UDK 94 (497.5 Slavonija) 1552 Izvorni znanstveni rad Primljeno:15. svibnja 2008. Prihvaeno za tisak: 15. travnja 2009.

Osmanska osvajanja u Slavoniji 1552. u svjetlu osmanskih arhivskih izvora

Dino Mujadevi Hrvatski institut za povijest Opatika 10 Zagreb Republika Hrvatska e-mail: dmujadzevic@isp.hr dinomujadzevic@yahoo.com
Osmanska osvajanja u Slavoniji 1552. bila su prema procjeni zapadnih suvremenika veliki udarac obrani habsburke Slavonije. Bosanski namjesnik je istovremeno okupljao svoje snage i slao ih u Slavoniju preko Gradikoga broda. Ipak, osmanski novi pohod nije se dogodio. Osmanske sredinje vlasti nisu bile voljne ili u mogunosti poslati dovoljno novih snaga i sredstava za nastavak osvajanja u Slavoniji krajem 1552. ili poetkom 1553. Zbog toga, ali i zbog jaanja otpora na habsburkom podruju, zaustavilo se osmansko napredovanje u Slavoniji, dok je na podruju Hrvatske ono trajalo jo neko vrijeme te je zavrilo privremenim zauzimanjem Siska 1594. Granica izmeu Drave i Save, nastala 1552., nije se znaajnije mijenjala do konanoga nestanka osmanske vlasti u Slavoniji krajem 17. stoljea, uz izuzetak utvrde azme koja je 1606. ponovno prela u habsburke ruke. Bez obzira na nestanak osmanske vlasti u Slavoniji krajem 17. stoljea, osmansko-habsburka granica iz 1552., odnosno 1606., nastavila je postojati i u kasnijim stoljeima, ali sada kao razdjelnica izmeu Slavonije (u suvremenom smislu) i (sjeverozapadne) Hrvatske. Kljune rijei: Osmansko Carstvo, Habsburgovci, rani novi vijek, osvajanja, Slavonija

irenje osmanskoga posjeda u Slavoniji 1526-1547.

ranja privremenih krajikih jedinica (vilajeta) na podruju Slavonije i Srijema u Poeki sandak i Srijemski sandak 1540., pod osmansku su vlast dola istona i sredinja podruja dananje Slavonije.1 U istonoj Slavoniji osmanska vlast se uvrstila 1526. prilikom prolaska osmanske vojske, na ijem se elu nalazi sultan Sulejman II. Zakonodavac, u pravcu Ugarske. Kasniji osmanski prodor i uvrivanje u srednjoj Slavoniji 1536.-1540. vezan je uz djelatnost pripadnika begov1

U razdoblju izmeu osmanskoga pohoda na Moha 1526. i konanoga pretva-

Nenad MOAANIN, Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine, Slavonski Brod, 2001., 1.-8.

90

Dino Mujadevi, Osmanska osvajanja u Slavoniji 1552. u svjetlu ...

ske obitelji Jahjapai2 te, manjim dijelom, za linost bosanskoga sandakbega Husrev-bega. Smederevski sandakbeg Mehmed-beg Jahjapai zapovijedao je vojskom koja je 1536. zauzela Ivankovo, akovo, Gorjane i neke druge utvrde, a u sijenju 1537. zauzeo je Poegu i Poeku kotlinu. Predvodio je vojsku koja je kraj Gorjana u rujnu 1537. porazila habsburke snage koje su pod vodstvom Ivana Katzianera pokuale povratiti Slavoniju pod habsburku vlast. Mehmedbegov sin Arslan-beg, koji je pratio 1536.-1537. oca na slavonskom pohodu, bio je nominalni upravitelj privremenoga krajita u srednjoj Slavoniji 1537.-1540., pod nadzorom Mehmed-bega kao smederevskoga sandakbega. Istodobno je postojao i krajiki upravitelj za Srijem koji je imao sjedite u Osijeku a ija se uprava prostirala na podruju istone Slavonije. Arslan-beg je po uspostavi redovitoga osmanskoga vojno-upravnoga sustava u srednjoj Slavoniji bio i prvi poeki sandakbeg 1540.-1541.3 U razdoblju neposredno nakon to je velika Krsto Svetaki krajem 1540. predao Osmanlijama svoje utvrde Subocki Grad, Novsku, Britvievinu i Oporovac habsburku granicu prema novoosnovanom Poekom sandaku branile su utvrde Ustilonja, Kraljeva Velika, Meurie, Kretelovac, Stupanica, Pakrac, Podborje, Bijela, Naice, Orahovica, Mikleu, Drenovac, Voin, Virovitica, Zdenci, androvac, urevac i Valpovo, s ukupno 346 vojnika u sastavu stalnih posada. Kralj Ferdinand je uputio poetkom 1541. novanu pomo knezovima Ivanu i Nikoli Zrinskima radi obrane Pakraca i drugih njihovih utvrda, no Zrinski su eljeli da kralj preuzme obranu te strateki vane utvrde za koju su drali da je ne mogu braniti.4 Osmanska su se osvajanja nastavila 1541. zauzimanjem utvrde Naice, u ijem je osvajanju sudjelovao i dio osmanske vojske koja je prije toga osvojila Budim. Osmanska osvajanja u Slavoniji tijekom 1540.-ih obiljeava ponajvie djelovanje nekadanjega ehaje Husrev-bega i klikoga sandakbega, Murat-beg Tardia, koji je 1541. postao drugi poeki sandakbeg. On je ve u veljai 1542., nakon nekoliko dana opsade, zauzeo Orahovicu, a potom i Mikleu, Slatinu i Drenovac. Tijekom svibnja i lipnja 1543. Murat-beg je u suradnji s bosanskim sandakbegom Ulama-begom zauzeo Voin, Dobru Kuu, Bijelu i Sira te, nakon opsade koja je trajala etrdeset dana, Valpovo. Murat-beg je u studenom iste godine zauzeo i utvrdu Brezovicu, ime je pod osmansku vlast dolo podruje koje zatvaraju Krndija i Papuk s jedne i rijeka Drava s druge strane. U lipnju 1544. Ulama-beg i hercegovaki sandakbeg Malko-beg5 osvojili su Kraljevu Veliku. U drugoj polovici 1544. Ulama-beg i Murad-beg predvodili su osmansku vojsku koja je
O obitelji Jahjapai v. lanak autora u: Hrvatski biografski leksikon, sv. 6., Zagreb, 2004. Ive Mauran, Hrvati i Osmansko Carstvo, Zagreb 1998., 92.-103. 4 Habsburki spomenici Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, 3., Zagreb, 1917., 492-493. 5 Malko-beg Karaosmanovi bio je hercegovaki sandakbeg 1544.-45., kliki 1551.-52. i bosanski 1553.-54.
2 3

Povijesni prilozi 36., 89.-108. (2009.)

91

zauzela uz mali ili nikakav otpor habsburke strane utvrde Meuri, aklovac, Pakrac, Kretelovac i Podborje i Rau. U svibnju 1545. Murad-beg, Ulama-beg i Malko-beg predvodili su vrlo uspjean osmanski upad u okolici Varadina i Hrvatsko Zagorje te su kraj Konjine porazili odred bana Nikole Zrinskoga. Nakon ove bitke zbog bolesti Murad-bega osmanska se vojska vratila u Poegu, gdje je Murad-beg uskoro i umro. U kolovozu 1545. Ulama-beg je zajedno s novim poekim sandakbegom Mehmed-begom i Malko-begom osvojio podruje Moslavine, no nisu uspjeli zauzeti utvrdu Ustilonju. Nakon ovoga pohoda tijekom 1546.-1547. u Slavoniji je dolazilo do manjih provala s jedne i druge strane, no veih vojnih pothvata nije bilo. Sukobi na ovom i drugim podrujima privremeno su prekinuti nakon to su habsburki i osmanski pregovarai postigli u lipnju 1547. primirje na pet godina.6 Nakon ovih osvajanja osmanska vlast se nije irila do 1552. te se privremeno ustalila granica nova habsburko-osmanska granica na kojoj je sa habsburke strane najvaniju ulogu igrala utvrda Virovitica.

Prestanak osmansko-habsburkoga primirja 1550.-1551.

