Pavao Braja Pedagoka komunikologija

(seminarski rad)

SADRAJ
UVOD....................................................................................................................1 PRVI DIO: RAZGOVOR U KOLI.....................................................................2 1. DEFINICIJA I OBLICI RAZGOVORA....................................................2 2. VERBALNI I NEVERBALNI RAZGOVOR U KOLI............................3 3. SADRAJI I ODNOSI U TIJEKU RAZGOVORA...................................4 4. OSOBNI I PSIHODINAMSKI ASPEKTI RAZGOVORA.......................5 5. POVRATNE INFORMACIJE, SLUANJE I RAZGOVOR O RAZGOVORU...........................................................................................7 6. NAINI I STILOVI RAZGOVORA U KOLI.........................................7 DRUGI DIO: PROBLEMI U KOLI...................................................................9 1. KOMPLEKSNI PROBLEMI ODGOJA I IZOBRAZBE.......................... 9
2. RJEAVANJE KOMPLEKSNIH PROBLEMA ODGOJA I

IZOBRAZBE..............................................................................................9 TREI DIO: KONFLIKTI, SVEE I AGRESIVNOST U KOLI...................11

1. KONFLIKTI U KOLI.............................................................................11

2. SVAE U KOLI.....................................................................................12 3. AGRESIVNOST U KOLI......................................................................13 ZAKLJUAK......................................................................................................14 LITERATURA....................................................................................................15

UVOD
Osnovni je instrument odgoja i obrazovanja razgovor izmeu uitelja i uenika, izmeu uitelja meusobno i izmeu uenika meusobno. Suvremena znanost o razgovoru naziva se interpersonalna komunikologija, koja predstavlja teoretsku i strunu pozadinu vjetine interpersonalnog komuniciranja tj. razgovora. Interpersonalna komunikologija postaje strateka znanost suvremenog odgoja i obrazovanja.

PRVI DIO:

RAZGOVOR U KOLI

1. DEFINICIJA I OBLICI RAZGOVORA Interpersonalna komunikologija je suvremena znanstvena disciplina koja se bavi problematikom interpersonalnog komuniciranja. Njezin je problem prouavanja komunikacija licem u lice unutar manjih primarnih skupina, tj. direktna i neposredna komunikacija. To je relativno mlada znanstvena disciplina koja ima svoje porijeklo u istraivanjima i radovima tzv. Palo Alto grupe. Interpersonalna komunikologija koristi se spoznajama i istraivanjima razliitih autora iz drugih znanosti i disciplina. Interpersonalna komunikologija bavi se interpers. komunikacijom u obitelji, koli, poduzeu, manjim i veim drutvenim zajednicama,tj. u svim ivotno vanim ljudskim sistemima. Treba je razlikovati od masovne, medijske, javne, urnalistike i politike komunikologije koje se bave sekundarnom i indirektnom komunikacijom.1 U naoj zemlji ta je znanost tek na poetku. U razvijenim se zemljama interpersonalna komunikologija primjenjuje na podruju savjetovanja, lijeenja, pedagogje, managmenta i politike. Interpersonalna komunikacija je primanje i djelovanje poruka unutar neposrednih licem u lice odnosa meu ljudima. Ako poruke aljemo namjerno, planirano i svjesno te uz traenje i primanje povratnih informacija o njihovu prihvaanju i djelovanju, naa je komunikacija potpuna i struna. Komunikacijski proces sastoji se od 4 osnovna elementa: poiljaoca poruke, poruke, primaoca poruke i konteksta.2 Svaka komunikacija ima svoju izraajnu komponentu (priopavanje onoga to ve postoji) i utjecajnu komponentu (ostvarivanje jo nepostojeeg).3 Ako razgovor s uenikom nema obje komponente on ne slui svojoj svrsi, tj. odgoju i obrazovanju. Razgovor u koli mora imati odgovarajuu sintaksu (poredak rijei), semantiku (prepoznatljivost znaenja rijei) i pragmatiku (ostvarivost poruke u stvarnosti) da bi uenici mogli uti, shvatiti i realizirati poslane poruke. Komunikacija koe biti verbalna i neverbalna, sadrajna i odnosna, te kongruentna i inkongruentna. To znai da ne moemo da ne komuniciramo prvi Watzlawickov komunikacijski aksiom. I razgovor u koli ima svoju sadrajnu, odnosnu, osobnu i utjecajnu dimenziju. U svakom razgovoru s uenikom profesori iznose neki sadraj, definiraju odnose, otkrivaju sebe i utjeu na njega.
1 2

Dini, 1978.; Plenkovi, 1983. Haley,1963. 3 Schulz von Thun, 1984.

