Nedad Lati

Krv bijelog horoza

Sarajevo, 2005. 2

Naslov: Autor: Lektor: Izdava: Korice: DTP: Biblioteka:

Krv bijelog horoza Nedad Lati Omer Resulovi Bosanica print Mile Srdanovi Amir Fatki Akme

CIP - Katalogizacija u publikacija Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 821.163.4 (497.6) -31 LATI, Nedad Krv bijelog horoza /Nedad Lati. - Sarajevo : Bosanica-print, 2005. - 200 str. ; 20 cm. (Biblioteka Akme) ISBN 9958-650-24-x COBISS.BH-ID 14420230 3

eb zi zindan, bi haber, zindanijend. eb zi sultan, bi haber, sultanijend. Zatvorenik obno u zatvoru, i ne zna da je. Sultan dok spije, to je sultan, i ne haje. Mesnevija, hazreti Mevlana Delaludin Rumi (Prema prijevodu hadi hafiza Halida Hadimulia, bejt prepjevao pisac romana) ___________________________________________

PRVO POGLAVLJE

1. Kao da je vrijeme Bosnu pregazilo etveronoke; tako su prole etiri godine rata i za njima etiri godine mira. Pa, onda, jo hramajui na jednu nogu, kao da je zastajalo na svakoj prestupnoj godini, nastavilo koraati navravajui prvu polovicu dvadesetog stoljea. Ovako su razmiljale mostarske duandije, na dan prvog aprila hiljadu devet stotina etrdeset i osme godine, pokuavajui zbijati alu s vremenom. "Kako li e se svriti naredne etiri godine?", othuknuo je mravi i elavi limar Ragib. "Ah, ko li iv, ko li mrtav, do tada, moj Ragibe", odmahnuo je rukom stolar Fadil. "Ako bih mogao pojmiti da vakat ide etveronoke, onda mogu rei da mi je ovo proljee jo i steono", malo se nasmijao brkati kazandija Mustafa, koji je sjedio do limara. To je sve bilo od zbijanja ale na taj dan. A nekad su mostarske liske, kako su zvali mostarske duandije, prvi april doivljavali kao svoj bajram-ege. Iskupili bi se po epencima i egaili se po vas cijeli dan, smiljajui jedan drugom aljive doskoice i smicalice. Tad su samo puili i othukivali, gledajui niz ulice nakinurene socijalistikim patriotskim dekorom. Crvenim zastavama i parolama veliani su pobjednici i oslobodioci grada. Kako su bili oprezni i suzdrani u egaenju, tako su bili suzdrani u svemu. Bilesi, vie se nisu smjeli oduevljavati ni proljetnom suncu, kao ni bijelom beharu treanja. A kao da je sam 5

Bog, zato to su oslobodioci eljeli osloboditi grad i od Njega, pjevajui: "Ova kapa sa tri roga, borit e se protiv Boga", provocirao ljepotom i bjelinom behara, tako su bile izbeharale bae po sokacima. Ako bi neko na tu bjelinu rekao maallah, ujeo bi se za jezik, pomislivi kako ni bijeli behar po avlijama nije smio biti ljepi od crvene dekoracije kojom su oslobodioci nagizdali ulice grada. Poto nikog nije nasmijao svojom aljivom opaskom, kazandija se podigao s epenka i otiao u svoj duan. Tako su se duandije rastali ne proslavivi svoj bajram-ege. A mnogo godina kasnije, kad su kazandiji Mustafi predavali rahmet, prisjetit e se njegove opaske o godinama koje su prolazile mostarskim duanima, poput steonih krava, i rei kako je bio u pravu. "I maii su se te godine kotili s etvere oi", prisjeao bi se limar Ragib. Prole su jo etiri godine pune progona i hapenja, da bi, i nakon njih, hiljadu devet stotina i pedest i druge godine nastupila sua kakvu ivi Hercegovci nisu upamtili za svog zemana. I oni rijetki koji e sa svojom djecom doivjeti hiljadu devet stotina i ezdeset i osmu i sa svojim unucima hiljadu devet stotina devedeset i drugu godinu, predavat e Mustafi stotinu rahmeta ibretei se njegovoj vidovitosti. "Mustafa bi jo jednom umro od alosti kad bi vidio ta se iz tog steonog vakta otelilo, moja djeco!", pripovijedao bi starac Ragib, koji je nadivio svoje akrame. A malo ko mu je, i od njegova roda, vjerovao.

2. Istoga dana, prvog aprila, slijedee, hiljadu devet stotina i etrdeset i devete godine, na epencima ispred duana nije sjedio niko. Samo su golubovi uureni, najeenih peruki oko vrata, kunjali i gugutali na epencima ispred prozora i vrata duana. "Ovakav vakat nije zapamen od kada je kos pocrnio", 6

othuknuo je sara Ismail prolazei s hanumom pustim sokakom pored svog zamandaljenog duana koji mu je nova vlast bila konfiskovala. Pogladio je s dva prsta velike brkove, crne kao krila crne ptice kosa, i othuknuo, toliko da je poplaio golubove koji su odletjeli s epenaka, vinuvi se iznad krova kule, preko Neretve. Golubovi e se i vratiti i ponovo gugutati na epencima, a da niko na epenku nije odahnuo. Sunce kako nije ni izlazilo iza sivih oblaka, tako nije ni zalazilo, pa se mrak tiho spustio na puste mostarske sokake.

3. Slijedeeg dana grijalo je sunce. U jednoj avliji ispod smokve stajala su dva mladia i razgovarala poluglasno. Bila su to dva brata; Salih i Omer Behmen. Onom viem, plavom trkljavom mladiu, titrao je blag osmijeh na licu, dok je razmetljivog, oito mlaeg, brata upozoravao da bude tii i da ne gestikulira rukama dok govori. Avlija je bila poploana arenom kaldrmom. Mozaik kaldrme bio je sainjen od oblutaka iz Neretve koje je Salih, ovaj stariji brat, ronei vadio iz vode, a babo mu ih ugraivao u kaldrmu kao da je tkao aren ilim na zemlji. Dok su razgovarali o nekom, oito opasnom i tajnom poslu, majka ih je gledala kroz prozor. Bila je crna korpulentna ena, tipina Hercegovka, s jemenijom na glavi i tespihom u desnoj ruci. "Boe, sauvaj mi djecu od zla pogleda, zla asa i zle sudbine! Uini da ih svako voli i da rastu pod okriljem Tvojim! Molim Ti se, o Ti Koji sve vidi!", molila se apatom pruajui dlanove ispred sebe. Kad je Salih zavrio razgovor s bratom, uao je u kuu tiho kao da ne eli ometati majku u molitvi. "Salihe", dozvala ga je taman kad je bio zakoraio u halvati. "Molim, majko", odazvao se. "Samo je dragi Bog prijatelj insanu", progovorila je kao da 7

pjeva neku tugaljivu pjesmu na hercegovaku kajdu. "Samo Bog nikad nikog izdao nije!" "Zato mi to govori, majko?" "Jer, dobro upamti, da ovjeka izda ena, roditelj, brat, prijatelj... Nekad ovjek u mukama sam na sebe slae, svjedoi protiv sebe, ko najvei dumanin", izrecitovala je, oito davno i dugo smiljan, savjet, kao da citira nekog velikog alima. "Nek ti bude draa i Boija srdba od ljudske milosti, sine moj!" Salih je stajao, drei kaput u ruci, i udio se majci kako je otkrila sutinu njegovog tajnog posla o kojem je razgovarao s bratom. "Allah je s nama, majko", odgovorio joj je svojom omiljenom parolom koju su uzvikavali na omladinskim sastancima, vjeajui kaput na iviluk. Starica se ve okrenula prozoru zagledana u avliju, a on se povijenih lea provukao kroz vrata halvatia. Suze su joj se bile pomolile u oima, pa ih je s dva prsta potrala i uzdahnula.

4. Sutradan, kad je puhao jak vjetar i njihao beharli-trenjeve grane skupa s mnogobrojnim crvenim zastavama, a oblaci zastirali sunce, u limarskoj radnji malog mostarskog duana stariji ovjek, gologlav, kovao je sulunare, kad mu prioe dvojica ljudi u konim kaputima i sa eirima na glavama. Prije nego to su uli u radnju nadmeno su zagledali noeve, furune, krive i sulunare. To je bilo vrijeme konfiskacije duana i, po kazivanju onih koje je takva nesrea zadesila, to su inili ljudi u konim kaputima. "Bujrum", obratio im se limar dok je kuckao komad lima. Znao je po odijelima da su izvidnica eksproprijacije. Takvi su, moda, ba ova dvojica prole godine u maju posjetili sara Ismaila i trgovca Abdurahmana Blagajca, pa su oni ostali bez duana. Jo su Abdurahmana i njegovog sina bili uhapsili. 8

"Nali malom naka ageta u hastalu", komentirao je Ahdurahman razlog njihova hapenja. utjeli su zaokupljeni svojim pregledom stvari. Razdvojili su se ka suprotnim zidovima radnje. "Da li jo neko radi s tobom?", upitao je onaj prvi, dok je prilazio limarovom radnom stolu. "Imam jednog egrta", odgovorio je. "U socijalizmu nee biti egrta, drue!" opomenuo ga je ljubazno. Limar se brecnuo zbog lapsusa, pa je prestao kuckati, zagledavi se u udbaa. "A gdje ti je taj tvoj egrt?" "Iziao je." "Gdje je otiao?!" "More bit da je na ruku, more bit da je u damiji." Limar se, shvatajui ozbiljnost situacije, pridigao od stola i ponizno odgovarao. "U ovoj dravi ivjet e se od rada, a ne od klanjanja!", ukorio ga je ovaj put prijeteim glasom. Drugi posjetitelj otvorio je fioku i prevrtao sveske i papire u njoj. Meu njima bio se zaturio jedan fiek, papirnata kesa za sitni eer. Dok ga je vadio iz fijoke, rasuli su se listovi papira po podu. Na jedoj stranici pisalo je velikim slovima, tampanim na arpirografu: PROGRAM ORGANIZACIJE MLADI MUSLIMANI. To, kao i sve preostale sveske i papire, pokupio je i stavivi ih pod pazuh, ispod kaputa, krenuo prema vratima. "Reci svom egrtu da me eka ovdje kad doe!", zapovjedio mu je pri odlasku.

5. Ve treeg dana aprila, kad su Sarajevo obuzele zakanjele babine huke, puhao je ipur i padala kia sa susnjeicom, a Miljacka tekla mutna, u sali zgrade Dravnog sekretarijata za unutranje 9

poslove ministar policije Ugljea Danilovi sazvao je sastanak za dvanaest efova Uprave dravne bezbjednosti iz veih bosanskih gradova. Ministar je sa svojim pomonikom priao proelju dugog stola i bacio na njega fascikl. Oni su stajali mirno po esterica s obje strane stola. Pozdravio ih je dok je traio penkalo u untranjem depu sakoa. Ispod pazuha mu je izvirila drka pitolja zabodenog u konu futrolu. "Sjedite!" Posjedali su, nakon to je i on sjeo u fotelju, s velikim naslonjaem. "Prema naim informacijama u naoj republici djeluju dvije veoma mone neprijateljske organizacije. Djeluju s kleronacionalistikih pozicija. Evo, u Mostaru smo nali Program muslimanske teroristike organizacije. Otkrili smo da negdje oko Varea djeluju Kriari, katolika teroristika organizacija. Po svemu sudei, ove su dvije teroristike organizacije u sprezi. Prije nego to dam rije svom pomoniku Krstieviu, elim javno pohvaliti pripadnika Uprave dravne bezbjednosti druga Duku", dao je saetu informaciju o razlogu sastanka. Svi su se okrenuli prema Duanu, koga je ministar oslovio nadimkom. Niko, osim ministra i kolege koji je sjedio prvi s desna do Duke, nije znao zbog ega je pohvaljen. Kasnije e saznati da je on taj koji je u egrtovoj ladici u limarskoj radnji pronaao Program organizacije Mladi muslimani. "Blii se 14. april, Dan policije. Od vas zavisi hoemo li i kako emo ga proslaviti. Od vas oekujem da otkrijete neprijatelje i pohapsite bande!" Nakon izdate naredbe, dugo je utio prelazei pogledom preko svakog od prisutnih kao da ih je prebrojavao. "Rije dajem svom pomoniku", progovorio je mrzovoljno i nadmeno. "Da pojednostavimo; kolovoe su im hode i popovi", obratio im se Krstievi, smjeei se. "Najgori lopovi..." dobacio je onaj to je sjedio do Duke. "Zamolio bih vas da svaki pojedinano doete kod mene u 10

kancelariju i primite zadatke. Ovim zavravam sastanak. Stvar je veoma hitna!" Ustali su se kad se ministar digao i stajali su sve dok nije napustio salu.

6. Istog dana u predveerje, vraajui se sa sastanka u Sarajevu, dvojica udbaa vozila su se u policijskoj kampanjoli preko aavice, cestom izmeu Varcar Vakufa i Kljua. Kao da su se tek tu, na jugozapadnim padinama Manjae, osjetili dovoljno sigurnim i dovoljno daleko od Sarajeva i efova. Nakon duge utnje prvi je progovorio onaj to je vozio: "Evo ti prilike za onog tvog odu, to je pokrenuo tubu protiv tebe da si mu kao etnik silovao odinicu." "Kao da mi ita misli. To mi je na umu jo od sastanka u Sarajevu." Tapali su se po ramenima i trubili krdu promrzlih krava, koje su, vraajui se sa ispae, lijeno prelazile cestu. "astim u krmi." Uskoro se policijska kampanjola zaustavila ispred krme Meava. Iza ugla, na ranju se okretao peen odojak. "Ko da smo ga poruili", radovao se onaj to je obeao astiti. "Ba je meava", alio se voza zaklanjajui nadlakticom oi od vijavice.

7. etvrtog dana, kad su kameniti plonici mostarskih ulica bili klizavi i bijelili se od okrunjenih latica behara i pahuljica snijega, ulice su bile puste. Ni u svoje avlije svijet nije zalazio. Naveer, mjesec je bio visoko iznad Velea i obasjavao 11

usnuli grad u svom hladnom kamenu, u onu istu avliju, gdje su ispod smokve razgovarala dva brata, ulo je osam naoruanih ljudi. U to doba noi u mostarske avlije zalazili su samo ljudi prepoznatljivi po konim kaputima ili dugim crnim mantilima, i eirima. Predvodila su ih ona ista dvojica udbaa koji su tako bahnuli i u limarsku radnju prije ctiri dana. Starica, majka dvojice mladia, koji su razgovarali u avliji, kao da se jo odprekjuer nije bila pomakla sa seije. Sjedila je pored prozora zagledana u tek ozelenjelu smokvu. Kasnije e priati da se tad prisjeala svoga rahmetli mua dok je sa sinovima, kad su jo bili djeaci, posadio smokvu i oko nje strpljivo, cijelo ljeto, redao arene oblutke iz Neretve. "Tobe jarabbi", zaibretila se kad su u avliju bahnuli ljudi u eirima i crnim dugim mantilima, mislei da su prikaze. Nee se moi pomai sa seije kad je hlupila halka na vratima. Vrata nisu bila ni zakljuana, jer se Omer jo nije bio vratio, pa ih Salih, koji je jedan sahat prije bio uao u kuu, a da ga majka nije ni primijetila, nije bio zakljuao. Tako su, nakon ulaska kroz otkrinuta vrata, s uperenim pitoljima i majserima, udbai zatekli nepominu staricu na seiji. Niti je mogla izgovoriti rije, niti je ispustila avaza, kad joj se, prikaza primakla na korak ispred seije. Ni on nije izustio ni rijei stojei ispred nje s pitoljem u rukama, dok su se ostali otunjali u druge odaje. Za samo nekoliko minuta proveli su Saliha vezanih ruku na leima. Dvojica su ga pridravala ispod pazuha jednom rukom, a drugom su mu svijali glavu umotanu u kaput. Osim kaputa na glavi, bio je obuen u hlae i potkoulju. Druga su ih dvojica pratila drei vrsto majsere u rukama naslonjene na prsa. Starica ni tad nije avaza pustila, a ni suzu joj u oku nije niko vidio. Kako je vidjela da joj sina izvedoe bosa preko avlije: zadnji od etverice udbaa u lijevoj ruci nosio mu je cipele, a u desnoj jo pridravao majser uperen mu u lea, tako je jauknula i pala po seiji. Onaj to je drao pitolj uperen u nju, vratio ga je u futrolu pod pazuhom, kao da ju je ubio bez ispaljenog hica. Odmaknuo se od nje, da bi se pridruio preostaloj dvojici udbaa u pretraivanju odaja. 12

8. U zoru, to e biti esti april, u elovini, zatvorskoj kuli nedaleko od Mostara, gdje nije dopirao pjev horoza, ni glas mujezina, koji su toga jutra budili usnule mostarske sokake, pa ih je, nakon to se osvijestila ula i Salihova majka, u zatvorskoj eliji leali su po podu, na bok okrenuti, zatvorenici. Niko nije bio budan: ili su spavali ili bili onesvijeteni, kad Saliha ubacie u eliju. Kao sarho nakon kafanske tue kad u zoru bahne kui, krvava lica, naslonjen ramenom na zid, Salih je stajao ispred vrata, prije nego to je primijetio malo slobodnog prostora na podu ispod prozora. Doteturao se do tog mjesta pazei da nekog ne nagazi. Stavivi jedau cipelu pod rame, a drugu pod bok, legao je na beton. Drhtao je stiui zube i ake na oima. Ponekad bi nekontrolirano jauknuo kad bi mu jai bol probadao oi ili stomak. Kako mu je hladnoa obuzimala tijelo, tako su mu se jai i ei bolovi javljali u kostima. Kad je uspio otvoriti jedan oni kapak, primijetio je kroz otvoren prozor da vani pada snijeg. Zapravo, bila je prava vijavica. Ugledavi krajiak neba i kamenite planinske vrhove Prenja, zakljuio je da vijavica pue iz pravca Sarajeva. I pored stranih bolova imao je volje zamisliti kako e vijavica u Sarajevu nervirati pobjednike koji e slaviti dan osloboenja grada. A prole godine, kada su oni na taj isti dan odravali sastanak ueg rukovodstva Organizacije, Sarajevo je blistalo u suncu. Kad vie nije mogao izdrati drhtavicu i bolove, i zajaukao, jedan je robija progovorio: "Ovaj mora da je bombardovao Beograd!" Kao da se mrtvac u grobu naalio, tako i toliko su su se ostali smijali. "Ma nije vabo, na je", izgrcao je drugi, a zatim se nakaljao tako bolno da se pokajao to je napregnuo plua da izgovori pet rijei. 13

