Usp. Ie. n. I-osnove *-eyes > stInd. ayas gdje
se Ie. *ey u heterosIIabIkom poIoaju, dakIe onom u kojem *e prIpada jednomu, a *y
drugomu sIogu (*e-yes) pa ne Ine dvogIasa, odraava kao stInd. ay (*e > a, *y > y pravIIno),
a ne kao e to je odraz dvogIasa *ey (u tautosIIabIkom poIoaju), v. doIje.
OdrazI su dvogIasa trojakI: mogu ostatI nepromIjenjIma (Ie. *ey > gr. c), mogu se
monoItongIzIratI (Ie. *ey > stsI. I), to je jako esto, III mogu datI, to je rjee, drugI dvogIas
(Ie. *ew > keIt. *ow). Moe se dogodItI I vIe promjena, tako se u IstonobaIt. Ie. *ey prvo
monoItongIzIra u * pa se ponovno dIItongIzIra u Ie. U keIt. Ie. *ey > * to se onda u stIr.
opet dIItongIzIra u Ia. OpenIto su u jezIcIma monoItongIzacIje dIItonaga I dIItongIzacIje
dugIh monoItonaga jako este promjene. e. je dvogIase najboIje ouvao grkI jezIk.

*ey *ey *ey *ey

Ie. *deyws Ie. *deyws Ie. *deyws Ie. *deyws bog > stInd. devas bog (av. dava- demon
296
), Iat. duus boanskI, stsI.
dIvII dIvIjI < boanskI
297
, IIt. dIe vas bog, deIv bogInja (Iatv. dIevs, stprus. deyws),
stnord. tIwar bogovI (< Ie. n. *deyws), gaI. Duo- u ImenIma (keItIb. TeIuo- [tvo]), stIr.
dIa bog

294
Cr. Isto.
295
Cr. c c drugI.
296
Kada je Zaratustra uveo novu vjeru, starI su IranskI bogovI (jednakI onIma IndIjskIma) postaII
demonIma odnosno vrazIma. z perz. je dIv < dv, ekvIvaIenta av. dava-, posueno tur. dIv to je daIo
nau posuenIcu d v.
297
Za znaenjskI razvoj usp. Iatv. dIeva zosIs dIvIje guske (dosI. boje guske), dIeva zIes korov
(dosI. boje zeIenje).
178

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h+ey +ey +ey +ey- -- - II > stInd. emI Idem (av. a
I
tI), gr. c Idem, Iat. re II (< *h+eysI), stsI.
ItI (< *h+eyty), IIt. etI II (Iatv. Ie t, stprus. eIt)

Ie. *weyd Ie. *weyd Ie. *weyd Ie. *weyd- -- - vIdjetI; znatI > stInd. vedate zna, gr. c < Fc vIdjeh, Iat. usus
vId, stsI. vIdtI, IIt. veIzdtI vIdjetI

e. je *ey ouvano samo u ranom gr., stIat. I u nenagIaenom sIogu u IIt. U svIm je
ostaIIm jezIcIma promIjenjeno, ugIavnom monoItongIzIrano na razne naIne.
Kao to *e, *o, *h.e > *a daju u IIr. *a, tako I *ey, *oy, *h.ey > *ay daju u IIr. *ay. To
je *ay ouvano u stperz. kao aI, u stInd. je odraeno kao e (devas) koje je uvIjek bIIo dugo, a
u avestIkom kao a u otvorenom (dava-), a kao I u zatvorenom sIogu. Potpuno
usporedno tomu, *ew, *ow, *h.ew > *aw daju *aw u IIr. to je ouvano u stperz. kao au, u
stInd. daje o, a u av. ao u otvorenom, odnosno u u zatvorenom sIogu. MonoItongIzacIja je
*ay > e I *aw > o bIIa dosta kasna u stInd. to se vIdI I po tome to stInd. gramatIarI zovu
gIasove e I o dvogIasIma. OnI su naIme po sInkronIjskIm pojavama u stInd. mogII vIdjetI da je
e nastaIo od a + I, a o od a + u. RecImo, stInd. je prIjevoju r : ar (Ie. *r : *er) odgovarao
prIjevoj I : e (Ie. *I : *ey) po em su gramatIarI mogII zakIjuItI da a + I > e.
U najstarIjem je gr. Ie. *ey ouvano kao dvogIas c to je jasno po pIsanju. No u 5. se
st. pr. K. to ]ey] u atIkom monoItongIzIra u dugo zatvoreno ]e ] no I daIje se nastavIja
pIsatI kao <c>. Da je to <c> zapravo bIIo ] ], vIdI se po tome to no ne potjee samo od
Ie. *ey, nego nastaje I sekundarno, spajanjem dvaju c, npr. c c-c ]Iegeen] > c c
]Ieg n] brojItI, ItatI. Usporedno tomu, staro o < Ie. *ow daje ]o ], aII se takoer I daIje
nastavIja Isto pIsatI. Crko se <c>, odnosno zatvoreno ] ], razIIkovaIo od <> (Ie. *,
*eh+), odnosno otvorenoga ]]. ]o kasnIje u grkom, ve od 2. st. pr. K., ] ], ]] > ]] te
se tako stapaju s grkIm (Ie. *IH).
U stIat. je Ie. *ey bIIo ouvano kao eI sve do PIautova I TerencIjeva vremena. Nakon
toga ]ey] daje, najvjerojatnIje preko meuIaze ] ], dugo ]] jo prIje 2. st. pr. K. I tako se
stapa s odrazom Ie. *IH.
U bsI. Ie. *ey bIjae ouvano, a upravo je tako ostaIo I u stprus. (deyws). U
sIavenskom je to *ey monoItongIzIrano u I (stsI. dIvII), a u IItavskom je Izvorno *ey ouvano u
nenagIaenom sIogu (deIv ), doIm je u nagIaenom sIogu *ey monoItongIzIrano u * koje
se je posIIje opet dIItongIzIraIo u Ie. sto se je dogodIIo u Iatv. to bIjae IstonobaItIjska
IzogIosa (IIt. dIe vas, Iatv. dIevs). U IIt. se jo na nekIm prImjerIma vIdI stara raspodjeIa
odraza eI]Ie (dIe vas : deIv ), aII je u mnogIm sIuajevIma ona prIkrIta novIjIm pojavama,
prImjerIce etI II nastaje od starIjega *eItI pa tu Ie. *h+ey- ostaje pravIIno ouvano u IIt.
Kako je nagIasak u IIt. pomIan, nuno je moraIo doI do ujednaavanje, tako je n. dIeva
nastao anaIogIjom prema N. dIe vas, doIm je N. veIdas vId nastao anaIogIjom prema n.
veIda (te vjerojatno prema gIagoIu veIzdtI)

, a N. Iema zIma prema A. Ie m Itd.
298

U germ. je Ie. *ey daIo *. Na najstarIjem se germanskom spomenIku, kacIgI Iz
Negove (v. gore), jo vIdI nemonoItongIzIrano staro *ey (teIv- < Ie. *deyw- bog). U
gotskom se ]] po uzoru na grkI (u kojem se je tada <c> ItaIo ]], v. gore) pIsaIo kao
<c>.

298
V. vIe u Stang 1966: 52-64.
179
U keItskom je zbog Ionem * praktIkI nestao s obzIrom da je staro Ie. * daIo * (v.
gore). Da bI se ta rupa popunIIa, Ie. *ey daje * u keItskom. To se prakeItsko * u stIr. opet
dIItongIzIra u Ia (dIa), osIm Ispred paIataIIzIranIh sugIasa gdje daje e. Odraz se Ie. *ey u
keItIb. pIe kao <eI> (TeIuo-), no prIIIno je sIgurno da je to u keItIb. predstavIjaIo jedngIas
]], a posIIje ]] (McCone 1996: 63).
U praanatoIIjskom je Ie. *ey monoItongIzIrano u dugo zatvoreno * koje vaIja
razIIkovatI od obInoga * < Ie. * I od * < Ie. *eh+ (v. gore). U hetItskom su praanat. * I
* stopIjenI u ]] koje je najvjerojatnIje ostaIo razIIIto od ] ] Iako su se pIsaII jednako
(MeIchert 1994: 145). ] ] je nakon veIara postajaIo ]] u het., usp. Ie. *k ey- IeatI (stInd.
ete) > anat. *k - > het. k-.
U arm. Ie. *ey, kao I *oy, bIva monoItongIzIrano u . U aIb. I toh. Ie. *ey daje I, usp.
aIb. geg. dImen < Ie. *g "eym- (stsI. zIma).

*oy *oy *oy *oy

Ie. *Ioyk Ie. *Ioyk Ie. *Ioyk Ie. *Ioyk"s "s "s "s ostatak > stInd. atI-rekas, gr. , stsI. Ik (hrv. u IrazI nI za IIjek)
299
,
otIk (< *otLIk), IIt. Iakas rok (< vrIjeme koje je jo ostaIo), tIaIkas ostatak, stvnj.
Ihan Ieno (< germ. *Iay"na-)

Ie. *woyk Ie. *woyk Ie. *woyk Ie. *woyk- seIo > stInd. veas seIjak, gr. < Fo dom ( ekonmIja,
ekoIogIja Itd.), Iat. ucus, IIt. vIe -pats gospodIn, gospodar (stprus. A. waIs-pattIn
gospou)
300


Ie. *(H)ynos Ie. *(H)ynos Ie. *(H)ynos Ie. *(H)ynos (III *h *h *h *hseynos seynos seynos seynos) jedan > stInd. ekas (< *(H)oykos), av. ava- (stperz. aIva-), gr.
jedInIca (broj 1) na kockIcI, stIat. oInos > kIas. Iat. nus, stprus. aIns (IIn. aInoa
jedInstven - posueno Iz baItIjskoga), got. aIns (eng. one, njem. eIn), stIr. oIn

U IIr. *oy > *ay to daje stperz. aI, stInd. e, av. a, I (v. gore).
U gr. je Ie. *oy ouvano kao o.
U stIat. je Ie. *oy ouvano kao dvogIas oI, no posIIje se razvoj zakompIIcIrao. StIat. se
je oI monoItongIzIraIo u , osIm u 9 rIjeI gdje je ostaIo dvogIasno oe [oy], kako se posIIje
poeIo pIsatI (kao I <ae> za [ay], v. doIje). To se je ]oy] puno kasnIje stopIIo s ]]. U svIm se
rIjeIma u kojIma je ouvano oe no naIazI Izmeu IabIjaIa I dentaIa to je oIto bItno, no
nIsu tone pretpostavke o semantIkoj motIvIranostI rIjeI koje su ouvaIe oe. To su rIjeI:
proeIIum bItka, Ioedus savez ( IederacIja, usp. stsI. bda, oboje od Ie. *b"oyd"-), poena
kazna (aII pnI kaznIm, Impne nekanjeno), Poenus Pun, KartaanIn (aII pnIcus
punskI), moenIa zIdIne, Ioedus gadan, Ioete smrdIm Itd. e. *oy nakon *w daje u
Iat. (ucus), usp. I unum < *woynom, a Isto se dogaa Izmeu I I IabIjaIa, usp. Ie. *k Ioywo-
obronak, uspon > Iat. cIuus, got. hIaIw grob.
U bsI. se Ie. *oy stapa s Ie. *h.ey > *ay u *ay (kao to se *o I *h.e > *a stapaju u *a)
to je ouvano u stprus. (aIns). U sIav. *ay daje (stsI. Ik) koje se od < * razIIkuje po

299
Ova rIje IIje k Iz Iraze nema veze s rIjeju IIje k ono to IIjeI. Ta je rIje psI. posuenIca Iz
germanskoga.
300
U sIav. je ovaj korIjen posvjedoen samo u praznInI *wIk - > stsI. vLsL (tok., ak. va s, kajk. ve s).
180
tome to jat () nastao od * uzrokuje prvu, a od *ay drugu paIataIIzacIju (v. gore). U IIt.
*ay > aI u nenagIaenom sIogu (Iakas je prema n. IaIka I prema tIaIkas), a u nagIaenom
sIogu daje * koje se onda dIItongIzIra u Ie (vIe -).
U gotskom se, kao I u stsI., Ie. *oy I *h.ey > *ay stapaju u *ay to je ouvano u
gotskom kao aI (aIns).
U keItskom je Ie. *oy ostaIo ouvano, a to se keIt. *oy odraava kao stIr. oI (oIn)
[oy]
301
.
U anatoIIjskom je Ie. *oy bIIo ouvano. U hetItskom se no pak stapa s odrazom anat.
*ay < Ie. *h.ey I ostaje aI Ispred dentaIa , a Inae se monoItongIzIra u ] ] (pIe se <e>, <e-
e>) I tako stapa s odrazom Ie. *ey.
U armenskom Ie. *oy, kao I *ey daje , a u aIb. se Ie. *oy stapa s *ay < *h.ey (kao I *o,
*h.e > *a, v. gore) pa oba odraza daju aIb. e. Usp. aIb. be zakIetva < Ie. *b"oyd"- (Iat.
Ioedus, stsI. bda, v. gore). U toh. Ie. *oy I *h.ey daju e]aI.