Primirje je na podruju Slavonije prestalo u stvarnosti 1550., dvije godine prije svoga slubenoga isteka, upravo u vrijeme kada je na mjesto poekoga sandakbega krajem doao prijanji bosanski sandakbeg Ulama-beg. Te su godine zabiljeene manje osmanske provale na hrvatska podruja pod habsburkom vlau sjeverno i juno od Save. Ipak, Ulama-beg nije na svom podruju poduzimao veih napada sve do slubenoga prestanka habsburko-osmanskoga primirja 1552.7 Te je godine upravo agilni Ulama-beg zapoeo jo jedan val osmanskih osvajanja na podruju dananje Slavonije, no pokazalo se da je to bio i kraj osmanskih uspjeha na ovom podruju. Veliina osmanskih uspjeha 1552. ozbiljno je ugrozila sredinji teritorij preostaloga dijela hrvatsko-slavonskoga kraljevstva i njegovu prijestolnicu Zagreb, to je dovelo do veega angamana habsburkih vlasti na obrani podruja izmeu Drave i Save. Time je zavrilo osmansko napredovanje na tom podruju, iako su Osmanlije u Ugarskoj i na hrvatskom teritoriju juno od Save etiri sljedea desetljea postizali znaajne uspjehe i osvajali nove teritorije. Zanimljivo je da habsburko-osmanske borbe na podruju Slavonije 1552. moemo prouavati i na osnovu relativno detaljnih osmanskih izvora, to nije sluaj za prethodna razdoblja, za koja imamo vrlo tura osmanska izvjea u narativnim izvorima i mnogo detaljnije habsburke, latinske i njemake izvore, veim dijelom korespondenciju, koja donosi obilje informacija o djelovanju habsburkih i osmanskih vojnih snaga. U ovom radu upravo e manje poznati osmanski izvori posluiti kao osnovica za prouavanje dogaaja 1552. dok e habsburki izvori predstavljati dopunu.
6 7

I. Mauran, Hrvati i Osmansko Carstvo, 104.-113. I. Mauran, Hrvati i Osmansko Carstvo, 104.-113.

92

Dino Mujadevi, Osmanska osvajanja u Slavoniji 1552. u svjetlu ...

Osmanski izvori za sukobe 1552.

Osmanski izvori za 1552. pripadaju posebnoj vrsti osmanskoga arhivskoga gradiva poznatoj kao Mhimme defteri (osmansko-turski mhimme defterleri, tj. spisi ili biljeke od vanosti) su, ija se glavnina nalazi u sklopu istoimenoga fonda u Osmanskom arhivu Predsjednitva vlade (Babakanlk Osmanl Arivi) u Istanbulu. Rije je o skicama pisanih zapovijesti (ferman) osmanskih sredinjih vlasti tj. sultana ili velikoga vezira u ime sultana, koje su bile upuene niim vojnim, upravnim i sudskim slubenicima ali i stranim vladarima. Obino su kasnije upravo na osnovu tih skica koje su diktirali sam sultan ili veliki vezir, nakon rasprave na carskome divanu o tome koje tono rijei upotrijebiti, posebni pisari sredinjih vlasti sastavljali zavrnu verziju fermana.8 Fond Mhimme defterleri u Arhivu Predsjednitva vlade obuhvaa 263 uvezene knjige trinaest knjiga iz toga fonda ustvari nisu mhimme defteri u pravom smislu - te fragmente jo etrnaest knjiga. Sadri zapise o naredbama osmanskih sredinjih vlasti izmeu srpnja 1554. i prosinca 1904. Sauvane su i dvije knjige mhimme deftera u fondu Kamil Kepeci istoga arhiva te po jedna knjiga u Arhivu i Knjinici Muzeja Topkapi Saraja. Upravo su dokumenti iz Muzeja Topkapi Saraja, koji se odnose na godine 1544.-1545. i 1552., najstariji sauvani mhimme defteri uope.9 Ugledni maarski osmanisti Gza Dvid i Pl Fodor objavili su u Budimpeti 2005. opiran izbor iz mhimme deftera iz Muzeja Topkapi u Istanbulu, koji se odnose na maarsku u irem smislu povijest.10 Priredili su latininu transkripciju osmanskih tekstova tih dokumenata i nainili prijevod na maarski jezik. Dokumenti iz 1544.-1545. nalaze se u Arhivu Muzeja Topkapi Saraja (Topkap Saray Mzesi Arivi, dalje TSMA) pod signaturom E.12321., dok se oni koji se odnose na 1552. uvaju u Knjinici Muzeja Topkapi Saraja (Topkap Saray Mzesi Ktphanesi, dalje TSMK) pod signaturom Koular 888. (dalje K. 888.). Autori su obradili ukupno 137 mhimme deftera iz prve skupine i 366 iz druge. Za hrvatsku povijest znaajnija je ipak druga skupina dokumenata, u kojoj se nalazi ukupno etrdeset i est zapisa nastalih izmeu 11. sijenja i 21. studenoga 1552. koji se odnose na povijest Slavonije.

Pokuaj biografije Ulama-bega

Glavna linost osmanskoga pohoda u Slavoniji 1552. je poeki sandakbeg Ulama-beg, koji je sudei prema mhimme defterima, u to vrijeme uivao osobito povjerenje osmanskih sredinjih vlasti. Prema osmanskom povjesniaru iz 17. stoljea Ibrahimu Peeviji Ulama-beg je bio sin osmanskoga spahije iz anadolskoga sandaka Teke, ije je sredite bila sredozemna luka Antalya. Ulama je prema
8 Suraiya Faroqhi, Mhimme Defterleri, Encyclopedia of Islam, 2. izdanje, sv. VII., Leiden, 1993., 470.-472. 9 Isto; Eref Kovaevi, Muhimme defteri. Dokumenti o naim krajevima, Sarajevo, 1985., 5.-7. 10 Az orszg gye mindenek eltt val, Budapest, 2005., 757.

Povijesni prilozi 36., 89.-108. (2009.)

93

Peeviji isprva bio u slubi perzijskoga aha Ismaila koji je ratovao s Osmanskim Carstvom u razdoblju 1514-1526. Iz Perzije je 1531. ili 1532. preao na osmansku stranu te je bio primljen u dravni aparat isprva obnaajui dunost sandakbega sandaka Bitlis u istonoj Anadoliji.11 Prema pismu habsburkoga diplomata u Carigradu Jeronima Laskoga iz rujna 1541. u to se vrijeme ve nalazio na poloaju bosanskoga sandakbega. Na tom je poloaju naslijedio svoga glasovitoga prethodnika Husrev-bega koji je poginuo na pohodu u prvoj polovici 1541. U tom se pismu Laski, koji se naao u osmanskom zatoenitvu, ali kralju Ferdinandu I. da mu je neki osmanski dunosnik rekao da e Ulama-beg napasti njegove posjede u Hrvatskom Zagorju ako ostane u habsburkoj slubi.12 Predvodei vojsku iz bosanskoga sandaka sudjelovao je u vojnim pothvatima u Slavoniji u suradnji s klikim i poekim sandakbegovima, o emu sam pisao u prvom poglavlju, te u Ugarskoj istaknuvi se u borbama s habsburkim postrojbama pokraj Budima 1543. i pri opsadi Simontornye 1544.-1545.13 Njegova vanost za osmansku stranu nije promakla habsburkom zapovjedniku Luki Sekelju14 koji je u svom pismu Antunu Turnu od 26. sijenja 1544. pisao da raspolae dojavama da Murat-beg i Ulama-beg imaju sultanovo nareenje da zauzmu cijelu Slavoniju.15 U lipnju 1546. vodio je vojsku koja je preavi Kupu poharala dijelove Hrvatske i Kranjske a poslije se vratila preko Turopolja do Kupe. Kao istaknuti vojskovoa Ulama-beg
Ibrahim Alajbegovi Peevija, Historija, 1., Sarajevo, 2000., 49., 158. in presentia mea Uvlamo Bosnensi sanzacho commisit, ut si in vestre maiestatis servitiis perseveraro, hec faceret bonis Somssed, que sunt per Vsrembeg bonis Zreniorum facta. Nam postquam me ex Somssed abducam, non habebit Vlama causam ita in illam dicionem seuiendi, prout haberet, si ibi nomen meum vel mei servitores essent . Habsburki spomenici Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, 3. Zagreb, 1917., 86-87. 13 Porta je 8. zulhide 951. (20. veljae 1545.) rumelijskom beglerbegu i sandakbegovima toga ejaleta ukljuujui i bosanskom sandakbegu Ulama-begu, uputila sljedeu naredbu: spomenuti dunosnici su ve prije obavijeteni da se pripremi vojska u sandacima. Sada im je potvreno da pripreme opremu i okupe debelije te da se ekaju na odreenim mjestima. Sultan je nagovijestio da e izvriti smotru kod beogradskog mosta. (TSMA, E. 12321., 81.b-84.b; Gza Dvid i Pl Fodor, Az orszg gye mindenek eltt val. Budapest, 2005., 58.-61.); Bosanskom sandakbegu Ulama-begu je 17. zulhide 951 (1. oujka 1545.). upuen ferman da bude na oprezu i pritekne u pomo budimskom beglerbegu Mehmedu na ijem se podruju okupljaju nevjernike snage. U sluaju daljnjega nareenja moraju biti spremni bez odgode, osiguravi obranu krajita, doi u pomo. (TSMA, E. 12321., 128.a.; Dvid-Fodor, 118.); Za Ulama-bega i kadije s podruja njegovoga sandaka pripremljen je nacrt fermana 27. zulhide 951. (11. oujka 1545.), koji je poslije poslan. Nareeno im je da sa svoga podruja nabave 15 tisua ovna za klanje (baa yarar erkek), popiu ih i pripreme na nekom pogodnom mjestu u bosanskom sandaku. Ulami su poslane i upute kako treba obetetiti vlasnike ovaca. (TSMA, E. 12321., 152.b-153.a.; Dvid-Fodor, 144.-145). 14 Luka Sekelj (Szkely) (? 1568) bio je 1542-1554. durevaki kapetan a 1567-1568. bio je vrhovni zapovjednik habsburkih snaga u Hrvatskoj i Slavoniji. 15 Habsburki spomenici, 3., 171. der kaiser zwen wascha verordnet hat zum Vlambeg vnd zum Muerath, das sy von stund an alspaldt das gross herfur stiecht, das sy dj ross darauf halten khunen, damit sy das Windisch gar einnemben sollen sollen sy ain zug auf Windischlandt vnd so weith sy khunen, ins Teitsche Landt auch rauben und prenen. das dem Murathbeg, auch dem Vlamanbeg befolchen und aufgelegt sey worden, wie paldt man schnes halben wirdt khumen, das sy von stund an ain raiss nach der andern thuen sollen lassen.
11 12