Salih se, s ono malo svijesti to mu bolovi nisu bili oduzeli, teko odupirao shvatanju da lei u nekoj kolektivnoj grobnici s osuenicima koji kao da ekaju deportaciju u Dehennem. Onda su se otvorila vrata, prema kojima niko, pa ni Salih, nije pogledao. Jedna snana ruka zgrabila ga je za jaku od kaputa i podigla od poda. Izveli su ga, a niko se, kao da su stvarno bili mrtvi, nije ni pomjerio u sobi. U hodniku je bila gluha tiina. Osim koraka sprovodnika nita se nije ulo. Salih je hodio bos. Nije uspio uzeti ni cipele. Dok su se sputali u mrane podrume, osjetio je toplu vlagu. Vlaga, pla i jauci podsjetili su ga na sinonje batine koje je dobio u jednoj od kancelarija iza ovakavih vrata. uo je jezive krike, jauke, psovke i udarce... Uinilo mu se kako uje krckanje kostiju, kao kad se kundurom zgazi sra! Tijelo mu je zadrhtalo, a koljena su poela klecati. Usporio je korak, tako da ga je sprovodnik povukao za sobom do pred vrata, koja e odgurnuti nogom, i ugurati ga u mranu odaju. Jadva je raspoznavao da uz zidove stoje ljudi, muenici koji su kunjali klatei se na nogama. Onome mueniku, do koga su dogurali Saliha, spale su hlae na pod, a niz noge su mu se slijevali curci krvi iz popucalih vena. "Sagni se i navuci hlae!", naredio mu je sprovodnik. Kako se muenik htio sagnuti, tako je pao prsimice na beton ispred Salihovih nogu. Prije nego to e napustiti odaju, sprovodnik mu je zapovijedio da se ne naslanja na zid, ne obazirui se na muenika koji je leao onesvijeten na podu, krkljajui bale iz usta kao da pue balonie. Stajao je iznad njega, strijepei kad e puknuti posljednji baloni na njegovim usnama. Ni o emu drugom nije mislio, osim o Danteovom istilitu, vjerujui da je ba na dnu Dehennema. Kad je osjetio kako se rastaje s pameu, gubei se u krugovima uda, straha, jeze, gaenja, alosti, bola i nemoi, neko je poeo pjevuiti na italijanskom jeziku. Ugledao je drugog muenika u budaku koji je sjedio usrane zadnjice okrenut prema njemu. Pjevao je i mlatarao rukama po tijelu, kao da zahvata vodu ispred sebe, pa se njome pre. Bariton je postajao sve glasniji, razumljiviji i umilniji. Salih je uio dove da mu pamet razazna da li je u Dehenemu, ili gleda dunjaluku 14

pozorinu predstavu, valjda operetu, nije se ba razumio u anrove pozorine umjetnosti, u kojoj glavni i jedini junak, u vrhuncu sree i zadovoljstva, pjeva svojoj dragoj, iza svakog refrena izgovarao je ime Manuela, dok se kupa u toploj i miriljivoj kupki. I, to se junaka ticalo, koga samo glumi muenik u budaku, on je sigurno bio stretan i uivao je u zamiljenoj kupki i pjesmi. Problem je bio publike, odnosno samog Saliha, kome se povraalo od smrada nedaseta koji je Italijan razmazivao po tijelu, kao da masira kou masnom utom ilovaom u nekom venecijanskom kupatilu. Ostala je publika, stojei uz zid, kunjala i ignorilala predstavu, kao da im se nije gledala repriza. Danteov junak nije bio zavrio pjesmu, dugo je otezao glasom na zadnjem vokalu svake etvrte rijei, kad su se vrata otvorila, i kad ga je jedan od peterice sprodovnika, spucao pendrekom po elavom tjemenu. "Opet cmizdri za Musolinijem, majku ti abarsku!", opsovao je onaj koji ga je prvi udario. On se, drei dlanove na licu, preturio nazad i pao na potiljak pjevajui. Trebalo ga je udariti s jo nekoliko puta palicom da bi prestao pjevati. Uzeli su ga za noge, kuda se najmanje bio umazao nedasetom, i izvukli kao le iz odaje. Moda je bio i umro. Ako je bilo tako, Salih bi srcem posvjedoio da je umro pjevajui. Kao da se kupao u toploj kupki prekrasnog venecijanskog kupatila. Druga dvojica zgrabili su onog muenika ispred Salihovih nogu, hvatajui ga ispod pazuha. Vukli su ga na koljenima, tako da su mu se hlae izvratile i vukle iza njega po podu, a cipele spale s nogu i ostale u eliji. Saliha je onaj peti sprovodnik, to je izostao iza ostalih, samo gurnuo prema vratima. I on, onako visok i povijen, zamalo nije pao, prije nego to se uhvatio za tok. Valjda nije mogao odoljeti da ga ne udari nogom u zadnjicu, dok se povijen pridravao za tok, tako da ga je izbacio na hodnik. Visok kao i Salih, kad se uspravi, sprovodnik ga je na hodniku uhvatio za kosu i zgurena poveo za sobom kao da vodi konja za grivu. Kad su se ispeli, Salih vie nije znao na kojem su spratu, i doli pred jednu kancelariju, gdje se nisu uli jauci, niti 15

koraci, sprovodnik mu je, drei ga za kosu, stegnuo glavu pod pazuho, jo jednom ga udario akom u nos, kao kad koija tue jogunasta konja, i odgurnuo ga prema zidu pored vrata. Pokucao je prije nego to je otvorio vrata, da bi mu trzajem brade dao znak da ue sam. U toploj kancelariji sjedila su dva mlada izbrijana i kratko oiana gospodina u bijelim kouljama, koje su bile istovjetno raskopane po dva dugmeta ispod vrata, s uvrnutim rukavima do iza lakata. Salih nikad nije puio, jer je puenje meu njegovim drugovima bio prezren porok, ali miris duhanskog dima iz tople kancelarije, udobrovoljio ga je u dui, tako da se naivno ponadao da je uao u toplu lagunu dehennema u koji je upao. "Salih Behmen! Je li tako?", obratio mu se onaj iza prvog stola, koji je u tom trenutku gasio cigaru u pepeljari. "Tako je", odgovorio mu je tiho kroz usne, koje su sliile na raspuklu smokvu. "Umij se na ovoj esmi. Osvjei se. Morat emo malo porazgovarati", jo ljubaznije mu se obratio isljednik dok mu je prilazio. Oteturao se do bijelog emajliranog umivaonika ugraenog u zid i otvorio esmu. Dok se umivao, kriom je pio vodu. U bijeli emajlirani umivaonik slijevala se sukrvica. "Moda si gladan?" obratio mu se onaj drugi isljednik to je neto kucao na maini, dok se Salih umivao. Salih je utio i zavrtao esmu. Pitao se koliko dugo nije jeo, niti pio, i koliko je vremena prolo od kad su ga sprengijali u krevetu dok je spavao. "Ja sam ima, a ovo je Duka", obratio mu se onaj to ga je upitao za ime, a sad je fajercagom pripaljivao drugu cigaru, drei na prsima, meu skupljenim laktovima, svezak papira. "Sjedi na ovu stolicu i pogledaj malo ove papire dok ti poruimo neto za jelo", govorio je veoma prijateljski. Kad je uhvatio Salihov pogled na hrpi papira, a bili su to iskazi njegovi uhapenih drugova, iskoristio je priliku da se naali s njim. "Tu ti je sva organizacija! Zaas smo vas okupili!" Dohvatio je nekoliko istih listova i olovku i stavio ih na sto 16

pred Saliha. "Kao to e vidjeti, svi su propjevali o tebi. Tvoje je da im odgovori", nagovarao ga je. "Ima olovku i dovoljno papira. A imamo i vremena. Za nas si ist kao taj bijeli papir. Prema tome, sudbinu dri u svojoj ruci, kao tu olovku. ta napie to e ti biti! ", razgovjetno i polahko davao mu je upute. Prije nego to su napustili kancelariju, poruih su mu hranu. Kuhar je ispod tacne s hranom; na kojoj se nalazilo troje skuhanih jaja, aj i komad kukuruze, nosio i par crnih cipela. Kako ih nije mogao obuti, pomislio je da nisu njegove, ve onog muenika to su ga odvukli iz elije ispred njega. Bio je zaboravio da su mu noge natekle toliko da nije mogao obuti svoje cipele. Nije se dugo dvoumio oko jela, sve je pojeo. Dvoumio se da li je to vrijeme doruka ili veere, odnosno da li je suton ili rano jutro. inilo mu se da nikad ne svanjava i da jo traje no u kojoj su mu udbai prepadom u sobu prekinuli san. Svijest o vremenu provlaila mu se kroz dugu no isprekidanu bolom i nesanicom kao poput crna dlaka izvuena iz ispeene kore hljeba. Boljela ga je glava. Zapravo, bolio ga je sam mozak, od nesanice, tako da su drugi bolovi u kostima od udaraca palice i straarevih kundura bili sporedni. Prisiljavao se itati iskaze. Nije morao itati potpise i imena, drugove je prepoznavao po rukopisu. Sarajevska, takozvana "A" grupa, od devetnaest lanova, s Halidom Kajtazom i Hasanom Biberom na elu, bar prema jednom iskazu, bila je pohapena. Njegova, takozvana mostarska "B" grupa, s Omerom Stupcom i Nusretom Fazlibegoviem na elu, bila je tu negdje s njim u elovini. Razoarali su ga iskazi nekih lanova Glavne grupe, koji su priznali kako je hercegavaka linija bila radikalnija. Ali ga je zadivio stav Omera Stupca, koji je izjavio, i to je isljednik unio u iskaz kao citat: Znam sve o Organizaciji, ali vam neu nita rei. Vi ste moji klasni neprijatelji!" Omerova izjava ispunila ga je ponosom i samopouzdanjem. Na trenutak je bio zaboravio na bolove i muke. To trenutano 17

olakanje motiviralo ga je da nastavi prelistavati iskaze. Zastao je nad rukopisom svog mlaeg brata i zaridao. Usljed cviljenja i ridanja na usnama mu se rasprio baloni od pljuvake. Dlanom je obrisao pljuvaku, pribrao se i sjetio se onog muenika to je leei prsimice krkljao ispred njegovih nogu, isputajui balonie pljuvake na usta. Pomislio je kako e i sam skonati tako. Nije se mogao sjetiti da li su mueniku bili prestali izlaziti balonii na usta kad su ga odvukli iz elije. Ono to ga je zaboljelo, koliko i hapenje mlaeg brata, bilo je saznanje da je Organizacija provaljena preko njegove trojke. Halka iz lanca trojki pukla je na mladom egrtu. I ba cijeli lanac trojki, skupa s rukovodstvom Organizacije, bio je tu na stolu ispred njega u smotku papira. "Ovo je, dakle, kraj Salihe!", rekao je sam za sebe, odmaknuvi smotak papira ispred sebe na kraj stola. Stavio je glavu meu ake naslonjene laktovima na sto, pokuavajui u sebi pronai viziju susreta sa smru. I umjesto da mu se, u tim trenucima, spusti ruka meleka u irom otvorena prsa, gdje mu je Salih prijateljski s punim povjerenjem i halalom nudio duu, otvorila su se vrata kancelarije: Uao je ima! Kad je ugledao pred Salihom prazan papir, zgrabio je nekakvu teku sa stola i udario ga njome po glavi. "..... ti boga tvoga, glupog!!!", opsovao je. Salih je uinio munjevit trzaj glavom i uputio mu strelovit pogled pun prezira. "Moda vie voli pjevati, nego pisati, ha?!", obratio mu se okreui se na petama crnih cipela drei ruke u depovima, ne mogavi gledati njegov pogled. "Priaj slobodno, imam odlinu memoriju..." Ve je bio stavio ruke na lea i polahko se klatio as na petama, as na prstima ispred Saliha. Zastao je, klapnuvi onom cipele o pod. Kao da mu je u glavi sinula neka ideja. Nestalo mu je srdbe s lica. Zurio je u prozor. Vani, to je sad ve bilo jasno i Salihu, sputao se suton. "Izaziva, mome!", oslovio ga je kao da mu najavljuje 18

dvoboj. "Nita ne moe spasiti. Pokupili smo vas ko pilie. Ej, zna li ti kroz to su sve skojevci proli, a izdrali su sva muenja Gestapoa. Nisu pjevali ko ovi tvoji", govorio je veoma staloeno drei se rukom za bradu. Ovakve geste izvodio je pred uhapenima, ostavljajui dojam kako uiva u svome poslu. A tako im je briljantno, ovakvu ocjenu je izricao pri svakom izvjetaju, ila istraga protiv Mladih muslimana, da mu je Salih bio ostao kao zakuska. U njemu je vidio ansu da iskae sav svoj talenat i manire isljednika kakvim se zamiljao od kada ga je brat ukljuio u SKOJ. Zahvalio bi Bogu, da je vjerovao, to ga Salih nije posluao i sve odmah priznao. Osjeao je jo potrebu da se nadmudruje, igra i iskazuje svoju isljedniku visprenost. Iz iskaza i drugog materijala do kojeg su doli u operaciji hapenja i pretresa, Salihova je uloga bila veoma znaajna. Bio je i najstariji u Mostarskoj grupi. Po prvom dojmu, kad je vidio Saliha uivo, onako goljava, tiha i blaga izraza lica, pomislio je da sprovodnici nisu imali na koga palicu spustiti. Takvi, kakvim je on vidio Saliha, samo cmizdre, mole i preklinju isljednika, nakon to se kutariu aka batinaa, a on im se predstavi, kako se i Salihu predstavio, i prijateljski izvini kao da su batinai pogrijeili tukui ih. Skloni su lagati na sebe i na druge, to je dobro za sud, ali loe za istragu. Sve to je oekivao od posla sa Salihom bilo je da mu ne lae previe. "Suma sumarum", rekao bi ima sam sebi, kad bi analizirao zato je traio da on, s ve proslavljenim Dukom, isljeuje i Saliha. "Velika riba, a lahak plijen." U tom asu u kancelariju je uao Duka. Svukao je kaput sa sebe prebacujui ga preko stolice. "Nita?! ", dobacio je imi gledajui u neispisane stranice papira pred Salihom. "Nita!", odgovorio mu je ima smijeei mu se. Duka je, zavrui kragnu na bijeloj koulji, priao ormaru i s ofingera skidao mantil. Zatim je isukao kravatu i vrlo vjetim pokretima ruku vezao je u vor. Drei napuhane obraze i usprsivi se kao abac, obukao je sako, nateui mu revere i uvijajui kragnu 19

koulje oko kravate jednom rukom, drugom je prigrabio mantil. "Ne uri s takvima. Svei mu jednu... ", zastao je. Salih je razumio kako ga nagovara da ga oamari. "Kravatu", dopunio se, pokazujui mu svoje ruke vezane na leima, dok je jo stajao ispred stola. "Ve sam se toga bio sjetio", rekao je gledajui mu u vezane ruke na leima kad je izlazio iz kancelarije. Priao je svom ormaru i uzeo mantil, isti kao kod druga, skinuo dva eira, oito je Duka svoj bio zaboravio uzeti, i urno napustio kancelariju da bi ga stigao na hodniku. Salih je ostao ponovo sam, razmiljajui kako jo ima anse za meleka smrti da ga obie, prije nego to se oni vrate, ili ne poalju nekog sprovodnika. Tad se pokuao prisjetiti koliko puta svakoga dana melek smrti obilazi svakoga ovjeka pregledajui mu svaki damar i svaki zglob.

9. I ono to e se destiti u trenutku dok je sunce zalazilo, tamo dolje niz dolinu, gdje se Neretva utapala u more, mogao je vidjeti samo melek, ako nije bio zauzet prebrojavanjem Salihovih zglobova, i zglobova onih ije je krckanje uo kao kad se lomi sra! Dok su dva udbaa, u mantilima i eirima, etali korzom, grickajui kopice i oputeni se zabavljali s dvjema punakim djevojkama, odjevenim u tijesne crvene kostime, Salih je visio o konopac vezanih ruku na leima. Samo nonim prstima dodirivao je tlo. Tijelo mu se poput crva uvijalo u zraku od bolova. Vjetar je puhao na Rondou. imi je kravata leprala ispred lica i lijepila se preko lijevog ramena na rever mantila. Djevojka mu ju je pokuavala vratiti i smjestiti ispod mantila, jer se jo nekome, kao to joj se priinjavalo, moglo priiniti kako mu se crna zmija svija s lijevog ramena i ugriza ga za grkljan. "Neka, pusti. To je abend-binnden!", skidao joj je ruku s ramena. 20

"Zato stalno psuje, bolan?!", nije razumjela jezik na kojem je izgovorio zadnju rije. "Ne psujem. Ovako se na vapskom kae veernja kravata!" "Nisam ula za tu muku modu. Jo samo da vam izmisle takve pidame, pa da i spavate s kravatama", htjela se aljivo izviniti to sporo ui gradske manire i novu modu. "Izmodali su je na nama gestapovci, a sad emo je mi izmodati na njihovim pajdaima", smjekao se, ostavljajui djevojku u neodumici. Zavukao je ruke dublje u depove i epurio se pred djevojkom. Trudio se izgledati hladan, osoran i grub, kako je volio opisivati velike isljednike. Poto je znala s kim ima posla, zautjela bi im bi on izgovorio neku politiku frazu. "Moram otii i vidjeti kako mi stoji veernja kravata", nasmijao se i dodirnuvi Duku po ramenu urno se udaljio od njih. "Zdravo ima, vidimo se ujutro", pozdravio ga je Duka pljuckajui ljuspice od kopice ispred sebe po asfaltu. "Koga to tako vanog isljeuje?", upitala je djevojka, vidno povrijeena to ju je ostavio samu. "Jednog mladog muslimana", nasmijao se. "Kako se zove?", nastavila je s pitanjima. "Salih Behmen", odgovorio je. "Jadna Nerica!", uzdahnula je. "Zato bi bila jadna?", upitao ju je, nastrijenih obrva. "Ma, rekoh, onako", ujela se za jezik nervozna djevojka. "Ko je Nerica?" insitirao je. "Moja kominica. Malo prije smo se mimoili s njom na korzu", rekla je istinu, izbjegavajui dati pravi odgovor zbog ega je smatra jadnom. Duka je prozreo zato krije pravi odgovor i nije vie insistirao na tome. Bilo mu je ao to je ima bio drzak prema njoj.

21

10. A on se ve, pjevuei u autu, vozio prema elovini. Ljutio se na dotrajalog crnog forda, koji mu je Sluba dodijelila. Vjerovao je da e, nakon ovoga posla biti unaprijeen i dobiti novu limuzinu. No je bila tiha i puna mjeseine. Hercegovaka krovita brda inila su se poput ogromnih gromila polomljenog srebrenog nakita pokrivenog crnim arafom noi. Zvrka njegovog automobila prijetei je djelovala onim jadnicima u zatvorskim elijama, koji nisu spavali, jer su znali da u to vrijeme zatvor posjeuju samo isljednici. Salih jo nije razaznavao takav reim ivota u zatvoru i, iako je uo zvrndanje motora limuzine, nije ni pomiljao da ga se to treba ticati. Muio je svoje muke. Ni od koga vie nije oekivao da mu ih uvea, niti umanji. Tad je, uz sve bolove koji su mu probadali sam mozak, pokuavao shvatiti poslanika Ibrahima, koji je odbio dati duu meleku smrti kad mu je ovaj bio doao da mu je izmami na miris rue. Na ukor samoga Boga, zar jo eli ostati na dunjaluku, Ibrahim je odgovorio kako nije problem u tome, ve je odbio dati duu meleku smrti kao to je odbio i ponuenu mu pomo svih meleka kad ga je faraon bacio u vatru. "I tad, kao i sad, pozivam se samo na Tvoje prijateljstvo!", ponavljao je u dubini svoje due Ibrahimove, alejhis-selam, rijei, kao da sam razgovara s Bogom. Tad e shvatiti da meleci nemaju emocije i da su njihove ui gluhe na vapaje s dunjaluka. "Inae bi, ovakvim jadnicima, kratili muke", vapio je iz dubine srca. "Draa mi je Tvoja okrutnost, Boe, nego milost bezbonika!", prkosio je nesnoljivim bolovima u kimenoj modini. Eho vapaja njegova, kao vapaja Ibrahimova, u njemu, prizvao je majine savjete. A najmanje je elio razmiljati o majci. Svaka bi ga pomisao na nju, kako sama u svojoj avliji plae i dovu ini, kosnula u srce i natjerala mu suze. Zato su mu, dok je uvijao glavu meu ramenima, one curile niz zgreno lice. Niim drugim, osim 22

vratom, nije ni mogao micati. Cijelo tijelo bilo mu je paralizirano bolom koji je izvirao iz kime, gdje su mu se pleke dodirivale. Ili tano iz onog mjesta odakle je, kako je uio i tako vjerovao, iz Ademovih lea Bog izvadio zurijet cijelom ljudskom rodu. Molio je da mu se ruke oehnu iz tijela, kao grane od stabla, alei to pripada ovakvom ljudskom rodu. ima je ve bio stigao pred vrata elije i kriom virio kroz miolovku, kako su zatvorenici zvali prozori na vratima. Snop mjeseevih zraka padao je na Salihovo lice, obasjavajui mu samo onu polovicu do malog prozora u vrhu zida elije. Vidjevi Salihove suze, likovao je. Jo mu se uinilo da je jecajui, u gru stiui usne i oi, spominjao Boga. Salihovo tijelo sliilo mu je ivom crvu, koga je nemarni ribar s lea navinuo na kukicu svoje udice. Cinino je pomislio kako je postavio mamac samom Bogu koga je Salih dozivao u tim trenucima. "Zato ne pomogne njemu?! Zato ne zagrize na svog crva, ako si se ogluio o vapaje skojevaca?!", kiptio je na Boga. Kad je vidio da mu je glava klonula na gola prsa izmeu rastrgnute koulje, tako da su mu usne bile iznad lijeve sise, povremeno se otvarajui u gru, kao kod ribe tek izvaene iz vode, brzo je zaklopio miolovku, kao da je elio zatvoriti i posljednju rupu u samici kroz koju bi mu melek mogao iznijeti duu, ako bi se, ipak, Bog predomislio pa zagrizao njegov mamac. Otrao je u kancelariju do telefona i naredio deurnom da poalje dvojicu straara u eliju i skinu zatvorenika s konopca. "Izvijestite me o stanju zatvorenika!", naredio je prije nego je spustio slualicu. ekajui da telefon zazvoni, skinuo je kravatu i raskopavao koulju. "Sutra mu dajte redovito sljedovanje hrane i vode", izdao je naredbu i opet spustio crnu slualicu.