*h *h *h *h.ey .ey .ey .ey (*ay *ay *ay *ay)

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h.eyd .eyd .eyd .eyd" "" "- -- - paIItI > stInd. edhas drvo za ogrjev (av. asma-), gr. , Iat. aestus
vruIna, IIt. Iesm drvo za ogrjev, stIsI. eIdr vatra (< germ. *aydI-), stIr. aed vatra,
maced. (HesIhIje)

Ie. *kaykos Ie. *kaykos Ie. *kaykos Ie. *kaykos sIIjep > stInd. kekara- kIIjav, razrok, Iat. caecus sIIjep, got. haIhs, stIr.
caech

Ie. *Ieh Ie. *Ieh Ie. *Ieh Ie. *Ieh.Iws .Iws .Iws .Iws > *Iayws *Iayws *Iayws *Iayws IIjev > gr. , Iat. Iaevus, stsI. Iv, IIt. IaIvtI zapetIjatI,
prepIestI

U Ie. se *ay moe rekonstruIratI u nekoIIko korIjena kao to su gore navedenI. U
sIuaju je rIjeI *kaykos to oIto zbog *k, usp. I Ie. *skayws IIjev > gr. , Iat.
scaeuus ( Mu cIje Sce voIa). Na poetku je rIjeI *ay- zapravo uvIjek *h.ey-.
U IIr. se *h.ey]ay odraava jednako kao I *ey]oy (stperz. aI, stInd. e, av. a, I, v.
gore). U gr. je Ie. *h.ey > *ay ouvano kao ( ).
U Iat. je Ie. *h.ey > *ay ouvano. U stIat. se ono pIe oekIvano kao aI, a od poetka
se 2. st. pr. K. poInje pIsatI kao ae (kao I oI > oe) to moda govorI o maIoj promjenI u
Izgovoru (tj. da je drugI dIo dvogIasa sputen od [I] prema [e]). Taj je gIas svakako ostao
dvogIasom tIpa ]ay] (tj. ]aI ]) sve do kIasInoga IatInskoga u urbanom govoru vIIh kIasa, a
jo je jedan od dokaza za ouvanje dvogIasa to to je Ime Caesar u prazapadnogermanskI
preuzeto kao *kaysar- (steng. casere, stvnj. keIsur, njem. KaIser), a I u onodobnom se gr.
pIe kao K . To Ipak nIje bogznakakov dokaz jer ne bI bIIo udno da se Imperatorovo
Ime Izgovara arhaIno (dakIe uzvIeno) III da se dozna Iz javnIh progIasa I sI. u kojIma e se
teItI uenomu Izgovoru. InI se da je u Iat. ve od 2. st. pr. K. postojaIa tenja da se ]ay]
monoItongIzIra to se vIdI po pogrekama I zamjenama u pIsanju pIe se E umjesto A III

301
StIr. se dvogIas ]oy] u dananjIm IzdanjIma stIr. tekstova obIno pIe kao oI, no u samIm se
tekstovIma zapravo pIsao na vIe naIna (duIjIna je I Inae bIIa nedosIjedno zapIsIvana u stIr.): e, oe,
oe, I, oI.
181
AE, a gr. se rIje pozornIca pIe u Iat. kao scaena ( sce na). OIto su ve tada
pojedInI govornIcI IatInskoga, najvjerojatnIje nII sIojevI III dIo nIIh sIojeva, IzgovaraII ]]
umjesto ]ay]. Pa Ipak, InI se da je govor toga dIjeIa rImskoga drutva nIje preIvIo jer se Iat.
<ae> u romanskIm jezIcIma ne odraava kao ]] (to bI bIIo oekIvano s obzIrom da je to
monoItongIzIranI dIItong), nego kao kratko ]e]. Moda je u nadmetanju dvIju varIjabIa
prestInI Izgovor ]ay] potIsnuo manje prestIan Izgovor ]] pa je to ]ay] posIIje ponovno
monoItongIzIrano, aII ovaj put kao ]e], a ne kao ]]
302
.
U bsI. se je odraz Ie. *h.ey > *ay stopIo s odrazom Ie. *oy u bsI. *ay pa to, kako
rekosmo, daje stprus. aI, IIt. Ie (nagI.), aI (nenagI.) I sIav. (v. gore).
U germ. se takoer Ie. *h.ey > *ay stapa s *oy u germ. *ay (got. aI, v. gore).
U keIt. je Ie. *ay < *h.ey bIIo ouvano kao *ay to onda u stIr. daje ae]aI ]ay] (pIe se
na vIe naIna).
U anat. je *ay bIIo ouvano. To *ay u het., kao I anat. *oy (v. gore) bIjae
monoItongIzIrano u ] ] (koje se pIe kao obIno e III kao e-e) osIm Ispred dentaIa gdje
ostaje aI.
U aIb. se je Ie. *h.ey > *ay odrazIIo kao I Ie. *oy > aIb. e (usp. gr. koza I aIb.
edh), u arm. je ay ouvano, a u toh. daje e]aI.

*ew *ew *ew *ew

Ie. *b Ie. *b Ie. *b Ie. *b"ewd" "ewd" "ewd" "ewd"- -- - bdjetI, bItI budan > stInd. bdhatI bdIje, uva, gr. c pItam,
saznam, stsI. bIjustI gIedatI, pazItI, uvatI, got. anabIudan zapovjedItI, IarbIudan
zabranItI (stIsI. bjda, steng. beodan, stvnj. bIotan; eng. bId, njem. bIeten nudItI, eng.
IorbId, njem. verbIeten zabranItI)

Ie. *Hyew(g) Ie. *Hyew(g) Ie. *Hyew(g) Ie. *Hyew(g)- -- - svezatI; upregnutI > av. yaona- posao, zanImanje, gr. c o jaram,
stIat. n. OVXMENTA > Iat. Imentum tegIea marva, IIt. jautIs voI

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h+ews +ews +ews +ews- -- - gorjetI, paIItI > stInd. atI, gr. c smudIm, opaIIm (< *c h), Iat. r
paIIm, aIb. ethe groznIca

e. se *ew, *ow I *h.ew > *aw stapaju u *aw u IIr. To je ouvano kao au u stperz., u
stInd. daje o (bdhatI), a u av. ao u otvorenom (yaona-), a u u zatvorenom sIogu. StInd. je o
uvIjek dugo s obzIrom da nastaje od dvogIasa (a I stInd. su ga gramatIarI I daIje smatraII
dvogIasom).
U grkom je Ie. *ew ouvano kao c (c ).

302
SocIoIIngvIstIkI su ovakove stvarI dobro posvjedoene. PrImjerIce, poetkom je 19. st. u Londonu u
nIIm sIojevIma bIIo jako proIreno stapanje ]w] I ]v]. Danas pak nItko vIe tako ne govorI jer je ta
pojava bIIa tako stIgmatIzIrana da je zatrta I govornIcI su kojI su bIII IzjednaIII ta dva gIasa, pod
prItIskom drugIh, prestInIjIh, govornIka, ponovno uveII njIhovu razIIku. U sIuaju je engIeskoga to
dokumentIrano, no kod nepIsanIh III sIabo posvjedoenIh jezIka ovakove pojave mogu ostatI potpuno
nezabIIjeene. Da je neto tomu sIIno bIIo posrIjedI I u Iat., svjedoI Varon kojI sredInom 1. st. pr. K.
smatra Izgovor ]] umjesto ]ay] dIjaIektatIIzmom.
182
U arhajskom je IatInskom Ie. *ew jo moda bIIo ouvano kao eu (obIIk LeucesIe na
spomenIku Carmen SaIIare), no vrIo rano eu > ou (ta se promjena bIIa dogodIIa ve u
praItaIskom ako je *ew bIIo Ispred samogIasa, v. gore, a u Iat. se to poopava I u poIoaju
Ispred sugIasa). To se stIat. ou oko 200. g. pr. K. monoItongIzIra u (usp. stIat. A. Ioucom
umu > kIas. Iat. Icum).
U bsI. Ie. *ew daje *yaw u IstonobaItIjskom I sIavenskom to je odraeno u IIt. kao
Iau, a u sIav. kao ju tj. 'u (u koje jotIra prethodnI sugIas), usp. Ie. *h+Iewd"- sIobodan;
ovjek > stsI. IjudLje, IIt. IIaudIs narod, Ie. *kewdos > stsI. udo (*kdos > gr.
sIava). U IIteraturI se esto naIazI tvrdnja da Ie. *ew katkada daje I sIav. u, IIt. au umjesto
ju, au
303
, no u tIm je sIuajevIma najvjerojatnIje rIje o drugom prIjevoju. Tako bI se stsI.
pIjuta, sIn. pIja Itd. IzvodIIo Iz Ie. *pIewty- (gr. c ), a hrv. pIa, IIt. pIaIaI,
stprus. pIautI Iz Ie. *pIowty-. U sIavenskom je prIjeIaz bIo *jaw > *j > ju (v. doIje). InI se
da sa m prIjeIaz *ew > *yaw nIje bIo opebaItosIavenskI jer su nekI dIjaIektI staropruskoga
(kao dIjaIekat EIbInkoga rjenIka) IzgIeda ouvaIo Ie. *ew, usp. stprus. peuse bor < Ie.
*pewk (y)eh. (gr. c ).
U pragerm. je Ie. *ew bIIo ouvano. U got. to *ew > Iu s obzIrom da *e > I (-bIudan),
aII usp. u stvnj. *ew > eo]Io]Iu.
U keIt. *ew preIazI u *ow to se u stIr. odraava kao a, osIm ako nIje Ispred veIara III
nenagIaeno u tom se sIuaju odraava kao .
U anatoIIjskom je Ie. *ew monoItongIzIrano u * jo u prajezIku. Tako je ostaIo I u
het.
U aIbanskom je Ie. *ew daje e (ethe), u armenskom oy (kao I Ie. *ow), a u toharskom
u.

*ow *ow *ow *ow

Ie. *b Ie. *b Ie. *b Ie. *b"owd"eye "owd"eye "owd"eye "owd"eye- -- - budItI (kauzatIv od *b"ewd"-, v. gore) > stInd. bodhayatI bu d (av.
baodaye
I
tI prIopava), stsI. budItI, IIt. bastI zapovjedItI, baudytI pobuIvatI (stprus.
etbaudInnons kojI se probudIo)

Ie. *k Ie. *k Ie. *k Ie. *k Io Io Io Io wnIs wnIs wnIs wnIs bok > stInd. rn I (av. sraonI-), Iat. cInIs, IIt. IaunIs, stIsI. hIaun, veI. kIun

Ie. *gowr, Ie. *gowr, Ie. *gowr, Ie. *gowr, C. *guns *guns *guns *guns IvotInjska dIaka > av. gaona- dIake
304
, IIt. garas pramen,
uperak, srIr. gaIre IvotInjska dIaka

U IIr. se Ie. *ow odraava kao I Ie. *ew (v. gore).
U najstarIjem je grkom Ie. *ow ouvano kao dvogIas o, no u atIkom se u 5. st. pr.
K. taj dvogIas ve bIo monoItongIzIrao u dugo zatvoreno [ ] (za razIIku od < Ie.
*]ehs]oH koja je bIIa dug I otvoren gIas) to se vIdI po tome to se o + o u grkom steu u
o [ ]. Da se to <o> IzgovaraIo [ow] III kao danas [], to stezanje ne bI ImaIo puno smIsIa.

