Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.

net

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net

KAMENO SRCE
CHARLIE FLETCHER

Stvari napravljene probu enim ljudskim rukama, i obdarene njenom ivotnom iskrom, ive kroz preneseni dodir, i nastavljaju plamtjeti jo godinama. I zbog ovog, neke su starine divne Grijane jo ivotima zaboravljenih ljudi koji su ih stvorili. Things Men Have Made - D. H. LAVVRENCE Naa srea ovdje tatina je tek Laan ovaj svijet prolazi zauvijek Sudba opominje, tijelo mre Timor mortis conturbat me. Lament far the Makers - VVILLIAM DUNBAR 1460-1520.

KITOV TRBUH I MAJMUNOVI ZUBI

George se nikada nije pitao zato eli biti dio grupe. Jednostavno je to elio. Tako su stajale stvari. Ili si pripadao grupi ili nisi, a pripadati drutvu bilo je puno sigurnije. Nije to bila jedna od onih stvari o kojima treba razmisliti. Jednostavno je tako bilo. Na kolskom izletu prije ovog bili su posjetili Ratni muzej i nauili sve o rovovskom nainu ratovanja. George je pomislio kako je ivot ba takav: valja samo drati glavu ispod prsobrana i izbjegavati pogotke. Naravno, to je bilo prethodne godine, i pripadalo je prolosti, ba kao i sve druge stvari kad si dijete. Jo je uvijek ponekad razmiljao o njima. Jo se sjeao kako je to bilo biti djetetom. Ali, to je sada prerastao. Bilo mu je dvanaest godina. Pravih Dvanaest, a ne Samo Dvanaest kako je bio rekao njegov otac posljednji put kad su razgovarali. Znao je daje njegovih dvanaest bilo potpuno razliito od onih njegova tate, zato jer je vidio tatine slike iz djetinjstva na kojima je izgledao kao nemuti debeli oalinko, stoje - u Georgeovu dvanaestogodinjem rovu -bilo jednako sjedenju povrh prsobrana s velikom okruglom metom naslikanom na elu, viui: Heeeej, ovdje sam! George se prisjeao smijeha i razgovora o takvim stvarima sa svojim tatom, prije no to se tata odselio, nakon ega se poelo, sveukupno, previe priati. Kod kue nije vie puno govorio. Njegova se majka alila zbog toga, obino njemu, ali ponekad i drugim ljudima kasno u noi na telefon, kad je mislila da on spava. Negdje unutra, boljelo je kad biju uo da tako govori - ne onoliko koliko je boljelo kad mu je rekla daje prije imao divan osmijeh - ali skoro toliko. I ni priblino onoliko koliko je boljelo to to nikad vie nee moi nita rei svom tati. Stvar je bila u tome da on nije namjerno utio. To je bilo neto to se naizgled dogodilo samo od sebe, kao i to to su mu ispali mlijeni zubi i stoje postajao viim. Dodue, nije ba rastao brzinom kojom je prieljkivao, a trenutno je i to bio dio problema.

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Bio je prosjene visine za svoju dob, moda ak i malo vii, ali nekako se osjeao niim, jednako kao to se ponekad osjeao starijim no stoje bio. Ili moda ne ba starijim, nego samo malo potroenijim i izguvanijim od svojih vrnjaka -ba poput odjee koju je imao na sebi. Njegova se odjea uvijek zajedno prala u vemaini, arena s bijelom, pa iako je njegova majka stalno govorila kako to nema veze, ipak je imalo veze. Zbog ovog je sva njegova odjea bila nekako blijeda i siva i isprana, a upravo se tako i George osjeao veinu vremena. Definitivno se tako osjeao danas, a to to nije bio u stanju dobro vidjeti pojaavalo je njegov osjeaj vlastite beznaajnosti; sve stoje mogao razabrati bili su kitov trbuh i zatiljci njegovih kolega naikanih oko muzejskog vodia koji im je pokazivao neto zanimljivo. George se pokuao progurati naprijed, ali je samo dobio lakat u rebra. Kruio je uokolo grupe pokuavajui neto vidjeti, pazei da nikog ne gurne. Pronaao je mjesto s kojeg je gotovo mogao uti to se govorilo i primakao se blie, virei kroz tanki prorez izme u krunog stalka punog letaka i djeaka gotovo 10 cm vieg od sebe. Kako je zadrmao stalak svojim ramenom i posegnuo rukom da ga umiri, tako se djeak ispred njega okrenuo i registrirao ga. George mu se refleksno nasmijeio. Djeak nije uzvratio vatru osmijehom. Samo se okrenuo bez komentara. George se nije previe zabrinjavao zbog ovoga. Zapravo, osjetio je olakanje. Taj je djeak bio jedan od onih s darom za pronalaenje najokrutnijih nadimaka za svoje vrnjake, koji bi ih onda godinama pratili. Jo dok su svi bili novi, on i George su gotovo postali prijatelji, ali taj mu je njegov talent priskrbio stanovitu nepovredivost, mo koja je znaila da vie nije trebao prijatelje, samo sljedbenike. To gaje inilo opasnim. Djeak se ponovno okrenuo prema Georgeu. Ovaj je put progovorio: Mogu li ti nekako pomoi? George se sledio. Onda je to pokuao prikriti jo jednim osmijehom i slijeganjem ramenima. Ne. Uh. Samo pokuavam bolje - Nemoj mi stajati iza le a. Potom se okrenuo od njega. Ali, nekolicina je drugih djeaka ovo vidjela, a u njihovim je oima George prepoznao to misle. Nije to bila zainteresiranost, zasigurno ne ni suosjeanje, ak niti velika antipatija. Samo blijeda zahvalnost to ovaj put oni nisu bili meta. Tako je George progutao slinu i ostao na mjestu. Bilo mu je jasno da drugi ne smiju vidjeti daje slabi. Znao je da si, jednom kad se to dogodi, gotov. Znao je daje postojala granica ispod koje nisi smio pasti, jer jednom kad ju prije e, vie nije bilo ljestava za gore. Jednom kad upadne u taj ponor postaje lak plijen i svi se mogu na tebi iskaljivati. I tako je spustio pogled na kvadrat mramora na kojem je stajao, i odluio ga se drati. Uostalom, bili su tu i uitelji. Sto je bilo najgore to mu se moglo dogoditi? Djeak ispred njega mirno je rukom posegnuo prema stalku i gurnuo ga ravno na Georgea. On je uzmaknuo jedan korak, ali nije bilo dovoljno mjesta, pa ga je u samoobrani odgurnuo rukama. Stalak je udario o pod uz metalni odjek, prosuvi letke po mramornim ploicama uokolo Georgea. Prostorijom je naglo zavladala potpuna tiina. Glave su se okrenule. Djeak se okrenuo zajedno s njima, brzo zamijenivi nevino u enje izrazom okiranog iznena enja. Za Boga miloga, Chapmane! Grupa djeaka uokolo njega rasula se uz buku i galamu, a troje odraslih, dva uitelja i muzejski vodi, krenuli su traiti krivca. A budui da su se svi drugi djeaci savijali u struku od smijeha i upirali prstima, to nije bilo teko; eno ga, slajao je tamo, glave iznad prsobrana, stopala uronjenih u lavinu arenih papirnatih letaka. Gospodin Killinbeck fiksirao ga je pogledom snajperista, nakrivio koati prst-okida i ispalio u njega jednu rije kao metak. Chapmane.

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net George je osjetio kako crveni u licu. Killinbeck je pucnuo prstima u pravcu drugih djeaka. Vi ostali, poistite Chapmanov nered! Ti - za mnom! George je krenuo za njim iskoraivi iz mase. Slijedio gaje iz kitove sobe natrag u sredinju dvoranu Prirodoslovnog muzeja. Gospodin Killingbeck zaustavio se usred dvorane ispod kostura dinosaura i pozvao ga blie. George je imao dovoljno iskustva s gospodinom Killinbec-kom da ne zapoinje ono neizbjeno. Zato je samo ekao. Kil-lingbeckova su se usta sporo pomicala. Uvijek je tako mljaskao, kao daje sve stoje govorio imalo odvratan okus i moralo biti ispljunuto prije no to mu prouzroi vie boli i neugode. Mmmm, reci mijesi li namjerno pokuavao biti nepristojan, Chapmane, ili to tebi prirodno ide? Nisam bio ja, gospodine. Nego tko onda? Na to nije bilo odgovora. Bar ne odgovora koji je George mogao dati. On je to znao. Killinbeck je to znao. Tako da nije rekao nita. Moralni kukaviluk i glupa drskost. Niti jedno od tog dvo-ga nije naroito privlano, Chapmane. Niti jedno od tog dvo-ga nisi ovdje doao nauiti, zar ne? George se pitao na kojem je planetu ivio Killingbeck. Vjerojatno na planetu iz sedamdeset i neke. Ne na planetu na kojem je George mogao disati. Poeo se guiti. Lice mu je poelo lagano gorjeti, osjetio je to iako nije mogao vidjeti. To je bilo neoprostivo, deko. Ponio si se kao netko potpuno neciviliziran. Kao onaj majmun tamo. Koati je prst upro u majmuna u staklenom kavezu, zubiju iskeenih u grimasi koja e mu biti posljednja na ovom svijetu. George je znao kakav je to osjeaj. Ti si neciviliziran, Chapmane. to si ti? George je samo gledao u majmuna, razmiljajui kako mu zubi izgledaju snano i zastraujue. Vie kao niz onjaka, zapravo. Killingbeck je i dalje mljaskao. George je pronaao grudicu plastelina u depu i poeo ju gnjeiti prstima. Jo je uvijek imala kvrgave crte lica koje je napravio u autobusu. Ja mislim da ovo zasluuje vie od natmurene tiine, Chapmane. Ja mislim da, za poetak, zasluuje barem ispriku. George je palcem preao preko otvorenih usta na licu od plastelina i malice ih proirio. Izvadi ruke iz depova. George je zgnjeio plastelinski nos i izvukao ruku iz depa. Ispriat e se, pa makar morao stajati tu cijeli dan. Razumije? George je gnjeio plastelin u aci. Ili mi moe rei tko je krivac. Razumije? George je razumio. Bioje stisnut izme u dvije vatre. Postojala je jedna vatra. A postojala je i druga vatra. Nije mogao ot-cinkati drugog djeaka, ma kakav nasilnik on bio, zato jer bi ga cinkanje gurnulo toliko nisko u oima drugih djeaka, na mjesto otkud ne samo da nije bilo ljestava za gore, ve nije bilo ni dna. Otcinkaj nekog, i ostatak ivota provest e u slobodnom padu ponorom koji je samo postajao dubljim i mranijim i nije mu bilo kraja. To je bila jedna vatra. To je bilo jednostavno. Druga vatra nije bila tako jednostavna, moda zato jer je bila tako velika, tako nepokretna. Druga je vatra bilo sve ostalo. Druga je vatra bio njegov ivot. Druga je vatra bilo sve stoje dovelo do ovog trenutka. A trenutak gaje zarobio i nije mu ostavljao prostora za bijegChapmane? Killinbeck je nestrpljivo lupkao prstom o boni rub svojih hlaa. George je pogledao u majmunove zube. Kako bi lako pro-grizli taj nestrpljivi tapi mesa i lomljive kosti. Poelio je imati takve zube u svojim ustima. Poelio je odgristi taj prst i

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net ispljunuti ga natrag u Killinbecka. Toliko je snano to poelio, daje mogao osjetiti hrskanje i pucanje kosti i gotovo okusiti krv. Osjeaj je bio tako opipljiv, tako stvaran da gaje odjednom preplaio dok mu se motao crn i ljepljiv po mislima. Nikada prije nije imao takvu misao. Od oka mu se zavrtjelo u glavi i zaboravio je daje cijelo vrijeme utio. Gospodine? Pa? Killingbeckov gaje glas vratio u sadanjost, natrag me u dvije vatre. Nije znao to uiniti. Alije odjednom, zbog peckajueg osjeaja u oima znao da se pojavila jedna izdajnika mogunost. George nee zaplakati. I znajui to nee uiniti, odjednom se sve drugo razbistrilo. Znao je to uiniti, to rei. I znao je to rei vrlo polagano, vrlo smireno, tako da ne dopusti toj stvari to mu je rasla u grlu da ga ugui. Shvaam da Vi mislite da bih ja to trebao uiniti, gospodine. Killingbeck ga je pogledao osupnuto kao netko koga je upravo ugrizla njegova vlastita veera. Usta su mu prestala vakati sljedeu stvar koju je mislio izrei. Samo, ja se ne slaem s Vama. Killingbeckove zjenice suzile su se do veliine atoma. George je znao daje napravio pogreku. Shvatio je, s naglim bljeskom spoznaje koja gaje preplaila vie nego slika odgrizanja prsta, da gaje Killingbeck elio udariti. Mogao je osjetiti svrbe u njegovoj ruci dok su mu se koati prsti stiskali u aku. Ma nemoj mi rei. Onda dobro. Killingbeck je zatvorio oi i proao slobodnom rukom kroz gustu sijedu kosu koja mu se kovrala oko lubanje, kao daje pokuavao istrijebiti i samu misao o Georgeu iz glave. Ostat e ovdje dok se ne odlui ispriati. Ako to ne uini do trenutka kad budemo odlazili, bit e u veoj nevolji no to moe zamisliti. Stajat e uspravno, nee sjediti, nee drati ruke u depovima, nee vakati, nee se pomaknuti s ove toke. Muzejski uvari nee te pustiti van osim s ostatkom grupe. Pokupit emo te za sat i pol, a onda e se ispriati, pred svima. Razumije li? Naglo je otvorio oi. George nije uzmicao. Da. Killingbeck se okrenuo za 180 stupnjeva i krenuo u smjeru u kojem je otiao ostatak razreda. George je sluao kuckanje njegovih cipela o kameni pod. Onda je stavio ruke u depove. Pa sjeo na klupu. A potom ubacio vaku u usta. A onda je ustao, otiao do vrata i izaao van, na kiu stoje rominjajui namakala stepenice ispred muzeja. uvari ga nisu niti pogledali.

UAS

Izaavi iz muzeja, George je na licu osjetio zapljuskivanje hladnog vjetra. Osjeao se uasno. Crni ljepljivi osjeaj jo mu je uvijek kljuao u glavi, a hladnoa na licu samo gaje pogoravala. Nije znao to sljedee uiniti. Znao je samo daje morao izai i biti sam na trenutak. George je znao daje biti sam bilo jednostavnije i sigurnije. Ovo je zakljuio odmah nakon tatine smrti kad mu je ivot odjednom postao ispunjen s previe ljudi koji su govorili pogrene stvari, kao da bi njihove rijei uope mogle ispuniti novu, tupu prazninu u njemu. Biti usamljenikom inilo mu se tekim, a ponekad bi ga izdala slabost: na primjer, mrzio je samog sebe jer se nasmijeio djeaku koji je gurnuo stalak s letcima na njega; bila je to ista, nepromiljena slabost. Izdao je samog sebe. Osmijeh je bio kao ponuda da budu prijatelji, to nisu bili. Osmijeh je bio izraz kukaviluka i slabosti. A George je definitivno bio odluio da mu ne treba nitko, ni prijatelji ni itko drugi.

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Kia je padala po njemu u naletima i pogledao je uvis, mislei kako je najbolje biti sam, jer je biti sam znailo da si imao kontrolu nad onim to e pripustiti u svoju blizinu i onim to e drati podalje od sebe. Visoko iznad njega, na raskono ukraenom proelju muzeja koile su se isklesane ivotinje, gotovo stvarne, ali ipak ne sasvim. Guteri koji su postojali iskljuivo u mati kipara izmjenjivali su se sa zastraujuim pticama nalik na pterodakti-le. Pterodaktilima su zlokobni otri zubi izvirivali iz iljastih kljunova, a krila na kojima nije bilo perja zavravala su runim kukama. Oi su im bile irom otvorene, sa staklastim pogledom nekoga kome se niste eljeli zamjeriti. Osjetio je hladan zrak na vlastitim desnima i nije znao je li se u tom trenutku smijeio ili je samo zinuo. Stoje due gledao, to je vie shvaao daje cijelo proelje zgrade vrvjelo kamenim skulpturama ivotinja. Ispunjavale su ga nelagodom. Nije znao zato, ali nisu mu se svi ale. inilo mu se da ga promatraju. Moda je to bilo zbog prozora na fasadi i ljudi koji su mogli gledali kroz njih i vidjeti ga crvenog lica i oiju to su peckale u ljutnji punei se suzama kojima nee dopustiti da poteku. Dovoljno je znao o saaljenju da ga mrzi, vie nego Killin-becka, vie nego one dvije vatre. Zato se okrenuo od proelja i obrisao oi kako bi bio siguran da nitko nije vidio da se gotovo rasplakao. Pogledao je na sat: tri i etrdeset dvije minute. Ostali e biti unutra barem do etiri i pol. Nije znao to uiniti. Naslonio se na zgradu. Neto mu se zabolo u le a. Iza njega, u visini struka, u kutu ulaznog trijema muzeja, malena grubo isklesana zmajeva glava zurila je uvis prema njemu. Podsjetila gaje na stvari kakve izra uje njegov tata - odnosno kakve je izra ivao - u svojoj radionici. Ne velike, ozbiljne stvari, ve male igrake, ivotinje koje bi ponekad nabrzinu oblikovao od gline kako bi nasmijao Georgea dok je jo bio mali, onih dana kada bi ga George naao zaposlenog, ali ne prezaposlenog. Ovo ga sjeanje nije usreilo. Moda zato jer je danas bio ve previe mislio o tati, a moda i zato jer je zmaj imao zube otre poput onjaka, a onjaci su ga podsjetili na majmuna, na okus u ustima, na Killinbecka. Sto god bio razlog, njegova je reakcija bila snana i otra. Mrzio je tu skulpturu. estoko ju je mrzio. aka mu je bila stisnuta i u pokretu prije no stoje stigao razmisliti. Me utim, im je razmislio, znao je da e boljeti. Znao je da e biti krvi, razrezanih zglobova, moda ak i slomljenih kostiju. Znao je i da ga nije bilo briga. Znao je negdje, na nekom mjestu koje je zapravo bilo blie eljama nego znanju, da e se sve oyo vjerojatno dogoditi, ali daje to OK. aka mu je bila veliine zmajeve glave. aka mu nije bila od zrnatog kamena. U mikro sekundi prije udarca, shvatio je da nije znao kakav e to osjeaj biti. Shvatio je da e slomiti svoju prvu kost. Osjetio je jo vie zraka na desnima dok mu se osmijeh irio. Nije osjetio udarac. uo gaje. uo je otri runi prasak i svijet se na trenutak zatresao. Neto mu je udarilo u stopalo. Zatvorio je oi i instinktivno se uhvatio za aku, oekujui navalu boli. Bit e strano. Od samogje praskavog zvuka znao daje uinjena velika teta. Sad kad je to uinio, poelio je da nije. Nije elio pogledati u ruku, u sluaju daje neto virilo iz nje. Poput kosti. Opipao ju je svojom neoteenom rukom, paljivo. Nije bilo kosti, ali je bila vlana. Neto je prosiktalo u njegovu pravcu. Otvorio je oi. Sigurno je to umislio. Kako se osvrnuo unatrag, stopalom je zapeo o neto. Pogledao je dolje. Bila je to kamena zmajeva glava. Otkinuo ju je udarcem.

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Pogledao je u trijem. Tamo je ostao batrljak zmajeva vrata, odrezan uredno, kao skalpelom. Sad je pogledao u svoju ruku. Nema kosti. Nema ak ni krvi. Bila je mokra od kie. Sve je bilo u redu. Pokupio je zma-jevu glavu. Nije mogao vjerovati. Gledao je u nju. Neto se na njoj promijenilo. Nije vie gledala u njega. Nije gledala ni u to. Prije je definitivno bila gledala u njega, osim ako nije gubio razum. Sad su oi bile zatvorene. Zasigurno se radilo o igri svjetla i sjene. Iza sebe je zauo jo jedan siktaj. A onda i mokro struganje i suho skvianje. Znao je i bez gledanja da zvui zasigurno dolaze od jednog od muzejskih zatitara, moda ak i od Killinbecka, koji je izlazio kako bi mu oitao bukvicu zbog naputanja sredinje dvorane. Nije imao pojma kako e Killinbeck reagirati kad vidi daje njegov najomraeniji uenik upravo odlomio skulpturu s muzejskog zida. Zatoje, okrenuvi se, gurnuo zmajevu glavu u dep kaputa, nadajui se da e ju uspjeti sakriti, ali znajui da mu to nee poi za rukom. Nije bio Killinbeck. Bilo je neto gore, neto toliko gore da bi, daje imao vremena razmisliti, bio dao sve samo da se radilo o Killinbecku. Nije to bilo nita ljudsko. Nije bilo nita mogue. Pa ipak, to seje odvajalo od kamenog muzejskog proelja i gledalo u Georgea s istom, slijepom mrnjom. I ne samo mrnjom - ve i gla u. Bio je to pterodaktil. Oi su mu bile irom otvorene i nisu treptale, naizgled zale ene u stanju iznena enja stoje za njih uope bilo mjesta u lubanji, koja nije bila toliko glava koliko teki kljun to se straga suavao u rebrasti vrat povijen pod teinom svih tih zubi. Tijelo mu je bilo maleno i iznena ujue uskih prsa, ali je to vie nego nadokna ivao velikim imiolikim krilima i ilavim nogama koje su zavravale svinutim zglobovima i otrim kandama. Zakliktao je kljunom u naporu odljepljivanja, a iz svog kamenog vrata protisnuo neto nalik na uzdah. Georgeovo je tijelo potpuno zaboravilo disati. Stvor se konano, s krajnjim naporom otkinuo od friza. Pokuao je rairiti krila, ali je uspio rairiti samo jedno prije no stoje nestao iz vida, pavi ispod razine balustrade. George je zauo buku nalik na pad hrpe mokrih kovega na travu. Ne mogavi odoljeti, provirio je preko balustrade. udovite se nastavilo rastezati, namjetajui kande i krila na prava mjesta. Bilo mu je okrenuto le ima. Protegnulo se poput starca koji je istjerivao ukoenost iz vrata. A onda se okrenuo. Pogledao je ravno u njega mrtvim kamenim oima. A dok se ostatak tijela svijao slijedei glavu i okreui se prema njemu, George je shvatio to su te oi inile. Ciljale su. Traile metu. A meta je bio on. Kao daje elio ovo potvrditi, pterodaktilje podigao kljun prema olovnom nebu i zacvoktao zubima zvukom nalik bubnjanju po mrtvaevim kostima. Onda je pognuo glavu i krenuo naprijed, vukui se prema Georgeu na zglobovima krila, njiui tijelom i nonim kandama poput kakva demona na takama. George je poeo trati.

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net

TRANJE

Stigao je do ugla Ulice Exhibition, uklizao u skretanje i nastavio trati, gurajui se kroz grupe posjetitelja to su se guvale oko ulaza u Muzej znanosti. Do trenutka kad su se poeli buniti, on je bio tek mutna slika treih nogu 50 metara dalje niz cestu. Prometni policajac pokuao gaje zgrabiti, refleksnim pokretom svih uniformiranih osoba u situacijama kad netko mlad tri velikom brzinom u njihovu pravcu. Hej, ti... George se istrgnuo i nastavio trati. Jedan brzi pogled preko ramena omoguio mu je kratak stravian prizor pterodak-tila koji gaje slijedio plonikom uasnim, istrzanim trkom. Izgledalo je kao da se istovremeno vue i tri zavinutim zglobovima svojih krila. Nitko ga nije primjeivao. George je vrisnuo i potrao bre, skrenuvi u jednu od bonih uliica, a potom odmah u drugu. Povikao je: Upomo!, ali London je uurban grad i dok bi ga netko uo, dotle je on ve bio daleko. Poelo gaje probadati pod rebrima. Nastavio je trati, grabei kroz pokrajnje uliice, prema parku. Moe trati dok te probada pod rebrima jer ta bol pro e sama od sebe. Ova je bol bila neke druge vrste. Ova se je jednostavno umnoavala i probadala dvostruko snanije. Nije usporavao. Bjeanje od nonih mora je upravo kako none more zapoinju. Naa tijela imaju stara sjeanja o kojima nai umovi nemaju pojma. A ova su ga sjeanja natjerala da ubrza nakon to je uklizao u ulicu koja je tekla usporedo s vrtovima Kensington. Nije uspijevao vidjeti kako e se doepati parka, pa je skrenuo udesno i potrao jo bre. Negdje iza, pterodaktil je provirio iza ugla i onjuio zrak. George je trao. Osvrnuvi se, vidio je kako se ptiurina sma-nuje. Kao da se zaustavila promotriti zelenilo vrtova. Trao je i trao dok se jedan kamion nije parkirao na plonik i vie ju nije mogao vidjeti. I im ju je izgubio iz vida, George je imao vremena osjetiti punu snagu one boli pod rebrima. Zateturao je zapevi o rub plonika, i pao. Poskoio je na noge i osvrnuo se unatrag. Sve je bilo isto. Nije vidio ni skitnicu dok ga ovaj nije zgrabio i zaustavio na rubu raskrija. George se naglo okrenuo. to? Kamion je projurio kroz raskrije, tono preko onog mjesta na kojem bi bio George daje nastavio trati. Skitnica gaje pustio. George je pogledao preko ramena. Nije nita mogao vidjeti. Zastao je i pognuo se daui od boli i iscrpljenosti, u strahu, pitajui se hoe li povratiti. Nema na emu... rekao je skitnica hripljui. George je pokazao unatrag prema praznoj cesti. Skitnicaje pogledao u pravcu njegove ruke. Pterodaktil je izvirio iza stabla i promatrao ih. A onda je pojurio i sakrio se iza drugog stabla. Jesi li ga vidio? prodahtao je George, pokuavajui ubaciti dovoljnu koliinu kisika u svoje tijelo, hvatajui se za ne-stajui pramiak normalnog svijeta. Skitnica je slegnuo ramenima i zatresao glavom. AT ipak, samo zato jer si paranoian, ne znai da te ne progone, rekao je rasuvi se u niz grevitih hihota zbog ega je zazvuao kao da ga netko davi. George je progutao zrak. Sve gaje boljelo. Stopala, miii i plua. Glava vie od svega. Iza udaljenog stabla nije vie bilo pokreta. Ali, bilo ih je blie njemu. Iznad skitniine glave, na bonoj strani gra evine.

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Na raskonoj odvodnoj cijevi oluka lepezasto su se irila tri isklesana gutera, salamandera, dekorativno isprepletenih repova, glava usmjerenih prema dolje, svaki otprilike dva i pol metra dugaak. Ali, nije to privuklo Georgeov pogled. Pogled mu je privukla injenica da su se kretali. George je zinuo. Iznad skitniine glave, tri su se arhitektonska detalja poela migoljiti. Mogao je uti siktanje i struganje ljuski u trenutku kad su se repovi poeli rasplitati. Mogao je vidjeti i salamanderske oi kako ga fiksiraju pogledom i njukaju zrak. Osjetio je ledeni zagrljaj straha. Upro je prstom. Skitnica je pogledom pratio njegov prst. Izgledao je zbunjeno. to? Jedan je guter potpuno oslobodio svoj rep i uspravio se sikui u Georgeovu pravcu. On je pak pogledao u skitnicu na trenutak. Zar ne vidi? George je zauo i kliktaj u daljini. Odlijepio je pogled od ovih novih uasa na zidu i ugledao pterodaktila kako nezgrapno hramlje prema njemu, svega tridesetak metara dalje. George je opet trao. Protrao je pored nekoliko dogera. Protrao je pored jednog etaa pasa. Pored biciklista. Nitko se nije zaustavio. Nitko ga nije pogledao. Nitko nije pomogao. Ali on nije usporavao. Ono jednom kada je pogledao unatrag, vidio je kako salamanderi gmiu i jure sitnim koracima u pratnji stvora, neguterskim postraninim kretnjama kakve je vidio u jednom dokumentarcu o egrtuama. Ta mu se kretnja inila uasnom sama po sebi, puna prijetnje i moi i zla. George je grabio plonikom, trei sada uz Hyde Park, pokraj moderne gra evine od crvene cigle s tornjem, ispred koje su stajali vojnik i konj. Vojnik ga nije niti pogledao. Osjeao je svaki udarac kroz donove svojih cipela, kao daje plonik udarao o njega, a ne obratno. Mogao je uti i svoje dahtanje, kao daje netko drugi trao uz njega. Imao je osjeaj da mu netko iznutra pali plua, toliko su ga boljela. Riskirao je jo jedan pogled unatrag. Ej! Udario je u kolica ulinog istaa punom snagom, izbijajui sav zrak iz vlastitih plua, i pao na plonik medu masu metli i vrea za smee. EJ! George je udahnuo, onda jo jednom, a onda jo mnogo puta, od kojih je svaki udah bolio vie od prethodnog. Obrisao je suze s lica. 'Si ti normalan? elio je znati ista. George je kimao glavom. Govoriti nije mogao. Sad to poisti, drukane, rekao je ista, izlazei iz jarka uz plonik. Izvoli to odmah poistiti! George je poeo plakati. ista je zakoraio unatrag. Prestravljen. Ej. Samo mirno. Slina je procurila iz Georgeova nosa dok je jecao. ista se osvrnuo oko sebe. Poeao se po glavi i izgledao onoliko posramljeno koliko je to mogao izgledati ovjek s buldogom istetoviranim na vratu. Samo mirno, mali. Sve je... Opet se osvrnuo uokolo. Ljudi iz autobusa zurili su u njih kao da ih gledaju na TV-u. Iskljueni. Izdosa eni. Ubijajui vrijeme. Vozai u automobilima su ih ignorirali, usredotoeni na automobile pred sobom. Pored njih je projurio dostavlja na motociklu. ista je podigao dvije polovice metle.

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Slomio si mi metlu, ti... George se sledio. Iza istaeva ramena, na drugoj strani ceste kojom je brektao crveni autobus, ugledao je odsjaj ljuske. Komadi kljuna. I tamni, mrani bljesak oka. Pterodaktil gaje pratio drugom stranom ceste, na strani parka, koristei promet kao zaklon. Grmlje na njegovoj strani ceste opet je zaukalo i ovaj se put okrenuo dovoljno brzo da vidi kako tri salamanderska repa nestaju u zelenilu. t... ? upitao je ista. Ali nije bilo nikog da ga uje. George je ve bio nestao.

TOPNIK

George je utrao u Hyde Park Corner, najprometnije raskrije Londona, upavi tako u more prometa koje je jednolino teklo rotorom u sreditu kojeg se, na tananoj travi, nalazilo mnotvo spomenika. Odbijao se poput kuglice u fliperu izme u sporovozeih nizova vozila, od prtljanika do haube, pa opet natrag. Vozai su uporno trubili, a jedan je biciklist zakoio i prodorno zazvidao u njegovu pravcu, ali je on nastavio bjeati, gonjen panikom koja ubija razum, a slijedi strah to ledi krv u ilama. Kamion je naglo zakoio nakon stoje George izletio preda nj, i konano se doepao betona i eljezne ograde na drugoj strani. Osvrnuo se iza sebe. Pterodaktil ga je neumoljivo slijedio po ravnom pravcu, polako, bez urbe, kao netko tko je uvjeren u svoj uspjeh. Ajo strasnija od ovog uasnog usporenog stvora koji je la-matao svojim konatim krilima i coktao zubima pribliavajui mu se, bila je injenica, u koju je George sad ve bio potpuno siguran, da ga nitko drugi nije bio u stanju vidjeti. Vukao se prema njemu preko automobilskih hauba pred oima vozaa koji su jednostavno gledali kroza nj. Povlaio se struui kandama preko krovova taksija iji vozai niti na trenutak nisu prestajali priati. Nitko se u busu nije okrenuo, nitko nije primijetio da ova pretpovijesna sno-morica od kostiju i zuba proganja jedno dijete kroz najpro-metniju arteriju grada Londona. Stvor je skoio na zadnje sjedalo motocikla i zurio u njega netremice. Motociklist ga nije niti primijetio, ak ni onda kad je zabacio glavu podignuvi kljun uvis u podrugljivom pobjednikom kliktaju. Ljudi kau da nikad nisi tako sam kao kad si okruen ljudima, ali biti sam okruen ljudima dok te neto lovi, a oni to ne vide, puno je gore. George se prebacio preko ograde i krenuo uzmicati prije no stoje shvatio stoje uinio. Uzmicao je do trenutka dok nije le ima udario u 70 tona bijelog portlandskog kamena. Udario je u spomenik Kraljevskom ratnom topnitvu. Pogledao je oko sebe i na trenutak pomislio kako mu ta stvar nemogue visi nad glavom, i kako e se sruiti na nj i tako zavriti ovu nonu moru na uasan i bolan nain. Onda je posljednjim djeliem mozga kojim je jo bio u stanju racionalno razmiljati shvatio kako gleda u tamni kip, u vojnika, topnika u uniformi iz Prvog svjetskog rata, ljema nabijenog preko oiju, ruku rairenih uz kamen kao da odmara. Preko ramena imao je prebaenu kinu kabanicu koju je George na trenutak zamijenio s krilima. Ispred sebe zauo je kliktaj. Pogledao je uokolo i smrznuvi se ugledao pterodaktila kako se polako penje preko ograde, svega dva metra dalje. Georgeovo je tijelo poelo misliti samo za sebe i uzmicati uz spomenik. udovite je, zaudo, gledalo u suprotnom pravcu. George se napeto povlaio prema rubu spomenika. 10

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Krajikom oka zacijelo je bio primijetio pokret, iako ga nije bio svjestan. Zastao je prije no stoje znao zato. Tada je u njegovo vidno polje ugmizao jedan od kamenih salamandera. George se povukao natrag uz kameni spomenik. Opet je zauo kako su mu vlastita stopala zastala na ljunku prije no stoje znao zato. Druga su se dva salamandera polagano propinjala iza ugla, usta razjapljenih u beumnom sikta Georgeu je ponestalo ideja. Pterodaktil se okrenuo prema njemu, sporo, lako, s mrnjom. A mrnja u oima bila je stara mrnja, mrnja koju George nije razumio, ali ju je zato osjetio u sreditu svog bia. A povrh te mrnje bili su okrutnost i radosno likovanje. Stvor je znao da George nema izlaza. inilo se da trijumfalno raste pred njim, diui svoja gma-zolika krila, zastirui njima i posljednje suneve zrake. Usta su mu se otvorila, a iz njih se irio drevni smrad, gori od svakog smrada koji je George ikad osjetio, smrada koji u sebi nije imao nita ivotinjskog, smrada koji je bio star i neljudski i jednostavno zastrauju. George nije imao kamo pobjei. Nije osjeao nita osim straha i zida uz le a. Micao je ustima. Nikakav zvuk nije iz njih izlazio. Ugledao je vlastite suze kako padaju na tlo pred njim. Onda se jedna rije uspjela uobliiti i prijei preko usana, padajui na zemlju pretiho da biju uo itko osim njega, dokje stvor silazio s ograde i kretao prema njemu. Molim te. udovite je otvorilo kljun i propelo se u onome za stoje George znao da e biti ubojiti udarac. Njegov se kljun, koji je sam po sebi izgledao kao iroki cerek, nacerio jo ire, sikui i izvijajui otre kande. Molim te. Sve je bilo gotovo. Stvor je napao. BANG. Stvor je zastao. BANG. Stvor je izgledao iznena eno. TUP. Neto drugo skoilo je pred Georgea. Neto s elinim zakovicama na izmama. Neto s pukom. Netko. Pterodaktil je pogledao u dvije rupe na svojim prsima. Za-tresao kljunom u nevjerici. U bijesu. Izvio se i krenuo na njih BANG BANG BANG. Prvi metak gaje zaustavio. Drugi metak gaje sruio. A trei metak gaje raznio u komadie. Trei metak gaje rasturio u krhotine kamena. Trei metak gaje pretvorio u prah. George je podigao pogled. Ispred njega je stajao ovjek, od donova izama do vrha ljema napravljen od potamnjele bronce. Topnik s ratnog spomenika spustio je pogled prema njemu dokje otvarao spremnik pitolja, istresao prazne ahure i ponovno ga punio tako lakim kretnjama, da se inilo da uope ne mora gledati u ruke dok to radi. Kretnje su mu bile toliko brze daje uspio zatvoriti napunjeni revolver uz kljocaj dok su prazne ahure jo zveckajui poskakivale oko Georgeovih nogu. George je osjeao da njegova nona mora jo nije bila gotova. Pokuao je pobjei Topniku, ali nije bio dovoljno brz. Topnik ga je zgrabio i gurnuo natrag uza zid, a onda stao ispred njega. titei ga. Preko ramena presvuenog kabanicom George je vidio tri salamandera kako bijesno bauljaju tlom susrevi se u oblaku praha koji je bio sve stoje ostalo od pterodaktila. Slijepo su migoljili kao da su ga pokuavali pronai, nanjuiti, a onda su uprli poglede u Georgea i Topnika. George ju je opet ugledao. Drevnu mrnju pomnoenu s tri para oiju.

11

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Salamanderi su siktali i me usobno povezali repove, pro-vlaei ih jednog ispod drugog dok nisu bili spleteni u pletenicu kao kad ih je prvi put vidio kako gmiu niz zgradu. Onda su se propeli poput troglave kobre. I krenuli - a Topnik je zapucao. BANG BANG BANG BANG BANG BANG. est rafalno ispaljenih metaka ih je zaustavilo, zavrtjelo i zabilo se u njih, a onda je revolver kljocnuo i metaka vie nije bilo. Jedan se od gutera u nekoliko trzaja izvukao ispod druga dva. Topnik je skinuo ljem i gurnuo ga Georgeu u ruke. Rukom je obrisao znoj s ela i krenuo prema salamanderima petljajui po nabojnjai to mu je visjela s ramena. Dok se preivjeli salamander pokuavao osloboditi, prignjeio gaje izmom preko vrata priklijetivi ga tako uz tlo i ponovno napunio revolver, jednakom brzinom kao prije. Dva su ga pucnja pretvorila u prah. Zakoraio je unatrag i propu-cao i druga dva tijela u prah. Nakon stoje zavrio, tamo gdje je do maloprije bila nona mora, sad se vidjela samo bijela pranjava mrlja. Napunio je i vratio revolver u futrolu prije no to se okrenuo prema Georgeu. George je stiskao ljem u rukama, onako kako je nekad stiskao svog plianog medu. Tamni je kip unuo ispred njega. George je sad mogao vidjeti da su mu oi bile sive, kao nacrtane olovkom na crnom potamnjelom licu. Sive oi kao da su gledale kroza nj. Onda je Topnik uzeo svoj ljem i poeao se po vratu. Istegao je vrat kao da se pokuava rijeiti ukoenosti u njemu, pokretom za Iz koji je George kasnije pomislio kako mu je bio neobino poznat. Zasad je sve samo promatrao. Nije se radilo o tome da njegov mozak jo nije sve pohvatao. Nije se jo bio ni pokrenuo. Topnik je naslonio ljem uz spomenik i unuo pored njega, vadei neto iz depa. Cigarete. On - to - tko god - zagrebao je crnom ibicom po bijelom kamenu proizvevi tako uti plamen koji je primakao cigareti me u usnama. Pojavio se gusti pramen sivog dima. I nestao unutar kipa. A onda izaao u obliku savrenog kruga. Obojica su ga promatrala kako titra i nestaje u londonskom zraku. George nije mogao smisliti to bi rekao. Osim: Hvala. Topnik se okrenuo prema njemu i pogledao ga. Povukao je novi dim. Nastavio ga gledati. George se sjetio to bi jo mogao rei. Ali, izustio je samo: A... Spustio je pogled na svoje cipele. One su mu barem bile poznate. Nepoznati glas izaao je iz Topnikovih usta. ljunani glas. udnog naglaska. Zahvali mi kad bude gotovo, drukane. George je podigao pogled i susreo se sa sivim oima koje su ga jo uvijek gledale. Budui da nisu treptale, mogao je vidjeti da su bjeloonice sada bile svijetlo sive, a zjenice su postale jo crnje. Topnik je povukao novi dim, i ispuhnuo ga u polusmijehu. Kvragu. Ti nema pojma to si upravo zapoeo, zar ne?

12

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net

UTAMNIENA VRUINA

Negdje duboko u Citvju* neto se probudilo, neto toliko staro i toliko obino da su ljudi prolazili pored toga stoljeima bez da bi na to uope obratili pozornost. Bio je toliko obian i neosobit da su svi koji su ga doli traiti uvijek bili razoarani prona enim, iako, ve ga jako dugo nitko nije dolazio traiti. Nita vezano uza nj nije odavalo njegovu svrhu ili mo. Izgledao je kao grubo obra en komad starog kamena: bjelkasti kamen, veliinom i oblikom najblii miljokazu. Jedini znak da se moda radilo o neem vanijem od obinog kamena kakvim se inio, bilo je mjesto na kojem se nalazio. Bio je u kavezu. Bio je ugra en u bonu stranu gra evine otprilike 2 000 godina mla e od njega i gledao je na ulicu kroz gustu mreu eljeznih reetki. S obzirom na njegovu starost, oni koji bi ga primijetili, obino su mislili da su reetke bile tu kako bi ga zatitile. Samo ih je nekoliko - i to bi uvijek bili neki udaci - znalo daje situacija upravo obrnuta. * The City - najstariji dio Londona ije su granice zacrtane jo u rimsko doba, a danas poslovna jezgra grada (nap. prev.). eljezna mrea bila je i zamka za smee stoje lepralo uokolo zgrade noeno zranim strujama iz pravca zlokobno nadvijenog nebodera smjetena nasuprot. Prazna vreica ip-sa zapela je pri vrhu reetke, svjetlucajui srebrno i sme e. Ostatak natpisa na njoj, -na s rotilja, otkrivao je svima koji su u prolazu zavirili unutra kojeg je okusa bio njezin davno nestali sadraj. U sluaju daje osoba koja je u prolazu zavirila u kavez imala dobar dar zapaanja, zasigurno bi se bila nasmijeila onom to se sljedee dogodilo, budui daje ispalo daje natpis na vreici ujedno bio i proroanstvo. Najprije se zaulo tiho zujanje kakvo proizvode stari hladnjaci u gluho doba noi kad misle da nitko ne slua. Aipotom seje vreica ipsa polako smeurala, skupila i konano planula sjajnim i kratkotrajnim plamenom, prije no stoje u potpunosti nestala. I moda to nije bilo nita posebno, no ipak, sada se doimalo, kad na njemu nije vie bilo smea, te zbog dvaju lijebova za odvod krvi na zaobljenom vrhu, kako kamen odjednom izgleda prazan i spreman poput pogrebnikova stola.

IZBOR

Sad, kad je sve prestalo, Georgeove su se noge poele jako tresti. Opet je poelio zaplakati, i opet je - ali s uloenim naporom - odluio da to ipak nee uiniti. Osjeao je umor, onu vrst umora koja te vue k snu poput tamne vodene struje, onu vrst umora protiv koje zna da se mora boriti, jer snovi prema kojima te vue moda uope nee biti dobri. Pogledao je u stranu kako bi provjerio ui li Topnik jo uvijek pokraj njega. Da, uao je, pogleda uprtog u prometnicu pred njima. Svisoka se zauo otar zviduk. George je pogledao uvis prema trijumfalnom luku na drugoj strani travnjaka. Ogromni kip ene u koiji koju su vukli propeti konji strao je s vrha luka. Onda se opet zauo zviduk, ovaj put jo otriji, ovaj put tako visok i nametljiv da je bolno buio bubnjie. Topnik je odgrizao okrajak cigarete, spremio ga u dep i ustao jednim odlunim pokretom. Stoje to?

13

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Topnikove su oi slijedile Georgeov pogled prema zale enim konjima na nebu. To je kvadriga. Ne- rekao je George. on Zviduk se zauo jo jednom, i ovaj je put poruka bila jasna. To. Zavrio je reenicu. To je upozorenje, odgovorio je Topnik. Na to? Topnik je pogledom prelazio preko krovova zgrada s druge strane ceste. Ovo nije vrijeme za pitanja, sinko. Ovo je vrijeme za odluku. George je otvorio usta. Topnik gaje preduhitrio. Odluka je ostati - ili otii. Onaj je umor sad ve tako vukao Georgea da je poelio prestati plivati i jednostavno potonuti u nj. Sklapanje oiju inilo mu se tako primamljivim daje dopustio kapcima da za-titraju na trenutak, prije no stoje zatresao glavom i pokuao razmisliti. Ne znam to se doga a, zapoeo je. Ma zna. Bira. Sad. Otii ili ostati? ivjeti ili umrijeti? George se naljutio, naglo, i ne znajui zato. To je suludo... Topnik je nato pljunuo. Naravno daje suludo. Smrt je uvijek suluda. Pa to onda? ivot je ala i sve tako. Zato se moe jednostavno zabavljati i uivati dok si ovdje. Ali na tebije. Na koju e stranu skoiti? Drhtanje Georgeovih nogu pretvorilo se u nekontroliranu trenju uz kameni zid. Kad je progovorio, protiv njegove volje je to zazvualo vie kao cmizdrenje. Ja zbilja ne znam to se doga a. Zvidanje je postalo staccato i jo intenzivnije. Topnik gaje zgrabio za ramena i podigao dok nisu bili licem u lice. Ja znam. Georgeov mozak kao daje pregorio. Nije nita mogao rei. Nije ni o emu mogao razmiljati. Topnik je slegnuo ramenima. Dobro. Ja se vraam na ono postolje i gledat u to e ti ta stvar koja je na putu ovamo uiniti, jer ako si previe glup da spasi samog sebe, previe si glup da bi te itko drugi spaavao. Spustio je Georgea natrag na tlo i okrenuo se. George gaje zgrabio za ruku i nije putao. Ne. Pomozi mi. Crno lice gledalo je u njega jedan dugi trenutak. Neto se promijenilo na tom licu, moda dranje vilice, moda nabori uokolo oiju. Bog pomae onima koji si sami pomognu. Sto to znai? To znai uhvati me za ruku i tri k'o lud. George je dopustio da njegova mala ruka utone u veliku i crnu Topnikovu ruku. Imao je tek toliko vremena da se zaudi kako je metal bio mekan i gibak na dodir, a ne hladan kao to je bio oekivao, prije no to mu je ruka bila gotovo istrgnuta iz ramena kad je Topnik poeo trati prema oblinjem pothodniku. Kliznuli su u fluorescentnim aruljama osvijetljen tunel i spustili se niz blagu kosinu, trei prema sjeveru, ispod prometnice. Polovicom pothodnika sjedio je svira s gitarom i pjevao staru pjesmu Simona & Garfunkela o sigurnosti duboke i mone tvr ave, uz vie estine ali i odstupanja od originala. Njegov je pogled bio uprt u Georgea dok je prilazio. Nije niti jednim znakom odavao daje vidio Topnika, niti daje uo metalne udarce njegovih avlima potkovanih izama o betonski pod. Samo je gledao Georgea kako prilazi, najprije s dosa-

14

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net dom, a onda s odvratnou. Dovoljno je oduio s pjesmom kako bi mogao ispljunuti ironino hvala nakon stoje George protrao pored otvorene kutije za gitaru ne ubacivi kiu kovanica u njezinu grimiznu unutranjost. George se i dalje osvrtao dok gaje Topnik vukao uza stube u sve mraniji, stablima zastrti dio Hyde Parka. Nije te vidio! Topnik je samo nastavio trati, izbjegavajui pjeake koji su se vraali kuama kroz natrijskim svjetlima proetu tminu, udaljavajui se od prometnica, zalazei sve dublje u park. Nitko te od njih ne moe vidjeti! Topnik gaje povukao za ruku na vrijeme da izbjegne sudar s deblom koje se naziralo u naranasto obojenoj tami".* Stoje bila teta. Jer da se nastavio osvrtati oko sebe, moda bi bio primijetio daje bio u krivu. Jedan ih je par oiju vidio. Jedan par oiju iji je sjaj odavao neto puno intenzivnije, snanije od puke nevjerice. Oi su zurile ispod dugog slapa sme e kose, toliko tamne i sjajne daje podsjeala na boju patlidana. Bile su to iroko razmaknute oi s tekim kapcima, gotovo azijatske, ali smjetene na licu ije je bljedilo snano ukazivalo na sjevernjako podrijetlo. Na katu crvenog double-deckera* stoje jurio u smjeru zapada praznom prometnom trakom rezerviranom za autobuse, djevojica Georgeova uzrasta trgnula se iz svog sjedala i stala se provlaiti izme u putnika koji su stajali, pogleda prikovana za neto stoje nestajalo u parku dok ju je autobus odvlaio sve dalje. Povukla je runu konicu i trcala niz stepenice, ne primjeujui prigovore ostalih putnika, ignorirajui one koji su joj * Tradicionalni londonski crveni dvokatni autobus (nap. prev.). dovikivali ej! i pokuavali ju zaustaviti hvatanjem za dugaki kaput od janjeeg krzna dok je trala prema stranjem izlazu iz autobusa, pogleda uprtog u tamu, traei neto to vie nije mogla vidjeti. Kondukter ju je zgrabio. 'Alo gospojice, smiri se. Nije ga niti pogledala. Moram sii. Autobus je jurio dalje niz Rotten Row. Sljedea stanica je za minutu, rekao je kondukter, ne putajui ju. Autobus je usporio zbog taksija. Djevojica je okrenula glavom poput zmije i ugrizla konduktera izme u palca i kaiprsta. Kako je on vrisnuo i iznena eno povukao ruku, tako je ona iskoila iz usporavajueg autobusa, zateturala, pala, ustala, izbjegla za dlaku drugi autobus koji je naglo zakoio, i utrala u park. Djevojicu - ije je ime bilo Edie - nije, inilo se, uzne-miravala nova ogrebotina na koljenu nita vie od trubljenja i vikanja za njom. Ali, jo je jedna stvar bila zanimljiva na tom blijedom licu pod kosom boje patlidana. Bilo je, naime, grubo za svoje godine, a gruboa je dolazila iz odluke da vie nikad nee brinuti zbog sitnica. A to je lice ostavljalo i dojam kao daje na tragu neega velikog.

15

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net

GARAA

Topnik je zaustavio Georgea u zamrenom spletu sjena velike platane to ga je stvarala natrijska ulina rasvjeta. Osvrnuo se oko sebe. George se usredotoio na to da plua nekako napuni kisikom. ekao je da ih napuni dovoljno za postavljanje jednog pitanja. Jesmo li na sigurnom? Topnik je nato opet potrao, ali ovaj se put, primijetio je George, nije radilo o bezglavom trku. Ovo je bilo vie nalik igri skrivaa, u kojoj je Topnik trao od jednog sjenovitog mjesta do drugog, stalno se osvrui natrag prema neemu, to ih je, inilo se, proganjalo. Sad kad su se sporije kretali, Georgeov je mozak dobio prostora i za neto vie od puke prestravljenosti i napornog posla odravanja disanja usprkos probadanju pod rebrima. Misli su mu se komeale, skaui jedna preko druge prije no to bi se uope uspio usredotoiti na njih. Bilo je to nalik gledanju televizije dok netko drugi dri upravlja i nabrzinu mijenja programe. Pomislio je na Killinbecka. Mislio je i na dom, praznu kuu u kojoj njegove majke jo nije bilo da bi joj uope mogao nedostajati. Pitao se da li e, i kad, primijetiti da ga nema. Glavom mu je proletjela stravina slika pterodaktila koji je puzao prema njemu preko zaustavljenog prometa. Pomislio je na svoj mobitel, zatvoren u ruksaku ostavljenom u tamnom zakutku muzejske garderobe. Vidio je kamene sala-mandere kako se pripremaju za napad na njega, spremni ubiti. A onda je povratio. Dok gaje Topnik pokuavao vui dalje naprijed, on se rukom uhvatio za tanko deblo platane, sagnuo i povratio. Dvaput. Onda je njegov eludac pokuao i hat-trik, ali nije vie u njemu bilo nieg, osim vrueg bockavog osjeaja du vrata i drhtanja koje je prestalo kad je Topnik stavio svoju veliku ruku na njegovo rame. Jesi li sad dobro? pitao je. George je kimnuo glavom. Dobro si to izveo. Nita nije zavrilo na cipelama ili tako neto. Dri se. Naglo je podigao Georgea u naruje i prekoraio niski zid na rubu parka. George je otvorio usta, ali onda mu je osjeaj padanja u dubinu oduzeo dar govora. Osjetio je naglu i snanu vrtoglavicu trenutak prije no to su Topnikove izme udarile o beton. George se osvrnuo uokolo i shvatio da su skoili preko zida u dubinu od gotovo pet metara koja je zavravala ulaznom rampom u podzemnu garau. Topnik ga je spustio na tlo, i tiho poveo u podzemni prostor. U garai nije bilo ljudi, ali je bila puna automobila. Negdje u daljini, u drugom dijelu kompleksa, zaula se usamljena kripa gume preko glatkog asfalta, ali u tom su trenutku Topnik i George bili jedine osobe me u haubama i vjetrobranima poslaganim ispod fluorescentnih svjetala. Topnik je uao u prostor izme u dva automobila, pronaao sjenu iza betonskog stupa i opet unuo. George je zurio u njega. Sto radimo? ekamo. to ekamo? ekamo da ode. Sto to? Nemam pojma. eli otii gore i provjeriti? George nije elio. Osim toga, ti si izmoren. Zato si maloprije sve ispovraao. Postoji toka premorenosti, a ti si upravo protrao kroz nju. To tije k'o s konjima. Treba samo malo prilei... Ja sam znao s konjima. George je primijetio daje Topnik imao uzde zataknute o pojas, ispod kabanice. A Topnik je primijetio da George promatra.

16

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Konjaniko topnitvo. Mi smo vukli topove kroz blato i pokuavali pri tom ne ubiti stare rage. Izgubi li konja, izgubio si i top. Izgubi li topove, izgubio si bitku. Izgubi li dovoljno bitaka, pa onda - Naglo se zaustavio. George je pomislio kako je u tom trenutku izgledao kao da vue samoga sebe natrag u sada i ovdje, odnekud daleko. Uostalom, ovo nema veze s tim. Uhvati zraka. Topnik je izvadio svoju djelomino popuenu cigaretu i pripalio. George je najprije pogledao u njega, a onda u protupoarnu prskalicu na stropu. Topnik je pogledom fiksirao Georgea kroz dim cigarete to se dizao uvis. to? Mislim da ne... Ha? Mislim da ne bi smio ovdje puiti. Topnikov je pogled ostao miran, ali neto se mrekalo pod njegovom tamnom bronanom koom, oko usana. Ne nadajui se tomu, George je osjetio trzaj i na svom licu. Posljednja stvar na svijetu koju je elio uiniti bila je nasmijati se, ali kako su se Topnikova usta rairila, tako je osjetio da e i njegova. I poput male napukline koja nagovijeta pucanje cijele brane, nakon to se Topnik poeo smijati, i on je uinio isto. Ne bih smio pui ti? Ne bih smio puiti! Topnikov je smijeh zvuao kao duboka zvonjava. George-ov je smijeh zvonio pod njim, otriji, tanji i proet histerijom. Nekako su sav strah i nerazumijevanje pronali svoj izlaz u tom smijehu. Nije imao pojma zato su stvari bile tako smijene, znao je samo daje smijeh bio ba ono to mu je trebalo. Glavom mu je prolo sjeanje na tatu kako podriguje za veerom i odgovara na mamino negodovanje veselim: Bolje van nego unutra. Tako je i ovo izgledalo, ovo smijanje u sumraku uasa. Nije imao pojma stoje bilo to stoje nalazilo izlaz u ovom smijehu, ali je znao da je to bolje izbaciti van nego zadravati unutra. Smijanje nije imalo smisla, ali je osjeaj bio odlian. Topnik je obrisao oi. Ne smijem puiti? Smijem sii sa spomenika u srcu grada i ubiti etiri mrljavca i vui te kroz park treim korakom, dok me nitko osim tebe ne moe vidjeti, nitko ni da bi trepnuo, a ti mi kae da ne smijem zapaliti. Ta ti je dobra! Prestao se smijati. George je nastavio jo malo, a onda je, kad je osjetio kako Topnik eka da prestane, i njegov smijeh presuio jednako naglo i neobjanjivo kao stoje i zapoeo. Mora obratiti panju, sinko. Jer pravila su ti se otkad si se jutros probudio malice promijenila. Gledaj, gore je jo uvijek gore i dolje je jo uvijek dolje - ali sve ono izme u? Nema pravila. To je sasvim druga pria. Fiksirao je Georgea neumoljivim pogledom dok je otpuhivao dugaki dim u pravcu protupoarne prskalice. Kako to misli? Mislim: ako eli ovo preivjeti mora prvo dobro promisliti i pitati prava pitanja. A 'Kako to misli?' nije pravo pitanje. George je poeo drhtati. Otvorio je usta. Malo promislio. Zatvorio ih. Topnik je progun ao s odobravanjem. Tako treba. Upotrijebi mozak prije no to progovori. Ne brini zbog drhtanja. To je ok. Proi e, ili e prolupati na neko vrijeme. Ne elim prolupati. uj, moda to i nije najgore to ti se moe dogoditi. George je pogledao u vlani beton pod svojim nogama. Mislim da sam prolupao poodavno. Mislim daje sve ovo prolupano. Mislim da mije netko podmetnuo drogu u hranu ili neto takvo. Mislim da se ovo ne doga a. Topnik gaje samo gledao. George je pomislio kako se opet pretvorio u kip.

17

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Gledaj, rekao je nakon stanke, molim te reci mi to se doga a. Molim te reci mi to si ti. Reci mi to su ona bia. Molim te. Topnik sije kucnuo po prsima. Ja sam kip. Oni su kipovi - skulpture, to god. To je sve to nam je zajedniko. Ja sam zrcalnik, oni su mrljavci. Mrlja-vci mrze zrcalnike, a zrcalnici ba i ne vole mrljavce zbog toga. Moglo bi se rei da me u nama postoji jaz jo od onog dana kad je prvi ovjek pomislio kako bi mogao neto iskipariti, i u to neto unijeti dio sebe. I mi i oni smo 'napravljeni', razumije? Oboje su nas stvorili obrtnici ili ak umjetnici - nije bitno koji, ijedne i druge zovemo 'stvoriteljima' - ali se razlikujemo kao nebo i zemlja. Mrljavci su zli? Pa ne znam ba jesu zli. Jednostavno su loi. Vidi, u njima nema nieg ljudskog. Oni su stvoreni da plae, da budu runi, da se cere s crkvenih krovova i ispunjaju te jezom. Vodorige. Da. Tako neto. Mislim, sve su vodorige mrljavci, ali nisu svi mrljavci vodorige, ako me prati. Ali, stvari poput vodori-ga napravljene su da te podsjete na pakao, da navjetaju vraga. Nema u njima nieg ljudskog. Prazne su. A poput svih praznih stvari, gladne su. Ali, ne ele hranu. Gladuju za onim po emu sam ja ja, a ti - ti. George je pomislio na pterodaktilov zubati kljun i pogled, i znao je tono o emu Topnik pria. Iako, naravno, ja sam manje ja nego to si ti ti, budui da sam zrcalnik i tako to. Kako to misli? pitao je George, iako je, dok je postavljao pitanje, negdje duboko u sebi pomislio da zna odgovor, kao da mu je to ve netko jednom objasnio, pomislio je kako bi se, daje stao i razmislio, mogao i sam prisjetiti objanjenja. Prije no stoje to uspio, Topnik je progovorio. Zrcalnikje skulptura koju je 'stvoritelj' - kipar, klesar, tko god - napravio kako bi predstavljala ljudsko bie. I zbog toga, dok stvoritelj radi, neto od toga mora prijei i u nas, i ispuniti onu rupu koja tako prodire mrljavce. Mislim, kip Lorda Kit-chenera nije Lord Kitchener, ali on je - pa, on je ono stoje umjetnik mislio i znao o Lordu Kitcheneru. Kao da u sebi sadrava iskru Kitchenerova duha. On je duh i slika Lorda Kitchenera. Slika i prilika. Razumije li? George je morao razmisliti prije no stoje odgovorio. Znao je neto o kiparstvu. Sjeao se razgovora o ulijevanju dijela sebe u stvari, drugog razgovora o oivljavanju stvari u tvojim rukama. Osjetio je plastelin u svom depu. Polagano je kimnuo glavom. Pa tko si onda ti? Ja sam Topnik. Nitko poseban. Samo vojnik. Iz Velikog rata. Jedino drugo ime koje imam je ime ovjeka koji me napravio. Ba kao to ti nosi ime ovjeka koji je tebe napravio. Koje god to ime bilo... Chapman. Ja sam George Chapman. Ja sam Jagger. Moj je stvoritelj Charles Sargeant Jagger. Tako sam ja Jagger. Ima li veliku obitelj? Ne. Ja imam poprilinu. Jaggera ima posvuda u Londonu. Jagger je dobro profitirao od rata. Ljudima se svi alo to stoje radio, inio da izgledamo kao junaci, ali bez likovanja. Postigao je da izgledamo kao mukarci koji poznaju blatoi umiranje, a tek onda kao junaci. Za one koji su izgubili sinove i mueve izgledali smo kao mukarci kakvih su se htjeli sjeati, mukarci kakvima su se nadali postati prije no to su ih prokleti generali poslali u pokolj sa vabama. Znai, da te zovem Jagger? Topnik je utihnuo i pogledao uvis. t- Topnik gaje pogledao i prinio kaiprst usnama.

18

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Budi tih kao mi. Izvadio je revolver iz futrole. Maka je na krovu.

MAKA NA KROVU

Podzemna je garaa imala betonski svod debljine ezdesetak centimetara ojaan mreom metalnih sipki. Iznad njega bilo je oko dva i pol metra zemlje, guste i ljepljive poput gline za modeliranje. Zemlja je pak bila ojaana mreom korijenja stabala, me usobno prepletenih, budui daje svako stablo slalo vlastite pipke u nju u mikroskopski sporoj eksploziji, u potrazi za vodom i hranom. Ova je mrea bila protkana tunelima to su ih napravile gliste, rujui slijepo ispod parka, idui za svojim poslom. A povrh sveg ovog bila je trava - bijelo korijenje u glini, zeleni izdanci iznad nje to streme uvis, pokuavajui udahnuti neto isto kroz ispune plinove bezbrojnih automobila to su neumoljivo tutnjali ulicom Park Lane. U sedam i pol centimetara trave povrh gline egzistirao je majuni svijet kukaca koji su se bavili svojim svakodnevnim poslovima, jednako bezumno i neumorno kao i ljudski stanovnici grada to ih je okruivao. Bilo je tu mrava, bubamara - a na trenutak se tu zaustavio ijedan kukac kornja. Edie gaje vidjela poprilino jasno, sjajnih crnih le a to su reflektirala naranasto natrijsko svijetlo ulinih lampi, dok se polagano kretao od odbaene kutije cigareta prema lokvi bljuvotine. Znala je daje to bljuvotinajer ju je mogla omirisati. Mogla ju je omirisati bolje no stoje to eljela, budui da joj je nos bio na zemlji, kao i ostatak tijela dok je leala prostrta ispod grma, jedva diui. Znala je daje kornja bio kornja -ali da to vie nije - zato jer je ugledala vodorigu kako je sletjela oko metar ispred nje, i kako je njezino kameno stopalo -zapravo, kad malo bolje pogleda, bila je to vie kanda nego stopalo - zgnjeilo kukca spustivi se u glinu. Edie se uvukla dublje u sjenu grma, pokuavajui se kretati jednako neprimjetno i beumno kao i korijenje stabala pod njom. U lijevoj je ruci drala mali stakleni disk koji joj je prste obasjavao plavim svijetlom. Osim toga, disk je bio vru. Gurnula ga je u dep, ne skidajui pogleda s kamene kande udaljene neto vie od metra od njezina nosa. Nije joj vie trebalo staklo to upozorava. Stvar je bila tu. I preblizu, t6 se nje tie. Radilo se o vodorigi od vapnenca, s licem iskeene make i rogovima malog vraga. Imala je krila, ali ne i ruke, te duge snane noge koje su zavravale kukcoubijajuim kandolikim stopalima u koje je Edie buljila. Oi su joj bile prazne i kamene, kao i ostatak nje, a obrve su licu davale razjaren izraz. Stoljee i pol izloenosti vremenskim neprilikama ostavilo je na kamenu crne i sive pruge, a negdje u prolosti, mraz je proirio vodu u pukotini na njezinom desnom krilu, dio kojeg je potom otpao, podarivi joj tako izgled veteranske ratnice. Edie je znala daje bila dobra, natprosjeno dobra, u prikrivanju vlastite prisutnosti kad je to eljela. Ali, poeljela je biti jo bolja u tome dok je promatarala maku-vodorigu kako se sagiba prema tlu i njuka. Kad je izdahnula, Edie je zaula tihi zviduk, kao kad netko pue u grli boce. Okretala je glavom lijevo-desno iznad trave, pokuavajui neto nanjuiti. Edie je odluila da e se prestati povlaiti i da e umjesto toga pokuati biti nevidljiva. Maka-vodoriga okrenula se od nje i krenula prema ogradi preko koje su skoili George i Topnik. Kad je poela njukati vrhom zida uz onaj tihi zviduk, Edie si je dozvolila duboki udah. Tako er je imala dobar pogled maki niz le a na otri hrbat kraljeaka nalik ogromnom trnju koje kao daje pokuavalo probiti napetu kamenu kou. Mogla je vidjeti i snane makaste miie kako se napinju i oputaju dok se vo-doriga kretala naprijed-natrag, pleui u polaganom transu, vodei se za vlastitim nosom.

19

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net A onda je Edie ugledala enu s djejim kolicima i panije-lom, kako nervozno uri kroz naranastu polutamu, oito negdje kasnei. Spanijel je trao pred njom, veselo maui uima. A onda je zastao, zabacio ui unatrag, i zareao. Edienaje prva misao bila daje ugledao maku-vodorigu oko dva metra pred sobom. Makavodoriga se okrenula i pogledala u psa. ena je pucnula prstima prema psu dok je prolazila tim dijelom staze. Bobi. Dolazi ovamo. Bobi! Bobi se drhtavo ukoio pred makom-vodorigom. Spani-jeli ba i nemaju previe ideja, pa kad dobiju jednu, onda je se obino i dre. A s uasnim osjeajem u elucu, Edie je shvatila da ideja koju je Bobi imao nije imala veze s tim stoje moda mogao vidjeti vodorigu. Nego s tim stoje mogao nanjuiti nju pod grmom. BOBI! Dolazi! viknula je ena. Krenula je od kolica prema psu i vodorigi. Vodorigaje uzmaklajedan korak i pognula se rairivi krila paralelno s tlom, spremna za napad. Edie je primjetila kako joj krila zavravaju otrim kukama. Vidjela je jednom na TV-u toreadora kako zauzima istu pozu, s plastom koji je rairio zakoraivi unatrag, skrivajui ma za le ima, ostavljajui tako dojam potpune nevinosti, ali pripravan ubiti u sluaju da mu se bik dovoljno priblii. ena je prola tik uz vodorigu. Edie je pomislila kako ju je zasigurno okrznula kaputom, ali ju oito nije mogla vidjeti, jednako kao ni njezin pas. Zgrabilaje psa i zakvaila mu vodilicu na ogrlicu. Hajde zloesto pseto, tamo nema nita! otresla se na njega dok gaje odvlaila. Pasje poeo lajati okreui glavu unatrag, a lave je postajao to glasniji to gaje dalje gospodarica odvlaila. Lave je zavrio cvileom nakon to je pas dobio pljusku preko njuke i bio privezan uz kolica u kojima je dijete sad ve bilo poelo plakati i dreati. Kronje stabala zatitra-le su na vjetru, a ena se namrtila. Izvadila je kiobran iz torbe stoje visjela na kolicima i otvorila ga jednom rukom. Hajde. Poinje kia. Moramo pouriti kui. Dobau pas. Udarac preko njuke izbio je Edie iz panijelovih misli, pa je otrkarao za tepajuom majkom koja je nestajala u tami, namjetajui u hodu kabanicu preko bebe. Edie se spremala ponovno slobodno udahnuti, kad je vidjela neto puno gore. Makavodoriga ostala je spremna za napad, ali je polako okrenula glavu i pogledala preko ramena u pravcu u kojem je do maloprije lajao pas. U pravcu Edie. Naglo je, toliko brzo da si morao poprilino napregnuti pogled ne bi li uhvatio taj pokret, promijenila poloaj tijela, i sad je bila okrenuta prema Edieinu grmu. Zadravajui krila s kukama rairenim u grozomornoj imitaciji kiobrana koji je ona ena bila upravo otvorila, spustila se nie prema tlu i poela njukati u njezinu pravcu. Vrlo polako, jednim je vrkom krila rastvorila grm i Edie odjednom nije imala kamo pobjei. Kamene su oi gledale u nju. Edie je imala dovoljno vremena primijetiti kako je zvi-dei dah dolazio iz zahr ale bakrene cijevi to je, poput puane, virila iz usta ovog stvora. Edie je iz depa izvukla stakleni disk. Dok je prije tek isijavao plavu svjetlost, sad je plamtjeo poput baklje, plavozelene baklje. Drala gaje daleko od sebe, ravno ispruivi ruku koja je tek neznatno drhtala. Ostatak drhtanja bio joj je u glasu. Odlazi. Proistila je grlo. Rjeila se drhtaja u glasu i pokuala ponovno. ODLAZI! Mora OTII! Jedna se kamena obrva podigla, kao u pitanju. A onda se divlji cerek rairio licem, a rogovi se poravnali kao psee ui. I stvorenje nije uope otilo. Zakorailo je prema njoj, razdvajajui grm, otkrivajui je svijetu i onome tojoj je namjeravalo uiniti, to god to bilo.

20

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net A onda je poela padati kia - kap po kap, a potom kao potop iz neba. Edie je stisnula eljust i prkosno zurila u kamene oi kroz kinu zavjesu. Ne. Bojim. Te. Se. Slagala je. Nieg se ne bojim. Ne vie. Ne moe me ozlijediti. Mora OTII! Maka-vodoriga se stresla, pogledavi je u oi. Ne bojim te se... slagala je jo jednom. A onda je maka-vodoriga skoila. Unatrag. U nebo. U kiu. Daleko od nje. Edie je uporno zurila u mjesto na kojem je do maloprije bila, dok joj se oi nisu uvjerile da tamo vie nije bilo niega osim kie i trave i runog naranastog svjetla. Pogledala je stakleni disk u svojoj ruci. Dok gaje gledala, svjetlost se u njemu ugasila, i opet je izgledao kao ono stoje i bio, komad starog naplavljenog stakla, dno boce naneseno plimom, uglaano pijeskom i ljunkom. Kao neto stoje bilo tko mogao nai u etnji plaom. Tutnula gaje natrag u dep svog kaputa od janjeeg krzna. Nekoliko je puta duboko udahnula, a onda se zaputila dolje preko travnjaka, prema ulazu u podzemnu garau.

PARKIRANI

George i Topnik zurili su u betonski strop. Topnik se nasmijeio. Otila je. George je sjeo naslonivi se uza zid i zurio u reetku hladnjaka Mercedesa parkiranog pred njima. Stoje to bilo? Mrljavac. Mrljavac? Topnik je slegnuo ramenima i poeao se s vie ljudskog uitka no to bi se oekivalo od kipa. Vjerojatno vodoriga. Letjela je. Veina su leteih mrljava-ca vodorige. George je ovo spremio u ladicu zvanu Nove informacije u glavi i shvatio daje ta ladica ve bila pretrpana. Samo malo. Stvor koji me je progonio od Prirodoslovnog muzeja. Tri stvora koja su se spustila s one zgrade. Stvorovi koje si ti ustrijelio. To su bili mrljavci? Vidi da zna. Brzo ui, zbilja. Nastavi li tako, moda uspije preivjeti no. George je otvorio usta kako bi postavio pitanje na koje zapravo nije elio odgovor, kad je zauo kuckanje prilazeih koraka. Topnik ga je umirio poloivi mu ruku na koljeno. Koraci su se zaustavili pred njima. Zauo se zvuk ulaska kljua u bravu, pa vrsti klik-klak otvaranja vrata Mercedesa, a onda buka probu enog motora iza reetke hladnjaka pred njihovim nosovima. Hm... rekao je George. Upalila su se prednja svijetla. George i Topnik odjednom su bili okupani svjetlou na sivoj pozadini betonskog zida, poput crtanih bjegunaca uhvaenih u svjetlosti reflektora. Upomo! viknuo je George pun nade, u pravcu lica iza volana pred njim. Liceje pogledalo kroz njega, a onda se okrenulo unatrag, kako bi izvezlo auto iz parkirnog mjesta. Ne moe te vidjeti, rekao je Topnik. Svjetlost je skliznula s njih kad je voza Mercedesa izbacio iz rikverca, ubacio u brzinu i odcvilio dalje izme u redova parkiranih auta, u potrazi za izlazom. Zato me ne moe vidjeti? pitao je, osjeajui kako nije trebao viknuti upomo, kao daje to nekako, s obzirom na situaciju, bilo nepristojno. E. Pa on te moe vidjeti. Njegove oi funkcioniraju. Ali ne moe te vidjeti u glavi. Mozak mu to ne doputa. Jer? rekao je George, s nadom u glasu.

21

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Jer je on normalan tip - osim to vozi njemaki auto - a normalni tipovi ne vjeruju da moe etati Londonom u drutvu kipova. Logino. To je nemogue. Tako njegov mozak ne eli vjerovati njegovim oima. To je stvar zatite. Da nas sad moe vidjeti, znao bi daje, zna, ono... Prolupao. To je to. Zato te ja mogu vidjeti? Topnik se opet na trenutak prepustio eanju, a onda naglo ustao i stao istezati vratne kraljeke. Jer si neto uinio. Ne znam to, ali moralo je biti neto loe kad si tako razljutio mrljavce. Valjda emo morati saznati stoje to bilo, ali rei u ti jednu stvar - bilo je to dovoljno loe da te prebaci iz tvog Londona u moj London. A to nije dobro. Za tebe. Kako to misli 'tvog' Londona? Mislim Londona u kojem mrljavci mrze zrcalnike, a stvari koje su nepomine u tvom Londonu se kreu i love i ratuju. Nisi valjda mislio daje tvoj London jedini London? London je vie od starog grada. On je kamen i glina i zemlja na kojoj lei. Ima slojeve. Ti si samo propao iz jednog sloja u drugi. A sad idemo, moramo pitati Sfinge kojeje najbolje rjeenje - Stao je. Naulio ui. George mu se bez razmiljanja primakao blie. Sto si uo? ' Nita. Mislim, uo sam kako se neto zaustavilo, ali to neto je bilo tako tiho, da ga nisam ni primijetio dok nije odjednom prestalo. Koraci su opet krenuli, ovoga puta jasno ujni, prema njima. Topnik se opustio. U redu je. To je samo ljudska osoba. Voljno. Nema brige. Nema brige? Topnik je razoarano zatresao glavom. Ako nee sluati, nema smisla da ja stalno blebeem, zar ne? Rekao sam ti. Normalni nas ljudi ne mogu vidjeti zato jer smo njima mi, ja, nemogui, okej? Upro je prstom. To znai da nas ona ne moe vidjeti. Pogledaj. Dvanaestogodinja djevojica kose boje patlidana u kaputu od janjeeg krzna koraala je prema praznom parkirnom mjestu i zastala pokraj njega. Topnik joj je mahnuo. Okrenuo se prema Georgeu. Vidi. Nita. Probaj. Napravi grimasu. Nakrevelji se. Nee te biti u stanju vidjeti. Obeavam. Podbo je Georgea. George joj je mahnuo. Njezin se izraz lica nije promijenio. Isplazio je jezik i napravio grimasu. Vidi, rekao je Topnik ne moe nas vidjeti, zato jer joj njezin um to ne doputa. Sasvim vas dobro vidim, progovorila je Edie. Samo ekam da se prestanete kreveljiti i kaete neto pametno. Topnik je buljio u nju. George je buljio u Topnika. Topnik se okrenuo prema Georgeu. A rekao je. Zanimljivo. Ovo se nije trebalo dogoditi. Osim ako... Glas mu se rasplinuo poput dima iz njegove cigarete. A onda su svi samo stajali, poprilino dugo, bez rijei, pogledavajui se. George je pogledavao u Edie, Edie je zurila u Topnika, a Topnik natrag u nju. George se osjeao pomalo izostavljenim iz ovog natjecanja u zurenju. Pa je prekinuo tiinu. Tko si ti? Edie nije odgovarala. OK. Zato si ovdje?