94

Dino Mujadevi, Osmanska osvajanja u Slavoniji 1552. u svjetlu ...

je nakon uspostave stabilnoga habsburko-osmanskoga primirja 1547. i ponovnoga poetka osmansko-perzijskih sukoba postavljen je za sandakbega istonoanadolskoga sandaka Erzurum. Obavljajui tu dunost sudjelovao je 1548. u opsadi istonoanadolskoga gradi Vana.16 Prema zapadnim podatcima Ulama-beg je krajem 1550. postavljen za poekoga sandakbega,17 a kao mrtav se spominje sredinom 1554. Poginuo je, najvjerojatnije 1553., u sukobima u okolici utvrde Lipova u dananjoj Rumunjskoj. U habsburkim se izvorima spominje vrlo esto kao Ulama-paa, no po tom pitanju pouzdaniji osmanski izvori ukazuju da je takav oblik tituliranja neispravan. U Poegi je Ulama-beg podigao tekiju (Paina tekija), a ondje su kasnije ivjeli njegovi sinovi.18

Uvod u sukobe 1552. prema osmanskim izvorima Nakon to je Ulama-beg krajem 1550. doao za poekoga sandakbega Porta se pobrinula za izdravanje novoga zapovjednika. Dodijeljen mu je zeamet19 nepoznatne vrijednosti u Poekom sandaku, isti onaj koji je dotada posjedovao bosanski namjesnik Mehmed-paa.20 O vrijednosti ovoga zeameta moda bismo mogli suditi prema onome to je Mehmed-pai dodijeljeno u zamjenu:
u klikom sandaku, u nahiji Petrova Gora21, dvadeset etiri sela i dvadeset mezri22 na kojima ive Vlasi23, to je ukupno trideset i pet kua koje imaju od svojih proizvoda 50 250 aki.24
I. Peevija, 1., 228., 231. Ovi podatci nisu bili poznati Hazimu abanoviu koji je tvrdio da Ulema-beg (paa) pouzdano izmeu lipnja 1541. i veljae 1553. bio sandakbeg sandaka Bosna, te da je Sofi-Mehmed bio sandakbeg od veljae 1553. V. Hazim abanovi, Bosanski paaluk, Sarajevo, 1982., 70.; v. takoer bilj. 18. u ovom radu. 18 Nenad Moaanin, Poega i Poetina u sklopu Osmanlijskog carstva (1537. - 1691), Jastrebarsko 1997., 44.-45. 19 U osmanskom timarsko-spahijskom sustavu zeamet je nadarbina koja daje rentu u vrijednosti 10 000-99 999 aki. Timar je nadarbina manja od 10 000 aki i, dok su nadarbine koje donose vie od 99 999 aki nazivane hasovi i njih su uivali vii osmanski dunosnici. Spahije, uivaoci timara, i zaimi, uivaoci zeameta, jednoga sandaka sudjelovali su kao konjanici pod zapovjednitvom alajbega. 20 Sofi Mehmed-bio od 958. (1551-52.) sandakbeg Bosne. v. Salih Sidki Hadihuseinovi Muvekkit: Povijest Bosne, 1. Sarajevo 1998, str. 137. 21 Ova se nahija nalazila u okolici Drnia u kadiluku Skradin. 22 Naputeno selo, pustoselina. 23 Odnosi se na tijekom 16. stoljea doseljene pripadnike balkanske etno-socijalne skupine paleobalkanskoga i romanskoga podrijetla, specifine po bavljenju stoarstvom i elementima rodovskoga sustava. Na junoslavenskom podruju od sredine 15. stoljea Vlasi su obavljali vojniku slubu no nisu pripadali vojnikoj kasti (asker). Plaali su poseban povlaetni porez filuriju po emu su se razlikovali od ostale raje. Na nekim podrujima su osmanske vlasti radi poveanja broja nadarbina i zbog smanjenje vojnih potreba ukidale poseban porezni status Vlaha te su oni zadravi elemente posebne skupine bivali izjednaeni s rajom. Vidi: Nenad Moaanin, Turska Hrvatska, Zagreb, 1999., 75.-90. 24 Dvid-Fodor, 242.-243.; TSMK, K. 888., 36.b. Rije je o dokumentu pisanom u utorak 28. muharema 959. (25. sijenja 1552.) u Edirneu.
16 17

Povijesni prilozi 36., 89.-108. (2009.)

95

Porta je 21. muharema 959. (18. sijenja 1552.) iz Edirna (Drinopolje, Jedrene) naredila bosanskome namjesniku Mehmed-pai da sagradi lae i putem rijeke Save iz Stare Gradike poalje pet topova i njihovu opremu u Beograd. Istodobno je nareeno sarajevskom kadiji, koji je obnaao dunost carinskoga nadzornika (nazr)25 za Bosnu, da isplati novac za potrebne trokove pri tome pothvatu. Topovi su, prema ovome dokumentu, bili spremljeni u utvrdi Gradika (tj. Stara Gradika), nakon to je Ulama-beg odustao od bombardiranja utvrde Zagreb. Gradika je bila strateki vana rijena luka kraj koje se nalazila i skela koja je povezivala Bosnu s Poekim sandakom, a utvrda je sluila tijekom 1540.-ih kao polazna toka osmanskim snagama koje su dolazile juno od Save i sudjelovale u ratovanju u Slavoniji.26 Portina naredba od 17. rebiu l-evvela 959. (13. oujka 1552.), upuena bosanskome sandakbegu Mehmed-pai, priblino citira iz Mehmed-paina prethodnoga dopisa vrlo detaljno obrazloenje o vanosti utvrde u Staroj Gradiki za osmansku vlast u Slavoniji i bosanskoj Posavini: da je utvrda Gradika blizu utvrdama neprijateljske strane (daru l-harb) i (slui kao) prijelaz preko Save kada vojska ide u provale (akn) i u drugo vrijeme, da se u spomenutoj utvrdi uvaju topovi, puke i ostala ratna oprema pripremljena za osvajanje podruja, da na Savi sve do Zvornika nema druge utvrde. Utvrda je, navodi se u istom dokumentu, bila sagraena od drveta, no rijeka Sava ju je postepeno razorila pa je na rubu raspada. Mehmed-paa je traio da Porta osigura njen popravak u svrhu zatite pokrajine od palea i tete od strane nevjernika. Porta mu je stoga tada naelno dozvolila da sagradi kamenu kulu.27 Ako iskljuimo manje vjerojatnu pretpostavku da je Ulama-beg pet topova iz Gradike spomenutih u sijenju 1552. - pripremao za neki od pohoda 1543.1547., koji su - kao to svjedoi spomenuto Sekeljovo pismo imali za cilj osvajanje cijele Kraljevine Slavonije ukljuujui i Zagreb, moemo pretpostaviti da je Ulama-beg ve 1551. ozbiljno pripremao vei pohod na hrvatska podruja pod habsburkim nadzorom sjeverno od Save. Ulama-beg je, najvjerojatnije zbog zauzetosti osmanskih snaga sukobima u Ugarskoj, odustao od toga pohoda. ini se da je naredba o urnom upuivanju topova u Beograd nije odmah izvrena jer je ban Nikola Zrinski28 krajem svibnja 1552. u pismu Petru Kegleviu kao svjeu
25 Naziri su bili nadzorni organi carinskih ureda na skelama i trgovima, po rudnicima, solanama i svih drugih dravnih prihoda koji su davati u zakup. Jedan carinski nazir, npr., mogao je biti kontrolni organ na jednoj ili vie skela. Tako je obino jedan nazir kontrolisao rad carinskih inovinka na beogradskoj i smederevskoj skeli. Ta je sluba esto povjeravana uglednim kadijama, zajimima, kapetanima i dr.; Terminoloki komentari, Evlija elebi: Putopis (preveo i komentirao Hazim abanovi), Sarajevo, 1996., 648.-649. Sarajevski kadija najvjerojatnije je bio carinski nadzornik na skelama na rijeci Savi. 26 Dvid-Fodor, 219.-220.; TSMK, K. 888., 19.a. 27 Dvid-Fodor, 297.-298.; TSMK, K. 888., 101.b. 28 Nikola ubi Zrinski (Sigetski) (1508.-1566.). Kao najmoniji feudalac u Hrvatskoj bio je izmeu 1542. i 1556. hrvatsko-slavonski ban.