Razlikujemo informativnu, personalnu, kontaktnu i apelativnu komunikaciju.4 Odgojno-obrazovna poruka kao informacija mora biti praena osobnim uvjeravanjem, kontaktnim povezivanjem i apelatvnim zahtjevanjem. Komunikacija je uspjena ako namjera, misao i izgovorena poruka poiljatelja poruke odgovara primljenoj poruci primatelja poruke. Tek kad je primprimatelj poruke interpretira i shvati upravo na odreeni nain, ona djeluje na njega i na njegovo ponaanje. Metakomunikacijom, tj.komunikacijom o naoj komunikaciji i komunikacijskim feedbackom tj.meusobnom razmjeno povratnih informacija jedino nam mogu objasniti to se zapravo dogaa u naoj komunikaciji. Usklaivanje poslane i primljene poruke u tijeku razgovora izmeu uitelja i uenika osnovni je zadatak uspjenog razgovora u koli. 2. VERBALNI I NEVERBALNI RAZGOVOR U KOLI U tijeku komunikacije mnogo toga pretpostavljamo pa i iskrivljujemo. Da bismo svoju svakodnevnu komunikaciju uinili razumljivom i uspjenom, moramo konkretizirati, izostavljeno dopuniti, a subjektivne predrasude provjeravati. Nedoreeni uitelji sve poopavaju, mnogo toga izostavljaju i iskrivljuju. Njihove su poruke neosobne, apersonalne. Puni su neprovjerenih miljenja i nedopustivih pretpostavki kojima iskrivljuju stvarnost. Za njih je stvarnost ono to misle i pretpostavljaju a ne ono to se stvarno dogaa oko njih i u njima. Doreeni uitelji su konkretni, stalno dopunjuju svoje poruke i provjeravaju svoje miljenje s uenicima. Ne poopavaju, doputaju iznimke i ogranienja. Komuniciraju osobno, razgovaraju s uenicima a ne samo s razredom. Oni nemaju o njima ve gotovo miljenje ve ih zjedno s njima stalno modificiraju, prilagoavaju svojoj i njuihovoj stvarnosti. Neverbalnu komunikaciju ine ponaanje tijela (dranje, usmjerenost i pokreti tijela pri sjedenju, hodanju i leenju), mimika (ela, obraza, brade, obrva i usta), oni kontakt (pogled, zjenice, oni miii), govorno ponaanje (Brzina,ritam,boja i jaina glasa, artikulacija, melodija, jasnoa), gestikulacija, dodirivanje, odijevanje, prostorno ponaanje, vremensko ponaanje (intimno,osobno, i javno vrijeme za kontakte), vanjski kontekst (vanjske okolnosti za vrijeme komuniciranja). Uitelji razgovaraju s uenicima i bez rijei kada pokazuju napetost ili oputenost dranjem tijela, kada povisuju ili snizuju glas, kada odreenom mimikom prate izgovorene sadraje, kada biraju okolinu u kojoj razgovaraju itd. Neverbalna komunikacija potvruje, negira, mijenja i vrednuje znaenje izgovorenog, otkriva osobnost oonoga s kim razgovaramo, definira odnose i

Rupert Lay, 1981.