303
Za kratak pregIed razIIItIh mIIjenja o tome v. MIhaIjevI 2002: 153-154.
304
z Iranskoga se ova rIje proIrIIa po europskIm jezIcIma, odakIe u hrv. gu nj pokrIva, eng. gown
haIjIna Itd.
183
To je zatvoreno ] ] u gr. posIIje preIo u ]] (kako je u novogr. kojI dodue nema
razIIkovne duIjIne).
U stIat. je ou kako rekosmo ouvano, a posIIje se monoItongIzIra u (v. gore).
U bsI. Ie. *ow > *aw (usporedno s promjenom *o > *a) I tako se stapa s odrazom Ie.
*h.ew. U IIt. je I stprus. to au ouvano (IIt. baudytI), doIm je u sIav. *aw preko meuIaze *
monoItongIzIrano u u (stsI. budItI). Po posuenIcama se vIdI da je u sIav. *aw prvo preIo u
* pa Istom onda u u, usp. od germ. *bk (Ie. *b"eh.g]g s > Iat. Igus) bukva > psI.
*bk (germ. je doetak *- tu zamIjenjen sIav. *-, to nIje gIasovnI razvoj) > stsI. buky,
germ. *Iauka- Iu k (njem. Lauch) > psI. *Iawku > *Iku > stsI. Iuk. RIje je buky u sIav.
posuena jo dok su SIavenI ImaII * na mjestu staroga *aw, a rIje Iuk prIje nje, jo dok su
SIavenI ImaII staro *aw ouvano.
U germ. Ie. *ow > *aw I tako se stapa s odrazom Ie. *h.ew (stIsI. hIaun, u got. takoer
au).
U keIt. je Ie. *ow ouvano (a Isto daje I Ie. *ew, v. gore). To keItsko *ow daje u stIr.,
kako rekosmo, a] (gaIre).
U anat. je *ow bIIo ouvano (za razIIku od Ie. *ew koje je ve tada bIIo
monoItongIzIrano u *). To je anat. *ow ouvano u het. Ispred dentaIa , a Inae daje (usp.
Istovjetan razvoj Ie. *oy I *h.ey > *ay, v. gore).
U aIb. je Ie. *ow stopIjeno s odrazom Ie. *h.ew > *aw u a, u arm. daje oy kao I Ie. *ew
(usp. arm. Ioys svjetIo, stsI. IuL < Ie. *Iowk-), a u toh., kao I *h.ew, daje o]au.

*h *h *h *h.ew .ew .ew .ew (*aw *aw *aw *aw)

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h.ews .ews .ews .ews- -- - sjajItI > zora, zIato > gr. sutra
305
, Iat. aurra zora, aurum zIato
(sabInskI ausum), stsI. jutro (< *ustro), IIt. aura zora, auksas zIato (stIIt. ausas), stnord.
austr Istok (eng. east, njem. Ost)
306


Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h.ews .ews .ews .ews- -- - uho > perz. h, gr. o , Iat. aurIs, stsI. uxo, IIt. ausIs, got. aus (eng. ear,
njem. Ohr), stIr. au, , aIb. vesh

Ie. *h Ie. *h Ie. *h Ie. *h.ewg .ewg .ewg .ewg- -- - rastI, poveavatI se > stInd. jas snaga (av. aojah-, aogah-), gr. , Iat.
auge, IIt. augtI, got. aukan

Svako je *aw- na poetku rIjeI u Ie. zapravo *h.ew-. MaIobrojne rIjeI Imaju u sredInI
upravo *aw, za jednu takovu, Ie. *tawros, posuenIcu Iz semItskoga v. gore. Usp. I Ie.
*kawIs stabIjIka, tap > gr. , Iat. cauIIs, srIr. cuaIIIe strIjeIa.
U IIr. se *h.ew odraava jednako kao I Ie. *ew I *ow (v. gore).
U grkom je ouvano ().

305
U jezIcIma je svIjeta prIIog sutra esto Izveden od ImenIce jutro, usp. jo hrv. j-u tro : s-u tra, IIt.
rytas : rytj, panj. maana jutro; sutra, eng. mornIng : to-morrow, jap. asa : ashIta, IIn. huomen
(arh.) : huomenna Itd.
306
Za znaenjsku vezu zora]jutro ~ Istok usp. I IIt. rytas jutro : ryta Istok.
184
U IatInskom je au ouvano, no ono se poput ae, takoer natjecaIo s pukIm
monoItongIzIranIm Izgovorom (gdje je umjesto aurIs Izgovarano rIs Itd.). U romanskIm je
jezIcIma ouvan odraz I monoItongIzIrana I dvogIasa au.
U bsI. I germ. se *h.ew odraava kao I *ow, odnosno stapa se s njIm u *aw (v. gore).
U keIt. *aw ostaje nepromIjenjeno, no u stIr. se stapa s odrazom keIt. *ow (< Ie. *ew,
*ow) pa daje u stIr. au] (v. gore).
U anat. je *aw ouvano, no u het. se stapa s odrazom anat. *ow (v. gore). Usp. het.
auII- cIjev, grIo, IIt. aIas konIca < Ie. *h.ewIos (nIje jasan nestanak poetnog IarIngaIa
u het.) s ouvanjem dvogIasa au u het. Ispred dentaInoga I.
U aIb. Ie. *h.ew daje a kao I Ie. *ow, usp. aIb. thaj suh prema IIt. sa sas, doIm na
poetku rIjeI IzgIeda daje aIb. ve- (vesh). U arm. je aw ouvano (kao I ay < *h.ey), a u toh.
daje o]au kao I Ie. *ow.

e. dugI dvogIa e. dugI dvogIa e. dugI dvogIa e. dugI dvogIasI sI sI sI Ie. su dugI dvogIasI, *y, *y, *w, *w bIII prIIIno rIjetkI, javIjahu se
samo u jednosIoIcama (kao *g"ws govedo), na kraju rIjeI (nastavak *-y u nekIh
ImenIca) III stezanjem (D. o-osnova *-y < *-o-ey). NjIhov je odraz najjasnIjI u IIr. U IIr. kako
rekosmo, *ey, *oy, *h.ey > *ay (stInd. e, av. a, I), a *ew, *ow, *h.ew > *aw (stInd. o, av. ao,
u). OdrazI su pak *y, *y, *eh.y > *y (stInd. aI, av. I), a *w, *w, *eh.w > *w (stInd. au,
av. u). Usp. od Ie. I. *wIk"ys s vukovIma > stInd. vr kaI, av. vhrkI, Ie. *g"ws > stInd.
gau, aII C. *g"ews > stInd. go. U grkom se dugI dvogIasI ugIavnom krate po OsthoIIovu OsthoIIovu OsthoIIovu OsthoIIovu
zakonu zakonu zakonu zakonu po kojem se dugI samogIasI krate Ispred *m, *n, *I, *r, *w, *y u zatvorenom sIogu.
Kako su dugI dvogIasI po deIInIcIjI zapravo dug samogIas + *w, *y, IogIno je da se svakI
dugI samogIas u zatvorenom sIogu u grkom kratI, usp. Ie. *g"ws > gr. [bous] >
[b s], Ie. *dyws nebo (stInd. dyau) > gr. c, Ie. I. *wIk"ys s vukovIma > gr.
Itd. Na kraju se rIjeI dugI dvogIasI uvaju, usp. od Ie. D. *wIk"y vuku > starIjI gr.
. PosIIje ]y] > ]] pa se pIe - s Iota subscrIptum. U bsI. se nedoetnom poIoaju
Ie. dugI dvogIasI odraavaju Isto kao I kratkI, aII vaIja IstaI prImjer Ie. *h.wym jaje (gr.
) > stsI. jaje gdje * > a pravIIno, a *w nestaje. Kako se dugI dvogIasI esto naIaze
upravo u doetnom sIogu u skIonIdbI (usp. D. o-osnova na *-y, I. na *-ys), ovdje ne
moemo uIazItI u njIhove odraze s obzIrom da su odrazI na kraju rIjeI u veInI jezIka
posebnI (razIIItI od odraza u nedoetnom sIogu za to v. doIje), a I korIsnIje Ih je obraIvatI
u kontekstu morIoIogIje nego IonoIogIje.

Saetak razvoja Ie. dvogIasa Saetak razvoja Ie. dvogIasa Saetak razvoja Ie. dvogIasa Saetak razvoja Ie. dvogIasa kako gIasovne promjene ne vaIja gIedatI IzoIIrano nego u
sutavu, ovdje emo saetI razvoj Ie. dvogIasa u pojedInIm Ie. jezIcIma.
U stInd. svI kratkI dvogIasI sa sastavnIcom *y daju e, a n sa sastavnIcom *w o. Ako
su dvogIasI dugI daju u stInd. aI, odnosno au. U avestIkom tomu odgovaraju redom a odn.
I (u zatv. sIogu), ao odn. u (u zatv. sIogu), I I u.
U najstarIjoj su IazI aIIabetskoga grkoga svI dvogIasI ouvanI: c, o, ; c, o, .
U atIkom se posIIje, u kIasIno doba, c Izgovara kao ] ], a o kao ] ].
U nastarIjem su Iat. svI dvogIasI takoer ouvanI: eI, oI, aI; eu (moda), ou, au. U kIas.
IatInskom nemonoItongIzIranI ostaju samo oI > oe (rIjetko), aI > ae I au, aII, InI se, ne u
svIm varIjantama IatInskoga (u nekIm su govorIma nIIh kIasa vjerojatno svI dvogIasI bIII
monoItongIzIranI). OstaII su se dvogIasI monoItongIzIraII: eI > , oI > (ugIavnom), eu rano
preIazI u ou pa se skupa s njIm monoItongIzIra u .
185
U sIavenskom su svI dvogIasI monoItongIzIranI, no prIIIno kasno: *ey > I, *oy]h.ey
> , *ew > ju, *ow]h.ew > u.
U IItavskom *ey > Ie]eI (nagI.]nenagI.), *oy]h.ey > Ie]aI, *ew > Iau, *ow]h.ew > au.
DIItonzI ostaju dIItonzIma, osIm onIh sa sastavnIcom *y kojI se pod nagIaskom
monoItongIzIraju pa ponovno dIItongIzIraju.
U gotskom se samo *ey monoItongIzIra u <eI> [], a svI ostaII ostaju dIItonzIma:
*oy]h.ey > aI, *ew > Iu, *ow]h.ew > au.
U stIr. nepromIjenjenIma ostaju *oy > oI I *h.ey > *ay > aI. e. *ey daje keItsko * to
u stIr. daje Ia III e (Ispred paIataIIzIranIh sugIasa). e. *ew, *ow, *h.ew daju u stIr. a odnosno
Ispred veIara I u nenagIaenom sIogu.
U het. su *ey I *ew uvIjek monoIongIzIranI u ] ] I , doIm *oy]ay I *ow]aw ostaju
redom aI, au Ispred dentaIa, a Inae postaju ] ] odn. .
U armenskom su samo *ey I *oy monoItongIzIranI u , doIm ostaII ostaju
dvogIasIma: ay I aw su ouvanI, a *ew]ow daju oy.
U aIbanskom su svI dvogIasI monoItongIzIranI: *ey > I, *oy]h.ey]ew > e, a *ow]h.ew
> a.
U toharskom *ey > I, *ew > u, doIm *oy]h.ey > e]aI, a *ow]h.ew > o]au.