96

Dino Mujadevi, Osmanska osvajanja u Slavoniji 1552. u svjetlu ...

vijest dobivenu od zarobljenika priopio da je bosanski paa kod Gradike dao ukrcati topove na brodove. 29 Habsburka je strana tijekom 1552. bila itekako svjesna mogunosti opsade Zagreba i, ini se, tete koju bi postojeoj gradskoj obrani moglo nanijeti osmansko topnitvo. O tome zorno svjedoi naredba kralj Maksimilijana koji je poetkom lipnja 1552. naredio slavonskoj tridestnici da gradu Zagrebu isplati 2000 forinti za gradnju gradskih utvrda. Njihova je briga, ini se, bila utemeljena. Prema habsburkim suvremenim obavjetajnim podatcima te e godine Zagreb, uz Sisak, ostati glavni cilj osmanskih ratnih napora. 30 U veljai 1552. habsburke su snage opsjele Segedin te je poetkom oujka Porta naredila mobilizaciju vojnih snaga veine sandaka Rumelijskoga ejaleta, tj. spahijskoga konjanitva kojim su zapovijedali sandakbegovi, i njihovo okupljanje pod vodstvom rumelijskoga beglerbega radi pohoda u Ugarsku. Bosanski i herecegovaki sandakbeg imali su zadatak okupiti vojsku na svom podruju i biti spremni za pokret. Istododobno je Ulama-begu upueno potpuno drugaije nareenje: Neka poeki sandakbeg Ulama ne trai (da se prikljui) i ostane na svom mjestu, neka titi i uva poeko i bosansko krajite (serhad).31 Porta je svoju naredbu Ulama-begu pojasnila u fermanu - iji je koncept napisan u Edirneu 13. rebiu l-evvela godine 959. (9. oujka 1552.) upuenom njegovom nadreenome budimskom beglerbegu Ali-pai.32 Njemu je zapovijeeno da okupi sve sanakbegove pod svojom jurisdikcijom, osim poekoga bega, i da surauje s postrojbama koje e u Ugarsku dovesti rumelijski beglerbeg. Posebno je upozoren da tijekom ratovanja u Ugarskoj ne isputa iz vida podruje Poege. Ulama-beg je, pojanjava se, ostavljen kao priuva tako da ga, ako bude potrebno, bez odlaganja dovede.33 Potreba za pomoi iz poekoga sandaka ukazala se vrlo brzo. Naime, 27. rebiu l-evvela godine 959. (23. oujka 1552.) Porta je rumelijskoga beglerbega obavijestila da su habsburke snage opsjele utvrdu No certaque ingenia atque alia bellica instrumenta Gradyshte Rewa ad naves exposita esse., Habsburki spomenici Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, 3., Zagreb, 1917., 425. 30 Habsburki spomenici Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, 3., Zagreb, 1917., 426., 428.-429. 31 Dvid-Fodor, 281.-283.; TSMK, K. 888., 85.b. Krajite ili serhat oznaava u 16.-17. stoljeu pogranino podruje u Osmanskom Carstvu koje je izloeno, vie-manje stalnom, ratovanju i na kojem se nalazi najvei broj utvrda i vojnika. u uem bi se smislu krajitem mogao zvati pojas utvrda nejednake irine (10-15 km u dubinu) koji se na hrvatskom podruju protezao od Drave do zalea Dubrovnika, gdje je sredinom 17. stoljea bilo stacionirano oko 13.000 vojnika. N. Moaanin, Turska Hrvatska, 45. Moe se takoer rei da se u ovom arhivskom gradivu termini poeko i bosansko krajite upotrebljava u znaenju istoimenih sandaka. 32 Rije je o Hadm Ali-begu koji je 1551. s mjesta bosanskoga sandakbega preao na poloaj budimskoga beglerbega. Vidi: Muvekkit, Povijest, 1., 136. 33 Dvid-Fodor, 311.; TSMK, K. 888., 110.b-111.a.
29

Povijesni prilozi 36., 89.-108. (2009.)

97

grad i da su onamo radi brzoga djelovanja pozvani Ulama-beg te zvorniki i srijemski sandakbeg. Rumelijski beglerbeg je upozoren da se u odsutnosti Ulama-bega i njegovih snaga brine za sigurnost poekoga krajita.34 Za bosanskog je sandakbega Mehmed-pau takoer istoga dana pripremljena naredba kojom mu je, zbog vanosti Poekoga sandaka za Osmansko Carstvo, zapovjeeno da se u, odsutnosti Ulama-bega, pobrine za njegovu obranu.35 Sam Ulama-beg je naredbom, iji je koncept napisan takoer istoga datuma, obavijeten da se pod prijetnjom kazne smjesta uputi sa vojnicima sandaka Ali-pai. Dozvoljeno mu je, ipak, da u sluaju napada s habsburke strane na poeki sandak ostane ondje i organizira obranu.36 Porta tijekom zadnjega tjedna u oujku 1552. nije imala saznanja da je Ulamabeg napustio Poeki sandak. Naime, za njega je 6. rebiu l-ahira 959. (1. travnja 1552.) u Edirneu pripremljen koncept naredbe u kojoj mu se objanjava vojna situacija na ugarskom bojitu nakon neuspjeha habsburkih snaga da zauzmu Segedin. Upozoren je da habsburka strana u Ugarskoj raspolae s velikim vojnim rezervama i da bude pripravan za neprijateljski napad. U sluaju da ne bude potrebe za voenje obrane na podruju Poekoga sandaka, trebao se Ulama-beg prikljuiti budimskom beglerbegu kao to mu je nareeno prije tjedan dana.37 Oekujui napad s habsburkog teritorija osmanske su se vlasti u Slavoniji u proljee 1552. pokuale pripremiti to je bolje mogue. Izuzetno im je bilo vano suzbiti habsburku pijunsku mreu na svom podruju. Prema konceptu dviju Portinih naredbi od 25 i 26. rebiu l-ahira godine 959. (20-21. travnja 1552.) Ulama-beg je Istanbul izvijestio kako ima saznanja da iz poekoga sandaka po imenu Jusuf i Medilovi (?) i takoer neki pripadnici nevjernike raje alju obavijesti (dil) habsburkoj strani. Ulama-beg je od sredinjih vlasti zatraio dozvolu da za primjer dade pogubiti jednog od knezova, no Porta mu je naredila da sve dokazane dounike u okovima poalje na galije osmanske mornarice na Egejskom moru.38 Ulama beg je takoer istodobno zatraio dozvolu od Porte da premjesti posadu iz potresom razruene utvrde Gorjani u strateki vanije utvrde Kamengrad i Valpovo. U Kamengrad su trebali prijei neferi (nefer) 39, a u Valpovo azapi (azablar).40 U jednoj naredbi sastavljenoj krajem svibnja 1552. Porta je naloila
Dvid-Fodor, 343.; TSMK, K. 888., 133.a-b. Dvid-Fodor, 346.-347.; TSMK, K. 888., 133.b. 36 Dvid-Fodor, 344.-345.; TSMK, K. 888., 133b. 37 Dvid-Fodor, 378.-379.; TSMK, K. 888., 145.b. 38 Dvid-Fodor, 425.-426.; TSMK, K. 888., 182.a. 39 Ovaj termin u osmanskom jeziku 16. stoljea oznaava ljude, osobe openito, ali slui i kao opi naziv za plaene vojnike u gradskim posadama. Vidi: abanovi, ibid., 649. 40 pripadnik posebnog reda turske pjeake vojske, koja je prvobitno sluila u pomorskoj i rjenoj floti, a zatim kao laka pjeadija u tvravama, i to u prvom redu onim koje su se nalazile na plovnim vodama. Azapi su uvijek predstavljali jedan od glavnih vojnih redova po kapetanijama. Kasnije su se nalazili u sastavu gradskih posada svih graninih tvrava. U nekim takvim tvravama, koje su uvijek
34 35

98

Dino Mujadevi, Osmanska osvajanja u Slavoniji 1552. u svjetlu ...

Ulama-begu da se pobrine da svi pripadnici posada tvrava znaju rukovati pukom i da se oni koji to ne znaju zamijene s onima koji to znaju.41 Porta je 8. demaziu l-evvela 959. (2. svibnja 1552.) dala sastaviti naredbu kojom se potvruje njegov prijedlog i kojom se odreuje da se ostaci utvrde Gorjani srue kako ne bi bili utoite razbojnicima.42 Vaan problem za stabilnost osmanske vojne strukture u Poekom sandaku bile su tekoe s plaanjem vojnika. U defteru od 28. demaziu l-evvela godine 959. (22. svibnja 1552.) Porta navodi kako je Ulama-beg nedavno otkrio da su age (tj. zapovjednici) osmanskih vojnih rodova azapa, belija43 i martoloza44 te harambae45 i dizdari (tj. katelani) utvrda zajedno s povjerenicima za plae vojnika (havale) i drugim osmanskim dunosnicima na tom podruju - eminima i amilima46 - skrivili veliku utaju novca koji je bio namijenjen plaama. Umjesto novca pripadnici posada dobivali zemlju po jeftinoj cijeni, a zapovjednici i dunosnici su dijelili novac. Ulama-beg je dobio zadatak da popravi stanje, isplati novac vojnicima i kazni krivce.47

Prvi sukobi u Slavoniji i Srijemu 1552.