23

11. Dok je u Hercegovini bio pravi ljetnji dan, pun sunca i vruine, kao da su snijeg i kia tu posljednji put padali prije hiljadu i vie godina; prije nego to su servi rimljanski posjekli umu, hrastove, emprese i borove, plavei balvane niz Neretvu u more, i ostavili go kamenjar da ga sunce pri, i da nikad vie tu ne naraste nita osim drae, u Krajini je padala kia. Tako su izvjetavali jedan drugog razgovarajui telefonom Milenko i Boro iz Kljua, s kolegama iz Mostara Dukom i imom. Duka ih je informirao kako su dobili operativna saznanja da je jedan od kolovoa, mislio je na Omera Stupca, boravio jedno vrijeme u Banjoj Luci, krijui se od policije, i vrbovao omladinu za svoje ideje. "Bili ste u pravu ukazujui na mogunost djelovanja Mladih muslimana i u Krajini", hvalio ih je Duka. Pohvala je posebno godila Milenku. "I mi noas, ako ne bude ovako nevrijeme, kreemo u akciju," izvjestio je Duku. "Samo vas dvojica?" "ta e nam iko vie?!" "Ali, nisu ovo kokoari. Imali su svoje grupe u Sarajevu, Mostaru, Beogradu i Zagrebu. Uvezani su s inostranim organizacijama. Neke smo preduhitrili u namjeri da pobjegnu preko mora", htio ih je uvjeriti da imaju posla s velikom mreom dobro uvezane teroristike organizacije. "Kako bi, bre, pobjegli preko mora? Da preplivaju Jadran?!", cerekao se u slualicu. "Da, htjeli su preplivati Jadran na laufu", i Duki je to bilo smijeno. "Ma, ti muslimani su luaci. Nikad taj svijet nije vidio mora", nastavio ih je ismijavati. "Dobro, nek vam je sretno!", pozdravio ih je elei prekinuti razgovor kad mu vie nisu bili smijeni. 24

12. U akam, kad su puljskovi kie i gramljavina oblaka prestali, pa su obani ranije stjerali stoku sa ispae, selo je bilo utihlo od zvona, bronzi i rike bakova. Tiinu je naruila zvrka motora automobila. Iako su vozili polahko, bez upaljenih farova, drmuckajui se po makadamu, seljani su, kriom izvirujui kroz pendere, prepoznali policijsku kampanjolu. Zastirali su pender i gasili fenjere i petrolejke oslukujui zvrku kampanjole kako bi joj razaznali smjer kretanja. Kad se kampanjola zaustavila pred drvenim plotom i prestalo zvrndanje motora, i oni seljani koji to s pendera nisu mogli vidjeti znali su da se zaustavila ispred Hodine kue. Niko nije vidio kad su iz kampanjole izila dva udbaa s psom. Samo su seoski psi zalajali, osjeajui uljeza u selu. Prije nego to su otvorili vratnicu i uli u avliju, vezali su psa za kolac proboden kroz vijugave pritke plota. Dok su hodili izmeu zelenog usjeva mladog povra, luka i prase, osvjetljavajui malu stazu svjetiljkama koje su drali u rukama, niko ih nije vidio osim Boga i onoga koga trae. Zazidan uz dimnjak u oku tavana, odozgo ih je gledao ovjek kroz malo ipilo crijepa. Jo od jeseni, kako je ezan utihnuo u selu, taj ovjek na tavanu ekao je ovaj trenutak. Posljedni put bio je vien u ariji kako pije kahve s bricom Aganom, obuarom Delijom i starom uiteljicom Lucijom, s kojom je radio u osnovnoj koli, gdje je predavao vjeronauku, dok taj predmet komunisti nisu ukinuli. Saznao je kako je uhapeno nekoliko uglednih hoda i da im je javni tuitelj bio Hakija Pozderac. "Ovdje, ispred pravoslavne crkve igralo se kolo, dok su ih vezane sprovodili iz zgrade SUP-a, u zgradu Opine gdje im se sudilo" aptao mu je brico Agan. "Svojim uima uo sam kad podvriskuju: Strijeljati!... Objesiti! ... Ubiti!..., dok poskakuju u kolu." 25

Kad se vratio iz arije, osamio se u sobi, nasuo vode u bakarnu asu, stavio je ispred sebe i dugo uio dove, puui u nju. "Vidio ih je u vodi, duo draga", priala je Hodinica, jedini svjedok onoga o emu pria, konama kad je odgovarala kad i zato je nestao Hoda iz sela. "Koga je vidio?", priupitale bi je kone. "Dumane! One koji su u urganima sprovodili hode dok se igralo kolo ispred crkve", pojasnila bi koga je Hoda vidio othukujui ispred sebe u asu vode. Nije trebalo imati vie pameti od djeteta, koje je sjedjelo koni uz krilo, pa shvatiti ta Hodinica pria. "Hajmo kui, mama", zaplakalo bi dijete u koninom krilu, bojei se da e bahnuti oni iz Hodine ase. Kad je, kako je Hodinica tvrdila, vidio duamane u vodi, kako mu dolaze kui, sutradan je poeo zidati novu furunu. Istom ilovaom zazidao je dimnjak u oku tavana, tako da je unutar prezide mogao stajati i, sklupan oko dimnjaka, spavati. Ovo, naravno, Hodinica nije priala nikome. Ni sama mu nije vjerovala da ih je ba osmericu vidio u vodi. "Kako e im tolke glave stati u asu?" Pomagala mu je mijesiti ilovau s pljevom od slame kojom je zidao furunu i dimnjak. Da je mogla, i sama bi se, od straha, s njim zazidala. "Ovo su samo predvodnici! Gdje su ostala esterica?" pitao se mekoljei se od nervoze u skrovitu. Jasno je uo kako kucaju na vrata i izgovaraju njegovo ime. Tad se preznojio strahujui za enu i ker koje su loile vatru u furuni da bi uzvarile vareniku. Uvijek, kad su imale goste, kako zimi, tako i ljeti, loile su vatru u furuni. Varenika bi i zagorjela koliko bi se puta prokuhavala, pa bi je morale prosuti ne kusnuvi ni kaike. "Sva eta na tome bila", rekla bi Hodinica dok bi prosipala zagorjelu vareniku u spirine. I tad je drala asu varenike kad je prila vratima da otvori onome ko je dozivao Hodu. "Hoda nije kod kue. Sama sam s djetetom", odgovorila im je stojei u ganjku ispred njih. 26

"Morat emo malo razgledati kuu", rekao je Boro trudei se da bude ljubazniji od Milenka koji je lupajui nogom u vrata, vikao. Ve se i kerka bila pojavila u ganjku kad su oni, blatnjavih cipela, zakoraili preko praga u kuu, gazei iste arene ponjave. Kad je na svjetlosti upaljenih baterija prepoznala lice Milenka, Hodinica se stropoala na pod. Varenika se prolila, sva teta u njoj bila, to bi rekla Hodinica da se nije onesvijestila. "Pretvara se!", dobacio je Milenko Bori. Namigujui mu, pri svjetlu baterije, dao mu je znak da nastave potragu. Otvarali su vrata zavirujui u svaku sobu, da bi, ugledavi kapak na plafonu, prinijeli tokrlu, s koje e se uzverati na tavan. "Jo je lepa stara bula!" "Je li te prepoznala?!", upitao ga je Boro dok je gurao kapak prema tavanu. "Moda?!", odgovorio mu je gledajui odozgo, stojei na tokrli, djevojku dok doziva majku, njeno je lupakjui dlanovima po obrazima. Kako su se uzverali na tavan, djevojka je donijela ibrik i umila majku, tako da nije primijetila kad joj je majka progledala, i pratei pogledom blatnjave cipele koje su se uvukle u tavan, jauknula. Pogled joj je ostao na otvoru za tavan, i kad ju je kerka umivala vodom, pa je, prihvativi je ispod pazuha, odvukla do ilteta u oak sobe. Tad je uzela jemeniju s dva roglja i kao da se brie po licu, zastrla njima oi. Nije mogla pogledati ker u lice koja se, izbezumljena od straha, nadnijela nad njom i tjeila je. Sjeanje joj je donijelo slike uasa koji je preivjela, kad je njeno lice bilo mlado i lijepo poput lica njene keri.

13. Bilo je to u jesen hiljadu devet stotina etrdeset i druge, kad je taj isti Milenko upao u talu, gdje je bilo zatvoreno etrdesetak muslimana, i zgrabio je za ruku. Odvukao ju je u drugu talu i, ne 27

skidajui s glave crnu ubaru s kokardom, opruio se po njoj u jaslama. I tad se onesvijestila. Samo on i avo, koji je virio iz mrtvake glave na ubari, znaju ta joj je radio, dok je onesvijetena leala uklijetena u koritu jasala, gdje se polagalo sijeno hajvanu. Takvu ju je uvezao u priuzu, kojom se veu krave za jasle, zatim zabio klin u erezu na vratima i vratio se meu preplaene muslimane. Naredio je mukarcima da iziu napolje. Kad je vidio da meu mukarcima nema Hode, shvatio je da nije bio zatvorio vrata, kad je odvukao Hodinicu, i da je on pobjegao. Ljutit, sve ih je ponovo vratio u talu i zakljuao. Prijetio je da e ih zapaliti u tali kad uhvati Hodu. Za dvije noi domobranska vojska napala je Ribnik. etnici su pobjegli u umu. Hoda je naao enu vezanu za priuzu u jaslama.

14. Sav uas tih dviju noi proao je kroz glavu Hodinici, dok je ridala pod jemenijom, a kerka je tjeila. "e ti je aa?!", proderao se Milenko na djevojku skaui sa tokrle u jednom hipu, nakon to se spustio kroz otvor s tavana. Ona je samo okretala glavu lijevo i desno. "Odgovori kad te lijepo pitam!", proderao se. "Otiao je u Sarajevo i jo se nije vratio", slagala je. "Kad e doi?" "Ne znam. I mi smo zabrinute zbog njega." "Kad doe, reci mu da se javi u SUP!", Boro je govorio ljubaznije. "Bolje mu je da doe sam, nego da mi dolazimo po njega", zaprijetio je Milenko. Boro je ve bio iziao iz kue. Bio je zabrinut kako e, jo veeras, morati izvijestiti Krstievia da nisu uhvatili Hodu. Korio se to je sebi dopustio da rizikuje posao zbog Milenka. U avliji je lajao pas trgajui lanac kojim je bio vezan za direk. Nije prestajao lajati ni kad ga je Boro odvezao. Skakao je uzdiui se na zadnje noge. 28

Hoda je osjeao jezu od lavea, pomiljajui da ga je pas nanjuio. Provirio je kroz ipilo crijepa. Jasno je vidio eljusti vujaka i paru koja se isparavala iz njih dok je lajao prema njemu. I Boro je, ekajui Milenka, koji je tek bio iziao iz kue, drei vujaka za lanac oko vrata, zastao i pogledao jo jednom prema krovu kue. Nebo se bilo izvedrilo. Mjesec je obasjavao kuu tako da je mogao razaznati redove crijepa i dimnjak na vrhu krova iz kojeg se izdizao dim. "Miran budi!", izderao se Milenko na psa. Pas ga je posluao i oni su uskoili u kampanjolu. A selo je utihlo tek kad se vie nisu uli lave psa i zvuk motora.

15. Bilo je vrijeme jacije, a, kao da je bila zora, u avliji je zakukurijekao horoz. uvi pijev horoza u kokoinjcu, Hoda je pokucao tapom na tavanu. "Gluho bilo, ne spomenulo se, da horozi u pono pjevaju!", kaskatila se Hodiinica uvi pijev horoza, a zatim i Hodino kuckanje s tavana. Prola je kroz ganjak, gdje je jo bila tokrla ispod otvorenog kapka. Popela se na tokrlu i promolila glavu u tavan. "Dobrina s tobom bila, to me sad zove?", proaputala je promaljajui glavu na tavan. "Zakolji onog horoza i uhvati mi njegovu krv u uturicu." "Ah, Boe dragi, kako u ...?!" "Mora to uraditi!" "Zna da nikad nisam koko priklala. Kako u, jo po noi, klati ivinu?!" "Moramo to uiniti zbog djeteta. Napisat u joj hamajliju horozovom krvlju. Da nam je dijete spasiti, a s nama ta bude." "Ah, Allah ih smeo s tog puta..." klela je, sputajui se sa tokrle. Zakljuila je kako je bolje da ne zaklapa kapak. 29

"Ako bi se, ne daj Boe vratili...", othukivala je urei kroz ganjak. Bojala se sama izii u avliju, pa je pozvala Zlatu. Uzela je malu bradvicu i krenula prva prema kokoinjcu. Nasumice je zavukla ruku u kokoinjcc pipajui kokoke po glavama traei hober horoza. Kokoke su uznemirene kokodakale i kritale, kljucajui joj ruku. Taman kad je bila napipala topal hober na glavi, horoz je iskoio i kandama se zabio Hodinici u prsa, tako da je, zaklanjajui lice akama od lupetanja horozovih krila, uzmakla i pala preko cjepala. "Naletom te ne bilo", prosiktala je Hodinica na horoza. Zlata, koja je stajala pored kokoinjca, pokuala je uhvatiti horozovo krilo, ali se on ve bio vinuo preko kokoinjca i kokodakajui odletio kroz avliju. Hoda s tavana to nije vidio, ali je shvatio da je horoz pobjegao. I kad je Zlata dola pred furunu i otvorila vrataca da kae babi kroz dimnjak, da im je horoz pobjegao, on je progovorio prvi. kripa vrataca na furuni imala je funkciju zvrke telefona. Kad vrataca zakripe, on primakne uho uz ciglu dimnjaka i slua. Zatim se pomjeri nie, izvadi manju ciglu i pria u dimnjak. "Znam, keri, da je horoz utekao. Ujutro ga potraite u vonjaku." "Ako ga lisice ne jame?!" "Nee, ako Bog da. Hajde sad spavaj, i ne sikiraj se." Hoda je bio ponosan na svoju veeranju pobjedu. I da mu nije bilo Zlate, uvjeren je bio da bi, uz Allahovu pomo, i ostao pobjednik. Naslonjen na zid dimnjaka, napipao je duhansku kutiju i poeo motati cigaru. Htio je uz dim cigare razgovarati sam sa sobom, kako je i nauio za vie od tri mjeseca, od kada se zazidao. Njegova odluka da se zazida uz dimnjak, koliko god bila suluda Hodinici, te noi pokazala se opravdanom. Udbai su se primicali dimnjaku. Osvjetljavali bi baterijama mali otvor na zidu, tako da bi osvjetlili Hodu u untranjosti skrovita. "Neto mi pogolem ovaj zid oko dimnjaka", progovorio je jedan od udabaa. Hoda je u dimnjaku jasno uo njihov razgovor. "To je otvor za dim kad sue stelju na tavanu." 30

Kroz taj mali otvor Hodi je doturana hrana, odjea i voda. A Hoda je kroz njega izbacivao sve to mu je bilo viak. Samo je vodu, nakon abdesta i kupanja, prosipao, smaknuvi jedan crijep, u oluk. Tu je vrio i malu nudu. inio je to samo kad bi padala kia, ili u zoru kad je bio uvjeren da niko ne prolazi pored oluka. A kao to je te noi sluao jadikovke izmeu ene i kerke, tako je svako jutro jasno mogao sluati vijesti s radija, koji je Hodinica ukljuivala im bi je horoz probudio na sabah. esto bi radio bio ukljuen cijeli dan i kad Hodinice nije bilo u kui. Kad bi se radio ugasio, to je bio znak da neko dolazi. Kominice su, nakon to su se stvarno uvjerile da je Hoda odsutan, serbezli dolazile i jo serbeznije razgovarale s Hodinicom. Stidio se sluati ispovijedanja ena, pa bi rukama zaklapao ui. Jedna je ena upitala Hodinicu kako joj je spavati samoj bez Hode. A ona, znajui da je Hoda moe uti, ne bi nita progovarala. Samo bi mahinalno ubacila drvo u furunu, potakla vatru i bolje zatvorila vrataca. To ga je zabavljalo, tako da bi se veselio kad bi prepoznao glas jedne brbljive kominice. Bila je ve prola pono kad se sjetio da nije bio klanjao jaciju. "Tako ovjek lahko zaboravi na Boga", korio se dok je primicao posudu s vodom da se abdesti u mraku. I dok je klanjao, opet je vie mislio na udbae, nego na Boga. "Do sada su mogli stii do Kljua", zakljuio je nakon to je inio dovu da se vie nikad ne vrate.