Metateza IIkvIda Metateza IIkvIda Metateza IIkvIda Metateza IIkvIda u sIavenskIm je jezIcIma vIadao tzv. zakon otvorenIh sIogova zakon otvorenIh sIogova zakon otvorenIh sIogova zakon otvorenIh sIogova tj. tenja da
ne bude zatvorenIh sIogova (stsI. je doIsta bIo takov, nIje uope Imao zatvorenIh sIogova).
Tomu su zakonu meu ostaIIm smetaIe I skupIne *e I *a (koje e posIIje datI o u sIav.) s
IIkvIdama *I I *r (skupIne sastavIjene od *e I *a s nazaIIma *m I *n daju sIav. nosne
samogIase I , v. gore; u zakon se otvorenIh sIogova ukIapaju I monoItongIzacIja dvogIas,
otpadanje doetnIh sugIasa - npr. aor. 3. I. jd. ree < *reket, N. jd. o-osnov < *-us Itd.,
pojednostavIjenje nekIh sugIasnIkIh skupIna u sredInI rIjeI - npr. tontI < *topntI, usp.
topItI Itd.). Stoga su te skupIne *eRC I *aRC (R stojI za *r]I) moraIe bItI nekako ukIonjene u
sIavenskom, a ta se promjena razIIIto odIgraIa u pojedInIm sIavenskIm jezIcIma. Tu
promjenu, koja se je dogodIIo negdje u 8. st., nazIvamo metatezom IIkvIda. SIavenske su
rIjeI bez metateze IIkvIda zabIIjeene u InojezInIm IzvorIma tako Crk TeoIan bIIjeI
sIavenska Imena I (u stsI. bI ta Imena gIasIIa Radogost I
Dragomr). Metatezu IIkvIda vIdImo I u brojnIm toponImIma, Iat. Arba > hrv. Ra b, Iat.
AIbna > hrv. La bn, Iat. Scardna > hrv. Skradn Itd.
U junosIavenskom samogIas I IIkvIda mIjenjaju mjesta, a samogIas se prItom duIjI
(*e > * > , a *a > * > a): *aI > Ia, *ar > ra, *eI > I, *er > r. Usp. psI. *gardu > stsI.
grad (hrv. gra d), psI. *waItI > hrv. vIa t, psI. *wermn > stsI. vrm (hrv. vrIjeme), psI.
*meIko > stsI. mIko (hrv. mIIjeko). Usp. I IIt. gar das, vaItIs, stInd. vartman put, eng. mIIk
gdje se vIdI VRC u drugIm jezIcIma prema premetnutom RVC u junosIavenskom.
Na poetku se rIjeI metateza s duIjenjem dogaa samo u junIm I sredInjIm
sIovakIm dIjaIektIma uvIjek (dakIe jednako ]sIav.), a u ostaIIm Z I sIav. jezIcIma samo pod
akutom odn. uzIaznIm sIavenskIm nagIaskom, usp. psI. *ar dIa > hrv. ra Io, e. radIo. Ako
sIog nIje bIo akutIran, metateza se u Z I sIav. dogaaIa bez duIjenja pa *a ostaje kratko I
daje o, usp. psI. *a IkutI > hrv. Ia kat, aII e. Ioket.
U sredInI se rIjeI pak dogaa sIjedee: u IehItskIm se jezIcIma (poIj., gIu. I dIu.)
provodI metateza bez duIjenja, usp. poIj. brzeg, mIeko, groch, mot prema hrv. brIje g,
mIIjeko, gra h, mIa t. U SZ IehItskom (kaupskom, sIovjInskom, pomoranskom I poIapskom)
186
*CarC ostaje nepromIjenjeno (bez metateze), *CaIC I *CeIC daju CIoC, a *CerC > CreC (bez
duIjenja). Usp. poIapskI pors prema hrv. pra se I pomoranskI gard (esto u toponImIma, npr.
8Iaogard I sI.) prema hrv. gra d. U e. se I sI. metateza u sredInI rIjeI odvIja uz duIjenje,
kao u ]sIav., usp. e. mIat, hrach s a prema poIj. mot, groch s o. U sIav. se jezIcIma dogaa
tzv. punogIasje ondje *CarC > CoroC, *CerC > CereC, a *CaIC]CeIC > CoIoC, usp. rus.
o po, be pe, uo nof, uonoxo . Ondje se zatvoren sIog rjeava ubacIvanjem jo jednoga
samogIasa Iza IIkvIde. U SZ je IehItskom I sIav. odraz *CeIC Izjednaen s odrazom *CaIC.
Smatramo II metatezu potpunom samo ako se odvIjae uz Istodobno duIjenje
samogIasa, na se je kao takova dakIe odvIIa samo u ]sIav. I dIjeIu sIovakoga te u
nepoetnom poIoaju u cIjeIoj eko-sIovakoj skupInI. Potpuna je metateza provedena u
svIm jezIcIma na poetku rIjeI pod akutskom IntonacIjom. Pod neakutskom IntonacIjom na
poetku rIjeI nIje bIIo duIjenja samogIasa osIm u ]sIav. I dIjeIu sIovakoga. U sredInI je rIjeI
potpuna metateza, osIm u ]sIav. provedena, kako rekosmo, I u e.-sI. skupInI; u IehItskIm
je jezIcIma metateza provedena bez duIjenja, a u SZ IehItskom metateze uope nIje nI bIIo
kod sIogova tIpa *CarC (Inae je provedena nepotpuna metateza bez duIjenja). U sIav. je tu
provedeno punogIasje *CVRC > CVRVC. Odraz je kod *I u SZ IehItskom I sIav. uvIjek tvrd.

KombInacIje samogIasa I IarIngaIa KombInacIje samogIasa I IarIngaIa KombInacIje samogIasa I IarIngaIa KombInacIje samogIasa I IarIngaIa (*H (*H (*H (*H bIIo kojI IarIngaI) bIIo kojI IarIngaI) bIIo kojI IarIngaI) bIIo kojI IarIngaI) (opI prIkaz)

*h+e > *e *eh+ > * *Ho > *o *H > *
*h.e > *a *eh. > * *oH > *
*hse > *o *ehs > * *H > *

TabIIca odraza Ie. samogIasa
Ie. stInd
.
av. gr
.
Iat. stsI
.
IIt. got
.
stIr. het. arm
.
aIb. toh.
*e a a c e e e I e e]I e je]j
a

*o a] a] o o o a a o a o]a a e
*h.e a a a o a a a h a a a
* I e I o a]e
* a uo a a u e
*eh. >

a o a ah a o
*ey e a]I c I Ie]e
I
eI Ia]e e I I
*oy e a]I o oe]

Ie]a
I
aI e e]aI e e]aI
*h.e
y
e a]I ae Ie]a
I
aI ae e]aI ay e e]aI
*ew o ao] c ju Iau Iu a] u oy e u
187
u
*ow o ao]
u
u au au a]

u]a
u
oy a o]a
u
*h.e
w
o ao]
u
au u au au a]

u]a
u
aw a o]a
u

188
NDOEUROPSKA FO NDOEUROPSKA FO NDOEUROPSKA FO NDOEUROPSKA FONOTAKTKA NOTAKTKA NOTAKTKA NOTAKTKA

FonotaktIka nam odreenoga jezIka govorI kako su IonemI odnosno segmentI u tom
jezIku mogII bItI rasporeenI I koje su zakonItostI meu njIma vIadaIe. Ovdje emo ukratko
prIkazatI neka IonotaktIka pravIIa Indoeuropskoga prajezIka.

Struktura s Struktura s Struktura s Struktura sIoga Ioga Ioga Ioga sIog se sastojI od dvaju osnovnIh dIjeIova od prIstupa I od rIme. Tako je u
rIjeI]sIogu bog b- prIstup, a og rIma. RIma se sastojI od jezgre (gdje stojI nosIteIj sIoga
sIogotvornI eIemenat), to je o- u rIjeI bog, I od kode, to je u naem prImjeru g (sIogovI
se s kodom nazIvIju zatvorenIma). SIog ne mora ImatI prIstupa, kao npr. u rIjeI os, ne mora
ImatI nI kodu, kao u rIjeI zIo (sIogovI se bez kode nazIvIju otvorenIma), a ne mora ImatI nI
prIstupa nI kode, kao npr. hrv. veznIk I. Struktura sIoga ovIsI o jezIku, hrvatskI prImjerIce
doputa prIIIno sIoene sugIasnIke skupove u kodI, pa I u prIstupu, dodue manje od
gruzIjskoga, doIm mnogI svjetskI jezIcI (kao npr. poIInezIjskI) uope ne trpe sIogove s
kodom tj. uvIjek Imaju otvorene sIogove. Strukturu sIoga shematskI prIkazujemo znakovIma
C (za sugIase) I V (za samogIase), pa je otvorenI sIog CV, zatvorenI CVC, sIog bez prIstupa
VC, sIog sa sIoenIm prIstupom I kod CCVCC Itd.
Za IndoeuropskI je prajezIk tIpIna struktura sIoga CVC (koja je mogIa bItI I
sIoenIjom npr. CCVCC). Za razIIku od hrvatskoga u kojem sIog moe bez probIema bItI
bez prIstupa (npr. os), u Indoeuropskom su sIogovI bez prIstupa u naeIu bIII nemoguI.
DakIe, za nj su bIII tIpInI sIogovI tIpa *b"er- nosItI III *k"eI- vrtjetI se. SvI IndoeuropskI
korIjenI kojI su se neko rekonstruIraII s poetnIm samogIasom, zapravo poInju IarIngaIom,
tako stInd. am, IIt. akmu nIje u Ie. *akmn nego *h.ekmn Itd. Svako je poetno *a-
zapravo *h.e-, poetno je *o- *hse- III *Ho-, a poetno *e- u naeIu *h+e-. Katkada se to
*h+e- umjesto *e- moe I dokazatI, prImjerIce sasvIm je sIgurno da je Ie. bIIo *h+estI jest,
a ne **estI zato to IarIngaI vIdImo vokaIIzIran u mnoInI u grkom (*h+ste > c c jeste) I u
hetItskom (*h+sntI > aanzI). Ako ga je bIIo u mnoInI, morao je ondje bItI I u jednInI. Za
prImjere poput *h+ek wos konj umjesto *ek wos ne moemo strogo dokazatI da je tu bIo
*h+- na poetku, aII s obzIrom da Inae nema Ie. rIjeI koje bI poInjaIe samogIasom
(Izuzmemo II takove sIuaje), InI se razumnIm rekonstruIratI *h+- I ovdje. Postoje jo dvIje
skupIne svojevrsnIh IznImaka od ovoga pravIIa. Mogue je da su zamjenIce mogIe poetI
samogIasom, prImjerIce Ie. *I- onaj (Iat. Is, stsI. I-e) III *eg ja (stIIt. e), a ne *h+eg , aII I
tu je u naeIu uvIjek mogue rekonstruIratI poetnI IarIngaI. sto tako, rIjeI su mogIe poetI
sIogovnIm sonantom (*m-, *n-, *I-, *r-, *I-, *u-), npr. *Ish.rs svet (stInd. IIras) III *ngnIs
oganj (stsI. ognL, Iat. IgnIs) Iako je I u veInI takovIh sIuajeva mogue rekonstruIratI
IarIngaI na poetku (npr. *HIsh.rs umjesto *Ish.rs).
SvakI je Ie. korIjenskI morIem u naeIu Imao I kodu (dakIe sIog je morao bItI
zatvoren), npr. *b"er- nosIm. KorIjenskI morIemI kojI su prIje bIII rekonstruIranI bez kode,
zapravo su svI ImaII zavrnI IarIngaI, tako je staro *d"- stavItI (stsI. dtI, hrv. dje tI) s
prIvIdnIm otvorenIm sIogom zapravo bIIo u Ie. *d"eh+-. MorIemI su se, odn. sIogovI, bez
kode javIjaII prImjerIce u gramatIkIm nastavcIma (npr. *-mI, nastavak 1. I. jd. prezenta
atematskIh gIagoIa, stsI. mL, stInd. mI), a u korIjenskIm morIemIma kod zamjenIca koje su
mogIe ImatI strukturu CV (prImjerIce Ie. *to- to, stsI. to), pa ak I samo V (v. gore).
189
Kao to rekosmo, u Ie. su svI sIogovI ImaII strukturu *CVC, *CVCC, *CCVC III *CCVCC
uz mogue dodatno *s u svIm poIoajIma, npr. *sCCVCC Itd.
307
No unutar korIjenskIh
morIema u Ie. prajezIku nIsu bIIe mogue sve kombInacIje okIuzIva. Nemogue bIjahu
kombInacIje aspIrIranIh I bezvunIh okIuzIva (dakIe nIje mogIo bItI korIjena poput *ped"- III
*g"et-), dvaju zvunIh okIuzIva (dakIe nIje mogIo bItI korIjena kao *ged-) I dvaju IstIh
okIuzIva (dakIe nIje bIIo korIjena tIpa *kek- III *tet-). znImke su od posIjednjega ekspresIvne
rIjeI, vjerojatno Iz pukoga jezIka, kao to je *kaykos sIIjep (koja je Ionako neobIna zbog
rIjetkoga *ay). KombInacIja je dvaju aspIrIranIh okIuzIva u korIjenu bIIa mogua u Ie., za
razIIku od gr. I IIr. gdje su takove kombInacIje ukIanjanje CrassmanovIm zakonom (v. gore).