Ulama-beg je paralelno uz obrambene pripreme tijekom proljea prikupljao informacije o vojno-politikim kretanjima na kranskoj strani u Slavoniji i Ugarskoj pomou svoje pijunske mree i dostavljao podatke u Istanbul (Carigrad). U konceptu Portine naredbe upuene velikom veziru Ahmed-pai48 27. demaziu
imale izvjestan znaaj, oni su stalno zadrani, dok su iz drugih, pomicanjem turskih granica, dislocirani u nove granine tvrave. abanovi, ibid., str. 596. 41 V. bilj. 41. 42 Dvid-Fodor, 441.-442.; TSMK, K. 888., 200.b. 43 Belija pripadnik posebnog roda turske lokalne plaene konjice, prvobitno kavalerija u pograninim tvravama. Najvjerovatnije je da ovaj naziv dolazi odatle to su belije dobivale platu u iznosu od pet aki dnevno (od be tur. pet + suf. li). Najstariji pomen o ovom vojnom redu potie iz poetka XVI stoljea. ini se da su belije prvobitno bile regrutovane od lokalnog stanovnitva i da su u najranije doba predstavljale linu vojsku pojedinih sandak-begova pa su tek kasnije uvedeni u tvrave radi odbijanja iznenadnih neprijateljskih napada. Ove lokalne belije treba razlikovati od istoimenih vojnika sastavljenih od janjiara koji su takoer dobivali pet aki dnevno. Ovi su sluili za izvianje puta kada je vojska bila na pohodu. Prema Montekukuliju, lokalne belije su odgovarale ugarskim husarima u tvravama, palankama i drugim obrambenim pozicijama blizu neprijateljskog teritorija. Prema potrebi provaljivale su u neprijateljske zemlje i obavjetavale svoje vlasti o prilikama i stanju u tim zemljama. abanovi, Ibid., 600. 44 Age su zapovjednici tih posebnih vojnih odreda. Martolosi su poseban rod osmanske vojske koji je na junoslavenskom podruju bio sastavljen kranskoga stanovnitva. Jedan od zadaa pripadnika ovoga roda bila je sluba u utvrdama. 45 Harambaa (osmanski harami ba) je zapovjednik skupine martoloza do 100 ljudi ili zapovjednik manjega hajdukoga odreda. 46 Emin je slubenik kojemu je povjerena uprava, sakupljanje, popisivanje, uvanje i zatita odreenih dravnih prihoda. Amili su nii porezni slubenici, sakupljai poreza. abanovi, ibid., 593., 618. 47 Dvid-Fodor, 466.-468.; TSMK, K.888, 236b. 48 Rije je o velikom veziru Kara Ahmed-pai, bratu Rustem-pae Hrvata.

Povijesni prilozi 36., 89.-108. (2009.)

99

l-evvela godine 959. (21. svibnja 1552) spominje se da je Ulama-beg nedavno izvijestio prijestolnicu o djelatnosti Luke Sekelja i hrvatsko-slavonskoga bana Nikole Zrinskog, koji su navodno od svoga kralja uspjeli dobiti pojaanje. Porta zatim vrlo detaljno opisuje novonastalo stanje na granici u Slavoniji u svibnju 1552. i prve sukobe za koje okrivljuje kransku stranu: Prije je na ovom krajitu bilo dvije tisue nevjernika koji su sa mnom borili.49 Sada je kralj poslao jo tisuu vojnika naoruanih pukama i postavio za zapovjednika nevjernika imenom Jovan Margeti50 da doe i pohara ovu krajite. Poeko krajite su umoviti opustoeni krajevi. Dok smo razmiljali o tome da okupimo vojnike i provalimo uli smo da je od kralja dolo onoliko ljudi naorunih pukama i da su Luka Sekelj i ban doli u Koprivnicu pa smo odustali od provale; nevjernik po imenu Margeti navalio je s tri-etiri tisue vojnika na utvrdu imenom Cernik te je borba trajala od jutra do veeri. Mnogo je muslimana pobijeno. Stigla je plemenita naredba da se ti krajevi tite i uvaju. Porta izvjeuje da ju je o habsburkom napadu na utvrdu na Cernik izvijestio i budimski beglerbeg Ali-paa, za kojega se iz konteksta moe zakljuiti da se u vremenu habsburke provale ili neposredno nakon nje naao u Poekom sandaku. Porta je Ali-pai naredila da se vrati u Budim, no on je, tvrdi se, izjavio da e, ako ode, spomenuti nevjernici zasigurno poharati dravu sve do Poege. Uviajui ozbiljnost situacija osmanske su sredinje vlasti stoga velikom veziru Ahmed-pai naloile da, u sluaju Ali-paina nunog povratka u Budim, za vou obrane Poekoga sandaka imenuje nekog drugog. U dokumentu se ukazuje na slabosti ugroenog Poekog sandaka: Prole su godine prolazei kroz spomenuti sandak prokleti nevjernici poharali etrdeset do pedeset sela na poekom krajitu. Sada je pak sigurno da e se zauzimati utvrde. Predoeno je da su pogranine utvrde prilino slabe. Zatita i obrana uvrda koje su u poekom sandaku i na tim stranama najvaniji je od vanih dravnih poslova i svih obveza te nije doputeno zapostavljati ga. 51 Nekoliko dana kasnije, 30. demaziu l-evvela godine 959. (24. svibnja 1552.), Porta spominje da je od Ulama-bega dobila detaljne alarmantne podatke o neprijateljskim kretanjima prema Poekom sandaku, koje su prikupile posebno odaslane uhode. Ugarski i hrvatsko-slavonski velikai i zapovjednici Toma Na Tj. sultanom. Prema zapadnim izvorima vlaki vojvoda Ivan/Jovan Margeti preao je sa stricom Plavom s osmanske na habsburku stranu 1551. Margeti se sa svojim ljudima naselio u okolici Ludbrega. Spominje sa kao osoba koja je ubila Dafera, sina Ulama-bega, u bitci na Varadinskom polju u listopadu 1552. 51 Dvid-Fodor, 464.-466.; TSMK, K. 888., 234.b.
49 50

100

Dino Mujadevi, Osmanska osvajanja u Slavoniji 1552. u svjetlu ...

dadi52, Petar Erddy53, Ivan Geszthy54, Andrija Tharnczy55, Luka Sekelj, ban Nikola Zrinski, Ivan Alapi56, Franjo Tahi57 i Krsto Batthyny58 okupili su nekoliko skupina vojske od koji je svaka velika po nekoliko tisua. Odreeni broj krana ve je bio prebjegao na habsburku stranu i rade za neprijatelje kao pijuni i vodii. Manje neprijateljske provale ve su se dogaale, a habsburka vojska je ak uspjela provaliti i do Srijemskog sandaka gdje su zarobili mnogo spahija i odveli velik broj krana sa sobom. Stoga je velikom veziru Ahmed-pai predloeno da poalje hitno u Valpovo pojaanje kako bi se pojaala sigurnost budimskog, mohakog i poekog krajita, koja su ugroena pojaanom neprijateljskom djelatnou.59 Poznati osmanski izvori ne govore o veoj mobilizaciji osmanskih snaga za pomo ugroenom Poekom sandaku tijekom svibnja. Ipak, raspolaemo s pismom koje je 30. svibnja 1552. banu Nikoli ubiu Zrinskom uputio Petar Keglevi, posjednika grada Ustilonje, u kojem je dojavljeno da se iz izjava zarobljenika moe razaznati da bosanski paa (bassa) okuplja veliku silu na Ljeva Polju (Hlewachky). Bilo mu je poznato da su istodobno topovi i ratne sprave utovareni na brodove kod Gradike. Osmanlije su, prema navodima toga pisma, imali za cilj napasti Sisak, Kostajnicu ili Ustilonju.60 Potvrda istinitosti Keglevievih tvrdnji o okupljanju vojske bosanskoga sandaka no, ne i o smjeru njihova napada - je koncept naredbe osmanskih sredinjih vlasti, koji je nastao 14. demaziu l-ahira godine 959. (7. lipnja 1552.). Iz njega saznajemo da je bosanski sandakbeg ve neko vrijeme imao naredbu da okupi spahijsko konjanitvo iz svojega sandaka na granici te da u sluaju napada s habsburke strane pritekne u pomo Poekom sandaku. Porta ga je upoznala sa svojim saznanjima: da se svi velikai Slavonije i Hrvatske s nevjernikom vojskom, vie od etiri tisue pukara i vie od tri tisue konjanika, okupljaju na podruju Zagreba - uz to samo to iz drugih krajeva nije dola vojska - te se rauna da namjeravaju nakoditi podruju moje zatiene drave.
52 Tomo Nadadi (Ndasdy) (1498.-1562.) bio je do 1542. hrvatsko-slavonski ban. Godine 1542-1546. i 1548.-1552. bio je vrhovni zapovjednik za ugarska prekodunavska podruja. Godine 1559. imenovan je za ugarskoga palatina. 53 Petar Erddy (1504.-1557.) bio je kraljevski kapetan u Ugarskoj i Slavoniji 1546-1553. Od 1556. bio je hrvatsko-slavonski ban. 54 Ivan Geszthy iz Gesztha (-1562.) bio je slavonski konjiki kapetan u tajerskoj najamnikoj slubi. 55 Andrija Tharnczy bio je 1538.-1539. hrvatsko-slavonski podban. 56 Ivan Alapi (Alapy) (-1567.) bio je tijekom 1550-ih zapovjednik u slubi tajerskih stalea na podruju Slavonije, a kasnije vrhovni zapovjednik kraljevine Slavonije. 57 Franjo Tahi (Tahy) (1516.-1573.) bio je kanjiki i sigetski kapetan te kasnije zapovjedni habsburke vojske u junoj Ugarskoj. 58 Krsto Batthyny (-1570.) bio je 1534.-1570. kraljevski glavni peharnik. 59 Dvid-Fodor, str. 476.-478.; TSMK, K.888., 242.a 60 Habsburki spomenici, 3., 425.