stavove u toku razgovora, odreuje stupanj utjecaja i djelotvornost izgovorene poruke. Tajna uspjenosti interpersonalnog komuniciranja sastoji se u meusobnoj usklaenosti verbalnih i neverbalnih poruka. Taj proces usklaivanja nae komunikacije sastoji se od 3 koraka: uoavanje i prepoznavanje neverbalnih poruka, metakomunikacija o neverbalnoj komunikaciji i obostrano usklaivanje neusklaenosti. 3. SADRAJI I ODNOSI U TIJEKU KOMUNICIRANJA Sudbina sadraja poslane poruke bitno ovisi o odnosu poiljaoca i primatelja poruke i same poruke. Ti odnosi jaaju, slabe ili ponitavaju utjecaj sadraja poruke na njezine primatelje. Tri su odnosne razine odgoja i izobrazbe: 1.odnosi prema sadraju odgoja i izobrazbe (negativni, pozitivni ili indiferentini) 2.odnosi izmeu uitelja i uenika(odbacujui, prihvaajui, ignorirajui) 3.odnosi izmeu uitelja meusobno: (protusuradniki, suradniki ili nesuradni) MEUSOBNA DINAMIKA SADRAJA I ODNOSA U TIJEKU RAZGOVORA: 1.slaemo se (pozitivan sadraj) i volimo se (pozitivan odnos) 2.ne slaemo se (negativan sadraj) i ne volimo se (negativan odnos) 3.ne slaemo se (negativan sadraj), ali se i dalje volimo (pozitivan odnos) 4.slaemo se (poz. sadraj) ali se i dalje ne volimo (negativni odnos) 5.kako da se sloimo (neg. sadraj) kada se i dalje ne volimo (negativni odnos) 6.budui da se ne slaemo (neg. sadraj) ne moemo se ni voljeti (neg. odnos) 7.moramo se sloiti (poz. sadraj) jer se moramo voljeti (poz. odnos) U tijeku odgoja i izobrazbe moemo razlikovati sadrajno slaganje i neslaganje izmeu uitelja i uenika te njihovo meusobno odnosno prihvaanje i odbacivanje. U njihovoj komunikaciji mogu se vidjeti sadrajni i odnosni dijelovi interpersonalne komunikacije iz prolog poglavlja. Razumljivost ili nerazumljivost bitni su elementi interpersonalnog komuniciranja. Razumljivost omoguuje kvalitetnu i uspjenu komunikaciju. Uzroci nerazumljivosti mogu biti kompliciranost i teka shvatljivost opdreenog sadraja, neznanje i nesposobnost razumljivog komuniciranja, potreba pojedinca da prikrije svoje neznanje i nesigurnost ili svjesna ili nesvjesna elja da se ostane nerazumljiv. Razumljivi uitelji govore jednostavno, pregledno, kratko i zanimljivo, uenici prihvaaju poruke i one na njih utjeu.

Nerazumljivi uitelji govore komplicirano, nepregledno, opirno i nezanimljivo, uenici ne prihvaaju poruke i ne ele sluati. Komunikacija moe biti meusobno rivalizirajua (sugovornici se otvoreno meusobno nadmeu), meusobno fiksirano dopunjujua (otvoreno se potiskuju), meusobno skriveno dirigirajua (iskoritavaju se) i meusobno fleksibilno dopunjajua ( poteno i otvoreno se dopunjuju). Ovisno o tome u kojoj se od navedenih odnosnih situacija zbiva interpersonalna komunikacija izmeu uitelja i uenika, moemo razlikovati meusobno rivalizirajui odgoj i izobrazbu, meusobno pozicijski fiksiran odgoj i izobrazbu i meusobno dopunjujui odgoj i izobrazbu. Da bismo s nekim due komunicirali moramo voditi rauna o bitnim elementima komunikacijske udobnosti. Sadrajni komunikacijski komfor je pravo na slinost i razliitost miljenja. Prostorni kom. komfor oznauje pravo na distancu za sve sudionike komunikacije. Vremenski komun. komfor pravo je svih sudionika komjunikacije na vlastito odreivanje poetka i kraja pa i trajanja razgovora. Radni komunikacijski komfor oznauje pravo sudionika na aktivnost ili pasivnost u komunikaciji. Emocionalni komunikacijski komfor odgovarajui je omjer izmeu zadovoljstva i frustracije u tijeku komunikacije. U odnosu uitelja i uenika mora postojati komunikacijski komfor. Samo komforni odgoj i izobrazba omoguuju stvarni razvoj, odgoj i izobrazbu i uenika i uitelja. 4.OSOBNI I PSIHOSOMATSKI ASPEKTI RAZGOVORA JA, TI, MI I BEZLINE PORUKE : Ti-porukama, mi-porukama i bezlinim (apersonalnim) porukama druge napadamo ili udaljujemo od sebe i komunikacije. Samo Ja-porukama smo u stanju razvijati stvarni osobni kontekt i dijalog. Ja-uitelji su direktni, neposredni, osobni, prihvaaju jak i neposredan utjecaj na uenike. Ti-uitelji imaju direktni, prijetei, ugroavajui, odbijajui negativni utjecaj na uenike. Mi-uitelji imaju nedirektni, neodreeni, nejasni slabi utjecaj na uenike. Bezlini-uitelji imaju apersonalan, nikakav utjecaj na uenike. Zapaanja, miljenja i osjeaje esto meusobno mjeamo to ima kao posljedicu neopravdano i nerealno izjanjavanje i o sebi i o drugima. To onemoguuje jasni i izravnu,neposrednu i otvorenu komunikaciju. Objektivni uitelji izraavaju svoje zapaanje kao zapaanje, svoje miljenje kao miljenje a svoje osjeaje kao osjeaje. Subjektivni uitelji pretvaraju svoja miljenje i osjeaje u zapaene injenice. Nerealni uitelji svoja zapaanja izraavaju samo kao miljenje i osjeaje.