22

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Prekinula je zurenje u Topnika dovoljno dugo da Georgeu uputi pogled podjednako ispunjen i estinom i prezirom. Slijedila sam vas. Oito. Zato? Zato to sam vidjela kipove koji se miu. Mnogo puta. Ali, nikad nisam vidjela nekog drugog tko to moe. Pa... Napokon je odustala od pokuaja da pobjedi Topnika u natjecanju u zurenju i pogledalaje u Georgea. On je uvidio da su joj oi jedanke tamno sme e boje kao i kosa, onoliko tamne koliko to sme a moe biti prije no to postane crna. Toliko tamne da nisi mogao vidjeti gdje prestaje oko i poinje arenica. Ovo je bilo pomalo uznemirujue. Te su arenice mogle sijevati mrnjom, to mu je bilo potpuno jasno. Pa to? pitao je. Pa sam pomislila da bi ti mogao biti poput mene. Ali nije, rekao je Topnik, pogleda jo uvijek uprta u nju. Nije uope poput tebe. Edie je isturila bradu. Moda kako bi pogledala Topniku u lice. Moda iz istog prkosa. George je pomislio kako je ijedno i drugo bilo razlog, ali je povrh toga jo pomislio kako je jedina stvar udnija od razgovaranja s kipom bila vidjeti nekog drugog kako radi to isto. Nekako si od stajanja sa strane i promatranja neeg nemogueg osjeao snaniju vrtoglavicu nego kad si sam bio u toj situaciji. Shvatio je daje rukom napipao onaj komad plastelina u depu i da ga je nervozno gnjeio. Zato nije? pitala je Edie. Zato, odgovorio je Topnik, kao daje to bilo dovoljno, i proao pored nje, krenuvi prem izlazu iz garae. George i Edie gledali su jedno u drugo. A rekao je George. To ba i nije zvualo impresivno. Pa je pokuao s Hm- koje je zvualo jednako besmisleno kao i posljednji put kad gaje upotrijebio. Crne su oi trepnulejednom u njegovu pravcu. A onda su se okrenule, slijedei Topnika. Hej, prosiktala je, zato nije odgovor. Zato nije poput mene? Topnik je stajao na izlazu, gledajui kiu kako pada. Tebi govorim. Topnik se brzo okrenuo i zgrabio ju za runi zglob. Ona ga je krenula ugristi, koristei isti onaj hitri zmijoliki pokret kojim je ugrizla i konduktera u autobusu, ali se zaustavila prije no to su joj zubi udarili u bronanu ruku. Umjesto toga, zareala je ljutito i udarila ga. Sve stoje tim udarcem uspjela povrijediti bilo je njezino vlastito stopalo. On ju je zgrabio za ovratnik kaputa i podigao dok im oi nisu bile u istoj razini. uo sam te. Pa zato on nije poput mene? On te moe vidjeti. On je isti kao ja. On je - Topnik ju je prekinuo. On nije kao ti. Uope nije kao ti. Nitko nije kao ti... Borila se protiv stiska na ovratniku svog kaputa, ali je to imalo jednako malo uinka kao i udaranje. Nitko nije kao ti. Nekog poput tebe nije bilo ve godinama. Nisam vidio niti uo o nekom poput tebe godinama. De-sedjeima. Nitko nije. Neki od nas ak misle da ste vi... Kia se slijevala u sve veu lokvu uokolo izlaza dok je on tako stajao pokuavajui pronai pravu rije. Kad ju je pronaao, vrtio ju je po ustima kao omiljeni bombon prije no to ju je izgovorio. Izumrli. Ne znam o emu ti to govori. Ja nisam izumrla. Tu sam. Ja sam - Ti si sijevka. Pogledalaje u Georgea. On je slegnuo ramenima. Stoje sijevka? Sijevka si ti ako moe vidjeti sve ovo. Ti si sijevka, vidjeli-ca, sjajna iskra; netko toliko otar i sjajan da ree samog sebe, toliko otar da ree kroz sve razliite slojeve onog to jest i onog to bi moglo biti i nastavlja rezati sve do onog stoje ve bilo. U Edieinim je oima na trenutak bljesnulo neto nalik panici, ali ju je odmah odbacila i isturila bradu prema Topniku.

23

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Ne znam nita o tome. Ne znam to to znai. Ja sam samo ja - Sijevci su opasni. Sijevci znae nevolju. Sijevci znae toliko proklete nevolje da samo privlae jo vie nevolja. Sijevak je posljednja stvar koju trebamo ako elimo doi do mjesta do kojeg elimo. Zato ti ostaje ovdje - a mi idemo. Ne govori mi to da radim, zarealaje Edie. Spusti me. Ili to? pitao je Topnik kroz opasno dobroduan smje-ak. Edie je posegnula rukom u dep iz kojegje izvadila disk od morskog stakla i unijela mu ga u lice. Ili u upotrijebiti ovo, prosiktala je. Promatrao je mutni stakleni krug sa zanimanjem. Posegnuo je rukom prema njemu. Kucnuo prstima o nj. Tupo je odzvonio. Upotrijebit e komad stakla. Stvarno? Edie se divljaki usredotoila i potvrdno kimnula glavom. A to radi taj krug? Sjaji kad su vodorige blizu, a one odlete kad ga vide. Ima mo. On je opet kucnuo po njemu. Odjednom se poela osjeati blesavom drei ga tako. Naglo ju je spustio na tlo. Preplaila si mnogo vodoriga s tim, jesi li? Da. Ne. Jednu. Maloprije. Onu koja je njukala za vama. Krenula je na mene, ja sam ispruila staklo u njezinom pravcu i odletjela je. Topnikje pogledao u kiu stoje padala iz crnog pravokutnika iznad njihovih glava. A zato si ga ispruila? Jesi li znala da ima mo? Postane vru kad su one blizu. I sjajan. Osjeti ih... A slui i kao oruje, ha? Mora biti. Odletjela je. Zato si ga ispruila? Ne. Ispruila sam ga zato jer nisam znala to bih drugo napravila. Njegov joj je osmijeh iao na ivce. Uostalom, kakve to sad ima veze? Djelovalo je. Je li padala kia? Sto? Kada si pomislila da si pobjedila monu vodorigu, je li padala kia? Je li ova kia bila upravo zapoinjala? Edie je razmislila. I potvrdno kimnula glavom. Nije bilo zbog tvog stakla. Tvoje je staklo samo kamen upozorenja. A ne oruje. Ali, odletjela je. Odletjela je jer je vodoriga. To su ti vodorige. Samo ra-skonija verzija oluka za odvod kinice. Zaista runog, nera-spoloenog oluka. To im je svrha. Kad ne pada kia, mogu ii kamo ih volja, ali im prva kapljica udari u krov njihove zgrade, moraju se vratiti. Osveta i zrcalnici tada im ne znae nita. Moraju initi ono zbog ega su napravljene, isto kao i svi drugi. Ne mogu negirati svoju Prvu Svrhu. Moraju raditi ono za to ih je stvoritelj odredio. George se nakaljao. Stvoritelj? Misli Bog? Topnik se nasmijao i zatresao glavom, aljui vodopad kinice sa svog ljema svuda uokolo. Ne znam ja nita o bogovima. Stvoritelj je samo tip koji nas je napravio. Rekao sam ti da moj definitvno nije bio nikakav bog. Jagger. On je bio samo vojnik, borio se u Velikom ratu, preivio glave pune onoga stoje vidio, i stvoriteljskim rukama omoguio i drugima da vide djeli toga. Vodorigin stvoritelj bioje vjerojatno neki srednjovjekovni kamenoklesar prostake jeziine i trbuine pune kiselog piva. 'Stvoritelj stvara stvoreno, a stvoreno mora sluiti svrsi svoga stvoritelja.' Tako to ide. Tako je oduvijek ilo. Okrenuo se prema Edie. Tvoje te staklo nije spasilo, zato ne pokuavaj to opet. Kia je zaustavila napad, inae bi te vodoriga bila epala. To nije oruje. To je kamen upozorenja - nita vie, nita manje. A sada mi idemo. Zbogom. Pucnuo je prstima prema Georgeu.

24

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Hajde. Moemo se kretati brzo i sigurno dok pada kia, a moramo prijei poprilian dio grada da se doepamo rijeke. Zato idemo na rijeku? Opet pita pogreno pitanje. Samo do i. George je pogledao u Edie. Stajala je na kii, zurei u staklo u svojoj ruci. Samo dva koraka unatrag, i bila bi pod nadstrenicom iznad rampe, ali nije se inilo da je marila. Izgledalaje pokislo i tuno, pomalo kao lutka s nekoliki? pokidanih konaca. Zato ona ne moe s nama? Rekao sam ti. Ona je sijevka. Edie je podigla pogled. Bljesnula je jedna munja, a ona je ustuknula. I na trenutak, ali samo vrlo kratak trenutak, George je pomislio kako izgleda mnogo mla e i nesigurnije. Gurnula je staklo u dep i omotala ruke oko sebe, kao da je odjednom primijetila koliko je hladno. Ali jo ne znam stoje to sijevka, viknula je ljutito. U njima je neto jezovito. Ono to mi moramo uiniti zahtijeva svu prepredenost koju mogu skupiti. A sijevci donose nesreu. Zao mije, ali to je istina o njima. A sad moramo ii. U redu, rekla je. Idite. Ali, ja u vas slijediti. Nemoj, rekao je Topnik i krenuo prema vrhu izlazne rampe. Poslala je Georgea u Topnikovu pravcu odmahnuvi rukom. Hajde onda. Odlazi. Mora ii. Ako ne krene, ne mogu vas slijediti, zar ne? George je osjeao uteg u elucu. elio je ostati u Topniko-voj blizini, ali se zbog neega osjeao loe ostavljajui ovu djevojicu. Moda ju je alio, pomislio je. Moda je alio sebe. Ili je moda jednostavno elio drutvo u ovoj nonoj mori. Sluaj... zapoeo je. ao mije - PLJUS. Pljusnula gaje po licu. Bolni udarac u obraz okirao gaje gotovo jednako kao i sve stoje dotad proivio. Sto dovra... Zato si...? Edie ga je epala za ovratnik koulje i progovorila tiho i estoko. Nemoj ti mene aliti. Ne ponaaj se kao da sam slaba. I nemoj me simpatizirati. Crveni otisak dlana gorio mu je na obrazu. Ne simpatiziram te. Nemoj me ponovno udariti. Dobro. Onda emo se sasvim dobro slagati. Bolje ti je da pouri. George je pogledao u izlaz. Topnik je ve bio nestao. Nije razmiljao ni trenutka. Samo je potrao mokrim usponom, viui: ekaj!

VISOKO GORE

Na sjevernoj strani londonske Ulice Euston nalaze se strmi krovovi izbueni satnim tornjevima, tornjiima, iljcima i dimnjacima, a toliko su visoko, i tako je nevjerojatno ukraen taj niz gra evina, da nitko tko je promatrao*njezinu gotiku rasko nije zapravo primjeivao one koji su promatrali njih. Ali, visoko gore, iznad est milijuna cigala to ine stanicu St. Pancras i s njom spojen hotel, nalazi se jedno od najveih gnijezdita vodoriga u Londonu. Na sjevernoj strani gra evine, kamenih oiju koje su zurile preko mokrih tranica to su nestajale u daljini, ma-ka-vodoriga nadvila se nad zranu struju izme u sebe i staklenog krova eljeznike stanice, dok je voda ikljala iz bakrene cijevi to joj je izvirivala izme u iskeenih zubi. Bila je jednaka svim ostalim vodorigama na krovu, osim po jednom detalju. Iz nje se dizala para, kao iz konja nakon duge i teke utrke.

25

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Nije znala mnogo, ali je znala sljedee: nije uspjela. Ostale su vodorige sa St. Pancrasa to znale. Sljedei put, moda e se vie vodoriga morati vinuti u zrak i loviti u jatu. I sljedei e put uspjeti.

TRANJE PO LJUNKU

Topnik je, moda stoga to je jo uvijek kiilo, prestao trati. Umjesto toga, hodao je brzo i odluno niz Park Lane, zadravajui dobro osvijetljeni masiv zapadnog ruba Mavfaira slijeva, a umovitu prazninu parka zdesna. Iako Topnik nije trao, George je morao kaskati kako bi odrao korak s njim. utio je dok su grabili naprijed, krozjo dva pothodnika prema Green Parku. Glava mu je bila puna pitanja, ali moda jer se osjeao loe to su ostavili djevojicu, nije rekao nita. Znao je da e, ako sad postavi pitanje, ono na neki nain biti vezano uz nju. Tako da je utio. Ali, osvrtao se unatrag kad god mu se inilo da ga Topnik ne gleda, i vidio je da ih je pratila, udaljena petnaestak metara. Edie je promatrala djeaka dok je pratila njega i Topnika. Primijetila je da se osvre unatrag, a onda brzo okree da ne bi bio uhvaen kako gleda. Bio je svega nekoliko centimetara vii od nje - ali ona je bila visoka za svoju dob - a on je, inilo se, bio pogrbljen kao da se ispriava zbog svoje visine. Kosa mu je bila dua nego u veine djeaka njegova uzrasta, i na njoj nije bilo gela niti je bila zailjena. Jakna mu je vijorila dok je urio, prevelika - oito kupljena da potraje nekoliko godina - pa su mu, kao iz inata, glenjevi izvirivali iz nogavica hlaa koje oito nisu uspijevale odrati korak s njegovim skokovitim rastom. Sjetila se njegova izraza lica kad je bio rekao da mu je ao. Imao je iskreno lice, i gledao ju je ravno u oi kad je to rekao. inio se njenim, ispod te tuge i straha. Zato gaje i udarila. Slijedila ih je u pothodnik - samo kako bi shvatila da se pothodnik ravao u dva smjera i da nema pojma u kojem su smjeru oni otili. Krenula je ulijevo, trei, odluivi da e, u sluaju da su oni krenuli udesno, pohitati natrag i sustii ih. Istovremeno, u desnom je tunelu Topnik poeo trati. George gaje sustigao tek kad su opet bili na otvorenom. Zato trimo? Topnik je trznuo glavom unatrag. Rjeavamo se prtljage. Hajde. . Provukao je Georgea kroz ivicu i nastavio trati. Pod zemljom, Edie je shvatila daje krenula krivim putem. Kad je konano istrala iz pothodnika na veernji zrak, nije im bilo traga. Divljaki je udarila nogom o ljunak. A onda jo jednom. Potom je poela trati u irokom luku me u stablima, u smjeru St. James's Parka i rijeke iza njega. Topnik je spomenuo da idu na rijeku. Moda e ih tamo uhvatiti. Osjeajui kako joj ljunak prti pod nogama dok je trala, pomislila je na plau. I razlog zbog kojeg je trala. Edie je znala daje Topnik bio u pravu oko jedne stvari. Ona je donosila nesreu. Ta se misao zalijepila za nju poput plimnog vala, povlaei ju u dubinu, na mrano mjesto na kojem joj je bilo sve tee disati. Stoje vie pokuavala tranjem otjerati taj osjeaj, to je on bio snaniji. Znala je da je taj osjeaj bio panika, i znala je daje predavanje panici bilo opasno, zato jer je tada prestajala jasno razmiljati. A jasnim je razmiljanjem Edie uspjela preivjeti. Pokuavati izbjei paniku nije bilo lako. Bilo je to kao tranje po ljunku, kao pokuavanje uspinjanja strmom ljunanom plaom, kada svaki korak klizi unatrag u hrpi nestabilnih kamenia, a to si se bre pokuavao kretati, to si se vie umarao. Edie se jednom jako umorila pokuavajui trati ljunanom plaom. Netko ju je bio lovio. ula ga je za sobom dok je trala od ruba mora preko pijeska i onda uzbrdo, uz strmi ste26

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net penasti ljunani zid. Kamenii su blizu mora bili mali, a onda se poveavali stoje uspon bio vii, prema eljeznikoj pruzi na vrhu. ljunak je krkao pod njom dok je trala, a kako su se kamenii poveavali zvuk se pretvorio u tropot, a potom u tupo udaranje velikog kamenja pod njezinim golim stopalima dok se pentrala prema vrhu nasipa. Nije vie bila ula nikakav zvuk iza sebe, pa se zato odvaila pogledati unatrag. Na trenutak nije vidjela nita osim ljunka i sivog pijeska, te u daljini, vjetrom zapjenjeno more La Manchea. Onda je ugledala bljesak crvene boje u trenutku kad je taj netko preskoio drvenu planu ogradu, pa se okrenula i potrala bre. Panino. Nije bila vidjela napola zakopanu automobilsku gumu o koju je zapela i pala uz sam rub nasipa. Stropotala se na tlo i licem udarila o morem uglaani komad kremena shvativi da ju je guma zapravo spasila. Gledala je dolje, u rov dubok otprilike est metara. S njezine strane rova kamenii su se otro sputali prema drvenom zidu koji je nadvisivao mjesto na kojem se nalazila. Zid je bio od novog drveta, masivnih trupaca triput irih od eljeznikih pragova me usobno spojenih vij-cima kako bi tvorili novi nasip. U daljini je vidjela ute buldoere i radniku kuicu, ali bili su predaleko i uz vjetar, pa nitko ne bi uo njezino vritanje, a ionako nije tamo nikog vidjela. Naposljetku, bila je subota popodne, a nitko ne radi subotom ako to moe izbjei. Bila je sama, a za sobom je ula krckave korake kako se pretvaraju u tupo udaranje. Podigla se, napravila jedan korak naprijed - i opet pala. Bila je uganula gleanj. U daljini je ula jurei vlak. Osvrnula se. On je dahtao uz posljednji dio uspona, lica crvenog poput vjetrovke koju je imao na sebi, gotovo jednake boje kao krv na rupcu koji je pritiskao uz obraz. Pogled mu je bio usijan i ljutit, ali se smijeio. Nije se smijeio kao filmski negativac; njegov osmijeh nije govorio imam te. Bio je puno straviniji od toga, s obzirom na ono stoje bio rekao i pokuao uiniti, i na ono to je ona bila uinila da ga u tome sprijei. Bio je to osmijeh koji je govorio, Ja sam ti prijatelj - mi smo frendovi. ' Dobro je poznavala taj osmijeh. Iz njega su dolazila obeanja i prijetnje i smrad piva i ustajali zadah duhana. Iz toga su osmijeha dolazili zvui i mirisi boli i izdaje i straha. Zaustavio se i zadihano hvatao zrak. Gledao je u krv na svom rupiu. Kratko se namrteno ogledao po praznoj plai i eljeznikoj pruzi iza dubokog rova i planog nasipa. Nastavi li ovako, strefit e me infarkt. Nasmijeio joj se. Hajde. Prestani se glupirati. Sve e biti u redu. Edie bi mu bila lake povjerovala da nije jo uvijek u jednoj ruci drao otvoreni depni no. Hajde. Sami smo nas dvoje. Ne budi smijena. Edie je ula kako se vlak pribliava. Prilazio je velikom brzinom. Brzo e projuriti pored njih i nestati, a ona e jo uvijek biti tu, sama s njim i noem, i niim osim vjetra i mora i velikog tekog kamena pod rukom. On je pljunuo i pospremio rupi u dep. Sami smo. Vlak je zatutnjao iza zavoja i naglo se pojavio na vidiku. iana mrea na zahr alim ogradnim stupiima snano se za-tresla. Edie je skoila na noge i poela mahati u pravcu vlaka -ali je njezine pozive upomo uguila buka. Vlak je bio prazan. Jedini par oiju pripadao je strojovo i. On ju je pogreno shvatio, pa se nasmijeio i uzvratio mahanjem onome to mu je izgledalo kao prizor sretne djevojice i njezina oca na plai, a onda nestao. Edie je promatrala prozore kako bljeskaju u prolazu potpuno prazni, bez ljudskih oblika koji bi razbili njihovu pravokutnu jednolinost. Uz jo jedan tutanj i udarac praznog zraka to se zatvorio za njim, vlak je nestao - i ona je odjednom gledala u movaru iza tranica, i pozdravni bljesak utog nakon stoje i posljednji vagon projurio u smjeru gradia u kojem ju nitko nije ekao da do e na aj.

27

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net A onda je odjednom osjetila tri razliite stvari. Osjetila je kako ju je rukom zgrabio za kosu. Osjetila je paniku. I teku glatkou okruglog kremena u svojoj ruci. Znalaje da donosi nesreu. A znala je i sve o panici. Zato je uvijek inila to god je mogla kako bi joj se oduprla. Uvijek e se radije suoiti sa svojim strahovima nego to e se ikad opet okrenuti i potrati bez razmiljanja. Prestala je trati. Nije bila razmiljala. Bila se prisjeala. Gledala unatrag. Trebala je gledati prema naprijed. Stajala je u tami i pokuavala smiriti um kako bi mogla razmisliti. Desnom je rukom nesvjesno posegnula za morskim staklom u depu. vrsto gaje stisnula dok je smirivala misli, zatvorenih oiju, usredotoena na umirivanje vlastita disanja i razbistra-vanje uma. A onda je otvorila oi i sjetila se: prije no to su shvatili da ih ona moe vidjeti, dok im se jo priuljavala u podzemnoj garai, ula ih je kako razgovaraju. ula je kako je Topnik rekao da moraju popriati sa sfin-gama. Nije prela sve gradske ulice, ali ih je veinu poznavala. A poznavala je samo jedno mjesto na kojem su se nalazile sfinGe.

ZAGONETKA SFINGI

Kia je lagano posustajala kad su skrenuli sa Stranda i uputili se nizbrdo prema Embankmentu*. Budui da su bili malo usporili, George je postavio pitanje koje ga je muilo. Sto se doga a kipu nakon to puca u njega - kao to si ti uinio, a onda se on, kao, pretvorio u prah i rasprio? Topnik mu je uputio letei pogled i poluosmijeh i nastavio hodati. Ne moe sve kipove tako ubiti. Ne zrcalnike, uglavnom. Ali, mrljavce ubije, raspadnu se u komadie i onda ih vjetar ili neto takvo odnese i raspri. Mislim, nestanu iz hodajueg svijeta. Zavre natrag u jednom komadu na svom kamenu ili postolju prije smjene dana, ali nikad vie ne hodaju. Postanu tek hrpe kamena i metala. A zrcalnici su drugaiji? Nebo i zemlja, drukane. Mi se ne raspadamo kao mrljavci. Kao da u nama ima neto vie to nas dri u komadu - duh. Barem ja tako mislim. Kao daje osjeaj tko smo i to smo dovoljno jako ljepilo koje spreava da se rasprimo kao mrljavci. Ali pazi, moe nas se raniti, a ako se to dogodi predaleko od * Embankment (eng. nasip) - nasip uz sjevernu obalu rijeke Temze u Londonu (nap. prev.). doma, zavrimo jednako. Ali, ako se uspijemo vratiti na svoje postolje - plintu, ili na emu ve stojimo prije smjene dana -to ti je prije ponoi - ozdravljamo. Ozdravite? Ono, kao da se idui dan probudimo popravljeni. Ponovno napunjeni, kao... kao... Kao elektrina etkica za zube, rekao je George, shvaajui. Kao to? odvratio je Topnik, gotovo uvrije eno. Kao elektrina etkica za zube, ponovio je George. Elektrina etkica za zube, mo' mislit'! podrugljiv je bio Topnik. To ne postoji. Koji bi lu ak stavio struju u usta! Pod stresom si drukane, pa svata pria. ' Ne - zapoeo je George. Adamova ulica. Topnik je pokazao palcem prema ulinom znaku dok su prolazili. To je dobar znak, ako vjeruje u takve stvari. George zapravo nije znao to rei. Nisam siguran u to vjerovati nakon dananjeg dana. Topnikje preskoio ogradu Viktorijinih vrtova na Emban-kmentu, a onda podigao Georgea preko nje. 28

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Pa onda vjeruj u dobru sreu. Mora biti dobar znak, to to smo stigli do Sfingi preko Adamove ulice. Budui daje Adam bio prvi ovjek i tako to. Mislim, ovo su ti sad muka posla mladiu, tako da dobar znak ne moe natetiti. Eno ih. unuo je sakrivi se tako iza ograde i isturio bradu prema njima. George se spustio pokraj njega i pogledao preko prometne ulice prema obali Temze. Visoki kameni obelisk izdizao se prema nonom nebu, a sa obaju njegovih strana, okrenute jedna drugoj le ima, pogleda uprtih uzvodno i nizvodno u Temzu, leale su dvije figure ogromnih lavljih tijela i TA. glatkih lica, s rebrastim pokrivalima drevnog egipatskog plemstva na glavama. To je Kleopatrina igla, proaptao je George. Pa naravno, odvratio je Topnik, rekao sam ti da moramo popriati sa sfingama. Ipak, nemoj to zvati Kleopatrinom to ve ako se pojavi u razgovoru. Malo su osjetljive na tu temu. Zato su osjetljive? Zato jer su sfinge i zapele u Londonu u kojem je vraki hladnije nego u Egiptu - otkud znam? Uglavnom, ne vole kiu, jedna od njih stvarno ne voli ljude, a posebno ih naivci-ra kad ljudi tu stvar zovu Kleopatrinom iglom. George se prisjetio kako je prolazio ovuda s mamom i tatom kad je bio manji, i kad je sve jo bilo super. OK. To nije Kleopatrina igla. To je obelisk faraona Tut-mozesa, Tutmozisa ili tako nekako... Topnik je nagnuo glavu prema naprijed i promatrao kako se zadnje kapi kie slijevaju s nje i moe mu izme. Vjerojatno to nisi trebao rei. Mislim, u pravu si, ali... vjerojatno to nisi trebao rei. Zato? upitao je George. Topnik je ustao i zbacio svoju kabanicu s ramena, zurei preko ceste. Zauli su Edien glas iza sebe. Zato jer su te ule. I sad te promatraju. Topnik je nakratko svrnuo pogled prema Edie. Obje. A htjeli smo razgovarati samo s ljubaznom. Dovoljno je teko i od nje dobiti izravan odgovor. Hajdemo... Prekoraio je ogradu, a onda podigao i Georgea preko nje. Edie je stajala, ruku oslonjenih o bokove. A stoje sa mnom? Topnik je samo slegnuo ramenima. To nije moj problem. Sama si ula unutra, sama iza i. Ali, sad te stvarno upozoravam. Kloni nas se. Ja te neu ozlijediti. Ja sam zrcalnik. Ali, ove sfinge, polu-ljudi, polu-ivotinje? ... one su neto izme u: polu-zrcalnici, polu-mrljavci. Zamjeri im se i moglo bi biti svata. Povukao je Georgea preko ceste kroz gusti promet, ne obraajui panju na juree automobile i autobuse, ali uspijevajui ih, kao nekom arolijom ili moda pukom sreom, izbjei. Saptao je Georgeu u uho. Ba zato jer su polu-mrljavci a polu-zrcalnici moramo s njima razgovarati. Ako si uznemirio mrljavce, one e znati to ti je initi - ako se ita moe uiniti. Pribliivi im se, George je shvatio da su sfinge zbilja velike kao omanji slonovi. Obje su bile licima okrenute prema njemu. Lica su im bila enska, nalik jedno drugom kao u identinih blizanki, ali ipak nekako razliita. Sfinga zdesna imala je ljubazan, prpoan osmijeh na usnama. Sfinga slijeva imala je isti osmijeh, ali neto s njim nije timalo. Nije bio ljubazan. Bio je usiljen. George je instinktivno krenuo prema Sfingi koja je izgledala ljubaznije. uo je Topnika kako komentira ispod glasa. Dobar izbor.

29

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net A ondje Sfinga progovorila. Tutmozis Drugi, da budemo precizne. Nije da volimo biti precizne, isprela je druga Sfinga. Volimo biti enigmatine. Zna li ti to 'enigmatine' znai, mali pametnjakoviu ? Topnik je podbo Georgea. To znai zagonetne, procijedio je on jedva. Zbilja je bilo vrlo teko razgovorati s mitolokim biem veliine minibusa. Nije znao kamo gledati. To znai mnogo vie od zagonetne. To znai i nejasne, upitne, nepouzdane. George je pomislio kako zbog toga ba i nisu bile najbolja bia od kojih bi se traio savjet, ali je instinktivno znao da to treba preutjeti. Onda vjerojatno i niste ba najbolja bia od kojih bi se traio savjet, izgovorio je estoki mali glas iza njega. Tko je ona? pitala je predui Sfinga koju je George poeo doivljavati kao Dobru Sfingu. Ja sam Edie Laemmel, odgovorila je Edie prije no stoje Topnik uspio odgovoriti umjesto nje. Ona je sijevka, prosiktala je druga Sfinga. Sada vie ni Dobra Sfinga nije izgledala tako prijateljski. Obje su se napele i povukle unatrag kao make kad ugledaju terijera kako im prilazi. Zato si doveo sijevku? upitala je Topnika, izgovarajui tu rije kao da se radilo o neem prljavom. Mislile smo da ih vie nema. Mislile smo daje dar izumro. Ona nije s nama. Samo nas slijedi. Ne puta nas na miru. Naravno da ne puta. Ona je sijevka. Oni svima donose bol. Niste ju trebali dovesti. Topnik se okrenuo i upro prstom u Edie. Odstupi. Treim korakom Preko ceste. Odmah. Edie se nije micala. Isturila je bradu prema naprijed, a jedan joj je pramen kose pao preko oiju dok je poginjala glavu ne skidajui pogled s Topnika. George je vidio kako joj se nosnice ire, a usne blijede u vrstom stisku. Gledaj - Topnik je odmahnuo rukom. Odlazi. Sluaj - Topnik je naglo zakoraio prema njoj. Odlazi - molim te. Ja ne znam ni to znai sijevka. Topnik je zastao. Zabacio je glavu unatrag, kao da mu ova mogunost nije pala na pamet, kao da mu je trebao trenutak da razmisli o tome. Edie je gurnula stisnute ake u depove i pogledala u Georgea. Otii u ako mi kae stoje sijevka. Sad je bio red na Georgeu da bespomono slegne ramenima. Sfinge su se glasno komeale Topniku za le ima. Zauo se mijauk, ali kako je dolazio iz tijela te veliine zvuao je kao otvaranje parnog ventila. Topnik je odmahnuo glavom. Ne. Ti se gubi. Mi emo ovim damama postaviti svoje pitanje. Onda u ti rei. ' Edieine su se usne stisnule u jo tanju liniju. Onda je procijedila jednu rije. Dobro. George je vidio kako odlazi niz plonik samo kako bi se malo dalje naslonila na ogradu nasipa i stala gledati niz rijeku kao daju odjednom nisu vie uope zanimali. Topnik mu je stavio ruku na rame i okrenuo ga natrag prema Sfingama. One su sada djelovale oputenije iako je, dok su govorile, primijetio kako mu jedna od njih stalno gleda preko ramena, u pravcu male djevojice ocrtane na Temzi. Topnik gaje gurnuo blie kipovima. George je nagnuo glavu unatrag dok su se one zlokobno nadvijale nad njim.

30

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Imamo pitanje. Ne-Tako-Dobra-Sfinga ispljunulaje odgovor ne skidajui pogled s Edie. Svi imaju pitanja. Zato dolaze k nama. Djeak, uinio je neto stoje uznemirilo mrljavce. ele mu se osvetiti. Druga Sfinga, koja vie nije izgledala tako dobra, zurila je u njega. Pa to? Pa pitanje je, kako da ih sprijeimo? Da ga ubiju? dovrila je Sfinga. To bi bilo dovoljno za poetak, da, odgovorio je Topnik. I to je vae pitanje? Topnikje pogledao u Georgea. George je kimnuo glavom. Sfinga koja je pazila na Edie naglo je okrenula svoje ogromne oi prema Georgeu. Njezin je pokret bio toliko brz, a ukras na glavi toliko nalik rairenoj kobrinoj lepezi, da je George nehotice pomislio na ona tri kamena gutera pripravna na napad, netom prije no stoje Topnik siao sa spomenika. Odjednom je jasno uvidio kako je barem jedna polovica nje bila mrljavac. Dojamje pojaala prosiktavi svoje pitanje. Siguran si? Siguran si da eli odgovor ba na ovo pitanje? Budui da se George nije mogao sjetiti niega vanijeg od toga da ga ne ubiju, opet je kimnuo glavom. Pa postavi ga onda. Proistio je grlo. Kako da sprijeim ova stvorenja da me ubiju? Gledale su ga u iekivanju. A-ha. Molim vas. Sfinge su se majim kretnjama naslonile jedna na drugu. Svatko nam moe postaviti pitanje i na njega moramo odgovoriti, ali samo ako postavlja prije toga rijei zagonetku ili odgovori na nae pitanje. Tako rade Sfinge. George je pogledao u topnika. Ovaj je kimnuo glavom. Tako stoje stvari s njima. Alija sam uasan sa zagonetkama. Ne-Tako-Dobra-Sfinga se nasmijeila. Barem je George mislio da je to bila Ne-Tako-DobraSfinga. Otkad je Edie dola, zbilja ih je postajalo sve tee razlikovati. Onda nee dobiti odgovor, i moe otii i odvesti svoju si-jevku sa sobom. Ona nije moja sijevka. Svejedno ju moe odvesti. George joj je u pogledu vidio bljesak zloe, iskru one iste izdosa ene neugodnosti koju je vi ao i u Killinbeckovim oima. To gaje naljutilo. Ljutnja mu je tinjala u trbuhu, poput plamena unutar pei u kojoj je klada cijelu no leala tinjajui, ekajui da netko do e, otvori vrataca i pusti dovoljno zraka unutra pa da opet plane. Nije to bio ogroman plamen, tek plamiak, ali bilo je to prvi put, od trenutka kad se pterodaktil odlijepio s friza, daje George osjetio neto drugo osim straha i zbunjenosti, pa se uhvatio za nj. Pogledao je prema Sfingama. Postavite svoju zagonetku. Sfingaje spustila glavu prema ploniku. George joj je vidio ramena pogrbljena iza glave. Znao je da tako izgleda pogled na veliku maku iz mije perspektive. A znao je i da se make vole poigravati s mievima. Prije no to ih rastrgaju. Sfingaje poela njihati glavom dok je govorila, sitnim zmi-jolikim cik-cak pokretima. George se pitao je li ga pokuavala hipnotizirati. Ja sam boja koju nitko ne moe odjenuti, ni seljak ni kralj, A ipak me svi nose. Sto se mnome spozna zauvijek se pamti. Sto u meni lei razlog je svemu. Svi me mogu dirnuti kad sam mekana, nitko kad sam kamena. Izgubi li me pokolebat e se - ostane li sa mnom u doticaju, stalno e Novu hrabrost pronalaziti. Druga je Sfinga isprela pitanje preko ramena prve.

31

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Sto sam ja? George je nijemo stajao na mjestu. Promet je tutnjao cestom iza njegovih le a. Mogao je uti kripanje guma po mokrom asfaltu. Znao je daje stvarni svijet tu, svijet u kojem djeaci nisu morali odgovarati na nemogua pitanja koja su postavljala jo nemoguija stvorenja, poput ogromnih bronanih ljudi-maaka. Alije isto tako znao daje odgovaranje na ovo pitanje jedini nain da se vrati tom drugom, sigurnom svijetu. Nije znao kako je to znao, ali nekako je znao. A budui daje to znao, a nije imao nikakvih ideja to bi mogao biti odgovor na njihovu zagonetku, dopustio je onom plamiku ljutnje da se razgori. Nemo se sudarila s ljutnjom poput istog kisika s plamenom, a plamiak se pretvorio u oganj i vatru koji su iskljuili sve drugo. Stisnuo je ake i okrenuo se prema Topniku. Nije fer. Ne znam odgovor! Glupo je! Osjetio je kapi kie na licu, kako mu cure niz strane nosa. Onda je shvatio da ne pada kia, i da su kapi na njegovom licu suze, a to gaje samo jo vie razljutilo. Preao je rukom preko lica, obrisavi se. Nije fer, jednostavno je - Topnik se sagnuo. Zgrabio ga za ramena. Zagledao mu se u lice. Pretresao ga, dvaput, vrsto. Ljut si. Poneki put ljutnja moe rijeiti problem. Ovo nije jedan od tih puta, OK? Zbog ljutnje ne moe razmiljati. A ovaj put mora uiniti upravo to. George je udahnuo kroz usta, izdahnuo kroz nos. Ponovio je to, pokuavajui usporiti stvari. To je bila jedna od stvari koje gaje tata nauio. Ponekad je djelovalo. Digao je pogled prema Sfingama. Moe li ponoviti? Ne moram. George je osjetio kako se vatra u njemu rasplamsava. Pokuao je sprijeiti dotok kisika usporavanjem disanja. Onda se zasigurno boji da u pogoditi. Bronane oi nisu uzmicale. Moram li? George je pokuavao ne trepnuti. Sfinga se stresla i prote-gla. Ja sam boja koju nitko ne moe odjenuti, ni seljak ni kralj, A ipak me svi nose. Sto se mnome spozna zauvijek se pamti. Sto u meni lei razlog je svemu. Svi me mogu dirnuti kad sam mekana, nitko kad sam kamena. Izgubi li me pokolebat e se - ostane li sa mnom u doticaju, stalno e Novu hrabrost pronalaziti. U trenutku kad je Sfinga progovorila, George je zatvorio oi. Usredotoio se na ono stoje sluao. Razmiljao je o razliitim vrstama boja: crvenoj, crnoj, o komplementarnim bojama, jarkim, priguenim, moda se pak radilo o drvenim bojicama - nita nije imalo smisla. Jednostavno nije. Nalikovalo je krialjkama s kljuem kakve je rjeavao njegov otac, kriptinima, poput ifri koje samo odrasli razumiju. Njegov je otac katkad iskuavao zagonetke na njemu, a on je jedva ponekad razumijevao odgovore, ak i nakon to bi mu ih tata pojasnio. Bilo je tu rijei koje su oznaavale tajne stvari, drugih rijei koje su znaile da si morao rastaviti rijei na komadie i iskoristiti njihova slova za sastavljanje novih rijei, te mnotvo neizravnih natuknica koje su samo iskusni rjeavai razumjeli i iskoritavali kao pomo. U mislima je vidio oca kako se smije nekoj naroito pametnoj zagonetki nakon to biju rijeio. Sjetio se kako mu je govorio daje stvar jednostavna ako se sjeti da rijei mogu imati vie od jednog znaenja, i kako mora itati pitanja stalno iznova jer moda ne znae ono to si prvo pomislio, budui da su ponekad bile tamo samo da te zavedu na pogrean put. Otvorio je oi. Sfingin je osmijeh bio naroito iritantan. Ponovno ih je zatvorio. Boje - kakve jo boje postoje - a onda gaje stresao, snaan bljesak spoznaje, i progovorio je prije no stoje dovrio misao.

32

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Srca. Srca! Ti si srce. Oi su mu se otvorile dovoljno brzo da vidi iznena eno komeanje me u dvjema Sfingama. Topnik je zurio u njega. Srce? George je znao daje u pravu. Sve se poklopilo dok je govorio, i dok je govorio, osjetio je neto nalik istom zraku kako mu pue kroz misli. Ja sam boja koju nitko ne moe odjenuti - 'boja' kao boja u kartama, znai mora biti tref, pik, karo ili srca. A ipak me svi nose"? Pa to mora biti srce, svi imaju srce, jer ako nema srce ti si kao stvar bez baterije, uope ne funkcionira. Ono to se mnome spozna zauvijek se pamti. To je lako - ako neto spozna srcem, ne zaboravlja to lako. to u meni lei? Odnosno, ono to lei u srcu neega - razlog je svemu... Ljut si. Poneki put ljutnja moe rijeiti problem. Ovo nije jedan od tih puta, OK? Zbog ljutnje ne moe razmiljati. A ovaj put mora uiniti upravo to. George je udahnuo kroz usta, izdahnuo kroz nos. Ponovio je to, pokuavajui usporiti stvari. To je bila jedna od stvari koje gaje tata nauio. Ponekad je djelovalo. Digao je pogled prema Sfingama. Moe li ponoviti? Ne moram. George je osjetio kako se vatra u njemu rasplamsava. Pokuao je sprijeiti dotok kisika usporavanjem disanja. Onda se zasigurno boji da u pogoditi. Bronane oi nisu uzmicale. Moram li? George je pokuavao ne trepnuti. Sfinga se stresla i prote-gla. Ja sam boja koju nitko ne moe odjenuti, ni seljak ni kralj, A ipak me svi nose. Sto se mnome spozna zauvijek se pamti. Sto u meni lei razlog je svemu. Svi me mogu dirnuti kad sam mekana, nitko kad sam kamena. Izgubi li me pokolebat e se - ostane li sa mnom u doticaju, stalno e Novu hrabrost pronalaziti. U trenutku kad je Sfinga progovorila, George je zatvorio oi. Usredotoio se na ono stoje sluao. Razmiljao je o razliitim vrstama boja: crvenoj, crnoj, o komplementarnim bojama, jarkim, priguenim, moda se pak radilo o drvenim bojicama - nita nije imalo smisla. Jednostavno nije. Nalikovalo je krialjkama s kljuem kakve je rjeavao njegov otac, kriptinima, poput ifri koje samo odrasli razumiju. Njegov je otac katkad iskuavao zagonetke na njemu, a on je jedva ponekad razumijevao odgovore, ak i nakon to bi mu ih tata pojasnio. Bilo je tu rijei koje su oznaavale tajne stvari, drugih rijei koje su znaile da si morao rastaviti rijei na komadie i iskoristiti njihova slova za sastavljanje novih rijei, te mnotvo neizravnih natuknica koje su samo iskusni rjeavai razumjeli i iskoritavali kao pomo. U mislima je vidio oca kako se smije nekoj naroito pametnoj zagonetki nakon to biju rijeio. Sjetio se kako mu je govorio daje stvar jednostavna ako se sjeti da rijei mogu imati vie od jednog znaenja, i kako mora itati pitanja stalno iznova jer moda ne znae ono to si prvo pomislio, budui da su ponekad bile tamo samo da te zavedu na pogrean put. Otvorio je oi. Sfingin je osmijeh bio naroito iritantan. Ponovno ih je zatvorio. Boje - kakve jo boje postoje - a onda gaje stresao, snaan bljesak spoznaje, i progovorio je prije no stoje dovrio misao. Srca. Srca! Ti si srce. Oi su mu se otvorile dovoljno brzo da vidi iznena eno komeanje me u dvjema Sfingama. Topnik je zurio u njega. Srce? George je znao daje u pravu. Sve se poklopilo dok je govorio, i dok je govorio, osjetio je neto nalik istom zraku kako mu pue kroz misli.

33

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Ja sam boja koju nitko ne moe odjenuti - 'boja' kao boja u kartama, znai mora biti tref, pik, karo ili srca. A ipak me svi nose? Pa to mora biti srce, svi imaju srce, jer ako nema srce ti si kao stvar bez baterije, uope ne funkcionira. Ono to se mnome spozna zauvijek se pamti. To je lako - ako neto spozna srcem, ne zaboravlja to lako. Sto u meni lei? Odnosno, ono to lei u srcu neega - razlog je svemu... Osjetio je kako ga Topnik gleda u udu. Osjeao je i kako ga ushienje tjera naprijed, kako mu um postaje bri i jasniji dok se ostatak zagonetke naizgled rjeavao sam od sebe. Svi me mogu dirnuti dok sam mekano, nitko kad sam kamen? Meko srce je lako dirnuti, ali kameno srce nita ne dira, ono je nedodirljivo! Ako izgubi sranost, gubi hrabrost, ali ako stvari radi sa srcem, hrabrost ti se vraa. Srce. Odgovor je srce. Morate mi odgovoriti na moje pitanje! Shvatio je dajeprstom ubadao prednju Sfingu kao daje on preuzeo kontrolu. Nije mu se to inilo naroito mudrim niti ljubaznim, ali osjeaj je bio odlian. eli znati kako sprijeiti mrljavce da te ubiju? Da. Rijeio sam vau zagonetku. Morate mi rei! , Sfinga je sjela natrag na svoje stranje noge i pogledala u svoju sestru. Sestra je progovorila. Tvoj lijek lei u Kamenom Srcu, i Kamen Srca bit e tvoje olakanje. Kako bi zaustavio ono to je zapoelo, mora pronai Kameno Srce, a potom prinijeti rtvu i dati zadovoljtinu za ono stoje slomljeno, stavljajui na Kamen u Srcu Londona sve potrebno za njegov popravak. George je pogledao u Topnika. Ovaj je pogledao u njega. Stoje Kameno Srce? Topnik je slegnuo ramenima. Obojica su pogledali u Sfinge. Sfinge su izgledale enigmatino. Stoje Kameno Srce? U sluaju da make uope mogu slijegati ramenima, upravo je to bila uinila Sfinga blia Georgeu. Odgovorile smo ti na pitanje. Ako ne razumije odgovor, moda si trebao postaviti bolje pitanje. Svi oni pozitivni osjeaji koji su bili strujali kroz Georgea, naoigled su prestali kolati i zapoeli naglo kljuati. To nije fer! Mi nismo fer. Mi smo Sfinge. A sad odlazi. Druga je Sfinga izgledala pomalo posramljeno dok se okretala kako bi se vratila na svoje postolje. To je bila ona Dobra. Prevarile ste me! Odgovorile smo ti na pitanje. Ali...! Ali niste odgovorile na moje. Opet se zauo. Onaj pjeskoviti glasi. Sfinge su se okrenule. Topnik tako er. Edie im je stajala tik za le ima. On je u pravu. Prevarile ste ga. I sad izvolite odgovoriti na moje pitanje. Sfinge su opet izgledale kao make pred terijerom. To ne moramo. Morate. Vi ste Sfinge. Odgovaranje na pitanja je va posao. Samo ste zloeste u vezi toga. Obje. Obje? Ovo je pitanje postavila Ne-Tako-Dobra-Sfinga. Edie se nije dala pokolebati. Obje smo iste? Sigurna si u to? Da. Ne. Samo malo - to je bilo trik pitanje, zar ne? Je li? nasmijeila se Sfinga. Edie je kimnula glavom. Prila joj je blie. George nije bio siguran to se doga a, ali imao je osjeaj da se Sfinga jedva suzdrava od uzmicanja pred djevojicom.

34

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Pitala si me jeste li obje jednake. Mislim da mi eli to pitanje postaviti kao zagonetku pa da pogrijeim prije no to uope shvatim da mi postavljate jedno od svojih pitanja, i onda neete morati odgovoriti na moje pitanje. Mislim daje to izopaeni sfinginski nain varanja ljudi. Ima vrlo sumnjiav um, djevojice. Hvala. Edie je obila Sfingu sjedne, a onda i s druge strane. Onda je prila drugoj Sfingi i uinila isto. Potom se nasmijeila. Izgledate jednako. Ali ste razliite. Ti - pokazala je prema ljubaznijoj od dviju Sfingi - ti si savrena. Glatka. Za razliku od tebe - prila je drugoj i uprla prstom u njezinu bonu stranu - koja ima rupe. Neto te je probuilo. George je paljivije pogledao. Bila je u pravu. Bona strana i prednja noga tog bronanog tijela bile su posute malim nepravilnim rupama. Sfingaje spustila pogled prema njima. Vrlo pametno. Vrlo pronicljivo. Ali, bojim se da to nije bilo moje pitanje. Edie je zatresla glavom. Obje znamo daje. Ali, ako hoe varati, pitaj me drugo. Prije no stoje Ne-Tako-DobraSfinga uspjela progovoriti, dobra je pitala. Kako smo postale razliite? Druga se Sfinga okrenula na stranjim nogama i prosiktala u stilu koji je mogao odavati ljutnju, ali i paniku. Ne! Ona je sijevka. Ona je sijevkal Ona e - Dvije su se Sfinge nale licem u lice, repova izvijenih u laganoj iznerviranosti jedna drugom. Znam. Ali, djevojica je bila u pravu. Varala si. To nije enigmatinost. To je laganje. Pusti ju da odgovori, Postala si malo previe mrljavasta u zadnje vrijeme, sestro - Zar te udi to sam se okrenula protiv ljudi nakon to su me stvorili onakvom kakva sam bila, a onda me unakazili na ovakav nain, kad su - Ne, sestro, dosta. Pusti djevojicu da nam odgovori, ako moe... Oteena se Sfinga ukipila dok joj je Edie prilazila. Sto se doga a? pitao je George. Topnik je gledao kako Edie prelazi rukama preko ogromnog boka bronane Sfinge. Ruka se zaustavila na jednoj od rupa. Onda se okrenuo i nagonski podigao ovratnik, kao ovjek koji oekuje nagli vihor. Pazi na cipele. George nije mogao odlijepiti pogled od Edie. Ruka joj je nestala unutar Sfinge. Tu je rupa. Sfinga je ravnoduno zurila u nju. Rupa nije kako. Rupa je to. Ve si nam rekla da imam rupe. Edie je zatvorila oi. Tijelom joj je proao drhtaj. St... ? zapoeo je George. A onda se dogodilo. Edie se ukoila. Uokolo nje proirio se osjeaj tihe detonacije - zapuh vjetra uzrokovan onim to joj se doga alo lepezasto joj je otpuhnuo kosu, a prije no to joj je opet pala na ramena, sve se lie na okolnim stablima uzdiglo uvis, a smee s ulica odletjelo je od nje u luku od 360 stupnjeva. George je zinuo. Edie je vrisnula. Le a su joj se izvila u luk, zatvorila je oi, otvorila usta, vratne su joj se tetive napele kao violinske ice, a zvuk koji nije bio tek puki zvuk, parao je Georgeu ui. Rukama je pokrio glavu kako bi se zatitio. Nije pomoglo. Vrisak mu je zapeo u glavi i naizgled se samo pojaavao odzvanjajui unutra bez mogunosti bijega. Edie je osjetila kako prolost udara u nju kroz ruke, poput snanog strujnog udara, kao daje metal od kojega je skulptura napravljena duboko iznutra uvao sjeanja na bol i uas, ekajui da ona dodirom primi njezinu punu snagu u jednom jedinom proienom trzaju. Oi sujoj se naglo otvorile. Onda zatvorile. Pa otvorile. Ponovno i ponovno. A tijekom toga vidjela je prolost u brzim

35

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net drhtavim vremenskim rezovima, neke zale ene kadrove, neke fragmente svjetlosti i zvuka u usporenom kretanju. Svaki put kad bi zatvorila oi da izbjegne neizdrivu bol koju je prolost urezivala u nju u glavi bi joj nastao nepodnoljivi pritisak i znala je da e eksplodirati ne otvori li ponovno oi i ne propusti li prolost iznova unutra. A ono stoje vidjela u uzdrmanim komadiima svog vidnog polja bilo je sljedee: Embankment je bio drugaiji. Cesta je bila ua. Stabla su bila manja, a neka su bila i na drugim mjestima. Nije bilo modernih uredskih blokova. Mostovi nisu bili kao dananji. Ljudi su stajali uokolo i gledali uvis. Bio je sunan dan. Gradom nije brujalo tisue motornih vozila to su milili nje'govom utrobom. ene su nosile duge suknje, a mukarci odijela iz ranog 20. stoljea. Dadilja u uniformi smjeila se dok je pokuavala privezati eiri oko glave nasmijanom djetetu. Kolporter je vikao neto o Britanskom ekspedicijskom korpusu i Flandriji, iako je prestao vikati i opsovao nakon to je ugledao, iznad krovova zgrada, ono u to su svi ostali gledali. Dugaka spora stvar u obliku rakete zujala je iznad svih, okreui propelere i zaklanjajui sunce od Edie. Bila je gotovo nestvarna u svojoj usporenoj veliini. Ljudi su prestali vikati i jednostavno su zurili u tu stvar. U nagloj tiini, Edie je jasno zaula topot prilazeeg konja kad je koija izala iz Adamove ulice. Koija je spustio bi zinuvi u prizor iznad sebe. ula je kako je tiho opsovao: Kvragu. Ce-pelin! Onda su iz trbuha cepelina ispale male crne toke, a vrijeme se opet razbilo u dijelove. Ali, ovi su se djelii usijecali u Edien mozak kao komadii stakla, udesetostruavajui bol. Vidjela je kako se toke poveavaju. Pribliavaju. Pretvaraju u bombe. Vidjela je enu kako vriti. Mukarac ju je bacio na tlo, pokrivi je svojim tijelom. Vidjela je kako je kolporter preskoio ogradu Emban-kmenta i skoio u Temzu. Vidjela je kako prva bomba pada na ulicu. Vidjela je bljesak. Osjetila je kako joj je udar zraka odlijepio usne s vriteih usta. Osjetila je kako joj se vrui zrak uvlai u plua. Vritala je glasnije. Vidjela je rupe izbuene u Sfinginu boku. Djeji eiri otpuhnut u eljeznu ogradu Adamovih vrtova. Mukarca i enu odbaene u kronju drveta. Raspolovljenog konja kako se polagano die est metara u zrak, dok su njegovi krvavi komadi, koji nikad nisu trebali biti vi eni, letjeli u komadie u odvratnom grozomornom luku. A onda je prestalo. Sadanjost se vratila. George i Topnik bili su pognuti u pokuaju da se zatite. Zagluujue vritanje odjednom je prestalo brujati Georgeo-vom glavom. Zgrio se u udaru munine i povratio po drugi put te noi, ovaj put tanki mlaz ui po vlastitim cipelama. Topnik je pokuao svoj izraz lica izvui iz bolne grimase u kojoj je bio zapeo. Rekao sam ti da pazi na cipele. George je sjeo na plonik. Boljela ga je svaka kost, a munina se pretvorila u neto nalik na drevnu strepnju i duboku tugu, ili u sjeanje na oboje. Edie je buljila u svoju ruku. Naglo je sjela, tjelesnom reakcijom koja nije imala veze s njezinim umom. To je bilo - loe, uspio je izgovoriti George. Topnikje kimnuo. Izgledao je onoliko potreseno koliko je to rnogao izgledati ovjek od iste bronce. Ona je sijevka. Rekao sam ti. Edie je pogledala u njih dvojicu preko ceste. Iza nje, Sfinge su se vukle natrag prema svojim postoljima. Jo su uvijek izgledale kao velike make. Ali, sad su izgledale kao velike make kojima je bilo muno. Topnikje protrljao lice. Sijevci su ljudi oko kojih se doga aju loe stvari. Sijevci ak i kamen mogu natjerati u pla. Edie je pogledala u Topnika. Onda u Sfinge.

36

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Zato? Blia Sfinga zastala je i zagledala se u nju. % Kako moe ne znati to si? Svi znaju to su. Edie se podigla na noge. Mislila sam da vi odgovarate na pitanja. A ne postavljate ih. Bomba je izbuila jednu od vas, oteenu, tono? Sad odgovorite na moje pitanje. eli znati zato sijevci mogu i kamen natjerati u pla? Topnikje istupio naprijed, izme u djevojice i divovske make. Ne. Edie gaje odgurnula u stranu. Georgea je zapanjila injenica da tako mala djevojica moe odgurnuti tako veliki kip. Zapravo, kasnije se pitao nije li se sam Topnik na neki nain povukao od njezinih ruku koje su ga gurnule u visini koljena. Ovo je moje pitanje. Ja sam ga zaradila, prosiktala je estoko. Ali - poeo je Topnik. Nema ali. Nema vie ni ali ni ekaj ni odlazi! Uprla je prstom u Sfingino lice. Odgovori mi na pitanje!

KAKO KAMEN PLAE

Sfinga se vratila u sjedei poloaj. Ona iza nje ispustila je zvuk nalik na grmljavinu u daljini. Lijeno je zamahnula repom, a onda se umirila. Edieje vratila prst u stisnutu aku, a onda obje ake zakopala duboko u depove. Sfinga koja joj je bila nasuprot - dobra Sfinga - izgledala je kao da se vratila u svoje normalno nepomino stanje. Edie je udarila u postolje. 'Alo! Jo sam uvijek tu! Jedva, uzdahnula je Sfinga. Kako to m- poela je Edie. Ako me nastavi prekidati prepustit e odgovor, zar ne? proaptala je Sfinga diui jednu obrvu. Edieje zatvorila usta. Morala je tu radnju jo jednom ponoviti, ali ih je na kraju uspjela zadrati zatvorenima. Tu si. To vidim. Ali, da bi znala stoje to sijevak, istinski to razumjela, mora stvari sagledati na due staze. A na due staze, ti, on, svi ljudi, jedva da ste uope ovdje. U usporedbi sa ivotom metala ili kamena vi ste vani koliko i pljusak kie tijekom ljetne oluje, koji se odmah osui i nestane. Ljudski ivot prolazi, ali kamen ostaje. Ne zauvijek. Ali puno due od ljudi. A kamen se sjea. To nema smisla. Kamen se ne moe sjeati. Kamen ne moe misliti- eli li raspravu ili odgovor? elim raspravu koja ima smisla.. Sijevci izvode iskru onoga stoje prolo iz kamena. George je naglo razumio. Ti vidi prolost! Edieine su oi, nakon to ih je okrenula u njegovu pravcu, izgledale kao daju je na neki nain izdao. Ne vidim! Mislim, nije to, to je- To je vie od toga, rekla je Sfinga njeno. George je osjetio kako mu se misli lu aki kovitlaju oko jedne toke, a ta toka bilo je uvjerenje kako je imao pravo u vezi Edie, daje poznavao njezin dar. Ali ti zbilja vidi prolost. Kad se to dogodi, kad si to bila uinila, kad je sve postalo, zna, muno, kao da te neto udarilo u trbuh, kada ti se kosa nakostrijeila- Edie je ljuti to zatresla glavom. Ne znam koju ja to 'stvar' radim. Mislim da ja ne radim nita. Neto to radi meni! 37

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Ali, stajala si tamo, i kosa ti se, kao, razletjela i- Gledaj! Nisam bila 'tamo', bila sam, bila sam- Iznena ujue, Sfinga joj je priskoila u pomo. Bila je u 'onda'. Loe stvari koje se dogode ostave trag na stvarima. Dobre stvari isto tako. Ali ljudi snanije reagiraju na loe. A sijevci, kad dotaknu kamen koji na sebi ima trag, kanaliziraju tu energiju. Prolost se iznova odigrava kroz njih. George se, usred svega, naao opinjen tom idejom. To je - nevjerojatno! Kakav je osjeaj ka- Edie gaje prekinula. Uasan. Topnikje pogledao iznad njihovih glava. Prava teta. Edie je podigla pogled prema njemu. Kako to misli, teta? To to si iskoristila svoje pitanje da ih pita o tome. To sam ti i ja mogao rei. Svaki ti je zrcalnik to mogao rei. Ali, ti si morala postaviti svoje dragocjeno pitanje, i sad ga vie nema. Sfinga ih je slavodobitno pogledala. George se uhvatio kako ju mrzi radi toga. Pa dobro, odgonetnut emo jo jednu njihovu zagonetku i dobiti pravo na jo jedno pitanje. Ne tako dobra Sfinga zamahnula je repom i okrenula se prema njima. Ne ide to tako. Dobijete samo jedno pitanje na dan. Edieje stajala u tiini dok je George vario ovu informaciju. A vi nemate jo jedan dan. Ne za ekanje. Ne za ivot, najvjerojatnije. George je osjetio kako mu je panika opet stisnula eludac. Sfingin je glas bio proet podrugljivim trijumfom koji mu se nije nimalo svidio, veinom zato jer je zvuao tako samouvjereno. Obratio se Topniku. Sto joj to znai? Preko ramena je zauo glas druge Sfinge. Pitaj cenobita. George se okrenuo prema njoj. Pitaj to? Neto se doga alo Sfingi. Shvatio je da se povlai natrag u nepominu, bezizraajnu broncu. Pitao je ponovno, panino: Pitaj to? Molim vas, cenobit? Stoje cenobit? Sfingine su oi naoigled gubile ivotnost i sjaj - i glas joj se povlaio, kao daje dolazio iz sve vee daljine. Tamni cenobit. Ono to treba znati, on zna... I kao odjek apta, prije no to su zvui prometa koji je jo uvijek tutnjao pored njih po Embankmentu uguili sve drugo, George je bio siguran daje uhvatio, jedva ujan, podrugljivi apat druge Sfinge. I mnogo drugih stvari koje neete znati - ne vi, stvari od mesa, ljetni pljuskovi, tako kratko ovdje, tako prolazni... George je gledao u Edie. Edie je gledala u Topnika. Topnikje slegnuo ramenima. Edie nije bila impresionirana. Ti ne zna stoje cenobit? Topnikje zatresao glavom. A ti? Edie je zatresla svojom. Oboje su pogledali u Georgea. Nemam pojma, bilo je sve stoje on mogao dodati. O, bravo, reklaje Edie. I to e sad, pametnjakoviu? Topnikje napravio grimasu u njenom pravcu i pro'tegao ramena. Ne budi opaka prema njemu, ti si trebala postaviti pitanje o Kamenom Srcu.

38

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Zato? pitala je Edie, pogledavi ga estinom zbog koje se prestao rastezati i zbog koje mu je, naglo, postalo nelagodno. Zato jer moramo saznati to je to, zar ne, mlada damo? Zato jer smo u dubokim problemima i- Opet gaje hladno presjekla. Koji to 'mi'? Zar ovdje postoji neko 'mi' za koje ja ne znam? Zato jer me se, otkad sam vas pronala, samo pokuavate rijeiti i natjerati da vas se klonim. Dosad nismo postojali 'mi'. Postojali ste samo 'vi'. A mislim da 'vama' ne dugujem nita. Ali - I ne zovi me mlada damo. Topnikje neto progutao. George je razmiljao je li to bila ljutnja ili neto blie strahu. Onda se uhvatio kako se pita zato - koje god od to dvoje bilo - je Edie izazivala takvu reakciju u velikog vojnika. Ali htjela si to pitati, zar ne? Zato si im odgovorila na pitanje... George se ukljuio. Da, htjela si. Htjela si to pitati, on je u pravu - Edieje skrenula pogledom bez pomicanja glave, a George je, uhvaen u prazninu tog pogleda, znao tono stoje bilo uznemirilo Topnika. Njezine oi, kad su bile ovakve, nisu bile naroito ljudske, ili, ako su bile ljudske, inile su se tako starima da nitijedno ljudsko bie nije moglo ivjeti toliko dugo da ima takve oi. To su bile oi koje su bile drugdje, vidjele uasne stvari i vratile se promijenjene. Shvatio je da praznina njezina pogleda nije bilo tupilo. inilo se da su joj oi bile istroene ili isprane od pretjeranog koritenja. Htjela sam pitati. A onda sam se predomislila. Ali zato? pitao je George. Topnik je ljutito izdahnuo. Nikad ne vjeruj sijevku. Edie nije uzmicala. I to e sad, poeti zaustavljati sluajne prolaznike u nadi da e ti netko uspjeti pomoi? Ne, odgovorio je George ljutito. Pronai u rjenik i pogledati znaenje rijei 'cenobit'. Dobro, rekao je Topnik, neoekivano. Ti misli daje rjenik dobra ideja? pitala je s nevjericom Edie. Nemam pojma, odvratio je Topnik veselo. Alije dobra stvar da ima nekakve ideje, da ne panici, prigovara ili kuka. Jerbo, ako si ula ita od onoga to su Sfinge rekle, togod on trebao napraviti, izgleda da mu vrijeme istjee. Hajdemo. George je trao kako bi odrao korak s Topnikom. Zna li gdje bismo mogli pronai rjenik? U knjiari moda ili - Nemam pojma gdje moemo pronai rjenik, sinko, ali imam bolju ideju. Bolju od rjenika? Da. Znam gdje moemo pronai ovjeka koji gaje napisao. Hajdemo. uvaj se taksija. George je skoio na rub plonika kad je pored njega projurio taksi. Osvrnuo se unatrag. Nije vie mogao vidjeti Edie.

39

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net

ONAJ KOJI SLIJEDI

Zena u crvenom baloneru zadigla je ovratnik i stisnula ga uz vrat, te pourila kroz laganu kiu prema stanici Can-non Street. Uokolo nje ljudi su skretali i mimoilazili se plonikom. Promet je bio spor, pa su neki od njih hodali rubom kolnika, svi s vie-manje istom milju u glavi: dom. Ovo su bili zaposlenici na povratku s posla, londonska pjeadija, svaki od kojih je odluno grabio vlastitom stazom kui, na isti nain na koji je to inio juer, i na isti nain na koji e to initi sutra. Gotovo su svi hodali bez razmiljanja. Oni koji su morali uhvatiti vlak koraali su bre od onih koji su morali samo na podzemnu eljeznicu. Oni kojima je trebao autobus hodali su iznervirano izme u stanica, prilago ava-jui brzinu hodanja, jednim okom stalno pogledavajui preko ramena u sluaju da se crveni double-decker sluajno i neoekivano materijalizira tamo gdje trenutak prije nije bilo niega. Jedini koji su pokazivali tragove svijesti bili su oni u potrazi za taksijem. Oni su bili jedini koji su obraali panju i na druge pjeake, u sluaju da netko potri i ukrade im taksi pred nosom. ena u crvenom baloneru nije razmiljala o taksiju. Veselila se vlaku linije Northern Line i dvadesetpetminutnoj vonji - ako bude sree, sjedei - i itanju depnog izdanja koje joj je udaralo o bok dok je hodala. A ondaje, poputjelena u umi kad uhvati neoekivani zvuk ili miris, podigla glavu. Osjetila je neto iza sebe. Okrenula se ne znajui zato, ali nije nikog vidjela. Odnosno, vidjela je mnotvo, ali nikog posebno, nikog tko je gledao u nju. Ali netko jest gledao u nju. U gradu te gotovo uvijek netko gleda, ak i kad misli da si sam. A kad misli da si potpuno sam - na primjer u mranoj ulici, kasno nou, kad su svi poteni i trijezni u svojim krevetima - i osjeti trnce me u lopaticama koji ti govore da te netko gleda pa se brzo okrene, ba kao stoje to upravo bila uinila ena u crvenom baloneru, ali ne ugleda nikoga i izdahne s olakanjem, ne zavaravaj se: nekog uvijek ima. Uvijek je tu hoda, koji si ti, i uvijek je tu onaj koji hoda iza. Samo zato to ih ne vidi ne znaj da ih nema. Hoda iza ene u crvenom baloneru imao je jako puno vremena za usavravanje umjetnosti nevidljivosti. Imao je mnogo vremena i za usavravanje svog hodanja, a ako ste ga imali priliku vidjeti, iako se on trudio biti nevidljivim, mogli ste primijetiti da nikad nije zapravo mirovao. Jer nikad nije prestajao hodati. ak i onda kad se inilo da mirno stoji, on se zapravo ljuljao s noge na nogu, hodajui u mjestu. Ponekad je hodao u mjestu toliko usporeno daje izgledao poput ivotinje koja grebe nogom po tlu trenutak prije no to e zaskoiti svoj plijen. Ako ste ga pak uspjeli fiksirati pogledom i, to je jo vanije, ako ste bili u stanju zadrati ideju o njemu u mislima dok su ga vae oi imale pred sobom, onda ste moda pomislili daje ovo neprekidno kretanje bilo zapravo njegovo prokletstvo. A ako ste to pomislili, vjerojatno ste bili vie u pravu no to ste znali. Bio je visok, u dugakom kaputu od tvida, neko davno zelene boje, koji mu je lamatao oko nogu. Lice mu nije bilo lako vidjeti, budui daje ispod kaputa nosio zelenu majicu iju je kapuljau navukao na glavu. Dugaki pramenovi sijede i crne kose leprali su iz kapuljae na nonom povjetarcu. Kaput je djelomino prekrivao uti obris propetog konja na prednjici prljave majice, ispod loga John Deere. Poneto hipijevska atmosfera oko njega bilaje naglaena nakitom koji je nosio oko vrata - grubi kamen visio je s debelog srebrnog lanca, stisnutog uz vrat toliko snano daje kamen skakutao gore dolje u ritmu njegove Adamove jabuice.

40

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Hodaje osjeao kako ga stvar to gaje odvlaila od njegova uobiajenog vrludanja gradom, uporno vue prema bonoj strani zgrade s druge strane ceste, poput tamnog magneta smjetenog u razini s tlom. Jezikom je preao preko suhih usana pokretom neuobiajenim za njega. Samo se je zbog snage te zlokobne privlanosti zaboravio pobrinuti da ga ena u crvenom baloneru ne vidi. Ona se okrenula po drugi put i zgranula injenicom stoje ova visoka, zloslutna figura stajala tako blizu nje. Suhe su se usne rairile u netp nalik na gotovo zaboravljeno sjeanje na osmijeh. Ispruio je ruku i lagano joj dodirnuo rame. Nije u redu, rekao je njeno, kao daju tjei. Onaje razrogaila oi. Njegov je glas zazvuao poput utanja suhog lia otpuhnuta preko nadgrobnog spomenika. Nije uope u redu. Nita nije u redu. Niti e ikada biti. I zato jer gaje ula i jer joj je dopustio da ga vidi, poela je vritati. Ispustila je torbu iz ruke, otvorila usta i vritala - ne na njega, jer gaje automatski zaboravila, budui da je jedna od njegovih vjetina bila da bude automatski zaboravljen, ve na sve ostalo. Dok je on prelazio cestu u pravcu neosobite uredske zgrade, dotle je ena u crvenom baloneru vritala, visokim glasom to se otro urezivao u beskrajni tutanj prometa. Rijeka ljudi uokolo nje razdvojila se nakon to su prolaznici primijetili, a onda poeli izbjegavati jo jednu usamljenicu koja je u sumrak zavijala na grad. Hoda je unuo ispred niske reetke od lijevanog eljeza ugra ene u bonu stranu uredske zgrade. Provukao je ruku kroz nju i poeo se lagano njihati, savijajui stopala pod zgrenim nogama, kao da pokuava odgurnuti gra evinu. Intenzivnoje zurio kroz reetku, sluajui. Kimnuoje glavom. Shvaam. Jo je malo sluao. Ako mrljavci jo jednom ne uspiju. Ja u ga dovesti. Mi emo ga dovesti. Naglo je izvukao ruku iz reetke - i nije bilo lako odrediti je li mu ruka bila ispljunuta ili je jednostavno osjeao olakanje to ju moe povui - pa se njiui uspravio i poeo hodati prema sjeveru. Dokje tako hodao, rairio je ispupenu kapuljau oko glave. Velika crna ptica izvukla se iz nje i protresla krilima, smjetajui se na njegovo rame presvueno zelenim tvidom. Odi prona i stvar koja se dogodila i one koji nisu uspjeli. Ptica je zakliktala i poletjela uvis, provukavi se izme u dviju visokih zgrada, te je gotovo odmah nestala iz vidokruga. Ponovno na ulici, Hoda je stajao neprimijeen u falangi potpuno nezainteresiranih pjeaka to su ekali zeleno svjetlo na semaforu, prije no to e i sam krenuti prema sjeveru. Dok su tako ekali, zauo se zvuk policijske sirene i automobil se zaustavio malo dalje niz cestu, na mjestu gdje je ena u crvenom baloneru jo uvijek vritala dok su joj druge dvije ene pokuavale pomoi, ne uspijevajui ju smiriti niti otkriti to ju je to ispunilo tako dubokim uasom. Na semaforu se upalilo zeleno svjetlo i Hodaje priekao pjeaka koji se kretao u njegovu pravcu, da ga moe slijediti. A onda su obojica nestali u vrtlogu ovjeanstva to se zatvorio za njima.

41

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net

OVJEK ZVAN RJENIK

Topnikje brzo hodao i George je morao trati da odri korak s njim. Topnik je imao neto na umu. Proistio je grlo kao da e otvoriti neku teku temu s oprezom, to nije bio njegov obiaj. On hraka i drmusa se, malice. Ne obraaj panju. Ne obraa ni on. Osim ako ne primijeti da si ti primjetio. Hraka i drmusa? ponovio je George koji se ve bio poprilino navikao na to da ne razumije nita od onoga to su mu drugi govorili. Da, slini. I trza se. Ne radi to namjerno, jednostavno si ne moe pomoi, ali rei u ti neto, taj stvarno ima mozak. Raunam da zna sve o rijeima, o Londonu... i svemu drugom to ti padne na pamet. Topnikje napravio jo nekoliko koraka. AT pazi, osjetljiv je u vezi trzanja. I povremeno stvara udne zvukove, kao da bi mogao izlajati neku udnu rije, kao daje moda malo, zna... Kucnuo je par puta po ljemu. Lud? odvano e George. Ma ne, ne lud. Kao takav. Ne Rjenik. Ali, mogao bi pomisliti da mu nisu sve daske na broju, da se tako izrazim. Ali, jesu. Laje vie nego to grize, a to se tie njegova mozga - pa on kae daje sam napisao cijeli rjenik u upola manje vremena nego stoje trebalo sobi punoj Francuza, tako da mu je mozak definitivno vrhunski. Ne voli ba previe Francuze, naravno, ali to je bilo normalno u vremenu u kojem je ivio. George se naglo zaustavio, toliko naglo da su njegove cipele zanimljivo zacvilile na mokrom betonu. ivio? Znai daje mrtav? Nije mrtav, budalo. On je kip, kui? Edieje hodala tik iza njega. Nije znao koliko je ve dugo bila tu, i malo se trgnuo na zvuk njezina glasa tako blizu svom uhu. Tono, zareao je Topnik. On je zrcalnik ovjeka koji je ivio prije tristotinjak godina, u vrijeme kad su male gospo ice morale biti tihe i pune potovanja, pa se dri toga kada budemo razgovarali s njim, OK? Ediein izraz lica davao je do znanja daje to bilo sve samo ne OK to se nje tie, ali nije rekla ni rije dok su izlazili iz bone ulice na Strand, kreui se prema istoku u rijeci pjeaka koji su urili prema stanici Charing Cross. udno je bilo to da su se svi, iako nisu primjeivali Topnika, sklanjali s puta, tako da su George i Edie bili u stanju dobro napredovati pratei ga u stopu - to je znailo da su morali trati, budui da su njegovi koraci bili toliko dui od njihovih. udno je kako ga nitko ne moe vidjeti, zar ne? Edie nije odgovorila. Nakon nekoliko metara neodgova-ranja, George je odluio da joj se vie nee obraati. Kad je prvi put shvatio da i ona moe vidjeti Topnika, osjetio je traak olakanja stoje postojao jo netko tko bi moda mogao dijeliti njegovu nonu moru, i tako je uiniti manje stravinom. Sad je shvatio daje tako mislio samo iz straha. Edie moda jest bila njegovih godina, moda jest bila u stanju vidjeti nevjerojatne stvari koje je on vidio, ali nije poputala ni milimetra. Pokuao je razgovarati s njom, a ona gaje udarila a stanje se od tog trenutka samo pogoravalo. Sve vie. Jo je mogao osjetiti okus ui u ustima, kao reakciju na njezino osijevanje Sfingi. Jo uvijek nita dobroga nije dolo od nje, a on bi bio budala da ita takvog oekuje. Ponaj-manje razgovor. To je uasno, rekla je.