Povijesni prilozi 36., 89.-108. (2009.)

101

Porta mu je takoer naloila da uva podruja hercegovakog i klikog sandaka ako ih neko napadne, a vojska tih sandaka bude zauzeta na nekom drugom ratitu.61 Neto kasnije, 5. lipnja 1552., eki je kralj Maksimilijan naredio slavonskoj tridesetnici da isplati 2000 talira za gradnju zagrebakih utvrda, to se moe protumaiti kao priprema za vei sukob za koji se pretpostavljalo da bi mogao ugroziti najvaniji hrvatsko-slavonski grad Zagreb.62 Glavnina habsburke vojske, koja se okupila u Slavoniji, krenula je u napad na Poeki sandak tijekom lipnja 1552. Iz koncepta Portine naredbe od 10. redepa 959. (2. srpnja 1552.) saznajemo da je negdje krajem lipnja Ulama-beg obavijestio osmanske sredinje vlasti o velikom pohodu bana (tj. Nikole ubia Zrinskog) na Poeki sandak. Napadnuta je i spaljena tvrava Sveti Miklo.63 Nakon to su Osmanlije ponovo zauzeli ostatke te utvrde i u njoj smjestili posadu ponovno se pojavila habsburka vojska. U pomo osmanskoj posadi pohitao je Ulama-beg te je uspio sprijeiti pad utvrde, no u toj bitci je stradalo ili bilo zarobljeno nekoliko osmanskih zapovjednika. Porta je znala da su posade nekih osmanskih pograninih utvrda pobjegle i da su neki spahije napustili svoje nadarbine (dirlik) bjeei pred neprijateljem. Zbog velike opasnosti za strateki vaan Poeki sandak nareeno je da bosanski sandakbeg Mehmed-paa, zajedno sa Malko-begom i Sinan-begom, klikim i hercegovakim sandakbegom, priteknu to je prije mogue u pomo Ulama-begu sa svojim vojnim snagama.64 Takoer je istovremeno upuena naredba sandakbegovima Mohaa, ikloa i Szeksarda u Ugarskoj da budu u pripravnosti i spremni pomoi Ulama-begu u Poekom sandaku.65 U jednoj drugoj naredbi istoga nadnevka spominje se i da je Ulama-begu posebno dodijeljeno 160 vojnika naoruanih pukama iz utvrda hercegovakog sandaka budui da su takvi borci nedostajali u Slavoniji. Ista biljeka zavrava s ohrabrenjem upuenim Ulama-begu:
Tvojoj promiljenosti i razumijevanju, hrabrosti i odvanosti poklonjeno je moje carsko povjerenje te su ti povjereni poslovi te granice. Ne budi nemaran, motri i oslukuj na sve strane, doznaj za njihove zle misli i prema tome djeluj. Bog, neka je hvaljen i uzvien, sa Svoga prijestolja neka odgovori na molbe da islamska drava i vojnici Jednoga Boga budu uvijek pobjednici i da neprijatelji vjere budu potueni. I nemoj proputati slati obavijesti...66

Dvid-Fodor, 489.-491.; TSMK, K.888., 254.b. Habsburki spomenici, 3., 426. 63 Danas Mikleu. 64 Dvid-Fodor, 516.-518.; TSMK, K.888., 293.b. 65 Dvid-Fodor, II., 271.; K.888., 294.b-295.a. 66 Dvid-Fodor, 518.-519.; TSMK, K.888., 293.b-294.a.
61 62

102

Dino Mujadevi, Osmanska osvajanja u Slavoniji 1552. u svjetlu ...

Zanimljivo je da u zapadnim izvorima nema spomena o akcijama Nikole Zrinskog ili drugih habsburkih vojskovoa tijekom lipnja u Slavoniji.67

Osmanski protuudar u ljeto 1552.

Kako se osmanska vojska iz bosanskoga, klikoga i hercegovakoga sandaka, koja je krenula u pomo Ulama-begu u lipnju i srpnju 1552., okupljala na Ljeva polju sjeverno od Banja Luke i potom prelazila skelom kraj utvrde Gradike u Slavoniju, porasla je vanost te utvrde. Porta je 26. redepa godine 959. (18. srpnja 1552.) pripremila naredbu bosanskom sandakbegu Mehmed-pai kojom mu je na njegov prijedlog dozvoljeno da novcem iz dravne riznice popravi utvrdu Gradiku i ojaa njenu obranu: Ako ne bude dovoljno i ako bude potrebno jo novca zatrai ga od bosanskoga carinskoga nadzornika, sarajevskoga kadije, te uzmite potrebnu svotu od novca koji se ubire za koju god robu - osim haraa68 i nameta na ovce (adet-i anam) - i potroite na popravak spomenute utvrde. No, novac za trokove neka bude troen uz tvoje znanje. I popravak neka bude takoer uz tvoje znanje i neka se ne rasipa. Po zavretku zapeati raun o tome koliko se novca potroilo i poalji ga mojoj Porti.69 Habsburka je strana bila svjesna koliku vanost ima utvrda Gradika za Osmanlije, pa su je pokuali napasti. Koncept Portine naredbe od 6. abana godine 959. (28. srpnja 1552.) donosi podatke da su: nedavno na utvrdu Gradika, koja se nalazi na bosanskom serhatu, bijedni nevjernici izvrili noni napad; neke od muslimane koji su se unutra nalazili uinili su muenicima a neke zarobljenicima; utvrdu su potpuno spalili te je ostala samo tophana i varo; poslije ovoga su neki gazije uzjahali i pobili trideset i pet nevjernika; vodi spomenutih nevjernika bio je nevjernik imenom Vuka koji je odavde pobjegao. Utvrda je potom hitno popravljena. Iz ovoga se deftera moe zakljuiti da je Mehmed-paina molba, na koju je Porta pozitivno odgovorila deset dana prije, zapravo prikrivala injenicu da je utvrda stradala u neprijateljskom napadu i da je Porta saznala o tome iz pritube koju su uputili stanovnici Gradike. Zbog toga je Mehmed-paa ukoren.70 Napad na Gradiku prema turim zapadnim izvorima predvodio je Petar Erddy, koji je prema ugarskom povjesniaru Istuanffyu vodio
V. npr. Mauran, Hrvati i Osmansko Carstvo, 116.-117. Ovdje je rije o diziji, glavarini koju su plaali nemuslimani. 69 Dvid-Fodor, 529.-530.; TSMK, K.888., 314.b. 70 Dvid-Fodor, 544.-545.; TSMK, K.888., 333.b-334.a.
67 68

Povijesni prilozi 36., 89.-108. (2009.)