16. Tako je i bilo, kao da ih je Hoda gledao kad su prelazili preko mosta na Sani i odvezli se pred zgradu SUP-a. Da se Milenko pitao, ne bi svraali u kancelariju. Znao je da e Boro nazvati Duku i izvijestiti ga o neuspjeloj akciji. im su uli u kancelariju, Boro je uzeo telefon i kaiprstom okretao brojeve na brojaniku. 31

"E, zdravo ima", pozdravio je onoga ko mu se odazvao na telefonski poziv. "Mogu li dobiti Duku?", bio je ljubazan sa sugovornikom. "Nismo ga nali. O tome sam htio izvjestiti Duku", oito je bio dobio informaciju kako Duka nije u kancelariji i samo stoga to je morao odgovoriti na direktno pitanje, priznao je i imi da nisu uhvatili Hodu. Ostatak razgovora protekao je u zahvaljivanju na obeanoj pomoi. "Zovi ga kui", predloio mu je, kao da ga je molio Milenko. "Kae da nije kui, ve da je, kako pretpostavlja, otiao kod djevojke. ima zna broj telefona te djevojke i rei e mu da nam se javi. Zahvalio sam mu", nervozno je prepriao telefonski razgovor. "Idem po pie", rekao je Milenko, kad vie nije mogao kontrolirati svoju nervozu. "ekaj", zaustavio ga je dok je prolazio pored stola. "Prije ljute ima jo jedna gorka...", zastao je gledajui Milenkovu reakciju. "Reci je", odvano je izgovorio, ali ve su mu oi bile pune straha i zebnje. Osjeao je da je ove noi bio veliki gubitnik. "Zvao Krstievi imu i pitao da li smo se javili", rekao mu je ne gledajui ga vie u preplaene oi. Milenko je utio. Zaboravio je bio da je poao po pie. Nije se micao od stola. "Naredio mu je da nae Duku i da ga izvijesti o naem poslu", prenio mu je cijeli razgovor s imom. U tome je zazvonio je telefon. Milenko je odskoio od stola, gestikulirajui kako se on treba javiti i rei da njega nema, ako bi neko, mislio je na Krstievia, traio da razgovara s njim. Boro je digao slualicu. "Halo!", javio se mrzovoljno. "Da, ja sam te traio, Duka", govorio je smireno. "Naalost, loe vijesti; nismo ga nali!", pogledao je u Milenka, dok je ovo saopavao. "Tako je", bio je snishodljiv. "Znamo da smo sad u govnima", priznao je i ponovo pogledao u Milenka. 32

Drei se objema rukama za potiljak stisnuo je oi i grstio se na ono to Boro pria. Boro je, primijetivi Milenkov strah, stavio dlan na slualicu, proaptao da mu dohvati cigare i ode po pie. Hitro mu je izvadio cigare iz depa, pripalio ibicom cigaru i napustio kancelariju. Boro je, sjedei na stolu, drao slualicu, povlaei ee dim cigare u usta, nego to je isputao i rijei i dim iz usta. Prije nego to se vratio Milenko, nosei staklenu bocu opletenu tankim rakitovim pruem, Boro je zavrio razgovor i sjeo u naslonjau, biljeei brojeve telefona. Dok je sipao pie u male aice, Milenku su drhtale ruke. "Duka nam je izloio plan kako da se sutra izvuemo", progovorio je nakon to je otpio gutljaj pia iz aice. Milenko je ispio cijelu au jednim gutljajem. "Kae da se nee javljati Krstieviu do sutra naveer, a da mi, preko svojih aktivista, organiziramo omladinsko sijelo u Domu kulture bez kampanjola i pasa, neopaeno uemo u selo i izvrimo prepad na kuu", izloio je Dukin plan "Bravo!", uskliknuo je Milenko. "Ostavi pie i idi kui na spavanje", naredio mu je. Posmatrajui ga dok je ispijao jo jednu aicu, zatim, bez pozdrava, napustivi kancelariju, pomislio je kako mu je postao posluan kao pas. Nasuo je sebi pie i, gledajui u broj koji je malo prije bio zapisao, okrenuo brojanik na telefonu. Poto je zapoeo razgovor vrlo ljubazno, i Milenko, koji ga je prislukivao kroz kljuaonicu na vratima, mogao je zakljuiti da je razgovarao sa enskom osobom koju je poznavao. To je bila Dukina djevojka, koja se javila na poziv sa zapisanog broja telefona. Kad je, opet, poeo priati o istoj temi, oslovljavao je Duku imenom. Otkrio mu je kako je ideja hapenja Hode njegova, da se stoga osjea glupo i da se uplaio za svoj posao. "Radi se o nekom starom Hodi. Takvih smo pohapsili desetak na Kljukom srezu. A vi ste, koliko znam, pohapsili dvadesetogodinjake. On ima kerku tih godina, boga ti", 33

objanjavao je sugovorniku. "Misli da su imali i enski ogranak organizacije", priupitao ga je nakon dugog sluanja. "Uredu, uredu", ponavljao je zavravajui razgovor bez pozdrava. Nakon telefonskog razgovora, zaspao je u fotelji. Nije se bio probudio kad je ujutro Milenko uao u kancelriju. "Preuzmi sve obaveze i pripreme na sebe; iskupi jo est milicionera, poalji kurira u selo da organizira igranku veeras..." izdao mu je naredbe. "Ni-za-ko-ga- me- nema", rekao je gledajui u telefon spreman da bjei iz kancelarije. "Zdravo, vidimo se veeras."

17. Dan je bio sunan. Seljani su se umorni vraali s njiva. Ibretili su se to djeca u akamski vakat tre kroz selo i pozivaju na igranku. Hodinica je odnijela pitu Hodi na tavan i dala mu istu presvlaku. "Nek dijete ode na igranku i veseli se kao da se nita sino nije deavalo", savjetovao ju je jer je bio uo djeiju graju. Padao je suton po selu kad je Hodinica ispratila Zlatu kroz avliju do ograde. Nije primijetila da je iko doao u selo. U daljini, tamo kod Doma, svirala je tambura. "uvaj se dijete", proaputala je milujui joj duge pletenice sputene niz lea. Hoda je s tavana mogao vidjeti i Hodinicu, dok se vraa kroz valiju, i Zlatu, dok je odlazila putem prema Domu, gdje je visok momak, s nakrivlejnim fesom na glavi, svirao tamburicu. im je stigla meu djevojke, odmah se uhvatila u kolo. Hoda ju je mogao vidjeti, jer su dva fenjera objeena na dvije duge stoine obasjavala gumno ispred Doma, gdje se igralo kolo, kako se visoki svira esto naginje prema Zlati. inilo mu se da joj fesom dotie mahramu na 34

glavi. I tako se kolalo kolo i pjevala pjesma do u no... dok, odjedanput, kroz avliju nije proletio bijel horoz, kokadaui i lupetajui krilima. Zbunio je igrae i sviraa. Neki su se uplaili, a neki su cirkuzali. "iji horoz, toga i djevojka..." Zlata je odmah napustila igranku i sama se zaputila prema kui. Svira je ostavio tamburu, skinuo sa sebe kaput, pa je, preskoivi plot, otrao kroz bau za horozom. Tek kad su se i preostali momci i djevojke razili i selo opet utihlo, kroz Hodinu avliju proao je visok momak s horozom pod pazuhom i fesom na glavi. Doavi pod pender, bacio je kameni u staklo i poluglasno dozivao Zlatu. Djevojka je promolila glavu kroz pender. Duge su joj pletenice skoro dotakle fes na glavi momku ispod pendera. Ustuknula je bojei se onoga koga je vidjela, povlaei svoje pletenice. "to me budi u ova doba?" proaputala je skupljajui pletenice. Podvila je ruke ispod prsa i naslonila se na pender. Tako nadnesenu nad licem momka, obasjavao ju je mjesec, kao grlicu kad se mekolji uurena na grani. "Donio sam ti horoza", odgovorio je momak zanesen nadimanjem njenih grudi i treptajem oiju. "Prepala sam se kad je kameni kucnuo u pender", othuknula je Zlata. "Nisam te htio prepasti. Evo ti horoz", podigao je horoza vrsto mu steui krila objema rukama. Momak se ve bio odmaknuo od kue, kad se Zlata, nakon to je predala majci horoza, i ona ga strpala u harar, vratila penderu. "Samo si radi toga doao?", dozvala ga je. "A to u te vie zadravati?", vajkao se. "Kasno je. Treba spavati. A ti ionako, nisi eljela sa mnom priati." "Ne gubi duu. Nisi mi, vala, nikad ni doao da proaikujemo", umiljavala mu se, potpuno zaboravljajui na 35

preivljeni strah. "Eto, da ne bi horoza, bi li veeras doao?!" I dok su njih dvoje aptali u mraku prebacujui jedno drugom krivicu to su im badava prole tolike noi bez aikluka, tup udarac u kui prepao je Zlatu. Samo je nestala s pendera... U ganjku je zatekla majku kako pridrava uturicu i harar. "ta radi majko?" "Evo, vidi ta radim", pokazala je horoza svezana u hararu, kojem je bradvom odsjekla glavu, a zatim mu grkljan ugurala u uturicu da bi mu u nju uhvatila krv. "Deder ti pripazi ta radi s momkom pod penderom u ovo doba noi. Nemoj da ti babo uje da aikuje, mene e reziliti", zaprijetila joj je, iako je bila ponosna to je doekala da joj kerka aikuje. "U nevakat, grdne moje rane", othukivala je sebi u njedra. Zlata se, ne obazirui se na mjain ukor, opet vratila i provirila kroz pender ispod kojeg je jo stajao momak. Stavila je jednu valjugu pod noge da bi se mogla to vie izviti kroz pender prema momku. Tad je primijetila da je mjeseina obasjavala avliju, a zvijezde treperile na nebu. "Dvije zvijezde na sred neba stoje, misli dragi da su oi moje", zapjevuila je momku iznad glave. "Zna li ovu pjesmu?" zadirkivala ga je. "uo sam te kako pjeva dok si kupila sijeno na Milanicama. Od tada, kad god vidim zvijezde, pomislim na tvoje oi." Fes, koji se Zlati cijele noi inio da e pasti momku s glave, i otkoturati mu se niz lea, dok je odozdo gledao u nju, jo vie je uzmaknuo unazad, dok je momak pogledao u zvijezde, tako da ga je rukom htjela pridrati da ne spadne, nenadano je zgrabila nevidljiva ruka, koja se promolila iza oka, da bi se ve, prije nego to je ona vrisnula od straha, nekoliko ruku jagmilo za njega, i, umjesto crvenog fesa, ispred nje se ukazalo nekoliko crnih eira. Sklopila je oi dok je vriskala, pa zato nije vidjela, ve je samo ula jauke i udarce, i kako je osam udbaa epalo momka, i veui ga za ruke i noge, odnijeli ga preko avlije. "Zlatooo!", moleivo je dozivao prije nego to je sva gerga od 36

eira i mantila nestala iz avlije.

18. Ovaj su se put zvrka motora i lave psa uli daleko od sela. Tek tada je Hoda kroz dimnjak dozvao Hodinicu. Ona je u naramku umivala onesvijetenu Zlatu i nije obraala panju na apat koji se uo u furuni. Zoru su doekali u strahu da e neko opet hlupiti na vrata. Jedva su doekali vrijeme sabaha da klanjaju i pomole se Bogu da se to ne desi. Zlata nije mogla klanjati jer je primijetila curak krvi niz nogavicu. "Ne valja, keri, dobiti haljine u strahu. More, gluho bilo, nerotkinja ostati", sikirala se mati za kerkino curinstvo. "Donesi mi uturicu krvi od horoza", zapomagao je Hoda iz furune uvi razgovor izmeu ene i keri. Poto su, provirujui kroz sve pendere razgledale provjeravajui da li se jo neko unja oko kue, Zlata se uspela na tavan i proturila ocu uturicu krvi i nekoliko pera iupanih iz krila horoza. On je ve imao pripremljenu hartiju i im je uzeo uturicu, smoio je u nju peruku i krvlju od horoza poeo ispisivati crvene harfove. Dok je prelazila tavan ispod greda i ronjika, zagledala ih je probirui o koji bi se objesila. Majka ju je pourivala. Ona je sputala noge prema tokrli kroz otvor, zagledana u jednu gredu za koju je ocijenila da je dovoljno visoka da se moe o nju objestiti. Zamislivi svoje tijelo kako se njie ispod grede u koju se bila zagledala, stala je na ivicu tokrle. Noga joj se omakla, tokrla se prevrnula, ona je propala u ganjak. "Vela havle, dijete, u ta gleda? Hoe se jo i osakatiti", korila ju je majka pomaui joj da se pridigne s poda. "Ma, i nije mi do mene, majko!" I ne bi joj bilo ao da se s poda nije ni pomakla, koliko joj je bilo ao momka koji je, kako je mislila, stradao zbog nje. 37

19. U bolu je zamiljala kako ga tuku u nekom podrumu i on, moda, u mukama doziva njeno ime, kao to ju je dozivao kad su ga odnosili. Nije znala kako izgleda zatvor i nije mogla zamisliti nita osim debelih eljeznih reetki i betonskog zida. A da mu je, kojim sluajem, mogla vidjeti pocijepanu i krvavu odjeu, tijelo puno rana i modrica, dok gologuz stoji vezanih ruku lisicama uz reetke prozora, i objesila bi se! Noge su mu bile raevrljene i konopima vezane za noge dva masivna stola. Izmeu nogu visili su utezi od dva eljezna gevikta od kantara, svezani za testise. Pokuavao je grevito skupiti koljena dok je zubima grizao eljeznu ipku. Kad je Zlata ujutro nala fes u avliji, prigrlila ga je uz grudi kao da stie muku glavu. Miriui znoj iz njega, kajala se to sino nije uinila ono to je silno eljela: da zagrli i fes i glavu, i primakne ih na grudi. I kako je pomislila dok nju boli dua za njim, dok ona preivljava s njim njegove muke, tako bi i njegovoj dui moglo lahnuti, ako bi mogao osjetiti njenu elju. Poeljela je da i on misli na nju. Molei Boga da ga spasi, tjeila se da e predeverati muke dok se udbai ne uvjere da su uhvatili pogrena ovjeka, i da e ga nakon toga pustiti. Vjerovala je, onako kako se i Bogu obraala, da je on za sav svijet bio bezgrean mladi. Tako je o njemu mislio svako u selu.

20. "Takvi su najopasniji", objanjavao je Milenko kolegi, u Crnoj kui u Banjoj Luci, koji je donio telegram u njegovu kancelariju. "Lae, kolega ", obratio se udbau koga je upoznao tek toga jutra. 38

"Lae kako ne zna pisati, kako nikad nije uo za Mlade muslimane, kako mrava ne bi zgazio... Ne zna e mu je Oda, a doao mu kod kerke nou ..." vikao je. "Kae donio joj oroza", onda se zacerekao. Dok mu je kolega, kako ga je oslovio, stavljao telegram na sto pored pepeljare pune odgorenih malih igica i aavog komadia ice, koji je bio umazan kao da je bio izvuen iz peena mesa nakon to se njime utezao odojak na ranju, s gaenjem se okrenuo u stranu, zakljuivi da je tu icu, usijanu na plamenu ibice, uvlaio u penis mueniku. Jo jednom je pogledao u izranjavanu i modru kou na miiavim leima i butinama, maljave noge na kojima se bila skorila sukrvica, zgrena koljena i gevikte kako se njiu objeeni o testise muenika. "Zavravajte s ovim! Ministar vas sutra eli vidjeti u Sarajevu", pojasnio mu je sadraj telegrama i grstei se, vie na isljednika nego na muenika, napustio kancelariju. itajui telegram priao je prozoru. Udario je momka cipelom u rebra, i psujui mu sisu balijske majke koja ga je zadojila tako golema, napustio kancelariju. "Sastavljaj mu izjavu kao da je sve priznao. Pritisnut emo mu prst umjesto potpisa", nasavjetovao ga je Boro, kad mu je ovaj saopio da ih ministar poziva sutra na sastanak u Sarajevo. "Jesi li smislijo, feslijo?!", proderao se kad se vratio u kancelariju i u trku, s vrata, udario ga nogom u zadnjicu. Gevikti su se kucnuli, a feslija je kriknuo od bola!

21. Sastanak je opet bio u istoj sali zgrade Dravnog sekretarijata za unutranje poslove, Uprave dravne bezbjednosti, II. odjeljenje. Na stolu ispred svakog udbaa stajao je svezak papira naslovljen kao Materijal o teroristikoj organizaciji Mladi muslimani. Kad je uao ministar Danilovi, u pratnji pomonika Krstievia, opet su svi u sali stajali u stavu mirno. 39

"Pred vama je Materijal o teroristikoj organizaciji Mladi muslimani", obratio im se, nakon to ih je pozdravio, i sjeo u svoju fotelju. "Svi smo proteklih sedmica radili naporno, nou i danju, i stoga ne bih duio", bio je mrzovoljan kao i uvijek. "Vie nou, nego danju, drue ministre", naalio se ef sarajevske Udbe. Niko se nije nasmijao, dok sam ministar nije razvukao usne. "Predajem rije svome pomoniku drugu Krstieviu", rekao je i zapalio cigaru. "Naa strahovanja potvrena su, a to je da se radi o velikim organizacijama s monstruoznim idejama iz najcrnje prolosti. Sazvali smo vas da vam kaemo da istrage privodite kraju. Sudovi su spremni..." izvijestio ih je pokuavajui smrknutim pogledom oponaati ministra. "Ne bih ja njima puno sudio, drugovi. Sve bih ja to streljo!", zaprijetio je kurani Milenko udarivi akom u sto. Ministar je samo pogledao pomonika, a on se, popravivi se u stolici, naslonio na sto da bi mu odgovorio. "Moramo dokazati narodu da su to neprijatelji, a i da smo mi za zakon. Sve e biti po zakonu i pravdi. Moda kolovoe treba i strijeljati, ali ostalima treba dati priliku da se uz drutveno koristan rad prevaspitaju", odgovorio je u stilu komunistikog demagoga. "Imate li jo primjedbi, ili prijedloga, drugovi?", upitao ih je elei zavriti sastanak. "Drue ministre, neprijatelj je ilav. Istraga je pokazala da je neprijatelj dobro skrivao svoje tragove. Stoga ja ne bih urio sa suenjima", javio se za rije ima. "Njegov jo nita nije priznao", ismijavao ga je Milenko. "Nije problem u tome, priznali su drugi. elio sam pitati, ta je sa enskim dijelom Organizacije", dopunio je Duka s pitanjem, kao da eli podrati imu. "Za ene imamo poseban plan. Ve radimo na njima. Vidjet ete to u dostavljenom vam materijalu", dao je vrlo sluben odgovor. "Meutim, ne svia mi se tvoj komformizam, drue imiu", tad je isturio vilicu i zautio toliko dugo da je mogao vidjeti na licima 40

svojih podreenih strah od njegove kritike. "Moramo ih natjerati da propjevaju! Samo komunisti nisu nikad propjevali i drugove izdavali. Valjda to zna, drue imiu?!", bio je zajedljiv ministar. U sali je zavladao muk. "Oekujem od vas da otklonite ove zastoje, jer akcija mora tei po planu. Jasno?!", skoro da se izderao na njih, podiui se sa stolice. "Jasno!", odgovorili su svi u horu diui se na noge. Tako je sastanak zavren. Na hodniku je Krstievi priao imi i uzeo ga pod ruku, kao dobrog prijetlja, i nasavjetovao ga kako njegovog zatvorenika trebaju prebaciti u Centralni zatvor u Sarajevu. "Izostavit emo ga iz ove prve grupe za suenje, pa emo mu primijeniti specijalne metode", iznio mu je svoju zamisao. "Davao sam mu tvoju veernju kravatu", pohvalio se. "Ma nije dovoljno samo fiziki muiti neprijatelja da bi propjevao. Treba koristiti suptilnije metode. Jesam li ti priao o pticama, naprimjer?!", hvalisavo ga je savjetovao dok su preli preko dugog hodnika. "Moram vjerovati vaem iskustvu nakon to ste preivjeli zloinake metode muenja Gestapoa", ulagivao mu se ima.