42

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Sebi usprkos, okrenuo se prema njoj. Onaje slegla ramenima, pogleda uprtog u zemlju. Kad sam ih prvi put vidjela da se miu - kipove - pomislila sam da sam skrenula. Pomislila sam daje prvi kojeg sam vidjela bio nekakav trik za turiste, neki zamaskirani ovjek, premazan bojom ili neim takvim. Pomislila sam i kako je trik dobar. Onda sam primijetila da nitko ne obraa panju na njega. A nakon nekog vremena sam se prep- zapravo, osjetila isto to i ti. Uas. A onda sam te vidjela kako tri kroz park s njim, pa... Pa si potrala za nama. Mislila sam da e stvari tako postati manje strane. Tu smo, hajmo, pazite se tog busa... Topnikje naglo uskoio u promet, u pravcu male crkve od blijedog kamena usidrene na svom vlastitom otoku, na mjestu gdje se Strand spajao sa zakrivljenom pritokom, Ulicom Ahvich, netom prije no to e se pretvoriti u Ulicu Fleet. Zvonik crkve strao je u nebo elegantnim stepenastim oblikom, otro prkosei viim i impresivnijim okolnim gra evinama, okruen s dviju strana grupicom platana koje su se uzdizale u nevoljkoj solidarnosti. Ispred nje stajala su tri kipa okrenuta prema istoku. George je pogledao u svaki od njih iekujui pokret. Izbliza, vidio je da se radilo o dvojici mukaraca u uniformama iz Drugog svjetskog rata i s asnikim kapama na glavama, a malo dalje, okrenut le ima, nalazio se kip ovjeka u dugakoj halji na vrhu vrlo raskonog postolja, koji je zurio niz Strand kao da bi se na njemu u svakom trenutku moglo pojaviti neto neukusno. George je pogledao u Topnika. Je li to Rjenik? Zato misli da bi to mogao biti on? Zato to izgleda kao profesor. U togi. Izgleda kao neki uglednik. Nije on nikakav uglednik. On je samo politiar. Hajde. George je pogledavao u dva kipa s asnikim kapama dok su im prilazili. Je li - Topnik je upro prstom negdje u daljinu. Nisu oni. On je na drugom kraju. George se osjeao udno prolazei pokraj kipova, kao da bi bilo koji od njih svaki trenutak mogao oivjeti uz trzaj. Usprkos uniformama, obojica su izgledala pomalo kao uitelji. Edie ih je paljivo promotrila. Kimnulaje Georgeu. Znam to misli. Nisam nita rekao. Izgledaju isto. Ali su razliiti. To se odmah osjeti. Ja ne osjetim. Mislio sam samo kako je udno ne znati kad e, i hoe li oivjeti. Ah. Ja sam mislila da osjeti vibru. Pogledao je u nju. Izgledala je razoarano. Kakvu vibru? Ne znam. Kimnulaje u pravcu jednog od uniformiranih mukaraca. Ali ovdje ima puno smrti. George je shvatio jo neto u vezi Edie. Nita stoje govorila nije stvari inilo boljima. Zadrhtao je i slijedio Topnika koji je zamakao iza crkve. Svugdje ima puno smrti, progun ao je Topnik. Ovo je London. Puno ivota, puno smrti, puno svega. Evo ga. Evo koga? rekao je novi glas. George je podigao pogled. Promatrao gaje kip ovjeka u odjei osamnaestog stoljea, s pticom neprimjereno nasa enom navrh perike koja bi u stvarnom ivotu bila napudra-na, ali je sada bila proarana golubinjim izmetom. Izme u valjkastih uvojaka njegove perike visjelo je lice mesnato i asimetrino, s ustima koja su se micala u tiini, kao da vau vlastiti jezik. Topnikje gurnuo ljem unatrag i kimnuo glavom u znak pozdrava. Rjenie, ako ima malo vremena, eljeli bismo popriati s tobom. Rjenik je glasno proistio grlo i progovorio. Glas mu je bio dubok i grub, sa sravnjenim samoglasnicima i otupljenim suglasnicima Midlandsa*. George nije mogao ne primijetiti daje zvuao vie kao farmer, nego kao ovjek koji je znao sve o rijeima i Londonu.

43

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Vrijeme koje imam nije moje, ve mije darovano nenadanom providnou, pa nije na meni da ga dijelim. Me utim - Rjenikje kimnuo glavom u pravcu debele knjige u svojoj lijevoj ruci, dok mu je desna ruka cupkala po salonskom kaputu i hlaama do koljena kao daje imala vlastiti ivot. - rijei koje imam sadrane su u ovoj knjizi, zapisane u nju mojim vlastitim trudom, pa njima mogu raspolagati kako me volja, a one su, kao i uvijek, vama na usluzi. Georgeov je pogled skrenuo prema Topniku, s pitanjem u oima. Midlands je sredinji dio Engleske s Birminghamom kao najveim gradom (nap. prev.). Kae 'da'. Edieje progovorila ispod glasa. Pa, trebalo mu je puno rijei da kae 'da'. Topnik ju je prostrijelio pogledom. Rijenik se kratko promekoljio, kao ovjek koji se neopazice pokuava rijeiti kockice leda koju mu je netko ubacio u koulju. Pa, ne susreemo esto djecu koja nas vide onakvima kakvi stvarno jesmo, Topnie. Kladim se da mi ima tota ispriati, ha? Rjenik je cupkao hlae i kripavo kleknuo na jedno koljeno, gledajui dolje prema njima. Moglo bi se rei, Rjenie. Ovaj djeak ovdje, upao je u nevolje - Cah - 'djeak' ima ime, jamano? Topnik je gurnuo Georgea naprijed. George je pogledao u asimetrini kamen Rjenikova lica i zakljuio daje to lice izgledalo ljuto i zastraujue dok nisi pogledao malo bolje, a onda si mogao vidjeti i neto njenije na njemu. Bilo je to lice koje se nije bilo naviklo smijeiti - ali je to eljelo. Zove se George. George, ovo je Rjenik Johnson. Rjenie, George. Rjenik se naglo zgrio, kao da se pokuavao izvui iz kaputa jednim brzim trzajem. Vrat mu se dvaput uvio u muca-juem refleksu, i izlajao je neto stoje mogla biti rije, ali je mogao biti i tek zrak. Kah - drago mije, gospodine. Topnik je podbo Georgea u le a. Oh. I menije drago. Rjenik je promatrao Georgea, zbog ega se osjeao nelagodno. Vidim da ste uznemireni, gospodine, uznemireni nekim snanim osjeajem. Da, rekao je George, zbunjen sam. Zbunjen - ili preplaen, moda? Moda, promrmljao je George, tiho okreui glavu od Edie. Kad sam ja bio mlad i pun strahova, jedna mi je mudra ena dala zlata vrijedan savjet, a sad ga prenosim tebi: kao to nada uveava sreu, tako strah oteava zlosreu. Ah, rekao je George, pokuavajui razmrsiti rijei u nekakav smisao. Briga samo pogorava situaciju, objasnila je Edie. On se okomio na nju. Pa ne moe biti puno gora nego kad te stvari pokuavaju ubiti. Zar ne? Naravno da moe. Moe biti puno gora. Prije no to ju je uspio upitati to je time mislila - ili ak upitati sebe je li uope elio znati odgovor na to pitanje -Rjenik je zakaljao. Biste li bili tako ljubazni da mi, ukratko, opiete doga aje koji su vas doveli pred moje skromno postolje? Ja e am za razgovorom, razumijete, to mi zadaje prilino jada, budui da sam usidren ovdje na ovom usamljenom mjestu, dok se ivot velikog grada vrtloi uokolo i mimo mene. Bez domiljatosti, bez promjena koje bi me odvratile od deprimirajueg prizora gizdave gospode od zakona koji, epurei se, ulaze i izlaze iz tog velianstvenog teatra lai nasuprot. Upro je knjigom u pravcu nepregledne mase tornjia i lukova od bijelog kamena s druge strane ceste. To su zgrade Suda, rekao je George.

44

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Uistinu, kimnuo je Rjenik, a radi se o krasnom preobi-lju arhitekture za tako jednostavnu svrhu kao to je odre ivanje ispravnog i pogrenog. elio bih primijetiti kako sva ta pretjerana izvanjska rasko tornjeva i kula to streme uvis, prema nebesima, slui samo odvraanju misli od injenice da unutra, u mranim odajama zakona, sve stremi prema dolje, prema depovima bezonih odvjetnika. To je tek minka na droljinu licu, puko odvlaenje panje. Zato - Topnik se umijeao. Djeak ima problem, Rjenie. Ispriavam se to upadam u rije, ali problem je ozbiljan. Upravo smo pitali Sfinge - Sfinge? Pah - onda niste nimalo mudriji, a dvostruko zbunjeni, nema sumnje. Samo bi bluna ila Sfingama po odgovor - Bluna? George je pogledao u Edie, koja je slegla ramenima. Rjenik je preletio prstom preko stranica svoje knjige. Blesan. Glupan, uskoila je Edie elei pomoi. Topnik je opet podbo Georgea. George je zakaljao. Sfinga nam je, kao, napola odgovorila, i rekla mi da idem 'tamnom cenobitu'. Samo to ja ne znam stoje cenobit. Rjenikovi su prsti preletjeli stranice njegove knjige, usporavajui kada su se pribliili rijei koju je traio. Upro je prstom u nju s oitim zadovoljstvom. Cenobit: redovnik. Dakle, traim tamnog redovnika? Redovnika, opata, fratra - Tamnog fratra. Na trenutak je zavladala napeta tiina. Djeca su zurila u dva kipa, koji su se me usobno pogledavali, na nain na koji to ine ljudi kad neto preuuju. Tamni fratar koji zna sve o Londonu. Rjenik se uspravio. Pogledao je prema istoku, niz Ulicu Fleet. Crni fratar, onda. Topnikje polako kimnuo glavom napravivi grimasu. Crni Fratar. Mogao sam i pretpostaviti. to ne valja s tim Crnim Fratrom? Pitao je George, pokuavajui gledati u oba kipa istovremeno. Sve je u redu, odgovorila su obojica, brzo odvraajui pogled jedan od drugog. Ipak, nakaljao se Rjenik, ne treba ga olako uznemira-vati. Moda bih ja mogao pomoi. To je tek tatina, ali ponosim se neizmjernim poznavanjem metropole. Djeak je uznemirio mrljavce. Nema pojma zato, ali sad ga progone. Zato smo ili Sfingama, budui da su one na pola puta izme u nas zrcalnika i mrljavaca. A kakvo su vam to krepuskularno objanjenje one,bile u stanju ponuditi? to znai krepuskularno? prekinula je Edie. Mutno odgovorio je Rjenik, kiselo trzajui ramenima. George je shvatio da ne voli kad ga prekidaju. Pa zato onda ne kaete mutno? Sve ove dugake rijei, to je kao da razgovaramo u iframa. Prije no stoje Rjenik mogao odgovoriti, umijeao se George. On je elio odgovore, nije elio da Edie zapone novu sva u. Sfinge su rekle da moram pronai Kameno Srce. Mislim da su rekle da Crni Redovnik - Fratar, upao je Topnik. Da bi mi Crni Fratar mogao rei stoje to. Naravno da bi utedjeli puno vremena i - zna, ako sluajno zna stoje Kameno Srce, Rjenie, rekao je Topnik, s nadom u glasu, onda ne bi uope trebali smetati Fratru. A to bi bilo...

45

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Kao da mu je odjednom ponestalo rijei. Zgodnije? predloio je drugi kip. Upravo tako. Znai, moramo proniknuti u znaenje Kamenog Srca, rekao je Rjenik, i naglo se spustio okrenuvi se oko svoje osi, tako da su sad njegove noge u visokim arapama visjele preko ruba postolja. Prelistavao je knjigu u ruci, ali nije nita pronaao. Stisnuo ju je uz grudi i ljuljao se naprijed-nazad, oiju zatvorenih u mislima. Srce kameno? Kameno srce? Kamen u obliku srca, moda. Ili srce od kamena - ali to bi mogao biti bilo koji kamen, a traiti bilo koji kamen u ovom velikom gradu bilo bi jednako pokuaju da se prona e igla u plastu sijena. Ne. Moda ste pogreno uli, pa se radi o kamenoj srni, a ne srcu - o kipu jelena, enskog jelena, isklesanom u kamenu? Otvorio je jedno oko i pogledao u njih. Nitko nije potvrdno kimao glavom, pa gaje opet zatvorio i nastavio se ljuljati. Ili Kameno Srce, moebitna bolest spomenutog organa koju je neophodno lijeiti - poput unog kamenca, bubrenog kamenca? George je gurnuo Topnika i tiho progovorio. Ne znam to ovaj govori. Topnik je stavio prst preko usta i pogledao uvis, u ljulja-juu figuru. Ediein je glas razbio tiinu. Ne zna ni on. Ne zna stoje to. Ljuljanje je prestalo. Rjenik je otvorio i drugo oko i fiksirao Edie pogledom. Pa, vjere mi, ono to sam ja smatrao druicom i poma-gaicom, nije nita doli neodgojena - prstima je nabrzinu prebirao rjenikom. Naavi rije koju je traio, probo ju je prstom neotesana okresina. Okresina? Nazvao me okresinom? nakostrijeila se Edie. Znam. rekao je Topnik, oprezno. Naao je to pod slovom O. Daje traio pod G vjerojatno bi te nazvao gnjavatoricom. Ili groz- Edie je sumnjiavo isturila bradu prema kipu iznad nje i povukla ga za cipelu s kopom. Je li okresina isto to i sijevka? Rjenik se stresao i izmaknuo stopalo iz njezina dosega. Sijevka? Ne, uope ne. Sijevka se ne pojavljuje u mom rjeniku, budui daje to bezbonika rije, puka praznovjeri-ca koja nadmauje ak i najsuludije izmiljotine francuskih filologa. Okresina je obina rije, u irokoj uporabi, i kao to svako dijete, ak i ono enske inklinacije zna, oznaava ono to je kratko i otro. George je pogledao u nju. Usna mu se, njemu usprkos, trznula. Stoje? upitala je ona oprezno. Pa, mogla bi biti okresina. A ti bi mogao dobiti aku u oko, ako me misli jo i vrije ati. Edie je snano odgurnula Georgea. On se morao uhvatiti za njezinu jaknu kako ne bi zavrio na podu. Zauo se zvuk paranja, a onda i zveket stakla pri udarcu o kamen. Zamahnu-laje prema njemu, udarivi ga u rame dovoljno snano daju pusti. Rjenik je izgledao sablanjen. Hajmo, djeco, nije ni vrijeme ni mjesto za pravdanje ovdje, u samoj sjeni Boje kue. Pravdanje? Ponovio je George, iznova zbunjen. Saketanje. Borba. Tunjava. rekao je Topnik umorno. S noevima, obratite panju, s noevima, iskaljao je Rjenik. Nije to bila borba. Ona me gurnula. Gledaj, ao mije ali - Prestao je govoriti. Edie se nagnula nad stvar koja joj je izletjela iz poderanog depa i zveckajui pala na plonik. Radilo se uglaanom staklenom disku. Oi su joj bile zaarane njime. Ovdje su. Staklo je gorjelo plavo-zelenom svjetlou, snanijom nego ikad dotad. Mrljavci. Ovdje. Sada.

46

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Svi su pogledali u nono nebo, jo uvijek proeto naranastim svjetlom natrijskih ulinih lampi - osim Edie, koja je vratila staklo u dep koji je vrsto zatvorila patentnim zatvaraem. U jednom uasnom trenutku George je osjetio kako mu se utroba opet ledi kad se krilato stvorenje pojavilo na nebu i preletjelo iznad njih. Opustio se nakon stoje shvatio da se radilo o velikoj crnoj ptici, a ne vodorigi. To je samo ptica, rekao je s olakanjem. Ptica im je kruila oko glava, usporeno lamatajui krilima. Rjenik je zamahnuo prema njoj svojom knjigom, pokuavajui ju otjerati. Corvus*, rekao je, zamiljeno, gotovo samom sebi. Cor-vus, ako sam ikad vidio jednog. Corvus? upitao je Topnik, ne skidajui pogled s jezovito spore ptice. Rjenik je zatresao knjigom u pravcu Topnika, kao daje pokuavao istresti iz nje znaenje rijei. Corvus. Ptica koja donosi nesreu. Trznuo se i zatresao, a i George se poeo tresti kao daje pokret bio zarazan. to da radimo? Na nadlaktici je osjetio eljezni stisak. Edie gaje povukla. * Lat. gavran (nap. prev.). Bje'mo. Povukla ga je u pravcu ceste. Nakon nekoliko posrtaja, poeo je trati bre od nje. Topnikje odvratio pogled od lebdee ptice. Licem mu je preletio izraz uasa. Udario je u trk i povikao: Ne! Ne tim putem! x George i Edie morali su se brzo zaustaviti kad seje crveni double-decker stao okretati pred njima, blokiravi im ulaz u Ulicu Fleet. George je uo Topnikovo upozorenje i okrenuo se. Vidio je na trenutak velikog vojnika kako tri prema njima, pokazujui neto, viui - a onda je drugi autobus zaokrenuo iza Georgea, i na trenutak su on i Edie bili zarobljeni u uskom crvenom kanjonu dok su se dva busa mimoilazila. Bilo je to kao da su se nalazili u oku uragana - na mjestu potpunog mira, dok su se dva crvena zida okretala oko njih u suprotnim pravcima. A onda je, uz brektanje i dizelska isparenja autobus pred njima nastavio svojim putem, a Edie je povukla Georgea prema naprijed - dobra tri trea koraka, dok nije vidjela u to su to trali. U stvar o kojoj je Topnik vikao za njima dok je trei zaobilazio drugi double-decker. Stvar plamenih oiju, prekrivenu ljuskama, s krilima koja su se otvarala uz grmljavinu. Stvar koja ih je gledala s vrha svog visokog kamenog postolja posa enog posred ceste. Onda je zakoila, i George se zaustavio, jo se uvijek osvrui unatrag, pokuavajui uti to im je to Topnik govorio, ne shvaajui u to su upravo utrali. Stoje to? Mislim daje to zmaj. Onda se okrenuo, polako. I bio je to, zbilja, zmaj. A onda vie nisu imali kamo pobjei.

ZMAJ NA VRATIMA

Zmajevi dolaze u svim oblicima i veliinama, od divovskih nonih mora koje gromoglasno ire krila i njima potpuno zaklanjaju nebo, do siunih plianih igraaka to se bezopasno, ali iritantno njiu s retrovizora. Prva stvar koju su George i Edie primijetili bila je da zmaj koji uva Ulicu Fleet nije bio od pahuljaste i umilne vrste. ilavog tijela, nalikovao je kriancu lava i miiavog hrta prekriven ljuskama kao ianom kouljom.

47

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Tankim koatim repom pucketao je kao biem i irio krila propinjui se na stranje noge. Prednjom je kandom - a ovo su bile prave sasjei-u-te-u-komadie kande, zavinute poput noeva - podigao veliki tit na koji se oslanjao i dvaput njime udario o prsne ljuske u znak upozorenja od kojeg se za-treslo tlo pod Georgeovim nogama. Ali, najstranija je na njemu ipak bila glava. Stajala je na kraju dugog gmazolikog vrata stoje izrastao iz lavovskog tijela, s krijestom iljaka nakostrijeenih du kraljenice. Na glavi je imao ui naulene poput konjskih i iskeena usta iz kojih je izvirivalo mnotvo zavinutih otrih zuba, a gledao je ravno u Georgea i Edie. A oi kojima je gledao sijevale su ispod u bijesu nabranih obrva vrelinom i silinom koje su, inilo se, zavarile Georgea u mjestu. Gledati u te oi bilo je jednako gledanju u sredite rasplamsale vatre. Bile su duboko crvene poput gorueg ugljena, i dok je George promatrao kako se intenzivno crvenilo pretvara u jo vreliju bjelinu, crni pramici dima digli su se iz onih duplji i proli kroz izbaene obrve prema nonom nebu. Edie je povlaila Georgea. Ne mogu se pomaknuti. Ni ja. Zmaj je zabacio glavu unatrag, izvijajui tako cijelo tijelo u oblik slova S. Uska su se prsa rairila a ljuske na vratu uobliile u ljutite bodlje, dok se ono to se bilo nadimalo i raslo unutar zmaja dizalo prema grlu. George je jednom gledao doku-mentarac o guteru koji je napuhivao vrat u napadu Jbijesa. Ovo je izgledalo kao odrasla, apokaliptina verzija toga. A onda je Topnik uklizao pred njih, izme u njih i zmaja. Ne gledajte mu u oi! Hipnotizirao vas je! Ne gledajte mu u - Zmaj je izbacio glavu prema naprijed, otvorenih usta, ra-scijepljena jezika isturenog poput maa, a onda izrigao plamen, i nije bilo anse, niti mogunosti da George, Edie ili itko tko je to mogao vidjeti ne bi u to i gledao. Vatra je udarila u asfalt u neukrotivoj spirali, a pramenovi crvenog, naranastog, ljubiastog i utog plamenja pleli su se me usobno prije no to su snanom kontroliranom silinom udarili u tlo poput vode iz vatrogasnog crijeva. Plamen se rairio ulicom i nadirao prema njima u brzorastuem valu. Jo uvijek ukipljeni u mjestu, George i Edie nisu mogli uiniti nita doli zatititi lica od zida vruine koji je prethodio plamenom valu. Topnik se okrenuo i kleknuo pred njih rairivi svoju kabanicu, pokuavajui ih tako zatititi od nadirue vatre. Kabanica nije bila toliko velika da potpuno zakloni prizor, a George ionako nije mogao odlijepiti pogleda od neizbjene vatrene eksplozije. Sagnite se! vikao je Topnik. George se nije mogao pomaknuti. Nije mogao ni oi zatvoriti. Znao je da ga samo trenutak dijeli od zapaljenja i izgorije-vanja, ali nije niti trepnuo. Osjetio je kako mu je vruina sasuila oi. Ondaje instinktivno trepnuo ne bi li ih ovlaio, a kad je ponovno otvorio oi, vidio je kako se plamen zaustavio, kao daje udario u nevidljivi zid desetak metara pred njima. Topnik mu je promatrao lice, a onda se, vidjevi njegovu reakciju, okrenuo da vidi to mu se to doga a za le ima. Plamen je lizao uza nevidljivi zid poput vode kad udari u staklenu plohu. Prokletstvo! Vatra je rasla iza zida, penjui se sve vie i vie, uobliujui se kao da ispunjava kalup. A dok su gledali, vidjeli su i daje London, usred svega ovoga, nastavio po svom. Automobili su prolazili kroz plameni zid bez da su vozai ita primijetili. Biciklist je zaobiao taksi trubei bijesno, nesvjestan daje promaio taksi za centimetar, ali da se provezao ravno kroz vatrena vrata. Sto god je ovo bilo, doga alo se samo Georgeu, Edie i Topniku, a ne i ostatku Londona, ne normalnom, svakodnevnom Londonu. Normalni svakodnevni London jednostavno je nastavio

48

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net s odlascima kui, veernjim izlascima i izbjegavanjem pogledavanja drugih u ui, u sluaju da se dogodi neto neobino. Neto neobinije od svakodnevnog neobinog se, naravno, doga alo. Plamen se polako uobliavao u gradska vrata preko Ulice Fleet. Odnosno, vatra se vrtloila u plamenu skulpturu otrih rubova, i to u vratarevu kuu s tri ulaza ispod nje. Bili su tu iroki sredinji kolni ulaz i dva uska bona ulaza za pjeake. Iznad glavnog ulaza dizao se plitki klasini luk otro ocrtanih kamenih blokova u razliito obojanom pramenju vatre. Na vrhu ovog luka nalazila se vratareva soba s elegantnim prozorom flankiranim dvjema niama, a povrh svega toga dizao se niski luni krov. Iako prestravljen, i iako je oito gubio razum, George nije mogao ne primijetiti ljepotu gra evine. Runi jednokatni autobus s harmonikom u sredini provezao se kroz jednu stranu vrata, dokje voza tupo vakao kiselog izraza lica i pogleda slijepo uprtog u stranji dio automobila pred sobom. Stoje to? pitala je Edie, opinjena prizorom. Temple Bar, proaptao je Topnik. , Stoje Temple Bar? Stara gradska vrata. Sruena prije stotinu godina, moda i vie. A umjesto vrata postavili su zmaja. S istom svrhom, naravno - Iza vrata zauo se prasak. Plamenje se zamutilo i poskoilo, a onda su se rubovi opet izotrili. Mogla su se vidjeti ak i polja s metalnim zakovicama unutar vrstih vratnica. Kojom svrhom? procijedio je George kroz suho grlo. Da uva ulaz u City. Da ne doputa ulazak neeljenima. iroka vrata pod sredinjim lukom su se zatresla. Neto je izvirilo preko vrha ukraenog iljcima i ljutito povuklo. Bila je to zmajeva kanda. Miite se! viknuo je Topnik, rukom posegnuvi prema svom revolveru. A onda su nestale sva arolija i ljepota plamene gra evine, a vratio se sav uas, jer su se vrata otvorila a zmaj zakoraio kroz njih. Rastua vruina pretvorila je zvijer iz mutnog metalnog udovita u sjajnog, do bjeline uarenog zmaja. Njihao je glavom u hipnotizirajuem ritmu, traei nekog, a onda se zaustavio, naavi Georgea. Vrat mu je bio ispunjen plamenom, a nakostrijeene su se ljuske uobliile u ljutitu krunu stoje uokvirivala gorue oi iji je pogled bilo nemogue izbjei. Sve je u Georgeovu tijelu pokualo pobjei, ali je sve u njegovu umu prestalo slati ispravne signale. Topnik gaje zgrabio i povukao - bez rezultata. George je, inilo se, postao nepomian poput stijene, ak i za Topnikove bronane miie. Prokletstvo! rekao je Topnik opet, ovaj put s vie nevjeri-ce u glasu. Zmaj je zabacio glavu unazad. Otvorio usta. Zubi su mu svjetlucali kao plavi dijamanti. A ne, nee, zareao je Topnik. Ispruio je ruku napinjui teki revolver jednim odlunim pokretom. Zmaj ga nije ak ni pogledao. BANG. Revolver mu je poskoio u ruci. PLJAS. Metak je pogodio usijanog zmaja na mjesto gdje bi mu se moglo nalaziti srce i rastopio se pri udarcu, tamno se razlijevajui preko stvorove koe. Oh, rekao je Topnik. BANG. BANG. BANG. PLJAS. PLJAS. PLJAS. Jo su se tri metka razlila preko zmajevih prsa, s jednakim efektom kakav bi imale kuglice boje na tenku. Zmaj je pogledao u rastopljeno olovo to mu je cvralo niz prsa, a onda u Topnika kao da gaje tek sad zamijetio, i izrigao vatru.

49

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Topnik se okrenuo i pokuao zgrabiti Georgea i Edie prije no to ih pogodi plameni mlaz. Uspio je samo vrcima prstiju zagrebati Georgea, ali je pokupio Edie u istom trenutku u kojem gaje plamen udario u rame, od ega je pao i odletio preko ceste, omotan oko Edie u zatitnikoj kugli. George nije mogao ni zamisliti snagu plamenog mlaza koji je bio u stanju odbaciti bronanog ovjeka preko ceste, kao zguvanu kartonsku au otpuhnutu u jarak. A nije niti elio zamiljati kakav je to osjeaj bio, zato jer je zmaj ponovno izrigao vatru, a ovaj je put plamen bio drugaije boje - neke vrste treperave ljubiaste, poput boce pirita - a imao je vremena odluiti i o kakvoj se tono nijansi radi, budui da plamen nije nestao, ve je stajao tamo poput, vatrenog zida, presijecajui cestu, ostavivi njega sjedne, a Edie i Topnika s druge strane. Kamion je pretekao biciklistu i provezao tono kroz sredite plamenog zida, koji se zatvorio za njim kada je proao. Voza je okrenuo glavom u Georgeovu pravcu i nacerio se. 'Ej! 'Ej! Povikao je liznuvi pritom nepristojno jezikom. Supino! odvratila je djevojka s druge strane Georgea, i on je odvratio pogled od zmaja na djeli sekunde, dovoljno dugo da vidi zgodnu plavuu kako pokuava poravnati vjetrom zabaenu haljinu natrag preko nogu, istovremeno pokuavajui kontrolirati svoj bicikl u veernjem prometu, koji je, na Georgeovo u enje i uas, nastavljao svojim svakodnevnim ritmom ne obazirui se na zmaja u svojim redovima. Zmaj se itekako obazirao na Georgea. Prodorno gaje promatrao. George jo uvijek nije mogao pomaknuti noge. Morao je zatiti oi kako bi bio u stanju pogledati u zmaja, a kad je to uinio, bio je uvjeren daje ovaj izgledao drugaije. Bio je jo uvijek bijesan, jer to je u prirodi zmajeva, ali bilo je tu i neto drugo. Treperenje vrueg zraka uokolo zvijeri oteavalo je gledanje, ali inilo se daje zmaj dizao jednu obrvu. Nije znao to bi to moglo znaiti. Vjerojatno je pokuavao odluiti kako e ga ispei, pomislio je ogoreno - a onda se opet vratio onaj neeljeni dio njega, crni, ljepljivi okus ui u ustima, peckanje u oima, tamno ue koje se, inilo se, uvijalo kroz njega, stvar o kojoj nije razmiljao, stvar za koju je obino zaboravljao da se nalazi unutar njega, stvar koju nije razumio. Stvar koja gaje ljutila. Sto? povikao je. Zmajeva je obrva definitivno bila podignuta. Sto eka? Upute za pripremu? Srednje peeno ili dobro peeno? Neka bude dobro peeno onda, da bre zavri! A onda je zmaj nakrivio glavu, pogledao u njega i ispljunuo plamen. Ispljunuo je plamen u vlastite prednje kande, koje su potom vatru prevrtale, okretale i pretvorile je u kuglu, a onda je zmaj zavrtio vatrenu kuglu na jednoj kandi, gledajui u Georgea. On je odahnuo. Moda ga ipak nee ispei. Moda e, zaudo, sve biti u redu. Bijeli je zmaj napeo ruku i bacio plamenu kuglu ravno na Georgea. Vrijeme kao da se usporilo - a moda je zato jer je znao da mu vrijeme istjee, George toliko uivao u svakoj mikrose-kundi da mu se samo inilo kako se vrijeme usporilo. Vidio je plamenu kuglu kako se vrti u njegovu pravcu u dugakom luku, i znao je da joj zbog teine u nogama nikad nee uspjeti umai, i iz razloga koji nisu imali veze s logikom ili razumom, ve s injenicom da su ga cijelog ivota posljednjeg birali za nogometnu momad i to uvijek za golmana, stisnuo je ake i zabacivi ramena u jednu stranu, udario loptu. Okrznuo ju je udarcem, osjetio cvranje vatre kad ju je dotaknuo, trenutak bolne vruine, a onda je vidio da se nastavila vrtjeti iza njega. Zmaj je zagrmio i zamahnuo kandom prema kugli koja se zavrtjela bre i nastavila zakrivljenom putanjom, ovaj put kraom od prethodne, zaokreui Georgeu za le ima i pojavljujui mu se s druge strane, cijelo se vrijeme suprotstavljajui gravitaciji.

50

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Kako se kugla poela sve bre i bre vrtjeti oko njega, iz nje je procurio plamen na mjestu gdje ju je bio udario, a tamo gdje je procurio, tamo je plamen i ostajao u zraku, tako da se George odjednom naao u sreditu rastueg plamenog stoca. I ubrzo nije mogao vidjeti nita od Londona iza plamena, ostavi sam, zarobljen u vatrenom tornadu koji mu je ibao odjeu i prio kosu, i zvuao kao brzi vlak krcat vriteih' ljudi stoje tutnjao uokolo njega. A onda je, ne znajui to drugo, prekrio ui rukama, zatvorio oi i dodao vlastiti vrisak rastuem crescendu. Okrenuta naglavce s druge strane ceste, iza zida od ljubiastog plamena, Edie je otvorila oi. Bila je prignjeena Topnikovim pogrbljenim tijelom pout rtve u automobilskoj nesrei. Topniku je ljem odletio s glave i ljuljao se okrenut naopake malo dalje niz plonik, poput kakve crne zdjele. Malo se pomakla i vidjela da mu je lice bilo priljubljeno uz beton. Pokuavala se izmigoljiti. On je okrenuo glavu i pogledao u nju. Prestala se micati. Jesi vidjela to ja napravio? Djeak? iz njegova je bolnog izraza lica isijavalo neto nalik u enju. Zatresla je glavom. Bio je gotov. Stvor je ispljunuo posebnu vatrenu kuglu za njega - koja ga je trebala dokrajiti, a on je - lecnuo se -neto uinio. Ne znam to, ali ju je nekako uspio izbjei. Jesi ti OK? Jesam. Nije zvuao uvjerljivo. Jo je manje tako izgledao, dok je bolno dizao glavu s tla i poeo ustajati kako biju oslobodio. im se osovila na noge, vidjela je to se promijenilo. Plamena gradska vrata nestajala su u trzajima, poput svijee kad se gasi. Svaje vatra sad bila koncentrirana na kovitlac to se vrtio uokolo sitne figure koju je prepoznala kao Georgea. A ispred gorueg stoca stajao je bijeli zmaj kanda uzdignutih prema nebu, kojima je nekako kontrolirao i oblikovao vatru, tita prebaena preko ramena s krvavo crvenim kriem uprtim prema njima na suprotnoj strani ceste. Okrenula se prema Topniku koji se teturavo podizao na noge. Zveckajua grupica pripadnika Hare Krishne protrala je izme u njih, pjevuei, smijeei se i udarajui defovima, uope ne primjeujui vatreni stoac, Topnika ili Edie. Uprla je prstom u Georgea. Moe li ga spasiti? Mogu. Jo uvijek nije zvuao uvjerljivo. Jedno mu je rame nekako nisko visjelo i bilo nepokretno, a jo se dimilo na mjestu na kojem gaje zmaj oprio. Lecnuo se dokje navlaio kabanicu preko jednog ramena i petljao po zveckavim uzdama to su visjele s njega. Ranjen si! viknula je Edie, zvuei neobino izdanom, nekako ne elei vjerovati daje takvo to bilo mogue. Da, procijedio je on, ovoga puta uvjerljivo. Pomozi mi da skinem ove proklete lance sa sebe... Vidjela je da mu samo jedna ruka zapravo funkcionira. Bez razmiljanja, uspela mu se na koljeno i posegnula rukom ispod nabora kabanice, iznena ena to seje ono stoje izgledalo kao metal micalo i bilo podatno kao tekstil. Povukla je lance. to e ti - ? Prestani priati. Previe pria. Sluaj. Bila je mislila ispaliti odgovor, ali onda mu je vidjela izraz lica. Bio je bolan, ali nije ju ljutito promatrao. Na trenutak je ak bio ljubazan. On mora stii do Crnog Fratra. Fratar se nalazi napubu na jednom kraju Mosta crnih fratara. Ona je zurila u plameni stoac preko ceste. Ti e ga tamo odvesti - Ne. Neu. Ja ne znam ni hoe li ovo djelovati, ali bude li djelovalo, ja ga neu moi odvesti, ali ti hoe. Problem e vam biti zmajevi.

51

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Zar ih ima jo? Postoji po jedan u svakoj ulici koja vodi u City. A problem -jedan od problema s Crnim Fratrom jest taj da se nalazi u Cityju. Tako da ne moete do njega doi ulicama - Moemo podzemnom eljeznicom - Zgrabio ju je za nadlakticu. Ne. Ne znam tko je ili stoje on, ali ako je onaj ili ono to mislim da bi mogao biti, jedino to je za njega opasnije od kretanja po zemlji, jest kretanje pod njom. Nikad, nikad ne idite podzemljem, shvaa? Ja sam ga jednom odveo u podzemnu garau i izvukli smo se iz nje pukom sreom i istim neznanjem, ali nemoj ponoviti moju greku! Edie je kimnula glavom. Znai, ako ne moemo ii ulicama... On joj je uzeo lance iz ruke i omotao ih oko svoje zdrave ake, pogleda uprtog u vatru i zmaja dok je govorio. Ovdje je postojao put i prije ovih ulica. Bio je to vodeni put, krenite njime. Nita vam nee puno pomoi ako se namjerite na mrljavca, ali sablasno i zlo uvijek se bojalo dviju stvari: hladnog eljeza i tekue vode. Stoga, ne kreite se zemljanim putem. I jo jedna stvar - Edieje upirala prstom preko ceste, zmaj je spustio kande. Izbacio je jednu kandu kao no i njeno njome prorezao otvor u vatrenom stocu. Nakratko su ugledali Georgea kako stoji usred vatre, a onda je zmaj zakoraio unutar vatrenog zida, a otvor se zatvorio za njim. George je osjetio provalu hladnog zraka unutar stoca i otvorio oi. I naravno, nakon stoje to uinio, poelio je da ipak nije, jer sad se zmaj nadvijao nad njim - onda je poelio za-vritati, ali nije vie imao snage za to, pa je zatvorio usta, stisnuo zube i sve je vritanje odjednom prestalo i ostao je sam sa zmajem u ovoj spirali plamena. Pogledavi gore, ugledao je njegovu bijelu glavu ocrtanu u krugu tamnog neba na vrhu stoca. A iza te glave ugledao je treperava svjetla aviona u letu iznad Londona, i onda je zbog injenice da su jo uvijek postojali avioni puni ljudi kojima se govorilo da veu pojaseve, i koji su jeli avionsku hranu s onih siunih pladnjeva, zatresao glavom u udu. Zmaj je zatresao glavom oponaajui njegov pokret. George je opet zatresao glavom da vidi je li ga zmaj zbilja oponaao. Zmaj je uinio isto. Georgeje odjednom shvatio da se smije, odnosno dijelom smije, a dijelom plae. I dok se guio i mrcao, zmaj je inio isto, beumno oponaajui njegove pokrete. Georgeje pogledao u prijateljsko treperavo svjetlo aviona koje je nestajalo iz onog kruga normalnosti iznad njega, i uporno se pokuavao probuditi. Nije u tome uspio, pa se opet naljutio. Ti nisi stvaran! ispljunuo je prema zmaju koji gaje paljivo promatrao. Upro je prstom u nebo. To je stvarno, to je avion i stvaranje i znanost je stvarna i mlazni motori i loa hrana i sol i papar u malim vreicama i sigurnosni pojasevi i loi filmovi iz kojih su izrezani svi cool dijelovi i tvrdi bomboni koje dobije pri slijetanju i pucketanje u uima usprkos tome i sve je u vezi s tim stvarno, a NE TI! Zmajev se pogled promijenio i on je zagrmio neto stoje mogla biti tek kripa bez rijei, ali je zazvualo pomalo kao vrue metalno grlo koje pokuava vikati. STVARRRAN - Zvuk se odbijao uokolo Georgea a on je ustuknuo dok je gledao u stvorova usta i vidio plamen u dnu grla iza jezika s plosnatim zailjenim vrkom, nalik malom plamiku u bojleru spremnom zapaliti poar to je rastao unutar zmajevih prsa. NISI STVARAN! povikao je George i pljunuo - budui daje pljuvanje bilo jedina stvar koju je mogao uiniti u lice neizbjenom. Slina je zacvrala i automatski isparila sa zmajevih prsa. Zaklonio se rukom kako bi se zatitio od vruine.

52

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net A zmaj je izbacio kandu kao no, jednim naglim zmijoli-kim pokretom, i zarezao njome njegovu ispruenu ruku tolikom brzinom daju George jednostavno nije uspio izbjei. George nikada nije osjetio takvu bol. Alije zamiljao takvu bol. Bilo je to kao daje svu onu kostolomnu, rukolomnu bol koju je bio oekivao, ali nekim udom nije osjetio kad je otkinuo glavu majunog zmaja s Prirodoslovnog muzeja, osjetio sad, samo tisuu puta snaniju. Tijelo mu se zgrilo od boli, potpuno izvan njegove kontrole, dok je svijao ranjenu ruku. Usta su mu se irila sve vie i vie, a vratne tetive napele kao uad, ali nije ispustio ni zvuka. Bila je to bol presnana za vritanje. Bilaje to bol toliko snana daje naglo postala tupa i udaljena, kao da se doga ala nekom drugom, a kako mu se pogled poeo zamraivati, tako ju je doekao kao prijateljicu iako je znao da ne bi smio. A tamo gdje je do maloprije osjeao strah i bijes, sad je osjeao vie tuge no stoje mislio da je postojalo u njegovu ivotu, a srce mu je usporilo i stislo se, usahlo pod nepodnoljivom teinom te tuge. Osjetio je kako je zmaj zakoraio nada nj, a posljednja stvar koju je vidio, u sve manjem sreditu svog vidnog polja, budui da se njegov mozak bio usredotoio na samoouvanje i poeo mu gasiti vid, bila je tama stoje provalila kroza zid od vatre. I onaj posljednji dio Georgea koji je bio George, a ne tek bol i tuga, pomislio je kako je prepoznao oblik te tame i poelio da se moe sjetiti zastoje nosio ljem. Topnik je provalio kroz plameni zid i naao se na zmajevim le ima. Prije no to se zmaj uspio okrenuti kako bi ga zbacio, uspentrao se stoje vie mogao koristei se njegovom kimom kao ljestvama, a avlima su mu potkovane izme iskrile dok se uspinjao uza zmaja, koji je bio dvostruko vii od njega. Zmaj se okrenuo uz trzaj i zagrmio. Djeak pred njim sruio se na tlo u nepominu masu. Topnik je zamahnuo svojom zdravom rukom uspjevi zauzdati zmaja upravo u trenutku kad je napuhnuo vrat i bio ga spreman odbaciti jednom bujicom plamena. E nee! Uz bolnu je grimasu snano povukao lanac uspjevi ga omotati oko zmajevih usta. Kad je shvatio to se doga a, zmaj je pokuao zavui kandu pod lanac kako bi ga strgnuo sa sebe, ali ga je Topnik povukao jo snanije zarobivi tako kandu pod zmajevom eljusti i zatvorivi mu usta vrstim stezanjem. Zmaj je nespretno mlatarao u pravcu ovjeka na svojim le ima, i sad je bio njegov red da se bori i pokua ga zbaciti. Lupao je krilima po Topniku, ali on se i dalje odravao na njemu kao rodeo jaha koji pokuava pripitomiti konja. Stegnuo mu je ramena stiskom koljena, vrsto pridravajui uzde. Otre ljuske pod njegovim nogama poele su se izdizati kako je rastao pritisak plamena, kao u bojlera koji se sprema eksplodirati. Zmaj se poeo kostrijeiti poput diko-braza, ljuskama to su se izdizale po cijelom tijelu. Sve se snanije tresao. Topnik se naginjao sve vie unatrag drei lance u rukama, vukui zmaja unatrag, kao da natee luk. Stoje bila pogreka. Zato jer se nagnuo toliko unatrag da mu je zmaj uspio omotati rep oko vrata i poeo ga tako povlaiti u razliitim pravcima, pokuavajui ga rastrgati. Vidio je sitnu figuru kako je protrala izme u zmajevih nogu i kleknula nad Georgea. Onda je zmaj zateturao nekoliko koraka unazad, i vie ih nije mogao vidjeti. Zmajeva strategija povlaenja Topnika unatrag vlastitim repom na kraju se pokazala loom jer je, naravno, pokuavajui zadaviti Topnika dodavao snagu njegovu povlaenju brnjice, a imao je oajniku potrebu otvoriti usta i smanjiti pritisak progutanog plamena. Sruili su se na tlo i nastavili boriti. Topnikov je stisak popustio na trenutak. Izme u stisnutih znmajevih usta izletjelo je nekoliko iskri. Jedna se od karika u lancu rastopila sjedne strane O karike postalo je C, a rupa je postajala sve irom dok se zmaj borio kako bi otvorio usta, usmjeravajui glavu u pravcu djece. Topnikje ugledao okrugli metalni poklopac kanalizacij-skog otvora na cesti pokraj sebe. Zabio je dva prsta u rupe na njemu i istrgnuo ga iz asfalta.

53

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net E nee, prokleta zmijurino! Onda je odvukao zmajevu glavu iz pravca djece i ugurao ju u otvor. Metal je zagrebao o metal dok su se njih dvojica hrvali, a onda se zaulo snano PING, kada je ona karika od C postala I, a oslobo eni plamen suknuo iz zmaja u nekontroliranom mlazu iste vatre, ravno u kanalizacijsku cijev ispod razine ceste. Topnik je osjetio udarac vruine iz otvora, koji mu je ope-kao lice. Pod cestom, mlaz je plamena napunio kanalizacijsku cijev i nastavio putovati glavnim odvodom, prelijevajui se postra-nino, gore i dolje cijevima i odvodima. Putovao je kao val pritiska pred eksplozijom, bujajui i pronalazei nove putove u koje e provaliti i prostorije u koje e se proiriti. Na povrini, jo uvijek se borei kako bi zmajevu glavu zadrao pod zemljom, Topnik je imao pogled na napredak vatre. Plamen je sada sukljao iz svih otvora u svim pokrajnjim ulicama koje je mogao vidjeti, a stotinu metara dalje niz cestu jo je jedan poklopac izletio uvis u gejziru vatre. Prednji kotai jureeg kamiona upali su u rupu pa poskoili iz nje, zbog ega je voza prosuo vreicu ipsa po sebi. A onda je, s metalnim odjekom, poklopac sletio na kamion. Topnik se okrenuo da vidi gdje su George i Edie. Nije ih vie bilo.

JEDNORUK

George je ve bio hodao kad se zapravo osvijestio. Edie ga je vukla, gurnuvi mu svoje rame pod pazuh i omotavi mu ruku oko struka, teturajui niz uliicu koja ih je udaljavala od gradskih svjetala. Bio je svjestan injenice da mu je ona neto govorila, ali mu je odjek vritanja jo uvijek zvonio u uima praen snanim pozadinskim bubnjanjem koje je prepoznao kao otkucaje svog srca. Osjetio je i kako mu ozlije ena ruka pulsira u ritmu srca, u boli stoje dopirala do kosti i bila prejaka da bi vie bila otra, ve je jednostavno postala tupa, istovremeno i prevrua i prehladna. Pokuavao je pogledati u aku na kraju ruke koju je Edie prebacila preko svog ramena. Ona je zatresla glavom i izgovorila neto to nije mogao uti. Odjednom gaje panika udarila ravno u eludac. Moda mu je ruka bila nepopravljivo izrezana. Moda? Sigurno. Zmaj ju je izrezao svojom uarenom kandom-bodeom. Bio je sigurno osakaen, ona gaje pokuavala sprijeiti da to vidi. Pokuao je izvui ruku, okretao glavom, pokuao vidjeti, pokuao zastati - ali ona je uporno nastavljala hodati, pa su se sapleli jedno o drugo i bolno udarili u masi koljena i lakata o mokri beton. Kako mu je bol od udarca prostrujala nogom, odjeci vritanja utihnuli su u njegovoj glavi ustupivi mjesto gradskoj buci i ponovno je uo. ... rekao da si budala - AUUU! jauknula je Edie udarivi u mokri beton. Zato? Georgeje osjetio sluz na tlu pod sobom i shvatio daje to -da to mora biti - njegova krv. Ne moe ti ruka biti izrezana bez puno krvi, pomislio je. Odigrao je dovoljno kompjutorskih igara da to zna. Munina u trbuhu se pojaavala dok je promatrao svoju zdravu ruku. Nije bila krv. Bila je to samo gradska prljavtina smoena kiom. Oslobodio je svoju ranjenu ruku od Edie, i dokje to radio znao je da se radi o lanoj nadi - ovom nedostatku krvi -zato jer je zmajeva kanda bila uarena pa je, naravno, izreza-la njegovu ruku i istovremeno zapeatila sve rane. Pridigao se uza zid i tekom mukom odluio pogledati pul-sirajuu bol u ruci.

54

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Bio je okiran onim stoje vidio i poeo se tresti. Stisnuo je ake ne bi li zaustavio drhtanje. ake, jer imao je ake - obje, zdrave. Ruka je jo uvijek bila tamo gdje je trebala biti. Otvarao ju je i zatvarao u nevjerici. Stoje vie njome micao, to je vie boljela. Ali, nije ju mogao prestati micati, jer je mogao; jer je, usprkos svemu, jo uvijek bila tamo, na kraju njegove podlaktice, i nije bilo ni rane ni krvi, i na jedan velianstveni trenutak prestao je brinuti o tome to budunost donosi, jer, to god to bilo, on, George, biti e se u stanju uhvatiti s tim ukotac s obje svoje ruke. Gotovo se nasmijao, a onda se zbilja nasmijao, a potom se nije mogao prestati smijati, pa gaje i to poelo boljeti. Stoje tako smijeno? Moramo nastaviti hodati. Edie je ustala na drugoj strani uliice i pokuala oistiti prljavtinu sa svojih koljena. Onje ispruio svoje ake kao da su bile poanta najsmjenije ale na svijetu. A onda se prestao smijati. Edie mu je buljila u ruku i prela na njegovu stranu uliice kao da ju je, protiv njezine volje, privuklo ono stoje vidjela. A i onje poblie pogledao i primijetio stoje dotad proputao, jer je bio toliko sretan to su mu obje ruke itave da ih je samo stiskao i zurio u dlanove, a nije dovoljno paljivo pogledao nadlanicu one ruke koju je zmaj zarezao. Na nadlanici te ruke nalazio se crveni i ljubiasti znak, pulsirajui oiljak, utisnut u kou, urezan i istovremeno zapeen u plamenim cik-cak rezovima, a izgledao je ovako: Edieje zatresla glavom. Ovo nije dobro. Gurnuo je ruku u dep. inilo mu se daje to bila ispravna odluka, sakriti ju. Ruka je pronala grudu plastelina i poela ga gnjeiti palcem i kaiprstom. Zmaj me porezao. Na njezinu licu nije bilo nikakvih emocija. Bilo je jednako bezizraajno kao da su joj ljudi svakog dana govorili da su ih zmajevi porezali. im je izgovorio te rijei, George se opet poeo smijati. Ponovio je svoje rijei, samo da uje koliko su poremeeno zvuale. Zmaj me porezao! Gledala je kako je ustao, obrisao suze i odteturao niz uliicu u pravcu rijeke. Kud e? Zaustavio se na rubu plonika, gledajui u crveno-plavi znak podzemne eljeznice koji je sjajio ocrtan o tamni odsjaj Temze kroz promet na Embankmentu. Kui. Ona je stala pred njega. Ne moe. Samo me gledaj. Ne moemo pobjei kui. Ne od svega ovoga. Ja mogu. ekao je rupu u prometu. Ne moemo se tek tako pretvarati da se ovo ne doga a, mora otii do Crnog Fratra - Ti oti i Crnom Fratru. Ja idem kui. Edie je bijesno udarila nogom o plonik, u oaju. George nije mislio da su postojali ljudi koji su to zbilja radili, ali ona je to upravo bila uinila. A onda i ponovila. Po izgledu njezinog lica dalo se zakljuiti da nije ba djelovalo. Izgledala je kao da e eksplodirati. Sluaj budalo, mi - Hej, ti si rekla da ne postojimo 'mi'! Ja se slaem, u pravu si, OK? Ja jednostavno ne elim vie u ovom sudjelovati! Mahnuo je rukom u pravcu taksija koji je od stanice podzemne eljeznice Temple kretao preko ceste. Voza gaje vidio, mahnuo, pokazao mu rukom da e se okrenuti i ekao rupu u prometu. Neto je proletjelo izme u Georgea i uline lampe i on se lecnuo, ali kad je pogledao gore, vidio je samo veliku crnu pticu, a ne zmaja ili ita drugo napravljeno od kamena ili metala, pa je odahnuo. Edie je bila oajna. On se osjeao krivim ali nije znao zato, a i ako jest, nije elio znati. Osjeao je kako e mu se mozak ionako rastopiti, a bol u ruci se opet budila.

55

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Jednostavno prestajem s ovim. Jednostavno idem kui. I jednostavno u odspavati i onda u se jednostavno probuditi sutra, a ovo e - ovo e jednostavno biti... gotovo. A stoje sa mnom? Ne znam. I ti bi isto trebala poi kui. Svi bi trebali poi kui i ovo bi trebalo prestati. Nee. Ne moe to znati. Isturila je bradu. Ulino je svjetlo sjajilo u njezinim oima. Crna je ptica sletjela pokraj njezinih nogu, i izvukla sredinu odbaenog hamburgera iz arenog papira. Edie je duboko udahnula. Znam. Nikada ne prestaje. Ne zna. Ne moe to znati. Ti si samo - samo dijete! Taksije uhvatio rupu u prometu, napravio zaokret i parkirao tik do njih. Stavila mu je ruku na rame. I ti si. Ne moe ii kui, George. ao mije, ali stvarno ne moe. Topnik je rekao - On je proao pored nje do vozaeva prozora dok ih je ptica skakuui pratila. Ostavilaje hamburger nepojedenim. Georgeje otresao Edienu ruku s ramena i nagnuo se u taksi. Trg Sv. Georgea br. 37, molim vas. Nema problema sinko, upadaj. Edieje ispruila ruku da ga uhvati, ali crnaje ptica izabrala upravo taj trenutak da uzleti u prostor izme u njih dvoje maui crnim krilima, Edieje uzmakla i u tom je trenutku George uskoio u taksi. Onaje ispruila ruku preko zranog prostora medu njima. Gle. Nemoj to raditi - opasno je - ao mije. Zatvorio je vrata. Prozor je bio otvoren. Kao i Edieina usta. Nije mogla vjerovati da se ovo doga a. On je pokuavao neto rei, neto to bi mu moglo pomoi da se osjea bolje zbog ovoga stoje inio. Sretno. Sretno? Stajala je u mjestu kao pogo ena. George ju je gledao i pokuao rei neto bolje, ali taksije krenuo i nije se sjetio nikakvih rijei, pa je samo slegnuo ramenima i napola podi-gnuo ruku kako bi joj mahnuo. Pogledima su fiksirali jedno drugo sve dok taksi nije skrenuo na Embankment i George ju vie nije mogao vidjeti. Duboko je udahnuo. Pa onda jo jednom. Onda se skutrio oko boli u ruci, ruci koju je jo uvijek drao duboko zakopanom u depu kaputa, i zavalio se u kut sjedala zatvorenih oiju. Naravno, da se osvrnuo unatrag, bio bi vidio pticu kako lijeno leti za taksijem dok se nad njim nije nadvila velika tamna masa mosta Waterloo, nakon ega je ptica skrenula prema sjeveru, pored snano osvijetljenog klasinog stupovlja dugake zgrade sjedne strane mosta, u smjeru stanice St. Pancras. Edie je obrisala oi. Zavukla ruku u dep. Staklo je jo uvijek bilo tamo. Samo je reflektiralo svijetla grada. Nije sjalo nikakvim upozoravajuim unutarnjim svjetlom. Posegnula je potom ispod stakla, dotakla hrpicu kovanica to su zveckale poput rapnela u dnu depa. Prebrajala je tee kovanice i stavila ih u jednu ruku, ispustila ostale natrag u dep i izula cipelu. U njoj je bila jedna novanica. Paljivo ju je izvukla. Zatvorila je dlan oko novanice i kovanica dok je gurala stopalo natrag u cipelu, i onda se zaputila prema stanici Temple.

56

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net

HODA U KRUGU

Pokraj strmog gotikog krova stanice St. Pancras i njezine izrazito dekorativne ciglene fasade nalazi se jo jedna gra evina od crvene cigle. Ove se dvije zgrade razlikuju kao nebo i zemlja. Boja cigle i veliina su sve to im je zajedniko. Dok St. Pancras najprije uvodi pogled u zakrivljenu liniju svoje fasade, a potom ga baca uvis kako bi uivao u njezinim iljcima i tornjevima, dotle druga gra evina zaustavlja pogled na redovima cigle bez prozora, pognuta u obrambenom poloaju kao da oekuje napad s ceste pred sobom. Izme u nje i irokog kolnika Ulice Euston nalazi se otvorena piazza od kamena i cigle koja ne ostavlja toliko dojam mjesta za uivanje koliko bezlinog stratita goleme ciglene tvr ave koja ga zatvara s dvije strane. Naravno, piazza nije potpuno bezlina. Na njoj se nalazi ogromni kip ovjeka nagnutog nad estarom kao da mjeri svijet - ili barem onih nekoliko metara pred sobom. A to zapravo i nije tvr ava. To je knjinica. Britanska nacionalna knjinica. To se vidi po visokom ulaznom luku i metalnoj reetki na kojoj u zale enoj kaskadi zdepastog fonta tako pie. A nalazi se tu i uleknuti krug. Uleknuti krug obloen je iznutra kamenim klupama. Na najviem rubu nalaze se grubo zaobljeni kameni blokovi. Paljivijim promatranjem blokova uoavaju se grubo isklesane ljudske figure koje kao da pokuavaju izai iz njih. Crna ptica u svom slijetanju nije obraala panju ni na kip ni na kamenje. Me utim, proletjelaje kroz ulazni lukjer nije, naravno, bila tek obina ptica. Radilo se, da budemo precizni, o gavranu, koji je odluio proletjeti ispod luka zato jer je imao, uz jo brojne druge osobine kojima normalni gavranovi nisu bili obdareni, osjeaj za stil. Skrenuo je udesno i preletio uleknuti krug. Hoda je koraao naprijed-natrag po zakrivljenoj klupi, mirei u dimu to se dizao iz tanke srolane cigarete koju je parkirao u kutu usana. Gavran se zanio u stranu i prema dolje kako bi mu sle.tio na rame. Hoda nije uope izgledao iznena en to mu je velika crna ptica sletjela tik do uha. Gavran se primakao blie. Tiho je poeo kvocati kljunom. Hoda je sluao. Trg Sv. Georgea kae? Pokraj rijeke? Odluno se okrenuo. Gavran je uzletio i odravao se u zraku ispred njegove glave, udarajui krilima neprirodno sporo, lijeno se suprotstavljajui svim zakonima gravitacije i nekolicini opih pravila prirode dok je to inio. Hoda je pokazao prema gnijezditu vodoriga na St. Pancrasu. Reci joj da ovaj put uspije, bila kia ili ne - ili e meni odgovarati, tako joj prvog kamena i dlijeta koje gaje raspuklo. Visoko nad njima, maka-vodoriga s napuklim krilom i zahr alom cijevi gledala je kako se gavran die prema njoj. Stresla se u iekivanju. Rairila je krila, a kad je pogledala uokolo, vidjela je da su sve druge vodorige bile vrlo zaposlene negledanjem u nju. A ispred zgrade nalik na bunker, jedini je znak daje Hoda ikad bio tamo bio opuak cigarete koji se lagano dimio na ciglenom dnu kamenog kruga. Na drugoj strani Ulice Euston, mukarac koji je hodao niz Ulicu Judd sa slualicama na uima odjednom je pomislio kako bi ih trebao skinuti jer nee biti u stanju uti ako mu se netko odlui priuljati straga. Ali, brzo se osvrnuvi, nije iza sebe vidio nikog.

57

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net

ODLAZAK KUI

George je platio taksistu. Od deset funti koliko mu je dao, dobio je vrlo malo natrag i shvatio daje upravo potroio novac za uinu za ostatak tjedna. Tako er je shvatio da ga nije bilo ni najmanje briga. Stigao je kui. Lecnuo se posegnuvi prema ostatku novca ozlije enom rukom. Jesi li dobro, sinko? pitao je taksist. Ma, radi se samo o ovome, rekao je George, ispruivi ruku. Taksist je slegnuo ramenima. Uasnut, George je shvatio da ovjek nije mogao vidjeti oiljak na njegovoj ruci. Izgleda OK. Uganuo sije ili neto? George je kimnuo glavom. Naravno da ovjek nije mogao vidjeti oiljak. Nije bilo oiljka, ne u stvarnom svijetu. Ovo je, nekako, na neki nain koji nije razumio, sve bilo u njegovoj glavi. Samo je poelio da mu ruka vie ne bude na mjestu na kojem se nalazila i sva bol. Da. Uganue. Tigrova mast, savjetovao je taksist. Reci mami da ti nabavi Tigrovu mast. Pomae svaki put. 'No. George je zakoraio unatrag dok je taksi odlazio, i pogledao uvis, u moderni stambeni blok utisnut u niz starijih zgrada poput nepozvana gosta na zabavi. Utipkao je broj u sigurnosnu elektronsku bravu na ulaznim vratima i zaputio se kroz sivo predvorje prema liftu. Uao je u njega i stisnuo najvie dugme. Nakon to su se vrata klizei zatvorila, osjetio je kako se neto u njemu opustilo i shvatio da se osjea neobino, a shvatio je i daje ta neobinost bio osjeaj sigurnosti. Gurnuo je ruku u dep hlaa i izvukao kljueve od stana. Mali bronani avion, Spitfire, visio je s njih kao privjesak. Napravio gaje njegov tata. Obojica su oboavala izra ivati plastine modele, ali ih je George stalno unitavao u svojim kasnijim igrama s njima. Tata mu je zato napravio ovaj neunitivi model za deseti ro endan. Odluio je prestati razmiljati o tati, pa je prestao gledati u avion. Umjesto toga, drao gaje u ruci i nestrpljivo lupkao elegantnim zamahom njegova krila po metalnom zidu. Lift je najavio posljednji kat rjeima najvii stan, tonom koji se Georgeu oduvijek inio pomalo hvalisavim. Vrata su se uz uzdah otvorila i George je preao uski hodnik i otkljuao vrata svoga stana. Hej, mama, rekao je uavi. Sva su svjetla bila pogaena, osim onog u majinoj sobi. Preao je hodnik i pogledao unutra. Na bijelom je tepihu stajao bijeli krevet. Bijeli zastori nisu proputali no unutra. Bijela vrata ormara na bijelom zidu bila su lagano otvorena. Izuzev ovog detalja nita nije ometalo mirni nedostatak boje, osim fotografije na nonom ormariu njegove majke - fotografije kojaje prikazivala nju, u elegantnoj crno-bijeloj tehnici, naravno. George je priao ormaru, provirio unutra. Ugledao je prazninu na mjestu na kojem je obino bio parkiran koveg, i shvatio da mu majke nema doma. Ugasio je lampu i otiao u kuhinju, znajui to e pronai na mikrovalnoj, znajui to tako dobro da se nije ak potrudio ni svjetlo upaliti. Odlijepio je poruku i otvorio vrata hladnjaka. U plaviastom svjetlu koje je dopiralo iz njega, proitao je poznate rijei. Audicije su esto ulijetale njegovoj mami. Kay je bila prijateljica koja je ivjela stan ispod jo jedna glumica. Zapravo, Kay je bila razlog zbog kojeg se njegova mama uselila u ovaj stan nakon razvoda. Kay je bila stara prijateljica, i navodno dobra u paenju, kako je njegova mama nazivala babysitting. Kay zapravo nije toliko voljela paziti koliko je to njegova mama mislila, ali je njegova majka bila dobra u koncentriranju na ono to je mislila ona, a ne

58

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net drugi, pa je Kay bila zaduena paziti na Georgea ee no stoje to ijedno od njih eljelo. Prednost je bila u tome stoje ostavljala Georgea na miru, a ni on nije njoj puno smetao. Zapravo, on bi ostao u svom stanu, o ona je - ovo je bilo poniavajue - ukljuivala baby monitor koji je spajao dva stana. Blizu smo kao kad bi ti bio na gornjoj etai moje kue, govorila bi Kay, i George je znao daje tako OK i jednostavnije, i da je to znailo da nije morao spavati u njezinoj go-stinjskoj sobi, koju je koristila za jogu a ne za goste. Dobra je stvar bila i to se budila prije njega i dolazila gore kako bi se pobrinula da on pojede neto prije odlaska u kolu, to je morao priznati. On nije bio ono stoje njegova mama nazivala djetetom bez ikakva nadzora. Poput veine stvari, me utim, to gaje samo podsjealo na vremena kad je imao druge stvari. Poput tate i vrta i zeca, i nije bilo potrebe da ga paze susjedi kad bi mamu karijera odvukla od kue. Digao je telefonsku slualicu. Nakon okantnog dana, upa-danje u svakodnevnu rutinu bilo je OK. Vie nego OK. Bilo je smirujue. Nazvat e Kay, javiti joj daje stigao kui, daje OK; ona e ga pitati hoe li sii dolje na uinu; on e zahvaliti i odbiti, a onda e moi biti sam do sutra kad e sunce opet izai i zapoet e novi dan i ivot e opet biti kakav je i bio. Bok, Kay. Hej G, ula sam te kad si uao u stan. Jesi OK? Odjednom joj je poelio rei da nije, poeliojoj je sve rei, o boli u ruci, o nonoj mori koju je upravo proivio... Dobro sam. Rijei su izale same od sebe. Nema veze; ona e pitati eli li sii dolje i onda e joj sve ispriati... Super, dragi. Sluaj, lupaj o pod ako ti ita zatreba. Dolaze mi gosti na veeru, ali pokuat emo te ne drati budnim svojim otunim sredovjenim plesanjem, OK? OK, slagao je on. Ispekla sam ljetni kola s voem. Sauvat u ti kriku za doruak. Mama ti je ostavila neto za veeru, zar ne? Je. Lijepo spavaj, nemoj predugo gledati TV, spusti se dolje ako te uhvati strah, OK? Uvijek moe prespavati u sobi za jogu - prilino je udobna. Nije bila. Ovo je jednostavno bio dio rituala. Bit u dobro. Hvala ti. 'No, frajeru. 'No. Primijetio je da na telefonu svijetli lampica za poruke. Presluao je poruku, u sluaju daje bila mama. Bio je to Killin-beck, koji je objanjavao kako je George napustio kolski izlet molio njegovu mamu da ga nazove danas u sluaju da se George ne pojavi do naveer, ili sutra, u sluaju da se pojavi, kako bi popriali o ozbiljnosti njegovog Izbrisao je poruku. Vratio se do hladnjaka, otvorio ga i neko vrijeme zurio u njegovu unutranjost. Onda je izvadio maslac od kikirikija i marmeladu, i uzeo malo kruha iz bijele kutije za kruh na bijeloj kuhinjskoj radnoj plohi, i od malo crnog kruha napravio sendvi. Potom je uzeo malo mlijeka i uinio ga sme im s malo kakao praha, a onda je ponio sendvi i okoladno mlijeko u svoju sobu, preko bijelog tepiha, pored bronanog poprsja njegove majke smjetenog u sredite dnevnog boravka kraj velikog tamnog prozora i balkona. Upalio je svjetlo i zastao na pragu. Njegova je soba bila kaos boja. Bila je kaos svega. Izgledala je kao da su kroz nju nabrzaka proli provalnici. Naravno da nisu, ona je jednostavno tako izgledala veinu vremena. Na zidovima u bile police, a na njima njegove igrake i modeli - oni koje je napravio on i oni koje je napravio njegov tata, i oni koje su napravili zajedno: mali vojnici i goblini i orci i vitezovi i svemirski marinci i vojske kostura i avionii Spitfire i Tiger Moth i Totori* - a na najviim su policama bile odrasle stvari koje je

59

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net napravio njegov tata, stvari iz njegova ateljea, odljevi, modeli u glini i izmiljene ivotinje koje je izra ivao za Georgea kad je ovaj zbilja jo bio maleni djeai. Tu su ak bili i mali portreti Georgea u razliitim uzrastima, brzo izra ene glinene skice kako ih je nazivao njegov tata. Sve su bile tamo gdje su i trebale biti, u njegovoj sobi, na najviim policama, gdje im se nita, ni loe ni dobro nije moglo dogoditi, sad kad tatinog ateljea vie nije bilo. Vratio se u majinu sobu, vaui svoj sendvi. Pokupio je beini telefon s njezina nonog ormaria i zavukao se u ormar, skutrivi se u uskom prostoru u kojem je obino ivio * Totoro je umski duh, lik iz japanskog animiranog filma Moj susjed Totoro redatelja i scenarista Havaoa Mivazakija (nap. prev.). koveg. Ovo je zapoeo raditi vrlo davno. Mora daje bio primijetio kako je jednake veliine kao i ta rupa u obliku kovega tijekom neke ranije mamine odsutnosti. Valjda mu se svi ao miris mamine odjee iznad glave, jer gaje valjda podsjeao na nju. Sad je mirisalo samo na kemijsku istionicu. Ipak, jo se uvijek nekako volio zaahuriti u sigurnost tog prostora, ali je i znao da bi mu bilo zbilja zbilja neugodno da ga mama uhvati kako se skriva u dnu njezina ormara. Kao to je jednom rekla, marmelada iArmani ne idu zajedno. Zurio je u bijelu sobu vaui svoj sendvi. Osjeao se smirenijim, ali gaje ruka jo uvijek boljela. Odluio je da e uzeti jedan od maminih Aspirina nakon to zavri s jelom. Ukucao je broj. Telefon je zvonio i zvonio, i upravo u trenutku kada seje trebala ukljuiti telefonska sekretarica, javila se njegova majka. MIGUEL? Vikala je. uo je buku zabave ili kafia u pozadini, kuckanje aa, avrljanje i smijeh ljudi, bubnjanje muzike. Nije imao pojma tko je Miguel. Glasovi u pozadini nisu zvuali engleski. Bok, mama. Mogao je uti mijenjanje brzina u njezinoj glavi. G! Duo, mislila sam daje Miguel. U Madridu sam. Radi se o trileru. Ba ono to ti najvie voli! Pretpostavio je da se triler odnosio na audiciju, a ne na Madrid. Stvar je bila u tome da nije ba neto volio trilere. G? Jesi OK? Pokuala sam te dobiti. Dobio si moje poruke, duo? Veza je postala na trenutak priguena, ali ne dovoljno daju ne uje kako govori, Prestani. Priam sa sinom. I kako grleno hihoe. Veza je opet postala jasna i nastavila je. Znai, OK si s Kay i sa svim, da? A kakav ti je bio dan? Osjetio je kako mu se sve die u grudima, sve ludilo i uas, i poelio joj je priati o tome, poelio je da mu ona kae to da radi, poelio je da ga ona saslua i da mu kae daje sve bio samo san. Poelio je to uz slatko gorku bol koja mu se dizala u grlu u jednom naglom valu. Znai OK si, duo? Nisam, odgovorio je on tiho. Nisam te ula dragi. Tu sam s nekim ljudima. Znai, OK si? Ceznuoje dajoj sve ispria i da mu ona onda sve to objasni, sve popravi, uini da prestane boljeti. Ceznuo je da ga ona bude u stanju uti. Dobro sam. Super. Volim te. Da. Spustio je slualicu i zagrizao u svoj sendvi. Nije bilo vano stoje on elio. Nita od toga ona nije bila u stanju uiniti. To je bio jedan od mnogih razloga zbog kojih je bio odluio postati usamljenikom, prestati se oslanjati na ljude kako te ne bi mogli iznevjeriti. Ta gaje misao jako umarala, ali je jo jednom shvatio daje to bio ispravan put.

60

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Zatvorioje oi. Sendvi je ljepljivo skliznuo na pod. Trenutak kasnije i aa je pala na tepih i tamo stvorila malu sme u mrlju u obliku Madagaskara. George nita od ovoga nije primijetio. Njegov se um zatvorio kako bi mu se mozak mogao pokuati posloiti u normalno stanje.

VUK U NOI

Hoda, zaudo, nije hodao. Stajao je u otvorenom stranjem dijelu autobusa Routemaster*, pridravajui se za rukohvat. Kosa mu je vijorila ispod kapuljae u zranoj struji. Gavran mu je letio u visini glave, nekoliko metara iza, kako ne bi na sebe privlaio panju. Kondukter gaje zatraio kartu. A onda mu zahvalio, iako ju Hoda nije pokazao. Kondukter se poeo penjati na gornji nivo autobusa, mr-tei se kao daje neto zaboravio rei. Okrenuo se. O, hm, molim vas u ite unutra gospodine. Opasno je... Hoda ga nije pogledao. Neu te ozlijediti. Kondukter je kimnuo glavom, kao da je sve imalo savrenog smisla. OK. Kondukter je nestao uz stepenice, nesiguran zato se osjeao pomalo udno, kao da mu je laknulo, ali ono o emu vie nije razmiljao bio je Hoda. Zato jer je Hoda bio u stanju biti zaboravljen jednako lako kao stoje bio u stanju biti nevidljiv. Zato je mogao hodati toliko dugo bez da ljudi primijete daje uvijek prisutan, uvijek u hodu, uvijek vie ili manje isti Tradicionalni model londonskog crvenog autobusa na kat, otvorenog stranjeg dijela (nap. prev.). kakav je bio kad su oni bili djeca. Ili kad su djedovi njihovih djedova bili djeca, zapravo. Gavranu je dosadilo usporedno letenje, pa je sletio Hodau na rame. Zaklonio je glavu od zrane struje. Naposlijet-ku, razmiljao je, nije imalo smisla umarati se u pokuaju da bude neupadljiv, kad je Hoda to mogao biti za njih oboje. Hoda je pogledao u ime ulice na kutu zgrade pored koje su se vozili. Ulica Lupus. Od latinskog lupus - vuk, nema sumnje. Jo malo. Budui da Gavran nije reagirao, bilo je teko zakljuiti je li bio zainteresiran za ovu injenicu. Zapravo, nije bio. Jo stariji od Hodaa, iz njegove perspektive, latinski je bio tek jo jedan od ovih pomodnih, danas-tu-sutra-tko-zna-gdje modernih jezika koji uhvate korijenje na neko vrijeme, a onda izumru.