103

skupinu vojnika koja se na brodovima spustila niz Savu do Gradike i izvela iznenadni napad. Na povratku su spalili utvrdu Veliku.71 Nema puno podataka o djelovanju vojske Nikole ubia Zrinskoga u Poekom sandaku srpnju 1552. U zabiljeci od 27. srpnja 1552. papinski poslanik kardinal Jeronim Martingeus je spomenuo neki okraj Nikole Zrinskog s Osmanlijama u kojem je razbio jak odred Ulama-begove vojske i zarobio dosta vojnika.72 Nije jasno odnosi li se taj podatak na sukob kraj Svetog Mikloa u lipnju ili na neki novi kasniji okraj. Osmanska vojska koja je dola u pomo Ulama-begu prvo se uputila na vanu habsburku utvrdu Viroviticu u Podravini, koja je sluila kao polazna toka za provale u Poeki sandak. Opsada Virovitice zapoela je 30. srpnja i zavrila je 2. kolovoza 1552. prema zapadnim izvorima, no kranska strana ne donosi detalje o tom porazu, osim podatak iz pisma bana Nikole ubia Zrinskog da se posada predala svojevoljno.73 Mnogo vie o padu Virovitice u osmanske ruke saznajemo iz koncepta neodaslane Portine naredbe od 29. mjeseca abana godine 959. (20. kolovoza 1552.). Naime, Porta je od Ulama-bega saznala da su 7. abana 959. (29. srpnja 1552.) bosanski sandakbeg Mehmed-paa i kliki sandakbeg Malko-beg krenuli prema Virovitici, no okupljena osmanska vojska: koja je bila na okupu u blizini spomenute utvrde nije se mogla odluiti; jedan dio konjanika i pjeaka otiao je pod utvrdu a ostali su pobjegli. Iz dokumenta saznajemo da je osmanska vojska na Viroviticu ispalile etiri stotine hitaca iz vrste topa koja se u izvoru naziva badoluka. Jarak oko utvrde bio je irok ezdeset hvati (zira) i ispunjen dubokom vodom, pa su osmanski vojnici napunili jarak drvetom i pribliili se zidinama. Osmanski top je u meuvremenu uspio unititi top koji su se sluili branitelji, pa su se oni predali nakon etiri dana opsade. Unutra je naeno vie topova i drugog vatrenog oruja te zaliha baruta. Ulama-beg je takoer Portu izvijestio da su u meuvremenu su habsburke snage opsjele osmansku utvrdu Virje, a ban Nikola ubi Zrinski (ban) i kapetan Luka Sekelj okupljali su vojsku u blizine Koprivnice.74 Porta je pohvalila Ulama-bega: Hvala Bogu, Blagome Gospodaru, da se dogodio ovakav pothvat gazija (gaza), neka ti lice blista; nadajui se hrabrosti i odvanosti, trudu i promiljenosti pojavili su se znakovi u s svezi s ovim stvarima po kojima se ini da ih milou Gospodara moemo oekivati.
Mauran, Hrvati i Osmansko Carstvo, 116. Mauran krivo smjeta napad na Gradiku u razdoblje kasnijeg napada osmanskih na Viroviticu. 72 Mauran, Hrvati i Osmansko Carstvo, 116. 73 Ibidem, 116.-117.
71 74

Dvid-Fodor, 600.-602.; TSMK, K.888., 383.b-384.a.

104

Dino Mujadevi, Osmanska osvajanja u Slavoniji 1552. u svjetlu ...

Iz kranskih izvora saznajemo da je nakon pada Virovitice habsburka posada utvrde Klotar pobjegla te je Ulama-beg 3. ili 4. kolovoza 1552. spalio naputenu utvrdu, a potom je pokuao osvojiti utvrdu Virje, no bio je odbijen. Ulama-beg je potom krenuo u napad na urevac, drugu vanu habsburku utvrdu u Podravini. Habsburki zapovjednik Luka Sekelj je 8. kolovoza u pismu Tomi Nadadiju javio da ni usprkos estoko napadu, koji je trajao est sati, Osmanlije nisu uspjele zauzeti urevac, pa su se njihove snage okrenule prema jugu: e, kako pripovijeda neki prebjeg koji je upravo doao, poi osvajati Dubravu, azmu, Sisak i Kostajnicu.75 Habsburki zapovjednik Nikola Brada je 24. kolovoza 1552. javio Luki Sekelju da se, prema izjavama uhvaenih Vlaha martoloza, kod Cernika okuplja velika osmanska vojska. Pisao je: iz svih se dijelova skuplja veliki broj ljudi Imaju naime od turskoga cara otprije nareeno da zauzmu Sisak i Zagreb.76 Brada je od Sekelja 28. kolovoza 1552. iz Krievaca traio pomo i javio da Malko-beg ima uza se1500 konjanika i nepoznati broj pjeaka te da se on s bosanskim sandakbegom i njegovim ljudima nalazi kraj Trnave. Istodobno se Ulamabeg nalazio u Poegi, a osmanski topovi (bombardae) u Velikoj. Od zarobljenoga Vlaha saznao je da osmanske vojskovoe navodno namjeravaju krenuti na Zagreb u sluaju da uspiju zauzeti azmu. Ustvrdio je da Osmanlijama uskoro navodno stiu i jae snage u pomo: Pripovijeda da je njima (tj. okupljenim sandakbegovima) car poslao sedam sandakbegova i brojne janjiare radi potpore . 77 U naredbi koju je Porta pripremila za Ulama-bega 13. ramazana godine 959. (2. rujna 1552.) navodi se da je Ulama-beg prethodno zatraio da se okupljena osmanska vojska, posebice vojnici naoruani pukama iz hercegovakog sandaka, ne razilazi:
Mauran, Hrvati i Osmansko Carstvo, 117. Habsburki spomenici, 3., 428. ex omni parte copiosiores gentes illuc conflarent Habent enim ab imperatore Turcarum illis commissum fore, ut Zyzeck et Zagabriam expugnare. 77 Habsburki spomenici, 3., 429. Dicit wlakwm ab imperatore Turcarum ad ius zangyakoss venisse, qui si illos apud Chasmam attingere potuisset, versus Zagrabiam expugnandos illos direxisset, quia cesar precipit illis, aut ut Zagrabiam adimant, aut sese laqueo suspendabant, qua obtenta, fodinas argenti domini bani aggrediant. Narrat, septem zangyakoss illis et numerosos ianicharos per cesarem ad subsidium missos, qui statim facto nouo lunio, quicquid facere intenderint, attemptabunt; quia autem ieunium quoddam in presenti mense observant, vsque coniuctionem noue lune silebunt.
75 76

Povijesni prilozi 36., 89.-108. (2009.)

105

budui da se skupine bijednih nevjernika nisu rasprile i da je potrebno ekati na granici. Ulama-beg je takoer javio da su se Mehmed-paa i Malko-beg tada nalazili na obali rijeke Orljave. Ostanak njihovih snaga omoguio bi napad na habsburku utvrdu koja se u izvoru naziva Branisava. Kako ta utvrda nije poznata iz drugih izvora, moemo zakljuiti da je rije je o azmi, utvrdi koja je u tom trenutku branila Savu tj. pristup osmanskoj vojsci Savi i Sisku i koja je prema saznanju habsburke strane bila glavni cilj osmanskog pohoda nakon pada Virovitice. Premda je istoga dana nastao dokument upuen Mehmed-pai, u kojem se spominje pad azme, sasvim je mogue da osmanska administracija nije razumjela da su Branisava i azma zapravo isti grad. S druge strane mogue je da se radi o Ustilonji, koja je sjeverno od Save uvala pristup Sisku, koju su prema miljenju Ive Maurana Osmanlije zauzeli nakon pada azme, ili o Sisku, za koji zapadni izvori viekratno tvrde da je takoer bio cilj osmanskoga pohoda. Hrvatska sintagma Branisava je, ini se, nekako dospjela u slubenu osmansku korespondenciju. Za pohod na Branisavu Ulama-beg je takoer zatraio pomo u barutu, municiji i topovima. Porta se sloila s njegovom molbom i dozvolila da osmanska vojska iz drugih sandaka ostane u Poekom sandaku.78 Porta je istog dana sastavila naredbu za Mehmed-pau, u kojoj se spominje njegov izvjetaj o tome da su nevjernici u posljednje vrijeme napustili trinaest utvrda uz granicu neke od njih su otiavi zapalili, dok su druge osmanske snage same osvojile. Popis imena tih utvrda je u izvoru naalost neitak: Grabovac, Velika (?), Domanko, Rovie, Ivan,79 Cirkvena, , , Gudovac, Sira (?), , Dubrava i Lonja (Ustilonja). Mehmed-paa je Istanbulu takoer dojavio i sretnu vijest da je znaajna utvrda azma pala u osmanske ruke te zatraio vojnu pomo da brani tu utvrdu iju je obranu prepustio bosanskom alajbegu. Mehmed-paa je znaaj tvrave i njen pad opisao ovako: uza samo granicu u blizini Moslavine i na rijeci esmi nalazi se prilino poruena utvrda po imenu azma (Zaasna) te se u spomenutoj utvrdi stalno okuplja veliki broj neprijatelja; od utvrde po imenu Zagreb udaljena je pet milja (mil); ona je klju nevjernike zemlje; budui da je bilo veoma nuno osvojiti je, pod nju si dovukao topove, tukao dva dana, treega dana nevjernici koji su bili u njoj zatraili su milost pa je osvojena preavi pod zatitu carske sree. Takoer je od Porte zatraio da se u azmi osnuje novi sandak, na to je Porta pristala, no zatraila je da se za novoga sandakbega prvo pronau dostatne na78 79

Dvid-Fodor, 624.-625.; TSMK, K. 888., 418.b. Klotar Ivani.