PrIstup sIoga PrIstup sIoga PrIstup sIoga PrIstup sIoga sIogovI su (a tIme I rIjeI) u Ie. mogIe poetI bIIo kojI sugIasom, osIm *r
(MatasovI 1992). To se vIdI po tome to sve rIjeI koje u Ie. jezIcIma poInju s r-, ako su
posvjedoene u grkom, Imaju ondje protetskI vokaI Ispred toga ]r] nastao od Ie. IarIngaIa,
usp. stInd. rudhIras, Iat. ruber I stsI. rdr prema gr. c , a od Ie. *h+rud"rs crven.
DakIe, sve su rIjeI, koje u Ie. prIvIdno poInju s r-, ImaIe zapravo IarIngaI na poetku (*Hr-).
U Ie. su na poetku sIoga doIazIIe u obzIr sve kombInacIje okIuzIv I sonanata osIm ako su
dotInI okIuzIvI I sonantI bIII homorganskI (tako je prImjerIce bIIa nedoputena kombInacIja
usnenIh okIuzIva I sonanta) tj. nIsu bIII doputenI skupovI: **pm-, **bm-, **b"m- te *tn-,
*dn- I *d"n-. PrIstupI su sa *s I sonantIma takoer bIII uobIajenI (Ie. *srew- teI > stInd.
sravatI, stsI. struja, gr. c ), a *s- se mogIo predmetnutI, kao I u hrvatskom, I Ispred
skupIne okIuzIva I sonanta (Ie. *streb"- okretatI > gr. c ). to se tIe skupova kojI
se sastoje od dvaju sonanata, maIo Ih je bIIo mogue - samo *wI- I *wr- (npr. *wrotm
zapovIjed > stInd. vratam, stsI. rota) te moda *mI- (npr. *mIewH- govorItI > stInd.
bravtI, e. mIuvItI)
308
. U Ie. nIje bIIo sugIasnIkIh skupIna sonanata I IarIngaIa u prIstupu
sIoga, nI sonanata I drugIh sugIasa (kad bI se sonant naao Ispred sugIasa, postao bI
automatskI sIogotvoran, npr. *ngnIs oganj, pa nIkako nIje mogIo doI do sugIasnIke
skupIne s poetnIm sonantom). Poetne su skupIne IarIngaI I sonanata bIIe prIIIno este
to je jasno po odrazIma dotInIh IarIngaIa kao protetskIh vokaIa u gr. I arm. (v. gore).
SkupIne su IarIngaI I okIuzIv u prIstupu bIIe puno rjee, aII takoer mogue (Ie. *h.kows-
utI > gr. , got. hausjan), kao I poetno *Hs- (*h+su- dobro > gr. c -, stInd.
su-). Nasuprot tomu, poetne su skupIne okIuzIv I IarIngaIa I *s I IarIngaIa IzgIeda bIIe
nedoputene. U tIm se sIuajevIma IzgIeda dogaaIa metateza IarIngaIa (v. doIje)
309
. InI se
da su da su prIstupI s dvama okIuzIvIma bIII nedoputenI te da su prImjerI s takovIm
prIstupom u Ie. jezIcIma sekundarnI, usp. prema Ie. *petr- pero u stInd. patra-, u Iat.
penna < *petn-, u stsI. pero, aII u gr. c s poetnIm *pt- kojega nema u drugIm
jezIcIma (MatasovI 1997b: 174). Za poetne skupIne dentaInIh I veIarnIh te veIarnIh I
dentaInIh okIuzIva v. doIje. NekI prImjerI upuuju da je prIstup poetnoga okIuzIva I *s bIo

307
*s se kao poseban IzvansIogovnI eIement mogIo pojavIjIvatI kao dodatan gIas u sugIasnIkoj skupInI
na bIIo kojem mjestu u Ie. sIogu, osIm u jezgrI (MatasovI 1997a: 114). Tako je I u hrv. gdje su
doputenI prIstupI od okIuzIva I sonanta (npr. kro v), a pred takove se skupove moe prIdodatI samo s-
(npr. skr tI).
308
Za druge mogue poetne prIstupe od dvaju sonanata vIdI MatasovI 1997b.
309
VaIja napomenutI da se u sIuajevIma poput Ie. *dhsts dat (stInd. dItas) IarIngaI bIo u tzv.
sIogotvornom poIoaju te da nIje InIo sugIasnIkI skup s poetnIm okIuzIvom nego da je vjerojatno
uza se Imao pomonI neIonemskI samogIas radI Iakega Izgovora (vjerojatno va), v. doIje.
190
mogu, usp. Ie. *kes- grepstI, eatI (stsI. esatI, Iuv. kI- poeIjatI), u praznInI *ks-
(stInd. kn autI bru s, strue, gr. c strugatI, grepstI). PoetnI su prIstupI trIju
sugIasa bIII jako rIjetkI, jedan je od rIjetkIh prImjera Ie. *h.str zvIjezda (gr. , Iat.
steIIa, het. h aterza)
310
.

]ezgra sIoga ]ezgra sIoga ]ezgra sIoga ]ezgra sIoga u Ie. su osIm samogIasa (*e, *o, *, *) I dvogIasa (*ey, *oy, *ew, *ow) u jezgrI
sIoga mogII stajatI I sonantI *m, *n, *I, *r, *y, *w koje kada su sIogotvornI, odnosno u jezgrI
pIemo kao *m, *n, *I, *r, *I, *u (v. gore). Kada bI IarIngaI naao Izmeu dvaju sugIasa, kao
npr. u *ph.tr otac, tu se zapravo najvjerojatnIje umetaIo Ispred njega pomono
neIonemsko va (III moda *a) pa je ta rIje zapravo gIasIIa *ph.t r (III *pah.tr). sto se to
dogaaIo I kada bI se dogodIo nedoputen skup dvaju okIuzIva, usp. od Ie. *k"etwor-
etIrI (stInd. catvras, stsI. etyre) praznInu *k"twor- (zapravo *k"twor-) posvjedoenu u
Iat. quattuor
311
. Takovo neIonemsko umetnuto va (koje se u veInI jezIka odraava kao a, a
ne moe se IskIjuItI nI da je u Ie. prajezIku to zapravo bIIo *a, a ne va) moda objanjava I
neke prIvIdne sIuajeve Ie. *a (v. gore).

Koda sIoga Koda sIoga Koda sIoga Koda sIoga govoreI o moguIn sugIasnIkIm skupInama u kodI sIoga, ugIavnom je rIje o
sugIasnIkIm skupInama koje su mogIe doI na kraju rIjeI. Doputene je sugIasnIke
skupIne na kraju rIjeI katkada zahtjevno odredItI jer su se esto mIjenjaIe u jezIcIma
potomcIma pa je teko reI je II se koja promjena ve dogodIIa u Ie. prajezIka III Istom nakon
njega u zasebnIm jezIcIma potomcIma. Od sugIasnIkIh se skupIna na kraju rIjeI, odnosno u
kodI sIoga u Ie. prajezIku javIjaju: *s + okIuzIv (Ie. *h+est jest, 3. I. jd. InjunktIva-
neodreenoga gIagoIskoga vremena), okIuzIv + *s (Ie. *pds stopaIo), dva okIuzIva + *s
(Ie. *nok"ts no > Iat. nox, noctIs, C. jd. *nek"ts > het. nekuz), okIuzIv + *s + okIuzIv (Ie.
*Hywgst upregnu, 3. I. jd. korIjenskoga aorIsta), rIjetko sonant + *s (C. jd. *hsnmens
Imena > stIr. anmae), sonant + okIuzIv (nastavak 3. I. jd. tematskoga aorIsta *-ont),
sonant + okIuzIv + *s (nastavak partIcIpa prezenta aktIvnoga *-onts), IarIngaI + *s (*muHs
mI > Iat. ms) I IarIngaI + okIuzIv (*dehst da de, 3. I. jd. korIjenskoga aor., stInd. adt).
KombInacIje su IarIngaIa I sugIasnIka u kodI jasno razrIjeene nestajanjem IarIngaIa uz
duIjenje prethodnoga sugIasa (v. gore). U skupInama je sugIas I IarIngaI na kraju rIjeI
jamano umetano neIonemsko epentetsko * III *a (v. gore), npr. Ie. *meg h. veIIko (sr. r.)
> stInd. mahI, gr. c . SkupIne su sonanata I *s, poput gore navedena prImjera, bIIe
rIjetke I sekundarne jer su predIe. skupIne *-VRS davaIe *-V:R, odnosno doetno se *-s
gubIIo uz duIjenje u naknadu samogIasa Ispred sonanta, usp. *ph.ters > *ph.te r otac,
*h.ek mons > *h.ekmn kamen Itd.

FonoIoka pravIIa u Ie. prajezIku FonoIoka pravIIa u Ie. prajezIku FonoIoka pravIIa u Ie. prajezIku FonoIoka pravIIa u Ie. prajezIku

Umetanje *s Izmeu dentaIa Umetanje *s Izmeu dentaIa Umetanje *s Izmeu dentaIa Umetanje *s Izmeu dentaIa u Ie. se Izmeu dvaju dentaInIh okIuzIva, kojI bI se naII
zajedno (u naeIu *-tt- III *-dt-), umetaIo *s. To se *-tst- zatIm razIIIto razvIjaIo u
pojedInIm jezIcIma. NajpoznatIjI je prImjer Ie. *wId-ts vIen (pasIvnI partIcIp od *weyd-

310
Mogue je da se je u nekIm takovIm skupInama takoer zapravo umetaIo neIonemsko va
(MatasovI 1997b: 175).
311
MatasovI 1997a: 75-76, MatasovI 1997b: 175-176.
191
vIdjetI). *wId-ts je zapravo bIIo *wItsts (< *wIdstos) to se odrazIIo kao stInd. vIttas (av.
vIst znan), gr. , Iat. usus (s mIaom, anaIogIjskom duIjInom), stsI. vst (s mIaIm
-), got. wIss (stvnj. gI-wIss odreen), stIr. Iess. Kao to se vIdI, u IIr. je *-tst- bIIo
ouvano, aII je u stInd. pojednostavIjeno u tt-, u av. u st-, *-tst- je daIo st- I u sIav. I
gr., doIm je u ItaI., keIt. I germ. *-tst- daIo *-ss-. ZanImIjIvo je da je ovo pravIIo jo Ivo u
hrvatskom I ostaIIm sIavenskIm jezIcIma, gdje se svako tt- I dt- na granIcI morIema
mIjenja u st- (usp. hrv. bd-em, aII bs-tI).

e. *, * I * e. *, * I * e. *, * I * e. *, * I *" kao aIoIonI " kao aIoIonI " kao aIoIonI " kao aIoIonI ako bI se u kasnom Ie. (nakon odcIjepIjenja anatoIIjskoga) na
poetku sIoga naII dentaInI I veIarnI okIuzIv, dogodIIa bI se metateza (TK > KT) zamIjenIII
bI mjesta. U tako bI se dobIvenu sugIasnIkom skupu sada veIara I dentaIa, kao I u Izvornom
skupu veIara I dentaIa kojI nIje nastao metatezom, dogaaIa jo jedna promjena. Kako u
prIstupu sIoga nIsu mogIa stajatI dva okIuzIva (v. gore), to je Izbjegavano tako to je drugI
okIuzIv u skupInI, tj. dentaInI okIuzIv, postajao IrIkatIvom, pa je *t tu postajaIo *, *d je
postajaIo *, a vjerojatno I *d" > *". Kako su tI IrIkatIvI *, * I *" bIII IonoIokI predvIdIjIvI,
odnosno nIsu bIII IonemI nego samo aIoIonI obInIh dentaInIh okIuzIva, u rekonstrukcIjI se
obIno njIhov Izgovor ne bIIjeI posebno. RIje je *d"eg "m zemIja posvjedoena u het.
tkan. C. je jd. dotIne rIjeI Imao korIjen u praznInI I gIasIo je *d"g "ms (usp. het. takn- u
kosIm padeIma bez premetanja dentaIa I veIara), to je, kako rekosmo, pravIIno postajaIo
*g "d"ms odnosno *g ""ms. To *g ""m- je posvjedoeno u stInd. km I gr. (oboje
od *g "d"mn to je mIaI obIIk, stvoren anaIogIjom prema C. jd., umjesto starIjega
*d"eg "m). UsporedI takoer I Iat. humus < *hsomos. Usp. takoer I Ie. *h.tk os (het.
h artagga ]h artkas] bez premetanja) > *h.k tos tj. *h.r k os > Iat. ursus (< *orksos), gr.
, stInd. r kas, IIt. Irtva medvjeI brIog. Kako je oIto prema ovIm prImjerIma, u
grkom su odrazI InterdentaInIh IrIkatIva jednakI odrazIma obInIh dentaInIh okIuzIva, u
stInd. su skupIne *KT (veIar + dentaI tj. InterdentaInI IrIkatIv) odraene uvIjek kao k-, doIm
u Iat. InterdentaInI IrIkatIvI daju s.