NEZVANI GOST

Zvonjava na vratima probudila je Georgea, ponajprije zato jer je bila glasna, a potom i zato jer nije prestajala. Digao se na noge, ugazio u mokru kartu Madagaskara i pritisnuo dugme interkoma. Budui daje to bila ta vrsta stana s tom vrstom interkoma, na ekranu se pojavila mutna crnobijela slika ulaza u zgradu. Edieino je lice ispunilo kadar. Zurila je u kameru, ustiju skupljenih u jednu odlunu crtu. Hej, prestani s tim! Skinula je prst sa zvona. Kako si... Umukni, prosiktala je ona. Podigla je pogled i nestala iz kadra. Kad se opet pojavila aptala je. Ima li stranji ulaz? Georgeje osjeao muninu. Ruka gaje boljela. A zapoinjala je i glavobolja. ekaj malo, kako si me nala? Dao si taksistu svoju adresu, ula sam te. A sad -

61

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net On je jo uvijek pokuavao pronai nain kako da sebi objasni da ona nije mogla znati gdje je on, kako bi mogao poeti vjerovati da uope nije bila tu, i vratiti se spavati. Ne, ali kako si znala koje je moje zvono? TAO Ona je nervozno skakutala. Posegla je rukom u prednji dep svoje jakne i s mukom neto izvukla. Lako. Morao je biti najvii stan. Onaj s vodorigom na balkonu. George je nato podrugljivo frknuo. Nemamo vodorigu. Ona je podigla morsko staklo prema kameri. Bilo je tako sjajno daje za sobom ostavljalo svjetlosni trag na ekranu, dok je mahala njime naprijed-nazad. Vidi li? Sad imate. Hoda gore-dolje, njukajui. George je shvatio da se ispred kuhinje uje nekakav zvuk. Zvuk koji je dolazio s balkona. Bilo je to vie kao neko greba-nje, ali u pozadini je uo i njukanje i zvidanje. Utroba mu je opet postala hladna i vodenasta. ekaj malo. Oduljao se do vrata i provirio u dnevni boravak. Iza bronane biste njegove majke i staklenih kliznih balkonskih vrata, neto se pomaklo. I kako se to neto pomaklo, tako se upalilo svjetlo stoje detektiralo pokret na balkonu, ali ovaj se put nije radilo ni o maki ni o provalniku, ve o vodorigi majeg lica, slomljenog krila i zvidee cijevi. Njezine prazne vapnenake oi zurile su u sobu, a kandama je grebla po staklu u potrazi za neim. Kretale su se u pravcu kvake. George je potrao natrag prema interkomu. Vidim ju. Edie je pogledala gore i kimnula glavom. Spremila je staklo u dep. Dakle, budui daje ona na proelju zgrade, pitala sam se ima li stranji izlaz. Oh... Vidio je kako zuri u staklo. to? Staklo je promijenilo boju. Pogledalaje niz cestu, u oba smjera. Mislim da dolazi i neto drugo. Gavran je uletio iza ugla na Trg Sv. Georgea, trenutak prije no to se pojavio Hoda. Ptica je poletjela uvis dok se nije nala gotovo u razini s krovovima. Sletjela je na balkon Geor-geova stana. Vodoriga je jo uvijek traila kvaku. Osjetila je ptiju prisutnost i okrenula se. Ptica joj je uzvratila pogled crnim okom, ne trepui, a onda zakoraila unatrag s ograde balkona i pala dolje poput kamena. Hodaje stigao do Georgeovih vrata i popeo se na trijem u istom trenutku kad mu je Gavran sletio na rame. Ovo je bila ona vrsta elegantnih detalja kojima se Gavran ponosio. Hoda gaje ignorirao, nagnuo se prema sigurnosnoj bravi i naizgled zurio u nju. Edieje bila negdje nestala. Jedan se mladi par popeo na stubu iza Hodaa. Mladi je u ruci drao bocu vina zamotanu u papir. ena je pritisla zvono i rekla: Kay? Oprosti to kasnimo! Vrata su zazujala i njih su troje uli unutra, iako, da ste pitali mladi par, bili bi se zakleli da su uli samo njih dvoje. Uli su u lift i pritisli pretposljednje dugme. Jedina naznaka da su negdje duboko u podsvijesti znali kako su dijelili taj mali prostor s visokim ovjekom kapuljae navuene preko glave, u zelenom kaputu i s pticom na ramenu, bila je injenica da su prestali razgovarati. I izgledali kao da su se odjednom manje zabavljali nego trenutak ranije. Lift je najavio kat i izali su van. Hoda ih je promatrao. Dok su se vrata zatvarala pormrmljao je: Zaboravili ste vino. Mladi je napravio grimasu u pravcu djevojke. Zaboravio sam vino! Ona je pogledala u njegove prazne ruke. Budalo.

62

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net U liftu, diui se uvis, Hoda je gledao u papirom omotanu bocu u svojim vlastitim rukama. Ubacio ju je u dep dok je lift najavljivao najvii kat. Vrata su se klizno otvorila, i onje izaao na hodnik. Geor-geov stan zjapio je otvoren. Hoda je ostao miran. Slegnuo je ramenom. Gavran je proletio kroz vrata. Veina se ptica uspanii u letu zatvorenim prostorom. Gavran nije bio jedna od njih. Lebdio je stanom, sporim udarcima krila prkosei gravitaciji, promatrajui sve: bjelinu glavnih prostorija, nered u Georgeovoj sobi te nedostatak bilo ega to bi zapravo naznailo Georgeovu prisutnost u stanu. Zastao je na vrhu bronanog portreta koji je zalio tankim mlazom izmeta, te pogledao kroz staklo u vodorigu na balkonu. Zatresao je glavom. Vodoriga je zazvidala kroz zahr alu cijev u ustima, okrenula se i rastvorivi krila digla u nono nebo. Gavran je proletio natrag kroz vrata, do mjesta na kojem je Hoda koraao kroz hodnik. Nestao? Gavran mu je samo poskoio na rame. Hoda je uetao u Georgeov stan i zatvorio vrata za sobom. George je izronio iz podzemne garae sa stranje strane zgrade gdje ga je Edie ve ekala. Pokazala mu je bljetee morsko staklo. Bje'mo. OK. I budui da im se oboma inilo kako je to bilo sve stoje trebalo rei, poeli su trati. Istrali su iz male stranje uliice, preko glavne ulice i uz usku praznu cestu koja je naglo skreta-la u etverotranu prometnicu uz rijeku, te nastavili trati irokim plonikom. Edieje napravila grimasu. Probada me pod rebrima On je kimnuo glavom. I mene isto. Ni ona ni on nisu prestali trati. Nijedno se nije obaziralo na zgrade ili ljude pored kojih su trali. eljeli su samo pobjei od onog iza njih, to god to bilo. Edieje znala poprilino o ovakvom tranju. Bilo je vano samo ne prestajati trati, uvijek pred sobom imati otvoren prostor i ne utrati u slijepu ulicu, tako da te onaj koji te slijedi ne moe sustii. Utrali su na Trg Parlamenta i morali prijei cestu kako bi izbjegli prepreke postavljene podno raskone gotike fasade zdesna. Nasred trga Georgeje zastao i pognuo se, pokuavajui doi do daha. Edie gaje povukla. Hajde! On je samo zatresao glavom, previe zadihan da bi uope mogao progovoriti. Ovdje nismo sigurni. Pogledaj! Zgrabila gaje za kosu i povukla mu glavu prema gore, upirui prstom uokolo. Posvuda su se zlokobno nadvijali kipovi. Big Ben je gledao dolje prema njima, a njegov osvijetljeni brojanik visio je na nebu poput drugog mjeseca. Previe je ovdje stvari. Mrljavci, prodahtao je on. Previe svega. Do i. Moramo se drati rijeke. Slijedio ju je preko ceste, dok su ga svi miii u nogama molili da stane. Gusta masa prometa prolazila je pored njih, izme u zapreka, odsijecajui ih od nastavka Embankmenta iza zgrade Parlamenta. Edie se poela penjati preko zapreke. Ovaj je put na Geor-geu bio red da povue nju. Upro je prstom prema dobro osvijetljenom pothodniku s njihove lijeve strane. Ovuda! Ona je zatresla glavom i preskoila zapreku.

63

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Ne. Nikad pod zemlju. Molim? Nikad pod zemlju. Topnikje rekao. Opasnije je. Ma daj - zapoeo je on. Za tebe, rekla je ona. On ju je slijedio preko zapreke i ekao stanku u prometu. Kamo idemo? Nije ga ula, ili ako jest, odluila mu je ne odgovoriti. Edie, kamo idemo? Brzo gaje pogledala, a onda opet skrenula pogled na prometnicu. Sad smo opet 'mi', je li? Kroz glavu mu je proletjela slika kako odlazi od nje u taksiju. Nije se dobro osjeao ni tada, a sad se osjeao jo gore. Pa valjda jesmo. A zato to misli, odjednom? prosiktala je ona. Zato jer si dola i opet me pronala. Pronala? Slegnuo je ramenima. Otvorio usta, ali prije no stoje uspio progovoriti ona je ugledala rupu u prometu i potrala preko ceste. On je potrao za njom provlaei se izme u trubeih automobila. Voza Porschea bljesnuo je dugim svjetlima u njegovu pravcu i zatrubio, odbijajui usporiti dovoljno kako bi se oboje doepali sigurnosti Embankmenta. Edie je protrala ispred, a George se morao naglo zaustaviti. Na djeli sekunde vidio je prugasto odijelo i vozaeva runa razjapljena usta, potom ga vie nije bilo, a Georgeje pretrao preko ostatka ceste. Nije vie vidio Edie, samo klupe i zid Embankmenta i svjetla June obale to su se reflektirala na rijeci iza njega. Pronala? Bilaje iza njega. On je izdahnuo s olakanjem. Spasila. Jesam li? Nije treptala. Uzvratio joj je jednakim pogledom. Da. Jesi. ekala je, nakratko podigla ramena, a onda ih spustila. Pretpostavljam da mije to hvala, ha? Nije imao pojma to gaje to u vezi nje toliko ljutilo, ali osjetio bi bijes svaki put kad bi joj pogledao u oi, i gotovo svaki put kad bi progovorila. Samo, istina je bila da gaje ona upozorila na vodorigu koja gaje pronala, a on nije mogao shvatiti zato je to uinila. Moda ga je upravo to toliko ljutilo. Kopirao je njezino slijeganje ramenima. Pa valjda. Ona je skrenula pogled. Moramo nastaviti. On je i dalje stajao u mjestu. Kuda? Podrugljivo je frknula. K Crnom Fratru. Ili si ve zaboravio? Zatresao je glavom. Bol u ruci se vraala. Kako da do emo do toga? Ili njega, ili to god on ili to bilo? Hajde. On je trao tik iza nje. Usporili su - ne mnogo, ali dovoljno da mogu razgovarati. Ona je pokazala bradom. Crni Fratar nalazi se na kraju Mosta crnih fratara. Pratit emo rijeku dok ne do emo do njega. To je... nije mogao pronai pravu rije kojom bi opisao njihovu situaciju. Pa je izabrao rije punu nade. To je dobro. Ne, nije. Crni Fratar je u Citvju, a sve puteve koji vode u City uvaju zmajevi poput onog na kojeg smo bili naletjeli. eludac mu se stisnuo dok mu se u mislima pojavila uasna slika zmajeve glave koja je zurila u njih, a ruka ga otro zaboljela dok je ponovno proivljavao bol koju mu je zadala kanda dok je urezivala ranu u nju. Znai, to je loe.

64

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Bilo bi, da mi Topnik nije rekao kako da ih zaobi emo. Postavio je pitanje koje je visjelo neupitano me u njima. Gdje je Topnik? Sad to pita, odgovorila je ona s gorinom. Edie. Gdje je on? to se doga a? Ona je naglo zastala, toliko naglo da se sudario s njom. Okrenula se prema njemu, a njezine su oi, okirano je shvatio, bile vlane. On te je spasio. Skoio je na zmaja, iako je bio teko ranjen, i spasio te. Vjerojatno nas je oboje spasio. I objasnio mi je to da radim i kako da te dovedem Crnom Fratru, a zna li zato? Zato jer je bi poprilino siguran da e ga zmaj ubiti. Ali ipak je uskoio i spasio te. A ti si jednostavno tome okrenuo le a i pobjegao, i tek si se sad udostojao pitati za njega. Kako moe biti tako sebian? Nije mogao vjerovati daje bila takva. Osjeao se kao da mu je netko izbio utrobu. Topnik nije mogao biti mrtav. Ne moe biti mrtav, rekao je. Kako bi ti to mogao znati? Bio si previe zauzet dozivanjem taksija. Ne, rekao je bre, prisjetivi se. Ako se popne na svoje postolje do ponoi, on e - on e se ponovno napuniti. Ozdravit e. Bit e u redu. To tako ide. Ako se dokopa postolja do smjene dana - George. Njezin je glas ugasio i posljednji plamiak nade u njemu poput kante hladne vode. Jedva je hodao i prije nego stoje skoio na zmajeva le a. Nije mislio da e biti OK. A mislim daje znao to radi. Vie nego ti, OK? rtvovao je samog sebe da bi nas spasio. Alija nisam - Ne. Ne elim sluati o tome to ti 'nisi'. Potedi me, i reci mi to e ti rtvovati ako ikad prona emo to nekakvo Kameno Srce. Molim? Jo se uvijek pokuavao ne osjeati uasno zbog Topnika. Ono stoje Sfinga rekla. 'Tvoj lijek lei u Kamenom Srcu, i Kamen Srca bit e tvoje olakanje. Kako bi zaustavio ono stoje zapoelo, mora pronai Kameno Srce, a potom prinijeti rtvu i dati zadovoljtinu za ono stoje slomljeno, stavljajui na Kamen u Srcu Londona sve potrebno za njegov popravak', izrecitirala je ona. Ili si zaboravio? Nisam. Dobro. Zato jer bi bila prokleta teta da do e do tog kamena, nakon to se Topnik rtvovao za tebe kako bi ti pomogao, i da dalje nema blage veze to mora uiniti, zar ne? ekaj malo, rekao je on brzo. Ako sam ja tako naporan, zato si se vratila? Zatojer mije on rekao da pazim na tebe. Zapravo, rekao mije da moramo paziti jedno na drugo, ali ti si mi od jednake koristi kao dupin na biciklu... Okrenula se i krenula dalje, a on je bio previe zauzet napornim tranjem da bi mogao smisliti odgovor. A ono malo energije to mu je bilo preostalo za razmiljanje odjednom je koristio za razmiljanje o Topniku. A najgori dio razmiljanja o Topniku i onome stoje napravio bilo je, naravno, da nije napravio jedinu stvar za koju je George znao da su ljudi radili jedni drugima. Nije ga iznevjerio. George je, s druge strane, iznevjerio njega. Tuga i krivnja su loa kombinacija, i to ih je vie upijao, to se osjeao tuni-jim i izloenijim, sam u mranoj ulici s crnom rijekom zdesna koja gaje privlaila dok je pokuavao odrati korak s Edie.

65

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net

TOPNIK SAM

Topnik je sjedio le ima naslonjen o stranji zid crkve. Izgledao je slomljeno. Uzde to su leale pored njega na ploniku jo su se dimile. Zurio je niz Ulicu Fleet. Zmaj, koji vie nije bio usijan do bjeline penjao se natrag na svoje postolje. Oito je bio preumoran za let. Dok se penjao, usprkos svom lavljem tijelu izgledao je guterolikije nego ikad prije. Pa, to je zbilja bilo neto nesvakidanje, to ti priznajem, Topnie. Rjenik je ovo rekao ne ogledajui se uokolo. Poput Topnika, nije elio skinuti pogled sa zvjeri koja se uspinjala na svoje visoko postolje. Molim? iskaljao je Topnik. To se ne vi a svaki dan, rekao je Rjenik, nakon kratke pauze. Misli daje zmaj gotov? Zasigurno ne. Nije mu u prirodi da bude gotov. U njegovoj je prirodi da straari. A poput svakog straara, nee napustiti svoje mjesto osim nakratko, ponajmanje kad u potjeri za jednim uljezom otvara prolaz drugom. Stvarno? Tako je napravljen. Pa, stvoreno mora sluiti svrsi svog stvoritelja, zar ne? Tako je kazano. Osjeam to u kostima. to, ti ima kosti? Rjenik je zastao. Trznuo je glavom i zahripao. Cah - osjeam se kao da imam kosti. Bolne kosti. Znam to misli. Topnikje ustao, bolno. Zataknuo uzde o remen. Zmaj je podigao glavu na zvuk udarca metala o metal, a u oima mu se pojavila crvena sjena dok je zurio niz sredinu ceste prema njima. uo je to, blago je primijetio Rjenik. Onda e me sljedei put prepoznati, promrsio je vojnik. Kamo vodi tvoj put? ivotni put? Ne znam stoje zapisano. Ali noas? Protegnuo se i napravio par koraka, koji su zapravo bili epanje prerueno u hodanje. Noas, poput te zmijurine tamo, moram se popeti na svoj kamen prije smjene dana, ili... Rjenik je pogledao na sat stoje pod pravim kutem strao s fasade zgrade Suda poput neoekivanog znaka za puh. Manje od tri sata do ponoi. Topnikje tekom mukom skinuo pogled sa zmaja. Zatim je pogledao uvis prema trzajuoj figuri s perikom. Bolje da krenem, onda. Do tamo su samo tri kilometra, ali ini mi se da e to biti naporno klipsanje nakon to me onaj tamo ovako sredio. A djeca? Topnikje naglo ponovno sjeo, iscrpljen. Bacio se na privrivanje uzdi o remen, kao daje samo zbog toga sjeo. Zapravo, jedva je bio u stanju stajati. Samo, nije elio o tome razgovarati. Rjenik ga je promatrao, neobino miran, bez ikakvih trzaja. Siva mu se ptica smjestila na glavu i ispustila bijeli izmet niz njegova le a. Kad je ponovno progovorio, glas mu je zvuao grubo i otro poput udarca crkvenih vrata. A djeca, Topnie? to mora biti, bit e. A ja moram doi do daha i biti na svom kamenu do smjene dana. Topnik gaje konano pogledao u oi. Djeca e se morati snai sama. Ne ako poalje goluba.

66

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Topnik je podigao glavu. Pretresao ju da razbistri misli. Nije bio razmiljao. Trebao se toga sam sjetiti. Pa? rekao je Rjenik. Nije li to va nain? Nije li to metoda kojom bratstvo vojnikih zrcalnika me usobno komunicira? Djelovalo je u rovovima. Djeluje u Londonu, mrmljao je Topnik. U pravu si. Ali, morat u nabaviti - Rjenikje podigao ruku. Siva mu je ptica poskoila s glave na ruku. Onda je skliznuo sa svog postolja i priao Topniku. Topnik je kimnuo glavom i izvukao batrljak olovke iz jednog depa i siuni komadi papira iz drugog. To gaje iscrpio. Da probam ja? pitaoje Rjenik, i predavi mu pticu, uzeo pribor za pisanje od njega. Topnik je sjeo uz hladni kamen, zatvorenih oiju, njeno pridravajui pticu dokje Rjenik pisao. Onda je uzeo minijaturni smotuljak od njega i privrstio ga za ptiju nogu. Izdahnuo mu je neto u uho. Svim Jaggerima. Svim vojnicima. uvaj se vodoriga. Ti si pismonoa, a ne uina mrljavaca uz aj. Njeno je podigao ruke, siva su krila zaleprala i ptica je mekano poletjela u nono nebo. Topnik je gledao kako nestaje u tami. Hvala, Rjenie. Rjenik mu je samo vratio papir i olovku i nakaljao se. Topnik se podigao. Bolje da krenem. Rjenik gaje promatrao kako tetura. Topnik se okrenuo. Ako ne... Rjenik je kimnuo glavom. Nee samo Jaggeri i vojnici-zrcalnici paziti na djecu, Topnie. Ima moju rije. Topnikje zadrao njegov pogled na trenutak, a onda i sam kimnuo. Tvoju rije. To je stvar vrijedna posjedovanja. Rjenik je pognuo glavu u neem nalik na naklon. Ljubazno od tebe. Sretan put.

EPRKANJE PO MULJU I MRZLI SAJAM

Na dijelu Embankmenta na kojem su se nali George i Edie nije bilo mnogo prolaznika. Edieje prestala trati i sad je brzo hodala. Ispred nje, George je ugledao poznati obris ocrtan na osvijetljenoj rijeci. O, super. Kreemo se u krugovima. Samo zato jer si bio pobjegao. Nije imao dobar odgovor na to. Pribliavali su se Kleopa-trinoj igli zurei u Sfinge. Nita se nije doga alo. Georgeje zakaljao. Misli li da bismo trebali... Sto? Stati i avrljati? Nema vremena za to. Topnik je rekao da su one ionako polu-mrljavci, a to je, to se mene tie, za pola previe. Ipak, Georgeje primijetio kako je rukom prela bonom stranom Sfingi dok su prolazili pored njih. Zato si to uinila? pitao je on, dok su ostavljali Sfinge za sobom. Da im pokaem da ih se ne bojim, odgovorila je ona, kao daje to bilo samo po sebi jasno. Naglo je skrenula udesno i sjela na jednu od kienih eljeznih klupa okrenutih prema rijeci. Rukohvati klupe bili su izliveni u obliku sjedeih tegleih deva, vjerojatno kako bi nastavili egipatsku temu uz rijeku pored Kleopatrine igle. to sad radi? pitao je George, gledajui ju kako izuva izme. Radim kola od banane, rekla je ona iznervirano. to misli da radim? Mislim da izuva izme. 67

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Pogodak. Donesite djeaku-geniju nagradu. Ne shvaam to radi. Ja shvaam. Simon kae*, i ti izuj svoje izme. Zato? Zatojer to tako ide. Ako ja kaem 'Simon kae', ti treba to samo uiniti, i ne moramo raspravljati i gubiti vrijeme koje nema. Onje otvorio usta. Simon kae, pouri. Prije nego to nas zmaj primijeti. Okrenuo je glavom u smjeru u kojem je ona isturila bradu. Daleko dolje, niz Embankment iako ne dovoljno daleko da bi se George mogao imalo opustiti - nalazio se jo jedan zmaj koji je drao tit obiljeen crvenim kriem. Ovaj je zmaj bio srebrn, i zdepastiji od onoga koji je uvao Temple Bar, ali zdepastiji u smislu hrpe kompaktnih miia, a zale eni je cerek na njegovu licu otkrivao zube koje George nije elio vidjeti iz vee blizine od ove. Sjeo je na klupu. Izuo cipele. Edie je sad skidala i svoje hu-lahupke. Simon kae, i hlae. Molim? * Engleska djeja igra Simon Says (Simon kae) u kojoj sudjeluje tri ili vie osoba. Jedna je osoba Simon i ona izdaje naredbe drugima, reenicu zapoinjui uvijek frazom Simon kae.... No, naredbu moe izrei i bez uvoda Simon kae..., a ako tu naredbu netko izvri, ispada iz igre. Npr. Simon kae, stanite na stolicu. Si ite sa stolice. - ako netko si e sa stolice, ispada. Cilj ove igre je vjeba samokontrole i koncentracije. Odjednom se zauo siktaj i udarac iz podruja njegovih koljena, a klupa se propela kad ga je deva pokuala ugristi. Posrnuoje naprijed, dalje od sikueg stvorenja. Edieje ostala sjediti dok se klupa grila, drei se za sjedite objema rukama. Pokuala me ugristi! Naslonio se na stup svjetiljke stoje izlazio iz zida nasipa. Neto mu se pod rukom poelo okretati i migoljiti. Odmaknuo je ruku na vrijeme da izbjegne ugriz razjapljenih usta eljezne ribe to se ovijala oko stupa. Poskoio je na niiju zemlju izme u klupe i zida nasipa. Sto se doga a? To su sve mali mrljavci, zar ne? Bjemo prije nego to privuku panju nekog velikog. Moramo proi pored onog zmaja kako bi stigli do Crnog Fratra, a do Fratra moramo stii prije smjene dana. Sto znai prije ponoi, pretpostavljam. Topnik je tako rekao. Pogledao je uz cestu prema zmaju, koji mu se uinio mnogo bliim nego kad je zadnji put pogledao, iako se nije uope pomaknuo. Kako emo proi pored njega? Simon kae, slijedi me. A onda je prila vratima u rijenom nasipu i prebacila se preko njih. U dva je koraka nestala. Georgeje zgrabio svoje cipele i slijedio ju najbre stoje mogao. Edieje stajala na dnu kamenih stuba, paljivo gurajui stopalo u tintasto rijeno crnilo ispod nje. ali se! Ne, odgovorila je ona, i bez zaustavljanja ula do koljena u tamnu vodu. Mokra sam, hladno mije i mislim da bi ovo trebali zavriti stoje bre mogue. Plivat emo? Ona je zavrila s povezivanjem vezica svojih izama i potom objesila izme oko vrata. Ti plivaj ako eli. Ja u gaziti kroz pliak. Mislim da dolazi oseka. Krenula je uz sluzavi nasip, jednom rukom se oslanjajui o nj zbog ravnotee. Nadam se da nema slomljenog stakla. George je zakoraio u vodu. Stopala su mu utonula u mulj, sve do listova. Bilo je hladno i blatnjavo, a u blatu je bilo grudica, kamenia i granica, a kad je pogledao udesno, izme u sebe i junog Londona nije vidio nita osim vode, i imao je snaan osjeaj kako je ispod

68

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net namrekanog toka rijeke postojalo neto nepripitomljeno i opasno. Osjeao je, na nain koji si nije ba mogao objasniti, kao da hoda rubom ponora, samo je umjesto ibanja hladnog vjetra osjetio tamnu protustruju kako zmijoliko krivuda pored njih. Primijetio je da seje, ba kao i Edie, jednom rukom drao rjenog nasipa, i ne samo radi ravnotee. Neugodna misao prola mu je glavom. Kako zna da dolazi? Sto to? Oseka. Kako zna da ne dolazi plima? Ne znam. Aha. Nastavili su uz prskanje, prolazei ispod drvenog mostia stoje vodio do starog parobroda stalno usidrenog uz obalu. Dok su se provlaili kroz procijep izme u rijenog nasipa i zahr alog brodskog trupa, uli su smijeh i muziku s palube. Neugaena cigareta proletjela je kroz mrak, i ugasila se uz itanje u vodi izme u njih. Simon kae, razmiljaj pozitivno. Kae li Simon koliko jo dugo moramo ovo raditi? Jo jedan most. t66 Nastavio je hodati. Sjetio se jednog ljetnog popodneva, kad je etao obalom rijeke s oboje svojih roditelja. Sjeao se kako je gledao preko ruba nasipnog zida ne bi li vidio ljude to su hodali blatnim obalama otkrivenih osekom, ljude s lopatama i kantama. Ljude koji su traili stvari. Ljudi dolaze ovdje za vrijeme oseke i trae stvari. Edieje samo kimnula glavom. To je kao skupljanje naplavina, samo to ovdje nema plae. Samo mulj. To se zove eprkanje u mulju. Nije se potrudila niti kimnuti ovaj put. Samo je grabila dalje. On se namrtio i pitao seje li i njoj hladno ije li se osjeala jadno, poput njega. A onda je ona pala i nestala. George nije razmiljao. Posrnuo je naprijed, bacio se u vodu i grabio rukama po mjestu na kojem je do maloprije bila. U rukama mu nije bilo niega osim rijeke. Slijepo je mlatarao pod vodom, traei neto ega tamo vie nije bilo. Edieje nestala s lica zemlje jednako naglo kao daje netko pritisnuo on-off dugme. Edie! Osjetio je neto u ruci i izvukao to na povrinu, ali radilo se tek o crnoj vrei za smee iz koje su ispadale kore voa i plastina ambalaa. Bacio ju je i opet zaronio u vodu. Crna protustruja koja je krivudala dubljim dijelom rijeke vukla gaje u svom pravcu. Vrati ju! vikao je mlatarajui rukama u ledenoj vodi, sve bre. Nije imao pojma, kad se kasnije prisjeao tog trenutka, zastoje vikao niti na kogaje vikao, samo daje tamo bilo neto, neto to nije razumio. Udario je rukom po povrini vode, kao daju pokuava probuditi iz naglog sna. EDIE! Onda je nogom udario u neto i posegnuo za tim, i bila je to ona, a onjuje povukao, i onda su zajedno odteturali do nasipa iskaljavajui vodu. Ona je izgledala nekako manja. Kosa joj je bila slijepljena uz lice uprljano blatom. Jesi OK? Ispljunula je rijenu vodu natrag u Temzu i kimnula glavom, jo uvijek previe kaljui da bi mogla progovoriti. Rupa, je bilo sve to je mogla rei, briui prljavtinu s oiju. OK si. Ohrabrujue se nasmijeio.

69

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Ona je pogledala natrag u mjesto gdje je bila nestala. Usisala me. Osmijeh mu je nestao s lica. . Nije. George, usisala me. Neto me usisalo. George je razmiljao. Petljao je po svom remenu. Malo je kasno za to, George. Rekla sam ti da ih skine. Sad si mokar do koe - Simon kae, umukni i uhvati se za ovo... Izvukao je remen iz pojasa hlaa, i pruio jedan kraj njoj. Progovorio je vrstim glasom. Tako u te, ako opet nestane, lake nai. Nakon dugog trenutka, onaje posegnula za njim i omotala jedan kraj remena oko ruke. Kimnula je glavom. Ili emo oboje potonuti. Mislio sam da Simon kae: misli pozitivno, rekao je George, proguravi se pred nju. Ja u voditi. Simon kae: govoriti Simon kae bila je glupa ideja, rekla je ona, zvuei gotovo kao da se ispriava. Ne kao remen. Remenje dobra ideja. Bez potrebe da kau ita vie krenuli su dalje uz rijeni zid. Proli su ispod kompliciranog pontonskog mostia i drvenog mola koji su kripali dok je voda udarala o njih. Na cesti iznad njih zaula se policijska sirena, a plavo se svjetlo reflektiralo o donju stranu kronji stabala na Embankmentu. Edieje posrnula i brzo opet uspostavila ravnoteu. George je htio upitati je li OK, ali ona je prva postavila pitanje, kao da gaje eljela sprijeiti u tome. Znai, ti si bogat? Trebao mu je trenutak da registrira stoje rekla. Molim? Bogat si. Vidjela sam ulicu u kojoj ivi. Kuu. Sva je sjajna i moderna, kao u reklamama. Nismo bogati. Mama unajmljuje stan. Sigurno mora biti bogat da bi ga mogao unajmljivati. Nismo bogati. Ona je glumica. Glumice su bogate. Georgeje pomislio na svoju majku i svog oca i sve ono urlanje, sve sva anje o dokumentima to su preporuenom potom stizali u duguljastim sme im ili krutim bijelim omotnicama. Ne cijelo vrijeme. Edieje nastavila hodati. Nije bila uvjerena. Koliko spavaih soba imate? Dvije. I, kao, treu koja je zapravo ured. Ti i tvoji roditelji ivite tamo, i koliko brae, sestara i tojaznam? Samo ja i moja mama. Vas dvoje i, kao, tri spavae sobe? Vi ste bogati. A kladim se da ti tata ima i kuu, ha? Mrtav je. Edieje probavljala ovu informaciju. O. Nastavili su hodati. Voda je opet postajala plia, kao da se blatnjava obala grbila prema povrini pod njihovim nogama. Oboje su poeli drhtati od hladnoe. George je vrsto stisnuo usta kako bi sprijeio cvokotanje zubi. A to je s tobom? pitao je George kroz stisnute zube, elei skrenuti panju sa sebe. Isto. I ti si bogata? Ne. I moj tata je mrtav. O. Nastavili su gacati. Osjeali su se vrlo usamljeno ovdje dolje, u zavjetrini Embankmenta, pod nadvratnikom Cityja, gazei kroz ledeno blato.

70

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Znai, ivi s mamom? Ne, odgovorila je ona nakon stanke. Nema je. . Pa gdje onda... Spavam po svratitima za djecu odbjeglu od kue. Usrano je. OK? OK, odgovorio je on. Odbjegla sam i od njih. Smrcnula je prkosno. Smrzavam se. Nastavili su se vui bez rijei. Kad sam gladna mislim na hranu, rekla je. Mislim na trenutke kad sam bila najsitija, kad nisam mogla ni pomisliti da pojedem jo neto. Zar nisi od toga jo gladnija? drhtao je George. Ne, djeluje. Probaj. Nisam gladan, odvratio je George. Ne gladan, budalo. Kad ti je bilo najtoplije? O... rekao je George. Proao je bukajui kroz cijelu flotilu omota ribe s krumpi-riima. Bio sam u tali. U sijenu. S tatom. Tata ti je farmer? Bio farmer, oprosti? Ne, rekaoje George, prisjeajui se. Izra ivaoje bika. Stoje radio od bika? pitala je ona s nevjericom. Bio je umjetnik. Netko je naruio bika. Pa je pronaao jednog farmera koji je imao bika i doveo ga u talu, a onda smo mi otili tamo i on gaje skicirao. Samo na trenutak uspio je omirisati sjeanje na toplo sijeno i tatine cigarete. Onda je sjeanje nestalo. Nisam trebao biti tamo. Ali, mama je imala audiciju. Uvijek ima audicije. Pa me je on morao povesti sa sobom. Bilo je super. Bio sam dosta mali i bilaje zima i mogao si vidjeti bikov dah kako izlazi u dva frkua oblaka iz njegovih nosnica. Imao je ak i prsten kroz nos - mislim, bio je to pravi bik. Ne zvui ba toplo, promrmljala je Edie. Ali, bilo je. Bilo je super. Tata me zamotao u deku koju smo imali u autu, i napravio mi krevet od sijena, kao rupu u sijenu, i sjedio sam tako pokraj njega, i imali smo termosice s ajem i onom jarkonaranastom juhom od rajice koja ti obo-ja usne naranasto, on je crtao i ja sam isto crtao, ali bilo mije tako toplo u tom krevetu od sijena da sam zaspao. Mislim, bilo je stvarno vrue, i mirisalo je super, a kad sam se probudio ve se bio sputao mrak, on je bio zavrio s crtanjem i samo je leao pokraj mene... Svega se sjetio. Svjetlosti arulje u krovu koja je sijenu davala zlatni odsjaj. Ogromnog crnog bika, velikog poput omanjeg auta, kako tiho vae svoju hranu. I zvukova koje je tata stvarao puei. Uvijekje puio kadje radio, ali samo vani. Kad je George bio dovoljno odrastao da zna kako je puenje bila vrlo loa ideja ako si volio stvari poput vlastitih plua i ivota, njegov je tata s njim napravio pakt. Napola je prestao puiti. Nikad nije puio unutra. Samo dok je radio. I nikada u puhu. Tako ga seje George sjeao: zvuk njegova tate kako se koncentrira, jednog oka stisnutog u obrani od dima to mu se dizao uz obraz, ruku u pokretu, uvijek u skiciranju ili izra ivanju neega. Praen pucketavim zvukom usisavanja koje je stvarao puei cigaretu parkiranu na jednoj strani lica: zvukom ovjeka koji pui bez koritenja ruku. Iako je puenje bila tako loa stvar, ipakje sjeanje na taj zvuk bilo smirujue. A uostalom, puenje nije bilo ono to gaje ubilo. Tad mije bilo najtoplije to se mogu sjetiti, rekao je George, kako bi izbrisao sljedee sjeanje koje je nadiralo iz tame, s mjesta kamo gaje protjerivao stoje ee mogao. Jednom sam bila na farmi, rekla je Edie. Na kolskom izletu. Koza se popisala na mene. On se nasmijeio, a onda je nagazio na neto otro i poskoio u stranu, prije no to se porezao. Izgubivi ravnoteu, oboje ih je povukao dalje od zida. Blato pod njegovim nogama postalo je rje e i utonuo je u nj, pavi na koljeno.

71

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Oprosti, izlanuo je. Edie je posrnula za njim - pala je na sve etiri, ispustivi svoj kraj remena u nastojanju da ostane uspravna, licem iznad vode. Nisam... Ruka joj je pala na neto tvrdo u blatu, neto poput komada skliskog drveta, poput drevnog panja ili trupca, i osjetila je kako joj udar energije zavaruje ruku za nj, i nije ju mogla povui, a onda... O ne, rekao je George, vidjevi ju razrogaenih oiju, brade gotovo uronjene vodu. Namrekana povrina vode uokolo nje postala je glatka, iz-gla ena valom prolosti koji se proirio iz nje kao epicentra, mokra joj se kosa razletjela u lepezu kapljuih iljaka i oi se zatvorile u gru, a onda ju je dvostoljetni vremenski procijep izme u onoga gdje su njih dvoje bili i onoga to je vidjela, udario poput jureeg teretnog vlaka. Bila je no, ali nekako svjetlija. Zapravo, uokolo iroke rijeke bilo je manje svjetala, ali ih je na samoj rijeci bilo vie, i bila su priguenija. Otra svjetlost elektrinih lampi nije se reflektirala u brzim virovima Temze, jer uope nije bilo elektrinih lampi, a to je jo vanije, nije bilo ni virova, samo bijelih nakupina - a one se nisu uope micale. Rijeka je bila zale ena. I prekrivena snijegom. Svjetlost je dolazila od lanterni i baklji i grijalica na drva, a pod njihovim osvjetljenjem, reflektirani na snijegu i ledu, bili su ljudi. Bilo je tu mukaraca s cilindrima na glavi, vratova omotanih alovima. Bilo je ena sa eirima i u irokim suknjama to su se vukle po ledu dok su oprezno hodale, ruku skrivenih sprijeda u visee mufove obrubljene krznom. Sve su oi odraavale svjetlost baklji i vatri, te ope uzbu enje zbog nezemaljskog prizora to ih je okruivao. Svi su izgledali sretni, i posvuda je bilo nasmijane djece koja su trkarala i klizala se, omotani dugim alovima to su letjeli za njima u nonom zraku. Jedna se djevojica zaletjela i proklizala, eiri joj je odletio s glave pridran trakama, a rumeni obrazi i crveni nos uokvirivali su jo crveniju rupu usta otvorenih u uzbu enom kriku. Zaustavila se uhvativi se za debeli stup zaboden u led, i ostala ondje, smijui se dok su je njezini prijatelji sustizali. S vrha stupa vijorio se natpis, na kojem je grubim plavim i zelenim slovima pisalo: 'MRZLI SAJAM' a ispod njega, manjim slovima: 'SVI STE POZVANI!' Sve je izgledalo kao san, a nestvarnost cijele scene pojaavala je izmaglica to se dizala iz zale ene rijeke i proimala cijelu sliku, omekavajui obrise ljudi i stvari, stvarajui aureole uokolo goruih baklji to su osvjetljavale ulicu posred rijeke, koja je zavravala kod mosta. Bila je to ulica atora i grubih zaklonita svih oblika i veliina. Straga, veina ih je imala uurbanu kvalitetu brodoloma, ali sprijeda, u unutranjosti svakog od njih bilo je svjetla, oslikanih natpisa, obojenih lanterni i vesele aktivnosti. Ispod zastava i viseih papirnatih ukrasa, na ledu su poslovali londonski trgovci i gostioniari, i gdje god je Edie pogledala inilo se da je netko neto prodavao ili vikao ili posluivao vrue napitke iz kojih se dizalo tanko pramenje pare koje je samo pojaavalo tajanstvenu maglu stoje visjela u zraku. A bilo je tu i smijeha i vikanja i zvukova razliitih vrsta muzikih instrumenata koji su se svi natjecali u glasnoi. Edie je mogla uti udaljeni cvile gajdi i udarce bubnjeva, a u blizini ula je violine i neto nalik na vergl iji je zvuk poskakivao i pucketao usred svih drugih. Slijevaje zaula udarce i ugledala tri mukarca kako pijucima lome led, kopajui kanal izme u zemljane obale i zale ene rijeke. Mukarci su bili krupni i neobrijani, ogrubjelih lica, u visokim izmama zavrnutim ispod koljena. Svima su oko vrata visjele mjedene znake to su se ljuljale u ritmu za-bijanja krampova u led. Dalje niz kanal, druga grupa slinih mukaraca postavila je dasku preko njega i naplaivala elegantno odjevenim ljudima prelazak preko vode na snjeno igralite.

72

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Dok je Edie gledala, primijetila je mukarca mesnatog podbratka kako preispituje naplatu, oito smatrajui naplaivanje prelaska preko manje od metra vode najniom i najdrskijom vrstom uvrede. Kopai su mu nato pokazali mjedene znake i nasmijali se ustima punim pocrnjelih zubi. ula je djeli onoga to su govorili, a izgovorili su to s ponosom. La ari, gospodine - dopustite - drevni obiaj i tradicija na rijeci. Siguran i uinkovit prelazak preko opasnih voda, gospodine. Mukarac s podbratkom namjeravao je nastaviti sa svojim prigovorima, ali je malena djevojica u zelenom ogrtau poela poskakivati gore-dolje i pokazivati u pravcu leda preko kanala. Edieje slijedila pravac u kojem je upirala prstom i vidjela da su se sad svi kretali u tom pravcu, privueni kao velikim magnetom prizorom to se odvijao u improviziranoj atorskoj trgovakoj ulici posred leda. Odnekud se pojavio bubnjar. Za njim su ili mukarci nosei baklje to su se tamno dimile. Onda su dola tri gajdaa odjevena u kompletnu nonju Highlanda, obraza napuhnu-tih u svirci, nosei sprijeda dugake sporane* od konjske dlake to su se njihali u ritmu njihova polaganog mariranja pred jo jednim parom bakljonoa. A potom se pojavio on, ogromnih stopa to su ga nosile u ritmu sporog mariranja gajdaa pred njim. Slon. Bijeli slon. Edieje bila navikla na uas i bol kad bi joj sijevala prolost, ali katkad se prolost i nije u nju zabijala otrim bolnim ubodima. Ponekad, vrlo rijetko, ali ponekad, bila je ak nalik neemu drugom, neem u emu je mogla uivati i ega se nije trebala previe bojati. Ali nikada dosad nije bilo nalik ovome. Izdahnula je polagano. Nekakav vor duboko unutar nje olabavio je i snano je udahnula zrak koji joj se inio iim i gotovo osvjeavajuim usprkos, ili moda ba zbog slatkog i dimnog mirisa peenih kestena koji se irio njime. Engl. sporran (iz gaelskog jezika), kona torbica s prednje strane kilta, ukraena krznom (nap. prev.). Prekrasan je. ula je rijei prije no stoje prepoznala glas i znala je da ih je sama izgovorila. A slon na ledu bio je zbilja prekrasan. Kretao se usporenim koracima, njiui se pored otvorenih usta i kriavih ukrasa s nezemaljskim dostojanstvom. Na le ima je nosio neku vrstu atorskog dvorca koji se njihao u ritmu njegova hoda. Plam-tee su baklje bile privrene na svaki ugao malog atora, a iz njega je promatraima mahala prelijepa ena odjevena u bijeli krzneni ogrta i turban ukraen dragim kamenjem. Mali djeak tamnog lica u manjem krznenom kaputu sjedio je iza slonovih uiju i mahao gomili, osmijehom otkrivajui niz bijelih zuba. Slon ne samo daje bio bijel, ve je bio i oslikan. Pod svjetlom baklji Edie je mogla vidjeti da je netko slonove bone strane i lice oslikao cvjetnim girlandama, a du surle naslikao pruge blijedim bojama. Dokje prolazio kroz gomilu, svi su ga pratili pogledom, a ledena izmaglica to mu se motala oko nogu samo je pojaavala snovitost cijelog prizora. Edie je bila opinjena. A onda je pomislila - a kasnije je bila gotovo sigurna - daje ula kako je netko doziva. Pogledala je uvis i vidjela nekog, nekog nieg od odraslog mukarca kako tri prema njoj iz gomile, jedino lice u moru le a. inilo se da neto izvikuje, ruku skupljenih ispred lica u obliku megafona - a ona ga nije mogla uti, a onda je ipak ula, samo panini djeli: Ne gledaj slona! A potom je nestalo sve ljepote i vrijeme je postalo isprekidano, a prolost je prestala biti smirujui snoviti prizor i udarila u nju u rastrzanim komadiima. Trea figura spotakla se i pala prije no to joj je u magli uspjela vidjeti lice. Zdesna je zaula povik. Okrenula se prema njemu.

73

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Druga figura, djevojica sa eiriem na glavi, trala je prema njoj, mlatarajui rukama, viui i maui neim sjajnim u ruci. A iza tog sjaja Edie je uhvatila traak neeg velikog i krupnog u obliku mukarca kako izvire iz magle. Onda se vrijeme opet prekinulo. A onda, blie, krupni se mukarac borio s neim to se otimalo poput divlje make. To se neto potom oslobodilo i opet naglo zadobilo oblik djevojice, trei kako bi se spasila, u pravcu Edie. Mukarac se sagnuo i izvukao neto metalno iz svog dvostruko podstavljenog kaputa. Dugi uglaani metalni no. Reflektirao je crvenu svjetlost baklji dok je mukarac trao za djevojicom. Vrijeme se opet prekinulo i djevojica je trala prema Edie, slijepo posrui, sad ve zbilja blizu. eir joj je tijekom borbe bio nabijen nisko na lice. Edie ju je vidjela. Vidjela je i metar iroki kanal ledene vode pred njom. Vidjela je i da djevojica nije u stanju nita vidjeti zbog eira. Edie joj je pokuala doviknuti upozorenje, ali usta su joj ve bila irom otvorena u vrisku zbog neobjanjive boli koju joj je prouzroila prolost stoje prolazila kroz nju. A onda je vrijeme opet poskoilo naprijed i djevojica je ve bila u vodi i pod njom, lice joj je isplivalo na trenutak prekriveno kosom nalik na debeli sloj algi, a jednim vidljivim okom kao daje uspjela vidjeti Edie i viknuti neto, a sve stoje Edie uspjela razumjeti bilo je: On nije ono to se ini! Reci... A onda je spasiteljska ruka posegnula za njom i zgrabila ju za kosu, samo, uope nije bila spasiteljska. Gurala ju je natrag pod vodu, i sve to se vidjelo bili su mjehurii i prskanje i crna voda, a onda se djevojica na trenutak oslobodila i udahnula zrak poput ribe na suhom, a Edie ju je ula kako vriti, a taj je vrisak dopirao direktno do sredita Edieina bia bez da je uope prolazio kroz ui. A rijei su imale jezoviti panini prizvuk posljednjih rijei, ...vrata u ogledalima...! A onda se mukareva ruka jo jednom rastvorila, zgrabila eiri i gurnula zakaljano lice natrag pod vodu po posljednji put, kosa se rairila povrinom vode a Edie je vidjela izoblieno lice, odjednom isto i bijelo pod vodom, oiju razro-gaenih od uasa, ustiju jo uvijek u pokretu, jo uvijek u vikanju, a onda u pokretu udisanja vode. I Edie nije znala zato, ali imala je osjeaj da poznaje to lice, a onda su se usta prestala micati i oi su postale nepomine, a neto je tamno sletjelo izme u Edie i onda, ona se borila da do e do daha u sada, a Mrzli Sajam, slon i utopljenica su nestali. Zurila je preko rijeke u pokretu, a elektrina su svjetla svemu davala otre rubove, ak i crnilu. George je stajao uz nju, i izgledao izmueno i uznemireno. Sto se dogodilo? Sve stoje ona na to mogla rei, srca ispunjena novom i neobjanjivom tugom, bilo je: Nisam vidjela. Sto to? Sto nisi vidjela? Izvukla se iz duboke vode i stala na trenutak, gledajui preko rijeke kao daje pokuavala jo jednom oivjeti prolost. Onda je zatresla glavom i obrisala lice. Ne znam. Krenula je prema mostu nadvijenom preko vode pred njima. Gledala sam u slona.

74

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net

OTRI RUBOVI

Hodaje koraao po Georgeovoj sobi promatrajui sve njegove igrake, modele i glinene ivotinje. Zabacio je kapuljau dok je hodao i napravio grimasu. Usta su mu bila od one vrste stalno zale ene u srditom izrazu, kutova povuenih unatrag i otkrivenih desni i zuba, kao da mu je i sam zrak bio neukusan. Oi su mu bile duboko usa ene, tamnoljubiaste. Oko usta je imao malu bradicu, iako mu je ostatak lica bio, na grub nain, glatko obrijan. Bradica se na kraju zavijala u kozji uperak. Sa zlatnog obrua provuenog kroz jedno uho visio je biser, a na glavi je nosio crnu okruglu kapu zabaenu na potiljak. Izgledao je kao arobnjak koji je postao gusar. Ali ne kao ljubazni arobnjak ili dobri gusar. Naglo je posegnuo rukom uvis, uzeo mali glineni model Georgea kad je bio beba i gurnuo ga u dep. Onda je izvukao dugaki bode iznena ujue kiene, draguljima optoene drke, iz korica objeenih o stranji dio remena, pod kaputom, i otvorio ladicu. Uzeo je iz nje majicu, omirisao ju i odbacio. Priao je koari za prljavo rublje i izvukao prljavu majicu. Omirisao ju i nasmijeio se. Bodeom je, trima brzim potezima, odsjekao komadi. Onda je komadi tkanine stavio u dep i izaao iz sobe. U prolasku dnevnim boravkom, zaustavio se pokraj biste Georgeove majke. Glava joj je bila zabaena u smijehu, kosa uhvaena u trajnom vrtlogu radosti. Preao je rukom preko golih ramena i otkrivene krivulje njezina vrata, sve do ruba umjetnikog djela gdje su glatke senzualne obline zavravale u otrom nazubljenom rubu, kao daje netko uzeo sjekiru i bijesno njome odsjekao komad skulpture koja je bila - kad ste malo bolje pogledali - pomalo asimetrina. Prsti su mu jo jednom proli otrim rubovima, a onda se naglo okrenuo i prepustio sobu samoj sebi i noi.

GEORGE PREUZIMA VODSTVO

Uza zid nasipa bile su privrene metalne ljestve koje su se dizale uvis, uz skliske kamene blokove, prema naranasto osvijetljenoj etnici. George se penjao dok je mogao, a onda je doao do glatke metalne ploe arkama privrene uz gornja dva metra ljestava to su spreavala ljude da silaze u rijeku. Podvukao je noge pod tijelo, iskoristio nakoenost metala i svoje dvije ruke kao podupirae, i tako se popeo posljednjim dijelom ljestava, odravajui stopala u mjestu trenjem i snagom volje. Duboko je udahnuo i provirio iznad ograde. Ruke su mu gorjele od napora pridravanja cijele njegove tjelesne teine, ali nije htio izai na suho dok ne bude siguran da su stigli dovoljno daleko. Pogledao je ulijevo i s olakanjem primijetio da zmaju nema ni traga. Odmakli su daleko od njega. Provjerio je situaciju desno i vidio je samo rijeku i etnicu uz nju koja je nestajala pod mostom to se dizao gotovo pravo nad njim. Okrenuo se i podignuvi palac dao znak Edie daje sve u redu. Ona ga nije gledala. Jo je uvijek zurila natrag niz rijeku. Hej! Podigla je pogled, kojemu je trebalo neko vrijeme da se povrati odnekud daleko. On je opet podigao paleve. Sigurni smo. U Citvju smo. Nema zmajeva.

75

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Uspentrao se preko zida i skoio na plonik. Ispod, Edie se tek poinjala penjati. To to nema zmajeva ne znai da smo sigurni. Njezin je ljunani glas zvuao jo grublje nego inae. Pitao seje li to od hladnoe. A sad kad je na to pomislio, primijetio je neto stoje bio ignorirao, injenicu daje bio mokar do koe i blatnjav i da mu je bilo stvarno hladno. Sad kad je bio na suhom, tijelo mu je dopustilo da osjeti punu snagu onoga emu su se upravo bili izloili. Kad si preplaen, tijelo automatski pumpa adrenalin da ti pomogne da se bori - ili, kao u sluaju Georgea i Edie - da bjei. Naalost, tijelo ima samo odre enu koliinu adrenalina, i ona se na kraju potroi. George je pomislio kako mu adrenalin curi kroz donove cipela, zbog ega je poeo osjeati svu neugodu odjednom. ak su mu se i kamenii pod nogama inili kao nazubljeni komadi leda. Ali, jedna stvar je bila dobra. Jedna se stvar promijenila. Modaje to bilo zbog oka koji muje Edie priutila rekavi da je Topnik mrtav, ili moda zbog toga to ju je izvukao iz vode nakon stoje bila nestala a on pomislio kako je opet ostao sam: ali budui da je odluio preuzeti vodstvo nije vie osjeao kako su stvari potpuno izvan njegove kontrole. Nije oekivao da e Edie prihvatiti da on vodi bilo to, ali trenutno je vodio, i osjeaj je bio dobar. Manje je paniario jer je mogao misliti na nekog drugog, a ne se samo brinuti o sebi. Bilo je to udno. Izvukao je cipele iz depova i pokuao ugurati stopala u njih. Mokra su se stopala opirala konoj podstavi, a i kao da su narasla dva broja, pa je odustao - upravo u trenutku kada se Edie prebacila preko zida i pridruila mu se u kapanju po ploniku. Sad kad se adrenalin ispirao iz njihovih organizama, oboje su nekontrolirano drhtali. Edieje izgledala uasno, kao da su vlaga i blato ugasili onu uobiajenu vatru u njoj. Njezino je drhtanje bilo nalik plamenu koji se gasi. Usne su joj bile vrsto stisnute i plaviaste. Georgeje znao daje njoj hladnije nego njemu, i znao je da jo uvijek mora voditi. Hajde. Potrimo. Podigla je pogled, iji je uobiajeni sjaj bilo oslabljen tugom i hladnoom. Za promjenu nije rekla nita, nije se sva ala niti podbadala niti prigovarala. On je pokazao palcem prema mostu. Je li to Most crnih fratara? Kimnulaje glavom. Potrimo onda gore i prona imo tog Crnog Fratra. Ne elim trati. Cunula je na pete, pokuavajui omotati vlastito tijelo oko posljednjeg treperavog plamika topline u njegovu sreditu. Rukom je napipala morsko staklo i provjerila ga. Bilo je mutno i sigurno i mokro od rijeke. Vidjevi ga mokrog, prisjetila se morske obale, plae na kojoj gaje pronala i spremila u dep. Shvatila je daje ak i taj prvi trenutak bio potajan: vidjela gaje me u mokrim oblutcima i pokupila ne razmiljajui mnogo, ali jednom kad gaje uzela u ruku shvatila je da osjea neto i nije htjela da ga on vidi ili da joj ga uzme. On nije bio primijetio njezino uanje, kao niti trenutak kad je pokupila kamen, jer se osjeao udno gledajui u puinu, istovremeno pokuavajui zapaliti zarolanu cigaretu. Osjeao se udno jer ju je doveo na plau kako bi joj priopio da joj se majka nee vratiti, i da su njih dvoje sad sami, dok se stvari ne srede. U vlaku kojim je stigla u London, Edieje sjedila pokraj dvije sretne obitelji na povratku s jednodnevnog izleta na obalu, a jedna je majka otmjenog naglaska govorila drugoj kako je na plai najvie voljela to to na njoj nikad nije bilo nesretne djece. Druga se majka na to nasmijala i rekla, ne, dok ne do e vrijeme za odlazak kui. A Edie je poeljela vritati. Sve najgore stvari koje joj su se ikad dogodile, dogodile su se na plai -ili ako nisu - vijesti o njima primila je na plai, ispred ravnodunog prokletog mora iji su se valovi beskonano valjali, ze-lenkasto-sme i, uzburkani i zapjenjeni vjetrom, beutni i neumoljivi poput tekueg kremena.

76

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Bio je to jedan od razloga zbog kojih je izabrala vlak za London kad je doao trenutak za bijeg. Svi su drugi vlakovi vozili do gradova za koje je znala da su na obali mora. Nije dola u London zbog njegovih svjetala, niti zbog toga to je bio glavni grad. Dola je zato jer nije bio na moru. Georgejuje prodrmao za ramena, prekinuvi tako njezino sanjarenje. Edie. Hajde. Moramo nastaviti. Daj mi minutu, odgovorila je ona drhtei, zlovoljna zbog hladnoe. Zale ena sam. Onje trkarao u mjestu. Jednog snjenog Boia, tata gaje bio poveo na sjever, na kampiranje i planinarenje. Nauio ga je kako se kretati kako bi se ugrijao, kako provjeriti ima li naznaka ozeblina. Nou su spavali stisnuti jedan uz drugog u atoru kako bi im bilo toplo, i tada se osjeao kao pravi pustolov, u atoru u snijegu, u potpunoj tiini osim zvuka vjetra to je udarao u boni zid atora, i tatinog hrkanja u njegovo uho. Osjeao se kao pustolov, ali se isto tako osjeao zatienim. Prisjeajui se davno nestale topline medvje eg zagrljaja njegova usnulog oca, osjetio je peckanje u oima, a primijetio je i koliko mu je sada bilo hladno, i kako je bio usamljen i nezatien. Otresao se na Edie. Edie. Ozbiljno. Mora se pokrenuti. Dobit emo upalu plua ili neto takvo. Ona se samo jo vie omotala oko sebe. Morao ju je prisiliti da se pokrene, a pogledavi joj u ruku, shvatio je i kako to uiniti. Edie. Moe ostati ovdje. Ali, ako eli ovo natrag, bolje ti je da potri. Nato je istrgnuo morsko staklo iz njezine ruke i potrao. Ispruilaje ruku i zamahnula praznim prostorom, podigla glavu i bila na nogama protiv svoje volje, trei prije no stoje uope bila svjesna da se odluila pokrenuti. ekaj! Georgeje pogledao unatrag da provjeri slijedi li ga ona, a potom nastavio trati. Setnica uz rijeku nastavljala se ispod mosta. Zdepasti stupovi koji su ukraavali nosae mosta bili su osvijetljeni odozdo, a on je toliko eznuo za toplinom da gaje, dok je trao ispod crveno obojenog metalnog luka, grijala ak i toplina ovih svjetala koju je osjeao na obrazima. Edie se inilo kao da on utrava u neija usta. George! On se ve osjeao malice bolje budui da se trei utoplja-vao. Bilo je dobro to gaje ona slijedila. Podigao je morsko staklo iznad glave kako biju namamio da tri i dalje. Hajde! Uhvati me! Edieje gledala kako on utrava u slabo osvijetljeno drijelo pod metalnim rebrima mosta. I u prvi mah je pomislila kako se radi o odsjaju, a onda je s uasom shvatila to je vidjela: morsko je staklo poelo isijavati svjetlost, potom i plamtjeti. Njegova se svjetlost odbijala o okomite eljezne reetke to su tekle uz kopnenu stranu rijene etnice, bacajui dugake lijene prugaste sjene preko neobinog prostora nalik na kavez iz nje. Ali nije zbog toga zavikala svoje upozorenje. Ne samo zbog toga. Dvije figure sa ljemovima na glavama pribliavale su se Georgeu velikom brzinom, iako nisu uope micale nogama. inilo se da se radi o kipovima to su jezovito klizili iznad zemlje, drei u rukama oruje - moda koplja, ili kose. Jedan je svoje oruje nosio sputeno uz nogu do glenja, a drugi nehajno oslonjeno o rame, ali pripravno za udarac. Obrisi su im bili glomazni zbog oklopa, a svjetlo im se reflektiralo o titnike na potkoljenicama. Edie je zazvala njegovo ime upravo u trenutku kad je vodea figura krenula u akciju, gurajui noge sjedne u drugu stranu u polaganom i snanom klizeem pokretu, sve bre se pribliavajui djeaku u trku.

77

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Njezin povik upozorenja jedva je dopro do Georgeovih uiju, kad je vodea figura izvukla svoje oruje i povukla ga po eljeznim reetkama, stvarajui otri isprekidani zvuk udaranja drva o metal dok je klizio prema Georgeu. Samo to on nije bio ni udovite ni mrljavac ni kip, niti uope zainteresiran za ita drugo osim stvaranja buke svojom hokejakom palicom kako bi zabavio prijatelja to gaje slijedio, koji je i sam spustio palicu s ramena i pojurio za njim na vlastitim rolama, jednako udarajui po reetkama dokje prolazio uz Georgea. Kad su poskoivi izali iz sjene mosta, smijui se i kliui, Edie je vidjela o kome se zapravo radilo, o igraima ulinog hokeja koji su se vraali kui na rolama. Izdahnula je s olakanjem, a onda udvostruila brzinu kako bi sustigla Georgea. Hej! Onje mahao staklom, jo uvijek ne gledajui u nj i naglo skrenuo ulijevo, u tunel. Staklo je jo uvijek plamtjelo svojim nevi enim upozorenjem. Ne! NE POD ZEMLJU! Nije ju uo. Pred njim, tunel se sputao dublje, smjeten izme u stare rijene obale i rotora na kraju mosta. Kad je utrao u nj, osjetio je kako se toplina pojaava i bio sretan jer mu se inilo daje dnevna toplina ostala zarobljena unutra.

ODLAZAK POD ZEMLJU

Bio je to dugaak bezlian tunel, poput bilo kojeg drugog pothodnika u bilo kojem drugom gradu. Zidovi su bili obloeni rebrastim ploama, a pod crno-uta ahovska ploa. Bio je to samo prostor koji povezuje jednu toku s drugom, vrsta onog nitavnog prostora koji nitko ne primjeujejer nije napravljen da bude primijeen. Dnevno zaboravljamo desetke ovakvih prostora, istog trenutka kad iz njih iza emo. Kad se zamilja, uvijek si negdje, a nikad u me uprostoru poput ovoga. Ako u ovakvim prostorima dolazi do ikakvog ljudskog kontakta, obino se radi o sputenom pogledu ulinog sviraa ili oportunistikom smradu mokrae nakon to se netko pomokrio uza zid u trenutku krajnje nude dok nitko nije gledao, ili moda tek o pomisli kako bi koraci iza tebe mogli pripadati lopovu. Zato jer je pusti i uglavnom neprimijeeni prostor skriven od pogleda pod gradskom koom, pod zemljom, pravo mjesto za okradanje. George nije pomislio na okradanje kad se okrenuo. Samo je provjeravao slijedi li ga Edie jo uvijek. I ba zato to se osvrnuo unatrag nije vidio ruku koja gaje zgrabila, iako je uo pucketanje to joj je na trenutak prethodilo. Kako je ruka pojaavala svoj stisak na njegovoj nadlaktici, znao je da se radi o lopovu. Podsvjesno, i George je, poput svih nas, znao da e jednog dana biti sam na ovakvom mjestu i da e se tada pojaviti lopov. Iako se, dok se okretao, pitao gdje li se to lopov bio skrivao budui daje trenutak ranije tunel bio potpuno prazan. Ruka koja se uvijala i omatala oko njegove nadlaktice nije pripadala lopovu. Dolazila je iz zida. Odnosno, dolazila je iz rascjepa kojije, uz zvuk drobljenja i pucanja, nainila u zidu. A s rascjepom je doao i udar topline kojije podigao temperaturu u pothodniku, kao daje netko upravo otvorio vrata penice. Prije no stoje poeo paniariti, imao je jedan trenutak mirne jasnoe, i u tom je zale enom, produenom trenutku promotrio ruku s gotovo znanstvenim odmakom i zanimanjem. Nije to bila ljudska ruka jer je imala nekoliko prstiju previe, te nikakvih primjetnih zglobova u njima. Omatali su se oko njegove nadlaktice poput skupine malih bijesnih zmija to su se stezale i pulsirale, produavale i debljale, njemu pred oima. 78

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Nije to bila ljudska ruka jer nije bila prekrivena koom. Nije uope bila prekrivena, a to to nije bilo prekriveno nije bilo ni meso ni kost, ve samo tlo grada, iva zemlja i blato to se uvijek nalaze nekoliko centimetara pod slojem kamena i asfalta. Dok je zurio u okiranom u enju, komadii ljunka i veih oblutaka iskakali su iz gline, vrtloili se i mrekali povrinu nadlaktice, oblikujui se u kamene staze to su se zajedno savijale i uvrtale poput tetiva. I konano, nije to bila ljudska ruka jer je ve bila duga oko metar i pol. Panika gaje konano sustigla i Georgeje ispustio morsko staklo i poeo trzati i povlaiti ruku, pokuavajui se osloboditi. Vruina se pojaavala i zgunjavala zrak oko njih, inei ga tekim za udisanje poput juhe. EDIE! povikao je, zapravo vie vrisnuo, pokuavajui se istovremeno osvrnuti unatrag i udarati u ogromnu ruku. Ritmini, sve glasniji unk-unk zvuk natjerao gaje da opet pogleda prema naprijed, i jo se jednom sledio. Neto mu je prilazilo po podu, poput morskog psa koji juri u napad ispod razine poploenja, mrekajui ute i crne kamene podne ploe u zlokobni nadirui val to mu se opasno pribliavao. Iako jejo uvijek bio vrsto zarobljen stiskom na nadlaktici, uspio se zanijeti i popeti uz boni zid pothodnika, oajniki pokuavajui izbjei opasnost. S njega se slijevao znoj, a mogao je vidjeti i kako mu se s mokre odjee poela dizatipara u vruem zraku koji gaje poeo guiti. EDIE! Sad je bio zaglavljen u vodoravnom poloaju, unutar pothodnika, borei se da mu stopala ostanu na zidu. Napada ispod razine poda samo je promijenio taktiku. Mrekanje podnih ploa sad je okrenulo prema rubu poda i onda uza zid, koji se potom ispupio i stvar je konano probila povrinu uz zagluujuu buku, a iznutra je izaao glineni prst koji se izduio a onda razvio u vor pipaka, nalik divovskom glinenom modelu morskog jea na kraju druge ruke koja je krenula prema Georgeovim glenjevima. U konanom napadu panine energije shvatio je kako se izvija s uasom, pokuavajui se popeti jo vie uza zid, na strop, trenutak prije no to su pipci udarili u njegovu desnu nogu i omotali se oko nje u stisku koji je bio, ako ita, snaniji i bolni-ji od onog na njegovoj ruci. Edie je utrala u tunel i udarila u boni zid prije no stoje uspjela pogledom uhvatiti doga aje pred sobom. Ili tonije, nije se toliko radilo o hvatanju pogledom, koliko o doivljaju. inilo joj se da su ispred nje bila dva Georgea: jedan kojije stajao posred prolaza, nepokretan, i drugi George kojije bio u zraku, pod pravim kutem s okomitim Georgeom - ili mo-daGeorgeom jer je ovaj bio krhka prikaza, proziran i gotovo nevidljiv, poput pramika dima sa slabanom pokretnom slikom projiciranom na njemu. Nije mogla tono vidjeti stoje to dralo moda-Georgea u zraku, ali je mogla vidjeti iz naina na koji se on batrgao, da se borio, i to oajniki. A onda je vidjela kako se strop namrekao, kao da se sagiba, a onda se raspuknuo, a ona je pomislila kako je negdje jako jako daleko netko proaptao njezine ime Edie! Georgeje vidio vrstu sme u masu koja je provalila iz stropa pred njim, i povikao glasnije no to je to ikad uinio u svom kratkom ivotu - ivotu koji, inilo se, nee potrajati due od jo koje sekunde. Stup gline ispao je iz rasjekline u stropu i sad je visio pred njim. Dok gaje s uasom promatrao, stup se poeo polagano kovitlati, kao da ga mijesi i oblikuje vojska nevidljivih ruku. Dno se stupa proirilo, dok se vrh stanjio u ilavi kabel debljine telegrafskog. Kad se stup uobliio u grubi oblik stoca, kabel se savio, i tako nagnuo bazu stoca prema Georgeu. George je prestao vikati. Prestao je initi bilo to. Jedini pokret kojije inio bilo je refleksno treptanje dok se njegov mozak bavio peckajuim znojem to mu je curio u oi. Samo je zurio.

79

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Baza stoca bila su usta, a u ustima su bili zubi: zubi koji su se micali i mrvili i udarali i drobili jedan drugog; zubi koji zapravo nisu bili zubi ve otro kremenje i komadii slomljenog stakla, probuene i zahr ale limenke Coca-Cole i krhotine slomljenog porculana. I konstantno su se okretali u zemljanoj masi stoca, lomei se i otkrhujui me usobno. George je gledao u srce sporog blatnog kovitlaca. A ono to je vidio bio je stroj za mljevenje mesa. Ruka i pipci koji su drali njegovu nadlakticu i nogu odjednom su se rairili i uvili, a bol je projurila kroza nj kad su ga poeli razvlaiti, cijediti poput krpe, i shvatio je da ga stvor prinosi ustima, kao klip kukuruza u koji e zagristi. Stisak oko njegova glenja bio je naroito snaan, i kako se okretao tako je osjetio kako mu kost izlazi iz leita i shvatio je da e bol postati vie nego nepodnoljiva i da e izgubiti svijest. A istovremeno je shvatio i da bi onesvjeivanje znailo smrt u ovom mlincu za meso, pa je pronaao ono ljepljivo crnilo unutar sebe koje je odagnalo bol na mjesto na kojem e ga kasnije potraiti, i upotrijebio i posljednji atom snage kako bi judario svojom rukom o ruku iz koje su izlazili pipci to su ga drali za nogu. A onda je, opet pomislivi dvije stvari istovremeno, znao da se radi o ispraznoj gesti i daje ponekad zbilja sve to ima uzaludna nada. Potom je njegova ruka udarila o zemljanu ruku i osjetio je gustu mokru zemlju i otre kamenie i dugako mrtvo korijenje i onda opet zrak, a stopala su mu odjednom postala slobodna, sila tee je uinila svoje, i tijelo mu je palo iz horizontale u vertikalu. Onda je osjetio udarac zrane struje kad su usta zagrizla mjesto na kojem je do maloprije bio, i uo krgut zuba. Osjetio je i kako mu se bol u ruci udvostruuje jer je sad drala svu njegovu teinu, jo uvijek zarobljena u drugoj zemljanoj ruci. Stopala su mu plesala petnaestak centimetara iznad tla, slijepo pokuavajui dotai plonik kako bi smanjila pritisak, i kad se stoac zuba povukao unatrag, poput zmije koja se pripremala za ponovni napad, udario je u nj. I opet je osjetio zemlju i kamenje i krhotine i onda zrak, a ovaj je put vidio i stoje njegova ruka uinila: stoac je jednostavno prestao biti stocem i pred njegovim se oima rasuo u kii zemlje i kamenia, s jednakom nasuminou kao lopata zemlje baene preko crno utih ploa pod njegovim nogama. Sepao je mnogoprstu ruku koja mu se ovijala oko ruke poput udava, i shvatio da se i ona raspala u bezoblinu hrpu zemlje imjuje dotaknuo rukom, jednostavno i lako kao daje otirao prainu s rukava. Pao je na pod i malo zateturao. Edieje vidjela lebdeeg moda-Georgea kako udara i bori se i onda pada i tetura, a onda su dva Georgea postala jedan, poput neega to ste uspjeli fokusirati. I pred njom je opet bio jedan djeak, bez ikakvih prikaza, i Edieje potrala prema njemu. George! Bje'mo odavde, odmah! Nije imala pojma stoje to upravo bila vidjela, ali znala je da nije bilo nita dobro, i znala je da to ima veze s tim to su bili pod zemljom, i da ih mora oboje izvesti na zrak stoje prije mogue. Zgrabila je njegovu mokru ruku i povukla. On je zakoraio naprijed, a onda zastao. C-ekaj. Sagnuo se i zgrabio neto s poda, a potom su oboje otrali uz stepenice, vani u no - i im su izali na zrak George gaje poeo gutati kao to ovjek guta hladnu vodu nakon radnog dana u talionici. I naravno, od hladnog se zraka i oka ponovno poeo tresti, a zubi su mu cvokotali dok nije pogledao u Edie. Sto? pitala je ona.

80

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net On joj je predao stvar koja mu je bila ispala u pothodniku. Ona ju je uzela i pogledala. Ako je u njoj bilo ikakvog svjetla bilo je vrlo blijedo - toliko blijedo da ga je moda samo umiljala, zakljuila je ona. Oprosti to sam ga uzeo. Uinio sam to tako da potri za mnom. Nisam znao kako te drugaije pokrenuti... Ona je gurnula morsko staklo u dep, i zatvorila ga s dozom konanosti. Pa, nemoj mi ga opet uzimati. Nikad. Neu. Onda je zadrhtala i protrljala svoje natopljene ruke. Zubi su joj opet poeli cvokotati. A ako ga i ukrade, barem pogledaj u glupu stvar. Tome slui, budalo. Sam si utrao u ovo to se upravo dogodilo, to god je to bilo. Osjetio je bol u ruci i glenju, i pomislio na zemlju proetu ljunanim tetivama i na usta puna otrih zaboravljenih'krho-tina i odluio da e kasnije misliti o tome. elio se nastaviti kretati. Da. Mogao si se potedjeti muke. Kimnuoje glavom, jednostavno zahvalan stoje izaao iz tunela, stoje iznad zemlje i to die normalno. Proistioje grlo. Moda je mogao popriati o tome ako je i ona to vidjela, a naravno daje ona to morala vidjeti. Moda bi ona mogla to objasniti. Zna li ti stoje to bilo? Osim stravino i zastraujue? Da. Zatresla je glavom. Nemam blage veze. Samo nona mora. Ali, vidjela si to? Georguje odjednom bilo vano daje i ona to vidjela. Vidjela sam neto. Kao nekakve slojeve - nemam pojma. Komade neke stvari. Ti si bio tamo i samo si stajao, a bio je i tamo nekakav drugi prozirni ti kojije lebdio uokolo i koprcao se, i onda - komplicirano je. On je nato kimnuo glavom. Moda e nam Crni Fratar moi objasniti. Ona je zatresla glavom. Pitaj ga samo o toj stvari, londonskom Kamenu, to li ve, kao stoje Topnik rekao. Ne kompliciraj. Zato? Onaje slegla ramenima i krenula plonikom, dalje od rijeke, trljajui se rukama u hodu, pokuavajui zaustaviti zvoko-tanje zuba. Ne znam. Svaki put kad se susretnemo s jednim od tih zrcalnika oni su dovoljno zbunjujui i bez dodatnih razloga da postanu dvosmisleni. Londonski Kamenje kljuan, pa ne dajmo mu onda izliku za kompliciranje.

TAMNI CENOBIT

George je slijedio Edie prema uskom trokutastom etverokatnom pubu, najotrijeg kuta isturenog prema rijeci poput pramca nasukanog broda. Na prvom katu, iznad broja 174 izvedenog u zlatnom i zelenom mozaiku, stajala j crna skulptura debelog redovnika poput pramane figure, ruku zadovoljno prekrienih ponad irokog trbuha opasanog dugakim pojasom s resama. Djeca su se zaustavila pod njim. Pubje bio zatvoren. Gledajui uvis prema fratru, sve to su zapravo mogli vidjeti od njegova lica bili su veliki podbradak i bucmasti obrazi, te istureni nos. inilo se da zrai veseljem, ali to je ipak bio tek dojam, budui da mu nisu mogli vidjeti oi. Iznad njegove glave svijetlio je, nalik na aureolu, uti sat. George gaje promatrao s nevjericom. Ne moe biti pet do sedam! Mora biti kasnije od toga. 81

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Ovdje je uvijek pet do sedam, mladiu. Uvijek takvo praznino, obeavajue vrijeme, pet do sedam; dnevni je posao zavrio, a no je prostrta pred tobom kao gozba iz koje moe birati to te volja; vrijeme za toplinu i radost i razgovor. Glas je odzvanjao dolje prema njima, bogat medni glas u kojem se mogla uti natruha jedva kontroliranog smijeha i dobrog raspoloenja stoje odjekivalo kroza nj poput zvonjave zvona. Razgovor je ono zbog ega smo doli, rekla je Edie, zako-raivi unatrag da ga bolje vidi. Crni je Fratar naglo pogledao dolje prema njoj, dok mu je mesnato lice podrhtavalo od iznena enja. ula si me? Ali, i toplina dobro zvui, dodao je George, trei u mjestu i trljajui se rukama u pokuaju da se utopli. Oboje ste me uli? pitao je Fratar, pogledavajui od jednog prema drugom. Oboje se smrzavamo, rekla je Edie. I oboje smo mokri, dodao je George. Smrznuti i mokri. Vrag me odnio! viknuo je Fratar. Pazite se. Zakoraio je s proelja i pao na tlo, a halja mu je zavijorila uokolo poput tamnog padobrana. Udario je u plonik uz prasak kojije odgovarao njegovu poprilinom opsegu, ispravio noge, zagladio svoju halju i promotrio ih oboje sa zanimanjem. Izbliza, vidjeli su kako su mu oi zaista bile usa ene duboko me u bore od smijeha, zbog ega je izgledao kao vrlo prijateljska i gostoljubiva vrsta redovnika - to je bilo olakanje, zato jer je njegova veliina bila dovoljna da, u drugaijim okolnostima, bude zastraujua. Razgovor, kaete? A o emu? I zato? I kada? I zbog ega, bez sumnje? George i Edie razmijenili su pogled koji bi se mogao prevesti kao Ha? na bilo koji jezik. Oprostite? Oproteno. Ne brinite vie o tome. Zaboravljeno, rekao je Fratar, pogledavajui ih ushieno. George se poeo pitati je li redovnik bio pomalo lud. Edie je samo mislila daje iritantan. Topnik je rekao da biste nam mogli pomoi. A pomo bi nam dobro dola. Topnik, velite? Molim Vas, rekao je George. Znam nekoliko Topnika. Mi znamo samo jednoga. Onje zrcalnik, kao i Vi. Nastala je dugaka pauza dok ih je Fratar prouavao. Onda se zadovoljno zasmijuljio i pokazao prema vratima puba. Molim vas. Svaki prijatelj Topnika, koji god Topnik on bio, je i moj prijatelj i sve tako! Doli ste nam u nezgodno vrijeme; vrata svratita zatvorena su zbog preure enja zahoda u podrumu, ispod anka, koji su, priznajem, bili postali pomalo nezdravi uslijed dugotrajne pretjerane uporabe. Ali, u ite, molim vas u ite. Gostoprimstvo je naa krilatica, bez obzira na vrijeme. George je pokuao otvoriti vrata. Nisu se dala pomaknuti. Edie je priskoila i zadrmala ih bez uspjeha. Okrenula se Fratru s optuujuim pogledom. Zakljuano je. Ah, pa ljubav otvara sva vrata, zasmijuljio se. Molim? On se progurao pred njih. Onima istog srca nitijedna vrata nisu zakljuana. Jedan je trenutak petljao oko kljuanice, a onda su se vrata irom otvorila. Kao to vidite. Upotrijebili ste klju, primijetila je Edie tiho. Onje teatralno uzdahnuo i dobroduno pogrbio ramena, kao razoarani arobnjak. Ah, blagoslovljeno bilo tvoje oko sokolovo, morat emo te se uvati, to je injenica.