22. O tome je bio poelio priati s Dukom dok su se vozili preko Ivan sedla, ali, on je itao materijal koji su dobili od ministra. ima, poto je vozio, povremeno bi preko desnog ramena pogledao na stranicu koju je njegov drug dugo i paljivo itao. Uoljiv je bio pasus ensko odjeljenje Organizacije. "Zato to ita?" "Da ti proitam principe po kojima se morao vladati mladi musliman", predloio mu je drei otvorenu fasciklu meu koljenima. 41

"Da nosi fes; da nema djevojku; da izbjegava mjeovita sijela sa djevojkama, da se ne rukuje sa djevojkama", izdeklamovao mu je etiri principa iz Programa. "Ma, glupaci." "A ipak su imali ensku sekciju", tiho je izgovorio zagledan u daljinu kroz oferajbu. "Ma kako e ena biti terorista?!", zaurlao je. "Mi trebamo dokazati da su pravili oruje, da su htjeli likvidirati ugledne rukovodioce, da su htjeli izvesti krvavu kontrarevoluciju", siktao je pojaavajui brzinu limuzine. "Tome, to tu pie, da su se nastojali povezati sa slinim organizacijama u svijetu, i da su bili uvjereni kako e zaratiti Rusija i Amerika, kad bi oni ratovali protiv Federativne narodne republike Jugoslavije, treba posvetiti punu panju", govorio je glasno i pogledima, koje je esto upuivao prema Duki, pokazivao kako je smrtno uvjeren u istinitost onoga to govori. "enske su im, moda, samo pravile erbe na mevludu", tad se nasmijao. "Ti ne zna ta je muslimanski mevlud?" "Ne znam." "ensko sijelo u damiji." "Pa tako neto i ovdje pie o njihovim enskim aktivnostima." "Eto vidi, umjesto da mu ovog malog brata, koji je priznao da su kovali noeve i pratili nae oficire, i da im je najdrai miris mastila i baruta, to je dokaz da su stvarno teroristi, jo pritisnemo da izlaje, i to svijetu kaemo, mi se trebamo baviti time kako i zato je neko mutio erbe na sijelu", blebetao je povremeno se obrazirui na Duku, koji ga je samo onim uhom na koje mu je govorio i sluao. Klimao mu je glavom kao da mu daje za pravo, jer ga je vie zanimalo ono to pie u materijalu, nego ono to on blebee. Ve su bili ulazili u grad, a ima nije bio zavrio svoju analizu, tako da je Duka bio zatvorio fascikl i prepustio se razmiljanju, utei i simulirajui da ga slua. "Ovaj Omer, Salihov mlai brat, izlanuo je kako su noeve i oruje pobacali u Neretvu", vraao se na poetak analize o dokazima za teroristiku organizaciju. 42

"A ovi prefriganiji, to su studirali u Zagrebu, priaju priu kako su osvajali ljudska srca", nasmijao se. "Ja u malo protegnuti noge i provjetriti mozak na Starom mostu", naao je izgovor to s njim ne eli ii u kancelariju u elovinu. Zamolio ga je da zaustavi limuzinu kod Tepe.

23. Kad je ispuio cigaru na Starom mostu, gledajui u modrozelenu Neretvu, i bio siguran da se ima, ako ga je i uhodio, uvjerio kako eli samo provjetriti mozak, pourio je kroz sokake prema aria haremu, zaobilazei duane i duandije. Jedva je uo glas starog mujezina koji je, drei ruku uz desni obraz, urno uio ezan na sofama ispred stare damije. Kad ga je primijetio, kroz irom otvorena vrata harema, mujezinov glas je utihnuo. Iznad mahale letjelo je jato bijelih golubova. Majke su zvonkim glasovima dozivale djecu sa ulice, straei ih kako u akam ejtan sikiricom sitnu djecu ganja... Pred kanatima kue prema kojoj se zaputio, nije bilo djece. Preko podzide svijale su se rufe i brljen. Drveni kanati nisu bili zakljuani i on ih je, drei kaput jednom rukom preko ramena, drugom rukom polahko otvarao. Osjeao se kao da otvara korice knjige Alekse antia u kojoj je napisana pjesma o Emini. Oekivao je da e kad otvori kanate, vidjeti bau punu rua, adrvan, djevojku duge crne kose dok, s ibrikom u ruci, zalijeva cvijee. Meutim, avlija je bila prazna. Maka se valjala s malim maiima ispred papuluka, gdje su bile uredno poredane drvene nanule i gumene kaloe. Zastao je, nakon to je zatvorio kanate iza sebe, da bi razgledao avliju. Jedna grana ruice svijala mu se iznad glave dodirujui mu kovrdavu kiku kose na elu. On ju je bio dohvatio da pomirie, kad se otvorio prozori na verandi s bone strane kue. Iz njega je izvirila djevojka ije su se duge crne kose rasule i zanjihale u zraku. 43

Vidjevi odozgo ovjeka ispod grane ruice, kakvog je vidjela na ljubavnoj razglednici, koju je slao komija njenoj drugarici, nakon to je pobjegao u Australiju, brzo je povratila glavu unutra, tako da je raspletene kose jednom rukom uhvatila kao etelica snop klasja i povukla za sobom. U tom trenutku koraknuo je prema papuluku i, pazei da ne stane maetu na rep, nagnuo se prema vratima i pokucao. Ubrzo e se vrata otvoriti i pred njim se ukazati isto ono lice koje je provirilo kroz prozori verande, samo umotano u svileni rubac. "Izvolite. Koga ste trebali?", progovorila je djevojka vrlo smirenim glasom. "Vi ste Nerica?" "Da, moje je ime Nerica." "Ja sam Duan. elio bih razgovarati s vama." "Izvolite", izgovorila je drhtavim glasom. "Ako bismo mogli sjesti negdje, jer se razgovor moe i oduljiti", smijeio se dok je govorio i gledao u njene papue. "O emu bismo trebali razgovarati?", upitala je vrlo smireno. Tad joj je pokazao legitimaciju slubenika dravne bezbjednosti, dajui joj do znanja kako bi bilo najbolje razgovarati nasamo. "Roditelji su mi u kui, pa bismo mogli sjesti u ardaku", vie iz straha nego iz elje, pokazala je gostoljubivost. "Ponesite cipele sa sobom", savjetovala ga je kad je vidjela da ih izuva, da bi, uzevi haljinu u ruke, skoro na prstima zakoraila uz drvene stepenice zastrte vunenim ilimom iaranim jarkim bojama. Idui ispred njega razmiljala je kako je to dobar znak to je skinuo cipele, jer nemuslimani i udbai ne skidaju obuu u svojim, pa tako ni u muslimanskim kuama. Tek kad mu je sipala kahvu u fildan i ponudila ga erbetom od zove, primijetila je da joj ruke drhte. "Ne boj se. Ponaaj se kao do sada i sve e biti u redu", namsijeio joj se. "Boga mi, nije mi svejedno." On je ve primijetio kako ima male ruke i grudi, to je bilo u suprotnosti sa onim to je vidio dok je iao za njom uz stepenice, 44

gledajui joj u duga lea i iroke bokove. "Od tebe zavisi hou li se ja ovdje osjeati kao moj Srbin anti ili kako vi volite rei, udba." "Vi ste pokazali legitimaciju, a ne antievu knjigu, kad ste traili razgovor sa mnom." "Dobro, Nerice, da vas, kao udba, upitam da li ste poznavali Saliha Behmena?", upitao ju je drsko, dok je vadio cigare iz depa. "Zbog toga ste doli?!", progovorila je nakon dugog promiljanja. "Bio sam jasan s pitanjem, nadam se?", nastavio je cinino govoriti pripaljujui cigaru. "Je li vam on spomenuo moje ime?", i ona je njemu postavljala pitanja ne smatrajui da ima svrhe odgovarati na neto to mu je oito bilo poznato. "Nije. Ali nije ni tvoje da postavlja pitanja", dao joj je do znanja kako nije u poziciji da brani svoj ponos. "Poznavali smo se", pokorila se pod udbakom prijetnjom. Tad mu je doturila keramiki tanjiri na koji e stresati pepeo s cigare. "Ali to poznanstvo nije trebalo biti razlogom vae posjete." "To emo vidjeti", prijetio je, iako je govorio uz smijeak na licu. Tad mu se zagledala u lice. Procjenjivala je da je stariji od nje vie od jedne decenije. "Jesi li ti bila lan njegove organizacije?", bio je direktan s pitanjem. "Ne, nisam bila lan nikakve organizacije", ovo joj je bio najbri odgovor do tada. "Jesi li znala za njegovu organizaciju?" "Znala sam." "Jesi li znala za ensku sekciju organizacije?", ovo je za nju bilo kljuno pitanje. "Znala sam da tako neto postoji u Sarajevu, ali to, koliko ja znam, nije zaivjelo u Mostaru. Njihove aktivnosti svele su se na kurseve pletenja i veza. " "Je li tebe neko pokuao ukljuiti u taj posao?" 45

"Da, ali nisam prihvatila." "Jesi li bila zaljubljena u Saliha?", opet se nasmijeio. "Sviao mi se. Zapravo, sviao se vie mojim roditeljima. eljeli su da se udam za njega." Dok je odgovorala na ovo pitanje, pravei male stanke nakon svake reenice, obrazi su joj se zarumenjeli od stida. "Je li on tebe volio?" "Ne znam. Bio je utljiv i stidljiv mladi, tako da nisam od njega ni oekivala da javno izrazi svoje emocije." "Hvala na odgovorima. Pametna si djevojka." Ugasio je cigaru. "Nema na emu. Hvala vama na povjerenju", ulagivala mu se, zahvaljujui Bogu da se razgovor ovako zavrio. "Imala si sreu to si razgovarala sa mnom", otpio je gutljaj kahve i opet joj se drsko zagledao u lice. Od kada je naumio, a bilo je to od one noi kad je njeno ime izustila imina prijateljica erva na korzu, pripremao se za ovu posjetu. Kako ju je pogreno zamiljao plavom, mravom i blijedom djevojkom, isposnikog lica, valjda to mu se sam Salih takvim doimao, tako je i ovaj susret, pa i razgovor, zamiljao potpuno drugaijim. Ostao je jo toliko koliko mu je dozvoljavalo kranje crijeva u stomaku od gladi. Za toliko vremena, u maniru prijatelja, kazao joj je da je u opasnosti i da se trebaju povremeno viati. "Od sada u se zvati Kemica", ozbiljno je predloio, komentirajui njenu primjedbu kako je pomislila da joj je svratio Kemica, njen komija, kad ga je vidjela da mirie ruu ispred kanata. Osvrnuo se lijevo i desno po pustom sokaku prije nego to je iziao iz avlije. A ona ga je posmatrala s verande dok nije zavrnuo kragnu kaputa i nestao u mranom sokaku. im je stigao u stan, ni kaput nije bio skinuo sa sebe, telefon je zazvonio. Kad nije bio kui, ostavljao bi eir na telefonu da mu komije na uju zvonjavu. Skidajui eir s telefona, a pretpostvaljao je da ga zove ima, smiljao je ta e mu slagati, jer je bio uvjeren da je telefon do sada zvonio bezbroj puta. Nije ga ni upitao gdje je bio do sada, ve mu je saopio da je svog zatvorenika deportovao za 46

Sarajevo, te ga pozvao na pie kod prijateljica. Nevoljko je prihvatio poziv. "Moram sutra zorom, opet, u Sarajevo", poalio mu se kako bi opravdao razlog poziva na pie.

24. Sve dok nisu proli Drenicu i uli u kanjon Neretve kod Grabovice, kada bi se kombi, u narodu poznat kao crna marica, opasno naginjao na zavojima otrih krivina, Salih nije znao kuda ga voze. Tad je pretpostavljao da se voze kanjanonm Neretve prema Sarajevu. Imao je bukagije na nogama, pa bi se elina kugla, u trenutku nagiba kombija dok prolazi kroz veliki zavoj u krivini, zakotrljala udarajui u stranjau kombija. Bojei se da e iznervirati vozaa i sprovodnike, skupio je lance i bukagije i sklupao se u oku karoserije. Ovo mu je bila vanredna prilika da odspava skoro cijelu no, koliko je trebala trajati vonja do Sarajeva. Pretpostavio je da ga vode na suoenje s nekim od drugova iz Sarajeva, ili na sudenje. Ono to ga je radovalo bila je pomisao da, moda, vie nee vidjeti imu i Duku. Poelio je vjerovati u to, jer bi to znailo da je pobijedio, time to, otkad mu je ima opsovao Boga, ni jedna rije, kako se i zarekao, nije izila iz njegovih usta u prisustvu psovaa!

25. Kad je uao u mranu eliju novog odredita, a prepoznao je sarajevski Centralni zatvor, pomislio je da i od elovine ima gorih elija. Smrad, vlaga, krvavi grafiti po zidovima, datumi i imena bili su dekor i ugoaj novog dehennema, kojeg je trebao preivjeti. Ba tako je i pisalo na zidu:"Dobro doao na dno dehennema." Sudei po rukopisu koji je bio drugaiji od onog kojim su bila ispisana 47

imena, najvjerovatnije noktima, ovaj grafit napisali su straari i to otrim predmetom, ekserom ili noiem, smoenim u krv. Nije mogao razabrati koliko je spratova silazio od ulaznog hodnika u zatvor do ove elije. Pretpostavio je da se nalazi u dnu zatvorskog dna. U njoj nije primijetio nikakvih tragova ivota. Bio je uvjeren, a kasnije e se u to stvarno i uvjeriti, da ni pauk, ni u, ni crv, ni mi, a sva ta ivina i gamad carovala je u elovini, nisu se usudili tu dogamizati. Kad se, nakon to je straar ugasio svjetlo, namjetao ispod ebeta da legne na drvenu dasku koja ga je podsjetila na epenak s mostarskih duana, jer je bila lancima vezana za zid, i oi mu se svikle na mrak, prije nego dua na smrad, primijetio je da elija uope nema prozora. "Ima li ovakva jedna elija u tebi, Salih?", upitao se. Osjeao je da ga smatraju kao pobjednika nad imom, koga sad pripremaju za borbu s novim, vjerovatno vjetijim i stranijim, progoniteljem njegove rijei.

26. Nije bio uspio zaspati, iako je udio za snom, prije nego to se upalila svjetiljka u samom oku iznad vrata, i ona se otvorie. "Spremi se, bez stvari", bilo mu je nareeno. Prolazei zatvorskim hodnicima, vukui bukagiju na desnoj nozi za sobom, za koju, oito, straar nije bio dobio dozvolu da mu je skine, navikavao se na dnevnu svjetlost. Pretpostavljao je da je jutro i da je njegov novi isljednik doao na posao, te da ga eli upoznati. I on je bio nestrpljiv da vidi novog hrta, kako je zvao isljednike. Bio se zadihao penjui se uz stepenice, koliko dugo, toliko i visoko, kao da se penje na munaru. Shvatio je da su stigli u samo potkrovlje, kad je straar stao pred vratima jedne sobe i pokazao mu rukom da ue unutra. Soba je bila prazna, bez stola, stolice i kreveta, a puna svjetlosti i sunca! Kao kip u staklari, nesvjesno drei ruke na leima, bojei se koraknuti dalje bez nareenja straara, stajao je nasred sobe. Meutim, straar je samo zakljuao vrata, i bez rijei 48

odlupkao svojim cokulama niz stepenice. mirkao je oima i smjehuljio se samom sebi kao kipu, dok nije koraknuo prema prozoru. Ugledao je plavetnilo neba i padine Trebevia. Ako sunce nije bilo na toj strani neba, onda je prolo podne, zakljuio je. Napadan cvrkut ptica dolazio mu je do uiju iako nigdje u zraku nije vidio ptice. Predajui se uitku miline cvrkuta ptica, nije uo lupkanje straarevih cokula, tako da se prenuo kad su se vrata otvorila. Straar je donio tacnu sa zdjelom vode prokuhane s grahom i komad kukuruze. Pored svih fizikih bolova smatrao je da, ako umre u zatvoru, glad i nesanice e mu biti dvije jengije dui koje e je ispratiti s dunjaluka. Kad je ovu prvu jengiju umirio, berui i posljednju mrvicu kukuruze s tacne, i samo toliko skidajui pogled s nebeskog plavetnila, iznad Trebevia je kruio soko teei nebeskim visinama. Gledajui ga tako slobodna u prostranstvu nebeskog plavetnila, prisjetio se Esada Karaozovia, lidera Mladih muslimana, koji je govorio kako je prirodno ljudskom duhu da tei ka spoznaji Boga, kao to soko svojim letom tei ka nebeskim visinama. Esadov babo Adem-beg bio je dervi. Prepjevao je ilahiju lutajueg dervia i pjesnika Junusa Emrea Zato jei, moj dolape. Zamiljajui ga kako ui ilahiju, poeo ju je sam pjevuiti uz zagluujui cvrkut ptica putajui suzama da poteku. Uvijek, kad bi uo ovu ilahiju, suze bi mu potekle. "U planini naoe me, ruke krila iupae, dolapom me nainie... " prisjetio se stiha koji je iskazivao njegovu sadanju tunu sudbinu. "Eto tako, jeim vako, ilellah ...", zacvilio je. Karaoz, kako su zvali Esadovog babu, govorio im je jedan ders po kojem je dua kao soko, koja jedva eka da odleti na ruku svoga Gospodara, i da je ljudsko tijelo poput bukagije na sokolovim nogama. Tad je pogledao bukagiju na svoj nozi i nasmijao se, ljubei svoju ruku kao da ljubi Adem-begovu, ije je dervike dersove nekad ismijavao, jer sad bi, da mu dua nije okovana u bukagijinih bukagija bukagije, najradije rairio ruke, kao soko krila, i okretao se oponaajui let sokola. Kako se sjeao u dersu iz Mesnevije, mladi 49

je pao u nesvijest, kako bi mu se dua oslobodila tijela, i radosna odletjela svome Gospodaru! Kapljice znoja na elu i treptaji damara u akama, uz milozvuke cvrkuta ptica, prizvali su mu preivljeno stanje due dok je objeen za ruke na leima bio izgubio svijest. Tek tad je bio svjestan ljepote rastanka due s tijelom, kao i jo bolnijeg njenog povratka. Zamislio bi svoju duu kao sokola, u kojeg je neprestano gledao na nebeskom plavetnilu iznad Trebevia, kako, uz radosne kliktaje, leti svome Gospodaru. I smatrao je da poznaje svoju duu, pa makar se i u sokola pretvorila; ona bi, doletjevi na ruku Gospodara, malo cupnula repom unazad, kako bi uspostavila ravnoteu izmeu kljuna i repa, i s tolike nebeske visine pogledala bi dolje prema tijelu svezanom u vor kravate. Potirui lice akama i briui znoj s ela nadlakticom, ponovo je pogledao u nebo. Sokola vie nije bilo u njegovom vidokrugu! Kao da ga je progutao beskraj nebeskog plavetnila iznad Trebevia, dok je on samo na trenutak pogledao u svoje okove. Izmiui glavu u stranu u potrazi za sokolom, primijetio je dvojicu ljudi kako idu po krovu nosei ebad sa sobom. Nije uspio vidjeti ta su zamotali u ebad, nosei ih izmeu sebe, dok su se oprezno vraali preko krova, ali je primjetio kako je bio potpuno umukao cvrkut ptica.

27. Bio ga je spopao kaalj, pa je unuo, kad je zauo lupkanje cokula u hodniku. Znao je da dolaze po njega. Vrata su se otvorila i on se ve bio pridigao na noge. Straar mu je priao i, kleknuvi na pod ispred njegovih nogu, otkljuao kilit na metalnoj ogrlici iznad zgloba. Izili su ostavivi bukagije na sred sobe. Spustili su se samo sprat nie i uli u kancelariju. Sprovodnik je otvorio vrata i propustio Saliha da ue unutra da bi ga, zatvorivi vrata, ostavio sama s onim ko ga je pozvao. "Opet ja, Salihe?!", cinino mu se obratio ima sjedei za 50

stolom i gledajui ga kako u nevjerici, kao da je bio hipnotisan, stoji pred njim. "Ima li ta rei, Salihe?", ljubazno mu se obratio, pridigavi se iza stola. Salih je utio! "Ponavljam, jer moda nisi dobro uo pitanje, ima li mi ta rei?!", povisio je malo ton. A tad mu se kosa pomjerala unazad na tjemenu, tako da bi mu se zategla koa na elu i izravnale bore, a oni kapci rairili. Okrenuvi se prozoru, zgrabio je fajercag i kucnuo njime tri puta u sto. Drao plamen fajercaga ispred nosa, sve dok drugom rukom nije izvadio kutiju iz depa i zubima iz nje izvukao cigaru koju e pripaljivati na plamenu fajercaga, kad su se otvorila vrata i sprovodnik povukao Saliha za kragnu kaputa, odvlaei ga u hodnik. ima nije ni pogledao za njim. To mu je bio najkrai sastanak s imom i najbri prelazak preko zatvorskog hodnika.