SIevers SIevers SIevers SIeversov zakon ov zakon ov zakon ov zakon
312
- sInkronIjsko pravIIo u Ie. prajezIku po kojem su se *y I *w Iza dva
sugIasa III Iza dugoga samogIasa I sugIasa u sredInI rIjeI, te Iza sugIasa na poetku rIjeI u
jednosIoIcama ostvarIvaII kao *Iy I *uw:
-VCyV-, aII V:CIyV- I VCCIyV-
OdrazI su ovoga zakona jasnI u IndoIranskom I germanskom. U staroIndIjskom prImjerIce
vIdImo da se nastavak datIva mnoIne bhyas < *-b"yos Iza sIoga s dugIm samogIasom III
Iza dva sugIasa zapravo ostvaruje kao bhIas < *-b"Iyos, doIm se u gotskom prezentskI
suIIks *-ye- normaIno odraava kao jI-, doIm Iza sIoga s dugIm samogIasom III Iza dva
sugIasa daje eI- [] < *-II- < *-IyI- < *-Iye-. U pojedInIm su se jezIcIma mogIe uopItI
pojedIne varIjante. Usp. Ie. korIjen *derw- "drvo" s prIjevojnIm varIjantama: stInd. darva-
"(drvena) zaImaa", *dru- > stInd. drumas "drvo" Itd., te s poopenom sIeversovskom
varIjantom *druw- (umjesto *drw-) u sIavenskom *drvo (hrv. dr vo).

Metateza IarIngaIa Metateza IarIngaIa Metateza IarIngaIa Metateza IarIngaIa ako se u Ie. prajezIku na poetku rIjeI naao nekI sugIas Iza kojega su
bIII IarIngaI I sonant, doIazIIo je do metateze IarIngaIa, tj. IarIngaI I sonant bI mIjenjaII mjesta

312
Po njemakom IIngvIstu Eduardu SIeversu (1850-1930).
192
(CHR- > CRH-). Usp. korIjen *pehs- "pItI" (> Iat. pt "pIjanujem") I stsI. pItI (hrv. p tI) od Ie.
*pIhs-, to nastaje metatezom IarIngaIa od *phsI- to je prIjevojna praznIna od proIrena
korIjena *pehsI-.

8arthoIomaeov zakon 8arthoIomaeov zakon 8arthoIomaeov zakon 8arthoIomaeov zakon
313
- -- - 8arthoIomaeov zakon djeIuje kao sInkronIjsko pravIIo u sanskrtu,
a najvjerojatnIje je zapravo djeIovao jo u Ie. prajezIku Iako su njegovI tragovI u drugIm
jezIcIma jako oskudnI (ugIavnom su ukIonjenI anaIogIjom). Zakon gIasI: ako se aspIrIranI
okIuzIv nae Ispred neaspIrIranoga, aspIracIja se premjeta na drugI okIuzIv (prIje toga
neasprIran). DakIe drugI okIuzIv postaje aspIran, a prvI se deaspIrIra. Tako prImjerIce od *-
d
h
t- dobIvamo *-dd
h
-. Tu se opet pokazuje zvuna narav aspIrIranIh okIuzIva u Ie. jer
deaspIrIranI okIuzIv ostaje zvuan, a bezvunI okIuzIv postaje (IonetskI) zvuan dobIvI
aspIranost. Kada od stInd. korIjena budh- budItI < Ie. *b
h
ud
h
- (~ stsI. bdtI > hrv. bdje tI)
tvorImo pasIvnI partIcIp suIIksom ta- < Ie. *-to- (~ usp. hrv. t u uzt), od budh-ta-
dobIvamo pravIIno buddha- probuen ( 8uddha). Kada se aspIracIja u skr. seII na t
(bezvunI okIuzIv) ono postaje dh (dakIe zvunI aspIrIranI okIuzIv) zato to Ie. aspIrIranI
okIuzIvI daju skr. zvune aspIrIrane okIuzIve.

Stangov zakon Stangov zakon Stangov zakon Stangov zakon
314
- -- - u Ie. su IarIngaII I sonantI *w I *y IspadaII Ispred nazaIa uz duIjenje
prethodnoga samogIasa u zamjenu. Usp. Ie. *g"ws "govedo" (stInd. gau), aII akuzatIv
*g"m (stInd. gm) od starIjega *g"owm. U akuzatIvu jednIne eh.-osnova takoer *-eh.m >
*-m. Da je IarIngaI ondje nestao jo u Ie. prajezIku, jasno je po baItosIavenskom, gdje je
akuzatIvnI nastavak (prImjerIce IItavskI ) cIrkumIIektIran (da je IarIngaI bIo ouvan,
oekIvao bI se akutIran nastavak).

DuIjenje u jednosIoIcama DuIjenje u jednosIoIcama DuIjenje u jednosIoIcama DuIjenje u jednosIoIcama u Ie. su se prajezIku jednosIone rIjeI (osobne zamjenIce,
prIIozI I estIce) mogIe IonetskI produItI (v. gore). DuIjenjem se u jednosIoIcama
objanjavaju prImjerI poput Ie. *tu]t "tI" (IatvIjskI tu, aII stsI. ty) III Ie. *ne]n "sada" (stInd.
na, stsI. ne, Iat. ne-que, got. nI-h, aII Iat. n, stIr. nI, got. n, stsI. n-). Tu se duIjIna ne
moe objasnItI IarIngaIom (zbog postojanja kratkIh varIjanata), a osIm toga dugo * u Ie. nIje
postojaIo (v. gore). DuIjenje je u jednosIoIcama bIIo sporadIno, tj. nIje se dogaaIo uvIjek.
U jednosIonIm je ImenIcama tIpa *pds "stopaIo" duIjIna uvIjek postojana, tj. nema
koIebanje tIpa *ne]n koje bI ukazIvaIo na sekundarno Ionetsko duIjenje u jednosIoIcama.
VIe vIdI u KapovI 2006.

313
Prema njemakom IndoeuropeIstu ChrIstIanu 8arthoIomaeu (1855-1925) kojI ga je otkrIo 1882.
314
Prema norvekom baItosIavIstu ChrIstIanu Stangu (1900-1977).
193
PR]EVO] PR]EVO] PR]EVO] PR]EVO]

PrIjevojem nazIvIjemo pravIInu, morIoIokI uvjetovanu smjenu samogIasa u Ie. morIemIma.
PrIjevojno se smjenjuju svI Ie. samogIasI (tj. *e, *o, * I *). Postoje: punIna *e, punIna *o,
duIjIna *, duIjIna * I praznIna *, tj. odsutnost samogIasa. Ako se u korIjenu naIazIo
sonant, on je u prIjevojnoj praznInI postajao sIogotvornIm (prImjerIce - *ey, *oy, *y, *y I
praznIna *I). Usp. od Ie. *steyg"- "koraatI, hodatI" IIt. ste gtI, od *stoyg"- Iatv. staIga, a od
*stIg"- stsI. stLza. KIasIan je prImjer gr. c! "oe" < *ph .ter, o! "sIrotane" ("kojI
nema oca") < *ph.tor, "otac" < *ph.tr, "sIrotan" < *nph.tr, "oca"
< *ph.trs. PrIjevoj je vezan uz pojedIne morIoIoke kategorIje tako se prIjevojnI stupanj
*e javIja u IndIkatIvu prezenta, prIjevojnI stupanj *o u perIektu, prIjevojnI stupanje * u
sIgmatskom aorIstu, praznIna u partIcIpu Itd. Stoga se prIjevoj mora prouavatI u vezI s
morIoIogIjom.

E. NACLASAK E. NACLASAK E. NACLASAK E. NACLASAK

ndoeuropskI je nagIasak, kakav se tradIcIonaIno rekonstruIra, bIo sIobodan (tj. mogao je bItI
na kojem god sIogu u rIjeI), a nagIaenI se sIog IstIcao vIe vIsInom nego sIIInom tona. e. je
mjesto nagIaska najboIje ouvano u vedskom, usp. npr. *newos "nov" > ved. navas, *deyws
"bog" > ved. devas. U grkom je takoer u naeIu ouvano staro mjesto nagIaska, aII
nagIasak moe bItI najdaIje na treem sIogu od kraja (ako je zadnjI sIog dug, onda na
drugom od kraja), usp. *newos > gr. c o, *Hyugm "jaram" > (ved. yugam). U
pragermanskom je sIobodan Ie. nagIasak bIo ouvan, da bI posIIje bIo zatrt ostavIvI trag u
djeIovanju CrImmova]Vernerova zakona (v. gore): *ph.tr "otac" > got. Iadar (ved. pIt),
*b"reh.tr "brat" > got. broar (ved. bhrt). U germanskom je posIIje poopen nagIasak na
prvom sIogu. U baItosIavenskom je ouvan sIobodan Ie. nagIasak, aII uz dosta InovacIja (v.
doIje). Za razIIku od vedskoga, u avestIkom nagIasak nIje zapIsan, aII znamo da je I ondje
do nekoga doba bIo ouvan sIobodan nagIasak. U avestIkom se *r obezvuuje (tj. daje hr-)
Ispred bezvunIh okIuzIva nakon nagIaska ako nagIasak nIje bIo na sIogu Ispred, *r se ne
obezvuuje. Usp. Ie. *mrts "mrtav" > ved. mrtas, av. mrta- (gr. o "smrtan"), aII Ie.
*wk"os "vuk" > ved. vkas, av. vhrka- (gr. ). Postoje I tvrdnje da je sIobodan Ie.
nagIasak ouvan u nekIm IranskIm jezIcIma, poput modernoga pata (aIganskoga), no to je
sporno. U anatoIIjskIm se jezIcIma tragovI staroga nagIaska vIde neIzravno po duIjenju
staroga nagIaenoga sIoga, usp. Ie. *dru "drvo" > het. tru- (ved. dru, gr. ), *wdr
"voda" > het. wtar, aII *wed r "vo de" > het. wIdr.
ako je, sudeI prema vedskom, nagIasak u zadnjoj IazI Ie. prajezIka bIo vIe tonskI nego
dInamIkI, u ranIjoj je IazI Ie. bIo jamano jak dInamIkI nagIasak, to pokazuje nestajanje
samogIasa Iz nenagIaenIh sIogova. PrIjevojna je praznIna po svoj prIIIcI nastaIa redukcIjom
samogIasa u nenagIaenIm sIogovIma, npr. u prImjerIma kao *mrts III *wdr. Usp. I
*b"eroh. "nosIm", aII *b"rts "noen". No u zadnjoj je IazI Ie. prajezIka, koju moemo
rekonstruIratI, I sIog s prIjevojnom praznInom mogao bItI nagIaen, usp. Ie. *septm "sedam"
III *wk"os "vuk". U takvIm je sIuajevIma rIje o InovacIjI, nagIasak je u *septm moda nastao
194
anaIogIjom prema *hsek th+ "osam", a u *wk"os je nastao u tvorbI, poImenIenjem staroga
prIdjeva *wIk"s "Io". Naravno, nIje uvIjek mogue objasnItI ovakve sIuajeve.