82

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Stao je sa strane dok su njih dvoje ulazili u pub. Bio je to uzak prostor pod neobinim kutem. U tami su se nazirali neobini oblici i odsjaji koji su, inilo se, izvirali iz mraka, a onda se povlaili kad bi svjetla jureih automobila u prolazu obasjala prozore. Boce na policama i mjedeni dijelovi anka svjetlucali su razlomljenim odsjajima ulinih lampi. Bilo je tu ljestvi i drugih dokaza gra evinskih radova, razbacanih po podu, a preko anka je bila prebaena zatitna stara plahta, poput odbaenog pokrova. Vrata su se uz tresak zatvorila za njima. Crni Fratar proao je pored njih s neoekivanom gipkou za tako velikog i krupnog ovjeka. Do ite, do ite, pazite na radniki nered; u ite u ovu odaju, alkoven, tu emo imati i toplinu i svjetlo, i vidjeti to moemo uiniti za vas, jer oito je, ako nita ne uinimo, uhvatit e vas mrcavica. Proveo ih je kroz lijevi od tri niska luka, posjeo na klupu uz stranji zid mranog nadsvo enog prostora i ostavio tamo, naglo se sjurivi niz stepenice pored anka. Edie je zurila u Georgea. mrcavica! Znam, slegnuo je on ramenima. Opet se smrzavao. Odjea mu je bila prilijepljena uz tijelo poput mokrih zavoja. Trebali bismo vjerovati nekome tko kae 'mrcalica'? uo je kako joj zubi cvokou u tami. Prije no stoje mogao bilo to rei zaulo se zveketanje i Fratar se vratio, vukui neto teko stoje udaralo o svaku stubu dok se penjao. Zaklonio je ulinu lampu kadje proao kroz luk, a onda se sagnuo i spustio kantu s benzinom i zdepastu grijalicu u obliku torpeda na pod pred njih. Radnici pokuavaju isuiti podrum. Siguran sam da bi uskraivanje topline sad kad vam je najpotrebnija smatrali vrlo nekranskim. Podigao je ruku i zaveljaj odjee pao je na pod. Suha odjea. Runici. Ljudi ostavljaju stvari, objasnio je on. Rizik pretjeranog uivanja u svratitu poput ovog jest bu enje kod kue s glavoboljom, ali bez kaputa, razumijete? Nasmijao se vlastitoj duhovitosti. Svakodnevna tragedija ovjeka-veseljaka, nema sumnje! Uzmite, uzmite. Ostavit u vas nasamo dok se presvuete. Moda bi hrana bila... Da, rekla je Edie, toliko brzo da je George odjednom shvatio da vjerojatno nije jela poprilino dugo. Kleknula je nad odjeu i uzela hrpicu runika. Ovo su pivski* runici. Minijaturni su. Dobro da ih ima cijela hrpa, rekao je George. Kleknuo je uz grijalicu i pogledao ju. Okrenuo je ventil na vrhu plinske boce. Zauo je ukanje odjee iza sebe i poeo se osvrtati. Hej, ja se presvlaim, viknula je Edie, jo uvijek s drhtajem u glasu. U reduje. Ne gledam, rekaoje on, pokuavajui razaznati komande u slabanom ulinom svjetlu. Pokuavam upaliti ovo udo. Zna li kako to radi? Pronaao je elektrini" utika na kraju kabela. Na zidu, do svog koljena, ugledao je utinicu, pa gaje gurnuo u nju. Unutar zdepastog torpeda poeo se okretati ventilator. Moj tata imao je jedan ovakav u svom ateljeu. Koristio ga je zimi. ekaj. Okrenuo je sklopku nalik slavini. Nita se nije dogodilo. Edie je podrugljivo frknula. Mislila sam da zna kako to radi. Eng. beer touiels - mali runici s logom piva koji slue kao podloak za pivom do vrha napunjene krigle iz kojih se uvijek malo prelijeva (nap. prev.). On je nastavio brojati do deset, a onda je pritisnuo dugme. Zauo se kljocaj i tihi zvuk iskrenja, a onda glasno VUUUMF i grijalica je buknula u ivot. Toplinu plamenog kruga unutar metalnog tijela ventilator je otpuhivao prema reetki koja se brzo uarila. Dok je

83

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net George drao dlan ispred velikog otvora, vruina se brzo pojaavala. Plamen je preao iz plavog u crveno pa gotovo u bijelo, a onda je zbog prevelike vruine morao odmaknuti ruku. Ta ti je dobra, rekla je Edie, gotovo impresionirana. O, wow. Plamen iz grijalice tako er je osvjetljavao prostoriju u kojoj su bili. Bio je to bavasto nadsvo en prostor, otprilike dva metra irok i pet dugaak, a svaki je centimetar bio ukraen dimno-sme im mramorom proaranim crnim prugama. Bilo je tu i stupova i pilastara i ogledala i raskonih alabasternih lampi i skulptura posvuda. Iznad njihovih glava, krivulja bavastog svoda reflektirala je svjetlost tisuama komadia zlatnog mozaika uokvirenog tankim linijama crno-bijelih kvadratia. U sreditu stropa nalazila se rua vjetrova, a svuda uokolo krunita tekli su kieni natpisi, svaki od njih citat koji jedan s drugim nisu imali veze. George je gledao u jednog kojije tvrdio: 'UURBANOSTJE USPORENA'. Okrenuo se kao bi proitao drugi na kojem je pisalo: 'RASKOSNOST JE BUDALASTOST. Hej, rekla je Edie, nakon to ju je krajikom oka uhvatio kako na sebe navlai preveliki gornji dio muke trenirke. Oprosti, rekao je George brzo skreui pogled. Ovo mjesto. Prilino je udno, zar ne? udno je prava rije. Kao da smo u crkvi ili negdje tako. Ona se progurala pokraj njega i rairila svoju suknju i hu-lahupke na stolicu ispred grijalice. Hoe li se ti osuiti i presvui? Onje zakoraio unatrag. Edie je stala pred grijalicu, pogledavajui uvis prema okolnim ukrasima, briui kosu runikom. Primijetio je da u stisnutoj ruci dri morsko staklo. Skinuo je kaput i koulju sa sebe, i protrljao prsa pivskim runicima. Osjeaj je bio sjajan, a bol u nadlaktici, ruci i glenju sad se inila podnoljivom. Toplina se poela vraati. Prekapao je po hrpi odjee, pronaao vuneni demper i smjesta ga obukao, izravno na kou. Bio je toliko sretan stoje suh, da mu uope nije smetala gruboa vune. Bilaje utjena i stvarna. Otkopao je remen. NE REKLAMIRAJ, ISTRAAJ, nastavila je Edie itati s krunita. Nemam pojma to to znai. Nema nikakvog smisla. Rei u ti jednu stvar ipak, ova je toplina genijalna.

TRZAJ ZGLOBA

Na spomeniku Kraljevskom ratnom topnitvu postoje i druge skulpture. Nosa granata stoji najednom kraju topovske cijevi, a s bokova mu vise dvije velike futrole s granatama. Pred topom stoji asnik, u stavu rairenih nogu, kaputa prebaena preko ruku skupljenih na trbuhu. Skraeni ispuni ventil motocikla zagrmio je neobino praznom krivinom Hyde Park Cornera, iskoritavajui privremeno zatije u prometu kako bi postigao brzinu neuobiajenu za gradsku vonju. Voza je jurio prebrzo da bi zamijetio mali pokret, iako je bio takav da bi ga, u normalnim okolnostima, bio mogao vidjeti. asnik je trznuo runim zglobom prema njemu, i otvorio svoj sat. Pogledao je u nj. Potom je jednim trzajem zatvorio poklopac i ponovno zauzeo svoju uobiajenu pozu, onu u kojoj je zurio prema dnu vrtova Buckinghamske palae, gdje kraljica, po svoj prilici, ima svoj osobni rasadnik. Pa iako je stajao u stavu voljno, rairenih nogu, lice mu je bilo prazno i bezizraajno i nedokuivo, kao daje stajao mirno na vojnom vjebalitu. Bilo je to lice stvoreno da trpi i izdri. Jedini vanjski znak onog o emu je razmiljao bio je minijaturni tik, kad je, uz iritantan zvuk, pucnuojezikom iza zuba. stvoriteljeva oznaka

84

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net George je istrljao noge runikom, a onda navukao par gra evinarskih hlaa poprskanih bukom. Bile su mu otprilike deset brojeva prevelike, ali ih je opasao remenom i vrsto stisnuo. Osjeam se gotovo ljudski, nacerio se dok je zavrtao rubove nogavica iznad glenjeva. Znam to misli, mladiu. Grleni glas uao je u prostoriju prije Fratra, koji se sagnuo prolazei kroz luni ulaz, nosei u rukama vreice ipsa, nekoliko peciva i bocu zelene tekuine, koje je stavio na stol pred njih. Sjednite, utoplite se i jedite. Onda emo, kad se prestanete tresti kao dvoje kvekera*, popriati. Ali, ponajprije - popijte ovo. Otvorio je bocu i nalio dvije aice ljepljive zelenkaste tekuine. Stoje to? pitala je Edie sumnjiavo. Napravili su je redovnici, nasmijeio se Fratar. Ljekovite trave, cvijee uz malice estine. Ugrijat e vas iznutra. Hajde, na eks. * Eng. auakers - drhtavci, oni koji dru; tako er i isprva podrugljivo a danas opeprihvaeno ime jedne protestantske sekte (nap. prev.). Georgeje uzeo au i ispio sadraj jednim gutljajem. Vatra, ne samo toplina, slila mu se niz grlo i zakaljaoje uslijed njezine jaine. Ipak, bila je to slatka i mirisna vatra s okusom meda, lijekova i trava kojima nije znao imena; a kad je zavrio s kaljanjem osjetio je kako se vatra smjeta unutar njega, kao daje neto ponovno zapalila. Nije loe, rekao je Edie, koja je gledala hoe li se on poeti grki u otrovanom bunilu. U redu, rekla je ona, i iskapila svoju aicu. Nije zakalja-la niti pljunula, ali je napravila grimasu kojom je otkrila sve svoje kutnjake. Gah! stresla se ona. Odvratnoje. Pretpostavljam da misli daje to smijeno. Pa, meni se svidjelo, rekao je George. Ima okus po vodi u kojoj je neka baba oprala noge. Bljak! Rastvorila je jedno pecivo i otvorila vreicu ipsa s okusom raia. Istresla je ips u pecivo, zaklopila ga i zagrizla. Zagrizu je prethodio ekstatini osmijeh. Rijefila fam fe tog okufa, objavila je usta punih kruha i komadia ipsa. Probaj. Bio je red na Georgea da izgleda zga eno. Ne hvala. Slegla je ramenima, zavrila s pecivom u dva ogromna zagriza, i krenula raditi drugi sendvi. Fratar se spustio na tapeciranu klupu smjetenu uza zid odaje. Smijekom je pozvao djecu da uine isto. A sad se primaknite i objasnite mi stoje to, mali moji prijatelji. Recite mi to ste to uinili da ste se nali u ovakvoj nevolji. Nismo u nevolji, rekla je Edie. Redovnik se popustljivo nasmijao. A zasigurno nije ni smijeno, nastavila je Edie, prije no to je iznova, uz prkosno hrskanje, zarila zube u svoju novu kreaciju. Ona je u pravu, rekao je George. Sve je smijeno iz neke perspektive, uvjeravam vas da jest. Ovisi samo o tome odakle gleda. George je razumio odakle je dolazila Edieina ljutnja. Upravo je proivio nonu moru, a ovaj im se zrcalnik samo smijao. Odavde, odakle mi gledamo, izgleda ozbiljno. Fratar mu je uputio dugaak pogled. Onda je preao rukom preko lica, od ela do brade, i kako je ruka prela preko njega, tako je s lica nestao svaki trag osmijeha, a na njegovu se mjestu pojavio mrani trezveni izraz. Ba tako. Ba tako.

85

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Redovnik se zavalio natrag i ogledao po prostoriji. Pogledao je u etvoricu vragolastih kerubina koji su sjedili visoko u svakom uglu prostorije, ali George nije u njima vidio nikakav pokret koji bi naznaio odgovor. Redovnik je protegnuo ukoeno rame. A zato bih vam ja pomogao? Zato jer ste Vi pozitivac. Jesam li? Nisam toga bio ni svjestan. Pozitivac, kaete. Ah, pa, cijeli sam svoj ivot posvetio izbjegavanju plamenog kraja. Moglo bi se rei da za sebe zbilja ne predvi am vatreno finale, pa ako me to ini pozitivcem onda mora da to i jesam, hm. Crni je Fratar vie nego oito uivao u zvuku vlastitih rijei koje su mu se kotrljale niz jezik, pomislio je George uz snanu navalu nervoze. inilo mu se da su ljudi - stvari, zapravo priale cijeli taj dan, a niti jedna od njih nije mu dala izravan odgovor, ve su ga samo gurale iz jednog stravinog iskustva u drugo. Glas mu je bio iznena ujue odsjean. Znate to mislim. Edie je primijetila ton njegova glasa i iznena eno ga pogledala. Fratar je nagnuo glavu kako bi izbalansirao iritantno podignutu obrvu. Boe moj, pa uope ne znam. Znam samo ono to mi vi kaete. Tko vam je to rekao da sam ja 'dobar tip'? Vi ste redovnik, ubacila je Edie. A redovnici pomau, je li? Da, redovnici su na strani dobra. Pa, dopustite da vam kaem tko sam ja. Rairio je ruke gestom ovjeka koji nita ne skriva. Rukavi njegove halje spali su unatrag otkrivi snane miiave ruke koje nisu izgledale ni priblino onoliko debelo koliko je George bio oekivao. Ja sam ono to se inim dajesam, ni vie ni manje od toga. Ja sam i debeli redovnik i veseli gostioniar; najvei veseljak i uvar koji stoji na raskriju ivotnih putova. Ja sam tako er i ovjek koji voli razgovarati s ljudima koji vole govoriti. Ja pruam radost i zadovoljstvo, toplinu i veselje i odrjeenje grijeha iz prolosti, sadanjosti, pa ak i - za odre enu cijenu budunosti. Ukratko, ja mogu umiriti ljudske potrebe i olakati prolazak kroz ovu dolinu suza. Ja sam pomaga potrebitima i donositelj quietusa. Ako shvaate na to ciljam... Edie se nervozno vrpoljila navlaei majicu preko koljena. Ono to ja vidim i to ujem jest da neki zrcalnici imaju zbilja iritantnu naviku koritenja rijei koje mi ne razumijemo. Pogledalaje u Georgea. Georgeje kimnuo glavom. Stoje quietus? Ouietus je, dragi moj djeae, odrjeenje, otpust od ivotnih briga, potpuna otplata dunosti ili duga - Gle, prekinula gaje Edie, samo sasluajte. Mi smo skoro poginuli na putu ovamo. Ovo nije vrijeme za lekcije iz engleskog. Fratar je zurio u nju smijeei se i ekao. Nakon to se nita nije dogodilo, podigao je jednu obrvu i jo malo ekao. Ona govori istinu. Ona je bila usisana u blato u Temzi, a mene je - zgrabilo neto u pothodniku... I druga se obrva na Fratrovu licu podigla kako bi se pridruila prvoj. Osmijeh se jo vie proirio. George je zakljuio da je bilo neeg nepodnoljivog u vezi ljudi koji su previe priali kad to nisi htio, a onda jednostavno utjeli neprestano se smjekajui kad si htio da priaju, naroito kad je njihov osmijeh govorio pretjerujete. Tako je bilo! U pothodniku. Zidovi su me zgrabili. Oi su se irom otvorile, a osmijeh se pretvorio u malo o lane okiranosti. Zidovi, kae? Da. Zidovi. George je shvatio daje isturio bradu prema naprijed, ba kao Edie. Redovnik se nagnuo prema njemu i opet podigao jednu obrvu.

86

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Poprilian je to posao za zid, zgrabiti nekoga, ne misli li? Nasmijao se s uivanjem, a podbradak mu je podrhtavao od veselja. Uto se zauo Ediein glas, dubok i izravan. Nije bilo smijeno. Redovnik se jo malo smijuljio, a onda se, s velikim i vidljivim naporom, zaustavio. Ne. Pretpostavljam da nije. Zidovi su ga zgrabili, kae. Pa, pretpostavljam da su im izrasle ruke i - to onda? Poele ga tipati i grabiti? Ponovno se poeo smijuljiti, podiui jednu ruku u isprici. Tako neto. Vie grabiti nego tipati. Fratar se prestao smijati i pogledao ga. Zidovima su izrasle ruke? I pipci. I kao nekakva usta na stabljici. Kao velika truba s ustima na vrhu. Prostorija je naglo utihnula, kao da nije samo Fratar pokuavao uti to se dogodilo. Fratar se nije vie ak ni smjekao. Jedini zvuk koji se uo bilo je zujanje grijalice. I ovo se dogodilo? Stvarno dogodilo? Vama oboma? Samo njemu, odgovorila je Edie. Ali ona je sve vidjela, brzo je dodao George. Fratar je pogledao uvis prema drugim skulpturama i figurama upubu. Niti jedna od njih nije pokazivala nikakve znake ivota, ali je George imao snaan osjeaj da se govorilo neto to on nije mogao ni uti ni razumjeti. Crni Fratar protrljao je glavu i oi rukama, kao da se pokuava probuditi. Pretresao se i nasmijeio Georgeu. Od ega su bile napravljene ove 'ruke', ruke koje su te zgrabile, ako smijem pitati? Od zemlje. Veina je osmijeha ostala na Fratrovu licu, ali je mali dio njega ipak nestao iz podruja oiju. Od zemlje? Blata. Gline. ljunka. I uhvatile su te? Dodirnule su te? George je kimnuo glavom. Pokazao mu je gleanj i ruku. Neto grublje, vie nalik modricama ve je bilo zamijenilo crvenilo na njima. ak je Edie bila impresionirana. Wow. Neto te stvarno poteno zgrabilo tamo. Rekao sam ti. A ti si meni rekla da si vidjela. Vidjela sam neto. Ali bilo je to nalik na prikazu. Kao neto povrh neega to sam vidjela. Kao... Ponestalo joj je naina da pojasni stoje to gotovo vidjela, pa je umukla. Crni Fratar nagnuo se prema Georgeu i parkirao mu svoj osmijeh tik pred lice. Ako si bio zgrabljen, a zbilja izgleda kao da te netko dobrano zgrabio - Neto. Neke stvari, inzistiraoje George. Ba, ba, dragi moj mome, ba tako. Ali, khm, ako te to zbilja zemlja zgrabila, kako si ti, sad seja pitam, kako si uspio pobjei? Jednostavno sam ju udario. Veselje se opet uvuklo u Fratrove oi. Jednostavno si ju udario, i ona je jednostavno prestala? Oprostit e, ali ne ini mi se ba vjerojatnim, ako su "se sile prirode ve uzbunile do te mjere i pronale oblik i uobliile se tako agresivno, da bi ih tek obini - opet, oprostit e - djeak mogao rastjerati jednim udarcem. Ne, bojim se daje ovo dvaput ispriana pria, izmiljotina koju ti je ispriao netko drugi - To nije izmiljotina! Nije! Pokuavali su me rastrgati, a ja sam ih udario ovako i ovako, i raspale su se - jednostavno se pretvorile opet u, zna, blato i ljunak na podu i - to? Fratar je bio promatrao Georgea kako oponaa svoju borbu, i kada se Georgeova ruka otvorila u oponaanju udaraca koji su ga spasili, redovnikova je ruka poletjela prema njoj i zgrabila ju. Povukao ju je njeno ali odluno k sebi, pogleda uperena na zmajev znak crveno urezan u kou. Odakle ti ovo? Koje?

87

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Redovnik mu je njeno zaokrenuo ruku, tako daje oboje djece imalo pogled na oiljak. Ovo. Ovo je znak stvoritelja. Iako je sjedio ispred hodajueg i priajueg kipa, George je osjetio svu apsurdnost svog odgovora dok gaje izgovarao. Od zmaja. Zmaj me zarezao. Kod Temple Bara. Fratar se zavalio na klupu, jo uvijek drei Georgeovu ruku, tresui glavom. To nije zmajev znak, jer kad te zmaj zaree mladiu, onda bude i ostane zarezan dok te ne zapali i ne svri s tobom jednom za svagda. Je! eksplodirao je George frustrirano. NIJE! odvratioje redovnik, podigavi glas. Toje stvori-teljev znak, a ti, mladi fakinu, ne spada me u one koji bi ga mogli nositi. Georgeje pogledao u vlastitu ruku. Ja ni ne znam stoje to stvoriteljev znak. Ja ne znam stoje to fakin, rekla je nato Edie. I prije no to joj je redovnik mogao odgovoriti, nastavila je, ali, ako znai laov, u krivu si. Zmaj ga jest zarezao i neto -, pogled joj je odlutao na trenutak, a onda se povratio susrevi se s Ge-orgeovim -neto se loe dogodilo u onom pothodniku. Eto. Redovnik je gledao od jednog do drugog, a onda naglo ustao. Odjednom je bio ozbiljan i odjednom pomalo za-strauju u svojoj ozbiljnosti. Ostanite ovdje. Ne naputajte ovu prostoriju, ne priajte ni sa im. Vratit u se. I ustao je, nestao kroz vrata u naglom vrtlogu ogrtaa i mantije, i posljednje to su vidjeli i uli od njega bio je kljocaj kljua u bravi i njegova sjena kako nestaje u natrijem osvijetljenoj noi iza mutnih prozorskih stakala. Georgeje pogledao u svoju ruku. To je samo oiljak. Edie se primakla i pogledala ga. Pa pomalo nalikuje nekakvom obliku, zar ne? Pa naravno daje oblik. Ne, mislila sam smiljenom obliku. Kao kineskom slovu, simbolu, ili neem slinom... George je stisnuo aku i gurnuo ju u dep. Da, pa - to god to bilo, boli k'o vrag. Ona je pogledala prema vratima puha. Vjeruje mu? Zato ne? Nemam pojma. Ja nikad ne vjerujem ljudima koji se previe smijee. George se ogledao po sobi. inila mu se pretrpanom licima i kipovima to su gledali u njih. Zapravo, cijela je prostorija postajala vrlo topla zbog grijalice. Bilo je i pomalo klaustrofobino pod tim bavastim svodom. Sme i i crni mramor inio se nekako znojnim i kodljivim, poput dimljene bravee masti. Dakle, ponovila je ona, vjeruje li mu? Onje kimnuo ogledajui se po sobi. Mislim da sad nije vrijeme. Zidovi imaju ui - Da. I oi i usta i ruke i kopita i kande, hej... Zastala je pod alabasternim ukrasom stoje izlazio iz zida. Na prvi je pogled izgledao kao niz dekorativnih zavijutaka iz kojih je visjela neobina metalna svjetiljka u obliku jedre mljekarice. Nosila je dvije jednake visee lampe na obramni- * ci . Sto? pitao je George, pokuavajui vidjeti u stoje ona to gledala. Prstima je prelazila preko ispupenih slova u dnu alaba-sterne konzole. Pisalo je: PODNE. Uprla je prstom. Vidi? * Motka preko ramena za noenje vode u dvije kantice (nap. prev.). On je paljivije pogledao. Nije to bio samo ukras. Bio je to faun: poluovjek, polujarac, ali je imao krila i visio naglavce, zatvorenih oiju i ruku prekrienih preko grudiju, kao imi.

88

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net To je vrag, rekla je Edie. To je faun. Polujarac, poluovjek. Iz mitologije, odvratio je George. Pa nije ba u redovnikom stilu, zar ne? Fauni, mljekarice, oni kerubini u kutovima - kakve to ima veze s redovnitvom? Ne znam. Ali Topnik nas ne bi bio poslao k njemu daje lo. Daje mrljavac. On nije mrljavac. Moda postoje i zloesti zrcalnici. Razmislili su o ovoj mogunosti. Daje barem Topnik ovdje.

MRTAV U VODU
Topnikje nepomino leao, lica uronjena u blato. Preho-dao je Strand, koracima od kojih je svaki bolio vie od prethodnog, i kad je stigao do Trafalgar Squarea i skrenuo ulijevo pod visoko stupovlje luka Admiralitv, znao je da je u veoj nevolji no stoje prethodno mislio. Nosio je u sebi vruinu vatre zmaja s Temple Bara kao otrov. Bila je to vruina to gaje liavala sve njegove energije. Nikada se prije nije osjeao kao kip napravljen od bronce. Bio je napravljen da bude ovjek u uniformi, i da ga se ikad pitalo, bio bi rekao da se osjeao kao svaki drugi ovjek. Ali, nitko kipovima nije postavljao takva pitanja, pa ak ni drugi kipovi. Unutra, tamo gdje se uglavio plameni otrov, osjeao se la-bavijim, gotovo tekuim. Tamo gdje se dosad osjeao vrstim, sad se osjeao mekanim, a vanjsku je kou koja je okruivala vruinu sad osjeao kao staro eljezo koje je morao vui sa sobom, kao metal koji je mogao eksplodirati ili se slomiti svakog trenutka. Mrzio je taj osjeaj. Bilo je to sjeanje na bol ro enja, na vrijeme kad se je neto to nije bio on, ve tek mogunost da to postane, izlilo vrue i rastopljeno, iz bezo-blija u njegov sadanji oblik; a u sjeanju na ro enje bila je i spoznaja da e tako izgledati i njegova smrt, i u toj je misli bio sav izjedajui otrov zmajeve vatre. Bol koje se sjeao nije bila bol rastopljene bronce to se ulijeva u kalup u obliku Topnika u ljevaonici. Bila je to bol hla enja, postajanja vrstim. Bila je to bol umiranja svih drugih stvari u koje se taj metal mogao pretvoriti. A budui daje broj stvari u koje se rastopljena bronca mogla pretvoriti bio neogranien, takva je bila i bol umiranja tih mogunosti. Teturao je Mallom, a dokje prolazio pored St. James's Parka, ugledao je u njemu odsjaj jezera kroz stabla. I pomislio je kako bi mogao, ako uspije doi do jezera i ui u vodu, ohladiti ovu goruu, iscrpljujuu bol tek toliko da uspije prijei Green Park i doi do Hyde Park Cornera i svog postolja prije ponoi. Iako gaje, u trenutku kad je ovo pomislio, otrovna vatra toliko strano derala da bi zaista bio sretan tek leanjem u hladnoj crnoj vodi dok ne do e pono sa svim posljedicama toga to nije stigao do svog postolja prije smjene dana. Bol i uinjena teta bili su toliki da mu se vjeni zaborav i nemogunost kretanja ili gledanja nisu vie inili tako stranima. Nadao se da e mali biti OK. Bio je prilino siguran da Fratar nije bio tako crn kakvim su ga prikazivali. A i nije imao nekog izbora. I ta neobina djevojica, sijevka. Sva ta bol u njoj. Sva ta bol koju je mogla prenositi na sebi bliske. Ipak, jedino je njoj mogao vjerovati. Djeak je vjerojatno zasluio bolje od toga. Uao je u jezero prskajui, probudivi obitelj pataka koje su protestirajui odskakutale preko namrekane vode. Spustio se na koljena, sjeo, a naposljetku i legao u hladni blatnjavi pliak. Nije pomoglo. Bio je oekivao kako e voda prokljuati oko njega, toliku je vruinu osjeao u sebi. Ali, voda nije zakuhala, a me u granama platana iznad njega nije bilo isparavanja. 89

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Nije nimalo pomoglo. A sada kad je iskoristio svu svoju energiju da stigne do jezera, nije je vie imao dovoljno da stigne kui na vrijeme. Moda nikad. Glupane, bila je zadnja rije koju je rekao. Onda se, posljednjim gargantuovskim naporom okrenuo na svoja iroka prsa i pokuao ispuzati iz blata znajui da nee u tome uspjeti, ali da e svejedno pokuati. Uspio se pomaknuti oko metra, a onda su ga ruke i noge izdale i pao je licem u glib uz rub vode. Okrenuo se postrance, ljem mu je pao s glave, a obrazom je zaorao mulj i vodu. A onda se vie nije micao.

MALA TRAGEDIJA
Edieje sjedila ispred grijalice, navlaei hulahupke. George ju je pogledao. Ve su suhe? Navlaila ih je sa zadovoljstvom. Da su ita sue, zapalile bi se. Pripazi da ti traperice ne izgore. Dohvatio je svoje traperice. Bile su prilino suhe. Odnio ih je u mrani kutakpuba i obukao. Edieje nestala iza anka, i po hrskanju koje je zauo, znao je da uzima jo vreica ipsa. Sto radi? pitao je. Kradem hranu. Hoe malo? Ne. Nastavila je ukati. Onda kuckati. Onda je izvirila iza anka i pogledala prema njemu kroz polutamu. to? Nisam nita rekao. Da, jesi. ula sam te, ja... nakrivila je glavu oslukujui. Bio je red na Georgea da postavi pitanje. to? Zatresla je glavom i gurnula bocu soka u dep kaputa. Nita. ula si neto? Mislila sam da jesam. To je od ovog mjesta. Svih ovih ogledala i mranih zakutaka. ini se kao da tu ima vie ljudi nego to mislimo. Ovdje ima vie ljudi nego to mislite, izrekaoje nepoznati glas. Bio je to vragolasti londonski glas, kao glas vrlo starog djeteta iz Dickensovih romana. Pogledali su u pravcu nie okruene stupovljem i ugledali masku to je visjela naopake u arkadi, okrenuta prema njima. Onda je ruka skinula masku i vidjeli su da se zapravo radilo o jednom od vragolastih keru-bina koji je bio sjedio na krunitu. Lice mu je bilo nasmijano i nestano, a kosa je uokvirivala lice u u neurednoj grivi. Stvarno, rekao je George polako. Imaoje dojam da bi ovaj mali djeak mogao svakog trenutka nestati, dojam pojaan nainom na koji je djeak stalno jednim okom pogledavao prema vratima, kao daje oekivao da e se svakog trenutka otvoriti i propustiti Fratra unutra. O da. A ovdje postoji i vie od jednog 'ovdje', ako ih znate vidjeti, rekao je djeak. Edie je otvorila usta, ali George je mahnuo u njezinu pravcu, molei ju da nita ne govori stoje ona, neoekivano, posluala. Kako se zove? pitao je George. Ja? Ja sam Tragedija. Ili Mala Tragedija. Ili 'Ti, Vragola-ne'. George je upro prstom u njegovo nasmijeeno lice. Ne bi li ti trebao biti Komedija? Bah, naravno da ne. Zato su mi i dali ovu prokletu masku da sakrijem lice. Komediji ne treba maska, vjeruj mi. Zato? pitala je Edie. Sto zato? Zato bi ti vjerovali? Ljudi koji nose maske obino neto skrivaju. 90

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Mala Tragedija izgledao je povrije eno i uvrije eno. Edie, oglasio se George tihim, upozoravajuim glasom. Pa, sad ju ne nosim, zar ne? rekao je djeak, maui maskom kroz zrak pod sobom. Ne, priznala je Edie, nakon prijekornog Georgeova pogleda. Lice Male Tragedije razvuklo se u osmijeh. Eto, znai sve je u redu. Osim toga, svatko nosi neku vrstu maske, zar ne? Nitko nije ba onakav kakvim se ini. Nije li? Ne, nije. Bogme, sjedei pod krovom puba sto dugih godina, vidi svakakve stvari. uje svata. A nakon nekog vremena, pone svata misliti. Sto pone misliti? pitao je oprezno George. Osjeao je kako im djeak eli neto rei, ali da to treba nekako izvui iz njega. Pa. Sve je to lakrdija, zar ne? Je li? Tako on kae. Stari Crni. Kae daje sve to velika ala, a da je poanta u tome da se zadnji smije, i da se prvi smije, i da se smije jo to vie izme u. S lica mu je nestalo osmijeha i naglo je postalo zabrinuto. Samo, moje je pitanje, tko ste vi? Tko sam ja? Tko si oboje vas? Jer k'o to velim, vidjeh svakakve stvari, ali nikad ne vidjeh da se Stari Crni prestade smijeiti - ili bar izgledati k'o da se smijei - k'o stoje uinio nakon to ste mu rekli to ste uinili i kako ste dovdje doli. Pa seja sad mislim: tko ste vi? Georgeje slegnuo ramenima. Svrbjeli su ga prsti u potrazi za neim ega nije bilo ondje. Uzeo je kaput s naslona stolice i obukao ga. U depu je pronaao komad plastelina i zgnjeio ga palcem. Ja sam skroz obian. Mislim, danas mogu vidjeti zrcalnike poput tebe. Mislim, nadam se da si ti zrcalnik... E pa bogme nisam mrljavac, da oprosti, nema anse! ispljunuo je djeak zgroeno. Oprosti. Nisam te htio uvrijediti. I mogu vidjeti mrljavce, i unutar sam ove none more. Ali, veinu sam vremena tek obian djeak. Ono to te ini neobinim nije to to nas vidi ovakvima kakvi jesmo. I prije smo vi ali ljude koji nas mogu vidjeti - Sto se dogodilo s njima? umijeala se Edie. Nemam pojma. Obino se ba ne zadravaju predugo. Mislim da budu uhvaeni. Sto ih uhvati? Nemam pojma. Ali, neto ih epa, jer se ne vraaju. Super, rekla je Edie natmureno. Hvala. Pa ne kaem da ih neto ubije, pazi sad. Ne nuno. Postoje i drugi naini da ode osim da otegne papke, druga mjesta. Samo kaem da moda odu tamo. Na druga mjesta? pitao je George. To stoje Mala Tragedija govorio nije ba imalo previe smisla, ali je jo uvijek imao osjeaj daje ovaj naizgled zloesti djeak pucao od elje da im neto kae. Ili moda, pomislio je, uope nije pucao od elje da im neto kae, ve je jednostavno bio nadmen zbog injenice daje znao neto to im nee rei. Usprkos njegovom prastom nosu i sjaju u oima, bilo je neeg ne posve bezazlenog u vezi s njim. Koja druga mjesta? pitala je Edie. Napravio je efektnu stanku, a osmijeh mu vie nije bio vragolast ve pakostan. Izgovorio je rijei polagano i oprezno. Druga 'ovdje'. Kakva druga 'ovdje'? Djeak je napravio suuesniku grimasu i ispruio ruku prema njoj, dozivajui ju svojim malim prstima. Rei u ti ako me dodirne, rekao joj je. Molim? oglasio se George. Ona je sijevka, zar ne? Pa ako me dotakne, znat e. Sto e znati? Znat e je li mi se to dogodilo. A ako mi moe to rei, ja u joj rei o drugim mjestima. Mogao bih joj ak pokazati kako da do njih do e. Edie i George su se pogledali.

91

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Misli li da ti se dogodilo neto loe? Mala Tragedija stavio je masku na lice. Onda ju skinuo. Onda ju opet stavio, pa skinuo. Vidi? Postoje dva mene. Jedno je maska. Znam daje maska, rekao je on, kao da objanjava neto vie nego oito ljudima koji su vrlo sporo shvaali. Samo vam pokazujem kako se osjeam. Kao dvoje ljudi, dvije vrste ljudi, i ne osjeam se dobro. Kao da sam pogreno napravljen. Pa ako me ti osijevne, moe vidjeti jesam li ispravno napravljen. Ili se dogodilo neto loe o emu ja nita ne znam. Nasmijeio se Edie, i Georgeje mogao vidjeti da se radi o hrabrom osmijehu, kao daje pokuavao ne zaplakati. Edieje krenula prema njemu. Ne volim osijevanje, rekla je. Boli me. Mala Tragedija ispruio je svoju tanku ruku i opet ju pozvao prstima. Nemoj to uiniti, rekao je George otro. Edieje zastala ispod arkade i okrenula se prema njemu. Molim? Svi drugi kipovi, Sfinge, Topnik, svi te se oni boje. Ili barem ne vole biti u tvojoj blizini kad osijeva. Pa? pitala je ona, dok joj se onaj stari izazivaki pogled vraao u oi. Pa neto ne tima s tim to on toliko eli da ga osjevne. Moda je zamka. Zamka? ali se, posprdno je frknuo djeak. Malo je kasno brinuti se zbog toga, zar ne? George je pogledao Edie. Edie je pogledala u vrata. Oboje su se sjetili kljocanja brave nakon stoje Crni Fratar otiao. eli rei da ne moemo vjerovati Crnom Fratru? Vjerovati Starom Crnom? Naravno da mu moete vjerovati! Moete mu gotovo sve vjerovati. Dok god vjerujete, da nikad nije ono to se ini... Edie je malo zadrhtala sjetivi se utapajue djevojice koja je vikala: On nije ono to se ini! George - Skljoc. Vrata su se otkljuavala. Mala Tragedija primakao je prste usnama i rekao velikom brzinom: Nisam nita rekao i nisam bio ovdje.

NIIJA ZEMLJA
Topnikovo lice lealo je postrance, jednim okom u vodi, drugim netremice zurei u no kroz tanki oblak izmaglice to se dizao s trave u parku. Nije bilo anse da e se ikad vie pokrenuti, ali bio je miran - jednostavno - razmiljajui. A budui daje razmiljao posljednjim atomima snage, misli mu nisu bile vezane uz vrijeme dok je bio kip, uz ono stoje kao zrcalnik izdrao i vidio od ivota i Londona. Bile su to prve misli, zrcalnike misli, ideja koju je kipar unio u nj kad gaje stvarao. A budui da kipar nije bio samo stvoritelj kipova ve i vojnik, misli koje su sad dolazile Topniku bila su sjeanja na proivljeni ivot, na ivot u ratu. Nije vie razmiljao o St James's Parku. Nije mogao uti udaljeno tutnjanje prometa. uo je grmljavinu topnike ba-rane vatre, negdje daleko. A u blizini mogao je uti nasu-mini zvuk pukaranja u opreci s mehanikim mitraljeskim rafalima. uo je muke glasove kako izvikuju naredbe, druge kako dozivaju svoje majke. uo je i korake kako tre pored njega, pa eksploziju granate nakon koje je bilo manje vrisaka. Znao je gdje se nalazi. Ja sam na Niijoj zemlji, pomislio je. I niti jedan me prokleti ovjek nee odavde izvui. I niti jedan ovjek to nije ni inio. Obrisi su se kretali kroz blatnjavu izmaglicu. Visoka figura u \i]oreem Mackintoshu i ljemu jednakom njegovom izronila je pred njim iz izmaglice. Vidio je kako su izme ugazile u blato 92

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net pred njegovim nosom. Osjetio je ruku na svom ramenu. uo je kako je netko zabrinuto pucnuo jezikom. Onda je osjetio kako ga netko podie, visoko u zrak, prema nebu, i znao je daje bilo gotovo, a oko koje nije bilo slijepljeno blatom ostalo je otvoreno, ali vie nita nije vidjelo.

OZNAENI PUT

Istog trenutka kad je Mala Tragedija nestao, otvorila su se vrata i Crni je Fratar uao u prostoriju zalupivi ih za sobom. Zurio je u Georgea i Edie. Vas dvoje izgledate vrlo... krivi. Georgeje osjetio kako crveni u licu. Uvijekje bio takav. U koli, kad god bi se na dnevnom zboru otkrilo neko nedjelo, on bi uvijek porumenio i bio siguran da izgleda krivim, i onda kad nije imao veze s tim. Bio je siguran da je Fratar mogao vidjeti da su priali o njemu. Edieje, s druge strane, izgledala savreno nevino, uokvirena lukom, stojei izme u dvaju ogledala objeenih s unutarnje strane svakog stupa. Kad je Crni Fratar pogledao natrag prema Georgeu, ona je neopazice izvukla morsko staklo iz depa i bacila pogled prema njemu, a onda prema staklu. Vidjela je, s vie olakanja no stoje oekivala, da nije gorjelo upozorenjem. Onda je vidjela da gori negdje drugdje. U ogledalu. U njezinoj je ruci bilo mutno, ali je odraz u ogledalu sjajio plavim svjetlom. Krajikom oka ugledala je i drugi bljesak, i vidjela da sjaji zeleno u odrazu njezine ruke u ogledalu na drugom stupu. Opet je pogledala u ruku, nije bilo sjaja. Staklo je bilo mutno i bez upozorenja. Pogledala je opet u dva ogledala i kad je zakoraila unatrag, vidjela je kako se ogledala me usobno reflektiraju, nestaju u beskraj, tunel jednakih ogledala, a u svakom od njih bio je djeli njezine ruke koja je drala svijetlee morsko staklo. Onda je vidjela, mislila daje vidjela - neto drugo, skroz dolje u dnu jednog od ovih zrcalnih tunela, neto stoje razbijalo pravilni napredak ovog niza ogledala. Bilo je to neto nalik crnoj zdjeli; nekako poznatijem od toga, ali moralo se raditi o zdjeli jer je pokraj nje leao no... Ali, prije no stoje shvatila stoje to bilo, to bi moglo biti i gdje je to ve vidjela, Fratrov je glas razbio tiinu. Imate li mi togod priznati? Edie je slegla ramenima i strpala morsko staklo u dep iz kojeg se zaulo ukanje. George je pomislio na vreice ipsa koje je potrpala u depove. Kao da mu je proitala misli, izvukla je jednu vreicu iz depa i ispraznila ju u pecivo koje je stajalo na stolu, sa strane. Ja sam uzela malo ipsa. Ne izgledate mi krivi zbog ipsa. Hajd'mo sad. Morate mi se ispovjediti ako elite odrjeenje. Iz glasa mu je nestalo osmijeha. Nadvio se nad njih u iekivanju. Edie je pogledala u Georgea. George je gledao u tamno redovnikovo lice, pokuavajui shvatiti radi li se ovdje o novoj ali. Oi su mu bile crne i mirne poput ugljena. Sto znai 'odrjeenje'? upitao je George, nadajui se da e mu pitanje kupiti dovoljno vremena u kojem e mu se usporiti ubrzani puls. Dobiti odrjeenje znai postii oprost ispovijedajui se i inei pokoru. George je pomislio kako ugljen najvjerojatnije nije ovako prodorno gledao u ljudske oi, kao da pokuava proniknuti u

93

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net sve tajne koje bi mogle biti skrivene u njima. Ediein se glas zauo kroz vakanje treeg sendvia od ipsa. Nismo doli k Vama zbog odrjeavanja. Neto poput humora opet se uvuklo u gornje dijelove ugljenog lica. Odrjeenja. Sto god. Nismo doli zbog toga. Doli smo po pomo. Po informaciju. Da, rekao je redovnik. Proetao sam vani. Doli ste rijekom. Sto je samo po sebi udno i uznemirili ste neto pod zemljom, pod cestom. Ispipao sam zidove pothodnika. Uznemirio si glinu na nain na koji stvari ve jako jako dugo nisu bile uznemirene, puno due nego to ja stojim na ovoj zgradi, na primjer. Ti si, moj djeae, probudio glad nestvorenih stvari. A sad sjedni. Uzeo je stolac i sjeo na nj, rairenih nogu, ruku poloenih na koljena. Upro je prstom u klupu pred sobom. Pokretimaje pokazivao autoritet kojem se niti jedno od djece nije usudilo suprotstaviti. Georgeje sjeo i gnjeio plastelin u depu. Edie se spustila na drugi kraj klupe i podvukla noge poda se tamanei svoj sendvi. Ispovijedajui se, moda biste mi trebali rei kako ste stigli ovamo i kako to tono va prijatelj Topnik misli da vam ja mogu pomoi. Georgeje u plastelinu izradio ui i zapoeo oblikovati nos. Ne znam odakle poeti, zapravo... Mislim da e morati od poetka. Znam. Poni od poetka. Idi do kraja. Onda stani, rekao je George. To im je Killinbeck uvijek govorio kad su pisali eseje. Stvar je u tome to ja ne znam stoje poetak... A kraj te zabrinjava. Prestravljuje, priznao je George. Biti prestravljenim je razumljiva reakcija. Ali od straha nema velike koristi, mladiu. Od straha prestaje razmiljati, a kad prestane razmiljati dovodi se u opasnost da te susti-gnu loe stvari - problemi. Ne, mislim da ti je bolje da prestane biti prestravljen. Moe to biti kasnije, ako ovo dobro zavri. Onda moe biti prestravljen koliko te volja znajui da si na sigurnom i daje sve gotovo. Ako se prestravi sad i prestane razmiljati, onda e stvari koje te ele prestraviti znati da su ve pobijedile. Ima li to smisla? Ne, rekla je Edie mrko. Da, rekao je George. Drago mije da se slaete, rekao je Fratar. Ne slaemo, rekla je Edie. Da, slaete. Ti si samo jedna od onih koji govore stvari koje ljudi ne ele uti. Znam da zna daje ovo to sam rekao istina. Da ne razmilja brzo, ne bi sad bila ovdje. A da nema snaan um, i pritom mislim zbilja snaan um, ve bi bila luda, zar ne? Ne, odgovorila je Edie tvrdoglavo. Upravo tako, rekao je Fratar, zadovoljno okrenuvi svoje nasmijeeno lice prema Georgeu. Ja bih priu zapoeo onim trenutkom kad si shvatio da su se stvari za koje si mislio da se nikada nee pomaknuti, poele micati. Ili si oduvijek u stanju vidjeti London zrcalnika i mrljavaca? Ne, do danas, odgovorio je George. Sreom. O srei emo kasnije. rekao je Fratar. Zaponi s dananjim danom, dakle. George se vrpoljio na klupi ne bi li naao udoban poloaj. I kako se vrpoljio, tako je osjetio ubod zmajeve glave, fragmenta to gaje odlomio s proelja Prirodoslovnog muzeja. Zapoeo je s priom. Poeo je od gledanja u kitov trbuh i od toga kako je bio optuen za neto to nije uinio, te natjeran da stoji u sredinjoj dvorani ispod dinosaura, i kako je izaao van, i stoje sve osjeao - a onda su rijei poele izlaziti sve bre, kao bujica, i nije ih vie mogao zaustaviti.

94

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Nije mogao, a niti elio, zaustaviti suze to su mu tekle niz lice dokje govorio, zato jer su to bile tek suze, a on nije plakao ni mrcao dokje govorio o svom danu, o Topnikovoj rtvi, zmaju kod Temple Bara i o Edie, a nakon nekog su vremena suze presuile. Nije ak ni primijetio kad mu je Edie dodala pregrt papirnatih ubrusa kojima je obrisao oi. Dokje govorio, Edieje primijetila kako mu je glas prestao biti preplaen i prestravljen i zbunjen situacijom u koju je upao, i postao malo dubljim, malo mranijim, ak i pomalo ljutim. Shvatila je da su mu se u glasu zrcalile promjene kroz koje je proao na svom putu dovde. A budui da ona nije govorila, bila je u mogunosti promatrati Crnog Fratra. Sjedio je mirno poput kipa, stoje i bio, lica zale ena u ohrabrujuem osmijehu. Budui da je bila dobar promatra, i zbog onoga stoje Mala Tragedija rekao o tome kako on nije bio ono za to se izdavao, ali, naravno, prije svega zbog upozorenja utapajue djevojice, vidjela je stvari u vezi s njim koje bi drugima moda promakle. Primijetila je promjene u njegovim oima dok je George odmicao sa svojom priom. Vidjela je i kako je bacio pogled na nju kad je George stigao do dijela prie sa Sfingama. Zamijetila je kako je malice stisnuo ake dokje George opisivao borbu kod Temple Bara. Pogled mu je opet na trenutak skrenuo na Edie dok se govorilo o jedva izbjegnutoj borbi u stanu njegove mame. A onda se zavalio i opustio tijelo, ali ne i lice, dokje George prepriavao njihov prolaz od rijeke do puba. A onda smo upoznali Vas, zavrio je George. Mogu li dobiti neto za piti, umirem od e i. Fratar je nastavio sjediti promatrajui ga jo jedan dugi trenutak. A onda je naglo ustao, kao daje donio odluku, i nagnuo se unatrag preko anka. U rukama su mu se pojavile dvije boce Coca-Cole. Znate da Cola nije dobra za vas? pitao je. A onda je zubima otvorio bocu, dvaput, brzo, pokretom koji se i Georgeu i Edie uinio neprimjerenim za jednog redovnika. Ne pokuavajte to sami, upozorio ih je. Za to vam trebaju metalni zubi. Ponovno je sjeo dok su oni pili, i stavio dva epa na stol pred njih. Pomicao ih je odsutno sme om drvenom povrinom stola, a onda ih ostavio jednog pokraj drugog. . Dakle, poeo je, sam si u ovome. Dvoje nas je, odvratio je George. Tono, odgovorio je Fratar, gurnuvi epove blie jedno drugom tako da su se dodirivali. Vas dvoje, sami. I Topnik vas alje ovamo. Ali, sam ne dolazi. Bio je ranjen. A morao je napasti zmaja da spasi Georgea, objasnila je Edie. Zmaj i George. George i zmaj*, zamislio se redovnik. ini se gotovo savrenim, zbilja. Opet je postajao veseo. Oi su mu se povlaile u udubine iznad njegovih nasmijeenih obraza, zbog ega ih je bilo tee vidjeti. Tvoju ruku opet, George, ako bi bio toliko ljubazan. George muje pokazao ruku s crvenim cik-cak oiljkom posred nje. Boli li te? * Englesko ime George odgovara hrvatskome Juraj; ovdje se aludira na legendu o Sv. Jurju koji ubija zmaja (nap. prev.). Malo. Prije je bilo gore. Vanredno. Vanredno. Redovnik je ispustio Georgeovu ruku. I to je bila ruka kojom si udario, kojom si odlomio skulpturu s muzeja? Da. A odlomljena skulptura, stoje s njom? Odlomila se. I onda? I onda se onaj pterodaktil odlijepio od zida i sve je zapoelo. Da, da, jasno mije, kao to kae. Ali, skulptura? Jezikom je obliznuo usne naginjui se prema naprijed. Gdje je?

95

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Georgeje pogledao u iekujue, gotovo gladno lice. Osjetio je kako mu se skulptura zabija u rebra kroz tanku podstavu kaputa. Zato? zauo je vlastito pitanje. ZATO? pitao je redovnik, ija se tjelesna masa sad isturila naprijed i naginjala nad Georgeom kao olujni oblak iz kojeg e svaki as poeti sijevati. ZATO? Zato pita zato? Edie se pomakla prema naprijed. I polagano primakla Georgeu. Zato jer ne znamo da li da Vam vjerujemo. Rijei su ostale visjeti u zraku, nepokretne, ba kao i oni epovi na stolu izme u njih. Tako znai, rekao je olujni oblak, smjetajui se natrag na svoj stolac. Izdahnuo je glasno poput bojlera kad regulira pritisak. Oima je okrenuo ulijevo i gore, iako mu se velika glava nije pomakla ni centimetra. Pretpostavljam da se ovdje umijeala ruka Male Tragedije. Odnosno njegov jezik. Jesam li u pravu, ti vragolane? Nastala je tiina. Onda se iz nie zauo tanaan glas. Oprosti, meni govori? Da, ti vragolane. Jesi li razgovarao s ovom djecom? Nastala je duga pauza u kojoj se samo uo zvuk neijeg nelagodnog premjetanja na krunitu. Aaa. Ne. Ne? zagrmio je redovnik. Pa, ne 'ne' kao takvo. Moda... moda vie na 'moda' nain, ako me razumije. Oni su me ispitivali o stvarima, gnjavili me, dopustit e - Nismo, zaula se Edie. On lae. Ooooo ne laem! zacvilio je glas. Ne moe njoj vjerovati, ona je sijevka, nije li? Kunem se rukom koja me je napravila, nikad ne vjeruj sijevcima. Oni su grozni znatieljni stvorovi, remete prirodni tijek - zna da jesu, veleasni - On zbilja lae, rekao je George. Oooooo! Iznova se zauo cvile. Kakva glupost! Onje... pa, ne znam ba stoje on, ali nije ba ist, zar ne? Nije sav svoj, da se tako izrazim. Pa ja ne bih nikad - TIINA, TI VRAGOLANE! zagrmio je redovnik, od ega su se zatresle ae na policama iza anka. On lae, ponovio je George. Pa naravno da lae, rekao je redovnik glasom koji je odjednom bio neobino topao i miran. uli ste za oca lai? E pa kao to bi ovjek i oekivao, on ima poprilian broj djece, a taj mali vraiak gore, ta arogantna Tragedija je jedno od njegovih usputnih proizvoda. On isto tako ne moe izrei tri istinite reenice u nizu, kao to ja ne mogu prevrnuti veliku kupolu katedrale Sv. Pavla i iz nje jesti juhu. Visoki uvrije eni ooooo! ispuzao je iz udubine, a onda utihnuo. Fratar je zatresao glavom i pozvao djecu da mu pri u blie. Sami ete birati kome ete vjerovati, prijatelji moji. U mojoj kui nee biti prisile niti grinje savjesti. Ovo je, kao to sam ve rekao, mjesto gostoprimstva. Sto su vam Sfinge rekle? Razgovor sa Sfingama inio se Georgeu tako davnim, u nekom mirnijem, njenijem dobu, gotovo kao daje od njega proao cijeli jedan ivot. Rekle su da ako elim znati kako sprijeiti mrljavce da me ubiju, i da me dalje progone, moram pronai Kameno Srce i prinijeti nekakvu rtvu. Lijek lei u Kamenom Srcu, i Kamen Srca bit e tvoje olakanje. Kako bi zaustavio ono stoje zapoelo, mora pronai Kameno Srce, a potom prinijeti rtvu i dati zadovoljtinu za ono stoje slomljeno, stavljajui na Kamen u Srcu Londona sve potrebno za njegov popravak, izrecitirala je Edie. Fratar ju je zadivljeno pogledao. Odjednom je izgledala neoekivano nesigurno. Dobro pamtim. Ali, nisu nam htjele rei stoje to Kameno Srce. Moda bi to bile i uinile da ti nisi iskoristila nae drugo pitanje da ih pita o osijevanju, promrsio je George.

96

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net To je bilo moje pitanje, odvratila je ona. Da, ali Topnik ti je na njega mogao odgovoriti i onda... Ponestalo mu je snage. Fratar ih je oboje pogledao. O, Boe moj. Stvarno nemate pojma kome vjerovati, zar ne? Ipak biste se radije sva ali nego razmiljati - Ne, rekao je George. Ja zbilja samo elim ovo zaustaviti i otii kui. Onda se prestanite prepirati i sluajte. Nagnuo se prema njima, a inilo im se da su se zajedno s njim nagnule i sve sjene u prostoriji. Imate manje vremena i vie opasnosti pred sobom no to mislite. Zato sluajte. Put je teak, ali je oznaen. Imate dan za mrzovolju i dan za popravak. Nakon toga - uzeo je epove i zgnjeio ih u aci. Ispustio je zgnjeene ostatke na stol, gdje su se zlokobno ljuljali dok mu je glas odzvanjao prostorijom kao tiha grmljavina. Nakon toga e kamenje koje ste uvrijedili ustati, pa vas samljeti i zgnjeiti, i vai e ivoti kao i sama vaa dua biti raspreni etirima vjetrovima na velikom gumnu, i velika e vatra - Ugledao je njihova prestravljena lica i udahnuo. Kad je opet progovorio, zvuao je gotovo kao da se ispriava. Uglavnom, nee biti dobro. Sto znai 'dan za mrzovolju i dan za popravak? Jesu li to dva dana? pitao je George. Ne. To znai da imate jedan dan da alite zbog on6ga to ste uinili i da pokuate nadoknaditi tetu. Ta su 24 sata zapravo zapoela onog trenutka kad si odlomio kamen. Pretpostavljam da ne zna kad je to bilo? Oko 3 i 40, rekaoje George, prisjeajui se kakoje pogledao na sat i pomislio koliko e jo dugo trajati kolski obilazak muzeja, netom prije no to se okrenuo i udario malu skulpturu koja mu se zabijala u le a. Onda mora doi do Kamenog Srca unutar jednoga dana od tvoje uvrede, a ve je skoro Sitnih Dvanaest. Sutradan je pred nama. Stoje Sitnih Dvanaest? pitao je George. Pono. Smjena dana. Vrijeme smrti i neznanja, ali i vrijeme ponovnog ro enja, jer to se moe ponovno roditi ako nije prije toga umrlo? Imate do 3 i 40 sutra popodne prije - Rasprenja i gnjeenja? prekinuo gaje George mrano. I tako dalje, da. I ne eli znati stoje to tono rasprenje, zar ne? pitala je Edie. Nee mu pomoi, ne, odgovorio je redovnik. Ali ne budite maloduni. Postoji, kao to sam ve rekao, put. Oznaeni put. I ako nadoknadim tetu, sve e biti gotovo? Bit u siguran? Neu vie biti u opasnosti? Krupnije redovnik kimnuo glavom, dostojanstveno zatvorenih oiju, prstiju isprepletenih preko trbuha. Samo vlastitom rtvom moe biti siguran u Laki Ouietus. Zakasni li imalo, eka te samo Teak Put. Sto ako uope ne prona e Kameno Srce? pitala je Edie. Ako ga uope ne prona e, onda e ga mrljavci bez sumnje uhvatiti i uiniti da to god Teak Put bio, izgleda kao milost u usporedbi s tim. Mora pronai Kameno Srce. I ne moe mu doi praznih ruku. Mora donijeti ono stoje slomljeno. Skulpturu zmaja, rekao je George. Ako je ima, rekao je redovnik. Ako ju nema, bolje ti je da se vrati po nju. Ima liju? Nagnuo se prema njemu. Georgeje iz razloga koje nije mogao objasniti, ali ih je osjeao duboko u utrobi, zatresao glavom. Pokupio sam ju. Dobro.

97

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Ali mije ostala u maminom stanu. Budalo! Crni Fratar se zavalio. Pa to je onda lako. Samo mu recite gdje je Kameno Srce, i mi emo otii, pronai stvar koju je odlomio, i to je to! To nije to, nije to tako jednostavno. U gradu kakav je ovaj postoje mnoge stvari koje bi mogle biti Kameno Srce. Za sva-kogje ono drugaije. Za svakog, put do tamo je nova staza nikad prije prije ena. Pa, to je onda Kameno Srce? Iz naina na koji ga odre uju Sfinge moglo bi biti bilo to, bilo koje mjesto, ak i bilo tko. Sfinge stvaraju zagonetke ak i kad daju odgovore. A to bi moglo biti bolje za njih od odgovora s dva znaenja? Osim onog s tri? Sto je Kameno Srce? Tko to zna? Edie je ponestajalo strpljenja. Osjeala je kao da se zidovi rue na nju. Ovo je lari-fari. Kako da on do e do Kamenog Srca? Edie, umijeao se George. Crni Fratar zatvorio je oi i podigao lice prema stropu. Progovorio je kao da recitira po sjeanju. Put je uvijek oznaen, a ovo su njegove oznake. Mora se popeti Zavojitim Stubama. Zavojite e ga stube odvesti do Sjeanja Vatre. Tamo gdje je Sjeanje Vatre utamnieno, uhvatit e vatru i uhvaena e mu vatra pokazati put do Kamenog Srca. Otvorio je oi i pogledao u njih sa zadovoljstvom. Oni su se me usobno pogledavali. Je li to nova zagonetka? prosiktala je Edie u nevjerici. To je karta od rijei, odgovorio je redovnik. Zato nam ne moete jednostavno rei? pitao je George, osjeajui kako mu u grudima opet rastu strah i ljutnja. Zato jer ne znam kraj, dragi moj djeae. Znam samo put. A injenica je daje put teak. Iako, da ima ulomak skulpture, moda bih ti mogao biti od vee pomoi. Gladan pogled u njegovim oima bio je jedino to je spreavalo Georgea da iz depa kaputa izvue komad kamena u obliku zmajeve glave i baci ga na stol me u njih. Nije to mogao objasniti. Radilo se tek o osjeaju. Morat emo se opet smoiti, rekao je on Edie. Molim? odvratila je ona okirano. Moramo se vratiti.

OVJEK OD MNOGO DIJELOVA

Fratar je stajao na vratima puba kad su Edie i George izali ispod njegove ruke na noni zrak. Ako se vratite s odlomljenim fragmentom, mogao bih vam ubrzati quietus, zagrmio je. Da djeco, donesite mi ga i vidjet u to mogu uiniti. Hvala, rekao je George. Vratit emo se. I pazite, ne idite pod zemlju dok se ne vratite. Jer, dok se ne vratite, jo ste uvijek plijen njihovoj gladi. Kojoj gladi? rekao je George. ijoj gladi? pitala je Edie. Gladi nestvorenih stvari, rekao je redovnik, kao daje to sve objanjavalo. Usprkos elji da ode, George se okrenuo unatrag. Tako ste objasnili i ono to mi se dogodilo u pothodniku. Sto to znai? Pogledaj oznaku na svojoj ruci, deko. Ako je u pravu i ako ti jesi stvoritelj, onda si prekinuo drevnu vezu upotrijebivi ruke stvoritelja za nagr ivanje. Pogledao je u Georgeovo zbunjeno lice i poeo ispoetka. Upotrijebio si darovite ruke, ruke stvorene za stvaranje, za razbijanje stvari u bijesu. Sve stvorene stvari - kipovi, zrcalnici i mrljavci osjeaju tvoju mo i uvredu koju je uzrokovala. ak i stvari koje jo nisu napravljene poseu za tobom eznui za oblikom koji bi im mogao podati. 98

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Zemlja je posegnula za mnom? Glinaje osjetila tvoju oznaku i dar koji nosi. Sve ezne za oblikom u svemiru oblikovanom za unitavanje. Kako zna da sam ja stvoritelj? Kako ti zna da nisi? Kae daje tvoja ruka odlomila kip zmaja s muzeja i kae daje ta ista ruka probila glinu koja te je napala u pothodniku. Moda si ti stvoritelj kao to kae oznaka koju nosi. Ili si moda neto drugo. Ali, tvoje ruke imaju nekakvu mo, ne bi li se sloio? Prije no stoje George mogao registrirati koliko je malo od svega toga zapravo razumio, Fratar je zakoraio unatrag i mahnuo. Sretan put kui, moji mali prijatelji. I jo sretniji povratak ovamo. Hvala, rekao je George gurkajui Edie. Da, hvala na ipsu, grijalici i svemu, rekla je ona. A onda je, samo se donekle opirui Georgeovoj ruci stisnutoj oko njezine nadlaktice dopustila daje prevede preko ceste, u sjenu impozantne bijele gra evine u stilu Art Decoa s ijih su ih visina promatrale skulpture ena i ivotinja otrih linija. Kad se George okrenuo i mahnuo vidio je Fratra kako die ruku u pozdravu, a potom nestaje iza vrata puha. Sad tri! prosiktao je prema Edie im su skrenuli na Embankment. Zaletjet e se pravac u jo jednog zmaja ako - zapoelaje ona. Ne, neu, odvratio je on, povukavi je naglo udesno, u usku ulicu nalik kanjonu s visokim bezlinim fasadama s obje strane. Sto - ? zapoelaje ona. Kasnije, procijedio je on i potrao jo bre. Dobro, promrmljala sije ona u bradu. Znai, neemo se opet moiti. Potrali su uz ulicu i skrenuli. On je primijetio kako ona moe trati jednakom brzinom kao i on. Nastavio je trati. Protrali su pored mrane bone uliice, u kojoj je krajikom oka ugledao zvonik to se stepenasto dizao uvis poput osvijetljene svadbene torte. Zabljesnuoje samo na trenutak, a on je nastavio trati, proavi jo dvije uliice i protravi ispod lunog prolaza. im su uli u prostor iza njega, usporio je. Stoje bilo? progovorila je Edie zadihano. Ne idemo natrag u mamin stan, odgovorio je George pokuavajui shvatiti gdje su se nalazili, jo uvijek hodajui, nestrpljiv da se to vie udalje od Crnog Fratra. Ali mora otii po skul - Oo! U hodu je izvukao malu zmajevu glavu iz depa. Kuim. Lagao si redovniku. Zvuala je gotovo zadivljeno. Kimnuo je glavom. Jesi li mu ti vjerovala? pitao je. Zatreslaje glavom. Ne. Ali to nita ne znai. Ja nikom ne vjerujem. Pa, menije onjednostavno izgledao malo previe pohlepno kad je pitao je li ulomak kod mene. Mislim, ako je to klju mog oslobo enja od ove none more, ne dam ga nikom. Sam u ga odnijeti Kamenom Srcu. Ogledao se uokolo dok su hodali. Nalazili su se u jednoj od onih tihih i katkad arobnih oaza skrivenih iza londonskih prometnijih arterija. Bila je, za poetak, osvijetljena plinskim svjetiljkama. Njihova je svjetlost bila njenija i sablasnija od natrijskih svjetala na koje je bio naviknut. Da nije bilo elektrinog sjaja samotnih kompjutorskih monitora u elegantnim prozorima okolnih trezvenih glenih gra evina, bilo bi mogue zamisliti kako su proli kroz luk u vrijeme prije barem stotinu godina. Proao je kroz luni ulaz i naao se kako gleda preko velikog dvorita prema crvenom stupu potanskog sanduia. Zaustavio se kad je krajikom oka uhvatio pokret. Stoje? prosiktalaje Edie sudarivi se s njegovim le ima nakon to se on naglo zaustavio.

99

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Velianstvena figura u vijoreoj halji uurbano je hodala preko prostora izme u njih i potanskog sanduia. Pod rukom je drao hrpu papira, a na glavi imao dugaku sivu periku koja mu se u uvojcima sputala niz vrat i ramena. Izraz lica bio mu je ljutit i odluan, a postao je jo ljuim nakon to mu je sveanj papira ispao iz ruku i rasuo se tlom. Ogledao' se uokolo, kao da trai nekakvog lakaja koji e mu ih pokupiti, a potom sejo vie namrtio dok se saginjao da ih sam pokupi. To je sudac, proaptala je Edie. George je odluio skrenuti prije no to budu primijeeni. Bilo je neeg zlokobnog u pogledu ispod te perike. Molim? rekao je George dok su skretali pored visoke zgrade s lijeve strane. Onje sudac. Bila sam ovdje tijekom dana. Ovdje rade suci i odvjetnici. Ako ovdje do e po danu moe ih vidjeti kako se epure uokolo kao da znaju sve o svemu. Moe ih vidjeti upicanjene u periice i halje i tako to. Upicanjene je bio izraz koji je koristio njezin tata. Nikad ga prije nije upotrijebila. Nije znala kako joj se sad omaknuo. Onje tom rijeju opisivao ene ure ene za izlazak. Bez obzira na to koliko se trudila na to ne misliti, djelii njega su izlazili na povrinu kad ih nije oekivala. Bilo je to kao hodanje po plai za vrijeme oseke. Svaki je dan dolazila nova, i nikad nisi znao to e otkriti. Georgeje skrenuo udesno nakon jo jednog luka i odluio da nee brinuti o tome zato je sudac etkao uokolo usred noi, bio on upicanjen ili ne. Zaustavio se pokraj sunanog sata ne bi li doao do daha. Na njemu je bio natpis: Sjene smo i kao sjene emo nestati. Zadrhtao je i produio dalje, kroz klaustre s arkadama i dalje u prostor uokolo tmurne crkve i prateih joj platana. Zaustavio se i naslonio na eljeznu ogradu koja je okruivala apsidu crkve, zaobljenu i defanzivnu, vie nalik bastionu nego Bojem stanu. Edie se umorno spustila na stepenicu i promatrala sjene. Primijetilaje da ni George nije izgledao pretjerano oputeno. Misli li daje ovo dobro mjesto? Ne znam. To je crkva. Pie daje hram, rekla je ona, gledajui u natpis. Crkva Hrama, rekao je on, itajui natpis. Ista stvar. Izgleda vie kao tvr ava, rekla je Edie gledajui uvis kroz platane u zaobljeni zid kojije na vrhu zavravao krunitem i pukarnicama. Ne djeluje mi kao dobro mjesto, George. Znam, zadrhrtao je on. Mislim da ne mora biti sijevak da to osjeti. Djeluje ukleto. Razmiljala je bi li mu trebala rei o duhovima. O tome kako su bili tamo, ali kako nisu zbog njih trebali brinuti. O tome kako joj je trebalo jako dugo da shvati da su se oni samo motali uokolo kao odjeci onih koji su zaboravili nestati. ivima nisu htjeli, a niti mogli ita uiniti. Nisu bili ljudi. Naizgled nisu imali umova. Samo su se vrtjeli u krugovima neeg stoje nekad bilo, a vie nije. Bili su bestjelesni i krhki, poput sjeanja na slabanu naznaku mirisa. Bili su potpuno nitavni u usporedbi sa stvarnou prolosti koja se zabijala u nju kada je osijevala. Gotovo je uspjela istrenirati samu sebe da ih ne primjeuje. Odluila je da mu ak nee rei ni kako je sudac kojem su ispali spisi dok je hodao me u plinskim svjetiljkama bio duh. Nije imalo smisla, kao niti ukazivati Georgeu na odbaeni omot hamburgera to im se motao oko nogu ili na nebitnog goluba koji se gnijezdio u kronji iznad njihovih glava. Za nju su oni bili samo dio ulinog pejzaa, neto pored ega si samo prolazio. Nemojmo se onda tu zadravati, rekla je, ustajui. Kamo idemo? Nekamo gdje emo biti sigurni tijekom noi. Nekamo gdje moemo razmisliti o tome na to je Crni Fratar mislio kad je spomenuo Zavojite Stube. Ona je sjela natrag na stubu.

100

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Hoe rei da ne zna kamo idemo? Hou rei da smo zapeli unutar Citvja zbog zmajeva. Ali, moda sutra ujutro moemo otii do knjinice i potraiti te Zavojite Stube. Ili kupiti turistiki vodi ili neto. Ja nemam novaca. Za kupnju vodia. Potroila sam sve na taksi da do em do tvoje kue i upozorim te. Izvadila je aicu kovanica iz depa. Ostalo mije otprilike jedna funta. On je zveckao kovanicama u svom depu, izvlaei ih iz plastelina u koji su zapele. Osamdeset pet penija. Pruio ihje njoj. Uzmi. To je sve to imam. Ali kad ovo zavri - Zaustavio se. Novanik je, budala, ostavio zajedno s mobitelom u ruksaku, zakljuanog u Prirodoslovnom muzeju. Svijet kolskih izleta i garderoba i bankomata inio mu se jako dalekim. Osjetio je snanu navalu enje za tim jednostavnijim svijetom koji mu se inio odvojenim tankom prevlakom od onoga gdje se sada nalazio. Bilaje to ista ona enja koju je osjetio dok je gledao uvis u avion kad je bio zaglavljen unutar vatrenog stoca sa zmajem. Bio bi dao bilo to, shvatio je, zbilja bilo to da se vrati natrag u koloteinu svakodnevice. Ali sve stoje imao dati, u ovom trenutku, bio je sitni u njegovoj ruci. Gurnuo gaje prema njoj. Kad ovo zavri mogu ti dati novca. Koliko god ti dugujem. I vie. Nisam to rekla jer elim tvoj novac! reklaje Edie, gledajui u kovanice to su sjale u ulinom svjetlu. Shvatila je da nije bila ljuta zbog novca. Bila je ljutajer je George imao izlaz iz ovoga. Kad je govorio kad ovo zavri bilo je jasno daje za njega ovo bilo privremeno stanje iz kojeg je mogao izai. A istina je za Edie bila, shvatila je, daje ovo bilo neto u emu je ona zaglavila. I ostat e zaglavljena u tome i nakon to on iza e. I shvativi to, zapitala se zato je jo bila uz njega. Bila je uplaena i usamljena prije no to gaje vidjela kako tri kroz Hyde Park s Topnikom. Ali, preivljavala je. Preivjet e i nakon to on ode, pomislila je. Ali, bit e ponovno sama. Moda je to bilo ono to ju je ljutilo. Sjetila se one navale nade koja ju je nagnala da iskoi iz busa i tri za njim vjerujui daje George poput nje, da e joj pomoi da razumije to se doga alo. Ali, sad je shvatila daje on bio drugaiji, daje njegovo ovo bilo neto iz ega e moi - bude li imao sree - pobjei. Bio je to sloj svijeta u kojije upao, a prona e li Zavojite Stube, moda e se moi izvui iz njega. Njezino ovo bilo je zapeaeno, ugra eno u sredite njezina bia, bilo joj je u kostima i nije mu mogla pobjei. Njezino ovo bila je ona sama i njezin nain promatranja svijeta, a ne neto u to je upala. Bilo je jednako ivotu u raspadajuem gradu uz more u kojem je neko imala dom: obiavala je promatrati nasmijeene ljude koji su dolazili na jedan dan, izlazili iz svojih sjajnih automobila, igrali se i sjedili na plai gledajui u more, le ima okrenuti prema sumornom mravinjaku raspadajuih kua i propalih trgovina. Nakon to bi sa zalaskom sunca otili, odnijeli bi sa sobom i smijeh i veselje. Bili su kao George. Onje bio turist. Ona je ovdje bila za stalno. Pa je zato ustala, ispruila ruku, uzela novac i vrsto zakopala dep da ga ne izgubi. To nije dovoljno za knjigu. Morat emo ju maznuti. On se odgurnuo od eljezne ograde i nastavio trati. Hajdemo. Jeim se od ovog mjesta. Vratili su se istim putem kojim su i doli, kroz klaustre, skrenuli lijevo preko dvorite i kroz prolaz, te krenuli prema sjeveru, dalje od rijeke. Crkva Hrama stajala je sad tiha i usamljena, zadravajui svoje tajne za sebe. Jedina stvar koja se komeala bio je onaj beznaajni golub u kronji stabla iznad mjesta na kojem su bili sjedili George i Edie. Beznaajni golub - koji, naravno, nije bio ni beznaajan, a ni golub - otvorio je oko i rairio krila, a onda uzletio iznad krovova i krenuo prema sjeveru, kao i oni. Znao je, u svom mranom gavranskom srcu, daje od svih pravaca u kojima je mogao letjeti, sjever bio onaj koji mu je pruao najvie uitka. Nije imao pojma zato. Ali, polagani let u pravcu sjevera,

101

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net uvijek se inio najzlokobnijim nainom kojim bi gavran mogao letjeti. Bio je to sitan detalj, ali kad si bio star poput njega, skupljanje bodova za stil bila je jedna od stvari koje su spreavale dosadu zbog naina na koji se povijest stalno ponavljala. Pod gavranovim zlokobno usporenim zamasima krila, George i Edie su se odjednom nali izvan tihih uliica i na Ulici Fle-et. Njom su jurili noni autobusi, utrkujui se od semafora do semafora s taksijima i kasnononim vozaima. George je pogledao u semafore i boje i izloge trgovina i osjetio laganu vrtoglavicu. Krenuo je ulijevo, ali gaje zaustavila Edieina ruka. Zuri ti se na jo jednu rundu sa zmajem, ha? Samo ju je napola uo, ali se svejedno iznervirao. Zuri mi se zbog svega, ili moda nisi ula Fratra? Imam manje od petnaest sati da ovo sredim, prije no to me 'raspre'. Ako ti je do rasprenja, samo nastavi. Temple Bar je u tom pravcu. Zaustavio se. Ugledao je zgrade Suda i pomislio kako moe vidjeti i bodljikavi obris zmaja ocrtan na crkvenom zidu iza njega. Preao je cestu i pourio niz ulicu u pravcu sjevera. Ulica negvi, proitala je Edie. Negve su lanci. Kao lisice. Na nogama, rekao je George. Znam, odvratila je ona. Nisu bili neto veseli, ovi stanovnici Citvja, kad su davali imena svojim ulicama. Jednom sam ak vidjela i Dvorite krvareeg srca. Unutra je vladala uasna atmosfera. Nisam nita dirala i izala sam to sam bre mogla. Iznad njih, ekajui najednom od kapljuih oluka, Gavran je razmiljao o krvareim srcima i shvatio daje gladan. Gledao ih je kako prolaze pod njim, a onda odleprao preko krova zgrade u smjeru sjeverozapada. Mislio je na Hodaa, ali je pogledao dolje u trenutku kad je preao granicu Citvja i doao na bolju ideju. Okrenuo se na vrhu krila i obruio dolje poput kamena, u smjeru bezline moderne zgrade na sjevernoj strani ulice, obloene sjajnim ruiastim kamenom jeftinog izgleda. Moglo bi se rei da je njezin arhitekt volio crtati kutove jer gra evina nije imala nita rei okolnim zgradama, a to svoje nita izraavala je zbirkom besmislenih linija i kutova koji nisu bili ak ni dekorativni. Ali na proelju, u razini s tlom, nalazilo se udubljenje: napola straarnica, napola svjetlom okupana tu-kabina. A udubljenje je imalo i svog stanovnika. I u ovu je udubinu Gavran uletio, sletjevi na potamnjelo metalno rame kipa koji je bio gotovo ljudski, u dijelovima. Odnosno, na rame kipa koji je bio u dijelovima. A gotovo su svi ti dijelovi bili ljudski. , Gavranje kvocao kljunom u uho na gotovo ljudskom dijelu glave. Natrag u kanjonu Ulice negvi, George je pokuavao objasniti svoj plan. Traim park ili neto slino, rekao je on nakon nekog vremena. Negdje gdje moemo odspavati bez ometanja. Edie je ispalila jedan od svojih podrugljivih frktaja. U parkovima je hladno. Ovo nije kao u Bambiju pa da se sklupamo pod stablima i onda nas ptiice prekriju liem da nam bude lijepo toplo ispod kompostnog popluna. Parkovi su koma za spavanje. A to ti onda predlae? Odunik. Mjesto gdje iz zgrade izlazi toplina. Onda sjed-ne na njega na lijepoj rastvorenoj kartonskoj kutiji, nagura si starih novina pod odjeu i pokrije se s jo jednom ili dvije rastvorene kutije. Stigli su do raskra s jo jednom velikom prometnicom. Ulica High Holborn, rekla je Edie, gledajui u znak na oblinjoj zgradi. Uokolo nema nikakvih parkova.