28. Kad je ostao zatvoren u mraari, dugo se nije pomicao niti okretao. Uvijek bi se tako ponaao dok se ne bi uvjerio da se sprovodnik nije udaljio od vrata i da ga ne posmatra kroz miolovku. Hladnoa i vlaga mraare izazivale su mu drhtavicu. Tad se odluio, iako nije bio siguran da li ga promatra neko kroz miolovku, spustiti na drveni leaj i pokriti ebetom. Drhtavica mu se poveavala tako da je poeo cvokotati. Kad je primijetio da ne drhti od hladnoe, ve zbog jezovite plime straha koji ga je obuzeo, uhvatila ga je panika. ime se nije bojao, samo se iznenadio kad ga je vidio. Strah to ga je obuzimao bio je odraz nesvjesne reakcije tijela na bolove koje je pretrpjelo. Kao da mu je svaki zglob, oni su ga najvie boljeli, i svaki mii iekivao reprizu svega preivljenog. Kad su mu zubi zacvokotali toliko da ih je sam uo, kao da uje imino kuckanje fajercagom po stolu, nasmijao se. Drhtavicu i 51

cvokotanje razumio je kao zveket lanaca bukagija, njegovog tijela, na nogama sokola, njegove due, kojih se, omamljen pogledom u sunce i nebeski beskraj rairenih krila, elio kutarisati. "Ali, zato ima sokolova kapa", pomislio je, smijui se sam svojoj dosjetki, i navukao ebe na glavu. Toplinom zadaha ispod ebeta odagnao je strah i umirio cvokot zuba. Domalo, dua mu je bila mirna poput sokola dok skupljenih krila uz tijelo i kapuljaom navuenom na oi, miruje na ruci sokolara. Zaspao bi divei se sopstvenoj pronicljvosti i samokontroli, da nije razmiljao o sobi punoj svjetlosti i napadnom cvrkutu ptica. Momenat kad su ptice umukle s pojavom dvojice ljudi koji su s ebetom hodali po krovu, naveo ga je na zakljuak da se jo neko dosjetio sokolove kape. Zakljuivi da su paketi prekriveni ebetom, koje su dvojica ljudi nosili preko krova u povratku, mogli biti kafezi puni ptica, koje su umukle kad su ih prekrili ebetom, potaknuo mu je sumnju da je sve bilo smiljeno i da je ima izmislio novu, suptilniju, metodu kojom ga eli navesti da procvrkue poput ptica iz kafeza eljnih sunca. Toplina u srcu i udnja za svijetlou iz sobe u potrkovlju ukazivale su mu na opasnost nove imine metode. Zato se okrenuo na bok i stavivi slijepljene dlanove pod desni obraz zaspao. "Ja legoh jallah, ako se probudim bismillah, ako se ne probudim, la ilahe ilellah", proaputao je svoju molitvu prije sna, elei vie da se desi ovo drugo.

29. "Di -i -se!", izderao se sprovodnik iznad njegove glave. Nije bio uo otkljuavanje vrata , pa ga je dreka izbezumila, toliko da je skoio s daske u ritmu tri sloga sprovodnikove naredbe; pridigavi lea u polusjedei poloaj, skinuvi noge s daske i ustavi na noge! "Ko ti je dozvolio da legne?!" Nikad nije odgovarao na ovakva pitanja koja su, po pravilu, 52

najavljivala amar. "Za mnom!", bila mu je slijedea naredba, a amar je izostao. Nije znao koliko je dugo spavao; jedan minut, jedan sahat ili cijelu no. Penjui se istim stepenicama nije znao da li opet ide u sobu punu suneve svjetlosti, ili u iminu kancelariju. Stali su ispred vrata kancelarije. Prije nego to je pokucao na vrata, straar se okrenuo prema njemu upozorivi ga da skopa bluzu. Poto je oekivao imu u kancelariji, uao je oborena pogleda. Tako mu je prvo ugledao onove cipela na isturenim nogama ispod stola. Zrake sunca obasjavale su onaj dio poda u koji se zagledao i pravile dugu sjenu od cipela. Osjeao je po bakranoj boji sunevih zraka, a i po izduenoj sjenici cipela, da je sunce bilo na zalasku. Poelio je vidjeti zalazak sunca kroz prozor. Podiui pogled s poda uz snop zraka sunca, ugledao je cipele bez pertli obuvene na bose noge. Podigao je pogled! Ugledao je Omera Stupca! Sjedio je na stolici naslonjen desnom rukom na prozor. To drago lice koje mu se smjeilo, i te crne oi, koje su ga umilno pogledale, izazvale su u njemu ok. "Moda se posljednji put gledate", progovorio je ima posmatrajui ih obojicu ispred sebe zavaljen u stolici. Ljuljajui se u stolici samo na zadnje dvije noge, drei spletene prste na tjemenu, bio je izgubio ravnoteu. Da se nije uspio pridrati za oak stola, pao bi na lea skupa sa stolicom. U tom trenutku Omer je prinio kaiprst usnama. Zatim se, popravljajui uvrnuti rukav iza lakta na desnoj ruci, ponovo naslonio rukom na osunani prozor. "Okrenite se!" Nisu bili shvatili naredbu kud da se okrenu, pa se nisu ni pomakli. "Ti se digni i stani u onaj oak", neredio je Omeru. Omer se pridigao i stao u oak licem okrenut ka zidu. "Ti stani u onaj oak." Salih je stao u suprotni oak. "Kad kaem sad, okrenite se." Saekao je nekoliko trenutaka dok su oni pokunjeni stajali u okovima. "Sad!" proderao se. 53

Obojic su se okrenula i pogledala jedan u drugog. "Ko je od vas dvojice pisao Program?" Salih je shvatio Omerov znak dat kaiprstom na usnama i nije progovarao. I Omer je utio. ima je izgledao toliko glup i smijean sa svojim komandama, da se inilo da e obojica prasnuti u smijeh, dok se gledaju u oi, ne hajui za njegovim pitanjem. "Program si pisao ti!", uperio je prst u Saliha. "Ali Omer je sve preuzeo na sebe. Je li to poteno, Salihe?!", proderao se. "Da drugi ispata zbog tebe! Da ...", zamucao je. Uvidjevi i sam da je izgledao vie smijean, nego opasan pred njima, postien okrenuo se prozoru. Salih nije skidao pogled s Omera. U tom je trenutku jo vie razvukao usne, a lice mu je blistalo blaenstvom, tako da ni on nije mogao odoljeti da ne pomjeri desni obraz i uzvrati mu blagim osmjehom krajikom usana. Uivao je u Omerovom licu koje je, kako je u tom trenutku vjerovao, bila prekrila sjena krila sokola koji, bez bukagija na nogama, slobodno leti nebeskim svodom prema svome Gospodaru. Omer je prvi podigao desnu ruku, onu to mu se suila, prema srcu i poeo micati usnama. Salih je uinio isto shvativi da on izgovara rijei zakletve koju su skupa pisali: "...i zaklinjem se Svemoguim Allahom da neu neprijatelju nikad izdati svoga brata, pa ni pod najteim okolnostima, znajui da me, u protivnom, eka sramna smrt izdajice i ponienje na oba svijeta!" "Mirno!", proderao se nakon to se okrenuo do prozora i ugledao Saliha kako dri ruku na prsima. "Ko ti je dzovolio da podigne ruku, bilmeze?! ", poskoio je prema njemu i oamario ga. Omera nije ni pogledao, obiao je sto i sjeo u stolicu. "Tvoja utnja i drskost, Salihe, znak je da se ne elite vidjeti ponovo", tiho je progovorio i zakucao fajercagom u sto. Vrata su se naglo otvorila. Sprovodnik je, bez ikakvih dodatnih znakova, epao Saliha za kragnu kaputa i povukao za sobom. 54

Zbog promahe, kad su se otvorila vrata, jer je prozor ve bio otvoren, sa stola se zakovitlalo nekoliko listova papira i palo pred Omerove noge. On je jo drao ruku na srcu, dok mu je niz obraz skliznula suza!

30. Taj prizor, koji je vidio prije nego to su se vrata za njim zatvorila, ostao mu je posljednja uspomena na Omera Stupca, crnomanjastog golobradog mladia, s kojim je sanjao velike pobjede islama. Kao to su iz predanosti tim idealima, rije islam uvijek pisali s poetnim velikim slovom, ne hajui za pravopis tadanjeg srpskohrvatskog jezika, po kojem se imenica islam, kao i imena svih religija, pisala malim poetnim slovom, tako su i sami eljeli ostati veliki i uspravni, ne hajui za prijetnje koje su se bile nadvile nad njihove mlade ivote. "S nama ili bez nas!", prisjeao se Omerovih rijei, kad bi ustvrdio da e se njihovi snovi jednoga dana ostvariti. "Trebamo samo jednu pobjedu", uzvikivao bi stiui pesnicu. "I jo jednu, i jo jednu, i jo jednu!" U mraari mu nije bilo dozvoljeno da legne, pa je cijelu no stajao, ili etao od zida do vrata mislei na Omera. Vjerovao je da ga je podrao, primaknuvi kaiprst na usne, u njegovoj utnji! Nakon Omerovog znaka kaiprstom toliko je dobio na samopouzdnaju da je bio potpuno siguran kako ne postoji ta imina metoda kojom bi iz njega mogao iznuditi ijednu rije. Smatrao je da se njegovo herojstvo sastoji od tog zadatka i da time ispunjava Omerov emanet. Po iminoj prijetnji, kako se posljedni put gledaju, shvatio je da e Omer biti ubijen i da je toga i on sam bio svjestan, te da je stoga preuzimao svu krivicu na sebe kako bi druge potedio. Smeurana koa na ruci, koju je sunao na prozoru, bila je uvehla kao kod starca od muenja i vjeanja kroz veernju kravatu, 55

znaila je da ga pripremaju za suenje. Ali ono to je impresioniralo Saliha, i zbog ega je stalno plakao, bilo je gordo Omerovo dranje. "Njegov soko se bio potpuno oslobodio bukagija!", ponavljao je sam sebi, zamiljajui blaeni osmijeh na Omerovom licu. Iako mu je bio neprihavtljiv mit o Isusovom uznesenju, nita slinije sebi nije mogao predoiti, da bi shvatio njegov blaeni osmijeh nakon takvih muka. Bio je uvjeren da je taj mladi deceniju mlai od Isusa, a da zemaljsku ljubav nije kuao kao ni Isus, bio u izravnom odnosu sa samim Bogom. Kad bi pomislio na suzu koja mu se skliznula niz obraz, a da je on ne bi ni pokuao obrisati, sjetio se Karaoza, koji je govorio kako je suza vrijedna kao i kap ehidske krvi. Opet je poljubio svoju desnu ruku kao da ljubi njegovu, korei se kako je njegovo poimanje Vjere bilo nepotpuno i kako je mladalaki kibur, koji su njegovi drugovi ispoljavali prema hodusijama, kako su peorativno nazivali imame, i derviima bio velika mahana i runa osobina.

31. Rijetko e ga vie izvoditi iz mraare. I kad bi ga izveli, odvodili su ga u iminu kancelariju gdje bi odsjedio i odutio nekoliko minuta. Kad god bi ulazio u kancelariju, potajno bi se ponadao da e opet vidjeti Omera. "Sjedi tu pored prozora gdje ti je sjedio i drug", jednom mu je naredio ima pun prezira i pakosti. Tako bi samo sjedio i odutio pola sahata, nekad i manje, dok imi neto ne bi naumpalo, ili bi mu zazvonio telefon. Tad bi ifriranim otkucajima fajercaga po stolu pozvao sprovodnika da ga izvedu. I kad je, jednog popodneva tako zazvonio telefon, skoro da je Salih uo glas iz slualice onoga ko ga je nazvao, ima je brzo zakucao fajercagom po stolu. Kao da ga sprovodnik nije uo, vrata se nisu otvarala. "Mar napolje!", izderao se na Saliha, stavljajui dlan na 56

slualicu, dok se polahko pridizao sa stolice. "Alo", derao se neko u slualicu tako da je Salih to jasno uo dok je prolazio pored stola.. "Alo, alo", odgovarao je zbunjeni ima. "Ne uju se jer su kafeze odnijeli s krova", odgovorio je svom sugovorniku na telefon poluglasno, dok jo sprovodnik nije bio otvorio vrata, tako da ga je i Salih uo. "Alahume inna na bejane", aputao je Salih svoju dovu koju je uio kad neto izgubi, da bi to naao, ili kad neto zaboravi da bi mu naumpalo. Ovaj put uio je dovu likujui to se obznanilo, ono to je i pretpostavljao, da je poenta nove imine metode bila na cvrkutu ptica.

32. Kao to je Krstievi naivno smatrao da je ima sam u kancelariji, i ima je pretpostavljao da je Krstievi sam dok mu je odgovarao. Meutim, pored njega za istim stolom sjedio je Duka. Udbakim manirom htio ga je provjeriti da li moe pretpostaviti takvu mogunost, i zlu ne trebalo, u samom razgovoru takvu mogunost i otkloniti. I nazvao ga je na nagovor Duke da bi mu rekao ono to je ovaj od njega traio. "Ima li ti druga?", upitao ga je mislei na Duku. "Valjda je dolje", odgovorio mu je, pretpostavljajui da je u Mostaru. Nakon ovog odgovora Krstievi je stavio ruku na slualicu i apnuo Duki kako ima ne zna da je u Sarajevu. "Zavrio si tog svog ptiara, a?", mislio je na isljeivanje Saliha. "Nisam ga zavrio. Ni na suoenju sa Stupcom nije progovorio. Vidi, ni tvoja metoda nije upalila", bio je iskren, ne krijui zadovoljstvo to ni njegove genijalne metode iznuivanja iskaza nisu bile uspjene na Salihu. "Krasno, sutra mu zavri optunicu s preporukom da mu daju 57

srednju kaznu. Moe 12 godina? Ha, jel malo?" "Kako nije malo, ovjee?! I on treba biti strijeljan s ovom etvorkom. On im je bio ideolog! Mogu to dokazati! On je autor Programa, a uz tu etvorku on je i autor teksta zakletve za lanove Organizacije!" "Sve su to drugi priznali o njemu, ali da ga strijeljamo, uinili bismo mu uslugu. Trebat e mi iv u Zenici. Smrt faistima!" , izdeklamovao je ono to je dogovorio s Dukom i spustio slualicu, znajui da mu ima ne smije proturijeiti. Onda se okrenuo Duki, oni su, iako se nisu simpatizirali, bili odani jedan drugom u poslu, jer su bili lanovi Prvog odjela Udbe, i nazdravio mu aicom pia. "Nadam se da si bar ti pametan i zna ta smo uradili, ako sam ja, moda, malo i pijan. Danas sam puno pio", lukavo mu je dao do znanja da skida sa sebe svu odgovornost u sluaju da se neto iskomplicira. Poto mu je Duka dao ideju kako da zavri imin sluaj, sam je doao na ideju kako da zavri i Milenkov. On je to rjeavao, jednostavno, telefonom. "Alooo..." zavijao je na slualici uvlaei duboko duhanski dim u plua. "Zdravo Milenko, Grmeu stari ...", ismijavao je sugovornika usporeujui ga s najveom krajikom planinom. "Zavri li ti tog svog seljaka?", cerekao se dok je dosipao pie u malu aicu. "Zavrit u ja sa sudom. Ako ga ne stignemo poslati pred sud, ima prinudni rad", tad je namignuo Duki, elei mu skrenuti panju na genijalnost svojih ideja. "Ma, nema greke, ovjee! Uhvatili ste ga na djelu. A taj Oda vam je u emigraciji", bodrio ga je. "A nosio je i fes! Ba je neki feslija, ha, ha....", povlaivao mu je, pa se okrenuo prema Duki. Bilo mu je dosadilo, u sparnoj kancelariji, sluati njegovo iivljavanje nad podreenim policajcima. "Reci mi, majke ti, kako krajike podnose ovu suu? Ha, ha, ha...", smijao se grohotom. 58

"Treba nam tih ljepotica malo vie na radnim akcijama, radi morala udarnicima. A ti si..." htio ga je pohvaliti, ali ga sugovmik, oito prekinuo nekom upadicom. "Ma, prebacit u te u taj resor, im zavri tog svog, kako kae, junca. Ajde zdravo!", zavrio je razgovor pritiui mali olovni klini u ulegnuu za slualicu, prije nego to ju je spustio, kao da je htio jo nekome telefonirati, pa se predomislio. "Dosta nam je vie kancelarije po ovoj egi, ovjee. Treba se otisnuti na teren", spustio je slualicu, a zatim se potrljao dlanom ispod raskopane koulje po maljavim prsima. Iz ovih razgovora Duka je shvatio kako je Krstievi dobio upustvo po kojoj se moe sainiti selekcija istraga koje se po prioritetu moraju privesti kraju, jer on, koliko god se razmetao, nije mogao imati takve ovlasti. Imao je dobru procjenu, jo sutra je Salih bio doveden u kancelariju. ima mu je naredio da sjedne za njegov sto na kojem je bio samo ist papir i olovka. "Ako nisi priznao autorstvo Programa, znaj da znamo da si jedan od peterice autora teksta zakletve za lanove Organizacije. Tuitelj e za vas petericu traiti smrtnu kaznu. Napii ta misli da je najbolje za tebe. Ja sam svoj posao s tobom zavrio", mrzovoljno je progovorio odlazei iz kancelarije. Salih nije bio ni uzeo olovku u ruku, kad se, nakon jednog sahata, vratio ima. Vidjevi to, ima uze olovku i pokuca njome u sto. Straar je uao i izveo Saliha, a da niko ni rijei nije izgovorio. Vodio ga je kroz zatvorske hodnike, dok ih nije upozorio drugi straar da se zaustave, jer, kako ih je upozorio, na spratu nie, sprovode grupu zatvorenika do sudnice. Po prozivci policajaca razaznao je prezimena drugova.