106

Dino Mujadevi, Osmanska osvajanja u Slavoniji 1552. u svjetlu ...

darbine (has).80 Prema zapadnim izvorima azma je pala nekoliko dana prije 21. kolovoza 1552. 81 Kako je i u rujnu 1552. uz Portinu dozvolu velika osmanska vojska ostala okupljena u Poekom sandaku, na podruju habsburke Hrvatske i Slavonije ostao je strah od osmanskog napada na vanije gradove. Kralj Ferdinand je 26. rujna 1552. u pismu kapetanu Luki Sekelju naloio da ne trai od Zagrebake biskupije barut koji je dao za obranu Zagreba i Siska, nego da ostane kod njih za potrebe obrane tih utvrda.82 Juraj Herberstein, tajerski potkapetan, pisao je pak 10. listopada zagrebakom kaptolu da preuzme 30 centi baruta za obranu Siska i Zagreba.83 Habsburka strana je smatrala osmansku prijetnju ozbiljnom te je uinila napore da ispita kuda e se zaputiti okupljene osmanske snage. Ban Nikola Zrinski je 26. rujna 1552. molio u pismu kapetana Ivana Lenkovia da bude spreman s kranjskim i korukim etama na obranu od osmanskoga napada. Dounik je Zrinskom dojavio da se Mehmed-paa nalazi u Trnavi kraj Gradike, Malko-beg u Bain Dolu, a Ulama-beg u Poegi, svaki sa svojim dijelom pjeake i konjanike vojske i zalihama, te da e uskoro krenuti, najvjerojatnije na Sisak, a potom na Zagreb. Druge opcije osmanskoga napada prema njegovom izvoru bile su napad na Varadinsko polje ili provala u smjeru Zagreba. Premda su traili pomo od sredinjih vlasti u pojaanjima osmanski zapovjednici su realno oekivali samo dolazak hercegovakoga sandakbega, no nije bilo sigurno hoe li se i on pojaviti.84 Osmanski planovi su postali jasni 3. listopada 1552. kada se osmanska vojska iznenada, preavi pored Koprivnice, utaborila u Bikupcu kraj Varadina. U okolicu Varadina su ubrzo doli ban Nikola Zrinski sa 700 vojnika iz Krievaca i kapetan Luka Sekelj iz urevca sa svojim odredom. Zajedniki su 4. ili 5. listopada 1552. na Varadinskom polju napali i estoko porazili glavninu osmanske ekspedicije te se osmanska vojska povukla u Poeki sandak. U ovom sukobu je prema zapadnim izvorima poginuo sin Ulama-bega Dafer.85
Dvid-Fodor, 625.-628.; TSMK, K.888, 418.b-419.a. Vidi: Mauran, Hrvati i Osmansko Carstvo, 118. 82 Habsburki spomenici, 3., 433. 83 Habsburki spomenici, 3., 439. 84 Habsburki spomenici, 3., 433.-434. bassam Bosznensem in Thornawa, Malkwchbegum in Bachindol, Wlamam vero esse in Posggawar, hosque commisisse copiis eorum equitibus et peditibus, ut iam iam debeant moveri. Iumenta sew pecora quoque sub ingenia, aliaque bellica instrumenta necessaria, undique conducere, compellereque iussisse. Ait mnino eos hoc proposuisse vt recta eant sub arcem Zyzek, ea capta venturi sub Zagrabiam. Si autem inquit, propter presentis temporis condicionem ingenia vehi non possent, tunc omnino eos velle, vela d campum Warasdiensem, aut versus Zagrabiam excursionem facere. Adiungebat etiam, quod Malkwchbeegh magnopere instaret, ut in Croatiam profiscerentur. Refert hoc quoque, u tad cesarem ipsorum pro prestandis maioribus subsidiis miserant, responsi hoc habent, nullum eis de interius daturum subsidium, quam zangyachum Herzegownay, qui vtrum in eorum subsidium est venturus, nec ne, incertum est. 85 Mauran, Hrvati i Osmansko Carstvo, 118.-119.
80 81

Povijesni prilozi 36., 89.-108. (2009.)

107

Posljedice
Osmanska osvajanja u Slavoniji 1552. bila su prema procjeni zapadnih suvremenika veliki udarac obrani habsburke Slavonije. U pismu kralju Ferdinandu 13. listopada 1552. Nikola Zrinski pisao je da se nakon pada Virovitice i azme u osmanske ruke mogu oekivati osmanske iznenadne provale koje se nee moi sprijeiti zbog umovitog brdskog predjela i velike blizine osmanskih uporita.86 tovie, u alarmantnom izvjetaju varadinskoga katelana tajerskim staleima 19. listopada 1552. navodi se da je Ulama-beg u Poegi pozvao na okupljanje vojnike za novi pohod. Bosanski namjesnik je istovremeno okupljao svoje snage i slao ih u Slavoniju preko Gradikoga broda. Prema ovom izvjetaju habsburka strana je imala informacije da se sprema opsada Koprivnice i urevca kao i nova provala na Varadinsko polje.87 Ipak, osmanski novi pohod nije se dogodio. Osmanske sredinje vlasti nisu bile voljne ili u mogunosti poslati dovoljno novih snaga i sredstava za nastavak osvajanja u Slavoniji krajem 1552. ili poetkom 1553. Ve je tijekom pohoda u ljeto i jesen 1552. postalo jasno da Ulama-beg moe raunati na pomo oblinjih sandaka (bosanskog, klikog, hercegovakog), a ne i na snage s drugih podruja, ukljuujui i vojsku pod izravnim zapovjednitvom Porte. Osmanske sredinje vlasti ni kasnije nee slati vojsku iz drugih krajeva na habsburko-osmansku granicu izmeu Drave i Jadranskoga mora ve e glavninu svojih snaga koncentrirati u Ugarskoj. Osmanski zapovjednici u poekom, cernikom, bosanskom, klikom i hercegovakom sandaku bit e preputeni sami sebi. Zbog toga, ali i zbog jaanja otpora na habsburkom podruju, zaustavilo se osmansko napredovanje u Slavoniji, dok je na podruju Hrvatske ono trajalo jo neko vrijeme te je zavrilo privremenim zauzimanjem Siska 1594. Kao to je spomenuto nova osmanska osvajanja u Slavoniji ponukala su habsburku stranu da se vie angaira na obrani podruja izmeu Drave i Jadrana od Osmanlija. Ve u oujku 1553. nastao je plan kapetana Ivana Lenkovia o rasporedu i odravanju utvrda i njihovih posada uzdu granice u Slavoniji i Hrvatskoj, to je i bio i formalni zaetak budueg sustava protuosmanske obrane poznatog kao Vojna krajina. Granica izmeu Drave i Save, nastala 1552., nije se znaajnije mijenjala do konanoga nestanka osmanske vlasti u Slavoniji krajem 17. stoljea, uz izuzetak utvrde azme koja je 1606. ponovno prela u habsburke ruke. Bez obzira na nestanak osmanske vlasti u Slavoniji krajem 17. stoljea, osmanskohabsburka granica iz 1552., odnosno 1606., nastavila je postojati i u kasnijim stoljeima, ali sada kao razdjelnica izmeu Slavonije (u suvremenom smislu) i (sjeverozapadne) Hrvatske.
86 Habsburki spomenici, 3., 441.-442. certa sit vestra sacratissima maiestas, quod posteaquam hec duo castra Chasma er Werwcze amissa sunt, excursiones clandestine. Tum equitum. tum plagiariorum Thurcicorum in hoc regnum seuire non desinunt, quibus cum propter densitate siluarum ac moncium et alpium copiam, locique naturam, tum propter proximitatem, contiguamque vicinitatem ipsius castri Chasmensis resistere est impossibile. 87 Habsburki spomenici, 3., 442.-443.

108

Dino Mujadevi, Osmanska osvajanja u Slavoniji 1552. u svjetlu ...

The 1552 Ottoman invasions in Slavonia according to the Ottoman archival sources
Dino Mujadevi Croatian Institue of History Opatika 10 Zagreb Republika Hrvatska

According to Western contemporaries, the 1522 Ottoman invasions in Slavonia struck a major blow to the defence of the Habsburg Slavonia. At the same time, the Bosnian governor gathered his forces and sent them to Slavonia via Gradiki Brod. Yet a new Ottoman attack failed to take place. The central Ottoman powers were either not willing or not capable of sending enough new forces and means to continue their conquest of Slavonia in late 1552 and early 1553. For these reasons as well as because of the increased resistance in the region governed by the Habsburgs, the Ottoman advance was halted, while in Croatia it lasted longer and ended with the temporary occupation of Sisak in 1594. The border between the rivers of Drava and Sava came into existence in 1552 and remained by and large unchanged until the end of the Ottoman rule in Slavonia, at the end of the seventeenth century. The only exception was the fortification of azma, which came back into the Habsburg possession in 1606. The Ottoman-Habsburg border of 1552/1606 continued to exist even after the end of the Ottoman rule in the late seventeenth century, but this time as the boundary between Slavonia (in the modern sense of the word) and (Northwestern) Croatia.
Keywords: Ottoman Empire, the Habsburgs, Early Modern era, conquests, Slavonia