102

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Dobro, rekao je George. Odjednom je bio jako umoran. Umoran od ovoga. Umoran od none more. Umoran od neprestanog straha. Umoran od zbunjenosti. Umoran od toga da mu se Edie stalno podruguje. Na i nam onda lijepi topli odunik nastavio je. Samo je elio spavati. Dobro, rekla je ona, i skrenula udesno. Zato tuda? Zato jer nam je bolje da se odmaknemo od granice Citvja, zar ne? Da nas sprijei u hodanju prema nevolji. Nastavili su hodati. Nisu vie govorili, jer su oboje bili tako umorni daje sve postajalo nekako nepovezano i udaljeno -ak i strah i razmiljanja o mrljavcima. Samo se njihova iznerviranost inila dovoljno neposrednom da ih dri u pokretu. Tako su oboje, na razliite naine, njegovali tu nervozu kako bi sprijeili jednostavno zaustavljanje i odustajanje. Proli su ispod strehe stare, djelomino drvene gra evine. Bila je dovoljno drugaija da se George zaustavi, zakorai unatrag i pogleda uvis, u njezina etiri kata crnih greda i bijele buke i olovnih prozorskih okvira. Imalaje strmi kosi krov i ciglene dimnjake. Izgledala je kao da je skinuta s boine estitke. Postojao je na njoj i luni prolaz kojije vodio do malog unutarnjeg dvorita. Mogli bismo ui unutra. Pogledaj! pokazivao je u pravcu sredine ceste. Fizilir sa ljemom na glavi stajao im je okrenut le ima, na vrhu ratnog spomenika, jednom nogom oslonjen o stijenu, s ruksakom na le ima i pukom u ruci, paljivo gledajui u smjeru zapada. Imamo ak i straara na vratima. Okrenuo se na vrhu krila i obruio dolje poput kamena, u smjeru bezline moderne zgrade na sjevernoj strani ulice, obloene sjajnim ruiastim kamenom jeftinog izgleda. Moglo bi se rei da je njezin arhitekt volio crtati kutove jer gra evina nije imala nita rei okolnim zgradama, a to svoje nita izraavala je zbirkom besmislenih linija i kutova koji nisu bili ak ni dekorativni. Ali na proelju, u razini s tlom, nalazilo se udubljenje: napola straarnica, napola svjetlom okupana tu-kabina. A udubljenje je imalo i svog stanovnika. I u ovu je udubinu Gavran uletio, sletjevi na potamnjelo metalno rame kipa koji je bio gotovo ljudski, u dijelovima. Odnosno, na rame kipa koji je bio u dijelovima. A gotovo su svi ti dijelovi bili ljudski., Gavran je kvocao kljunom u uho na gotovo ljudskom dijelu glave. Natrag u kanjonu Ulice negvi, George je pokuavao objasniti svoj plan. Traim park ili neto slino, rekao je on nakon nekog vremena. Negdje gdje moemo odspavati bez ometanja. Edie je ispalila jedan od svojih podrugljivih frktaja. U parkovima je hladno. Ovo nije kao u Bambiju pa da se sklupamo pod stablima i onda nas ptiice prekriju liem da nam bude lijepo toplo ispod kompostnog popluna. Parkovi su koma za spavanje. A to ti onda predlae? Odunik. Mjesto gdje iz zgrade izlazi toplina. Onda sjed-ne na njega na lijepoj rastvorenoj kartonskoj kutiji, nagura si starih novina pod odjeu i pokrije se sjojednom ili dvije rastvorene kutije. Stigli su do raskra sjo jednom velikom prometnicom. Ulica High Holborn, rekla je Edie, gledajui u znak na oblinjoj zgradi. Uokolo nema nikakvih parkova. Dobro, rekao je George. Odjednom je bio jako umoran. Umoran od ovoga. Umoran od none more. Umoran od neprestanog straha. Umoran od zbunjenosti. Umoran od toga da mu se Edie stalno podruguje. Nadi nam onda lijepi topli odunik nastavio je. Samo je elio spavati. Dobro, rekla je ona, i skrenula udesno.

103

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Zato tuda? Zato jer nam je bolje da se odmaknemo od granice Citvja, zar ne? Da nas sprijei u hodanju prema nevolji. Nastavili su hodati. Nisu vie govorili, jer su oboje bili tako umorni daje sve postajalo nekako nepovezano i udaljeno -ak i strah i razmiljanja o mrljavcima. Samo se njihova iznerviranost inila dovoljno neposrednom da ih dri u pokretu. Tako su oboje, na razliite naine, njegovali tu nervozu kako bi sprijeili jednostavno zaustavljanje i odustajanje. Proli su ispod strehe stare, djelomino drvene gra evine. Bila je dovoljno drugaija da se George zaustavi, zakorai unatrag i pogleda uvis, u njezina etiri kata crnih greda i bijele buke i olovnih prozorskih okvira. Imala je strmi kosi krov i ciglene dimnjake. Izgledala je kao da je skinuta s boine estitke. Postojao je na njoj i luni prolaz kojije vodio do malog unutarnjeg dvorita. Mogli bismo ui unutra. Pogledaj! pokazivaoje u pravcu sredine ceste. Fizilir sa ljemom na glavi stajao im je okrenut le ima, na vrhu ratnog spomenika, jednom nogom oslonjen o stijenu, s ruksakom na le ima i pukom u ruci, paljivo gledajui u smjeru zapada. Imamo ak i straara na vratima. Nije on Topnik, rekla je Edie, odjednom, iscrpljena, elei da jest. Ne, ali je zrcalnik. Hajde. Hajdemo pogledati. Bit emo sigurni. I bili bi sigurni. Me utim, dok su se oni udaljavali od Cityja kako bi izbjegli nevolju, nevolja je - zahvaljujui Gavranu -hodala prema njima. Da George nije zakoraio natrag na ulicu kako bi pogledao u drvenu gra evinu, moda bi svejedno bili sigurni jer ih je Gavran bio morao izgubiti iz vida kako bi obavijestio Mreolikog. Ali ptica je jednim okom ugledala Georgea na ploniku ulice, a onda je krenulo. Gavran je sletio i zakvocao u uho Mreolikome, i Mreoliki je preao cestu, zvekeui i kripei u hodu, pa je zvuk udaranja metala o kamen bio drugi zvuk koji je navijestio Georgeu i Edie da se doga a neto loe. Me utim, prvi je zvuk bio onaj koji im je privukao panju. Bio je to KLAK STRUG KLAK zvuk koji je proizvodio. A kako se zvuk pojaavao, tako su Edie i George okrenuli glavu i ugledali ga. Mreoliki je otprilike imao oblik zdepastog miiavog mukarca visokog ela i zalizane kose. Me utim, nije hodao kao ovjek. Hodao je kao robot-igraka koji nikada ne podie stopala od zemlje, ve ih jednu po jednu vue prema naprijed. Taje kretnja proizvodila onaj kripavi struui zvuk. U tom su trenutku prestali uvi ati njegove ljudske osobine i poeli uvi ati samo one neljudske. George je vidio daje sastavljen od dijelova ljudske figure, kao da mu je netko razrezao tijelo u komade a onda ih ponovno slijepio skupa, ali ostavljajui proreze me u njima, tako daje kip izgledao kao daje nosio svoju vlastitu kou poput nepovezanog oklopa. Lice je bilo prorezano po sredini, irokim rezom kroz nos i usta, a dva su ga horizontalna reza - jedan kroz gornju usnu, drugi tik iznad obrva - dijelili u est dijelova. Svaki se dio pomicao pomalo neuskla eno s ostalim dijelovima, zbog ega se i njegovo mrtenje naizgled pojavljivalo u fazama. Dijelovi tijela, neki od kojih su bili vie nalik na strojne nego ljudske, kretali su se slinim neuskla enim nainom. Iz tijela su virile metalne ipke, koje kao da su cijelu stvar drale na okupu, poput tapia kroz ranjie. Zvuk KLAK dolazio je iz pravca dviju metalnih reetki koje je drao u rukama, veliinom i oblikom nalik teniskim reketima. Proizvodila gaje metalna loptica koja je udarala o jednu, pa o drugu reetku dokje hodao. Edie, koja je stajala uz zgradu, pogledalaje u Georgea. On nije gledao u nju. Tiho je progovorio, pokuavajui ne privui Mreolikovu panju na njezinu prisutnost u sjenama. Bjei odavde. Oni ele samo mene. KLAK STRUG KLAK se ubrzalo. OK, proaptala je Edie. Ti samo tri.

104

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Potom je nestala unutar prolaza, pomijeavi se sa sjenama, ne usu ujui se potrati kako zvuk njezinih koraka ne bi privukao panju. Georgeje zastao i bacio pogled na Fizilira visoko na njegovu postolju. Pretpostavljam da ne...? Fizilir se nije okrenuo. Georgeje zakljuio da nema vremena pokuavati nagovoriti kip da se pokrene ako on nije pokazivao nikakve znakove da to moe, pa se okrenuo na peti i naglo potrao, u pravcu istoka. Shvatio je kako je ve toliko trao po ovim tvrdim plonicima, da su mu stopala bila natuena i bolna. Nakon otprilike deset koraka, jednostavno je zaboravio na bol i trao. Mreoliki je ubrzao, ali nije bio ba napravljen za brzinu. KLAK STRUG KLAK se ubrzalo, a onda naglo prestalo. George je to primijetio i nastavio trati. Njemu za le ima, Mreoliki je bacio metalnu lopticu u zrak i zamahnuo reetkom u desnoj ruci poput tenisaa koji se sprema na forhend-udarac. Reetka je udarila o lopticu uz vatromet iskri, a odjek je bio toliko glasan da se George ovaj put sreom okrenuo, budui da mu je to vjerojatno spasilo nogu. Ugledao je lopticu kako juri prema njemu u visini glenja i refleksno je podigao nogu. Nije ju ba dovoljno podigao, pa mu je loptica okrzla potplat cipele, a pri toj brzini silina okrznua bilaje dovoljna da otkine komad gume s cipele i sa-plete mu noge. Uspio je jednom rukom ublaiti udarac, ali je ipak udario o zrnati plonik dovoljno snano da na trenutak ostane bez daha, a desnom je stranom lica udario o tlo toliko bolno daje osjetio zveket vlastitih zuba. Udarac i navala boli izbili su, zajedno sa zrakom i sav strah iz njega, a na njegovo se mjesto vratio onaj crni ljepljivi osjeaj, toliko snaan da gaje mogao okusiti. Iza njega, kugla je nastavila svojom putanjom, a onda se poela polagano zaokretati. Uspio se dignuti i pogledati niz ulicu u pravcu Mreolikog. Sad je ve bio naviknut na injenicu da sudionici rijetkog ka-snononog prometa nisu primjeivali to se doga alo u njegovu Londonu. Obrisao je usta i zurio u kip preko 60 metara plonika prekrivena smeem. Mreoliki mu je uzvratio pogled, oima to su neuskla eno treptale. Izgledalo je to na trenutak kao obraun u jednom od starih vesterna za koje se njegov tata nadao da e ih zavoljeti jednako kao on. George je pljunuo, oekujui krv. Nije bilo krvi. Samo onaj mrani okus. Vie sree drugi put, promrmljao je, pokuavajui odluiti u kojem e pravcu nastaviti trati. S olakanjem je primijetio kako Mreoliki nema drugu lopticu koju bi mogao ispaliti u njegovu pravcu. Neto ga je prisiljavalo da stoji tamo, iekujui mrljavev sljedei potez. Nije vidio da se kugla kretala u luku i da se sada poela vraati, poput bumeranga. Mreoliki je podigao jednu ruku i nasmijeio se neuskla enim smijekom koji mu se proirio segmentiranim licem u nepovezanim trzajima. Izgledalo je kao da mae, ili pozdravlja. Georgeu se inilo kako mu se kip izruguje tom gestom. On je podigao svoju ruku oponaajui ga, i mahnuo prstima u pozdravu. Da, ba. Vidimo se... Budui da nije imao oi na zatiljku, nije znao daje Mreoliki bio upravo izbacio svoju reetku u zrak kao igra bejzbola rukavicu, u sluaju da metalna loptica koja je sad jurila u pravcu Georgeove glave promai svoju metu. Budui da nije imao oi na zatiljku, George nije mogao znati da e posljednja stvar koja e mu proletjeti glavom biti dva jurea kilograma metalne kugle. Budui da George nije imao oi u zatiljku, a budui daje ona mogla vidjeti to mu se pribliavalo straga, Edieje napustila relativnu sigurnost svog sjenovitog prolaza i zaurlala poput narikae. George! Iza tebe! Sagni se!

105

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net On se sagnuo bez koritenja mozga, pod utjecajem adrenalina. Osjetio je fijuk zraka kad mu je kugla projurila pored lijevog uha, te vidio trzaj razoaranja Mreolikog, kad je kugla zavrila u reetki koju je drao u zraku kao hvata svoju rukavicu. George se podigao i potrao, cik-cak, izmiui lijevo i desno, pokuavajui biti pokretna meta, traei uliicu u koju e utrati dok su ga lopatice svrbjele u iekivanju novog voleja. Nije ga bilo, i on je utrao u prorez koji se naglo ukazao izme u dviju zgrada i udario u cigleni zid ne uspjevi ba najbolje skrenuti. Nasmijao se s olakanjem. Trenutak prije no stoje uo... NEEE! ...Ediein glas. Geeoorgge! uo ju je i prije kako vie, ali nikad s ovakvim strahom, pomijeanim s boli. Zaledio se. Mreoliki je uhvatio Edie. im je izala iz svog zaklona kako bi upozorila Georgea na opasnost, jedan se segment njegove glave okrenuo postrance pod pravim kutom, skrenuvi desno oko u nju, dokje lijeva strana njegova lica i dalje gledala niz ulicu prema Georgeu. Ugledao ju je, a onda krenuo prema njoj. Onaje potrala u sjene lunog prolaza i shvatila kako se nala u slijepoj ulici. Do trenutka kad se okrenula onje ve bio blokirao izlaz. Strugao je prema naprijed, njeno lupkajui jednom reetkom o drugu u podrugljivoj imitaciji ovjeka koji pljee. Ona nije imala kuda pobjei, a kad se pokuala provui ispod njegove ruke i probiti se pored njega, jedna je od metalnih sipki koje su ga naizgled drale na okupu izletjela van i udarila ju ispod brade. Noge su joj odletjele u zrak i palaje na le a, a sve je postalo bijelo, pa onda crno u trenutku kad je glavom udarila o plonik. Izgubila je svijest samo na trenutak, a kad se osvijestila ve je bila uspravna i u pokretu. A onda je pokuala pomaknuti stopala i shvatila da su u zraku, a razlog zbog kojeg ju je tako boljela glava bio je taj to ju je on nosio drei je za glavu, priklijetivi ju svojim reetkama - ne toliko snano dajoj zgnjei lubanju, ali dovoljno snano daju dri u zraku. Ona je rukama zgrabila reetke u pokuaju samoodranja, provukavi svoje sitne prste kroz metalnu mreu ne bi li to vie smanjila pritisak na glavu i vrat. Mreoliki ju je nosio poput krpene lutke, a tijelo joj se njihalo u ritmu njegova hoda. Pokuala gaje udariti nogama kad se vratio na ulicu, a onda je on pojaao stisak, i osjeala je kako joj glavu zbilja stee krip, i zato je vrisnula iako nije znala daje to uinila. Georgeje i dalje stajao zale en u uskoj uliici. Srce mu je lu aki lupalo kao daje pokuavalo iskoiti iz prsa i nastaviti bjeati samo. Pogledao je niz uliicu. Bila je slijepa. Uhvatio se kako zvjera uokolo ne bi li ugledao nekakvu cijev oluka kojom bi se mogao uspeti na sigurno i nastaviti bjeati. Odmah je zamrzio samog sebe zbog takve pomisli. Edieje ponovno vrisnula. Blie. Mrzio se jo vie zbog ideje daju ostavi. I zato se vratio na glavnu ulicu. Mreoliki je hodao prema njemu, Edieje visjela s njegovih reetki, njiui se poput bata u zvonu, u ritmu njegova hoda. George nije imao pojma to uiniti. Spusti je dolje! povikao je. Mreoliki je nastavio hodati. Sad je Edie ugledala Georgea, pa je vrsto stisnula vilicu. Nije htjela vritati pred njim. Samo su je suze to su joj curile niz obraze odavale. Gledaj, rekao je George, spusti ju dolje. Ne eli nju! Mreoliki je podigao i spustio jednu pa drugu obrvu. Osmijeh mu je bio raspolovljen, a niti jedna polovica nije bila ljubazna. Tresao je glavom lijevo-desno, uz istrzanost loeg robotinog plesa. Otvorio je usta kako bi neto rekao, a zvui njegova glasa doprli su do Georgea u nerazumljivoj kakofoni-ji, ne izlazei iz podijeljenih usta istovremeno. Duboki nesuvisli glas nije bio nalik niti jednom jeziku kojije George ikad uo. Zvuao je poput ljutitog Talijana koji se nadvikivao s pijanim Skotom usta punih kuglinih leajeva.

106

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Nonvogliolassiewanyoustronzoweebasturt. To ju boli. MOLIM TE! vikao je George. Glava je kimnula, osmijeh se proirio, oi se zavrtjele od uitka. I George to nije mogao podnijeti, a nije mogao pobjei jer Edie vie nije vritala u pomo, nije uope vie vritala, ve je svu svoju snagu koristila za pridravanje za reetke pokuavajui ne dopustiti Mreolikom da joj nepanjom slomi vrat. A moda bi i bio mogao pobjei da njezin pogled nije bio prikovan za njegov poput vunih zraka. Zato se bacio naprijed i udario Mreolikog, a im mu se dovoljno pribliio, mrljavac gaje odbacio na plonik usputnim bekhendom. Edie se pokuala osloboditi i pobjei, ali ju je Mreoliki opet priklijetio. George se podigao na noge. Ostavi -ju - na miru! Molim te! Mreoliki se podrugljivo nacerio i podigao Edie visoko iznad svoje glave, i oboje su, i Edie i George, znali da e joj slomiti vrat ili ju razbiti o plonik, i oboje su znali da George to nikako nije mogao sprijeiti. Bjei, George! Samo bjei! povikala je ona, promuklim i izmuenim glasom. Neu! uzvratio je George povikom. A onda su se istovremeno dogodile dvije stvari. Crna je ptica doskakutala iz sjene i pogledala najprije u Georgea, a onda u Mreolikog. Onda je poskoila Mreolikom na rame, zak-liktala kljunom, Mreoliki se na to okrutno nasmijeio i savio. A George je uo zvuk koji je uo jednom prije. Bilo je to od-zvanjanje vojnikih izama. Zvuk udaraca avlima potkovanih izama o beton. Na trenutak, srca oboje djece poskoila su zbog misli kako im se Topnik vratio iz mrtvih. Ali se je tanji, kiselkasti naglasak koji nikad prije nisu uli usjekao me u njih poput britve. Sputaj ju dolje, ti ogavna rasklimana hrpo ljevaonike ljake. ilavi Fizilir stao je iza Mreolikog, s dugakom bajunetom uperenom u njegova le a, spremnom za napad. Fizilir je bio sitniji od Topnika, ali je imao isti tvrdoglavi izraz lica. Chevirprobbieignotpileatolievirselo! ispljunula su Mre-olikova usta. Nije se pomaknuo ni milimetra, iako je ptica odletjela u stranu i sad sve promatrala sa sigurnije udaljenosti. Ili u te raereiti k'o dimljenu haringu. Pticaje poela kliktati. Mreoliki se poeo kretati, ali se Fizilir kretao bre i odlunije. Uz eksplozivni HA! bacio se naprijed i zabio bajunetu u prorez posred Mreolikove kime, me u dijelove to su mu inili le a. S bajunete su poletjele iskre dok ju je zabijao, poput iskri s brusnog kotaa. Mreoliki se zgrio. Ispustio je Edie. Cimje pala na plonik i zakotrljala se, George joj je pritrao i odvukao ju do zida. Osjetio je kako joj nadlaktica drhti pod njegovom rukom. Oboje su zurili u dva kipa, spojena bajunetom probodenom kroz Mreolikova le a. Fizilir je vrsto drao bajunetu, ali se iz napora na njegovu licu i drhtanja njegovih ruku - da ne spominjemo napete tetive na vratu - moglo vidjeti da se odupire Mreolikovu naporu da se okrene na otrici. Prestani. Vrati se na svoje postolje. Ili u te dokrajiti. Skoro je smjena dana, i moda jesi mrljavac, ali nisi toliko glup... siktao je Fizilir. Mreoliki se zlokobno nacerio, a onda si uinio neto stravino. Uz kripu i struganje, zapoeo se okretati na bajuneti, djeli po djeli, kao ljudska Rubikova kocka. Najprije se zarotirao jedan dio glave i upro pogled u Fizilira, a potom se zaro-tiralo rame. Onda se gornji dio glave okrenuo oko svoje osi, pa donji dio noge i tako dalje. Uz grozomoran konani trzaj, dva su se dijela prsa zarotirala u suprotnim smjerovima sa svake strane zabodene bajunete, i Mreoliki je konano stajao licem u lice s Fizilirom. Bogme! rekao je on studiozno ravnoduan. Stvarno si gadan. Mreoliki je podigao debele elipsoidne reetke koje je drao u rukama i one su se poele vrtjeti, sve bre i bre, poput para kutnih brusilica. Usmjerio ih je prema Fiziliru

107

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Ptica je kliktala hrabrei ga. Zao mije, drukane. Tvoj izbor, rekao je Fizilir, nagnuvi se unatrag. BANG BANG BANG. Zapucao je u tijelo Mreolikog. Od trzaja puke bajuneta je ispala iz tijela i onje zakoraio unatrag. Mreoliki se nije pretvorio u prainu kao stoje to bilo s pte-rodaktilom. Pao je na le a i poeo se raspadati. Glava se i dalje cerila u pravcu Fizilira. BANG. Glava se prestala micati i svi su se dijelovi raspali u hrpe mjedene piljevine, nalik metalnim otpatcima s tokarskog stroja, to su se grili i migoljili u hrpicama sjajnih crva. Pleli su se i rasplitali sve vre i vre, dok konano nije bilo vie nieg na ploniku, osim smrada spaljenog metala, te izgore-nog otiska u obliku ljudske figure na kamenu. Fizilir je oslonio kundak puke o plonik i promatrao ga, ubrzano diui. George i Edie inili su isto. Ptica je zurila u njega. Budui daje imala vie prakse od ostalih, razmiljala je bre i zakljuila daje vrijeme da ode. Tiho je rastvorila krila i zakoraila naprijed u zrak. Fizilir je krajikom oka uhvatio pokret. Ruka mu je poletjela. Zaulo se KLIK kad je odvojio bajunetu i VRRRR, a nakon tog TOK i GRA! kad je bacio no veliine maa brzo i snano preko plonika. Gavran se naao zakaenim o stranicu zgrade, probodena krila. Nije osjeao nikakvu bol, samo ljutnju. E nee, rekao je Fizilir, dok je brzo mecima punio spremnik puke kroz zadnjak cijevi, i zatvorio ju zalupivi. Gra? oglasio se Gavran, pokuavajui izgledati prijateljski, bezopasno i umiljato, stoje poprilian problem ako te je priroda obdarila masnim perjem i odluila da e nositi crno boju vjenih negativaca. Nema anse, rekao je Fizilir, i BANG. Raznio je Gavrana u oblak perja koji je mogao biti i vrlo elegantna peruka, u sluaju da ste naginjali strogom gotikom stilu. Fizilir je dohvatio bajunetu i prebacio si puku preko ramena. Ogledao se uokolo, provjeravajui je li sve isto, prije no stoje pogledao u Georgea i Edie. Hvala ti, rekao je George. Zahvali Topniku i starom Rjeniku, odvratio je Fizilir. Kad je tie govorio, glas mu nije bio toliko kiseo, koliko otar i hriptav. Topnik je dobro? Vidio si ga? pitao je George, oduevljen. Fizilir je odmahnuo glavom s konanou zbog ega se Georgeovo raspoloenje sruilo poput pogo enog aviona. Ne. Iz onoga stoje napisao, mislim da nema puno anse da emo ikad vie vidjeti Topnika. Ne kao hodajueg zrcalni-ka. Mislim daje gotov. Poslao je poruku. Po golubu. Svima nama. Rekavi nam daje gotov. Molei nas da pripazimo na vas. Oh, rekao je George, dok mu se u grlu dizala knedla tirao jedan dio glave i upro pogled u Fizilira, a potom se zaro-tiralo rame. Onda se gornji dio glave okrenuo oko svoje osi, pa donji dio noge i tako dalje. Uz grozomoran konani trzaj, dva su se dijela prsa zarotirala u suprotnim smjerovima sa svake strane zabodene bajunete, i Mreoliki je konano stajao licem u lice s Fizilirom. Bogme! rekao je on studiozno ravnoduan. Stvarno si gadan. Mreoliki je podigao debele elipsoidne reetke koje je drao u rukama i one su se poele vrtjeti, sve bre i bre, poput para kutnih brusilica. Usmjerio ih je prema Fiziliru Ptica je kliktala hrabrei ga. Zao mije, drukane. Tvoj izbor, rekao je Fizilir, nagnuvi se unatrag. BANG BANG BANG. Zapucao je u tijelo Mreolikog. Od trzaja puke bajuneta je ispala iz tijela i onje zakoraio unatrag.

108

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Mreoliki se nije pretvorio u prainu kao stoje to bilo s pte-rodaktilom. Pao je na le a i poeo se raspadati. Glava se i dalje cerila u pravcu Fizilira. BANG. Glava se prestala micati i svi su se dijelovi raspali u hrpe mjedene piljevine, nalik metalnim otpatcima s tokarskog stroja, to su se grili i migoljili u hrpicama sjajnih crva. Pleli su se i rasplitali sve vre i vre, dok konano nije bilo vie nieg na ploniku, osim smrada spaljenog metala, te izgore-nog otiska u obliku ljudske figure na kamenu. Fizilir je oslonio kundak puke o plonik i promatrao ga, ubrzano diui. George i Edie inili su isto. Ptica je zurila u njega. Budui daje imala vie prakse od ostalih, razmiljala je bre i zakljuila daje vrijeme da ode. Tiho je rastvorila krila i zakoraila naprijed u zrak. Fizilir je krajikom oka uhvatio pokret. Ruka mu je poletjela. Zaulo se KLIK kad je odvojio bajunetu i VRRRR, a nakon tog TOK i GRA! kad je bacio no veliine maa brzo i snano preko plonika. Gavran se naao zakaenim o stranicu zgrade, probodena krila. Nije osjeao nikakvu bol, samo ljutnju. E nee, rekao je Fizilir, dok je brzo mecima punio spremnik puke kroz zadnjak cijevi, i zatvorio ju zalupivi. Gra? oglasio se Gavran, pokuavajui izgledati prijateljski, bezopasno i umiljato, stoje poprilian problem ako te je priroda obdarila masnim perjem i odluila da e nositi crno boju vjenih negativaca. Nema anse, rekao je Fizilir, i BANG. Raznio je Gavrana u oblak perja koji je mogao biti i vrlo elegantna peruka, u sluaju da ste naginjali strogom gotikom stilu. Fizilir je dohvatio bajunetu i prebacio si puku preko ramena. Ogledao se uokolo, provjeravajui je li sve isto, prije no stoje pogledao u Georgea i Edie. Hvala ti, rekao je George. Zahvali Topniku i starom Rjeniku, odvratio je Fizilir. Kad je tie govorio, glas mu nije bio toliko kiseo, koliko otar i hriptav. Topnik je dobro? Vidio si ga? pitao je George, oduevljen. Fizilir je odmahnuo glavom s konanou zbog ega se Georgeovo raspoloenje sruilo poput pogo enog aviona. Ne. Iz onoga stoje napisao, mislim da nema puno anse da emo ikad vie vidjeti Topnika. Ne kao hodajueg zrcalni-ka. Mislim da je gotov. Poslao je poruku. Po golubu. Svima nama. Rekavi nam daje gotov. Molei nas da pripazimo na vas. Oh, rekao je George, dok mu se u grlu dizala knedla. Da, procijedio je Fizilir. Na trenutak je vladala tiina. Stvarno je bio neto posebno, zar ne? Prije nego stoje George uspio progovoriti, ili moda jer nije ba mogao, Fizilir je usmjerio panju na Edie. Je li ona dobro? pitao je. George je primijetio da se Edie jo uvijek tresla. Lice, koje je uvijek bilo blijedo, sada se inilo gotovo prozirnim. Oi su joj bile irom otvorene, ali tamne su joj se zjenice stisle na veliinu tokica. Edie? ula je njegov glas kao da dopire iz velike udaljenosti. inilo se daje uz prilian trud okrenula glavu prema njemu, ali fokusirati pogled na njega bilo je gotovo nemogue. , Jesi dobro? Opipala je svoje ui. Bila je gotovo iznena ena jer su oba uha bila i dalje na mjestu. Vrat joj je bio poprilino istegnut, pa gaje protrljala. Kladim se da te glava boli zbog stiska tog pekaa vafla, rekao je Fizilir. Dobro sam.

109

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Nije bila. Znala je to. On je to mogao vidjeti. Ali, isto je tako mogao vidjeti da bi svaka rasprava s njom rezultirala njezinom tvrdoglavou i samo pogorala stvari. Nije imao snage za sva u, a ona je izgledala kao daje svu svoju energiju koristila kako bi se odrala uspravnom. Odluio je pripaziti na nju. Izgledalaje kao da bi se u svakom trenutku mogla onesvijestiti. Fizilir je samo kimnuo glavom. Tako treba. Dobro. Morate se brzinski maknuti s ulice. Imate li kamo otii? Oni su zatresli glavama. Onje provjerio vrijeme na svom satu. Namrtio se. OK. Za mnom. Treim korakom. Znam za jedno utoite. Ne znam ni to ste uinili, ali uznemiravanje one ptice nije ba bila genijalna ideja. Bolje da se maknemo odavde. George je pogledao u perje to je lebdjelo uvis u nono nebo. Ali otpucao sije u pakao! rekao je. Kojije mnogo blie no to misli, promrmljao je vojnik suho. Zato bolje da se pokrenemo. Prebacio je puku preko ramena. Ne elite biti ovdje kad se vrati.

NEMOGUA VRATA
Crkva St Dunstan-in-the-West smjetena je na sjevernoj strani Ulice Fleet. To je ujedno zbog ega je George nervozno pogledavao prema Temple Baru - najzapadnija crkva unutar Cityja, blizu njegove granice. Zanimljiva je iz nekoliko razloga, ali je Fizilir isticao neobinost njezinih vrata. Bila su to savreno normalna, panelirana georgijanska ulazna vrata, smjetena u jednostavan kameni okvir. Ono po emu su bila posebna bila je injenica da su bila smjetena visoko na bonom zidu crkve, ispod vlastita trijema sa zabatom na vrhu praznog kamenog zida, i daje do njih bilo nemogue doi. uvala su ih dva bradata mukarca, sa svake strane po jedan, polugoli, osim nekoliko ivotinjskih koa labavo objeenih oko struka. U jednoj su ruci obojica imali toljagu, dok su drugu ruku prpono oslanjali o bok. Bez razloga - ili moda zbog toga to su imali brade George je pomislio na svog uitelja zemljopisa, iako je pretpostavljao da su trebali utjelovljavati Herakla. Iako, nije znao zato su bila dvojica, niti je imao energije brinuti oko toga. Dva su zvona visjela iznad vrata i George je pretpostavio da ih njih dvojica udaraju kad sat otkuca. Sam je sat strao pod pravim kutem u odnosu na prazni zid pod trijemom. Biti ete sigurni iza ovih vrata, s njima dvojicom kao uvarima, rekao je Fizilir. Ali, ne moemo doi do gore, istaknuo je George. Nemogue je. Naravno da jest. To su Nemogua Vrata. Zato i jest sigurno, rekao je Fizilir. Primakao je dlanove ustima i povikao dvojici Herakla. Ej! Ima li koga? Desni nositelj toljage trznuo se i pokrenuo, kao da se probudio iz sanjarenja. Istegnuo je vrat i nagnuo se preko ruba. Prava bujica rijei puna suglasnika i tek nekoliko samoglasnika provalila je ispod te brade. Sto on govori? pitao je George. Edie jo uvijek nije bila ba prisutna, iako se prestala tresti. Ubij me ako znam, rekao je Fizilir. Sve je to meni grki... Nasmijeio se Heraklima. Pokazao na Georgea i Edie, podigao paleve, kucnuo po svom runom satu, a onda se okrenuo. Pet minuta do smjene dana. Moram se vratiti na svoje postolje. Budite dobri, a ako ne moete biti dobri, budite sretni! i odjednom je nestao uz brzo kuckanje izama, natrag u pravcu Holborna. Edieje zurila za njim. Bila je na izmaku snaga. Jedva je stajala. Osjeala se tupo. I sad se, jo jednom, osjeala naputenom dokje Fizilir nestajao iza ugla. Edie, rekao je George. Edie! Ne eli ovo propustiti. 110

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Ona se okrenula, a kroz tupilo je postajala svjesna kripanja. I kad je pogledala uvis u prazni zid, uvidjela je da su sjene bile potpuno pogrene. A onda je shvatila da su bile potpuno pogrene zato jer kad je posljednji put pogledala, na glatkoj nesavladivoj stijeni pred njima nije bilo nikakvih sjena. Me utim, sad je na njoj rasla cik-cak sjena. I kroz tupilo koje ju je postupno obuzimalo, shvatila je da sjenu baca kamenje stoje izbijalo iz zida, stvarajui niz stuba. Zatim se zauo klik i oboje su pogledali prema vrhu stuba. Jedan je Heraklo pucketao prstima u njihovu pravcu dozivajui ih, dok je drugi prouavao nono nebo, s toljagom spremnom za napad. Rekao je daje sigurno, rekao je George, iako nije zvuao potpuno uvjereno u to. Edie je, inilo se, upotrijebila posljednje atome snage da otkopa svoj dep i provjeri morsko staklo. Bilo je mutno, bez sjaja i sigurno. Progurala se pored Georgea i uspela stubama. Onje priekao trenutak i krenuo za njom. Jedan joj je Heraklo pomogao da se popne na posljednju stubu ispred Nemoguih Vrata, i otvorio ih bez rijei. Ohrabrujue se nasmijeio. Ona je provjerila svoj dep i ula pod trijem i kroz vrata. George se popeo na posljednju stubu bez ikakve pomoi i osmjehnuo se Heraklu koji je pridravao vrata. O, hvala, rekao je. Heraklo se ljubazno nasmijeio i pritegnuo svoju ivotinjsku kou s nelagodom. Zvualo je kao da je rekao U taksi, ali George nije bio ba siguran. Kimnuo je glavom u poluosmijehu i oprezno slijedio Edie unutra. Kad su uli unutra, oboje su se okrenuli i pogledali natrag prema vratima. Heraklo ih je polagano zatvorio, kao da ih ne eli preplaiti. Pantomimom im je pokazao da odu spavati, i promrmljao jo jednu hrpu suglasnika, inei istovremeno smirujue pokrete rukama. On kae da smo sigurni. Mislim, rekao je George. Uz konano kimanje glave i osmijeh, vrata su se uz udarac zatvorila. Dio zraka u prostoriji kao daje bio usisan, kao da su se vrata hermetiki zatvorila. Nadam se da si u pravu, rekla je Edie. Ogledali su se uokolo. Iz vrlo mutne pranjave arulje dolazilo je svjetlo, dovoljno tek da baca sjene to su samo naglaavale ono to se nije moglo vidjeti. Bila je to neobina prostorija. Mehanizam zaduen za sat i zvona kojije odre ivao kad e Herakli ispred vrata udarati u njih, stajao je u sreditu. Bio je sastavljen od greda i utega i protuutega i njihala i zupanika. Cijela je mainerija bacala otre sjene na obje strane prostorije, gdje je bilo kutija i pletenih koara i polomljenih pjesmarica to su se polagano raspadale uza zidove. Ova prostorija s mehanizmom oito je sluila i kao spremite. Edie se sagnula pod nazubljenim kotaem i otvorila jednu od pletenih koara. Bila je puna uljanica. Otvorila je drugu. Ova je bila krcata mantija i misnih koulja zborskih djeaka. Nekoliko ih je pomakla, a onda je legla unutra i pokrila se njima, skutrivi se u koari kao u prekratkom krevetu. Edie, zapoeo je George. Sto to radi? Spavam, promrmljala je ona. Moram spavati. Ruka joj je izvukla morsko staklo iz depa i posljednji put gaje pogledala. Sigurni. Sad spavaj. George se pokuavao sjetiti to se radi s ljudima u oku. Ili se radilo o potresu mozga? Moda je zadobila potres mozga. Poelio je daje bolje pratio nastavu Prve pomoi u koli. Spavanje bi mogla biti najgora stvar koju je mogla uiniti. Edie, ne znam bi li trebala - Otvorila je jedno oko. Umukni. Ne, mislim, moda si u oku i ja - George. Umukni... Umukao je. Jedini zvuk koji se uo bilo je glasno tiktakanje satnog mehanizma u sreditu prostorije. Edie se podigla i sjela.

111

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net ...joje netko ovdje. Georgeje osjetio ledeni mlaz straha kako mu se sputa niz kimu. Ogledao se po prostoriji, kroz neobine oblike satnog mehanizma, u sjene. Sad kad se skoncentrirao na njih, u prostoriji je bilo vie sjena no to mu se svi alo. Kako zna? proaptao je. ujem ga. George je zurio po prostoriji. Niti jedna sjena nije bila ljudskog oblika, iako je veina njih bila dovoljno velika da sakrije nekoliko ljudi. Zagrabio je u koaru punu uljanica i uzeojednu. Ostani tu. Drao je lampu za drku, spreman zamahnuti njom kao toljagom. 'Alo? Nije bilo odgovora. George, rekla je Edie. Sve je OK, slagao je on krenuvi obilaziti prostoriju. Obilazio je etiri zida u smjeru kazaljke na satu. Onda je provjerio krov i vrh mehanizma. Popeo se na jednu od metalnih greda i pogledao uokolo. Vidio je samo prainu i golubinji izmet. Nema nikoga, rekao je s olakanjem. Edie? Nije bilo odgovora. Skoioje na tlo i potrao prema koari. Edie je vrsto spavala. Morsko staklo bilo je stisnuto u njezinoj aci, a aka pak gurnuta pod glavu. Pomislioje kako biju moda trebao probuditi. Onda je pomislio kako biju ipak trebao pustiti da spava, jer to vjerojatno nije bilo loe. A osim toga, pomislioje kako bi i sam trebao malo sjesti. Spustio se na pod i sjeo naslonivi se na koaru. Omotao se kaputom i poelio da nije bilo tako hladno. Jo je uvijek osjeao vlagu Temze na sebi. Pokuao se opet prisjetiti onog toplog dana u tali u krevetu od sijena s tatom koji je skicirao bika, ali mu sjeanje sad nije donijelo nikakvu toplinu, samo jo veu hladnou. A onda mu je glava dvaput klonula i pala prema naprijed. I nekoje vrijeme jedini zvuk koji se uo bio zvuk tiktakanja mehanizma i prometa u daljini, te zvuk disanja dvoje djece. Ali, bilo je tu i neto drugo, kao opreka kuckajuem satu, na rubu ujnosti, toliko tiho daje to neto bilo lako propustiti. Georgeje otvorio oi. Nije se micao. Edie, proaptao je. Pokuavao je to neprimjetnije gur-kati bonu stranu koare. Edie! Ali nije bilo odgovora, nije bilo pomicanja teine u koari iza njega. Edieje nastavila spavati, sa staklom, mutnim i sigurnim, stisnutim u aci pod obrazom. Kuckanje. ujem to. Njega, rekao je glas iz sjenovitog kuta pokraj Georgea. Sjenovitog kuta kojije bio paljivo pretraio i u kojem nita nije naao. uo njega. Ili mene, zapravo. Moje isprike. Nisam mislio plaiti. Moda da se predstavim? Ne elim povrijediti. Sjena se pomakla uz trzaj i pretvorila u visoku i mravu figuru ovjeka. Drao je jednu ruku ispruenom, otvorenom, s dlanom usmjerenim prema naprijed, kao daje elio sprijeiti ikakvu pomisao da bi im mogao eljeti kakvo zlo. Druga je ruka ostala uz bok i neprekidno se micala, prebirui perle nanizane na dugom konopcu kaiprstom i palcem, kao da je neto odbrojavao. Zveckao je dok se kretao, a kad se pojavio u mutnom osvjetljenju, Georgeje shvatio daje to inio stoga stoje bio okien runim satovima i kljuevima za navijanje i urarskim alatom i malim kanticama ulja, koji su svi visjeli s prastarih uzica privrenih na njegovu jaknu. Izgledao je poput ljudskog boinog drvca. Jakna mu je bila starinski frak, toliko puta popravljan i izblije en vremenom, daje bilo teko zakljuiti je li bio crne ili tamnozelene boje,

112

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net odnosno gdje su zapoinjale zakrpe, a gdje jakna. Zakrpe su na jaknu bile uredno priivene, oigledno rad perfekcionista. Njegovo lice, sad kad se otkrilo u slabanom svjetlu jedine mutne arulje, nije bilo toliko staro koliko istroeno vremenom, odnosno bilo je, jednom kad ste se pribliili i malo paljivije pogledali, mnogo mla e no to se inilo. Bilo je to vrlo staro mladoliko lice, lice koje je jako dugo bilo mlado. Njegova kosa, zaeljana unatrag u rep svezan izlizanom grimiznom trakom, nije zapravo bila sijeda kako se inilo, ve -kao i njegova odjea - prekrivena prainom. Imao je visoko elo i dugaki nos koji mu je strao s lica kao izazov. Nasa en na hrbat ovog izazivakog nosa bio je par dragu-ljarskih naoala, s ekstrapoveavajuim staklima odignutim na arkama, spremnim za sputanje preko glavnih stakala koja su, zau ujue, bila tamnoplava. Ovo mu je davalo uznemirujui izgled slijepca koji je, kad je htio, mogao vidjeti sve. Nosio je sivi vuneni al omotan nekoliko puta oko vrata i uguran u prsluk s dvostrukim kopanjem preko kojeg su visjela tri satna lania. Hlae su se slagale s neodredivom bojom njegova fraka, ali zadrale su naznaku prugica, zajedno sa snanom naznakom mnogobrojnih mukotrpnih popravaka. Imao ime. Davno nestalo. Ne znaju me vie po njemu. Sad me znaju kao Vremenik. Drago mi je upoznati te. Isprike zbog oka. I tako dalje. I lupnuo je jednom petom o drugu, naklonio se lagano, i ispruio ruku koja nije prebirala po perlama u pozdrav. Nisi bio tamo kad sam pretraio taj kut prije minutu, rekao je George oprezno, ne prihvaajui njegovu ruku. Pogledao je preko ruba koare. Edieje spavala, a morsko staklo nije gorjelo upozorenjem. Bio. Prije minutu ti spavao. Moj kut pretraio prije nekoliko sati. Nema greke. Siguran u to. Pedantan po pitanju vremena, shvaa. Govorio je u kratkim reenicama, toliko lienim zamjenica ili glagola da zapravo nisu uope bile reenice, samo djelii informacija. Njegova lijeva ruka nije prestajala prebirati po perlama na konopcu. George se navikao na taj ritam i shvatio daje Vremenik koristio kuckanje perli kao neku vrstu interpunkcije izme u mikroreenica. A mikroreenice bile su uvijek ispaljene u kratkim naletima, kako se ne bi potratila niti sekunda vremena. Georgeje pokuao otresti san iz svoje glave. Pogledao je uvis u Vremenika. OK. Prije nekoliko sati, onda. Nisi bio tamo. Vremenik se nakaljao ispriavajui se. Jesam. Bio. Grozan trik. Sakrio. Odnosno, uinio da me ne vidi. Ponovno, isprike, i tako dalje. Njegova se slobodna ruka vitiasto kretala zrakom kao da je pokuavala ocrtati ogromnu satnu oprugu. Onda je opet ponudio ruku u pozdrav. S mislima na mutnom morskom staklu, Georgeje oprezno prihvatio. Stisak je bio iznena ujue vrst. Ja sam George. George. Dobro ime. Hrabar momak, bez sumnje. Vidio sam da brine za djevojicu. Tako treba. Oito joj pozlilo. Samo je doivjela ok, rekao je George, osjeajui se neoekivano obrambeno spram Edie, odbijajui insinuaciju kako se onesvijestila. Prilino je ona jaka. Pa, naravno. Sijevka, vidim. Nikada nije bilo slabanog sijevka. Tvrdi su kao i kamen koji itaju. Nisam htio uvrijediti. Hm. Niste. Naglo je sjeo pred Georgea, svinuvi noge kao dobro nauljen stroj. Spustio je glas.

113

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Bolje ne buditi djevojicu. Ve okirana. Zbog mene? Neobian tip. Kap koja je prelila au, moda? Nema potrebe dodavati Pelion na Ossu. I tako dalje. Razumije, da? Da, odgovorio je George, koji nije imao pojma tko, zato, to ili ak gdje bi Pelion ili Ossa mogli biti. Dobar momak. Moe okolada, zasigurno. Djeca ju esto vole. Gorljivo se nasmijeio. George je zatresao glavom i prikrio drhtaj. Hladan vjetar ulazio je kroz prorez pod vratima, koja moda jesu bila Nemogua, ali nisu bila otporna na vremenske prilike. Hm, ne. Bez okolade. Vremenik je izgledao razoarano. Paljivo je promotrio Georgea. Oito ne dovoljno paljivo, jer je spustio i povealo i pogledao jo paljivije. Onda se naslonio i poeo odmatati al oko vrata. Bio je to vrlo dugaak al, i kako se razmatao, tako je postajalo oito daje i vrlo irok. Kad je posljednji dio ala prebacio preko glave, zapeo je za naoale, koje su mu s lica odletjele na pod. Vremenik je refleksno pognuo glavu, u pokretu koji je bio napola kiljenje, napola usiljeni osmijeh. Tapkao je po podu, jednog oka vrsto zatvorena, drugog u potrazi. Sto Vam ne valja s okom? pitao je George. Nita, odgovorio je Vremenik, nabirui otvoreno oko u osmijehu. I bio je u pravu. Bez zloslutnih naoala George je uvidio da je oko bilo vrlo prijateljske blijedozelene boje s tokicama boje ljenjaka. Bilo je to otvoreno oko, velikoduno oko, iako je zbog bljedoe izgledalo nekako isprano, odnosno, kao i lice u kojem je bilo, istroeno vremenom. Vidjevi lice s okom neskrivenim iza tamnog stakla, odluio je da to ipak nije bilo strogo lice, ve lice koje se ak moda povremeno smijalo. S drugim, rekao je George. A. Drugo stravino. Plai. Skrivam ga iza ovih. Zgurao je potom krajeve naoala iza uiju i opet sakrio oi iza tamnoplavih stakala. Georgeje vidio iz naina na koji su se bore na licu opustile daje bio otvorio stravino oko iza zatamnjenog stakla. Evo. Dopusti psu da vidi zeca. Polu-zeca, uglavnom, nasmijao se Vremenik, i petljao oko stakla preko normalnog oka. Skinuo je plavo staklo. To gaje promijenilo od zloslutnog ovjeka s tamnim naoalama u obiniju osobu s tamnim povezom preko jednog oka. Lice mu je odmah promijenilo i proporcije, i bilo gotovo veselo. Namignuo je Georgeu i pruio mu al. Posudi. Molim te. Odagnaj hladnou. Primi to kao uslugu, i tako dalje. Gurnuo je ruke u depove i poeo kopati po njima. Ne brini zbog okolade. Sigurno imam malo negdje... Izvukao je napola pojedenu plou okolade paljivo zamotanu u zlatnu foliju. Ispruiojuje prema Georgeu uz ohrabrujue kimanje glavom. Moj gost. Dobra za tebe. Moda e ivnuti. Koliko god eli. Georgeje zagrizao okoladu i odmah shvatio daje umirao od gladi. Pokuavao je zadrati okus u ustima to due, uivajui u gorkoslatkom okusu na jeziku, doputajui okoladi da se malo otopi prije no to e je savakati u komadie. Mmm, rekao je, ako nije neljubazno. Sto ste vi? Jeste li vi zrcalnik? Zrcalnik? Ne. Niti mrljavac, budi siguran. Ljubaznim je pogledom promatrao Georgea kako jede. Izgledalo ja kao da pokuava pronai dovoljno kratke rijei da objasni sloenu stvar koja je bio. Broja. Jedan od Pou enih. Da se tako izrazim. Nasmijeio se kao daje znao daje vjerojatno samo sve vie zbunjivao Georgea. Stoje, naravno, i inio. Pou eni? pitao je George, vaui novi komad okolade. Prokleti. Zaboravljeni. Sunji.

114

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Ne znam to su to sunji, priznaoje George posramljeno. Oh. Stara rije. Isprike. Sunji nositelji prokletstva. Osu eni hodati zemljom dulje od prirodnog ivotnog vijeka. Besmislica za tvoje ui, bez sumnje. Ostaci starih vjerovanja. Fragmenti odbaeni iz zaboravljenih religija. I tako dalje. Vi ste prokleti? Hodati zemljom zauvijek? Ja sam Vremenik. Moje prokletstvo? Da pazim na vrijeme. I obrnuto, razumije. Bez straha molim... Podigao je plavo staklo sa zastraujueg oka. George je ustuknuo na trenutak, nije si mogao pomoi. Oko nije bilo oko, ve mali sat. Imao je dvije kazaljke, jednu za sate, drugu za minute, a uznemirujui efekt bio je pojaan injenicom da je sat pulsirao crveno pa bijelo u ritmu s drugom kazaljkom. Vremenik je opet sakrio svoje oko-sat iza plavog stakla. Sat za oko i oko za sat. Moja oznaka. Napravio je grimasu ispriavajui se. George je pogledao Edie. Ona je i dalje spavala. Zakaljao je. Moe li mi rei to mi se doga a? Openito? Naravno. Pronaao si neLondon. Ne-London? Mjesto na kojem ive zrcalnici, mrljavci i tako dalje. Nevi eni od strane stanovnika tvog Londona. Ali tvoj je London samo jedan London. Jedan od mnogih. A to ti vidi kao London? Samo neiji drugi ne-London. Vie je stvari na nebu i zemlji, Horacije. Da, zbilja. I vie neba i zemalja. I vie paklo-va. Neki se poskliznu. Neki hodaju. Neki padaju. Izme u svjetova, razumije. George je pomislio na to kako je Mala Tragedija rekao kako postoji vie ovdje ovdje nego to su to mogli zamisliti. Vrtjelo mu se u glavi. Je li ovo kao - neka arolija ili neto? Vremenikje izgledao blago zgroen tom idejom. Zatresao je glavom, a svi su se visei predmeti na njegovom kaputu zatresli za njom. Nije arolija. arolija budalatina. Sve se radi ogledalima. Ali, mogu lija hodati izme u svjetova? Mislim, doga a li mi se to? Ne. Ti si upao u ne-London. Nisi uetao. Bio si gurnut. Neto u vezi s tobom. Njuim to. Ikad pomirisao gromobran nakon udara? Isti miris. Vrui metal i statiki elektricitet. Mogao bi biti dar, moglo bi biti prokletstvo. Vjerojatno oboje. Ja sam proklet? Misli, ja sam jedan od Pou enih? Proklet moda malo prejaka rije. Oprosti. Ali, oznaen, zasigurno. Georgeje osjetio bol u ruci i sakrio ju u dep. Zato bih ja bio proklet? Vremenikje slegnuo ramenima. Jesi li radio loe stvari? Ne. Ne. Ne dovoljno loe za prokletstvo, mislim. Loa stvar. Ljudi obino znaju zato prokletstvo. Zaponi s najloijom stvari. Onda idi unatrag. Nema najgore stvari, istaknuo je George. Ne takve. Nisam uin- Stao je. Crni osjeaj rastao mu je u grlu. Ljubaznim je pogledom promatrao Georgea kako jede. Izgledalo ja kao da pokuava pronai dovoljno kratke rijei da objasni sloenu stvar koja je bio. Broja. Jedan od Pou enih. Da se tako izrazim. Nasmijeio se kao daje znao daje vjerojatno samo sve vie zbunjivao Georgea. Stoje, naravno, i inio. Pou eni? pitao je George, vaui novi komad okolade.

115

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Prokleti. Zaboravljeni. Sunji. Ne znam to su to sunji, priznaoje George posramljeno. Oh. Stara rije. Isprike. Sunji nositelji prokletstva. Osu eni hodati zemljom dulje od prirodnog ivotnog vijeka. Besmislica za tvoje ui, bez sumnje. Ostaci starih vjerovanja. Fragmenti odbaeni iz zaboravljenih religija. I tako dalje. Vi ste prokleti? Hodati zemljom zauvijek? Ja sam Vremenik. Moje prokletstvo? Da pazim na vrijeme. I obrnuto, razumije. Bez straha molim... Podigao je plavo staklo sa zastraujueg oka. George je ustuknuo na trenutak, nije si mogao pomoi. Oko nije bilo oko, ve mali sat. Imao je dvije kazaljke, jednu za sate, drugu za minute, a uznemirujui efekt bio je pojaan injenicom da je sat pulsirao crveno pa bijelo u ritmu s drugom kazaljkom. Vremenik je opet sakrio svoje oko-sat iza plavog stakla. Sat za oko i oko za sat. Moja oznaka. Napravio je grimasu ispriavajui se. George je pogledao Edie. Ona je i dalje spavala. Zakaljao je. Moe li mi rei to mi se doga a? Openito? Naravno. Pronaao si ne-London. Ne-London? Mjesto na kojem ive zrcalnici, mrljavci i tako dalje. Nevi eni od strane stanovnika tvog Londona. Ali tvoj je London samo jedan London. Jedan od mnogih. A to ti vidi kao London? Samo neiji drugi ne-London. Vie je stvari na nebu i zemlji, Horacije. Da, zbilja. I vie neba i zemalja. I vie paklo-va. Neki se poskliznu. Neki hodaju. Neki padaju. Izme u svjetova, razumije. George je pomislio na to kako je Mala Tragedija rekao kako postoji vie ovdje ovdje nego to su to mogli zamisliti. Vrtjelo mu se u glavi. Je li ovo kao - neka arolija ili neto? Vremenikje izgledao blago zgroen tom idejom. Zatresao je glavom, a svi su se visei predmeti na njegovom kaputu zatresli za njom. Nije arolija. arolija budalatina. Sve se radi ogledalima. Ali, mogu lija hodati izme u svjetova? Mislim, doga a li mi se to? Ne. Ti si upao u ne-London. Nisi uetao. Bio si gurnut. Neto u vezi s tobom. Njuim to. Ikad pomirisao gromobran nakon udara? Isti miris. Vrui metal i statiki elektricitet. Mogao bi biti dar, moglo bi biti prokletstvo. Vjerojatno oboje. Ja sam proklet? Misli, ja sam jedan od Pou enih? Proklet moda malo prejaka rije. Oprosti. Ali, oznaen, zasigurno. Georgeje osjetio bol u ruci i sakrio ju u dep. Zato bih ja bio proklet? Vremenikje slegnuo ramenima. Jesi li radio loe stvari? Ne. Ne. Ne dovoljno loe za prokletstvo, mislim. Loa stvar. Ljudi obino znaju zato prokletstvo. Zaponi s najloijom stvari. Onda idi unatrag. Nema najgore stvari, istaknuo je George. Ne takve. Nisam uin- Stao je. Crni osjeaj rastao mu je u grlu. Vremenik gaje pogledao jednim ljubaznim okom i kimnuo glavom. Bolje van nego unutra. Ili ne. Ne elim se uplitati. Engle-zove tajne njegov dvorac i sve to. Ali mogu pomoi. Rekao sam neto. Neto loe. Vjerojatno nisi proklet zbog psovanja. Iako bi bilo prikladno. Ha. Nije bila psovka.

116

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Osjetio je kako je odjednom nesposoban govoriti ili disati, a ono to gaje u tome spreavalo bila je kao ogromni balon zraka koji mu je zapeo u grudima i bio prevelik da ga izdahne. Nemoj mi rei. Tvoja stvar. Drzak sam. Vrijeme je moj jedini posao, zapravo. S drugima tako rijetko razgovaram, zaboravim se. Previe se nameem. Isprike i tako dalje. Ponudio je Georgeu zadnji komad okolade. George gaje elio ali je zatresao glavom. Vremenik gaje ponovno zamotao u foliju i predao Georgeu. Za djevojicu. Sijevku. Gladna kad se probudi, bez sumnje. George je uzeo okoladu i stavio ju u dep jakne. Nekako je, nakon svega stoje proao, ovu ljubaznost bilo teko podnijeti. Vremenik se nasmijeio i skrenuo pogled, dajui Georgeu prostora i tiine. Bila je to iznena ujue drutvena tiina.

PROKLETO HLADNO
Ako penjui se uz kameniti planinski potok prona e mjesto na kojem su obluci zarobljeni odre enom kombinacijom tekue vode i nepravilnosti potonog korita, ponekad e vidjeti neprirodno savrenu krunu rupu koju je napravio jedan oblutak zarobljen vodenim virom beskonano se vrtei u dnu rupe. Oblutak, iako zarobljen u mjestu, stvara rupu u kamenu zato jer se nikad ne prestaje okretati. Hoda, ovjek zarobljen protokom doga aja u vlastitu ivotu, tako er se nikada nije prestao kretati, a jedino je olakanje za svoje prokletstvo nalazio u pronalasku zatvorenih krunih prostora po kojima se kretao dokje drijemao u odre enom me ustanju koje je ovjek osu en na vjeno hodanje postizao umjesto sna. Najdrai mu je bio uleknuti kameni krug na piazzi ispred Knjinice pokraj stanice St Pancras, i imao je naviku satima kruiti u njemu u tiha doba noi. Samo, ovaj put nije bilo tiho. Njegovo kruenje bilo je popraeno zvukom, a zvuk je bio onaj metala koji grebe po kamenu budui da je Hoda povlaio otricom svog dugakog noa po kamenoj klupi to se uvijala oko njega. Oi su mu bile zatvorene, ali svaki put kad bi napravio puni krug, zastao bi, okrenuo se i vratio istim putem kojim je doao, osiguravajui tako da otrica bude jednako izbruena s obje strane. Ponosio se otrinom noa. A imao je jako puno vremena usavriti nain njegova otrenja. Gotovo daje to radio u snu. Zaulo se muklo tup kad je neto udarilo u tlo pod otrim kutom i doskoilo u krug pred njim. Budui daje bio naviknut na gradske none zvukove, oi su mu i dalje bile zatvorene, i tako se spotaknuo o tvrdi ledeni zaveljaj koji se pojavio niotkud. Koljenom je udario u tlo i naglo otvorio oi. Napravio je grimasu koja je odavala bol i nezadovoljstvo, podigao se i vratio hodanju. Koraao je uokolo te stvari i udario ju nogom, podiui tako s nje oblak ledenih kristala. Stvar se zavrtjela oko svoje osi, a iz nje se zaulo slabano i drhtavo: Gra? Hoda ju je obiao jo dva puta, a onda ju oprezno udario petom izme. Ledena je ahura napukla, a Gavran, koji je izgledao pokislo, isteturao je van cvokoui kljunom od hladnoe. Hoda je vratio no u korice. Gdje si dovraga ti bio? pitao je s izopaenim osmijehom koji zapravo uope nije bio osmijeh. Gavran je otresao snijeg s perja i sletio mu na rame, i poeo mu se gnijezditi uz vrat, ukopavi se u iroku kapuljau njegove trenirke. Nije odgovorio na pitanje jer je a) bilo retoriko i b) bila ala koju je Hoda uvijek koristio u ovakvim situacijama.

117

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Gavran je zauzeo svoj poloaj u kapuljai, zatvorio oi i pokuao zaustaviti drhtanje. Nije mu trebao Hodaev smisao za humor. Trebala mu je njegova toplina.

VRIJEME NA RASPOLAGANJU
George i Vremenik sjedili su u mutnom osvjetljenju, promatrajui Edie kako spava. I na kraju ju je - moda zato jer se radilo o drutvenoj tiini - George poeo ispunjati neoekivanim rijeima. ' Rekao sam neto loe svom tati. Ah, rekao je Vremenik, veina sinova to uini. Jednog dana, prije ili kasnije. Neto zbilja runo. Bio sam ljut i rekao sam stvar koja je bila runa i bila je la, i samo sam ga pokuavao povrijediti. I uspio sam u tome. Rekao mije da ne mislim to to sam rekao. Aja sam rekao da mislim. I pljunuo sam u njega. Mislim, bio sam dijete, imao sam deset... i on je otiao i odvezao se. I bile su Zaustavio se jer mu je odjednom bilo vrlo vano prouiti buku to se ljutila sa zida zdesna. Jedini zvuk koji se uo bio je onaj Edieina disanja, i tiho kuckanje Vremenikovih perli kojima je odbrojavao sekunde. Vidite, u oima su mu bile suze i nisam rekao ni da mi je ao, ni zbogom... nisam rekao nita. On je obrisao pljuvaku sa svog lica i rekao mi da nisam to mislio i da sam ga samo pokuavao povrijediti zato jer sam i sam bio povrije en. Aja sam se zakleo da sam mislio sve to sam rekao, zakleo da u uvijek to misliti, a on je izgledao udnije nego ikad. Mislio sam da e... onda je otiao. Zaustavio se kako bi jo jednom prouio buku i obrisao nos. Ne znam zato Vam ovo govorim. Vremenik se nasmijeio. Zato jer moe. Vrijeme je svima na raspolaganju. Molim? Sala. Igra rijeima. Podii atmosferu. Loa navika. Isprike jo jednom. Oh, rekao je George. Vrijeme prolazi bez obzira na sve. Nita nee promijeniti. Da, rekao je George. A onda je ispriao Vremeniku o tome kako se njegov otac odvezao i nikada se nije vratio, jer netko drugi nije gledao i zabio se u njega idueg dana, i onje poginuo na mjestu i nije se vie nita moglo rei osim oprosti koje se inilo jednako praznim i upljim poput lijesa, sad kad vie nije bilo nikoga da ga uje. A onda, kad je izrekao najteu stvar, ostatak rijei dolazio je lagano i tekle su bez problema. Tekle su toliko brzo daje pomislio kako je vjerojatno histerino blebetao, ali svaki put kad bi provjerio reakciju u Vre-menikovu oku, ono se jednostavno smijeilo prijateljskim razumijevanjem. George mu je rekao sve to se dogodilo nakon Prirodoslovnog muzeja, i zagonetku Sfingi i da mora pronai Kameno Srce i prinijeti rtvu i ispriao mu je i o Crnom Fratru i njegovoj mapi od rijei uz iju bi pomo trebao pronai srce kamena. Ispriao mu je i o Zavojitim Stubama koje vode do Sjeanja Vatre gdje je sjeanje zarobljeno, i kako mora uhvatiti vatru koja e mu pokazati put do Kamenog Srca. A onda se odjednom osjetio iscrpljenim, izmorenim priom, i zatvorio je oi i poelio daje kod kue u krevetu gdje je sve izgledalo stvarno. Probudio se uz trzaj kad mu je Vremenik dotaknuo rame. Nije bio primijetio daje zaspao. Koliko sam dugo spavao? Predugo i nedovoljno dugo moda. Nema veze. Vrijeme za razmiljanje. Nisam razmiljao. Spavao sam. Panino je shvatio daje gubio vrijeme. Nema veze. Spavanje je dobro. Razmiljanje se samo odvija. A sad to se tie Crnog Fratra. Tvojih briga? Nema razloga za nepovjerenjeperse. Ja ih ne znam, uglavnom. Ali dobro je

118

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net nemati povjerenja. Tvoja nevolja? Oprez najvaniji. Sve uzeti sa zrnom soli. Ukljuujui mene. Mene uzeti sa zrnom soli. Ali, ako te zanima, imam miljenje. George se uspravio. Naravno da me zanima! Sve je to meni lari-fari! Sjeanje Vatre? Srca Kamena? Zavojite Stube? Mnogo stvari u Londonu. Igle u plastu sijena. Znam. Mnogo stvari. Ali samo jedna vatra. Samo jedna velika vatra. Oko je pogledalo u Georgea ohrabrujue. Georgeje razmislio o Londonu i vatrama, i pomislio na Blitz, a onda je pomislio na lekcije iz povijesti - i sjetio se. Veliki poar u Londonu? Nesumnjivo. Potkrepljujui dokaz? Sjeanje vatre? Sjeanje na vatru? George je eprkao po svom vlastitom sjeanju, prekapajui po toploj eravici prolih lekcija. Radili su zidni grafikon Velikog poara. Mukarci u perikama ruili su gorue drvene kue, Velika kuga koja je harala prije poara. A onda, sjetio se kako je pomagao izrezati visoki kartonski stupSpomenik! Tako je. Spomenik u spomen Velikom poaru. A unutar spomenika? Stube, krune. Zavojite, moglo bi se rei. Vode na vrh. A na vrhu? Urna. Urna vatre. To, rekao je George s osmijehom, je jednostavno genijalno. Poeo je ustajati. Vremenik gaje njeno gurnuo natrag. To, rekao je on, nije otvoreno za javnost usred. noi. Ovo nije dobro vrijeme za lunjanje gradom. Gluho doba noi. Sluge Kamena tumaraju. Sluge Kamena? Robovi usuda poput mene. Zarobljeni drevnim zakletvama prekrenim na kalcedonu*. Sam sam slobodan ropstva osim vlastitom usudu. Pazim na vrijeme, to je moja kazna. Ne suanjstvo, poput Slugu Kamena. Njih se pazi. Trait e te. Sad spavaj. Ujutro moe izai kroz druga vrata. Kroz crkvu. Bit e otvorena. Koriste ju ruski pravoslavci. Ranoranioci. Bolji od budilice. Kuckao je svojim perlama uz osmijeh i sagnuo se nad njih. Neto ga je u nainu na koji je pognuo glavu podsjetilo na Topnika, a sjetivi se Topnika, George se sjetio jo jednog pitanja. Oprostite. Jo jedna stvar. Kad je sve ovo poelo, kad me je Topnik spasio, rekao je jednu stvar. Bez sumnje. Izvanredan doga aj. Vrijedan komentara. * Mlijeni kameri, vrsta poludragulja (nap. prev.). Rekao je da nemam pojma to sam zapoeo. Pronicav ovjek. Ne, rekao je George. Mislim - da, ali nije znao ni za to od ovoga, nita o Kamenom Srcu ili srcu kamena ili to god to jest. Govorio je o neem drugom, mislim. O neem u vezi zrcalnika i mrljavaca... Vremenikje sumorno kimnuo. Zrcalnici, mrljavci. Neprijatelji. Uvijek nategnut mir. Ekvilibrij nepovjerenja. Topnik ubio etiri mrljavca? Ekvili-brij nestao. Stvari nisu vie uravnoteene. Rukavica baena. Kako to mislite? Ne znam. Ne potpuno. Ali desilo se prije. Rat izme u zrcalnika i mrljavaca uvijek u kartama. U pozadini. Zato neki kipovi hodaju, neki ne. Ne-hodai su- Mrtvi kipovi? Tono tako. rtve ranijih ratova. Mrljavci, vidi, samo praznine bez duha. Samo nedostatak i potreba da ispune prazninu. Apetiti, zavist, zelenooko udovite i tako dalje. Mrze kipove s duhom. Mrze smisao. ele ga, tako er, uvijek mrze ono to ne mogu imati. Ali ne brini se. Ako e doi do rata, nema zaustavljanja. Ali, vi govorite da sam ja moda pokrenuo rat?

119

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Samo 'moda'. Nikad ne spavaj brinui o 'moda'. Posebno ako to ne moe kontrolirati. Usredotoi se na ono to moe uiniti. Razumije? Sad spavaj. Ja u straariti. Nije bilo anse da George zaspe, mozak mu je bio krcat novim informacijama. Prevrtao ih je po glavi, stalno iznova, i dok ih je pokuavao srediti, misli su mu se samo vrtjele u krug, a strahovi i sjeanja poeli mu se vraati na tako uporan i neizbjean nain daje na kraju postao smiruju i pravilan - a to je bilo ono to gaje, konano, uspavalo.

MRTVI KIP
Mreoliki je ukoeno zurio preko ceste. Duga mu je koata ruka mahala pred oima. Nije se pomaknuo. Ruka se rairila preko proreza u njegovim grudima i pritisnula mutnu broncu, kao daje pokuavala osjetiti otkucaje srca ili nekakvu naznaku ivotne iskre. Ruka je potom odustala i sti-sla se u prezrivu aku, pokucavi svijenim kaiprstom po metalnoj obrvi. Gavran je sjeo na vrh glave Mreolikog. Ispustio je tanki malz izmeta niz nepokretno lice, ostavljajui bjelkasti trag to je potekao okomito preko mrtvog lijevog oka. Tako treba. Tu ionako nema vie nikoga, samo hrpa metala, rekao je Hoda. Za razliku od tebe, dragi moj. Ti si neto sasvim drugo. Nije ti dugo trebalo da se opet sabere, zar ne? Bilo je nekoliko stvari koje je Gavran nalazio nezadovoljavajuima glede Hodaa. Na primjer, to to nikada nije mirno stajao, nije ga inilo ba najboljim mjestom za slijetanje. I to to je uvijek zlobno komentirao njegovu sposobnost ponovnog ra anja. Ljudi se nisu alili na raun feniksa, pomislioje Gavran. Odluio je ovo zapamtiti za budue preputanje mranim mislima i zamjeranje, i rastresao perje. Nisu ostavljala dojam novog perja. Ve su izgledala starijima od zemlje. Dobro, rekao je Hoda, nepristojno se usudivi zvuati uurbano i nestrpljivo dokje razgovarao s pticom koja je sanjarila u eonima. Trebamo neto da ga prona e. Neto to zna s djecom. Poinjala je pljutati kia Podigao je ovratnik svog kaputa, nesvjesno protrljao kamen na ogrlici to ju je nosio oko vrata, izvukao komadi majice iz svog depa i pruio ga Gavranu. Vrijeme je za Minotaura.

DAN ZA POPRAVAK
George se probudio uz trzaj. Edie je stajala ispred njega. Izgledala je bolje. Znao je to po tome to ga je energino podbadala. Hej, hre! On se ogledao po sobi. Ustao je i provjerio sva etiri kuta prostorije. Otiao je, rekao je, razoarano. Tko je otiao? pitala je Edie, gledajui ga sumnjiavo. I tako joj je on ispriao sve o Vremeniku i onom stoje rekao. Nije joj rekao sve stoje on rekao Vremeniku zato jer je mislio daje se to ne tie, a osim toga, rekao je to nekome, a nekako, to je jedino bilo vano. Kakav je bio, taj Vremenik? pitala je. George gaje opisao, poevi od njegova izgleda i oka-sata, zavravajui s njegovim upozorenjem o Slugama Kamena. A oni nisu mrljavci. Ni zrcalnici? Ne, odgovorioje on, svjestan da e ga ona sada odvui do ruba njegova znanja. Pa to su onda? Pou eni. I zvue tako.