Vlastite osjeaje, potrebe i elje moemo izraavati neverbalno i verbalno (direktno, indirektno ili neiskreno). O nainu izraavanja vlastitih osjeaja, potreba i elja ovise uspjenost i zadovoljstvo ili neuspjenost i frustracija u tijeku komunikacije. Nije svejedno kako uitelji i uenici izraavaju svoje osjeaje, potrebe i elje u meusobnim razgovorima unutar kole. S obzirom na tu komunikacijsku problematiku razlikujemo potiskivajue, verbalno direktne, verbalno indirektne i neiskrene uitelje. Mi se u meusobnim odnosima i komunikaciji u velikoj mjeri selektivno zapaamo, subjektivno tumaimo te nesvjesno dopunjujemo, iskrivljujemo. Jedini put prema jasnoj i razumljivoj komunikaciji stalno je provjeravanje poruka s pomou metakomunikacije. Uitelji takoer svoje uenike selektivno zapaaju, subjektivno interpretiraju i esto nekritiki iskrivljuju. Po tome razlikujemo uitelje koji prihvaaju i koji ne prihvaaju selektivnost, subjektivnost i mogunost iskrivljavanja svojeg prepoznavanja uenika. Ovisno o tome koje je od Ja-stanja u odreenom trenutku u nama aktivno, naa komunikacija moe biti roditeljski kritizirajua ili zatitnika, odrasla (suradnika komunikacija) te djetinje slobodna, prilagoena ili buntovnika U prvom se tijeku odgoja i izobrazbe zadrava i fiksira roditelj-dijete komunikacija izmeu uitelja i uenika a u drugom se ona modificira u fleksibilniju komunikaciju odrasli-odrasli. Primjenom transakcijske analize5 na problematiku interpersonalne komunikacije moemo u njoj uoiti meuigru svjesnog i nesvjesnog, racionalnog i iracionalnog, namjernog i nenamjernog, psiholokog i socijalnog u nama. Tu moemo razlikovati jednostavno dopunjajuu, ukrieno konfliktnu, jednostrano manipulirajuu i obostrano manipulirajuu komunikaciju. Nekonfliktna kola je utopija, u njoj se uitelji idealno dopunjuju i prihvaaju. Konfliktna kola je blia stvarnosti, tu se interakcije izmeu uitelja i uenika ukriuju.Jednostrano manipulirajua kola je pokvarena, nehumana i antiodgojna a obostrano manipulirajua kola je pseudohumanistika i pseudodemokratska, odgojno loa. Strah od razgovora najee je na razini iracionalnog, nesvjesnog u nama. Strah od komunikacije s drugima moe biti narcistiki (da ne bi otkrili sebe), transferni (da ne bi otkrili potisnuto u sebi) i paranoidni (da ne bi otkrili neprijatelja u drugome).
5

Berne, 1964.

U kolama se javlja narcistiki strah uitelja, transferni strah uenika i paranoidni strah i kod uitelja i kod uenika. Obrambeni mehanizmi tite nas od izravna suoavanja sa stvarnou u nama i oko nas. Razlikujemo potiskujuu, negirajuu, proicirajuu, suprotno naglaavajuu, autokonverzivnu, premjetajuu, sublimirajuu, infantilnu, imitirajuu i racionalizirajuu komunikaciju.