33. Vijest o smrtnoj presudi za Omera Stupca, Halida Kajtaza, Hasana Bibera i Nusreta Fazlibegovia pronijela se po 59

muslimanskim mahalama. Ljudi su aputali kako je to bilo i za oekivati, nakon to su proitali da je javni tuitelj Enver Krzi izjavio kako ih treba kazniti tako, da se pri spomenu njihova imena svakome sledi krv u ilama. Kad je Nerica ula za ovu vijest, uurala je Allahu to se ne spominje Salihovo ime meu etvericom njegovih prijatelja. I kad je ugledala Duana u svojoj avliji kako stoji ispod iste grane ruice, gdje je stajao kad ga je vidjela prvi put, pomislila je kako je sama prizvala ejtana, jer je, naslonjena na prozori verande, nakon to je klanjala akam, mislila o Salihu i, naravno, o njemu. Hitro je sila niz stepenice da mu otvori vrata. Odmah ga je pozvala u kuu i odvela na ardak. Ovim ge je gestom dovela u nedoumicu da mu se, moda, i obradovala. "Pitali su me moji ko mi je proli put dolazio", objasnila mu je svoj doek. "Valjda smo se dogovorili da kae da sam bio Kemica", zadirkivao ju je. "Tako sam i rekla, ali su uli da je taj momak pobjegao u Australiju", aptala je iekujui da kae zato je doao. "Donio sam ti knjigu", smijao se doturajui joj knjigu, depno izdanje antievih pjesama. "Imam tu knjigu", odbila ju je primiti. "Htio sam rei da ovaj put dolazim kao anti; s knjigom, a ne s legitimacijom ..." smjeei ekao se po potiljku. Ona se zacrvenjela i jo malo uzmakla stolicu od kaua na kojem je on sjedio. "Jeste li za kahvu", htjela ga je odobravoljiti prije nego joj, kako joj je njena intuicija nagovjetavala, saopi neku groznu vijest, ili svoj sumnjivi naum koji je sugerirao predstavljajui se kao anti. im je izila iz ardaka, Duan se pridigao do lampe da sa vrha staklenog cilindra pripali cigaru. I taman kad se na vrhu cigare ukazala ika, i on otpuhnuo dim, plamen u lampi se ugasio. Tako e Nerica, s tacnom u rukama, paljivo i tiho otvarajui vrata, upasti u mraan ardak. Ionako obuzeta strahom, ova situacije ju je prenerazila, oekujui da je on rukama zgrabi iz mraka i povali na pod. Jedva je pridravala tacnu s fildanima da joj ne ispadnu. 60

"Pripaljivao sam cigaru i ugasio lampu", opravdao se kresnuvi fajercagom. Spustivi tacnu na sto, odmah je skinula jo topao cilindar s petrolejke i primakla je njegovom fajercagu. Dok je sipala kahvu u fildane, primijetio je da joj ruke ne drte kao proli put, to ga je navelo na pomisao kako ga se prestala bojati. Bezobrazno joj je gledao u lice. Usporedivao ju je sa antievim opisom Emine i sebi dao za pravo to ih smatra veoma slinim. "Hoe da priamo o pjesmi ili o Salihu?", govorio je znajui da ona nee prva zapoeti razgovor. "alite se sa mnom. Niti me interesuje pjesma niti Salih." "Ne alim se. Bilo je suenje prvoj grupi. etverica su osuena na smrt!" Ona je utjela! I on je utio posmatrajui kako joj se prsa nadimaju od uzbuenja. Udbakim manirom pokuao ju je isprovocirati da ga upita da li je Salih meu tom etvericom nesretnika. Meutim, uspjela se kontrolirati. "Saliha su na moju intervenciju izostavili iz prve grupe. Brata su mu osudili na dvadeset godina." Sreom da pri slaboj svjetlosti nije primijetio kako joj se elo ve bilo oznojilo. "To sam uinio zbog tebe." Otpihnula je gutljaj gorke, a vrele kahve, tako da se malo zagrcnula. Obrisala je dlanom znoj s ela i opet nita nije progovorila. "Imao je gadnog isljednika, prijatelja one tvoje kominke iz Donje Mahale od koje sam uo tvoje ime...", zamucao je, jer je odao svoj izvor informacije o njoj. "Ali, nazvao sam naeg efa koji mu je naredio da izostavi Saliha iz prve grupe", zavrio je svoje hvalisanje. Poto nije nita priupitala, iako je znala da ju je erva ocinkala, dosula mu je jo kahve u fildan. "Sad bi se trebala upitati zato sam sve ovo inio", malo mu je zadrhtao glas, od uzbuenja. 61

Kao da joj je jedan nevidljivi balon, napuhan jednim uzdahom, koji nije smjela ispuhati na usta, nadimao prsa, ona je sklopila male rukice i laktovima krila grudi. Znala je i strijepjela od ovog asa kao kurban od noa, pa se proklinjala to nije skoila u Neretvu i uguila se kad je ve nekoliko puta bila odluila to uiniti. Roditelji, zbog kojih je odustala od suludog nauma, sad joj nisu mogli pomoi. Sjetila se kako u ovakvim situacijama, kad je izloena napasniku treba naizmjenino uiti obje Kul'euze i Ajetul-kursiju, ali za to je ve bilo kasno. Njegova ruka ve je bila dotakla njene ruke spletene uz lice, a glava mu se polahko primicala njenoj glavi. I kad se pribliio toliko blizu, da ju je po licu opahnuo topao zadah iz njegovih usta, bazdio je na kuhan kupus i duhanski dim, ona se trgla. "Ne mogu ja to!", izgovorila je nakon to je nevidljivi balon puknuo u njenim grudima i ispuhao se kroz dubok uzdah. Uzmicala je glavom unazad kao ovca pred klanje kad je uhvati kasapin za prednje noge. Pokuala se pridii sa tokrle i umai u oak, ili neko bolje mjesto za samodbranu, ali on ju je doekao, uspravljen iznad nje, i obuhvatio rukama oko struka. Nekako su im glave, kad su se uspravili, bile blizu lampe, objeene na zid, tako da im je plamen prio obraze. On je puhnuo u lampu, ugasio je, a zatim joj rukama stegnuo lea, tako da ju je oborio na pod. Iznenaena mukom snagom i njegovim naumom da je povali na pod, nije se mogla ni oduprijeti. "Ne boj se", aputao je iznad nje zadihan. Balio joj je stisnute usne. Sve to je mogla stisnuti miiima stisnula je: oi, usne, ruke na grudima i noge u koljenima, dok je on ve jednu ruku bio uspio zavui ispod haljine i prstima joj puzati uz stegna, dok je drugu ruku podvukao ispod zatioka glave. "Nemoooj ...", moleivo je zapihala, lijui tople suze koje je on potirao obrazom. "Neu te povrijediti, ne boj se", uporno je ponavljao dahtei kao razjarena zvijer nad njenim i nejakim plijenom. Kad joj je bio epao gaice za obave, ona se je tako jako idnula, da se iskobeljala iz njegovih ruku i okrenula se ka podu, 62

zadihana apui molitve koje su joj naumpale. Tad ju je srdito jednom rukom uhvatio za rame i okrenuo prem sebi, a drugom rukom jo jae strgnuo gaice do zgrenih koljena, da bi ih objema rukama razdvajao, kao da su bile smrznute na mrazu, dok ih nije svukao. "Molim te nemoj mi to uraditi", plakala je poluglasno. Nije se obazirao na njenu molbu, ve je otkopavao kopu na kaiu. "ut e mi roditelji", pokuala ga je zastraiti. Zatim je, pridiui se s poda, proaputala molitvu. "ta si to aputala?", stajao je uspravljen na koljena iznad nje dok je otkopavao svoje hlae. "arke?! Vradbine?! Ne vejrujem ti ja u to", iskezio se teglei je za pletenice na zatioku i, kako je ona, od bola upanja kose, slijedila njegovu ruku i legla na pod, tako se on polegutio po njoj. Tako savladana prepustila mu se gledajui po mranom ardaku. Tak kad je osjetila toplinu maljavih nogu meu svojim nogama, lecnula se. "Aj!", zapomagla je pokuavajui se izmai, dok joj je pokuavao napipati stidnicu. Kao da ga je nadraila tim jecajem, jo jae ju je pritisnuo uz pod i poeo baliti po obrazima. Okrenute glave prema zidu, jo je uspjevala drati ake na grudima, koje je on povremeno elio dotai, aputala je molitvu hifzuhuma i lanet olsun kojom se utjecala Bogu od napasti prokletog ejtana. Iekujui bol u stidnici, svu snagu skoncentrila je na to kako e preboljeti. Gadilo joj se njegovo lizanje i zadah. Odjednom, nakon to je uspjela izmaknuti bok u stranu, on se pridigao s nje i objema rukama udario u patos. "Ti si prokleta. Jebem ti tvoje arke! Uklela si mi ga da mi se ne moe dii!", opsovao je. Prepadnuta psovkom, skupila je ramena oekujui udarac ili amar. "Ti si mene napastovao", ponovo je zaridala. Ali, obradovana time to mu se, kako je razumjela iz psovke, ne moe dii, tako nije osjetila ni bol u stidnici, jo malo se primirila 63

leei na podu. "uo sam prie kako se muslimanke briju izmeu nogu, ali nisam znao da ste uklete", psovao je pridiui se na kau i traei fajercag na stoliu. Ona, jo leei na podu, posmatrala ga je ispod oka kako rairenih nogu sjedi na kauu i primie cigaru plamenu fajercaga. Dok je ispuhao nekoliko dimova iz sebe, raspirujui iak na vrhu cigare u mraku, ona je polahko pripuzala i dohvatila gaice da bi ih, okrenuvi se od njega, uzvukla uz noge ispod haljine. I on je ve bio poeo navlaiti hlae uz nogavice. To ju je ohrabrilo, da se smjela podii i prii lampi. Kad je vidjela da skopava kai na hlaama, ukresala je ibre i zapalila fitilj petrolejke. Sobu je obasjala uta svjetlost. A kad je on popravljao kravatu, ona se sagnula i dohvatila mahramu da bi pokrila dugu crnu kosu, koja joj je zastirala polovicu lea. I on je izvadio ealj iz depa i zagladio znojnu kiku kose iznad ela. Htio je napustiti sobu bez rijei. "Zaboravili ste knjigu, drue", ljubazno mu je skrenula panju, znajui da mu je knjiga bila nebitna. "Jebe antia i njegove pjesme", psovao je glumei povrijeen muki ponos. "On o vama muslimankama ne pjeva kako brijete onu stvar i apuete vradbine", brecnuo se i pogledao je prezrivo, prije nego to je, uzevi cipele i obuvi ih tu u ardaku iz prkosa, strao niz stepenice.

34. Ostavi sama u ardaku, kleknula je na koljena, ridajui, da bi se, nakon to je ula kripu vrata u prizemlju, trgnula. Hitro je pootvarala prozore, sklonila pepeljaru i tacnu s fildanima i popravila odjeu na sebi. Oekivala je oevo kucanje tapom u drvene grede ili majin poziv s ganjka da je pita ko joj je dolazio. Nakon to nije bilo poziva roditelja, zaklonila se u oak 64

zavrui haljinu iznad nogu unezvijereno gledajui ima li tragova krvi. Rukom je napipala neto slipavo po bedrima, to ju je prenerazilo, kao to se i obradovala nakon to se, trljajui nekakvu sluz meu prstima, uvjerila da nema crvenila krvi. Okupala se u leenu sablivajui se hladnom vodom iz ibrika spirajui poganluk sa svoga tijela. "Gospodaru moj, ja sam sama sebi nasilje uinila. Ako mi Ti ne oprosti, bit u od odnih koji su propali!", inila je tevbu Have i Adema, alejhumas-selam. "Ti zna tajne, a ja ne znam! Ti zna ta je u Salihovom srcu, a ja ne znam! Ako me je ikad poelio, podari mu u Dennetu istu kao to sam bila ja, onoga trenutka kad me je poelio, amin! A meni, ostavljenoj na milost i nemilost Tvojim dumanima, kao mazlumu oprosti, ako je u ovoj noi bilo i moga grijeha, amin!", plakala je u dovi, dok joj je mjeseina kroz prozor obasjavala ispruene ruke. I nije zaspala cijele noi razmiljajui kako se nee moi odbraniti od opasnog napasnika ako ponovo doe.

35. U zoru, kad je oev tap zakucao, kao i uvijek u vrijeme ranog sabaha, sila je s ardaka i skuhala roditeljima kahvu. Bio je to vie preni jeam nego kahva. Zvali su je cikorija. Mati joj je primijetila po nabubrenim podonjacima da nije spavala. "Boljela me glava", tako se uvijek pravdala pred majkom. Korila ju je zato se esto izmiva i kvasi kosu. A znala je, po koracima i kiripi basamaka sa ardaka, da joj je neki momak dolazio. Kao i svaka mati krila je pred ocem kerkine momke. "Boe na hajr, sino sam sanjala onog Kemala", prisjetila se kad su sjeli da piju kahvu. "Boe na hajr", othuknula je i Nerica. Sumnjala je u majin san. Vie ga je shvatala kao izgovor da sazna da li se Kemica vratio, jer je silno eljela da se uda za njega. Ne zato to joj se sviao momak i njegova famlija, prialo se da je 65

ciganske loze, ve to joj je to kerci, nakon to je Salih uhapen, posljednja prilika za udaju. "Majko, viaju li kone staru Behmenovku?", upitala ju je namjerno da je podsjeti kako je bila ponosna kad je vidjela da ju je Salih dopratio do kanata poslije teravije. "Priaju da je ila Titi u Beograd. Nikad nije kui. Hudnica, stalno s piljarima s Tepe eka vozove za Sarajevo." "Imala bih joj rei neke habere o sinovima", apatom je govorila da babo ne uje. "S kim li si se spandala?!" "Majko, zaboga, ta pria?!" "Hoe, ba, da te glava zaboli." "to galami na sabahu na dijete?", upitao je babo, koji je uvijek titio svoju mezimicu. "Raspituje se za Behmene u zatvoru", rekla je glasno, da su je mogli uti prolaznici u sokaku. "Kau da su malog Stupca i Fazlibegovia osudili na smrt", aptao je. "Babo, Behmeni e biti osueni na nekoliko godina, moda mladi dvadeset, a stariji dvanaest godina zatvora", radosno je govorila ocu. "Daj Boe, da se djeca spase. uvaj se i ti keri", othuknuo je starac vraajui pogrbljena lea na kamaru jastuka. "I namjerava ga ekati dvanaest godina?!", ljutito ju je upitala majka. "Majko...", moleivo ju je ukorila da ne govori tako. "Ili e i tebe sprengijati zbog njega?!", rondala je sebi u prsa. "Porui njihovoj majci ovo to sam rekla", prila je majci, apnula joj na uho i poljubila je. "Jadna djeca. Mladost im hela uinie", zapihala je starica, skupvi se na ilte tu pored svog akrama kad joj je kerka izila iz sobe. "Jah, dani prolaze, umur se krati, musibeti se gomilaju", othuknuo je starac naslonjen na jastuke zurei u plafon.

66

36. Sunce je ve bilo granulo kad se pospana vratila u ardak koji su ispunjavali sunevi zraci i milozvuni pijev ptica. Do juer je uivala u njemu, sluajui ptice i vezui cvjetie po bijelom platnu. Punila je sehare ruhom matajui o svatovima i udaji. A tog je jutra zavidjela mrtvima to lee u tamnom kaburu i gluhoj tiini. I tako su dan za danom prolazili, a ona nije naputala avliju, iekujui sa zebnjom Duanov povratak. ivjela je kao u zatvoru oplakujui ruho u sehari. Nije imala kuda pobjei! Kad je u akam zagrmjelo i izgledalo kao da e oblaci iza Huma donijeti kiu, za ijim je kapima vapilo sve ivo u Hercegovini, i ona s verande sejrila te oblake, ponovo, na istom mjestu gdje se i prije pojavljivao, ispod grane ruice, ukazao joj se Duan. Sila je i otvorila mu vrata. On je izuo cipele i uao u ardak. Ona je upalila petrolejku na zidu i uvila fitilj da slabije svijetli, kao to je to i ranije inila. Ponudila ga je kahvom, kao i kad je prije dolazio. On je iz depa izvadio malu kesicu prave kahve, to ranije nije inio. Ruka joj je zadrhatala dok je sipala kahvu u fildane, od straha kakav je imala i kad je prvi put doao. Sjela je na istu tokrlu na koju je ranije sjedala. On je izvadio cigare i kresao istim fajercagom kao i predanjih noi. Sve se ponavljalo kao da je bilo predodreeno da se sve tako moralo deavati izmeu njih bez njene volje! I kao da nije dan i no molila Boga da ga vie nikad ne vidi, opet je bila radoznala i nervozna, to je ovaj put bio utljiviji nego ranije. "Vraao sam se iz Sarajeva i svratio do tebe", napokon je progovorio. "Bio sam se zarekao da ti vie neu svraati", nastavio je govoriti gledajui u pod ispred sebe. Kao da se stidio i kajao zbog toga to je bio nasilan prema njoj, ponaao se pokajniki. Nije mu vjerovala. Bila je uvjerena da se pretvara. Preznojavala se od straha, pri pomisli kako e, im mu nehotice da nekog povoda, skoiti prema njoj. "Zavreno ti je Salihovo suenje!", izgovorio je vrebajui joj pogled nakon to je podigao glavu. 67

To je tako vjeto uradio da nije mogla sakriti trzaj ramena od iznenaenja. "Kako sam ti i obeao, osudili su ga na dvanaest godina zatvora." Da joj je ovu informaciju rekao bilo ko drugi, zagrlila bi ga i poljubila u elo. Moda bi da se nije desilo ono to se desilo izmeu njih, i njega poljubila u elo. "Hvala vam", proaputala je. "Ali, niste to morali raditi zbog mene. Grijeite ako mislite da je ba meni posebno stalo da titim nekoga ko je protiv ovog sistema i drave." "I ti vjeruje da su oni bili teroristi?!" "Niste me razumjeli. Htjela sam rei kako nikoga ne treba tititi od zakona." "Razumijem ja to malo bolje od tebe. Ali, elim s tobom govoriti o neemu drugom. Salih nije rijei progovorio u istrazi, niti pred sudijom. Uporno je utio. Da ti ne krijem, to sigurno pretpostavlja, muili su ga kao i druge. Moda je preivio i tee muke od drugih. Ali, samo on nikad ni rijei izustio nije. Zato?" "Jeste li ga vrijeali?" "Kako misli da ga je neko mogao uvrijediti. Psovkom?! A ta drugo policija radi nego tue i psuje?" "Ne znam ime je sve mogue povrijediti ovjeka. Pitam, jer smatram da se radi o veoma ponosnoj osobi, zbog onoga to je inio i u ta je vjerovao", govorila je iskreno, ne krijui da mu se eli predstaviti obrazovanom i pametnom djevojkom. "Ako bih te zamolio, iskreno, zbog mene..." bio je prekinuo reenicu, pa je, uzimajui cigaru, nastavio govoriti. "Da li bi mogla definirati njegov karakter." "On je poseban i neobian ovjek. Mnogi su ga smatrali udakom i pokuavali shvatiti tu njegovu posebnost. Jedan na prijatelj ovako mi ga je opisao. U njegovom su srcu nepregledna prostranstva tiine. uti kao da poznaje mnoge tajne tajnih svjetova nad kojima, zadovoljan tom spoznajom, bdije njegov blagi osmijeh." "Takvi su tipovi opasni, koliko se razumijem u psihologiju. Oni su poput zmije koja bdije nad skrivenim blagom u drevnoj 68

peini." "To je vae iskustvo s njim. On nije opasan ovjek", govorila je oputeno, jer je primijetila da takvim nainom razgovora izaziva respekt i obeshrabruje mu podle namjere. Onda se on, obujmivi bradu objema rukama, zagledao u lampu na zidu, kojoj je nedostajalo petroleja, zbog ega joj je plamen treperio kao da e se ugasiti. "Ako si razumjela njega, tako misterioznog, nadam se da e razumjeti i mene." Nikad mu prije nije vidjela prirodnije i smirenije lice. Primijetila je da ju je strah minuo, pa mu je dosula kahvu pridravajui jednom rukom fildan, a drugom dezvicu. "Moj posao je napravio od mene ovjeka koga zanimaju samo loe strane ljudskog karaktera i ljudskih sudbina." Znajui sluati razoarane patenike, utjela je i ekala da nastavi govoriti. "Kako je poeo, mogao bi zasuziti", procjenjivala je njegov izraz lica. "I ja imam probleme... i ja se neega bojim... i ja imam slabosti", govorio je tiho. I ona je snudila svoje lice, mada je se nije dojmilo toliko patetino njegovo ispovijedanje, elei ga ohabriti da govori to vie o sebi. "Moe li vjerovati da sam one noi pomiljao na samoubistvo?" "Manipulator", pomislila je u sebi. "Ne zbog onoga to se desilo izmeu nas", htio je pojasniti motiv samoubistva. "Izmeu nas se nije nita desilo." "Kako se nita nije desilo?!" "Nije se nita desilo. Nastavite priati, sluam vas." Razgovor ju je bio toliko opustio da je bila naslonila glavu na dlan, a lakat ruke na naslonja tokrle, i tako jordamei, gledala ga u oi. "Pa, ljubio sam te", nasmijao se. "Kako moete ljubiti nekoga ko to ne eli da mu radite?!" 69