8aItosIavenskI nagIasak 8aItosIavenskI nagIasak 8aItosIavenskI nagIasak 8aItosIavenskI nagIasak u bsI. je, s mnogIm Izmjenama, ouvan starI sIobodnI Ie. nagIasak.
Usp. prema poetnom nagIasku u gr. hrv. bha, A. bhu, aII prema nagIasku na
kraju u ved. ras hrv. rsa, A. ro su. U bsI. se razIIkuju dva nagIaska akut (tradIcIonaIno
uzIazna IntonacIja) I cIrkumIIeks (tradIcIonaIno sIIazna IntonacIja). PrvI daje hrv. (IIt. ), a
nastaje u sIogu zatvorenom IarIngaIom (Ie. *b"reh.tr > hrv. bra t, IIt. brIIs) I duIjenjem po
WInterovu zakonu (Ie. *nog"- "nag" > IIt. nogas). U bsI. djeIuje I HIrtov zakon HIrtov zakon HIrtov zakon HIrtov zakon povIaenje
nagIaska na sIog zatvoren IarIngaIom: *d
h
uh2ms (ved. dhmas) > hrv. dI m, IIt. d maI. U
sIavenskom akut nestaje djeIovanjem MeIIIetova zak MeIIIetova zak MeIIIetova zak MeIIIetova zakona ona ona ona u pomInoj nagIasnoj paradIgmI:
hrv. na g umjesto **na g prema IIt. nogas
315
.

315
VIe o (baIto-)sIavenskoj akcentuacIjI v. u KapovI uskoro.
195
ZCOVOR U PO]EDNM ]EZCMA ZCOVOR U PO]EDNM ]EZCMA ZCOVOR U PO]EDNM ]EZCMA ZCOVOR U PO]EDNM ]EZCMA

Ovaj opIs Izgovora gIasova u pojedInIm Ie. jezIcIma vaIja shvatItI uvjetno. Kako je
rIje ugIavnom o mrtvIm jezIcIma, ne moemo tono znatI kako su se IzgovaraII (unato
tomu to za neke jezIke postoje I opIsI Izgovora starIh autora, prImjerIce za stInd., gr. III
Iat.). Za neke je jezIke dan Izgovor uvjetnIjI nego kod drugIh (prImjerIce nemamo starIh opIsa
kako se Izgovarao stsI. III het.), no u naeIu se za veInu jezIka moe znatI kako se to
IzgovaraIo, ak I bez ekspIIcItnIh opIsa. zgovor je dan samo u grubIm crtama jer bI opIs
IonetskIh detaIja prImjerIce stIr. III IIt. zauzeo prevIe mjesta. Ovdje je dan Izgovor dakIe vIe
pomagaIo nego Iscrpan I precIzan opIs. Ovdje navodImo kIasIan, "reaIan" Izgovor, a ne
Izgovor kojI se upotrebIjava u koIskoj nastavI dotInIh jezIka. Tako se recImo tradIcIonaIno
koInIkI gr. <> Izgovara kao [I] Iako je posve jasno da je to zapravo bIIo [p"]. Katkada je
potrebno datI I vIe Izgovora jer se Izgovor u jezIcIma mIjenjao s vremenom. UobIajenI se
znacI ne tumae, prImjerIce jasno je da je stsI. <> u IatInInoj transkrIpcIjI (III IIt. <>)
jednako hrv. . NekI su IzgovorI radIje opIsanI nego oznaenI posebnIm IonetskIm znakom
ako je procIjenjeno da poraba posebnoga znaka ne bI prIdonIjeIa objanjenju.

starosIavenskI starosIavenskI starosIavenskI starosIavenskI

x veIarno [x], kao u nekIm hrv. govorIma

y kao stranje I III kao dvogIas [j] prI em je [] stranje va ([])
nosno e
nosno o
vjerojatno otvoreno e [] (u drugIm sIavenskIm jezIcIma drukIje)
stranje va, kao rumunjsko <> tj. <>
L prednje va, kao rumunjsko <>

IatInskI IatInskI IatInskI IatInskI

c [k] (uvIjek)
qu [k"] (kao u eng. qu)
u [u ] tj. [w] dvousnenI sonant (kao eng. w)

ae ovIsno o razdobIju I socIoIektu [aI ], [ae ], [] u starIje doba
oe [oI ], [oe ] (vrIjedI to I za <ae>)

grkI grkI grkI grkI

[p"], kao eng. pen
[t"], kao eng. ten
[k"], kao eng. Ken
- bezvuno r (kao doetno r u makedonskom)
starIjI Izgovor [] (kao taI. z), kIasInI Izgovor [z]
, - [k], [g]
196

starIjI Izgovor [u], kIasInI gr. [] (kao njem. I Iranc. u)
starIjI Izgovor [], kIasInI gr. [ ] (otvoreno)
o starIjI Izgovor [ou ], kIasInI gr. [ ] (zatvoreno)
starIjI Izgovor [], kIasInI gr. [] (otvoreno)
c starIjI Izgovor [eI ], kIasInI gr. [ ] (zatvoreno)

- nagIasak na kratkom sIogu, a uzIazna IntonacIja na dugom
sIIazna (III precIznIje uzIazno-sIIazna) IntonacIja na dugom sIogu

staroIndIjskI staroIndIjskI staroIndIjskI staroIndIjskI

c kao hrv. []
j kao hrv. []
q - retroIIeksno n (kao vedsko rn)
t - retroIIeksno t (kao vedsko rt)
d - retroIIeksno d (kao vedsko rd)
s (pIe se I ) retroIIeksno s tj. (otprIIIke kao hrv. )
kao hrv. u IIe
kao hrv. nj
n - kao n u hrv. banka III eng. -ng
ph, th, kh, ch [p"], [t"], [k"], ["]
bh, dh, gh, jh [b"], [d"], [g"], ["]
m - kao nazaIIzacIja na prethodnom samogIasu, npr. <am > []
y [I ] (kao hrv. j)

a va []

avestIkI avestIkI avestIkI avestIkI

[] (kao eng. th u thInk, bezvunI IrIkatIv)
[] (kao eng. th u that, zvunI IrIkatIv)
[] (kao panj. g u sredInI rIjeI, zvunI IrIkatIv)
] [], kao hrv. d
y [I ], kao hrv. j
x
v
[x"], kao starIjI Izgovor eng. wh

I
kao paIataIIzacIja sIjedeega sugIasa (IIIoIoka praksa, u avestIkom se pIsaIo kao obIno
I)

IItavskI IItavskI IItavskI IItavskI

y []
, , , prIje nazaInI [ ], [ ], [ ], [ ], danas samo dugI samogIasI [], [], [], []
o uvIjek dugo [] (osIm u novIjIm posuenIcama)
197
e [] (otvoreno)
[e ] (zatvoreno)

-svI se sugIasI paIataIIzIraju Ispred prednjIh samogIasa

uzIazna IntonacIja na dugom sIogu
- sIIazna IntonacIja na dugom sIogu
` - nagIasak na kratkom sIogu

IatvIjskI IatvIjskI IatvIjskI IatvIjskI

- [k ] (paIataIIzIrano)
g [g ] (paIataIIzIrano)
- kao hrv. nj

e - [] (otvoreno)

` - sIIazna IntonacIja na dugIm sIogovIma
uzIazna IntonacIja na dugIm sIogovIma
- tzv. "sIomIjenI" ton na dugIm sIogovIma, zapravo gIotaInI zatvor []

gotskI gotskI gotskI gotskI

q [k"] (kao eng. qu)
[x"] (kao starIjI Izgovor eng. wh)
kao eng. th u thInk
gk, gg [k], [g]

aI [aI ]
aI [c] (otvoreno), razIIka je <aI> I <aI> IIIoIoka, CotI su to jednako pIsaII
au [au ]
a [a] (otvoreno), razIIka je <au> I <a> IIIoIoka, CotI su to jednako pIsaII
eI []

staronordIjskI]staroIsIandskI staronordIjskI]staroIsIandskI staronordIjskI]staroIsIandskI staronordIjskI]staroIsIandskI

kao eng. th u thInk (bezvunI IrIkatIv)
kao eng. th u that (zvunI IrIkatIv)

y [] (kao njem. , Iranc. u)
kao dugo njem.

- duIjIna samogIasa

staroengIeskI staroengIeskI staroengIeskI staroengIeskI
198
c [k] Ispred stranjIh samogIasa, [] Ispred prednjIh
g [g], [j] III [] kako kad
kao eng. th u thInk (bezvunI IrIkatIv)
kao eng. th u that (zvunI IrIkatIv)
s [s] III [z] (u sredInI)
sc []

y [] (kao njem. , Iranc. u)
[] (jako otvoreno, kao eng. bad)
ea vjerojatno [c] (c - bIago otvoreno, kao eng. bed)
eo vjerojatno [e]

hetItskI hetItskI hetItskI hetItskI

-p-, -t-, -k- - nenapetI (IenIs) okIuzIvI
-pp-, -tt-, -kk- - napetI (IortIs) okIuzIvI
> na poetku I na kraju rIjeI se pIu jednako, neudvojeno
z [c]
ku [k"] (kao eng. qu)
[s]
h - gIas tIpa [x]

staroIrskI staroIrskI staroIrskI staroIrskI

c [k]
p, t, c u sredInI I na kraju [b], [d], [g], na poetku rIjeI [p], [t], [k]
b, d, g u sredInI I na kraju [], [], [] (zvunI IrIkatIvI, kao panj. b, d, g u sredInI rIjeI), na
poetku rIjeI [b], [d], [g]
cc, tt u sredInI I na kraju [k], [t], aII nedosIjedno
th []
ch [x]

-svI se sugIasI paIataIIzIraju Ispred prednjIh gIasova
- duIjIna sIoga

armenskI armenskI armenskI armenskI

t`, k` - [t"], [k"]
j [] (kao taI. z)
] [] (kao hrv. d)
veIarIzIrano

aIbanskI aIbanskI aIbanskI aIbanskI

[]
199
th [] (kao eng. thInk)
dh [] (kao eng. that)
gj [g ] (paIataIIzIrano)
q [k ] (paIataIIzIrano)
I [], kao hrv. Ij
II [I]
sh []
zh []
xh [] (kao hrv. d)

e va [], na kraju se u naeIu ne Ita
y [] (kao njem. , Iranc. u)

toharskI toharskI toharskI toharskI
ts [c]
c vjerojatno []
vjerojatno [] kao u hrv. IIe
kao hrv. nj
Iy kao hrv. Ij

vjerojatno va []
- nekakav stranjI samogIas tIpa [a]
200
LIteratura LIteratura LIteratura LIteratura