POVRATNE INFORMACIJE, RAZGOVORU

SLUANJE

RAZGOVOR

Razlikujemo povratne informacije o sadraju poruke, o sugovorniku, o odnosima meu sugovornicima i prema sadraju te o utjecaju poruke na sugovornike. Povratne informacije moemo u komunikaciji traiti, primati i davati. U koli su izuzetno vane povratne poruke u vezi s odnosima i stavovima uitelja prema sadraju odgojnih i obrazovnih poruka. U komunikaciji se koristimo boljim i loijim oblikom komunikacijskog feedbacka. Bolji oblik je verbalan, pozitivan, prilagoen sugovorniku, konkretan, opisan, jasan, objektivanrealan, potpun direktan,neposredan, iskren, pravodoban, informativan, konstruktivan, dobronamjeran, upotrebljiv, doputen, kontaktibilan, obostran. U naim kolama najee prevladavaju loiji oblici davanja, primanja i traenja povratnih informacija izmeu uitelja i uenika. Uitelji su skloniji negativnim nego pozitivnim povratnim porukama uenicima. Nae su kole esto nejasne odgojno- obrazovne institucije. Uenici dobivaju vie nejasnih povratnih informacija od svojih uitelja. Jones i Gerard (1981.) razlikuju lanu, jednosmjernu, reaktivnu i dvosmjernu komunikaciju. U lanoj komunikaciji ne dolazi do meusobna reagiranja ni do meusobna utjecanja. U jednosmjernoj komunikaciji izaziva se meusobno reagiranje, ali samo uz jednosmjeran utjecaj. U reaktivnoj komun. dolazi samo do meusobna reagiranja,bez utjecaja. U dvosmjernoj komunikaciji sugovornici meusobno reagiraju i reciprono ujeu jedan na drugoga to je stvarna konverzacija. Prema ovakvoj podjeli, postoje prividne, neutjecajne, jednostrano utjecajne i obostrano utjecajne kole. Umjetnost kolskog komuniciranja sastoji se u sposobnosti i spremnosti uitelja da metakomuniciraju sa svojim uenicima.

6. NAINI I STILOVI RAZGOVORA U KOLI Friedman Schulz von Thun razlikuje osam naina komuniciranja: 1.Traenje pomoi izraavanje vlastite bespomonosti i verbalizirajui potrebu za pomo 2. Pruanje pomoi istiui vlastitu jakost, dajui sugovorniku na znanje da je slab i nuditi mu pomo 3. Obezvrijeivanje sebe tvrdei da smo nitko i nita, traei upute od drugih 4. Agresivnost i obezvrijeivanje drugih - u prvi plan postavljamo sebe , sugovornika okrivljujemo i i proglaavamo neznalicom 5. Potvrivanje sebe proglaavamo se osobom bez mana a sugovornika pokuavamo prisiliti da prizna nau superiornost 6. Kontrola drugoga Sugovorniku tvrdimo da samo mi znamo kako to raditi 7. Distanciranje sebe iskljuujemo se iz sadraja razgovora 8. Povrno razveseljavanje drugih od sebe pravimo zabavljaa koji svraa pozornost na sebe Prema nainu kako se ponaamo i kako komuniciramo s drugima, razlikujemo 6 stilova neposredne interpersonalne komunikacije. 1. Komunikacija ovisna o drugima pomirljiva je i samoobezvrijeujua, nekreativna 2. Komunikacija usmjerena protiv drugih optuujua, stogo kontrolirajua, agresivna i obezvreujua 3. Komunikacija voena za druge blae kontrolirajua, pomaua i zatitnika, usmjeruje i savjetuje druge 4. Povrna komunikacija meu drugima svakidanja, uobiajena, konvencionalna, oputajua (brbljanje) 5. Komunikacijadistancirana od drugih racionalna, analitika, istraujua, apersonalna komunikacija 6. Komunikacija s drugima otvorena, centrirana, demokratska i kvalitetna, kreativna, obostrana, iskrena i slobodna

DRUGI DIO:

PROBLEMI U KOLI

1. KOMPLEKSNI PROBLEMI ODGOJA I OBRAZOVANJA Rainer-Michael Rahn definira problem kao barijeru izmeu neeljenoga sadanjeg i eljenog budueg stanja. Prema tome opisuje interpolacijske (izbor od poznatog sadanjeg neeljenog prema poznatom buduem eljenom stanju), sintetske (poznato je sadanje neeljeno i budue eljeno stanje ali nije poznat put do cilja), i dijalektike probleme (poznato je samo sadanje neeljeno stanje). Fredmund Malik razlikuje jednostavne i sloene probleme. Odgoj i obrazovanje djece kao jednostavni problem pretpostavlja racionalnost i ciljanost uenikova ponaanja. Pretpostavlja se mogunost dobivanja uvida u sve uzroke i posljedice ponaanja i od strane uenika i od uitelja. Odgoj i obrazovanje pretvaraju se u racionalno planiranje koje je mogue obaviti u odreenu vremenu to mu je na raspolaganju i primjenuje pritom analitikoredukcionistiki pristup,. Kod uenika sa kompleksnim problemima prihvaamo injenicu prisutnosti iracionalnosti i neodreenosti., nemogue je doi do svih uzroka i posljedica uenikova ponaanja. Odgojni i obrazovni problemi mogu se uspjeno rjeavati samo sustavno kibernetskim pristupom. U koli se susreemo sa sadrajnim (nerazumljivost i nezanimljivost prenoenja poruka kolskog sadraja), osobnim (tiu se uenika i uitelja), odnosnim (kvaliteta prihvaanja i primanja odgojnih poruka) i utjecajnim problemima odgoja i izobrazbe (vezani za utjecaj odgojnih i obrazovnih poruka na dijete). Problem treba promatrati kao dio ireg konteksta (sustavni pristup), u povratnoj sprezi s ostalim dijelovima sustava (kibernetski pristup), u odnosu s drugim dijelovima sustava (interakcijski pristup), u komunikaciji s drugim dijelovima sustava (komunikacijski pristup), u meusobnu prilagoavanju drugim dijelovima sustava (adaptacijski pristup) i u sklopu interpersonalnog meudoivljavanja svih sudionika problema (psihodinamski pristup). 2. RJEAVANJE IZOBRAZBE KOMPLESKSNIH PROBLEMA ODGOJA I