120

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net To znai zarobljeni. Osu eni hodati zemljom dok ne poprave to god bilo to ih je uvalilo u probleme. A Sluge Kamena su- U problemima s Kamenom. Da, rekao je on, osjeajui kako tone sve dublje u neznanju. Ajesi li ti u problemima s Kamenom? pitala je ona paljivo, trljajui nesvjesno morsko staklo me u prstima. Sjeala se upozorenja utapajue djevojice, koja je vikala 'On nije ono to se ini'. Osjetila je ledeni ubod sumnje. Bilaje mislila da se upozorenje odnosilo na Crnog Fratra. Ali, to ako ju je djevojica htjela upozoriti na Georgea? Da. Ali ne na nain na koji oni jesu, rekao je, pomalo oajniki pokuavajui plivati u dubokoj vodi vlastita neznanja. 'Ne na nain na koji onijesu' ponovilaje ona kao papiga. Aha. Kako to ide, tono? Vremenikje rekao da su oni bia koja su sklopila ugovor s Kamenom. Ja nisam sklopio nikakav ugovor. Ja sam ga, hm, povrijedio. A to je drugaije? Izgleda da jest. Edieje osjetila kako se prostorija smanjuje. eljela je biti vani na svjeem zraku, daleko od praine i mraka, i dalje od sad ve pomalo neugodnog osjeaja daje zapela u zakljuanoj sobi s Georgeom. Kako emo izai odavde? Mislim, bit e malo tee izai usred bijela dana... George je odjednom postao svjestan vremena i gradske buke iza vrata. Buka prometa bilaje na vrhuncu, i okiranje shvatio daje opet bio spavao, i to due nego prije. Moemo izai kroz crkvu, rekao je uurbano, prilazei vratima koja mu je pokazao Vremenik. Vidi? Otvorio je vrata. Edie gaje oprezno slijedila. S dna uskog stubita uo se zvuk pjevanja na jeziku koji nije bio engleski. George se probudio uz trzaj. Edie je stajala ispred njega. Izgledala je bolje. Znao je to po tome to ga je energino podbadala. Hej, hre! On se ogledao po sobi. Ustao je i provjerio sva etiri kuta prostorije. Otiao je, rekao je, razoarano. Tko je otiao? pitala je Edie, gledajui ga sumnjiavo. I tako joj je on ispriao sve o Vremeniku i onom stoje rekao. Nije joj rekao sve stoje on rekao Vremeniku zato jer je mislio daje se to ne tie, a osim toga, rekao je to nekome, a nekako, to je jedino bilo vano. Kakav je bio, taj Vremenik? pitala je. George gaje opisao, poevi od njegova izgleda i oka-sata, zavravajui s njegovim upozorenjem o Slugama Kamena. A oni nisu mrljavci. Ni zrcalnici? Ne, odgovorioje on, svjestan da e ga ona sada odvui do ruba njegova znanja. Pa to su onda? Pou eni. I zvue tako. To znai zarobljeni. Osu eni hodati zemljom dok ne poprave to god bilo to ih je uvalilo u probleme. A Sluge Kamena su- U problemima s Kamenom. Da, rekao je on, osjeajui kako tone sve dublje u neznanju. Ajesi li ti u problemima s Kamenom? pitala je ona paljivo, trljajui nesvjesno morsko staklo me u prstima. Sjeala se upozorenja utapajue djevojice, koja je vikala 'On nije ono to se ini'. Osjetila je ledeni ubod sumnje. Bilaje mislila da se upozorenje odnosilo na Crnog Fratra. Ali, to ako ju je djevojica htjela upozoriti na Georgea? Da. Ali ne na nain na koji onijesu, rekao je, pomalo oajniki pokuavajui plivati u dubokoj vodi vlastita neznanja. 'Ne na nain na koji onijesu' ponovilaje ona kao papiga. Aha. Kako to ide, tono?

121

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Vremenikje rekao da su oni bia koja su sklopila ugovor s Kamenom. Ja nisam sklopio nikakav ugovor. Ja sam ga, hm, povrijedio. A to je drugaije? Izgleda da jest. Edieje osjetila kako se prostorija smanjuje. eljela je biti vani na svjeem zraku, daleko od praine i mraka, i dalje od sad ve pomalo neugodnog osjeaja daje zapela u zakljuanoj sobi s Georgeom. Kako emo izai odavde? Mislim, bit e malo tee izai usred bijela dana... George je odjednom postao svjestan vremena i gradske buke iza vrata. Buka prometa bilaje na vrhuncu, i okiranje shvatio daje opet bio spavao, i to due nego prije. Moemo izai kroz crkvu, rekao je uurbano, prilazei vratima koja mu je pokazao Vremenik. Vidi? Otvorio je vrata. Edie gaje oprezno slijedila. S dna uskog stubita uo se zvuk pjevanja na jeziku koji nije bio engleski. Stoje to? proaptalaje Edie. Rusi, objasnio je on. Koriste ju ruski pravoslavci, prema Vremeniku. Sto su 'pravoslavci'? pitala je ona, slijedei ga niz stube. Ne znam, odgovorioje George, provukavi se kroz vrata iza stupa u glavni crkveni brod. Nesretni, ako je suditi po zvucima koje proizvode. Prednja etvrtina crkve bila je ispunjena uglavnom starijim ljudima, s pokojim mla im primjerkom, koji su im svi bili okrenuti le ima, prema oltaru. Svi su stajali, a pjesma koju su pjevali nije zapravo bila pjesma, ve vie pjevajua alopojka boli i isprike, koju je vodio bradati sveenik u dugakoj crnoj halji. Njegove su oi jedine vidjele Georgea i Edie kako se iskradaju iza stupa u pravcu vrata na ulicu. U trenutku kad ih je zamijetio, vrata su se ve zatvarala za njima. Zastali su na stubama i pogledali u uurbani grad to je promicao pred njima. Relativna praznina nonih ulica ustupila je mjesto rijekama pjeaka, a tamo gdje su se protekle noi prazni noni autobusi utrkivali s taksijima, sad su krcati taksiji milili u kiom ibanom prometnom zastoju. Super! rekla je Edie s ga enjem, gledajui u kine zastore to su se sputali iz olovnog neba. Stisnula je ovratnik kaputa oko vrata. Ba super. Ne. rekao je George. Edie. Ovo je super. Sjea li se to je Topnik rekao? Vodorige ne lete kad pada kia! To znai da se ne moramo brinuti da e nas one spaziti s neba. Kila je super. Hajde. Hajde kamo? pitala je ona, ostajui na suhom ispred vrata. Gladna sam. Spomenik, objasnio je on uzbu eno. Da, ali ne znamo koji spomenik treba, rekla je ona, mislei da ak i ako on jest znao, to nije bio spomenik koji je njoj trebao, i pitajui se kako e se i kad razrijeiti njezin novi strah da George nije bio ono to se inio. Spomenik, jedan i jedini, objasnio je on. Vremenik mi je pomogao razrijeiti enigmu. I ondajoj je objasnio kako su u onome to im je rekao Crni Fratar bile skrivene upute. Nisam znala trebamo li vjerovati Fratru, odvratila je ona. Ni ja, priznao je George. Ali Vremenikje rekao da to ima smisla. I nije mogao vidjeti zato nam Fratar ne bi htio pomoi. A zato vjeruje tom Vremeniku? Zato jer je imao ljubazne oi, pomislio je George. Zato jer je razumio kad sam mu ispriao o tati. Zato jer mije rekao da mu ne vjerujem, rekao je. Rekao mije da ne vjerujem nikome, ak ni njemu, samo onima koji su zrcalnici bez traga mrljavaca u njima.

122

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Ona je zatresla glavom, kao daje ovo najgluplja stvar koju je ula cijeli dan. Ipak, mogao je to biti dvostruki blef, zar ne? Ne, rekao je on znaajno, siguran da je bio u pravu. Evo. Izvadio je kvadrati okolade iz depa i pruio joj ga. Ovo je ostavio za tebe. Rekao je da e biti gladna kad se probudi. Bio je takva osoba. Osoba koja daje slatkie naivnim djevojicama, rekla je ona, svejedno uzimajui okoladu. Mislim da nisi ba jako naivna, odgovorio je on. Pa i nisam, odvratila je ona ustiju punih okolade. Nisam naivna ve jako jako dugo. Hajde onda, ako dolazi, rekao je George pogledavi na sat iznad njih. Vrijeme je prolazilo. Herkuli su zurili niz ulicu, oiju fiksiranih i kamenih kao da se nisu pomakle ni milimetra od trenutka kada ih je kipar isklesao iz ivog kamena. Ima li jo okolade? pitala je ona glasom obojenim kakaom. Ne, odogovorio je on, utravajui u usku uliicu. Oh, rekla je ona razoarano. Nije se okrenuo da provjeri slijedi li ga ona. Nakon nekoliko metara zauo je glas iza svog desnog uha. Zato idemo ovoim putem? pitala je. Mokrije je nego na ulicama. Nitko ne stavlja mrljavce na zaelja zgrada ili u uske uliice, objasnio je on. Dobro misli, priznalaje ona nevoljko. Je li to jedna od ideja tvog prijatelja Vremenika? Ne, odgovorioje George, ovog sam se dosjetio potpuno sam.

ODSUTNI PRIJATELJI
Rjenikje promatrao odvjetnike ranoranioce kako ulaze u zgrade Suda. Osjetio je kako mu golubovi slijeu na periku i uivao je u njihovu gukanju kojim su se glasali dok su se tiskali za mjesto. Ispriavam se, gospodine Johnson. Pitanje. Prijateljsko, uvjeravam Vas. Pogledao je dolje. Vremenik mu je odozdo uzvratio pogledom. Da se predstavim, moda? Nema potrebe. Vi ste jamano Vremenik. Ne proputam mnogo ovdje gore, gospodine. Moda nikada nismo imali razloga za razgovor, ali vidim Vas kad dolazite i odlazite, provjeravate satove i prebirete po svojim perlama. Ah. Vaa slava Vam prethodi. Nevjerojatno postignue. ovjek mnogih rijei, i tako dalje. Sam od malo rijei. Ali udim za znanjem. Potraga za znanjem je jedna od stvari koja nas uzdie iznad preivajueg goveda, gospodine. To, i sposobnost da uivamo u luli i alici dobrog aja. Ako ne mislite zlo, nemam prigovora da vas upoznam i prosvijetlim, koliko je to moja mutna lampa znanja u stanju rasvijetliti tmurni mijazam* to nas okruuje. Vremenik se nekoliko puta kratko naklonio. Vjeno zahvalan. Va dunik. Radi se o djeaku. Djeaku? Stoje s djeakom? Kojim djeakom? Neobinim djeakom. Putuje s djevojicom. Djevojicom sijevkom. Rjenik je zadrhtao i stresao se. Aaa. Tim djeakom. Stoje s njim? Upoznao ga. Prole noi. Pristojan momak. U problemima. Trai Kameno Srce. I buel** je problema prouzroio u potrazi za njim. Moda vam je poznat zrcalnik pod imenom Topnik? Vremenik je poskakivao gore-dolje u prijateljskom uzbu enju.

123

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Zaistajest. Apsolutno. Pa, ne. Ali, volio bih daje. Volio bih ga kontaktirati. Izvjestiti o kretanju djeaka i djevojice. Trebaju pomo, bojim se. Topnik moda vie nije u stanju ni primiti ni pruiti pomo. Otiao je odavde u stanju u kojem teko daje doao do svog postolja na vrijeme, bojim se. Vremenik je prestao poskakivati, i klonuo kao lutka kojoj su prerezali konce. Ali. Oh. Razumijem. Tragedija. Bio bih volio... Tuno. Da bar ima neto za uiniti za njih. Nastala je pauza. Trzaj. A onda zvuk kidanja papira iz vrlo starog rjenika. * Mijazam (gr. miasma - skvrnjenje) kuno isparivanje. Izraz koji se vie ne koristi; dok jo nisu bile otkrivene bakterije dralo se da se zarazne bolesti ire isparivanjem iz zahoda, movara itd. (nap. prev.). ** Mjera za volumen, 1 buel iznosi 35 litara (nap. prev.). Vremenik je pogledao uvis. Rjenik je proistio grlo uz eksplozivan kaalj. Topnik je imao prijatelje, naravno. Ja sam jedan od njih. Ali prijatelji borbenijeg karaktera su vjerojatno potrebniji u ovom trenutku. Mogli bismo poslati obavijest, da se tako izrazim. Imate li pero ili olovku, gospodine? Podigao je siuni smotuljak papira. Moda da zajedno uposlimo goluba?

ZRANOM LINIJOM
Gavran je poletio uvis kroz kiu, preko prozirnog staklenog masiva, u pravcu sjeverozapada. Pod njim je promicala bezoblina masa gra evina razbacanih bez reda, sklada naruenog povijesnom sluajnou, zubom vremena, poarima i zranim bombardiranjima. Kosi krovovi i otri tornjevi uprti u visine koje su bile nezamislive u vrijeme kad su bile izgra eni, a koje su sad svisoka promatrali uredski neboderi i mamutski stambeni blokovi to su u me uvremenu izrasli pored njih. Gavran je uhvatio struju toplog zraka iz sistema centralnog grijanja oblinje zgrade to se ventilirao u kiu, te se spiralno digao uvis. Istovremeno je pogledao unatrag prema gradskom pejzau u pozadini, gdje je bilo manje tornjeva i vie stambenih blokova, presjeenih rijekom urezanom me u njih, ukroenom nasipima podignutim s njezine obje strane. Gavran se sjeao ivue rijeke, primijetivi kako su se njezine krivulje zaotrile i postale plie tijekom vremena koliko ju je znao, kao u zmije koja se kree zemljom u presporom ritmu da biju ljudi zamijetili. A sad je bila ukroena kamenom i betonom, ugurana u lijeb, nije vie uope bila ivua rijeka. Sjeao se vremena kad je pokretala mlinske kotae. Sad je jedini kota bio ogromni izvrnuti biciklistiki kota na Junoj obali, gdje su ljudi plaali kako bi vidjeli ono to je Gavran gledao ve generacijama. Gavran se je uz lepet krila vratio svom pravcu, s komadiem Georgeove majice u kljunu. Pred sobom je, u daljini, ugledao najguu nakupinu modernih nebodera, osvijetljenih iznutra, na pozadini od metalnosivih kinih oblaka. Usmjerio se u pravcu gomoljastog obrisa onog kojije nalikovao ogromnom kiselom krastavcu nepristojno zabodenom u zemlju, i otpoeo slijetanje. Upravo izme u njega i kiselog krastavca, otprilike pola milje dalje, nalazila se istona granica ogromnog kompleksa od betona i stakla, nalik na utvrdu sastavljenu od zigurata i tankih otrih tornjeva. Unutar granica ove futuristike urbane citadele nalazile su se etnice i fontane na razliitim razinama, i jo betona. Gavran je znao da su ispod povrine junog kraja ovog naselja neko tekle drevne gradske zidine. A mogao se sjetiti i vremena kad je patuljasta bijela crkva usidrena u zaudnom komadiu zelenila unutar betonskog bastiona bila najvia gra evina na tom podruju. Obletio je jedan od otrih tornjeva i naglo se spustio u zaboravljeni zakutak ovog kompleksa. Tu se nalazilo nekoliko cvjetnih lijeha ibanih kiom. Nisu bile krcate cvijeem, ali je u njima 124

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net bila zasa ena otporna gradska vegetacija, koja se, uslijed nedostatka boje i dekorativnosti, gotovo stapala s betonskim etnicama. Jedini ustupak raskoi bio je mali nasad aa. Gavran se spustio na zemlju pred a, i pogledao uvis prema njegovim pernatim vrhovima udaranim naletima vjetra i kie. Nad njim se nadvijala mona figura, crna i sjajna na kii to mu se slijevala preko pognutog masivnog tijela, reflektirajui okolna ulina svjetla. Bila je to nepogreivo muka figura; ispod struka, mukarac snanih miiavih nogu stajao je u poluunju, spreman iz grmlja zaskoiti svakog neopreznog prolaznika. Ali, njegova je glavno obiljeje bila je premona miiava masa to se izdizala iznad struka; nije to vie bila masa ovjeka, ve sirova brutalna snaga i masa odraslog bika. iroka pogrbljena ramena ispod bikovske glave, na vrhu koje su se nalazili agresivno istureni rogovi; a kipar ju je tako dobro oblikovao da se oko nje naizgled irio zvuk pobjenjelog frktanja, iako se nikad - normalnom oku - nije ni pomakla niti disala. Gavran je skoio na njegovo rame. Ispustio je komad majice na cvijetnu lijehu ispred njega istovremeno se primaknuvi naulenom govedskom uhu i zakvocao kljunom. Iznad njih, iljak stambenog bloka nije uspijevao zadrati kini oblak zabodenim u mjestu, pa je on tako krenuo natapati ostale dijelove grada. Kad je kia poela posustajati i kad se pojavio mali komadi plavetnila me u oblacima, Gavrana se ve moglo vidjeti kako lepee krilima u pravcu juga. U cvjetnoj lijehi, pod nasadom rogoza, za one ije su oi vidjele stoje tamo bilo i ono to tamo zbilja nije bilo, nije bilo Minotaura. Samo komadi svjee prevrnute zemlje, na mjestu na kojem je je papak bijesno ugazio u nju i otrao.

PO KOLAU
George i Edie kretali su se novim dijelom Citvja. Bio je to dio u kojem su se s obje strane dizale moderne zgrade, ali u ulicama ija su imena, uzanost i proizvoljni raspored oda-vali drevni plan Londona. Kretali su se uskim strmim dijelom ceste imena Put kolaa*. Ne znam zato bi itko nazvao put po kolau, mrmljala je Edie, ovratnika visoko uzdignuta. Tu su radili pekari, objasnio je George, sretan to se naao u dijelu Londona o kojem je poneto znao, pa makar samo sa satova povijesti. Tu je zapoeo veliki poar. Koji poar? Veliki poar. Godine 1666. Zapoeo je u pekarevoj pei negdje ovdje. Ti zna datume i takve stvari? Mora da si i pametnjakovi, uz to to si bogat. Ja nisam bogat, Edie. A tu je godinu lako zapamtiti. Cigareta i tri lule. Sto? rekla je Edie, totalno izgubljena. Pa svi to tako zapamte. Jedinica izgleda kao cigareta, a estice kao lule. Zna - one koje starci pue. * Eng. Pudding Lane (nap. prev.). ispod struka, mukarac snanih miiavih nogu stajao je u poluunju, spreman iz grmlja zaskoiti svakog neopreznog prolaznika. Ali, njegova je glavno obiljeje bila je premona miiava masa to se izdizala iznad struka; nije to vie bila masa ovjeka, ve sirova brutalna snaga i masa odraslog bika. iroka pogrbljena ramena ispod bikovske glave, na vrhu koje su se nalazili agresivno istureni rogovi; a kipar ju je tako dobro oblikovao da se oko nje naizgled irio zvuk pobjenjelog frktanja, iako se nikad - normalnom oku - nije ni pomakla niti disala. Gavran je skoio na njegovo rame. Ispustio je komad majice na cvijetnu lijehu ispred njega istovremeno se primaknuvi naulenom govedskom uhu i zakvocao kljunom. Iznad njih, iljak stambenog bloka nije uspijevao zadrati kini oblak zabodenim u mjestu, paje on tako krenuo natapati ostale dijelove grada. Kad je kia poela posustajati i kad se pojavio mali komadi plavetnila me u oblacima, Gavrana se ve moglo vidjeti kako lepee krilima u pravcu juga. 125

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net U cvjetnoj lijehi, pod nasadom rogoza, za one ije su oi vidjele stoje tamo bilo i ono to tamo zbilja nije bilo, nije bilo Minotaura. Samo komadi svjee prevrnute zemlje, na mjestu na kojem je je papak bijesno ugazio u nju i otrao. George i Edie kretali su se novim dijelom Citvja. Bio je to dio u kojem su se s obje strane dizale moderne zgrade, ali u ulicama ija su imena, uzanost i proizvoljni raspored oda-vali drevni plan Londona. Kretali su se uskim strmim dijelom ceste imena Put kolaa*. Ne znam zato bi itko nazvao put po kolau, mrmljala je Edie, ovratnika visoko uzdignuta. Tu su radili pekari, objasnio je George, sretan to se naao u dijelu Londona o kojem je poneto znao, pa makar samo sa satova povijesti. Tu je zapoeo veliki poar. Koji poar? Veliki poar. Godine 1666. Zapoeo je u pekarevoj pei negdje ovdje. Ti zna datume i takve stvari? Mora da si i pametnjakovi, uz to to si bogat. Ja nisam bogat, Edie. A tu je godinu lako zapamtiti. Cigareta i tri lule. Sto? rekla je Edie, totalno izgubljena. Pa svi to tako zapamte. Jedinica izgleda kao cigareta, a estice kao lule. Zna - one koje starci pue. * Eng. Pudding Lane (nap. prev.). Ne znam nikakve starce. I nisam uila ni o kakvom poaru. Pa, ako mi ne vjeruje - rekao je George, zaokreui lijevo u dnu Puta kolaa - pogledaj to. Iznad njihovih glava uzdizao se visoki bijeli stup, dominirajui malim trgom koji se nalazio na vrhu laganog uspona. George je pomislio kako izgleda kao skromnija verzija Nelso-nova stupa. Moda je izgledao skromnije jer su ga sa svih strana okruivale visoke zgrade, zbog ega se nisi mogao odmaknuti dovoljno da sagleda njegovu visinu; ili je to moda bilo zbog toga stoje kvadratno postolje iz kojeg se izdizao imalo vrata u sredini iza kojih se naziralo uto svjetlo. Nekako je vie izgledao poput svjetionika nego trijumfalnog stupa. I naravno, na vrhu kaneliranog stupa nije bilo trijumfalne figure. Umjesto toga, bio je tamo kvadratni kavez obojen sivo i bijelo. A iz ovog se neoekivanog kaveza dizala pozlaena urna iz koje je lizao zale eni plamen. ak i na ovako siv dan, eterina je pozlata svjetlucala opirui se okolnom gradskom sivilu. Edie gaje povukla natrag u Put kolaa. Stoje? Jesi ti odjednom postao slijep za zmajeve? Zmajeve? pitao je on, otimajui se. Na vrhu plinte! Izvirio je iza ugla. I zbilja, potpuno je previdio etiri grubo isklesana zmaja koja su se drala za svaki kut postolja. Oajniki su stiskali zube, kao da su im se noge umorile od pridravanja za kutove, i kao da bi se u svakom trenutku mogli stropotati na tlo. Moram se popeti gore, rekao je George, gledajui uvis u kiu. Jo uvijek pada. To nisu vodorige, George. Mislim da se ono 'ne lete po kii' odnosi samo na vodorige koje moraju sluiti kao lijebovi za kinicu. Ovi izgledaju - opasnije. Izvukla je svoje morsko staklo. Bilo je beivotno i mutno, i govorilo joj kako usprkos blizini i neugodnim grimasama, ovi zmajevi nisu - za sada - bili prijetnja. Moda su to mrtvi kipovi, rekao je George. Vremenik mije rekao da se mnogi kipovi vie ne kreu jer su mrtvi. Poginuli su u borbama izme u mrljavaca i zrcalnika. Uvidio je kako bi mogao upasti u vlastitu zamku, nastavi li tako govoriti, pa je umuknuo. Kakvi ratovi izme u zrcalnika i mrljavaca? pitale je Edie. Ma to je davna prolost, zavrio je on brzo, elei krenuti dalje. Vano je pogledao na sat na svojoj ruci. Moramo nastaviti. Nemam jo puno vremena. Nije joj elio rei da je moda, natjeravi Topnika da ga spasi od pterodaktila, pokrenuo rat izme u zrcalnika i mrljavaca koji e, u povijesnom smislu, biti sve samo ne davna prolost. Gledaj, vjerojatno emo biti OK, rekao je on, pokazujui na mutno staklo.

126

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Ona gaje vratila natrag u dep i zakopala. Ha, je bilo sve stoje mogla smisliti u tako kratkom vremenu, ali je to rekla najee stoje mogla. Oboje su paljivo promatrali zmajeve ne bi li uoili i prvi znak pokreta dok su hodali zavjetrinom stupa. George, rekla je ona, pokazujui prema znaku na zidu lijevo od vrata. Tu su bile navedene cijene ulaznica u Spomenik. Djeja ulaznica stajala je jednu funtu. Nemamo dvije funte, rekla je. Morat e ii sam. On je pogledao uvis prema kavezu to se ocrtavao na nebu. Bit u brz. Ti ostani ovdje u zaklonu, pokazao je na modernu zgradu obloenu sjajnim sme im mramorom. Ona je zadrhtala. Onje skinuo svoj kaput. Evo. Uzmi. Utoplit e te. Ja u biti unutra, trei uz te stepenice. Bit u na suhom. A dok do em do vrha, bit e mi vjerojatno i prevrue. Ona je bila neoekivano dirnuta ovom ponudom. Uzela ga je nesigurno, a onda odluno uvukla ruke u rukave. Hvala. Nema frke. Sto e uiniti ako prestane padati kia i jedan od ovih zmajeva nije mrtav i probudi se? Onje slegnuo ramenima i pokuao zvuati samopouzdani-jim no to se osjeao. Iako je ve osjeao da su pokuaji da sakrije stvari od Edie poprilino uzaludni. Njezine su oi bile u stanju isisati istinu iz svega. Ili je jednostavno postajao smeten od svog ovog tranja uokolo i nedovoljnog spavanja. Trbuh mu je zakrulio od gladi. Ignorirao je to. Tamo gore je kavez. Kao kavez za morske pse. Zna onaj, kad roni s morskim psima. Ja ne ronim s morskim psima. Koliko ti dosadno mora biti da ide to raditi? pitala je ona. Nakon dugog trenutka, onje odluio kako je to bilo retoriko pitanje. Bit u OK. Ve je znala da je OK sam ili bit u OK bio Georgeov ekvivalent zvidanja u mraku, nain na koji se nosio sa svojim ivcima i strahovima. Odluila mu je dozvoliti da se ovaj put izvue s tim, zato jer joj je posudio svoj kaput i ve joj je bilo toplije. On je pogledao uvis u sivilom proarani kameni stup i u oblake jednake boje koji su mu prolazili iznad glave. Bolje da krenem. Izgleda kao da bi se svaki as moglo razvedriti. Izdahnuo je duboko, poput skakaa u vodu trenutak prije no to e potrati niz odskonu dasku. Iako, nemam pojma kako bih to trebao uhvatiti vatru u svoj ovoj kii. Dobro. Okrenuo se na peti i krenuo prema vratima, jednim okom zurei u nepomine zmajeve dokje prolazio ispod njih. Sretno. Ona je krenula prema zaklonu na drugoj strani trga. Na pola puta se okrenula, i bila malo iznena ena kad gaje vidjela kako stoji ispred vrata i gleda natrag u nju s udnim izrazom lica. Promijenio gaje im je shvatio da ga ona vidi, ali je na trenutak uspjela vidjeti sve oklijevanje i nesigurnost ispod razmetljivosti koju je pokazivao cijelim putem od Ulice Fleet. Nabacio je samouvjereni osmijeh i mahnuo joj prije no stoje gurnuo vrata. George! povikala je ona i potrala kroz oslabjelu kiu. I nikada poslije nije mogla objasniti zato je uinila to to je uinila, ali je otkopala dep i dala mu morsko staklo. Upozorit e te ako se stvari promijene. Zna. On je osjetio knedlu u grlu. Znao je koliko joj je znailo morsko staklo. Edie - Ona je odmahnula rukom i otrala. Samo ga nemoj izgubiti. I pouri.

127

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net On je gledao za njom dok nije dola do zaklona zgrade. Onda je gurnuo staklo u dep, odgurnuo vrata i uao. Unutra se nalazila krina rampa i zdesna uska mala kabina u kojoj je uvar itao novine i ispijao vrui aj iz termosice. Jedva je podigao pogled kad je George ispustio kovanicu u udubinu na njegovu uskom pultu. Uruio mu je kartu i informativni letak i vratio se svojim novinama promrsivi neto stoje zvualo kao: I bez majmuniranja. George je zakaljao i doavi do sredita plinte pogledao gore. Kamene stube spiralno su se dizale osvijetljene pravilno raspore enim aruljama, a sigurnosna ograda obojena crno uokvirivala je usku upljinu unutar ove spirale nalik puevoj kuici. U njezinu sreditu, na visini od 60 metara, vidio se traak danje svjetlosti, gdje su se vrata otvarala prema kavezu i nebo iznad njega. Usprkos aruljama, prostor je djelovao vrlo staro i udaljeno od grada od kojeg gaje dijelio tek zid. Bio je proet istim mirisom suhog kamena, usprkos kii koja je vani padala. George je provjerio morsko staklo i zapoeo uspon. Preskakao je tri stube odjednom i brojao dok je to inio. Dok je nabrojao do trideset, Edie je, vani, ve bila zabrinuta. Nije to bila neka odre ena zabrinutost. Iako, uz kipove koji su skakali sa zgrada i progoniliju i pokuavali joj pretvoriti glavu u vafl, pretpostavljala je da ne treba ni biti odre ena. Zapravo, nije to bila ni briga kao takva. Bilo je to vie nalik osjeaju praznine ili naglo zamijeenu nedostatku. Jednom je imala upalu uha, i bolje bila uasna i nije znala kako e ju izdrati. I onda joj je mama proitala priu, pa jo jednu. I nakon nekog vremena zaboravila je na bol - stoje bilo divno i krasno, ali sve prie jednom zavre, a one koje joj je majka itala nisu bile iznimka. I kad je prestala sluati posljednju priu vratio se stvarni svijet, i sjetila se boli, koja se vratila punom snagom. Ono stoje osjeala sad bilo je tono ono stoje osjeala u trenutku prije spoznaje daje pria gotova i daje bila zaboravila na bol u uhu, i sigurne spoznaje da e se bol svakog trenutka vratiti, i to jaa nego prije. Morsko staklo joj je nedostajalo vie no stoje to bila oekivala, shvatila je. Moralo je biti to. Nije moglo biti da joj je nedostajao George, kojemu nije - podsjetila je samu sebe -moda uope trebala vjerovati. Ipak, zato mu je posudila staklo ako mu nije vjerovala? Snanije se omotala kaputom njegovim kaputom. I uinivi to, osjetila je kako je neto udarilo u nju, pa je posegnula rukom u dep i u njemu pronala odlomljenu zmajevu glavu. Njegove su prazne oi zurile u nju, i brzo ju je vratila u dep, odjednom zabrinuta da bi mogao razbuditi oblinje zmajeve nekakvim procesom komunikacije koji nije razumjela. Poeljela je da ima sa sobom morsko staklo. Bilo je s njom toliko dugo. Otkrilo joj je svoju svrhu tek nakon stoje stigla u grad - ali moda je to bilo stoga to na obali nije bilo stvari poput mrljavaca, barem ne ondje gdje je ona odrasla. Njezina obala nije bila dovoljno bogata niti za postavljanje kanti za psei izmet, a kamoli kipova i vodoriga. Tamna je sjena proletjela izme u nje i neba. Refleksno je podigla glavu, ali se opustila kad je shvatila da se radilo tek o ptici, a ne o zmaju ili vodorigi. A onda se opet sledila. Kia je prestajala. Zapravo, do trenutka kad je ona shvatila daje prestajala, veje bila prestala. I iako je, naravno, znajui stoje znala, Edie imala razloga za zabrinutost, stvar koja e ju za trenutak prestraviti bilaje neto sasvim drugo. Bilo je iza nje. Neto stoje izalo iz sjene, poput tame koja je odjednom postala vidljiva.

128

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net

IZA EDIE
Sve se kree u krugovima; da Edie nije posudila morsko staklo Georgeu ne bi bila razmiljala o obali i danu kad joj je kazano kako joj se majka nee vratiti. Daje imala morsko staklo, moda bi bila neto osjetila. Naravno, daje imala morsko staklo u ruci, moda bi ono bilo osjetilo neto za nju. Ali nije, i ono nije, i tako nije imala pojma daje neto bilo iza nje dok joj jedna ruka nije prekrila usta, a druga ju povukla u tamu sjena to su okruivale trg. George je teko disao i nije vie brojao stube. Bio je na tristo i nekoliko kad je stigao do vrata na vrhu. Isteturao je na mokri povjetarac i pogledao u prijetee tmaste oblake to su visjeli iznad neuredne mase zgrada uokolo njega. Tamu su osvjetljavale izdajnike zrake sjajnog zimskog sunca to su se probijale preko njegova desnog ramena. Temza se valjala iznena ujue blizu, irei se ispruena pod poznatim obrisom Tower Bridgea na istoku. Kad se okrenuo prema sjeveru, ugledao je skupinu viih i sjajnijih modernih gra evina to su nicale iznad starijih uredskih blokova. Zgrada u obliku krastavca prpono se izdizala iznad uglaane mase elika i cijevi, koju je George prepoznao kao zgradu Lloydsa. Okreui se prema zapadu, vidio je mnogo visokih i vrete-nastih dizalica to su se dizale uokolo poput prolaznog korova me u zavrenim i polusagra enim zgradama, i zaustavio pogled na umirujuem obrisu polukugle katedrale Sv. Pavla. Bio bi to savren pogled na kupolu i njezine podupirue kolonade stupova, da se izme u nije isprijeio moderni crni blok. Crni je toranj bio presvuen dijagonalnom mreom srebrnog metala, koja je odraavala onih nekoliko nadobudnih zraka sunca to su se probijale kroz oblake. Kad je povratio normalno disanje, pomislio je kako su tuno i nevoljeno izgledali svi ti krovovi, kao siroad zgrada koje nitko nije gledao niti o njima razmiljao, osim kad su bili visoko na nekom neobinom mjestu, poput ovoga. I upravo kad je opomenuo samog sebe zbog toga to su mu misli odlutale, shvatio je daje vlaga u povjetarcu dolazila s kaveza kojije okruivao etnicu na vrhu, a ne od kie, koja zapravo vie nije padala. Pogledao je uvis, u zlatnu urnu zale ene vatre. Nekoliko je sunanih zraka udaralo u nju, i svjetlucala je na pozadini od tmastih oblaka to su mu plovili nad glavom. Jedna je ptica proletjela pored njega i sletjela na urnu. Zakljuio je daje plamen u urni iznad njega izgledao vie kao pozlaeni iak, ili moda ak kao artioka. Pomislio je i kako e ptici koja je sletjela na njezin vrh biti vrlo neudobno me u svim tim iljcima, ma kako zlatni dni bili. A onda se sjetio kakoje tek prestala kia, i pomislio na zmajeve pod sobom i njihove grevite osmijehe, pa je nespretnim pokretom potraio Edieino staklo. Bilo je mutno, ali kao daje zujalo, ispunjajui mu ruku slabanom ali neprekidnom vibracijom. Zurio je uokolo, u grad pod sobom. Iznad njega, ptica je odletjela s krune od plamena i sad je lebdjela u prostoru izme u sunca i stakla. Sjena koja je pala na staklo kao daje umirila vibracije. Bez razmiljanja, pomaknuo je staklo natrag na slabano sunce, i opet je na trenutak oivjelo. Onda se sjena opet pomakla na nj. George je opet pomaknuo staklo, ali je ovaj put sjena predvidjela njegov pokret i tako zadrala staklo dalje od sunca. George je pogledao u pticu. Bio je to gavran. I iako je cijeli aranman ptica-kljun bio osmiljen upravo kako bi sprijeio gavrana da se nasmijei, George je imao snaan osjeaj da gaje bljesak u crnom ptijem oku podrugljivo izazivao, kao da pokuava rei: Pokuaj ponovno. I pokuao je ponovno. Krenuo je ulijevo, a onda naglo zaokrenuo staklom desno. Gavran se kretao u skladu s njim, kao da su bili povezani koncima. Gavranovo je oko suosjeajno treptalo u njegovu pravcu. I odjednom je znao o kojem se gavranu ovdje radilo, a primijetio je i daje nain na koji je visio u zraku naizgled prkosio svim zakonima ptije aeronautike. A 129

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net sjetio se i tonog mjesta na koje je Fizilir rekao da gaje propu-cao, i iz kojeg se, dakle, i vratio. Gavran je izgledao kao daje znao o emu je George razmiljao. Izgledalo je kao daje potvrdno kimao glavom dokje tako lebdio. Znajui daje Gavran inio sve kako bi sprijeio da sunce obasja morsko staklo, George gaje odluio pobijediti i gurnuti staklo na svjetlo. Koliko bi to teko moglo biti? Kako je potrao iza ugla, tako je i Gavran otklizio kroz zrak i zaustavio se izme u njega i traka suneve svjetlosti, pratei ga neumoljivo, kao na tranicama. Sto hoe? povikao je George. Gra, zagraktao je Gavran. Zlonamjerno, pomislio je George. Skini mi se! povikaoje, i ispruio staklo stoje dalje mogao. Tako gaje poprilino pribliio reetkama kaveza, i pokretom brim od misli, Gavran je jurnuo prema naprijed zrakom, gurnuo glavu me u reetke i pokuao mu oteti staklo iz ruke. O ne, nee! George se bacio unatrag i naao se le ima uza zid Spomenika. Sakrio je ruke iza le a za dodatnu sigurnost. Gavran se uhvatio za reetke i naginjao glavu na jednu, pa na drugu stranu, kao da se pitao koliko e dugo George izdrati? Izgledao je ak crnje nego obino, obasjan suncem s leda. Izgledao je poput rupe u svjetlosti. Georgeje osjetio usku izboinu na zidu iza svojih le a. Dobio je ideju. Stavio je morsko staklo na nju. Onda je zatvorio aku kao da ga je jo uvijek drao u ruci, i opet krenuo ulijevo, pa naglo zaokrenuo udesno. Ptica je slijedila njegovu ruku kao daje staklo jo uvijek bilo u njoj, zadravajui ju u sjeni. George se okrenuo to je bre mogao. Morsko staklo je lealo na zidu gdje gaje i ostavio, uhvaeno sunevom zrakom kao reflektorom. Zujalo je i vibriralo i odjednom poelo gorjeti blijedim plamenom koji se omotao rubom stakla poput plamenog vijenca. Da! povikao je George. GRA! oglasio se gavran, zvukom najbliim poviku iznena enja to gaje kljun mogao proizvesti. Vibrirajui plameni disk sruio se s uskog izboenja i zveknuo o pod kaveza. Gavran je uinio beznadeni nasrtaj na njega, ali gaje promaio za oko metar, zapevi o reetke. George se bacio prema staklu. Vatra je pohlepno svjetlucala, pa gaje odluio ostaviti na tlu, i sagnuo se nada nj, zurei u glatko staklo uokvireno plamenom. Nije znao stoje oekivao vidjeti. Moda rijei ispisane pla-menim slovima. Ili kartu. Ili neto poput vrtloenja u kristalnoj kugli. Ali ono stoje vidio bilo je - nita. Samo mutna staklena povrina s prstenom plamena stoje lizao njegovim rubovima. A onda se plamen ugasio i staklo je postalo ono stoje oduvijek i bilo - dno davno razbijene boce koje su more i ljunak izgladili do savrenstva. Bio je toliko razoaran daje, kad se plamen ugasio, pose-gno za staklom bez razmiljanja, svojom ranjenom rukom. Ako je zmajev rez bio nezamislivo bolan, ovo je bilo jo gore, jer je ovaj prvi samo ozlijedio njegovu ruku. Ova nova bolje tek zapoela u njegovoj aci u trenutku kad je dohvatio staklo. Onda se spiralno proirila iz oiljka na ruci, obavila mu se oko zapea i zmijoliko se zaputila duinom ruke. Osjeao je kao da mu trnoviti grm obavija ruku neopisivom brzinom, prepliui svoje grane oko njegove podlaktice, penjui se preko lakta, bolnim ubodima oznaavajui put preko njegove nadlaktice. A onda je, umjesto da se dalje iri njegovom rukom ili koom, bol odjednom je zaronila u njega, kao daje trnoviti grm poeo zabijati svoje korijenje ravno u njegovu sr, steui mu srce i plua i utrobu. Nije mogao disati, srce mu je neujednaeno lupalo i pozlilo mu je, gore nego ikad prije u ivotu. Jedina stvar koja gaje spreavala da povrati bio je snaan stisak boli koji mu je priklijetio utrobu.

130

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net A onda se poeo griti i tresti kad mu je vatra uhvaena u staklu progovorila. Odjednom je osjetio kratak prestanak sve boli i drhtanja, i u izdajnikom momentu olakanja imao je dovoljno vremena shvatiti kako se Edie zasigurno ovako osjeala svaki put kad je osijevala. A onda gaje udarilo. Ali, ono to gaje udarilo nije bila prolost, kao kod Edie. Ono stoje njega udarilo bila je sadanjost - bilo je sada. Osjetio je kako mu ogromna i neumoljiva ruka poginje glavu nad staklo. Oi su mu bile irom otvorene, i shvatio je da ih ne moe zatvoriti, ak ni onda kad su se poele suiti i peckati. U nepodnoljivim trzajima boli i munine staklo je otkrilo sliku, onda jo jednu, pa jo jednu. A slika, odnosno ono stoje George vidio, bio je pogled s vrha Spomenika. Gledao je u smjeru u kojem je bio i okrenut leei na podu kaveza. Vidio je uski kvadrat mutne rijeke, uokviren horizontalnim prugama betonskih obloga na uredskom bloku sjedne, te dijelom kupole i zvonikom stare crkve s druge strane. Onda se pogled jednim trzajem pomaknuo prema naprijed i u stranu, i sad je gledao u vrh uredske zgrade na kojem se nalazila drvena pergola obavijena umiruim biljkama, oslonjena na ogromni dimnjak iz kojeg se u zrak dizala para. Jedan muni trzaj i zoom kasnije, i sad je gledao u zaobljeni zid gra evine iza nje, u modernu kamenu fasadu ponovljenu u kontrastnoj krivulji susjednih viktorijanskih gra evina. A onda, kako se pogled u trzajima pomicao dalje po Londonu, vidio je neto stoje prepoznao: bilo je to dno Crnog Tornja, onog uhvaenog u dijagonalne posrebrene eljezne potpornje. I bol i stisak u njegovoj su utrobi prestali u trenutku prepoznavanja, i morao se usredotoiti da ne povrati kad mu je sljedei trzaj pokazao katedralu Sv. Pavla, prije naglog poniranja i kruenja uokolo dna Crnog Tornja, zaustavljanja, i konane slike koja je bila, znao je to - jer je odjednom bila uokvirena plamenom - ono stoje traio. Londonski Kamen. Samo to nije uope izgledao mitski. Nije izgledao magino. Nije izgledao ni naroito povijesno. Nije ak izgledao ni zanimljivo. Ali jest izgledao kao jedna od najzaputenijih, najtunijih, najzaboravljenijih gra evina u Londonu; zgrada koja nije posjedovala ni dostojanstvo starosti. Istina, postojalo je neto u razini s plonikom stoje pulsiralo priguenom svjetlou, ali je ostatak zgrade bio zaputeni uredski blok iz 60-ih, otuan uslijed nebrige i nedostatka unajmljivaa. George je zurio u zadnju sliku, pokuavajui kontrolirati svoju uklijetenu utrobu i lupajue srce, pokuavajui razumjeti kako to daje kraj njegove none more i kraj njegove potrage naizgled leao na mjestu koje je izgledalo kao zgrada u kojoj bi nekakva uvoz-izvoz kompanija iz treeg svijeta mogla privremeno iznajmiti ured, do zatvaranja i odlaska be.z plaanja najma ili pranjenja koeva s otpatcima.

STARI PRIJATELJI NOVE IZDAJE

Kad su vizije koje su Georgeu dolazile preko morskog stakla prestale, a mutni disk ponovno postao tek dno boce, ispustio gaje iz ruke i ostao kleati ondje na koljenima i rukama, pokuavajui se prisjetiti kako opet normalno disati. Olakanje koje je osjetio kad je bol nestala bilo je ogromno. Bilo je toliko ogromno da nije niti primijetio prvo nesigurno povlaenje, nakon to je Gavran uspio provui kljun kroz reetke i uhvatiti krajeve njegovih vezica na cipelama. Bilaje to ilava ptica, i ono to nije

131

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net posjedovala veliinom, nadokna ivala je snagom. Kad je trei put povukla, primijetio ju je i nespretno se okrenuo. Gavran se ve nogom odgurivao o reetke i odluno lepetao unatrag. Hej! povikao je George, udarajui prema ptici slobodnom nogom. Gavran mu je bio provukao nogu izme u reetki i nastavio letjeti unatrag. Hej! Prestani! povikao je George, toliko iznena en snagom male ptice i njezinom upornou, da se gotovo nasmijao, osjeajui istovremeno nadiranje novog vala panike. Histerije, pomislio je, pokuavajui ponovno udariti pticu. Sve stoje uspio, me utim, bilo je nogom udariti o metalnu reetku i osjetiti stvarnu i totalno nezamislivu bol koja mu je pojurila kroz stopalo i gleanj. No, ptica nije uope obratila panju na njega, provukla mu je nogu kroz reetku na visini od 60 metara, i stvari se odjednom nisu vie inile ni apsurdnima niti smijenima. Tako er, nije mu se inilo daje u nekakvoj stvarnoj opasnosti od pada, zbog metalnih reetki, ali mu je sad gornji dio noge bio zaglavljen me u reetkama, a on se rukama hvatao za kavez. Povlaio je viseu nogu prema sebi, ali se ptica nije pomakla. Neto je popustilo. Bila je to njegova cipela. Stopalo mu je iskliznulo iz nje, a Gavran je lebdio na trenutak s cipelom u kljunu, izgledajui poput ptice koja je izvukla crva i shvatila kako on nosi Martensice. Gavran je ispljunuo vezicu i jurnuo u pravcu uzmiue noge. U trenutku u kojem je cipela udarivi odskoila s betonskog tla pod njima, Gavran je uspio uhvatiti rub njegovih hlaa i povukao mu nogu natrag nad ponor. George je zgrabio reetke i vukao se u suprotnom pravcu, ali ptica seje naizgled samo pogrbila u zraku i udvostruila svoje napore. Nee me provui kroz kavez! Zato pusti! povikao je. Bedro gaje poinjalo boljeti dok gaje ptiurina povlaila kroz otvor. A onda se bol smanjila -jer su se reetke poele razmicati. Neto je doletjelo, uhvatilo se za reetke i poelo ih razvlaiti uz nepodnoljivi cvile opirueg metala. Razvlailo ih je svojim runim kukama na krajevima jo runijih imiolikih krila, a dok je to inilo zvidalo je s naporom kroz zahr alu cijev zabijenu posred majeg lica. Bila je to maka-vodoriga sa St. Pancrasa, ona koju je posljednji put vidio na balkonu maminog stana. I poput Gavrana, inilo se da i ona posjeduje snagu neproporcionalnu svojoj veliini. Stenjala je i zvidala kroz odvodnu cijev dok je povlaila reetke i napreui se, a George je shvatio daje vjerojatno dovoljno snana da ih rastrga, i da e, ako to uini, to biti vrlo dug pad i vrlo karatk pljas. Vodoriga je rairila reetke dovoljno da kroz njih provue glavu i zarei prema njemu. On je instinktivno posegnuo prema njoj kako bi se zatitio. Rukom je uhvatio cijev koja je bila uperena u njega poput zelenom patinom prekrivene puane cijevi, i poeo ju gurati, pokuavajui tako odgurnuti vodori-guOdlazi! vikao je. Ne bojim te se! Vodoriga je zatresla glavom poput terijera koji je ulovio takora, ali George ju nije isputao i nastavljao ju izgurivati iz kaveza. Ne bojim! vikao je, pokuavajui uvjeriti samoga sebe u to. Ti si samo odvodna cijev! Runa prokleta cijev, napravljena da plai, ali ti ne uspijeva! Leei na le ima, nakrivio je slobodnu nogu u poloaj iz kojeg je vodorigi uspio zadati udarac posred lica. Odlazi, cjevugo! Samo odlazi, i zabio je petu u stvorova prsa svom snagom koju je uspio skupiti.

132

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Zaula se kripa i vodoriga je izletjela iz kaveza. Jedna je njezina kuka otpustila reetku i na trenutak se pijano zaljuljala preko zrane struje. Georgeje pokuao privui nogu koju mu je Gavran i dalje povlaio, ali ptiurina kao daje bila usidrena u vlastitom bloku zraka. Zatim se vodoriga zaljuljala u pravcu Georgea s uasnom brzinom i estinom. Imao je tek dovoljno vremena da shvati da su njezina usta bila irom otvorena u vrisku jer se neto bilo promijenilo, a onda je u ruci osjetio i to se promijenilo. U njoj je drao komad zahr ale cijevi. Izvukao ju je iz njezinih usta kada ju je odgurnuo, zbog ega je sad mogla irom otvoriti svoja zubata usta i napasti ga s obnovljenim bijesom. BANG. Vodoriga je odletjela ustranu, pogo ena odozdo. BANG. Drugijuje pucanj potpuno otkinuo s reetke. inilo se Georgeu daje ostala visjeti ondje, poput kojota iz crtica kojem je ponestalo pustinjskog tla pa se naao kako tri u zraku, nad tristo metara dubokim kanjonom. Vodorigaje ak izgledala i komino iznena enom. Njezina netom oslobo ena usta otvorila su se u prepoznatljivom ha? izrazu. Vidimo se, cjevugo, rekao je George. BANG. Vodoriga se rasula u komadie i prainu, prah se zakovitlao u zranim strujanjima uokolo Spomenika a onda rasprio u smjeru sjeverozapada, prema velikim spremitima vlakova na drugoj strani Ulice Euston. Gavran je prestao povlaiti Georgeovu nogavicu, i bez poputanja pogledao dolje, u pravcu iz kojeg su doli pucnji. George nije znao kako ih je Fizilir pronaao, ali znao je daje to morao biti on. Gavran je pogledao u Georgea. Izgledao je vrlo razoarano. Izgledao je kao da je slegnuo ramenima. A onda mu je poeo povlaiti nogu srdbom koju je ranije bio tek nagovijestio. George se noktima hvatao za reetkaste metalne podne ploe. BANG. Gavran je bio pogo en i okrenuo se poput crnog pernatog propelera na jednoj nozi. Osjetio je naglo poputanje kad je ptica otvorila kljun i komentirala. Gra? rekla je. A onda: BANG. Otprhnula je u vatrometu masnog crnog perja, a George ne samo daje bio slobodan, ve je bio i u trku. Sputao se spiralnim stubama vrtoglavom brzinom. Projurio je kroz krinu rampu na dnu i iskoio kroz vrata, znajui kako e vidjeti Fizilira i Edie, i bio je toliko ushien i pun adrenalina da nije niti vidio svoju cipelu koja je leala postrance, tamo gdje je bila i pala. Pa se tako spotaknuo o nju i bolno se prevrnuo na ploniku prije no stoje pogledao u tamnu figuru koja je mirno punila svoj revolver. Nije to bio Fizilir. Trebao pi paziti kamo ide, drukane, rekao je ljunani glas za koji je George mislio da ga nikad vie nee uti. Nema pojma u kakve e se sve nevolje uvaliti nastavi li ovako. Bio je to Topnik. Edieje provirila iza njega i samo se smijeila. Bio je to prvi zbilja iroki osmijeh kojije George vidio na njezinu licu. Obasjao ju je poput sunca. Njezine su tamne oi sjale uzbu enjem i olakanjem. Znao je daje i on osjetio olakanje to vidi Topnika. Osjetio je vie od olakanja. Osjeao se kao... Polako, rekao je Topnik kad se George podigao na noge i pojurio prema njemu. Topnik je gurnuo svoju lopatu od ruke me u njih, a George, kojem je nedostajao milimetar da se osramoti bacivi se velikom vojniku u zagrljaj u provali olakanja, zgrabio je i stisnuo tu ruku sa zahvalnou i uzbu enjem. Ti si dobro! eksplodirao je. Mislim ti si... dobro!

133

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Nisi ni ti loe, promrmljao je Topnik, poeavi se po zatiljku. Dobro si se borio protiv ono dvoje. Rekao bih da si negdje pronaao hrabrost. Bili bi me sredili, priznao je George. Samo sam se pokuavao boriti, zapravo. Katkad jedino to moe uiniti jest pokuati. Ali, dok god pokuava znai da ne odustaje, a to je ve pola posla obavljeno. Edie se i dalje smijeila. Doaoje niotkuda. Najprije sam pomislila daje mrljavac, a onda sam vidjela daje to on, a onda je dola ptica, i on samo to ju nije propucao, ali onda je stvarno doao mrljavac, i ti si se borio i on nije mogao dobro naciljati i onda - bang, bang, bang\ Oponaala je Topnikovo pucanje. Bilo je nevjerojatno! George je pogledao u udaljeni kavez na vrhu Spomenika. Nasmijeio se Topniku. To je bilo genijalno pucanje! Bilo je OK. Ne, mislim, mogao si promaiti. Nisam plaen da promaujem, rekao je vojnik, vraajui revolver u futrolu. Ja sam Topnik. Georgea je lice boljelo koliko se iroko osmjehivao. I nisi mrtav. Ne, koliko ja znam, nisam. Koliko ja znam, bio si teko ranjen, rekla je Edie. Govorio si kao da e umrijeti. Onda je Fizilir rekao daje tvoja poruka bila - Mislio sam da hou. Skoro i jesam. Zmijurina ne uzima zarobljenike. A poteno me oprio. Uspio sam doi do St. Ja-mes's Parka i onda sam zaglavio u blatu. Napola se utopio u jednoj od onih lokvi tamo. Mislio sam da sam gotov, stvarno jesam. Ali, uspio si se vratiti na svoje postolje. Prije ponoi - Ne. Protrljao je bradu. Jedan od mojih me je pronaao. Odnio me kui. asnik. Spasio mi kou. A ti si spasio moju, rekao je George, obuvajui svoju odbaenu cipelu. Jesi li uspio? pitala je Edie. Jesi li uhvatio vatru? Jesam, nasmijao se on i pokazao. Tamo je. Nasuprot crnog tornja koji je, kao u nekakvom kavezu od prepletenih srebrnih reetki... Ulica Cannon, rekao je Topnik. Dobro. Slijedite me. I Edie - pokuaj se ne izgubiti, OK? I onda je krenuo. Oni su trkarali za njim. Edie se smijeila i protiv svoje volje. Georgeje primijetio kako joj je nepoznati izraz preletio licem. Stoje? pitao je. Edie. Nazvao me Edie. Pokuala se prestati smijeiti i umjesto toga je porumenjela. Pa, to ti je ime, nije li? Obino me zove 'ta sijevka' ili 'ona'. Pa, nakon nekog vremena se ovjek navikne na tebe. George joj se pomalo posramljeno nasmijeio. A da? izgledala je gotovo zadovoljnom. Dodue, rekao je George, Navikne se ovjek i na bradavice... Ona gaje prijateljski udarila dok su trali preko ceste za Topnikom. Drago mije da se vratio. Drago mije daje s nama, rekla je, pogleda prikovana za Topnikova le a. Da, rekao je George. Menije drago i da si ti tu. Umukni. Ne. Stvarno to mislim. Tvoj sam dunik, rekao je on odluno. Ne, nisi. Zastali su na trenutak dokje taksi zaokretao pred njima. Naravno da jesam, ozbiljno, zato si jo uvijek sa mnom? Zato jer si se vratio po mene. Bez razmiljanja. Kad me je onaj mrljavac uhvatio za glavu. Zato sam ti dala morsko staklo. Georgeu je bilo neugodno. Prestao se smijeiti. Udario je nogom o tlo.

134

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Edie. Nisam se vratio po tebe bez razmiljanja. Mislim, jesam, na kraju, ali najprije sam pomislio kako bih mogao jednostavno pobjei... Ona gaje pogledala, upijajui istinu onoga stoje govorio. Zao mije. Da sam barem bio hrabriji. Da nisam razmiljao o bijegu. Vie kao on, rekao je, pokazujui bradom na Topnika koji je nestrpljivo ekao s druge strane uske ceste. Taksije zavrio svoj spori cvilei manevar i odvezao se. Ona ga'je povukla za ruku i pretrali su cestu. Moda je hrabrije pomisliti na bijeg i na kraju se ipak vratiti. A i nije samo zbog toga, rekla je. Moda i zbog toga to sam se onako bila naljutila kad su mi Sfinge postavile drugo pitanje. Da sam ih pitala o Kamenom Srcu, ti bi do njega bre doao. Doi emo do njega bre ako vas dvoje prestanete blebe-tati i pourite, rekao je topnik, pucketajui prstima u njihovu pravcu. Ne prestaje razmiljati samo iz uasa i straha, nastavila je tiho Edie. I ljutnja ima isti uinak. Tako, ja sam kriva za sve stvari, neke stvari koje smo proli. Da ja nisam pitala o osije-vanju, ti bi dovde doao ravnijom linijom. Ili moda uope ne bih doao. Ne. Doao bi. To ti je su eno. Znak na tvojoj ruci, to to si u stanju izra ivati stvari. To je su eno, George. Mislim, nemam blage to 'to'je, ali mora biti su eno. Mislim, tvoj tata -onje bio stvoritelj, zar ne? Nisi li ve povezao stvari? Nije elio razgovarati o svom tati. Tako daje ignorirao taj dio. Edie. Ozbiljno. Kako si uope mogla ne pitati stoje to osi-jevanje? Mislim, biti neto, neto tako - ne znam - udno i zastraujue i ne znati stoje to? To bi svakog poremetilo. Nije bilo anse da preskoi to pitanje! Prestanite klepetati i gledajte u nebo, rekao je Topnik, zastajui kako bi ga njih dvoje mogli pratiti. Moda sam samo okrznuo prokletnika. Da, rekla je Edie trei uz njega. Mislim da mu od tog nee biti nita - ako se radi o istoj ptici koja je propucana u komadie prole noi. Jest, odgovorio je Topnik. Nju se ne moe ubiti. Isto kao to se ne moe ubiti Sjeanje, to ona jest. Molim? pitala je Edie, posrui preko loe postavljene ploe na ploniku. Topnik ju je uhvatio sprijeivi da padne, bez gledanja. Instinktivna njenost te geste iznenadila ju je dovoljno da prestane ispitivati o ptici. Nije znala treba li mu zahvaliti ili ne. Bilaje neoekivano zbunjena. Nije znala zato. Kako to misli? pitao je George. Sjeanje uvijek na e naina da preivi. ak i kad nema vie nikog tko bi se sjeao, ona se zakljuava u kamenje i eka da se pojavi netko slian njoj i otkljuaju. Edieje potapala Georgea po ruci dok su trali. Mogu li ga dobiti natrag? pitala je. Sto? pitao je on, a onda je shvatio o emu je govorila. Moje morsko staklo. Oh, rekao je on. Ona se zaustavila u mjestu. On se zaustavio dva koraka dalje i okrenuo prema njoj, pokuavajui smisliti kako da joj objasni. Ostavio si ga! Guila se u nevjerici, potedivi ga truda. ali se, zar ne? Sve je bilo totalno zbrkano. Bio sam napadnut. Nisam razmiljao... Edie je gledala u njega. eludac joj je pao poput lifta kojem je netko presjekao kablove, ostavljajui za sobom sve dublju rupu dok je padao. Izdaja je bila toliko nagla da joj se vrtjelo od munine. Vratit emo se po njega kasnije. Mislim, uskoro. Ali, nakon to odemo do Kamena, rekao je George, svjestan da se Topnik sad vraao prema njima.

135

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Sva su toplina i srea i olakanje koje je osjetila otkad se Topnik vratio nestali kao da nikada nisu ni bili tu, a na.njiho-vo su mjesto stupile hladnoa i usamljenost, u svojoj je sri osjetila staru poznatu prazninu - nedostatak. Nije mogla smisliti nita to bi mu rekla. Znalaje kakav je to osjeaj izdaja, ali ovo je bilo gore od toga. Onda se jednostavno okrenula na peti i potrala u pravcu iz kojeg su doli. U etiri koraka ve je bila nestala iza ugla. Topnikje pogledao u Georgea, neitkog izraza lica, zbog ega mu je bilo jo gore. George je odjednom osjetio bijes. Bio je tako blizu. Ovo je bilo skoro gotovo. to? Velika kvadratna vilica polako se ljuljala sjedne strane na drugu u neemu stoje opasno nalikovalo razoaranju. Geor-geov osjeaj bijesa se pojaao i proirio se crvenilom preko njegovih obraza i vrata. to? Nisam to namjerno napravio! Stvari su se doga ale! Sjea se? Ne razumije, sinko - Pa dodaj to onda na hrpu, prosiktao je George. Dodaj to na hrpu stvari koje ne razumijem. Ne razumijemja nita od ovoga, ne elim nita od ovoga, nisam traio nita od ovoga, nisam Ostavio si njezin kamen srca. Njezin to? Morsko staklo - njezin kamen srca. Kamen srca je sijevci-ma neophodan. Nuan za ono to onijesu. Ali, skoro smo stigli! Mislim, pogledaj! Stigli smo! Pokazao je uz uliicu stoje vodila prema Crnom Tornju i bezlinoj zgradi iza njega. Velika brada jo se odlunije zatresla. Ti si ovdje. Palcem je pokazao natrag preko ramena. Ona je tamo. Ali - Ona je tamo. Bez kamena svog srca. Sama.

NE TREPI
Edie je utrala na maleni trg pred Spomenikom. Vrata spomenika bila su zatvorena. Nije mogla vjerovati. Maloprije su bili tu. Tad su bila otvorena. Snano je zalupala o obojeno drvo, prije no to je primijetila komadi kartona umetnutog u stakleni prozor. Vraam se za pet min., pisalo je zamrljanim vrakopisom crvenim markerom. Zakoraila je unatrag i pogledala u kavez na nebu. Njezino srce je snano lupalo i osjetila je slabost u koljenima. Da ima morsko staklo osjeala bi se bolje. Sve to je trebala bilo je imati ga opet blizu. im ga opet bude drala u ruci, znala je, nee vie osjeati ovu rupu u svojoj sri. Pokuala je kontrolirati disanje. Nagnula je glavu prema nebu i zatvorila oi. Pet minuta znai tristo sekundi znai tristo slonova. Brojala je slonove u glavi, pokuavajui ne ubrzavati, trudei se da svaki slon traje jednu sekundu... Dok Edie broji, napravi snimak grada. Stoje u kadru: djevojica koja stoji pred vratima u dnu visokog stupa, zatvorenih oiju, nervozno se premjetajui s noge na nogu, duge tamne kose to se njie u ritmu premjetanja, brojei slonove u glavi kako bi se smirila. Pridrui joj se. Izbroji nekoliko slonova. Napravi drugi snimak. Neto nedostaje. 136

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Stup je tamo. Vrata su tamo. Djevojice nema. Vrati se na prvi kadar, onaj s djevojicom. Tu je jo neto, neto crno i mutno s lijeve strane kadra. Neto crno, mutno i nalik na bika. Neto u naletu na djevojicu. Sad pogledaj drugi kadar. Dvonoga mrlja u obliku bika upravo nestaje iz kadra . A u rukama dri zaveljaj u obliku djevojice, usta otvorenih u oku. Tolikom se brzinom kree Minotaur. Toliko brzo da uvar kojije uklanjao kartonski natpis s vrata u istom trenutku kad je CovjekBik projurio pored njega i zgrabio djevojicu nije nita vidio. Tolikom je brzinom Edie bila izbrisana iz kadra. Trepne li, sve si propustio.

HODAEVA NAGODBA
Topnikove su oi netremice zurile Georgeove, a on se poelio skutriti i otkotrljati kako bi umakao snazi tog pogleda. Osjetio je zov Kamena s kraja uliice. Topnikje dvaput trepnuo. Prokleti sijevci. Dobro onda. Potom se okrenuo na peti i potrao za Edie. George je bio okiran. Hej! Topnik se zaustavio i pogledao prema njemu. Kamo ide? Tamo gdje sam potreban. A onda je zamakao za ugao i nestao. George je elio pomoi Edie. A elio je i vratiti stvar koju je slomio i pomiriti se s Kamenom i zaustaviti ovo. Moda bi mogao nabrzinu - Nije imao svoj kaput na sebi. Imala gaje Edie. A zmajeva glava bila je u kaputu. Prokleti sijevci. I u naletu bijesa, crnjem od tornja to se nalazio pred njim, potrao je za Topnikom i za Edie; a svaki korak koji je uinio udaljavajui se od obeanja sigurnosti gaje razdirao, i sve je vie bjesnio na nju i njezinu nerazumnu ovisnost o morskom staklu. Topnik je stigao pred Spomenik. Edie nije bilo ni traga. Nagnuo je glavu i nakrivio ljem pokuavajui vidjeti je li ve bila na vrhu. Gore nije bilo nikoga, niti je bilo naznaka kretanja u kavezu. Topnik je nabrzinu obiao stup. Kad je opet stigao do vrata, Georgeje utravao na trg. Gdje je ona? Topnik je slegnuo ramenima i pokazao na vrata. Moda se penje unutra... Georgeje zatresao glavom. Nije imala novca za ulaznicu. Pokazao je Topniku batr-ljak svoje ulaznice. Pa u i onda i provjeri. A ako je nema, odi gore i prona i njezin kamen i to. Georgeje pomislio na tristo i neto stuba i jo se vie razljutio. Dobro. Onda se sjetio neega. Kamen srca? Topnik je kimnuo. Kamen srca, kamen sjeanja, kamen proroanstva - zovu ga mnogim imenima. O - Georgeove su se misli kovitlale. ekaj malo. Ja traim Kameno Srce, i to zajedno s osobom za koju si mi tek sad spomenuo da nosi sa sobom neto to se zove kamen srca - i ti nisi mislio daje to vano? Topnik se posramljeno poeao po glavi. Pa. Da. Ne. Ali nikad to ne zovu 'Kameno Srce', zna, veinom ga zovu kamenom sjeanja ili kamenom srca. Osim toga - uhvatio se misli koja e ga izvui iz kripca u kojem se nenadano naao - osim toga, rekao si da ti je staklo upravo pokazalo Kameno Srce, i daje 137

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net ono u Ulici Cannon. To znai da ni staklo, ni sijevka - Edie nisu kameno srce, zar ne? Tako, nije neka teta napravljena, dok god joj vratimo njezin kamen, brzinski. Priamo poslije, OK? Gurnuo je Georgea prema vratima. On je pokazao svoju ulaznicu uvaru. Topnik ga je uo kako objanjava kako je zaboravio neto na vrhu, na to gaje uvar propustio promrmljavi si neto u bradu. Topnikje osjetio olakanje. Zbog Georgea se osjeao glupo, kao da mu je neto promaklo. A nije to bilo zbog toga to jest neto propustio. Bilo je to zbog toga to se djeak promijenio. to god je proivio, djelovalo je na njega na nain daje stajao uspravnije i preuzeo vodstvo. Nije bio mrkavac kakvim mu se inio kad gaje prvi put vidio. Nasmijeio set. Hodao je uokolo stupa, a onda mu je neto privuklo panju. Bio je to miris. Nosnice su mu se rairile i sagnuo se nad oiljak na ploniku. Radilo se o ogrebotini, ali je lagano podigla kamen, kao daje bio napravljen dok je beton jo bio mokar. Me utim, ploa nije bila od betona. Bila je to stara kamena ploa. A sudei po praini koju je Topnik pokupio i protrljao me u prstima, trag je bio nov. A napravilo ga je neto dovoljno snano da izgrebe brazdu u kamenoj ploi. Pomaknuo se oko metar unatrag i pronaao tamo neto od ega se zaledio u mjestu. Bio je to trag papka, utisnut u asfalt na rubu ceste. Podigao je glavu i rukom posegnuo za revolverom. Ali nita nije vidio. Iz uredskog bloka izmilila je grupa mukaraca i ena u tamnim poslovnim odijelima. Odlazili su od Spomenika, avrljajui i smijui se, dok su im arene kravate vijorile na sve jaem povjetarcu. A onda ju je vidio, usamljenu figuru koja je hodala prema njemu s grupicom dobro raspoloenih uredskih radnika za le ima. Visoka figura u dugakom vijoreem zelenom kaputu od tvida, kose to je u pramenovima plesala na vjetru u pramenovima izvirujui iz prljave kapuljae s natpisom John Deere. Hodaje hodao ravno prema njemu. Pokuavajui ne privlaiti panju na ono stoje radio, Topnik se uspravio i leerno napravio nekoliko koraka ulijevo, kako bi stao ispred vrata, u sluaju da George iza e kroz njih. Nije znao stoje Hoda elio, ali je znao da nije elio da se George suretne s njim. I, shvatio je, oekivao ga je jo od trenutka kad je vidio Gavrana kako pokuava izvui Georgea iz kaveza iznad njegove glave. I mislio sam da e se pojaviti. Nikad nisi daleko od te proklete ptiurine, zar ne? Hodaje na neki nain zastao pred njim, premjetajui se s noge na nogu, dok gaje odmjeravao od glave do pete. Zabacio je kapuljau otkrivajui tako svoje ispijeno sivo lice. Ajesi li, molim te, vidio prokletu ptiurinu? Nikad nije tamo gdje bi trebala biti. Daje tamo bila, i ja bih, bez sumnje, ovdje stigao ranije. Zao mije, drukane. Morao je nestati. Ljubiaste su oi s neodobravanjem odmjeravale Topnika. Pogledao je u revolver koji mu je nonalantno leao u ruci. Morao nestati? Bio je napast. Ako zna to mislim. Znam tono to misli. Prilino je dobar u tome. To je jedna od njegovih najboljih kvaliteta. Zurili su jedan u drugoga. Bit e vrlo uzrujan kad se vrati. Ne tie me se. Ljubiaste oi su bljesnule. Mrtenje se pretvorilo u prolazni osmijeh iekivanja, kao kad gladni ovjek namirie pekaru u daljini. O, oprostit e, ali mislim da ete se ticati. Jedna stvar koju ne ini jest zaboravljanje - osmijeh se razvio u prolazno i neprivlano smijuljenje - s obzirom na to to jest, i sve tako ako me shvaa. Ne shvaam ja nita. Gdje je djevojica? Djevojica? Vidio sam Bikove tragove, Hodau. Gdje je ona? Hoda je sad zbilja koraao u mjestu: tri koraka u jednom smjeru - okret - tri koraka u drugom smjeru.

138

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Nisam imao nikakve namjere uplitati djevojicu. Djevojica nije dio strategeme. Govori engleski. Uvjeravam te da govorim engleskim starijim i boljim od tih priglupih roktaja koji dolaze iz tvojih usta, moj kvazivoj-niki prijatelju, podsmjehivao se Hoda. Bik je dobio komad djeakove odjee. Gotovo sam ga ulovio u njegovu stanu. Bik je slijedio miris. Zna kako mu djeca bude apetit. Pa zastoje onda zgrabio djevojicu? U svakom paljivo razra enom pothvatu postoji mogunost neoekivane varijable. U ovom sluaju to je injenica daje djeak djevojici dao svoj kaput. Bik nije kriv. Kamo ju je odnio? Sreo sam ga u trku starim Jarkom Fleet. Zna gdje ivi. Razoaran sam to mi nije donio djeaka, a to se tie djevojice, dopustio sam mu daju odvue kui. Sve to ti treba uiniti jest pronai djeaka, odvesti ga tamo i obaviti razmjenu. To je toliko jednostavan zadatak da vjerujem kako ga i grubi bronani mehanoid poput tebe moe provesti bez zabune. Topnikje stisnuo aku i odluio daju nee zabiti ravno posred Hodaeva cereka. Ne dok ne sazna vie. Samo ju pusti. Nakon to dovede djeaka Biku. A onda e Bik dovesti djeaka meni. Djevojica mi ne treba. Djeak mi treba. Treba mi ono to on ima. Zato to, Slugo Kamena? ispljunuo je Topnik. Zbog zadovoljtine koju treba dati. On e dati zadovoljtinu. Pokuava to uiniti jo otkako je shvatio stoje uinio. Ili to jest. To jo ne zna. Nisi mu rekao? Nisam mu rekao zato jer nisam siguran stoje on. Sve stoje vano jest da to nema veze s tobom. On e dati svoju zadovoljtinu - Hodaje odjednom eksplodirao a pljuvaka je letjela preko praznine izme u njega i Topnika dokje vritao: Dovraga i s njegovom zadovoljtinom! Ne dam ni friku figu za NJEGOVU zadovoljtinu! Misli li da mi se svi a biti Slugom Kamena? Bio sam Moan ovjek! JA sam imao sluge, i ne samo one od krvi i mesa! Ja elim ono to je slomljeno tako da ja mogu dati SVOJU zadovoljtinu. Bijesno je zurio u Topnika. Ovaj je ispad samo pojaao bijes u njegovu pogledu. Topnik je slegnuo ramenima. Koliko sam ja uo, mora sluiti Kamenu jer si ga uvrijedio svojom pohlepom, jer si elio vie moi. Djeak je razbjesnio Kamen ne znajui to ini. Znai, njegovo neznanje tue moju inteligenciju? Nee moi. U usporedbi s onim to si ti uinio da zaslui takvo prokletstvo, on nije uinio nita. Zalae se za njega? Kako dirljivo. Naalost, Kamen nije sentimentalan. Ako uinim njegovu rtvu, jedan e djeli mog prokletstva biti uklonjen. I moda... Gurnuo je ruku u dep svoje majice John Deere i izvukao figuricu koju je uzeo iz GeorgeoVe sobe. Imam i ovu figuru. Napravio ju je stvoritelj. Kamen e moda pristati zamijeniti jednog slugu za drugog - Hodau, ne mogu ti dopustiti da to uini. Ne moe me sprijeiti. Topnikje podigao revolver. Hoda se nacerio i zakolutao oima. Odmaknuo je kosu s lica izdosa enim trzajem runog zgloba. I zasigurno me ne moe ubiti. BANG. BANG.