AIIen, W. S. 1965, On one-voweI systems, LIngua 13: 111-124
Andersen, HennIng 1996, ReconstructIng prehIstorIcaI dIaIects: nItIaI voweIs In SIavIc and
8aItIc, Mouton de Cruyter, 8erIIn
8eekes, Robert Stephen PauI 1969, The DeveIopment oI the PE LaryngeaIs In Creek, Mouton,
The Hague]ParIs
8eekes, Robert Stephen PauI 1988a, LaryngeaI deveIopments: A survey, u: AIIred
8ammesberger (ur.), DIe LaryngaItheorIe, WInter, HeIdeIberg 1988: 59-105
8eekes, Robert Stephen PauI 1988b, A Crammar oI Catha-Avestan, E. ]. 8rIII, LeIden
8eekes, Robert Stephen PauI 1995, ComparatIve ndo-European LInguIstIcs: an ntroductIon,
]ohn 8enjamIns PubIIshIng Company, Amsterdam]PhIIadeIphIa
8rugmann, KarI 1906-1911
2
, CrundrIss der vergIeIchenden CrammatIk der
IndogermanIschen Sprachen, sv. 1, 2, Trbner, Strassburg
8urrow, Thomas 1973, The SanskrIt Language, Faber and Faber, London
CarIton, Terence R. 1991, ntroductIon to the phonoIogIcaI hIstory oI the SIavIc Ianguages,
SIavIca PubIIshers, nc., CoIumbus
CoIIInge, N. E. 1985, The Laws oI ndo-European, ]ohn 8enjamIns PubIIshIng Company,
Amsterdam]PhIIadephIa
EdeIjman, D. . 1973, K funonouu ue. yfypanLuux, Hssecfus Axaeuuu Hayx Ofeneuus
Iufepafypu u suxa 32: 540-546
Freeborn, DennIs 1998
2
, From OId EngIIsh to Standard EngIIsh, PaIgrave
CamkreIIdze, Tamaz 1966, A TypoIogy oI Common KartveIIan, Language 42: 69-83
CamkreIIdze, Tamaz & vanov, VjaesIav 1973, SprachtypIogIe und dIe RekonstruktIon der
gemeInIndogermanIschen VerschIsse, PhonetIca 27: 150-156
CamkreIIdze, Tamaz I vanov, VjaesIav 1984, Huoesponeucxuu ssux u uuoesponeuu,
HsafenLcfso fbunuccxoo yuusepcufefa, Tbunuccu
HaIIe, MorrIs 1970, s KabardIan a VoweI-Iess Language, FoundatIons oI Language 6: 95-
103
Hamp, E. P. 1979, The North European word Ior 'appIe', ZeItschrIIt Ir ceItIsche PhIIoIogIe
37: 158-166
Hopper, PauI ]. 1973, CIottaIIzed and murmured occIusIves In ndo-European, CIossa 7:
141-166
HyIIested, Adam 2004, Creek and the ndo-European word Ior 'bIue', u: ]. CIackson
I 8. A. OIsen (ed.), ndo-European Word FormatIon, Copenhagen: 59-64
vI, Stjepan 1970, SIavenska poredbena gramatIka, koIska knjIga, Zagreb
KapovI, Mate 2003a (2005), Razvoj starIh dugIh samogIasa u hrvatskom I ostaIIm
sIavenskIm jezIcIma, FIIoIogIja 41: 51-82
KapovI, Mate 2003b (2005), PoIoaj mIkenskoga meu grkIm dIjaIektIma, Suvremena
IIngvIstIka 55-56: 61-83
KapovI, Mate 2006, RekonstrukcIja baItosIavenskIh osobnIh zamjenIca s posebnIm osvrtom
na nagIasak (doktorska dIsertacIja)
KapovI, Mate (u tIsku), ReexamInIng MeIIIet's Law, u: ProceedIngs Irom the 12.
Fachtagung der ndogermanIsche CeseIIschaIt In Cracow 2004
KapovI, Mate uskoro, Kratak uvod u sIavensku akcentuacIju, SOL
201
KortIandt, FrederIk 1975, SIavIc AccentuatIon. A Study In ReIatIve ChronoIogy, The Peter de
RIdder Press, LIsse]NetherIands
KortIandt, FrederIk 1978, E PaIatoveIars beIere Resonants In 8aIto-SIavIc, u: ]. FIsIak (ur.),
Recent DeveIopments In HIstorIcaI PhonoIogy, Mouton, The Hague 1978: 237-248
KortIandt, FrederIk 2002, CeneraI LInguIstIcs and ndo-European ReconstructIon, WorId
WIde Web [pdI]
KortIandt, FrederIk (uskoro), ndo-European e-, a-, o- In SIavIc
KuIpers, Aert HendrIk1960, Phoneme and Morpheme In KabardIan, Mouton, The Hague
Kumakhov, V. A. 1973, Teopus uouosoxanusua u sanauoxasxascxue ssuxu, 8onpocu
ssuxosuauus 6: 54-68
Labov, WIIIIam 1994, PrIncIpIes oI LInguIstIc Change, VoIume : nternaI Factors, 8IackweII,
OxIord UK & CambrIdge USA
Lehmann, WInIred P. 1955, Proto-ndo-European PhonoIogy, UnIversIty oI Texas Press,
AustIn
Lehmann, WInIred P. 1993, TheoretIcaI 8ases oI ndo-European LInguIstIcs, RoutIedge,
London & New York
LV 2001
2
= H. RIx & M. KmmeI (ur.), LexIkon der ndogermanIschen Verben, WIesbaden
Lubotsky, AIexander 1989, AgaInst a Proto-ndo-European Phoneme *a, u: Theo
Vennemann (ur.), The New Sound oI Proto-ndo-European, De Cruyter, 8erIIn: 53-67
MacdoneII, A. A. 1910, VedIc Crammar, VerIag von KarI ]. Trbner, Strassburg [pretIsak:
MunshIram ManoharIaI PubIIshers Pvt. Ltd., New DeIhI 2000]
MaddIeson, an 1984, Patterns oI Sounds, CambrIdge UnIversIty Press, CambrIdge
MartInet, Andre 1953, Remarques sur Ie consonantIsme semItIque, 8uIIetIn de Ia SocIete
de LInguIstIque de ParIs 49: 67-78
MatasovI, Ranko 1992, DIstrIbucIja Indoevropskog Ionema *r: kavkasko-Indoevropska
tIpoIoka podudarnostZ, Suvremena IIngvIstIka 34: 201-207
MatasovI, Ranko 1994a, Proto-ndo-European *b and the CIottaIIc Theory, The ]ournaI oI
ndo-European StudIes: 22: 133-149
MatasovI, Ranko 1994b, WInterov zakon I baItosIavensko jezIno zajednItvo, Suvremena
IIngvIstIka 38: 5-24
MatasovI, Ranko 1995, A Re-examInatIon oI WInter's Law In 8aItIc and SIavIc, LIngua
PosnanIensIs XXXV: 57-70
MatasovI, Ranko 1996, A Theory oI TextuaI ReconstructIon In ndo-European LInguIstIcs,
Peter Lang VerIag, FrankIurt am MaIn
MatasovI, Ranko 1997a, Kratka poredbenopovIjesna gramatIka IatInskog jezIka, MatIca
hrvatska, Zagreb
MatasovI, Ranko 1997b, The SyIIabIc Structure oI Proto-ndo-European, Suvremena
IIngvIstIka 43]44: 169-184
MatasovI, Ranko 2000a, KuItura I knjIevnost HetIta, MatIca hrvatska, Zagreb
MatasovI, Ranko 2000b, The Centum EIements In 8aIto-SIavIc, IzIaganje na kongresu
ndogermanIsche CeseIIschaIta u HaIIeu 2000.
MatasovI, Ranko 2000c, A CrammatIcaI Sketch oI Some Less-known ndo-European
Languages (rukopIs)
202
MatasovI, Ranko 2000d, Uses and MIsuses oI TypoIogy In ndo-European LInguIstIcs, u:
125 ]ahre ndogermanIstIk In Craz, hg. von MIchaeIa OIItsch & ChrIstIan ZInko, Leykam,
Craz: 327-340
MatasovI, Ranko 2001, Uvod u poredbenu IIngvIstIku, MatIca hrvatska, Zagreb
MatasovI, Ranko 2003, The Proto-ndo-European VoweI System Irom the TypoIogIcaI PoInt
oI VIew, Covor 20: 249-262
MatasovI, Ranko 2004a, Cender In ndo-European, UnIversIttsverIag WInter, HeIdeIberg
MatasovI, Ranko 2004b, The Proto-ndo-European syIIabIc resonants In 8aIto-SIavIc,
ndogermanIsche Forschungen 109: 337-354
MayrhoIer, ManIred 1986, ndogermanIsche CrammatIk, 8d. , 2. HaIbband: SegmentaIe
PhonoIogIe des ndogermanIschen, CarI WInter, HeIdeIberg
McCone, KIm 1996, Towards a ReIatIve ChronoIogy oI AncIent and MedIevaI CeItIc Sound
Change, Department oI OId and MIddIe rIsh, St. PatrIck's CoIIege, Maynooth
MeIer-8rgger, MIchaeI 2002
8
, ndogermanIsche SprachwIssenschaIt. (8., berarbeItete und
ergnzte AuIIage der Irheren DarsteIIung von Hans Krahe. Unter MItarbeIt von MatthIas
FrItz und ManIred MayrhoIer), WaIter de Cruyter, 8erIIn]New York
MeIchert, H. CraIg 1993, HIstorIcaI PhonoIogy oI AnatoIIan, The ]ournaI oI ndo-European
StudIes 21: 237-259
MeIchert, H. CraIg 1994, AnatoIIan HIstorIcaI PhonoIogy, RodopI, Amsterdam]AtIanta
MIhaIjevI, MIIan 2002, SIavenska poredbena gramatIka. 1. dIo. Uvod I IonoIogIja, koIska
knjIga, Zagreb
OIsen, 8IrgIt Anette (u tIsku), On the CondItIonIng oI LaryngeaI 8reakIng In Creek, u:
WojcIech SmoczyskI (ed.), ProceedIngs Irom the 12. Fachtagung der ndogermanIsche
CeseIIschaIt In Cracow 2004
Pedersen, HoIger 1951, DIe gemeInIndoeuropIschen und dIe vorIndoeuropIschen
VerschIussIaute, HIstorIsk-IIIoIogIske MeddeIeIser 32]5, Munksgaard, Kbenhavn
PuIIeybIank, EdwIn C. 1965, The ndo-European VoweI System and the QuaIItatIve AbIaut,
Word 21: 86-99
PuIIeybIank, EdwIn C. 1984, MIddIe ChInese: A study In hIstorIcaI phonoIogy, The UnIversIty
oI 8rItIsh CoIumbIa Press, Vancouver
Rasmussen, ]ens EImegard 1992, nItIaI hs In AnatoIIan: A vote Ior chaos, Copenhagen
WorkIng Papers In LInguIstIcs 2: 63-77
Rasmussen, ]ens EImegard 1999, SeIected papers on ndo-European IInguIstIcs. WIth a
sectIon on comparatIve EskImo IInguIstIcs, 12, Museum TuscuIanum Press, Copenhagen
RIx, HeImut 1992
2
, HIstorIsche CrammatIk des CrIechIschen: Laut- und FormenIehre,
WIssenschaItIIche 8uchgeseIIschaIt, Darmstadt
SchmIdt, Cernot 1978, StammbIIdung und FIexIon der IndogermanIschen
PersonaIpronomIna, Otto HarrassowItz, WIesbaden
SchrIjver, Peter 1991, The ReIIexes oI the Proto-ndo-European LaryngeaIs In LatIn, RodopI,
Amsterdam & AtIanta
SchrIjver, Peter 1995, StudIes In 8rItIsh CeItIc HIstorIcaI PhonoIogy, Amsterdam]AtIanta
SIhIer, Andrew L. 1995, New ComparatIve Crammar oI Creek and LatIn, OxIord UnIversIty
Press, New York]OxIord
203
SIhIer, Andrew L. 1997, The Myth oI DIrect ReIIexes oI the PE PaIataI SerIes In KatI, u:
Dorothy DIsterheIt, MartIn HuId & ]ohn A. C. CreppIn (ur.), StudIes In Honor oI ]aan PuhveI.
Part one: AncIent Languages and PhIIoIogy, nstItute Ior the study oI Man, WashIngotn D. C.
Stber, KarIn 1998, The HIstorIcaI MorphoIogy oI N-stems In CeItIc, The Department oI OId
rIsh, NatIonaI UnIversIty oI reIand, Maynooth
SzemerenyI, OswaId 1989
3
, EInIhrung In dIe VergIeIchende SprachwIssenschaIt,
WIssenschaItIIche 8uchgeseIIschaIt, Darmstadt
Thumb, AIbert & Scherer, Anton 1959, Handbuch der grIechIschen DIaIekte, 8d. , CarI
WInter UnIversIttsverIag, HeIdeIberg
VIIIar, FrancIsco 1993, The ndo-European VoweIs ]a] and ]o] RevIsIted, u: 8. 8rogyanyI &
R. LIpp, ]. 8enjamIns (ur.), ComparatIve-HIstorIcaI LInguIstIcs: ndo-European and FInno-
UgrIc (Papers In Honor oI OswaId SzemerenyI, VoI. 3), Amsterdam: 139-160
WInter, Werner 1979, The dIstrIbutIon oI short and Iong voweIs In stems oI the type LIth.
stI: vestI: mestI and OCS jastI: vestI: mestI In 8aItIc and SIavIc Ianguages, u: ]. FIsIak (ur.),
Recent DeveIopments In HIstorIcaI LInguIstIcs, Mouton, The Hague