Linearno rjeavanje problema je uzrono-posljedina opisna orijentacija s ispravnim ili lanim znanstvenim objanjenjima6. Svrha je otkriti ispravno, kauzalno objanjenje dogaaja. Dolazi do etiketiranja uzoraka ponaanja, rigidnog ocjenjivanja i ispravljanja.
6

Gianfranco Cecchin (1987.)

Carl Tomm u sklopu linearnih tehnika rjeavanja problema opisuje linearna pitanja kao uzrono-posljedina, ispitivaka, istraivako-detektivska, redukcionistika-deterministika, linearnohipotetska, normativna, moralistika, okrivljujua, posramljujua, otpor stimulirajua i konzervativno- morfostatska. Na ta se pitanja daju odgovori ali se ne postiu promjene. U mnogim kolama prevladavaju linearne tehnike razgovora u vezi s rjeavanjem problema. Linearni uitelj vie kritizira i korigira nego to odgaja i obrazuje uenike. Strateke tehnike rjeavanja problema su linearan, izravan utjecaj na nekoga radi dociranja, instruiranja, ispravljanja, izazivaju konfontacije. Strateki uitelji tragaju za uzrocima i spreavaju neeljene posljedice, manipurijaju s uenicima i represivni su. Hipotetiko rjeavanje problema jest istraivanje problema zajedno s problematinom osobom, pokuava se razumijeti problem, trai se opisivanje a ne ocjenjivanje.7 Hipotetizirajui uitelji za svekog uenika postavlja radnu hipotezu koju su uvijek spremni modificirati, dopunjavati pa i odrei je se. Neutralnost kao tehnika rjeavanja poblema je pridavanje jednake vanosti svim elementima sustava.8 Neutralni uitelji nastoje biti objektivni i pravedni prema uenicima, doputaju ueniku da bude razliit, otvoreni su za sve novo i ne dirigiraju uenikom. Cirkularno rjeavanje problema opisuju se kao cirkularno-kibernetske, interakcijske i sistemske.9 Cirkularni uitelji imaju sistemsko-kibernetski pristup odgojnoj i obrazovnoj problematici. Zanimaju ih cijelina i kontekst dogaanja, kao i veza izmeu dijelova segmenata dogaanja. Nita se ne promatra izolirano. Zanimaju ih razlike i usporedbe a ne izolirani sluajevi. Refleksno rjeavanje problema odvija se uz pomo refleksivnih pitanja s kojima indirektno utjeemo na druge, potiemo i olakavamo promjene njihova ponaanja. U sklopu toga postupka i mi se mijenjamo i razvijamo s drugima.Njihova je znaajka neutralnost uz potovanje neovisnosti i samostalnosti drugih. Refleksivni uitelji posredno potiu promjene u uenika uporabom refleksivnih pitanja u komunikaciji s njima. Oni su poticatelji promjena, razvijaju se zajedno s uenicima i potuju neovisnost i samostalnost uenika. Reflektirajui tim suvremena je timska metoda rjeavanja kompleksnih problema. Jedan lan refl. tima moe preuzeti ulogu intervjuera koji razgovara sa sustavom s problemom i postavlja mu pitanja pa govorimo o intervjuirajuem timu.Reflektirajui uitelj slua razmilja i govori,on on slua uienika, razmilja o onome to je uo i zatim razgovara s njima, doputa i uenicima da
7 8

Luigi Boscolo (Boscolo et al.,1988.) Luigi Boscolo ( Boscolo et al., 1988.) 9 Carl Tomm (1987.)

sluaju, razmiljaju i govore. Zajedno s uenicima traga za novim opisima i objanjenjima injenica i dogaaja.