139

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Dva pucnja, ispaljena tolikom brzinom da su se gotovo stopila ujedan. Mala figurica Georgea raspala se u komadie gline i praha dok je snaga metaka odbacila Hodaa unatrag, a dugaki mu kaput zavijorio zrakom kad je udario u plonik. Ali te mogu sprijeiti da stavi njegov lik na Kamen, rekao je Topnik ravnoduno. Nee dobiti njegovu duu na taj nain. Hodaje leao nekoliko trenutaka, bez zraka. Onda se jednim iznena ujue gipkim pokretom vratio na noge i otresao prainu s kaputa. Obojica su mirno prouavala dvije rupe od metka na njegovoj majici. Moda pukim sluajem, ali meci su izbrisali kraj loga na majci, pretvarajui John Deere u John Dee. Nije bilo krvi. Svi a mi se ova majica, rekao je Hoda, polako. Onda bi mi trebao zahvaliti, gospodine Dee, odvratio je Topnik, vraajui svoj pitolj u futrolu. Sad je barem napisano kako treba. Hodaje znaajno prouavao stranji dio svog kaputa gdje su meci - opet bez traga krvi napravili izlazne rupe. Zapravo je pokuavao kontrolirati ogroman bijes stoje kuhao u njemu. Neuvjerljivo se nasmijeio, usta bijelih od napetosti. Ti si samo stvar. Napravljena od metala. Ljudskom rukom. Zapamti to. Ljudska te je ruka napravila - ona te moe i unititi. Ja imam ljudske ruke. Topnik je zatresao glavom. Nema ti ljudskog u sebi, Hodau. Nisi vie nimalo nalik ovjeku. I nisi to ve jako, jako dugo. Hodaje ispruio ruku. Najprije pucaj, pa onda razmiljaj je uvijek loa strategija, Topnie. Razvukao je rupe koje je Topnik napravio u njegovoj majici. Koa ispod njih nije ak imala ni ogrebotine. Ove e te rupe kotati jer su me podsjetile na tvoju - sposobnost. Daj mi metke. Ne elim da se s Bikom susretne s nepotenom prednou. Sanjaj! Problem s vojnicima je taj da uvijek misle kako mogu rijeiti problem tako da u njega upere vatreno oruje. E pa ne i sljedei put. Daj mi oruje ili metke, ili u, tako mi ruke koja te je napravila, dopustiti Biku da radi to ga volja s djevojicom - dobio djeaka ili ne! Ispruio je ruku i pucnuo prstima. Tako ti ruke koja te je npravila Topnie, sve metke! Topnik je otkinuo malu vreicu sa svog pojasa i pruio ju Hodau. Ovaj je zavirio unutra. I one u pitolju, Topnie. Sve metke, ne skrivaj ih nigdje, i zakuni se rukom koja te je napravila. Topnik je izgledao kao da e mu pozliti. Otvorio je revolver i okrenuo ga naopake, s odvratnou pridravajui bubanj izme u kaiprsta i palca dokje istresao metke iz njihovih leita u vreicu u Hodaevoj ruci. Zakuni se! procijedio je Hoda. Tako mi ruke koja me je napravila, to su svi. Zna koja je kazna za krenje Stvoriteljeve zakletve? Krenje zakletve je vie tvoj stil. Ali znam nagodbu. Prekri zakletvu i Luta. Zauvijek. Nijedno dijete nije vrijedno toga. Ne moe ni nazrijeti bol koju donosi Lutanje. Odmjeravao je Topnika. A onda naglo poeo odlaziti, glave okrenute preko ramena. Prona i djeaka. Odvedi ga Biku. ivot za ivot. Pravedna razmjena. A ako pokua prii Kamenu prije no to mi da ono to elim, ako pokua obaviti svoju pomirbu, a ne moju, ja jo uvijek mogu nanijeti vie boli smrtniku no to ti i tvoji moete sanjati. Ili sprijeiti. A onda je nestao zavijorivi svojim pohabanim kaputom od tvida kao plastom.

140

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net

BIKOVA RIKA
Edieje opet mogla disati. Kad je Minotaur udario u nju i pokupio ju s plonika, izbacio joj je sav zrak iz plua i zi-nula je u oku neuspjeno pokuavajui udahnuti. A onda su stvari postale uskovitlane i crne i izgubila je svijest. Ritmini udarci Minotaurovih papaka probudili su ju svojim trzajima, moda ak ponovno pokrenuli rad njezinih plua. Progutala je gutljaj zraka koji je bio pun benzinskih isparenja i ponovno poeljela povratiti. Onda se poela boriti. Bilaje stisnuta uz ogromna crna prsa, zaobljena poput kobili-ce velikog broda, prekrivena grubom dlakom koja se pomicala - usprkos injenici da je bila od metala poput sirove ivotinjske koe. Desnim je uhom ula lupanje ogromnog srca. Desno oko bilo joj je stisnuto uz njegova prsa. Bilaje u stanju osjetiti duboko ivotinjsko disanje. Lijevim je okom mogla vidjeti djelie Londona. Dovoljno da shvati kako je ono to ju je nosilo tralo brzinom prometa, ukorak s crvenim autobusom. Sve su se ove slike vrdoile odjednom, poput onih u kaleidoskopu. Borila se. Udarala je. Zvijer je naglo zastala, toliko naglo daje opet ostala bez zraka. Onda su je ruke zgrabile i drale ispred lica i tada je prvi put vidjela to ju je to zgrabilo. Vidjela je glavu Minotaura. elo poput nakovnja. Veliku njuku nalik kovakom malju. Siune bijesne oi. Otre zavinute rogove isturene naprijed i uvis u zlokobnoj, ovjekoubilakoj krivulji. A iza rogova, iza poravnatih uiju, gargantuovska izboina pognutih, nevjerojatno miiavih le a koja se nadvijala nad njom poput tamne planine. Osjetila je kako joj u um opet curi crnilo, a znala je i da se mora oduprijeti tom crnilu. Znala je da se mora boriti." Otvorila je usta kako bi vikala, urlala, vritala, ali prije no to se uspjela odluiti to od toga da napravi, Minotaur ju je prestigao. Zabacio je glavu unatrag, otvorio usta otkrivi tako niz otrih predatorskih zuba stvorenih za sve samo ne za vakanje trave, a onda je Bik poeo rikati. Bez rijei. Tek bikovskom rikom istog bijesa i gladi i zvuka, koji ju je pogodio poput brodskog bonog plotuna. Sadravao je u sebi tonove toliko duboke da joj se utroba poela griti u strahu toliko drevnom i upisanom u nju da mu nije trebalo objanjenja. Sadravao je i tonove toliko visoke daje pomislila kako e joj ui eksplodirati od boli koju je osjetila. Oi su joj se refleksno zatvorile, kosu joj otpuhao vru dah stoje smrdio na svjee meso i stare kosturnice. A Edie je onda uinila jedinu stvar koju je mogla uiniti kako bi sprijeila da ju crnilo pobijedi. Pronala je ono malo snage to joj je ostalo i uzvratila vritanjem, ravno u tamnu vlanu upljinu Bikovih usta. Pokuavajui nadglasati vraga.

141

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net

VRIJEME ZA POKRET
Ponovno kraj Spomenika, Topnik je promatrao toku gdje je Hoda nestao iza ugla i polagano izdahnuo. Razumije li sve to? Nije bilo odgovora. Topnik se okrenuo i nestrpljivo puc-nuo prstima. U redu je. Sad moe izai. Zbrisao je. Otiao straariti pokraj Kamena. Kako bi te sprijeio da stigne onamo prije nego to on malo prilagodi stvari. George je izaao iza vrata u postolju velikog stupa. Izgledao je blijedo i iscrpljeno. Pogled mu je bio uprt u udaljeni ugao iza kojega je nestao Hoda. Tko je on? Topnik je unuo i podigao dvije prazne ahure s poda pokraj svojih nogu. Pogledao je u prazne cilindre i stavio ih u dep dok se uspravljao. Hoda. Jesi li naao njezino srce kamena? Georgeje izvukao morsko staklo iz svog depa. Topnik je kimnuo s odobravanjem. Nemoj ga izgubiti. Bit e u loem stanju ve sama po sebi. Ako je uspijemo izvui iz ovoga i ne vrati joj kamen, bit e gotova. Sto se dogodilo? Bik tri, rekao je Topnik, njukajui zrakom i zurei u daljinu. Molim? pitao je George. Minotaur ju je epao. Minotaur? Polu-bik, polu-ovjek. A sav zao. ovjeja polovica njega mrzi onu bikovsku, a bikovska misli da je nesretna upravo zbog ovjeje polovice. Primitivno runo kopile - da oprosti. Opasan tako er, opasan za nju. Zato? pitao je George, pokuavajui se prisjetiti grkih legendi koje mu je tata davno itao za vrijeme ljetovanja na jednom mediteranskom otoku. Zato jer Minotauri misle da mogu postati ovjekolikiji jedui ljude - stvari koje ele biti. Pojest e ju? Ne ba. eljet e ju pojesti, ali mora sluati Hodaeve naredbe, vidi. Hodaje Sluga Kamena. Proklet, kao - Pou eni. Topnik gaje pogledao, na trenutak zadivljen. Ti si skupljao znanje dok sam ja skupljao snagu, vidim ja. Upoznao sam Vremenika. Ma nemoj mi rei, rekao je Topnik polagano. Je li on dobar ili lo? pitao je George, naglo elei hitno saznati zastoje Topnik upotrijebio taj ton. Bit e vremena za razgovor o toj temi nakon to prona emo sijevku. Edie, rekao je George vrsto. Zove se Edie. A kako emo to mi zaustaviti Minotaura? Mislim, taj ovjek, ta stvar, uzeo je sve tvoje metke. Topnikje na trenutak izgledao posramljeno. Da. Zato si mu to dopustio? Zato jer je on prepredena njuka. Bilo je: ili mu daj metke ili e on dati Edie Biku. uo si to, zar ne? Da, ali nisam razumio. Ni ono o zakletvi. Zakletva je stvar koju zrcalnici ne smiju prekriti. Zakune li se Stvoriteljevom rukom, gotov si ako zakletvu prekri. Gotov? Kao kip koji se ne vrati na postolje do smjene dana? Kao Mreoliki? Topnikova se glava s trzajem okrenula prema zvuku udaljene rike to se ula kroz buku prometa. 142

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Gore. Luta. A sad umukni i krenimo. Nemamo vremena, rekao je otro, zaepivi Georgeu usta jednim pogledom i bacivi se u trk. Kamo ju je odveo? pitao je George, trei uz Topnika. Ne bi li ti trebao biti obrazovan? Kamo minotauri uvijek odnose svoje rtve? Gdje oni ive, u priama? govorio je Topnik, trei. George se pokuavao sjetiti. Sjeao se grkog junaka i Ari-jadne, kraljeve keri koja mu je pomogla klupkom konca kako bi mogao pronai izlaz iz Labirint! On ivi u labirintu? povikao je. U Labirintu. Tako je. Onda vie nije bilo prilike za postavljanje pitanja, jer je Georgeu bi potreban sav zrak kako bi pratio Topnika dok su prelazili ceste i trali plonicima, stalno lagano uzbrdo, uglavnom prema sjeveru, udaljavajui se od rijeke. Topnik je poskoio na rub plonika kad je pored njih projurio bus, a onda zgrabio Georgea i ponio ga brzim istrzanim trkom preko prometne ulice. Georgeje vidio kako automobili jure ravno na njih, i bacao se sjedne strane u drugu dok ih je Topnik izbjegavao, toliko da mu je bilo muno kad ga je Topnik spustio na plonik s druge strane. Ali u Londonu ne postoji Labirint, rekao je George, posrui. Topnikje podrugljivo frknuo i nastavio prema sjeveru. Neki kau daje cijeli grad labirint. Ali, ne brini... Upro je prstom u visoku tamnu krivulju ciglenih potpornja pred njima. Znakovi za Muzej grada Londona bljesnuli su u prolazu, kao i znak na kojem je pisalo Londonske zidine. Jo malo i stigli smo. George je jedva drao korak s Topnikom. inilo mu se da tri ve itavu vjenost. Njegov je ivot bio podijeljen na prolost, u kojoj zapravo nije trao ni za im, osim za nogometnim loptama, i sadanjost, u kojoj je stalno trao. Nikad nisam uo za londonski Labirint, prodahtap je. Topnikje upro prstom u betonske zidine, izbuene etni-cama, okruene uskim iljastim neboderima. Sretnice. Zato jer smo stigli. Ovo je mjesto dovoljno mrano i nalik labirintu za svakog Minotaura. Povukao je Georgea na stube i poeo trati uzbrdo. George je proitao znak na strelici dok su trali. Pisalo je: Barbican.

RUKE MINOTAURA
Vritanje nije pomoglo. Edie ionako nikad nije polagala mnogo nade u vritanje, ali vritanje u Minotaurovu riku bilo je nalik bacanju grude snijega u lavinu s nadom da e je to zaustaviti. Prestao je kad se umorio. Osjetila je kako je otresao kiu sa sebe, poput psa. I vidjela je pogled u njegovu iznana ujue sitnom oku kojim ju je pogledao prije no stoje nastavio trati. Bio je to pogled kojije mrzio to stoje bio, i mrzio ono stoje elio. Ona je stisnula aku i pomislila da ga udari, ali praznina unutar nje sad je upijala svu njezinu energiju, i ruka joj je samo zadrhtala. Praznina je rasla, i bilo je sve manje Edie i sve vie niega jer je, na uasan nain, lu ako bikovsko oko Minotaura upijalo ono stoje od nje ostalo. Bilo je to gladno oko, vrue oko, stravino oko. Minotaur je utrao u spiralno stubite i, dok su mu papci udarali o betonske stube, Edie je pokuavala smisliti to da uini. Osjeala je kako se rastapa iznutra prema van.

143

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Izili su na kiu na podignutoj etnici. Na kii, pred njima jedan je starac gurkao svoju etverononu hodalicu. Edie je pruila ruku prema njemu i povikala. Upomo! Nije reagirao. Naravno da ju nije mogao vidjeti. Njegov mozak nije mu doputao da vidi neto tako nevjerojatno kao pokislu djevojicu koju u naruju nosi jurei, bestijalni kip. Minotaur se zaustavio. Pogledao u nju. Pa u starca. Nato su se njegova bikovska usta rairila u cereku i opet je zagrmio. Sad se ve osjeala toliko praznom da je zvuk naizgled samo odzvanjao njezinom prazninom i pretresao svaki njezin djeli. Osjetila je rastue crnilo na rubu svog vidnog polja, i znala je da se ovaj put nee imati snage boriti. Minotaur ju je naglo stisnuo blie njuci, i duboko udahnuo. Zadrhtao je kao daje njezin miris bio nekakav izvana dan stimulans, a onda je, kakve li odvratnoe, osjetila debeli nateknuti jezik koji mu se izvio iz usta i kojim ju je liznuo, od vrata preko uha do oka i preko ela do kose. A zadnja stvar koju je osjetila prije no to ju je progutala tama bile su ruke Minotaura kako joj steu tijelo, noge, ruke, mekane dijelove uokolo bubrega, kao mesar koji prouava novopristiglo meso. A onda ju je opet podigao i nastavio trati, a njezin je svijet, milostivo, opet utonuo u tamu.

LONDONSKI LABIRINT
opnik je izveo Georgea iz stubita, ostavljajui slabani JL smrad mokraom natopljena betona za sobom, istravi na izdignutu etnicu. George se poskliznuo. Tlo pod njegovim nogama bilo je sklisko od kie, sve gueg pljuska koji je zapravo tek poinjao. Tranje pod olujnim oblacima bilo je nalik tranju prema neemu od ega bi bilo puno normalnije bjeati. Sto bre to bolje. Topnik ga je uhvatio i podigao na noge. Zaustavio se i paljivo zagledao u Georgeovu ruku. U oiljak koji mu je ostavio zmaj. Neto je progun ao. Stoje? pitao je George. Stvoriteljeva oznaka. Sijevka - Edie - mije rekla, trenutak prije nego to te epao Gavran. Ta oznaka znai da ima izbor. A rekao bih da si ga ti ve uinio. Kakav izbor? Nisam izbarao nita vezano uz sve ovo! pobunio se George. Jesi, izabrao si. Izabrao si sve, sinko. Ovdje si. Mogao si biti kod Kamena, vraati svoj svijet na staro. Ali, ovdje si. Kimnuo je glavom u odobravanju koje George nije razumio. Nekako si uspravniji; uspravniji i vii nego kad sam te tek upoznao. Vie se ne ispriava zbog1 onog to jesi. Bori se. Samo pokuavam ostati iv. Ne. Da radi samo to, bio bi sada kod Kamena i nadokna ivao tetu, ne razmiljajui ni o kome drugome. A ne sa mnom, u pokuaju da joj pomognemo. Odmjerio je Georgea od glave do pete. Preao si velik put, drukane, i ne samo u miljama. A zna li zato se bori umjesto da samo cmizdri? Sigurno ne zbog ove oznake, odvratio je George. Bori se zato jer se ima za to boriti. Oznaka je ono to te uvalilo u nevolju, ali bi ti isto tako mogla pomoi da se iz nje izvue. Oznaka znai da bi mogao biti stvoritelj. Ja nisam stvoritelj. Nita ne stvaram. Ali njegova ruka jest, primijetio je, u dnu je depa gnjeila lopticu plastelina. 144

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Moda jo ne zna to si, ali rei u ti neto, mrljavci to znaju, a nakon to sam te vidio s onim zmajem kod Temple Bara, mislim da i ti zna. To ti je u krvi i u kostima. Dobar si ti, sinko. Izgledao si kao da si napravljen od prilino upitnog materijala kad sam te prvi put vidio. To neto govori. To je upravo ono to je Jagger obiavao govoriti u svom ateljeu -nije to samo glina: to je i ono to od nje napravi. George je pomislio na svog tatu, kako tiho sie cigaretu parkiranu u kutu usana, ruku zaposlenih glinom me u njima. Prije no to je mogao razmiljati dalje, Topnik je nastavio trati. Moemo razgovarati kasnije. Sada je pred nama posao. George je potrao za njim. Shvatio je da se nalaze u zasebnom kompleksu unutar Cityja. Podignute etnice po kojima su trali podarile su ovom dijelu grada futuristiki izgled, naroito ako je vaa vizija budunosti ukljuivala i prljave prazne prozore koji su zurili u vas dok ste prolazili. Topnik je potrao naprijed, a George gaje slijedio po stazi koja je tekla paralelno s prometnom ulicom ispod nje. Kroz stakleni zid s desne strane mogao je vidjeti juree taksije i automobile. Morao je naglo zaokrenuti kako bi izbjegao starca sa etverononom hodalicom i odbio se o kantu za smee koja je izgledala plastino, ali je udarila u nj kao daje bila od kamena. Ignorirao je bol i nastavio dalje. Ispred njih, etverotrana cesta nestajala je pod nepreglednim lukom od velikih cigli i blokova, nalik kitovu drijelu. Vrh luka bio je prekriven staklom i vidio je ljude kako tupo zure sa svojih stolova u restoranu, vaui bezizraajno pod plavim neonskim znakom Pizza. Utrali su u natkriveni atrij pokraj luka, ulatenih podova, sjajne umjetne rasvjete i glasne glazbe. Dijagonalno postavljene eline cijevi prolazile su kroz staklo s njegove lijeve strane, podupirui sjajni ruiasti granit s njegove desne. Znak na kojem je pisalo: Setnica Bastion projurio je pored njega. Protrali su pored skulpture dvoje zale enih plesaa tanga na otvorenom. Georgeje pomislio kako su lakonogo izgledali. On je osjeao kao da u cipelama vue olovo. Bio je umoran, a kako su zaokretali stalno iznova, tako je poeo osjeati da gubi kontrolu nad stvarima, bez ideje kud su to oni ili. Gubio se u labirintu. Imao je osjeaj da su im se zdesna nalazili otvoreni prostori, tu i tamo bi bljesnulo zelenilo, neoekivana bijela crkva pokraj nekakve vode, a onda opet vie nisu bili na svjeem zraku, ve su trali kroz dugaki prostor niskog svoda. Setnica je naizgled kruila oko krova dok je skretala udesno kroz umu debelih betonskih stupova. U ovom se dugakom prostoru niskog svoda osjeao kao daje opet pod zemljom, iako mu je razum govorio kako su jo uvijek bili visoko iznad grada. Bilo mu je sve tee disati. Hajde, sinko. Upri. Upro je. Trali su prema kvadratu svjetlosti na kraju ovog polumranog prolaza. Kad su istrali na kiu, bili su na rubu ogromnog pravokutnog prostora, potpuno zatvorenog stambenim blokovima sa stepenasto posloenim balkonima nalik astekim piramidama kakve je vidio na slikama u koli. Osjeaj izgubljenog grada pojaavalo je zelenilo to je izvirivalo sa svakog balkona, zapanjujue zeleno na pozadini sivog betona i crveno-sme e cigle. Na ovom se izduenom trgu nalazio impresivni komad vode gdje su fontane vodile unaprijed izgubljenu bitku s divljim pljuskom koji je remetio njihovo uredno prskanje. Projurili su kroz lokvu vode na ciglenom tlu pod njihovim nogama, a onda uli u drugi natkriveni prolaz. George je odustao od pokuaja da prati vlastito kretanje. Usredotoio se na to da ne izgubi Topnika. Prestao je primjeivati stvari i mjesta koji su mutno promicali pokraj njega dok je trao. Samo je u jednom trenutku pogledao udesno i shvatio da gleda u neto nalik na

145

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net divovski staklenik, s visokom i bujnom tropskom vegetacijom i grupama kolske djece koja su stajala pod njom, gledajui vani, u kiu. Nije mogao vjerovati daje i on bio jednako nezainteresiran i izdosa en poput njih na vlastiom kolskom izletu prije tek jednog dana. Osjetio je kiu na svom vruem licu i pomislio na to kako je stajao na stubama ispred Prirodoslovnog muzeja i bio ljutit i siguran da je biti usamljenikom najsigurniji nain samozatite. Sad bi pak dao sve samo da bude dijelom te nezainteresirane grupe iza zamagljenih prozora moda ne bi bio sretan, ali ne bi bio ni priblino ovoliko uplaen; niti iscrpljen, niti bi bio ovdje gdje se sad nalazio. Nije mogao vjerovati da se sve stoje proivio doga alo gotovo dvadeset etiri sata. Onda se sjetio da mu je vrijeme otkucavalo, i da e, ako uskoro ne do e do Londonskog kamena, poeti ivjeti - i to vjerojatno vrlo kratko vrijeme - neto stoje Crni Fratar nazvao Teim Putem. Pred Topnikom se u nebo uzdizala visoka nova uredska zgrada, donjih katova isturenih poput skijakih skakaonica. Osvijetljena iznutra, na pozadini od tamnih oblaka i neumorne kie, nekako je podizala raspoloenje. Moda jer je bila od stakla i svjetlosti, a ne od betona. George se osjeao malo bolje. Topnik je zamakao za ugao. A onda je u njega udario Minotaur.

BIK I METAK
Minotaur je udario u Topnika izletjevi iza ugla, pojavivi se niotkuda, snano, nisko i brzo poput jureeg automobila, rogova zlokobno zavijenih uvis i u stranu. Zauo se bolni tup udarca, te zvuk zraka izbijenog iz Topnika pomijeanog sa estokim stenjanjem koje se zaulo iz Minotaura dok je savijao svoj ogromni vrat i bacao Topnika uvis i preko svojih le a. Rogove je zakaio o uzde na Topnikovu remenu, i tako ga zveckajui poslao preko mokrog plonika. Topnik je udario u tlo, zakotrljao se i otklizao mokrim tlom i zaustavio udarcem o veliku betonsku posudu za cvijee pricajui kinicom na sve strane. Minotaur se okrenuo. I tek kad se okrenuo, George je vidio da su mu ruke prekriene preko prsa u grotesknoj parodiji privijanja bebe na grudi - samo to stvar koju je drao nije bila beba, ve Edie. Nije to bila Edie koju je George znao. Bila je toliko blijeda da se inila prozirnom, kao duh bisernog sjaja nje same stisnut uz pocrnjelu broncu Bikovih prsiju poput krpene lutke. Oi su joj bile zatvorene, i glavom mu je prola strana misao daje moda bila mrtva - dok nije ugledao micanje njezinih usana dokje uporno pokuavala neto rei, kao daje govorila u snu. EDIE! povikao je George. Gdje god je bila otila u mislima, bilo je to negdje gdje ga nije mogla uti. Minotaur je udario o tlo jednim od svojih papaka, a Georgeje osjetio kako se cijeli plonik trese, kao u sudaru svjetova. Minotaur je ispruio ruku i pozvao ga blie vrlo ljudskim pokretom. Ne mrdaj, zareao je Topnik, podiui se na noge i teturajui izme u zvjeri i djeaka. Sto emo sad? pitao je George, dok mu je glas zapinjao u naglo sasuenu grlu. Izbuit u bijednika. Izvukao je revolver i uperio ga u Minotaura. Oj, govedino. Ovdje sam. Minotaur se napeo kad je ugledao pitolj. Ali, nema - zapoeo je George. 146

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net O da, imam, odvratio je Topnik zurei u Bika preko niana na revolveru. Ali zakleo si - Previe se pravi pametnim, taj Hoda. Kad eli nasamariti tipa koji misli daje najvei mozak, probaj s neim jednostavnim. Zadrao sam palac preko jednog leita metka kad sam istresao ostale. Imamo jo jedan. Ali to znai da si prekrio zakletvu! Topnikovo se lice napelo, izravnavi se u masku ravnodunosti. Moj izbor. Djevojica nita od ovog nije htjela. Ne mogu to dopustiti. Ali ti e - Ne elim vie nita uti, prekinuo gaje Topnik. Isturio je bradu prema Minotauru. Sputaj ju dolje, govedo. Lijepo i njeno. Minotaur nije spustio Edie. Istresao ju je iz naruja, mlitavu poput kuhinjske krpe, uhvatio ju za ramena i zadrao ispred sebe poput tita. Opaka si ti betija, zar ne? rekao je Topnik. Minotaur je frknuo. BANG. Revolver se trznuo u Topnikovoj ruci. Minotaur se nije pomakao. Detonacija je probudila Edie, koja je pogledom pokuavala shvatiti gdje se nalazila. St-? je bilo sve stoje uspjela izgovoriti. Minotaur je zabacio glavu i riknuo u navali bijesa i, shvatio je George, trijumfa. Zvuk rike odbijao se o betonske zgrade uokolo njih. A onda je spustio glavu i opasno zareao.' George nije mogao vjerovati svojim oima. to se dogodilo? Topnikje progutao slinu. Promaio sam. George je osjeao kako se cijeli svijet rui na njega. Prsa su mu se skupila i disanje je postalo problem. Kako to misli, promaio? pitao je drhtei. Nisam ga pogodio. S nevjericom je gledao u svoj pitolj. Izgleda da mi srea ve okree le a. Ti si Topnik. Ti ne promauje. procijedio je George. Rekao si mi to! Tako er sam ti rekao da ne vjeruje svemu to ti drugi kau. Nastala je pauza dok je Georgeov mozak obra ivao ovu informaciju. Nisi! Nisi mi to rekao! Oh, Topnikje izgledao pomalo posramljeno. Pa, trebao sam. Proistio je grlo i pljunuo u lokvu. Sad ti govorim. 1a.a. Minotaur je grebao papkom po betonu. Zapravo, radio je u njemu duboke brazgotine s takvom lakoom kao daje tlo bilo od maslaca. Edieje samo zurila u njih oiju irom otvorenih u oku. Pucaj ponovno, rekao je George panino. Nije uope razmiljao. Panika gaje potpuno obuzela. Upucaj ga prije nego to napadne. S im? pitao je Topnik. Rastvorio je svoj revolver. Prazna ahura pala je u lokvu pred njihovim nogama uz mokri, podrugljivi kuc a potom iplop. Nemam vie metaka. Sjea se? Sad vie nisu samo zidovi padali na Georgea. I tlo mu se poelo uruavati pod nogama. MOLIM? Topnik mu je pokazao prazan revolver. A1-... St-... Kako e ju onda spasiti? mucao je George. Topnik je slegnuo ramenima fatalistikim pokretom koji je George smatrao potpuno neprimjerenim ozbiljnosti njihove situacije. est metara pred njima stajala je smrt, mirno orui beton svojim papkom.

147

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Edieje samo zurila u njih, oiju irom otvorenih u oku. Nemam pojma, sinko. Mislim, s jo bih ga jednim metkom moda i mogao raznijeti u komadie, a mi bismo mogli zbrisati; ali bez metka koji bih ugurao u leite - pokazao je na Minotaura - rasporit e me od glave do pete. I tebe i sve. A zna li to minotauri rade djevojicama? Ne. Nastala je pauza. Topnik je frknuo. Sretnice. Bolje o tom ne razmiljati. Neuredni su kad jedu. Georgeje poskakivao gore-dolje nemono. Pa to moemo uiniti? Poginuti borei se? odgovorioje Topnik. George nije elio poginuti, borei se ili ne. Topnikov je stav bio estok i hrabar, ali gaje po prvi put naao - iritantnim. Trebao je razmisliti... Gurnuo je ruku u dep i refleksno poeo gnjeiti kuglicu plastelina koja se tamo nalazila. I odjednom je znao. Daj mi praznu ahuru. Sto? DAJ MIJU! Topnikje posegnuo rukom u dep i izvadio jednu od praznih ahura. Prebacio ju je preko ramena. Georgeova ruka s oiljkom poletjela je zrakom i refleksno ju uhvatila. Napravit u metak. Topnikje okrenuo jedno zabezeknuto oko prema njemu. Sto e? George je bio ve gurao plastelin u praznu ahuru. Topnik je podrugljivo frknuo. Od plastelina} George ga nije ak ni pogledao. Nastavio je uurbano raditi. Ako sam ja taj nekakav 'stvoritelj', ako je ovaj oiljak oznaka stvoritelja, zato ne? Napravit u metak! Da, ali plastelin... Ti si napravljen od bronce, ali si dovoljno mekan da se moe kretati. Nema razloga zato ne bi djelovalo i obrnuto. Ako ga napravim dovoljno dobro. Kao to si i sam rekao, ne radi se samo o materijalu, ve i o onome to od njega napravi, rekao je George. Pazi na bika. Georgeovje glas zraio novom vrstinom, i Topnikje shvatio daje skrenuo pogledom prema naprijed kako mu je i kazano. Kako mu je nare eno. Tiho je zazvidao. U redu, efe. Ali, ubrzaj malo, jer e ovaj svaki as krenuti u napad. Zauo se topot papaka na betonu i mekani udarac kad je Minotaur ispustio Edie. Evo ga, kree. Zadravaj ga jo malo. Treba mi jo vremena, odsjekao je George. Na zapovijed, rekao je Topnik krto se osmjehnuvi. Evo. Dri ovo. Ja u imati pune ruke. Brzo je preko ramena predao svoj revolver Georgeu, a onda se okrenuo kako bi doekao Minotaura. Rogovi su zakaili Topnika oko struka i on se bacio unatrag, doputajui silini udarca da ga ponese. Georgeje morao skoiti u stranu kako ne bi bio pregaen dvojicom kotrljajuih kipova. Prilikom pada spljotio je metak od plastelina. Potrao je do Edie, koja je leala na rubu betonske posude za cvijee. Iza sebe je zauo metalni udarac, i vidio da su se Topnik i Minotaur bili potpuno prevrnuli. Metalni udarac koji se zauo dolazio je od donova Topnikovih izama kad su ponovno udarile u tlo, a on se uspio podii s tla. Drao je Bikove rogove kao volan bicikla dok gaje Minotaur gurao preko plonika prema rubu etnice. Uokolo su poletjele iskre dok su avli na njegovim izmama grebli unatrag preko kamena pod njima.

148

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net George je zgrabio morsko staklo iz depa i ugurao ga u Edieinu mlohavu ruku. Zauo je kako je neto promrmljala, ali nije razumio stoje rekla, budui daje bio prezaposlen oblikovanjem plastelina u ruci. Pouri, sinko! povikao je Topnik. Georgeje ve bio popravljao metak kojije pokuavao napraviti. Edie je vidjela stoje radio. Oi su joj odjednom zasjale, kao da je snaga morskog stakla to je strujala kroz nju isijavala kroz njih. Dobro, George. Napravi ga. Nije imao vremena kimnuti glavom. Valjao je i modelirao plastelin. Topnikje bio priklijeten uz ogradu. Iza nje je zjapio ponor, stoje zavravao dolje, na prometnoj ulici. Borio se protiv ogromne snage Minotaurovih bikovskih miia. Stisnuo je zube i odgurnuo ga. Stvar je u tome... govedino... da bi netko od tebe... mogao skuhati... izvrstan gula. Ili musaku. Minotaur je zatresao rogovima. Topnik se uhvatio za njih i nije putao. Ti zna stoje musaka, zar ne, govedino? Minotaur je trznuo glavom ulijevo, pa udesno. Topnik se jedva drao. To ti je jedna vrsta sloenca s mljevenim mesom. Ha - zamisli to. A onda je podigao svoju eljezom ojaanu izmu i zabio ju ravno me u Minotaurove napnute noge, snano kao kova-kim maljem. Udario je svom snagom koju je smogao i kad ga je izma dohvatila, Bik je odskoio nekoliko centimetara iznad zemlje. Minotaur je zarikao od boli i bijesa. George je osjetio kako ga snaga ove rike udara poput eksplozije. Raniji je urlik bio apat u usporedbi s ovim. Bik je otresao Topnika s rogova i pokuao ga njima izbuiti ravno kroz prsa. Topnik se bacio u stranu, a udarac je prouzroio jo jedan vatromet iskri uz ogradu za njegovim le ima. Napravi ga, George, rekla je Edie panino. On je pognuo glavu i skoncentrirao se na plastelin i praznu ahuru. Oblikovao ga je u zagla eni stoac. Dok je radio, pokuavao je ignorirati stenjanje i udarce koji su mu dolazili iza le a. Razmiljao je o mecima. O tome to su oni u stanju uiniti. O tome to je vidio da su inili. Vidio je kako su rasprili salamandere pred Topnikovim spomenikom. Vidio je kako su Gavrana dvaput pretvorili u hrpu perja. Vidio je kako su i vodorigu pretvorili u prah na Spomeniku. Prisjeao se metaka u Topnikovim rukama dokje on smireno punio svoj pitolj. Zamiljao je snagu koju metak ima dok se zabija u svoju metu. Dokje tako razmiljao o tome stoje metak bio, to je sve vidio, kako jesu izgledali, shvatio je da su mu se ruke opustile i sad gotovo radile automatski, gotovo kao da su znale stoje on radio. I, primijetio je, bolje zmajevog oiljka bila potpuno nestala. Zagladio je vrh plastelinskog metka, a onda noktom urezao tanki krug uokolo vrha, jednak onom kojije vidio na pravim mecima. Otvorio je pitolj i u nj ugurao metak, ba onako kako je vidio daje Topnik to radio. Odjednom je ugledao vihor nogu i papaka i rogova kad su se dva kipa prokotrljala pored njega. Udarili su u betonsku posudu s biljkama toliko snano da se raspukla i rasula zemlju uokolo njihovih u borbi isprepletenih tijela. George je potrao prema njima s pitoljem u ruci. Uspio sam! Topnik je pogledao prema njemu, i u tom je trenutku Minotaur prepoznao priliku i zabio mu rog kroz trbuh. Zasjalo je i zaiskrilo kao uokolo brusnog kotaa kad je otrica roga ula nisko i postrance. Uh, rekao je Topnik u oku. George nije mogao vjerovati daje Topnik bio proburaen. Ne nakon to se vratio. Ne nakon stoje bio mislio daje mrtav.

149

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Minotaur je zatresao glavom, okreui rog u rani srdbom terijera koji je uhvatio takora, gurajui Topnika natrag na ogradu visoko iznad ulice. Topnikje udario o ogradu donjim dijelom le a i podigao ruke ne bi li ih udarcem spustio na Bikov vrat. Ruke su mu me utim promijenile smjer i nespretno kliznule ogradom. George je bio prestravljen. Pa nije se valjda Topnik vratio samo kako bi ponovno umro? Osjetio je crni okus u ustima, osjetio kako ga bocka u nosu, i shvatio kako tri prema naprijed, napinjui pitolj s oba palca i ciljajui pravac u koati vrh Bikove glave. Oko, prostenjao je Topnik. George je stao postrance i naciljao. Niti jedan trenutak nije mu crnilo dozvolilo da pomisli kako metak nee opaliti. On gaje napravio. To je sve stoje znao. A sad e ga upotrijebiti za spas prijatelja. Minotaur je okrenuo okom i pogledao u cijev pitolja. Nije u njemu bilo nieg osim mrnje i gladi, i kad je zagrmio i jurnuo, George je poeo pritiskati okida. A onda, prije no stoje pitolj opalio, zaulo se KRIIIP i Minotaur i Topnik su nestali. Georgeov se svijet bio sveo na usko fokusiran stoac pa je morao zakoraiti unatrag kako bi shvatio to se dogodilo. Dok je to radio skinuo je prst s okidaa. Minotaur je gurnuo Topnika preko ograde, koja se potom svinula, pa su obojica zavrili u zraku iznad prometne ulice. George se nagnuo nad ponor da vidi to se dogodilo. TUP. Topnik i Minotaur zavrili su na crvenom krovu double-dec-kera. Kako su pali, tako se Topnik zaokrenuo i rogje iskliznuo iz njegova trbuha kao ma izvuen iz korica. Imao je jo dovoljno snage da izmom opali Bika preko njuke i odbaci ga preko ruba autobusa. On se uhvatio za rub u trenutku kad je voza krenuo nesvjestan kako je Minotaur visio sa stranje strane autobusa, a Topnik bio raskriljen na vrhu. Edie se pridruila Georgeu uz ogradu. Ranjen je! Da, rekao je George, nadajui se da ona nije primijetila kako je Topnik zbog njega skrenuo pogled s Minotaura u kljunoj sekundi u kojoj je proboden. Bolje da odmah krenemo za njim. Potrali su prema stubama. Sakrij pitolj, rekla je Edie. On ju je nakratko pogledao. Ljudi nas ne primjeuju kad smo sa zrcalnicima jer ne mogu vidjeti njih pa im ni mi nemamo smisla. Ali, dvoje djece na ulici, od kojih jedno nosi takvu topinu? Sam zakljui! Uvidio je daje opet postala ona stara i odluio da to nee komentirati dok su se sputali spiralnim stubitem na ulicu, preskaui po tri stube odjednom.

SMRT ODOZGO
Autobus se kretao sve bre. Na njegovu krovu, Topnik se bolno podigao na koljena i pogledao u svoju ranu. Samo rupa. Nita strano. Ljudi ive i s gorim. Izvukao je zavoj iz vreice to mu je visjela s remena i rastvorio jaknu. Pritisnuo je zavoj na ranu i bolno zgrio lice dok je brzo ovijao trake zavoja oko pasa i zavezao ih u vor. Zdrav k'o dren, prostenjao je. Ipak se zavalio i neko vrijeme sjedio tako rairenih nogu na vrhu autobusa. Moram uhvatiti zraka. Teko je disao. Nagnuo je glavu unatrag i gledao u nebo i oblake i kiu to mu je padala po licu. Ljuti ta gaje rika vratila u sadanjost. Minotaur se penjao na krov sa stranje strane autobusa. 150

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Topnik se ogledao uokolo. Nije vidio nita to bi mogao upotrijebiti kao oruje. Autobus je ubrzavao prema raskriju. Svjetla semafora to su visjela iznad ceste zasjala su zeleno. Minotaur se podigao na noge. Topnik se uspio uspraviti kako bi doekao napad. Hajde onda, govedo. Da te vidim. Znao je da, stoje due Bik razmiljao o njemu, djeak i sijevka imaju vie vremena za bijeg. Bacio je pogled unatrag prema nadolazeem raskriju. Protivim se okrutnosti spram ivotinja, ali u tvom u sluaju napraviti iznimku. Bik je zagrmio i jurnuo u napad. Topnik gaje ekao, pripravan, i trenutak prije'no to gaje Bik udario, unuo je nisko - a im su se sudarili iskoristio je preostalu snagu koju je imao u tijelu i uspravio se. Osjetio je kako mu se netom zavezane trake zavoja kidaju dok se tako naprezao. Da nije bilo Minotaurovih ubilakih rogova i njegova bijesnog urlika, prizor bi bio gotovo smijean, nalik dvojici nezgrapnih baletana od kojih jedan nespretno podie drugog u plesu. Bikov nalet sudario se s Topnikovim skokom uvis. Papci su mu se odigli od krova, noge se zavrtjele u zraku, onda se zaulo TUNK, i Topnik je pao natrag na krov autobusa, a Minotaur je ostao visjeti tamo gdje ga je bio i podigao, rogova zaglavljenih preko eline preke s koje su visjela i svjetla semafora iznad prometnice. Rikao je bijesno dok se Topnik udaljavao na vrhu autobusa. Rika muje bila dovoljno glasna da pretvori kinicu na vrhu busa u vodenu prainu to je udarila Topniku u lice. On je nato trepnuo i mahnuo Biku. Pozdrav, govedo. Oduvijek sam govorio da govedinu treba dobro objesiti. Nije se uspio nasmijeiti vlastitoj ali. Promatrao je Bika do trenutka kad je autobus skrenuo iza ugla i nije ga vie mogao vidjeti. Onda se nagnuo nad zavoj i poeo ga ponovno privezivati. Barem su djeca sad bila sigurna, pomislio je. I ova mu je misao ipak dala razlog da se osmjehne dok se poginjao nad svojom sve bolnijom ranom. George i Edie trali su niz ulicu, za busom. Pitolj je teko poskakivao u njegovu depu dok je trao. Sreom, radilo se o jednosmjernom sustavu tako da nije bilo anse da e izgubiti autobus dok god se budu brzo kretali. Visoki je kamion vozio pored njih, blokirajui im pogled. Zaokrenuli su za ugao i shvatili daje cesta vrlo prometna, ali da autobusa nije bilo nigdje. Kamion je odvezao dalje. Gdje su nestali? zadihano je pitala Edie. Nemam blage, odgovorio je George. Vjerojtno e biti OK, to misli? Nadam se. Prekapala je po depu traei morsko staklo. Mi smo OK, zar ne? rekao je on. Staklo je gorjelo. Nismo, rekla je ona. Okrenuli su se, gledajui niz ulicu. Nisu nita vidjeli. Stoje to? rekao je George, zatvarajui dlan oko sad vrlo utjenog kundaka revolvera u svom depu. Gdje je to? pitala se Edie, zbunjena. Zauo se zvuk. Kratak. kripa, odozgo, iznad njih. Naglo su prestali promatrati ulicu u potrazi za nevoljom i pogledali uvis. Neto se tamno i rogato oslobodilo sa semafora iznad njihovih glava i palo poput nakovnja. Imali su se vremena tek skloniti s puta njegovim papcima prije no to su oni udarili o tlo, ali nedovoljno vremena za bijeg od ruku koje su ih zgrabile - Edie za nadlakticu, Georgea za vrat. Nisu uspjeli pokriti ui kako ne bi uli pobjedniku riku to je provalila iz Bikovih usta kad ih je podigao u zrak i zagrmio trijumfalno u pravcu olujnih oblaka iznad njihovih glava.

151

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net George je vidio kako se Edie bori i udara i pokuava mu neto doviknuti, ali on nije mogao uti ni rijei. A prije no to se sjetio to bi sljedee mogao uiniti, Minotaur gaje prinio svojoj njuci i poeo ga njuiti, a onda mu jezikom preao preko lica poput debelog pua golaa. Georgeje gotovo povratio, a potom je opet bio podignut u zrak, a Minotaur je sad njuio Edie. I kad je isplazio jezik i njime joj preao preko kose i glave, Georgeje vidio preklinjanje u njezinim oima i nain na koji se stresla od uasa; a vidio je i kako je ovo izazvalo u Bika provalu zadovoljstva, i kako su se njegova neobina usta iskrivila u otvorenom zadihanom osmijehu; a to je sve skupa bilo vie no stoje George mogao podnijeti. Nije toliko taj pakosni zvjerski osmijeh koliko pogled i drhtaj u Edieinu oku izazvao zatitniki bijes i nagnao Georgea da izvue ruku s pitoljem iz depa. Drao ga je uperena u Minotaura pokuavajui dovoljno umiriti ruku. I dokje to radio, Edieje uspjela procijediti jednu rije kao podsjetnik. Oko. Naciljao gaje i ugledao vrue bikovo oko kako zuri u njegovo preko niana pitolja, a ondaje Bik poeo rikati, a crni je bockavi osjeaj obuzeo Georgea. Nije ni na trenutak pomislio da metak kojije napravio nee djelovati; samo se prepao da e promaiti. I tako je, dok mu je teki pitolj podrhtavao u ruci, razmiljao samo o tome kako da ga umiri, a onda se sve odjednom umirilo a siuno oko koje je ciljao odjednom mu se uinilo veliko poput stajskih vrata i: BANG. George je osjetio trzaj pitolja u svojoj ruci. Rika je presta-la, kao noem presjeena. Ruke su se rastvorile uz gr, a George i Edie su pali na plonik. Bikova se glava zabacila unatrag, onda prema naprijed, pa opet untarag, tresui se sve bre i bre, pokuavajui ustima proizvesti nekakav zvuk dok se grozomorno tresao kao daje elio istresti metak - Georgeov metak - iz glave. Onda je ustao, pogledao u njega okom iz kojegje curilo neto nalik rastopljenoj bronci, zareao i pojurio prema njemu - pa se sruio poput kamena. Neko vrijeme sve stoje George mogao uti bili su zvui njegova vlastitog disanja i lupanja srca. Dobro cilja, rekao je Topnik. George je pomogao Edie da se podigne na noge pa su zajedno promatrali vojnika kako epa prema njima uz izmuen ali prkosan osmijeh. Uz njihove se noge Bikovo tijelo poelo raspadati u uzavrelu hrpu bronane ljake koju je uhvatio vjetar i poeo raznositi. Kvragu, to je bilo genijalno. I sad mi reci da nema stvori-teljske ruke. I u zadnji as, ha? Topnik je bio ranjen, George i Edie mogli su to vidjeti u nainu na koji je hodao, pognut u stranu, jednom rukom pridravajui zavoj oko sebe. Bar moe hodati. Vjerojatno znai da e biti OK, ne misli li? rekla je Edie tiho. George je pogledao na svoj sat. Bilo je tri i petnaest. Posegnuo je rukom u dep kaputa koji je Edie jo uvijek imala na sebi. Naao je zmajevu glavu. Gledaj. Moram stii do Kamena za manje od pola sata, rekao je. Bolje da krenem. Onda u se vratiti i moemo se dogovoriti kako da te odvedemo do tvog postolja prije ponoi. Ona je skinula kaput i dala mu ga. Idemo svi zajedno, rekao je Topnik. Dovde smo stigli zajedno, zajedno emo ovo i zavriti. Ali, ti si ranjen. Znam. Srea mije okrenula le a - Jer si prekrio - Dosta prie, moramo krenuti. A ti treba mene, sinko, jer e Hoda uvati Kamen, aja nisam sve ovo preivio kako bi mu ti na kraju dopao aka, OK? Krenuo je, uspravljajui se sa svakim novim korakom, vidljivo odgurujui bol iz svijesti dokje tako hodao.

152

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net

CRNI TORANJ
Nasuprot zaputenoj uredskoj zgradi, u iju je skromnu fasadu ugra en Kamen Londona, nalazi se stanica. Ispred ove stanice, kao i ispred veine drugih stanica u Londonu, nalazi se tand na kojem se prodaju novine. Sve otkad se pojavila ideja trgovine, ljudi ispunjaju ulice vikanjem, nudei svoju robu. ovjek koji je izvikivao ime novina unitio je svoj glas kombinacijom vikanja u svim vremenskim prilikama i puenjem triju kutija katranom nabijenih cigareta dnevno. Zvuk koji je proizvodio bio je sirovi stenogram, a nejasan opis onog stoje prodavao. Stand'd*, kup'te Stand'd!! izvikivaoje svakih dvadeset sekundi. Ostatak vremena provodio je hrakajui, pljujui i briui nos. Ovi su zvukovi poinjali nervirati Hodaa, kojije koraao metrom plonika iza prodavaa novina, u sjeni Crnog Tornja. Izmakao se slinama koje je prodava novina ispljunuo u njegovu pravcu, i odluio daje sad stvarno bilo dosta. Daje Gavran bio ovdje, mogao bi se bolje opustiti, budui daje Gavranovu pogledu promicalo manje no to je zaboravljao, a nije, naravno, zaboravljao gotovo nita. No, kako su stajale Standard, veernje novine, nekad su se zvale Evening Standard (nap. prev.). stvari, morao je sam straariti pokraj Kamena, a ovaj mu je tekui, kaljui tip odvlaio panju. Ispruio je ruku i dodirnuo ga. ovjek se okrenuo, okirano shvaajui da mu je netko cijelo vrijeme bio tako blizu. Prije no to je uspio ita rei, Hoda se nasmijeio i tiho progovorio. Idi kui. Bolestan si. Vjerojatno si jako jako bolestan. Mogao bi i umrijeti. Prodava novina poeo se tresti. Zaboravio je daje upravo bio vidio Hodaa. Nije shvatio da mu se bio obratio. Jednostavno se odjednom osjeao uasno, bolesno i preplaeno. To mu je od tih prokletih cigareta. Zatvorio je poklopac svog metalnog tanda i zakljuao ga. Osjeao je kako mu se u grudima taloi panika. Pitao se hoe li stii kui prije no to mu srce otkae. Hoda se zadovoljno nasmijeio, nesvjesno jednom rukom vrtei komadi kamena na lancu oko vrata, dok je gledao kako se prodava poeo udaljavati u napadu eksplozivnog kalja. Sakrio se iza stupa i posegnuo u dep. Bio je siguran da se moe sakriti djeaku ako se on uspije pribliiti Kamenu, ali je znao da e ga Topnik, ako je jo uvijek bio s njim, vidjeti. Zato je iz depa izvukao srebrni disk. Bio je veliinom i oblikom nalik enskoj kutijici za puder. Okrenuo je diskom. Zaulo se klik, a potom su se ukazala dva ogledalca koja su bila spojena u jedno. Jedno je ogledalo stavio u dep, a drugo ispruio uz rub stupa. Nakrivio gaje kako bi u njemu vidio odraz prizora preko ceste, i neprimjetno koraao u mjestu, pogleda uprta u Kamen. Dokje tako gledao, obliznuoje suhe usne, jednom rukom osloba ajui drevni bode u koricama okaenim o remen.

153

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net

KALJENI ELIK
Topnik ih je zaustavio na uglu ceste koja je vodila u Ulicu Cannon, u kojoj se Crni Toranj izdizao u nebo u svom kavezu od srebrnih cijevi. Ne miite se dok ne zazvidim. Nakon to zazvidim, znat ete da sam ga epao, ili da ga nema. George je pogledao na sat. Bilo je tri i trideset jedan. Imam jo jedanaest minuta. Glas mu je bio smiren. Ima vremena. Ne pokazujte se. Ja u mu prii sa stranje strane. Pogledati gdje se skriva taj opaki prokletnik. Edie je ispruila ruku da sprijei Topnika. Kad gaje takla, val dojmova prostrujio je njome. Nije to bilo kao osijevanje, nije to bio strah. Nije osjetila reuu nepromjenjivu bol prolosti. Bilo je tekue, ali proeto tamnim podrhtavanjem kao zub koji e se pokvariti. ekaj, rekla je. Neto e se loe dogoditi. Onje zaustavio pogled na noj. Pa se kratko osmjehnuo. Sijevci vide prolost. Ne budunost. A loe se stvari stalno doga aju. Zato i radimo to to radimo. Nije to - Onje otiao treim korakom. Kasnije, ha? Stoje prekrio? pitala je Edie, pogleda uprta u Topniko-va le a. George se naslonio na zatvoreni tand prodavaa novina dokje odgovarao. Zakleo se da nee ponijeti metak u borbu s Minotaurom. Sto to znai? Izloio se zlu, kao da je prihvatio neko prokletstvo ili neto. Da nas spasi. Misli, mene, reklaje ona tupo. Onda se neto od njezine stare vatre vratilo, i napeto je isturila bradu. Nisam to traila od njega. Ljutito je udarila o tand s novinama. Zadovoljavajue je odjeknuo, ali nije se od tog nita bolje osjeala. Zao mije. To je moja prokleta narav. Uvijekje to moja narav. Da sam se uspjela kontrolirati... Pogledalaje na drugu stranu. Sto? Nita. Rukom je posegnuo prema njezinu ramenu. Ona ju je otresla. Ipak, nije poputao. Edie. Sto? Da sam se znala kontrolirati, mislim da ne bih sad bila ovdje. Ne bih bila sama. Imala bih obitelj. Ispalila je kratak smijeh kojije zvuao napola kao jecaj. Imala bih tatu, u svakom sluaju - nekakvog. Da sam se bila kontrolirala. Stajali su tamo jedan dugi trenutak. Ruka muje bila na njezinu ramenu, pogled na njezinim le ima. Ona je pak gledala negdje drugdje. Negdje gdje je na horizontu bilo more, a pod nogama obluci, i vlak je jurio pored nje, bljeskajui praznim prozorima i vozaem koji joj je veselo mahao, pogreno shvaajui ono stoje vidio. Okrenuvi se prije no stoje vidio stoje bila morala uiniti ovjeku iza sebe. To jednostavno do e. Projuri kroz mene kao vjetar, ne mogu jednostavno zatvoriti vrata i zadrati to vani. Upue unutra poput nekakvog crnog vjetra i ja mu se preputam, a onda je ... onda ja... To je OK. Bit e sve OK. Ne nee, rekao je glas proet zlovoljom. Ne za tebe. Nita vie nee biti OK. Nikad. Hoda se materijalizirao Georgeu za le ima, gurnuvi mu dugu otricu noa pod vrat.

154

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net

KAMEN LONDONA
Hodaje slobodnom rukom pipao po Georgeovim depovima. George se nije mogao pomaknuti. Otrica noa doticala mu je Adamovu jabuicu, pa se nije usu ivao ni gutati. Molim te, rekao je, pokuavajui ne dopustiti da mu glas zadrhti. Samo elim sve ovo zavriti. Samo elim otii kui. Hodaje otkrio zube zlokobnim cerekom. Nitko nee ii kui. Nitko nikad ne ide kui. Edieina se noga poela tresti. Udarila je njom o tlo kako bi zaustavila drhtanje. Nije upalilo. Nije se radilo samo o nou, niti o ovjeku u dugakom zelenom kaputu, niti o otrovu u njegovu glasu. Sve je to bilo loe; sve je to bilo jako, jako loe. Ali, nije to bilo nita u usporedbi s onim to ju je zbilja prestravi]ivalo. Ono stoje nju prestravljivalo, ono to joj je uruavalo tlo pod nogama, bilaje injenica daje vidjela dugaki uglaani no i Hodaa ve jednom prije. A znala je daje bio sposoban prerezati Georgeov vrat uz osmijeh, jer je, naravno, posljedni put kad gaje vidjela, utapao malu djevojicu u rupi na ledu tijekom Mrzlog Sajma. Ali, ni to nije bilo ono najgore. Najgoraje stvar bila previe uasna i za pomisliti, pa je zaustavila misao, poevi vritati u Hodaa. Ostavi ga na miru! Hoda ju je potpuno ignorirao, dok su mu ruke sve oajni-je prekapale po Georgeovim depovima. Gdjeje stvar koju si odlomio, deko? Odgovaraj! Sve to ja elim je stvar koju si odlomio. Sve to elim je staviti ju na Ka-rnen... Napipao je zmajevu glavu u bonom depu kaputa. George mu je mogao omirisati dah, sladak od raspadanja i gladi, dok mu je govorio u uho. Evo ga. Izvadi ga, deko, i predaj mi ga. Ja u dati zadovoljtinu. Kamen e se meni osmjehnuti. Edie je osjetila privlanu silu izme u sebe i Hodaa. Onje bio toliko zaokupljen promatranjem Georgea kako izvlai ulomak skulpture iz depa, da ju je bio prestao gledati. Osjetila je ovakvo privlaenje i prije, ali obino je to bilo kad ju je neto naroito zlo pokuavalo natjerati na osijevanje. Stvari s dubokom tugom u sebi isijavale su ovakvu privlanu silu. Nikad nije odlazila u crkvena dvorita primjerice, jer su je neki nadgrobni spomenici privlaili poput magneta. Ali niti jedan ivui ovjek nije nikad isijavao takvu privlanost. A onda je shvatila o emu se zapravo radilo. O kamenu s rupom kroza nj. Onom na lancu oko Hodaeva vrata. Ostavi ga! zavikala je. Hodaje podigao svoj ljubiasti pogled i zagledao se u nju. Odmaknuo je otricu od Georgeova vrata i mahnuo njome brzim elinim cik-cak pokretom. Umukni, gospojice, ili u te raereiti k'o vreu graha. Rasut e se plonikom, i zna to? Nikog nee biti briga. Da, hoe, rekao je George. I dok je otrica jo uvijek mahala u pravcu Edie a ne vie doticala njegov vrat, zgrabio je kamenu zmajevu glavu i zabio ju preko ramena u Hodaevo lice, svom snagom koju je uspio skupiti. Hoda je zateturao unatrag, hvatajui se rukom za oko. Drugom je rukom zamahnuo zlokobnom otricom prema mjestu na kojem je bio George. Samo, George nije vie bio ondje. Okretao se postrance, pokuavajui se osloboditi Ho-daeva stiska. Gotovo mu je to uspjelo.

155

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Otrica gaje ovla ogrebla preko rebara, zarezujui tridesetak centimetara dugaak raspor u njegovoj majici, probijajui se kroz grubu vunu njegova kaputa. Bode je zapeo o kaput i njime gaje Hoda privukao natrag k sebi. Georgeje oajniki pokuavao izvui ruke iz kaputa i tako pobjei, ali nije imao dovoljno vremena. Sad e umrijeti, deko! Nisi trebao, ali sad hoe - kunem se Kamenom! vritao je Hoda. A ako si mi oslijepio oko, kunem se Kamenom da e PATITI na putu prema svom quietusu\ NE! povikala Edie. A onda je skoila na Hodaa poput divlje make, predajui se privlanoj sili njegova kamena, odjednom, intuitivno znajui to treba uiniti. Hodaje vidio kad je djevojica skoila na njega zamahu-jui tamnom kosom, s vatrom u oima, pa iako je pokuao okrenuti bode kako biju probo nije osjeao ni bijes ni ljutnju, ve neto stoje bio gotovo zaboravio, neto to nije bio osjetio stoljeima. Osjetio je strah. Georgeje udario zmajevom glavom preko Hodaeve ake, nakon ega je bode odletio preko plonika. Edieina desna ruka posegnula je za njegovim vratom i zgrabila kamen, a lijevom je rukom uhvatila Hodaevo uho i vrsto ga stisla. Osjetila je kako joj se metalna naunica bolno zabija u dlan, ali nije poputala, drala je poput terijera. A prolost se zabila u nju u starim poznatim drhtavim komadiima boli i munine. Kosa joj se lepezasto razletjela kad je osjetila udarac. Hodaje glavu zabacio unatrag. Kaput mu se tako er lepezasto razletio, kad je i njega udarilo ono stoje ona osijevala. George se uspio izvui iz svog kaputa, u istom trenutku u kojem se i prvi vremenski rez urezao u Ediein mozak. A vidjela je ovo. Sobu u palai. Dvorjanine u starinskim prslucima i hlaama, s maevima to su im se klatili s bokova. Vratova obavijenih ukrobljenim bijelim ipkastim ovratnicima. Prozorska stakla u olovnim okvirima to su odraavala svjetlost svijea. enu u haljini irokoj poput galije to se vukla po podu, kose crvene poput plamena, s ipkastim ovratnikom oko vrata. Lice joj je bilo blje e i od ovratnika. Rekla je neto naklonjenom mukarcu. ... nemoj nas iznevjeriti Johne Dee, bilo je sve stoje Edie ula, a onda mu je ena dala konatu vreicu i otila. Mukarac je podigao glavu i gledao ju kako odlazi. Bio je to Hoda. Vrijeme se opet rasulo. Edie je udario val munine. Pokuala je zatvoriti oi. One su se opet otvorile uz trzaj. Sad je bila u mranoj radionici. Jedino svjetlo dolazilo je od svijee i eravnika. Figura s okruglom kapicom na glavi lijevalaje tekuu vatru iz metalnog lonca u kalup. Dok se tekua vatra hladila, svjetlo se zamutilo, a u crvenkastom je sjaju vidjela kako se mukarac okree i neto ljutito izvikuje. Opet je to bio Hoda. Vrijeme ju je jednim trzajem odvuklo u no. Sad je vidjela ulicu. Stari London okupan mjeseinom. Zgrade od drveta i bijele buke nadvijene nad kaldrmom prekrivenim ulicama. Crkvu. Pokraj crkve, na cesti, kvadratni stup. Pokraj stupa, Hodaa. Ispod stupa, uklesani znak na kojem je pisalo: KAMEN LONDONA. Bljesak metala. Kuckanje ekia.

156

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Hodaje dlijetom otkinuo komadi s Kamena. A onda je zapuhao vjetar i rasprio lie kaldrmom. I zaulo se ukanje, kao da odjednom prilazi jato ptica. A Hoda se zaledio, s krivnjom u pogledu. A onda se perspektiva promijenila i obletjela je Hodaevu glavu, kao da e ju napasti, on se okrenuo, a oi su mu se proirile u istom uasu, pa je zavritao NE!. I prolost je zavrila a Edie se vratila u sadanjost u kojoj je Hoda jo uvijek vritao, razrogaenih oiju. Ona je ispustila kamen i zakoraila unatrag. Tamna je figura protrala pored njezina ramena i zgrabila Hodaa straga snanim onesposobljavajuim medvje im zagrljajem. Onda se okrenuo i pogledao ih. Bio je to Topnik. Mislim da sam vam rekao da ostanete skriveni! Pa iako je jo osjeala muninu, Edie se pridruila njemu i Georgeu u osmjehivanju. A sad, koliko je sati?

RTVA
Topnik je vrsto drao Hodaa u svom velikom bronanom zagrljaju drei mu ruke stisnutima uz tijelo. Hodaeva je glava pala prema naprijed, a crna mu je i siva kosa prekrivala lice masnim pramenovima. togod to bilo to je Edie bila osjevnula, naizgled je iz njega isisalo svu energiju i volju. George je pogledao na svoj sat. etiri minute. Bolje da ja krenem. Da, rekao je Topnik. I sretno. Bilo je neto u nainu na koji je to Topnik rekao stoje nagnalo Georgea da se zaustavi i okrene. to e se dogoditi? Kad stavim glavu na Kamen? Dobit e ono to eli. Gotovo je. Ne boji se niega. Znam. Zato u biti OK. Nastavi. Zagledao se u Edie, elei sve zapamtiti, njezino lice, oblik njezine vilice, bradu koju je isturila prema njemu ispod stisnutog osmijeha. Edie, to ako su mi Sfinge dale odgovor koji ima dva znaenja? Mislim, to bi im bilo savreno nalik, zar ne? George, pouri, hoe li? Zna to su Sfinge rekle: 'Kako bi zaustavio ono stoje zapoeto, mora pronai Kameno Srce, a potom prinijeti rtvu i dati zadovoljtinu za ono stoje slomljeno, stavljajui na Kamen u Srcu Londona sve potrebno za njegov popravak!' Uini to! Vrijeme ti istjee. Sjeti se to je Fratar rekao o tome! Spomen Fratra trgnuo je Georgea, a trgnuo ga je zbog toga jer se sjetio kako je Fratar rekao da Sfinge stvaraju zagonetke i kad daju odgovore. Istovremeno je krajikom oka uhvatio Hodaa koji se pokuavao izmigoljiti iz Topnikova zagrljaja i prisjetio se podrugljiva tona kojm je rekao da Londonski kamen nije Kameno Srce a onda je opet pomislio na Fratra i to s takvom otrom neposrednou daje gotovo mogao uti njegov veseli glas dok se smijuljio: - to bi moglo biti bolje za njih od odgovora s dva znaenja? Osim onog s tri? Stoje Kameno Srce? Tko to zna? Okrenuo se prema Edie, a nova je misao izletjela iz njega u gejziru rijei. Edie, ekaj, prestani priati, samo sluaj. Samo sluaj! Kameno srce i Kamen u Srcu Londona? Sto ako su to dvije razliite stvari, umjesto dvaju opisa istog kamena? Sto ako je 157

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net ovaj Kamen Londona Kamen u Srcu Londona, a Kameno Srce neto sasvim drugo, neto to smo previdjeli? Ona je zatresla glavom. Ne elei vie razgovarati, elei ovo zavriti. Kao to? Mislim, zaboravi - Ne znam to bi onda bilo Kameno Srce, ali zna stoje Fratar rekao, rekao je da to moe biti bilo to, bilo koje mjesto, bilo tko - Nema vremena za ovo, George, rekla je vrsto. On je osjetio oaj, kao na pragu shvaanja. Ne, ozbiljno, to ako je ovo kompliciranije od toga da ja samo moram popraviti ono to sam slomio, i vratiti se kui, rjeavanju matematikih zadataka i hrpi djece koja me ne vole isto koliko ja ne volim njih? Mislim, Edie, gledaj! Pokazao joj je svoju ruku, onu sa stvoriteljevim znakom, napravio sam metak Edie. I radio je! Sto ako -? Ona je opet zatresla glavom i prekinula ga. Nema vremena za 'to ako', George. Sad mora uiniti to mora, i zbogom, OK? Nema smisla da oboje ovdje zaglavimo, zar ne? To je kao s alpinistima -jedan padne i visi na konopcu, a drugi ga dri dok god moe, ali na kraju vie nema snage - i zato bi oboje trebali pasti sa stijene? Zato hajde, ti si sad siguran, ti moe ii kui. Nitko ne moe ii kui,, ali ti moe! Da, ti si poseban, George. Ti e uiniti ono to su rekli da ne moe. Ti si ih pobijedio, nemoj to potratiti ne odlazei kui. Neka to neto znai, tako to e otii kui i biti sretan! Presijeci konopac! Nije tvoja krivnja to ja visim. Da ti visi, ja bih presjekla konopac bez razmiljanja, pa onda to i uini! Ne. Pogledao je na sat. Ne ostavljam te ovdje samu, ne elim nita od ovog zaboraviti. Glupane! Mogao bi biti slobodan! Ali, ti bi zapela ovdje, sama. Bila sam dobro prije nego to sam te upoznala. Ne, nisi. Pa to? Ako zaboravi na sve ovo, nee ni znati za to, pa se nee ak ni osjeati krivim budalo, totalna potpuna budalo! A onda gaje udarila, otvorenim dlanom. Preko lica. A onje samo stajao. Pa gaje opet udarila. A on ju je pogledao, dok mu je neto otvrdnulo u oima. Odlazi! Ovaj je put otvoreni dlan stisla u aku, a kad gaje udarila, lice mu se trznulo unatrag, a na usni se pojavila krv. Rekao sam ti da me vie ne udara, rekao je otro. Aja tebi da mi ne govori to da radim, odvratila je ona pripremivi aku na jo jedan udarac. Jo si tu? On se okrenuo i nagnuo nad reetku. Dobro. Vidimo se. Da. Vidimo se, rekla je ona uz posljednji pogled na njegova le a. Onda se okrenula i vratila se Topniku briui neto s obraza. Sve je OK, rekao je Topnik. Bit e ti OK. Ma daj, molim te, oglasio se Hoda, zvuei izvanredno izdosa eno. Sijevci nikad nisu OK. Gotovo svi loe zavre. Reci joj istinu. Hej, oprosti. Bio je to Georgeov glas. Okrenula se. Stajao je tamo i izgledao zbunjeno. U oima mu se nije naziralo ni traga prepoznavanju. Bilo je to uasno. Bio je pogr-bljen kao da se ispriava zbog svoje visine, kao kad gaje prvi put vidjela. Sav elik kojije dovravanje zadatka bilo ugradilo u njega, kao daje opet bio nestao.

158

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Oprosti, ali sam... Zna li gdje sam? Izgledao je kao da mu je neugodno. Oprosti? Ali ne znam kako sam dospio ovdje. Mislim da sam se onesvijestio. Bespomono je lamatao rukama. Sjeala se djeaka koji joj se od prvog dojma nije svi ao. Oprosti, nemam pojma. A onda se okrenula i otila. Edie. Zastala je. Potom je shvatila'. Pa se okrenula na peti. George joj se osmjehivao, stojei uspravno i bez ikakva ispriavanja. Bacio je zmajevu glavu u zrak pa ju uhvatio. Mislio sam daje bolje da ovo zadrim. Da vidim kako je to teak Teak Put. A onda gaje opet ugledala, u njegovu pogledu, bljesak elika. Nee me se tako lako rijeiti. Oboje su se nasmijali i bacili jedno drugom u zagrljaj -iako su istog trenutka kad su shvatili to se doga a prestali, i samo se posramljeno smijeili jedno drugom. To je bio grozan trik, rekla je ona. Da. Zasluila si to za sve ono 'prerezi konopac' smee. Nisi to trebao uiniti, George. Zbilja nisi. Ne bojim se niega. Znam. Prestali su se smijeiti i dugo su se samo gledali. Ona je duboko udahnula. Bojim se svega. Znam i to. Nije znao to uiniti. Pa ju je prijateljski udario po ramenu Povraa mi se, rekao je zlobni glas iza njih. Naao si svoje vlastito malo Kameno Srce. Hodaa je jo uvijek drao Topnik, koji se smijeio tresui glavom. Naalost, mi sad moramo ii, rekao je Hoda migoljei ruke iz depova. Mogao je pomicati samo podlaktice, ali je to na kraju bilo dovoljno. U svakoj mu je ruci bljesnulo staklo. Drao ih je paralelno jednog s drugim. I prije no stoje itko uspio ita uiniti, podigao je koljeno i jednim nevjerojatnim pokretom zakoraio ujedno od malih ogledala. im je stopalo dotaklo ogledalo, pojavio se bljesak svjetla a Topnikova se glava tako naglo trznula unatrga da mu je s nje spao ljem. A onda se zaulo tiho vuuuu kad je zapuhao vjetar ispunivi mjesto na kojem su dotad stajali on i Hoda, nakon to su oni bili naizgled usisani u ogledalo. Na uasan trenutak, sve to je od njih ostalo bila su dva ogledala u zraku koje nitko nije drao, s Topnikovim ljemom i bodeom na tlu izme u njih, nalik crnoj zdjeli i kuhinjskom nou pored nje. A onda su sva etiri predmeta nestala. George i Edie su s uasom zurili u prazninu. Oteo je Topnika! Edie se spustila na zemlju, naslonivi se uza zgradu koja joj je bila potrebna kao potporanj. Topnik je nestao. Nije mogla vjerovati. Ne znamo ni kamo gaje odveo! zavrila je. Georgeje sjeo pokraj nje. Osjeao se umornim. Vrlo umornim. Ali i sigurnim. Bit e sve OK, rekao je. Kako? pitala je ona umorno. Nemam pojma. odgovorio je on, promatrajui ljude koji su izlazili iz stanice Ulice Cannon, kao da se nita udno nije doga alo. Ali sad smo mi na redu. Cizmaje na drugoj nozi. Molim? Morat emo ga spasiti. Nasmijeio se, pokuavajui izgledati samopouzdano. Bit e OK. Ona gaje promatrala s uasom i naglom ljutnjom. Nee biti OK. Ne...

159

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net Okrenula je glavu i zurila u toku na kojoj je stajao Topnik pokuavajui se sjetiti gdje je prije vidjela ljem i bode kako lee poput crne zdjele i kuhinjskog noa. A onda joj se vratilo sjeanje kako joj netko dovikuje: ...vrata u ogledalima! preko leda. Ali, prije no stoje sve uspjela povezati, obuzelo ju je sjeanje na taj led i druga stravina stvar, koju je bila potisnula vriskom na Hodaa, vraala joj se u misli - i shvatila je daje bila toliko vana daje morala rei Georgeu. George. Vidjela sam ga! Onog koji je oteo Topnika. Vidjela sam ga prije - Vidjela si Hodaa prije danas? Kimnula je glavom, dok joj se u grlu dizao strah od kojeg joj je bilo muno, jer je znala stoje morala rei, znajui i da e izricanjem naglas to nekako postati stvarno. Videla sam ga stotinjak godina prije danas. Moda i dvjesto! Sto? Vidjela sam ga kad sam osijevala u Temzi. Vidjela sam ga na Mrzlom Sajmu. Nisi mogla... Jesam. I nekog je utapljao. To... To... Nije mogla nastaviti. To je bilo uasno? pokuao je on. To sam bila ja. Zurio je u nju. Bila je to djevojica u eiriu i on juje utopio, i bila sam to ja. I na jedan dugi trenutak nisu gledali jedno u drugo niti ita govorili. Pa, rekao je konano George. Ne smijemo to dopustiti, zar ne? Onda su, kad se sunce spustilo, ustali bez rijei krenuli zajedno prema svjetlu. Svi kipovi, zrcalnici i mrljavci u ovoj knjizi zbilja postoje vani, na ulicama, i ekaju da budu prona eni. Ako ih elite otkriti, ili elite otkriti vlastiti ne-London, zbilja vam prepo-ruam da tijekom svojih lutanja gradom u depu nosite London Compendium Eda Glintera. Ja sam to uinio, i jo uvijek inim, i zbilja ga nalazim nezamjenjivim. Jednako nezamjenjive, ali tee nosive knjige bile su London Encjclopedia Christop-hera Hibberta i Bena VVeinreba te London -A Biographj Petera Ackrovda. Njegov je Haivksmoor bila jedna od dviju knjiga koje su me izbacile iz koloteine mog Londona i nagnale da potraim i druge, izazov zbog kojeg sam vrlo zahvalan. Druga knjiga koja je za mene uinila isto bio je pranjavi primjerak H. V. Mortonova Londona, neobine mjeavine dojmova zbog koje se isplati prekapati po antikvarijatima. Osim toga, vrlo sam zahvalan Katie Pearson za citat D. H. Lavvrencea na poetku ove knjige. Tako er bih se elio zahvaliti i svom (tada dvanaestogodinjem) kumetu Alexanderu Darbvju na itanju prve verzije knjige i na tome to me upozorio da bih zbilja trebao malo bolje opisivati stvari. I konano, hvala Jacku i Ariadne i naroito Domenici na tome to su me tako dobro savjetovali, sluali i vjerovali u mene. Jedina stvar koja je bila zabavnija od pisanja Kamenog Srca bilo je itati ga uveer vama troma. Ovo je za vas.

160

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net

SADRAJ

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46.

Kitov trbuh i majmunovi zubi .............................................................. 2 Uas ...................................................................................................... 5 Tranje .................................................................................................. 8 Topnik .................................................................................................. 10 Utamniena vruina .............................................................................. 13 Izbor ...................................................................................................... 13 Garaa ................................................................................................... 16 Maka na krovu ..................................................................................... 19 Parkirani ................................................................................................. 21 Visoko gore ............................................................................................ 25 Tranje po ljunku .................................................................................. 26 Zagonetka Sfingi .................................................................................... 28 Kako kamen plae .................................................................................. 37 Onaj koji slijedi ...................................................................................... 40 ovjek zvan Rjenik .............................................................................. 42 Zmaj na vratima ..................................................................................... 47 Jednoruk ................................................................................................. 54 Hoda u krugu ........................................................................................ 57 Odlazak kui .......................................................................................... 58 Vuk u noi .............................................................................................. 61 Nezvani gost ........................................................................................... 61 Topnik sam ............................................................................................. 66 eprkanje po mulju i Mrzli sajam .......................................................... 67 Otri rubovi .............................................................................................75 George preuzima vodstvo ...................................................................... 75 Odlazak pod zemlju ............................................................................... 78 Tamni cenobit ......................................................................................... 81 Trzaj zgloba ........................................................................................... 84 Mrtav u vodi ........................................................................................... 89 Mala Tragedija ....................................................................................... 90 Niija zemlja ........................................................................................... 92 Oznaeni put ........................................................................................... 93 ovjek od mnogo dijelova ...................................................................... 98 Nemogua vrata ..................................................................................... 110 Prokleto hladno ....................................................................................... 117 Vrijeme na raspolaganju ......................................................................... 118 Mrtvi kip .................................................................................................. 120 Dan za popravak ..................................................................................... 120 Odsutni prijatelji .......................................................................................123 Zranom linijom ........................................................................................124 Po kolau ...................................................................................................125 Iza Edie ......................................................................................................129 Stari prijatelji, nove izdaje .........................................................................131 Ne trepi .....................................................................................................136 Hodaeva nagodba .....................................................................................137 Bikova rika .................................................................................................141 161

Deufalt@crostuff.net Deufalt crostuff.net 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. Vrijeme za pokret ....................................................................................... 142 Ruke Minotaura .......................................................................................... 143 Londonski labirint ....................................................................................... 144 Bik i metak .................................................................................................. 146 Smrt odozgo ................................................................................................. 150 Crni toranj .................................................................................................... 153 Kaljeni elik ................................................................................................. 154 Kamen Londona ........................................................................................... 155 rtva ............................................................................................................. 157

162