TREI DIO: KONFLIKTI, SVAE I AGRESIVNOST U KOLI

Konflikt svae i agrasivnost podruja su u kojima se primjenjuju komunikacijske vjetine, i upravo o njihovoj primjeni ovise konstruktivnst ili destruktivnost tih pojava 1. KONFLIKTI U KOLI Morton Deutsch (1973) konflikt definira kao sukob nespojivih tendencija i dijelovanja u pojedincu, skupini, narodu ili izmeu pojedinaca, skupina i naroda unutar konkruentnih ili kooperacijskih situacija. Prema tome moemo razlikovati intrapersonalne (unutar pojedinavca), interpersonalne (izmeu pojedinaca) konflikte, zatim unutar skupine i imeuskupine te internacionalne i intranacionalne konflikte. Frutz Fischaleck (1977) opisuje konflikte kao meusobna suprotstavljanja razliitih elja, potreba, interesa, osjeaja i djelovanja. Prema tome razlikujemo unutarnje, vanjske, latentne, lane i mijeanje konflikte. Konflikt nam pomae u uoavanju problema, ali i upronalaenju njegova rjeenja. Konflikti spreavaje stagnaciju a potiu promjene. Uvruju identitet pojedinaca ali i skupine. U koli se susreemo sa intrapersonalnim konfliktima i kod uenika i kod uitelja. Uitelji sa intrapersonalnim konfliktima nisu u stanju slobodno, kreativno i kvalitetno odgajati i obrazovati, a uenici sa intrapersonalnim konfliktima iskrivljeno doivljavaju uitelje i njihove poruke. Posljedica je neadekvatno meusobno ponaanje i reagiranje to razvija osnovu za meusobne konfliktne interakcije. Intrapersonalni, interpersonalni, unutarskupni i meuskupni konflikti u koli mogu biti konstruktivni, neeskalirajui i funkcionalni ali i destruktivni. Konflikt s uenikom treba rjeavati razumljivnim, jasnim, iskrenim, osobnim i pravodobnim razgovorom. U meusobnom konfliktu ni uitelji ni uenici ne smiju biti pojedinci jer u tom sluaju gube i jedni i drugi, a napose odgoj i obrazovanje. Represivne kole primjenjuju silu u procesu odgoja i obrazovanja. Primjena sile u koli ima i mnogo nepoeljnih odgojo-obrazovnih posljedica. Kod uenika oteava komunikaciju s uiteljima, potiu konformizam, izazivaju konkruentno ponaanje, razvijaju odbijanje i prkos, tjeraju u povlaenje i bijeg, potiu reaktivno agrasivno ponaanje. Kod uitelja prmjena sile u koli oduzima

vrijeme, smanjuje njihov stvrani utjecaj na uenike, otuuje ih od uenika i pretvara ih u stresogene imbenike za uenike. Represivne kole onemoguuju dijalog uitelja i uenika a time i odgojni pa i obrazovni utjecaj uenika. Prema prevladavajuem ponaanju u tijeku rjeavanja problema i konflikata kole moemo podijeliti na: 1. Natjecateljske - kompetitivne, slaba suradnja, individualnost, 2. Kompromisne - njeguju umjerenu popustljivost i suradnju, slabi timovi 3. Izbjegavajue - maksimalno poputaju, nema surasdnje niti timova 4. Prilagoavajue - izrazita popustljivost, intezivna suradnja, loi timovi 5. Suradnike - nema popustljivosti, izrazita je suradnja i dobri su timovi Uitelji bi morali biti posrednici u rjeavanju konflikata u koli i kao takvi u konfliktnim situacijama moraju biti vjerodostojni, neutralni, kontaktibilni, objektivni i diskretni. 2. SVAE U KOLI Svaa moe biti i dobra i loa, kvalitetna i nekvalitetna, negativna i pozitivna, destruktivna i konstruktivna. Svaa je samo jai i otriji konflikt koji mogu ali i ne moraju pratiti izrazito negativni osjeaji. Ona je esto uzrokovana potisnutom srdbom. Srdba i konflikt sastavni su dio svakog interpersonalnog odnosa. To vrijedi i za svau koja je neizbjeni sastavni sio svakodnevnog ivota. Svaalaka vjetina sastavni je dio komunikacijskih vjetina. I kola je mjesto svaanja. Svaati se mogu uitelji meusobno ali i s uenicima. Budui da su svaa i konflikt sastavni dio svakodnevnog ivota, a kola bi trebala odgajati i obrazovati uenike za ivot, logino je da se tijekom kolovanja treba pozabaviti i svaom. Prema dominirajuem stilu svaanja meu uiteljima i meu uenicima te izmeu uitelja i uenika razlikujemo uspjenu, dobru, konstruktivnu i spajajuu kolu od neuspjene, loe, destruktivne i razdvajajue kole. U uspjenoj, dobroj, konstruktivnoj i spajajuoj koli uenici se odgajaju za autentinu svau. To je stvarna svaa sa stvarnim razlozima. U takvoj se koli uenici i uitelji ue potenom i nevrijeajuem svaanju. U neuspjenoj, looj, destruktivnoj i razdvajajuoj koli ui se loa, detrutivna i razdvajajua svaa. Ta je svaa neautentina. Svaa uitelja i uenika je nepotena, vrijeajua, zlonamjerna i nejasna. Dobra li loa svaa razlikuje se po dobrim ili loim posljedicama svaanja. To je jedini kriterij kvalitete svaanja.

Uitelji i uenici mogu se svaati sli bez vrijeanja, ironizacije i zloupotrebe pamenja. Svaati se mogu korisno i konstruktivno uz meusobno prihvaanje, iskrenost, obostranu aktivnost, jasno komuciranje i konkretnost. Nakon dobre svae uitelji i uenici nisu uvrijeeni, bolje jedan drugoga poznaju, manje se jedan drugoga boje, blii su jedan drugome, vie vjeruju jedan drugome, ne trae osvetu i blii su rjeavanju konflikta.

3. AGRESIVNOST U KOLI Miomir uul (1989) razlikuje: 1. agresivnost fizika ili verbalna reakcija izvedena s namjerom da se nekom drugom nanese teta ili ozljeda bilo koje vrste 2. asertivnost - omoguuje pojedincu da se izbori za sebe a da pritom ne nanese tetu drugome 3. nasilje grub napadaj na drugu osobu koji rezultira izrazitim ozljeivanjem, ili nanoenjem fizike tete toj osobi U kolama bi morala prevladavati konstruktivna agresija koja pomae uiteljima i uenicima da se bolje meusobno upoznaju, da vie doznaju jedan o drugome, da se intezivnije i ljudskije susretnu. To je osnovno obiljeje konstruktivne agresije.. Drugo obiljeje je meusobno potivanje. Uitelji moraju potivati uenika kako bi i sami zasluili njegovo potovanje.Konstruktivna agresija jaa i produbljuje meusobno potivanje, intenzivira meusobno kontaktiranje, iskljuuje meusobno povrijeivanje i dovodi do istine oba sudionika konstruktivne svae. U naim je kolama za odgoj i obrazovanje uenika posebno tetna i opasna prikrivena agresija. Njome se prije svega koriste uitelji ali se prenosi i na meusobno ponaanje uenika. Za taj oblik svae karakteristina je paradoksna, nerazumljiva i zbunjujua komunikacija, psihiko nasilje te emocionalno povlaenje i samoizoliranje. Posljedice potiskivane agresije u koli jesu depresija, prisilne radnje, anksioznost, opsesivnost, paranoidna sumnjiavost i grandomanija. U specifinim sluajevima mogu se javiti seksualni poremeaji, strah od ludila pa i samoubojstvo.

ZAKLJUAK
Ova se knjiga bavi problematikom voenja razgovora, postupanja s problemima i razrjeavanja konflikata u tijeku odgoja i obrazovanja u naim kolama. U pozadini joj se nalaze suvremene znanosti i discipline kao to su interpersonalna komunikologija, interpersonalna problemologija i interpersonalna konfliktologija, koje zajedno, u irem smislu rijei, ine suvremenu, interpersonalnu komunikologiju. To je znanost o strunoj uporabi razgovora u rijeavanju problema i razrjeavanju konflikata meu ljudima. Ta znanost i disciplina sve vie prodire i u suvremenu pedagogiju. Odgoj i izobrazba djece i omladine, tj. suvremena pedagogija trebaju interpersonalnu komunikologiju kao znanost i kao vjetinu, tj. kao strunu uporabu interpersonalne komunikacije. Suvremena pedagogija je nezamisliva bez suvremene interpersonalne komunikologije. Knjiga je rezultat bezbrojnih komunikacijskih seminara i treninga, to ih je autor knjige, Pavao Braja, uz suradnju Mete Puklavec, Danice Starkl i Meli Centrih odravao i jo ih orava u Ptuju za strune radnike u kolskim ustanovama Slovenije. Ona je, na neki nain, zajedniko djelo svih polaznika navedenih seminara i treninga.

LITERATURA
Braja,Pavao; Pedagoka komunikologija; kolske novine, Zagreb, 1993.