Dok je ovo govorila, igrala se s pramenom kose "elim da tako razgovara sa mnom. Nemoj me persirati." "ta ste htjeli rei? Nastavite gdje ste stali?", prkosila mu je kao starom znancu na koga se malo ljutnula, pa ga drala na distanci. "elim te, Nerice! Iskreno te elim! Takvu nevinu, ednu, neiskvarenu..." rekao je veoma ozbiljno, drei ruke na prsima. Kao da se prenula, zavila je alom pramenove kose i, prekrstivi ruke u krilu, namjestila se udobnije na tokrli, okrenula se i pogledala ga u oi.. "Manipulator!", prezirala ga je. "Mrzim svoj ivot pun alkohola, kurvi, ljubomore, lai, mrzovoljnih ljudi i ena..." nabrajao je. "Manipulator!", proaputala je. "ta to stalno ape?!" "Nita nisam rekla. Ne zanima me va ivot. Ni vas ne bi trebao zanimati moj ivot", smjela mu je ovo rei, jer je toliko prezirala laove. Ako se od njega kao udbaa nije mogla odbraniti, i ako je morala s njim sjediti ovdje i dozvoliti mu da pria i ponaa se kako eli, jer je ucijenjena, sebi ne bi oprostila da bude izmanipulirana. "U pravu si. Ne moe ni pretpostaviti ta sve znam o tebi, tvojim roditeljima, Kemici, Salihu, tvome poslu... Postao sam opsjednut tobom. Koristio sam se ucjenom i svojim poloajem da doem do tebe. Ali, sad ti ne govorim s te pozicije", bio je uvjerljiv i ona ga je ozbiljno sluala. "Zavolio sam te, Nerice!", ponovio je tiho njeno ime. "Utjeem se Milostivom od tebe, ako se Njega boji!", aputala je ajet koji je hazreti Merjema aputala kad je primijetila da joj se primie nepoznat mladi dok je bila u osami. "Opet apue svoje kletve", proderao se na nju tako da se bio pridigao s kaua. "Ne apuem", slagala je. "Nerice", spustio se pored nje, stavljajui joj glavu na krilo. Zamalo da ga nije pomilovala po kosi, elei ga umilostiviti i zamoliti da bude fin i da joj ne dodiruje tijelo. "Smislio sam plan", tiho je govorio obujmljujui joj mehka 70

stegna rukama. "Znam da si planirala pobjei s Kemicom. Provjerio sam mu dosije, vodi se da je u emigraciji. Napravit u nam pasoe s lanim imenima. Pobjei emo", rekao je sa zadovoljstvom i pridigao se da je poljubi u obraz. "Ne mogu ostaviti bolesne roditelje", glumila je da mu vjeruje. "Osatavit emo im dovoljno novca. Ti ih ionako jo dugo nee moi uzdravati. Nikad nee dobiti posao. Ti si obiljeena. Slagat e im da bjei s Kemicom. Bit e zadovoljni, a i po mene je bolje da se misli kako si pobjegla s muslimanom", govorio je tako uvjerljivo da su joj same ruke dodirnule njegove obraze iz saaljenja. "Ti nisi lo ovjek. Hvala ti. Ali i da nije mojih bolesnih roditelja, ja ne bih mogla s tobom", bila ga je prestala persirati. "Mora mi vjerovati. I ja sam prinuden bjeati", bio je toliko ozbiljan da je osjetila da govori oporo kao da de zaplakati. utjela je oekujui da kae razlog zbog ega je prinuden bjeati. "Da se dogovorimo. Skupa emo pobjei. A tamo, kad oboje budemo slobodni, dogovorit emo se hoemo li nastaviti skupaivjeti. Slobodno emo izabrati novi identitet i imena Svakako emo morati biti druge osobe", smijao se da bi je odobrovoljio. "Uzet u godinji odmor kako bih pripremio sve za na bijeg. Ti do tada razmisli. Ako ne bude htjela, nikad me vie nee vidjeti. Samo e, moda, uti da sam pobjegao", zavrio je sve to je htio rei. "Ili e uti kako sam izvrio samubistvo!" Bio se pridigao s kaua, jer je u tom asu njen babo zakucao tapom u grede. "Tako se zavravaju karijere razoaranih udbaa!" "Idi, molim te. I ne govori te gluposti o samubistvu. Mene su davno trebale pojesti ribe u Neretvi. Pa eto, nisu me pojele", gurala ga je u lea dodajui mu cipele. "Veeras Saliha vozom deportuju za Zenicu. Pomoli se za njega. To je sve to se jo moe uiniti za njega. Vjerujem ti da nije bio lo ovjek. Ali je bio budala ime se bavio!", rekao joj je 71

uzimajui cipele i, ovaj put paljivo, siao niz stepenice. Ona je ostala pored pendera na kameriji, zaboravivi da joj je babo kucao tapom, udiui svje zrak i pruajui dlanove radujui se prvim krupnim kapima kie. Klepetanje tokova po inama i pisak voza u daljini podsjetili su je na Saliha. Zamislila ga je vezana u vagonu, kako gleda u no dok mu se kia sablijeva niz lice u staklu prozora. Zagrmilo je. Voz je opet pisnuo. Ona je vlanim dlanovima od kinice umila vrele obraze i potrala tople suze. "Allahu na emanet, moj Salihe!", othuknula je i ispruila duge i bijele ruke da bi dohvatila krila i zatvorila prozori na kameriji. Udar groma sasuo je sru u penderu, a ona je, zaslijepljena blijeskom munje, nasumce pruala bijele ruke s kamerije traei polupana krila prozoria...

72

DRUGO POGLAVLJE

37. Tek osmi dan, kad je veliki poar zahvatio i Tuepe, gdje su ima, Duka i prijatelj im Ivica, s tri djevojke u konfiskovanoj kui nekog ustae, ija je cijele familija emigrirala u Australiju, provodili godinji odmor, sjetio se Ivica da je zaboravio ostaviti klju od tenare, drugu iz smjene, nakon to je u nju, na preporuku ime i stoga to nije bilo mjesta u Staklari, zakljuao Saliha i zor-zorile upalio kampanjolu da bi im se u Mostaru pridruio na putu prema moru. "Krepo je dosad, Isusa ti", jauknuo je Ivica, zdepasti udba, rodom iz ibenika, na iju su preporuku i doli u Tuepe i zaposjeli trospratnicu, pokazujui klju od katanca koji mu je ispao iz depa vindjakne kad ju je strgao s vjealice. Ni tad nije strgnuo vindjaknu da bi je obukao, ve da bi je spakovao u tanu s ostalim stvarima, nakon to su odluili, ukoliko poar, koji je nadirao s okolnih brda, i dim, pun smole, koji ih je guio i tjerao na kaalj, ne splahne tokom dana, napustiti Tuepe i prekinuti odmor. "Sreom ostavio sam mu vode i hrane", glasno je razmiljao, oekujui ljutitu reakciju ime. Prije polaska nasuo mu je pun leen vode, iz kojeg je lokao kudravi arov, i pregrt kora kukuruze, koje je bio ostavio u gepek kampanjole da nahrani krmka. Praznei gepek htio je baciti kore, pa se predomislio i stavio ih pred Saliha u tenari. Ne da bi ga nahranio, ve da bi ga ponizio time to e, da bi preivio, morati lokati vodu iz korita kao pas i jesti ubuale kore kao ivina. 73

Ova vijest nikoga nije ostavila ravnodunim. Cure su negodovale jer e ih vratiti kui. ima se prepao, jer je slagao kako nema slobodnih slamarica u Staklari, a Duka nikako nije elio Salihovu denazu u Mostaru prije nego ostvari svoj naum bijega. Ipak je on najtrezvenije razmiljao. Predloio je da Ivica i ima odmah upale kampanjolu i voze za Zenicu, a on bi, svojom limuzinom, dovezao djevojke do kue. ima je kiptio od mrnje prema svima. Djevojku je ionako prezirao jer je ba godinji odmor iskoristila da mu uvjetuje razvod braka. Ivicu je mrzio jer ga je smatrao glupim dalmatinskim magarcem, a upravnikovim dounikom. Mrzio je i Duku jer se uvijek, kao i ovaj put, ponaao kao pametniji od njega. "Ne boj se, nije krepao", potapao ga je po remenu, dok je ozlojaen stajao pred Ivicom, a ovaj stiskao klju u aci i lupao njime o zid. "Zna li da mu je mati bila kod druga Tita?!", podviknuo je. "Rankovi je zvao ministra Danilovia, a ovaj Krstievia, prenosei da joj potedimo jednog od dvojice", nabrajao je ima hvatajui se objema rukama za glavu. "Ma, to su pekulacije", hrabrio ga je Duka. "Iako si stariji od mene, mogu ti rei da si utokljunac za ovaj posao", brecnuo se iskazujui svoju zavist prema svom dugogodinjem nerazdvojnom drugu. Duka se prenerazio uvredom. Djevojke su, saaptavajui se, otile s balkona obraslog vinovom lozom, u kuu. Ivica je nestao, kao da je bio samo sjena na zidu, im je ovaj spomenuo druga Tita. "Misli da je Rankovi dolazio u Sarajevo samo zbog inforbirovaca?!", podigao je obrve i prepotentno zaklimao glavom. "Zar je Rankovi dolazio u Sarajevo?!" ima, kao da nije uo protupitanje, utnjom je dao do znanja da zna jo tota, to bi mu mogao saopiti dokazujui mu da je utokljunac. "Pa i jesi ti prevejani debeovac, ima", podilazio mu je kad su ostali nasamo. "Ej drue, taj pred sudom nije rijei izustio. Takvu zvjerku si 74

ti obraivao! Bacio je sud na koljena. Eto, ko iri pekulacije o naredbi "odozgo", naao je izvanredan argument da ga uvjeri kako mu ne podilazi time to ga je nazvao prevejanim debeovcem. imi su se zjenice rairile od uda da je tako neto neko uope primjetio i razmiljao na taj nain o prokletom Salihu. Da se nije bio postidio zbog preanje izjave, zagrlio bi ga drugarski. "Ipak ti savjetujem da to prije stigne do Zenice, i da ga zatekne iva", lukavo ga je nagovarao. Dim ih je peckao za oi. I kad mu je ponudio cigaru, alio se da su mu plua puna dima i da mu se ne pui. Obazrivo je gledao da li je Ivica negdje u blizini, pa poto ga nije vidio, primakao je usne Duki do uha. "Ovo ti rade ustae. Hrvatska gori. Njihov neprijatelj je jo iv i digao je glavu, a mi smo svome slomili kimu. Razbijeni su i Mladi muslimani i ibeovci!", razmetljivo mu je analizirao uzroke vie poara koji su buktili cijelom Dalmacijom. elei ga uvjeriti kako je imao pravo, to ga smatra prevejanim debeovcem, ali i ukazati kako su on, kao musliman, i Duka kao Srbin, za razliku od Ivice, kao Hrvata, odaniji u borbi protiv dravnih neprijatelja. "A, kriari?", htio mu je proturijeiti, ali se suzdrao. Tad je ve bio skoio s balkona na zemlju i, zovnuvi Ivicu, otiao do kampanjole, iji su tokovi bili zatrpani granjem kako joj gume ne bi ispucale na suncu. I kad je kampanjola zabrektala iza drae i proderala se sirena u znak pozdrava, tri djevojke su, sjedei s Dukom u hladu vinove loze na balkonu, nijedna se ne pomjerivi niti mahnuvi rukom u znak pozdrava dvojici prijatelja koji ih urno naputaju, zamolile ga da ostanu jo koji dan. Kao da im je laknulo to su se otarasile njih dvojice, hvalile su Duku kako je "bolji od njih obojice" i grohotom su se smijale svjesno elei da to i on shvati kao aluziju na mukost. "Kako emo se voziti po ovoj egi?", alila mu se Ivicina djevojka Lidija. "Ali, poar nam se pribliava. Ako ne izgorimo, uguit emo se u dimu?!", branio se. Vragolanka Lidija poskoila je iza stola rekavi kako je bolje 75

da uu u kuu, nego da udiu smrdljivi dim. Pozvala je drugarice unutra kao da trebaju vidjeti neto udno i uti neto vano. Iako nevoljko, obje su je posluale i ule unutra. Duka se, ostavi sam na balkonu obraslom vinovom lozom, popeo na sto i pokuavao ispod gustih listova vinove loze vidjeti da li se plamen primie prema dolini. Od dima, koji je, poput magle obavijao brdo, nije nita vidio. Dotad su djevojke, hihotei se, dotrale do njega i zgrabivi ga svim raspoloivim prstima svukle sa stola i odvukle u sobu. "Dogovorile smo se kako emo te nagraditi, ako pristane ostati ovdje dok nas poar ne otjera", zahihotala je Lidija, dok su ga druge dvije pridravale za ruke. Iznenaen ponaanjem djevojaka, smjehuljio se bespomono stojei na sred sobe. "Jesi li ikad spavao s tri djevojke, a da ti nisu bile sestre", upitala ga je Lidija koja je, oito, sve to i smislila, dok su druge prasnule u smijeh. "Nemam tri sestre, pa nisam mogao spavati s tri djevojke", odgovorio je, gledajui u svoju djevojku Vericu. "Da li bi to elio?", nukala ga je smjeei mu se i grlei ga oko vrata. Imati tri sestre?" Ma ne pitam to. Ve da li bi elio spavati s tri djevojke?" "Ne, sada", izgovorio je tiho, tako da su se prestale smijati. "Zato?!" "ta ako je Ivica zaboravio klju, pa se sad sjetio?", zasmijao se. Tek kad su vidjele da se on smije, i kad su shvatile vic, radosno su zakliktale. Poput poara koji je s tri brda kuhljao visoke borove i emprese, puzei prema osamljenoj trospratnici u vinogradu, svlaile su ga i skuhljale ispod sebe na pod. I kad su plamenovi poara doticali lie vinove loze iznad balkona trospratnice, i crepovi poeli pucketati od vruine, one su ga polijevale vinom i lizale po kvasnom tijelu gasei poar strasti koji je buktio u njima. 76

38. Ivica je ve bio opomenut od ime da sluajno nije opet zaboravio klju, im su, oznojeni, poskidali koulje sa sebe. I kad je izvukao ruku iz depa i pokazao klju, ima ga je zgrabio i stavio u svoj dep. Pribliavajui se Mostaru, ve je bio suton, svratili su ispred damije u aria haremu. "Da li ste vidjeli, ili uli da je bila sahrana nekom mladiu u protekloj sedmici?", ljubazno su upitali djevojku koja je prolazila sokakom. Drei tanu pod lijevom miicom i stiui kai skupljenom akom uz lijevu dojku djevojka je samo odmahivala glavom ne zaustavljajui se. Prepoznala je policijsku kampanjolu, a i ovjeka koji ju je pitao, jer ga je viala s rodicom iz Donje Mahale, na korzu, a o njenoj rodici su kolali traevi kako se via s nekim oenjenim udbaem. Prije nego to je dola do kanata, okrenula se. Vidjela ih je kako sjedaju u kampanjolu i odlaze. Othuknula je gurajui leima vrata od kanata. Nije mogla susresti nepoeljnije osobe, nakon to se, poslije toliko vremena, odvaila izii u ariju. Pitanje o sahrani mladia, od ljudi koje kampanjola otkriva da su udbai, moglo se odnositi jednako i na Saliha i na Duku. Da je udba smio izgovoriti rije denaza, bila bi uvjerena da se pitanje odnosilo na Saliha. A poto je Duka spominjao samoubistvo, potaklo ju je da sumnja i na tu mogunost. "Da si, bogdo, umro, moj Salihe!", jauknula je, "pa, da te mogu posjetiti u aria haremu, gdje sam te prvi put i vidjela", klela ga je leei sama u halvatu. "Bog dao, i do zore mi se smilovao, pa ti mene u haremu zatekao! A iv i zdrav svojoj majci ostao!" molila se za svoju smrt, kao to je nekada pjevala sevdahlinku u ardaku.

77

39. "Zaudara na le, sto ti bogova!", psovao je ima kleei ispred tenare, dok ju je Ivica otkljuavao. "iv je!", uskliknuo je Ivica, otkljuavi tenaru. Izvukao mu je tijelo na mjeseinu. "Mrdnuo je usnama!", uskliknuo je. Primicao se blie licu uz koje su, to se vidjelo i po mjeseini, miljeli sitni bijeli crvii. "Pospi ga vodom po licu", siktao je ima, dok mu je dodavao staklenu flau punu vode. Voda je izgrgurala kroz grli flae, razlijevajui se po licu i spirajui plijesan i sitne crvie s obraza. Polahko, jedva primijetno, otvorila su mu se usta. Nekoliko kapi vode slilo se u njihovu duplju. Oznojeni, trei su donijeli nosila i na njima ga odnijeli u stacionar. "Nakon osam dana bez vode i hrane teko u moi nekoga povratiti u ivot. Potpiite mi, drue, takvu izjavu, i ja u ga preuzeti", ruio je doktor Goldberger imu. Nakon to e se preznojavati u groznici, iskaljavajui krvav lajm iz plua, doi e svijesti, popiti aj i pojesti supu. "Ne vjerujem u Boga, ali od sada vjerujem kako su proroci mogli oiviti i mrtve", naalio se doktor Goldberger s njim, gledajui ga kako sjedi na krevetu i jede supu. "ime si se prehranjivao?" "Popasao sam travu u tenari ." "Jesi li imao vode?" "tenara je prokinjavala. Pio sam kinicu dok sam bio pri svijesti. Ostalo je do Dragog Allaha", prozborio je svoje prve rijei od kada se je zarekao na utnju. Dok je govorio, osjeao je stid kao da se mrsi od posta. Doktor Goldberger je mislio da se stidio njega. Doktorova humanost i merhamet bili su cenzurirani strahom od udbaa da produivanjem potede i boravka u stacionaru pacijenta ne shvate kao njegovu naklonost prema dravnom neprijatelju.

78

40. Iako jo nije bio ozdravio, starjeina Preznaj doao je s naredbom da se spremi. "Priznaj doktoru da si zdrav i spremi se!", naredio mu je starjeina Preznaj. Pred vratima spavaonice broj jedan, stajali su jo jedan robija i sprovodnik. Salihove visine, samo duplo kabastijeg stasa, nepoznati robija je stidljivo klimnuo glavom u znak pozdrava ne izgovarajui nita. "Mirno!", naredio je strajeina Preznaj, otvorivi vrata spavaonice. Svi su poskakali na noge i pokunjeni stajali uz svoje slamarice. Tad su ih skupa upustili u spavaonicu pokazujui im prazne slamarice gdje e lei. Iako je veina robijaa znala Saliha, niko ni rijei nije izustio. udili su se ko mu je nepoznati drug s kojim je uveden. Osim Mladih muslimana, i hoda, u sobi je bilo popova i fratara. Najpoznatiji i najugledniji bio je biskup ekade. "Sav si u znaku broja jedan", obratio mu se biskup. "Ova soba ti je kec, a ti si stotinu i jedanaesti." "Samo je Bog jedan i neka Njegova milost bude nad nama", odgovorio mu je. "Takvim sam te i zamiljao na osnovu onoga ta su mi tvoji drugovi rekli o tebi", potapao ga je i prevrnuo se na slamarici opruen cijelim tijelom. Onda e mu, jedan za drugim, abljim hodom gegajui se preko sobe, prilaziti prijatelji i grliti ga.

41. U Kazneno-popravnom domu Zenica bilo je nekoliko stotina pripadnika Mladih muslimana, hoda i muslimanskih intelektualaca. Ve su se bili organizirali na nain ispomoi jedan drugome za 79

preivljavanje. Imali su svoje ekonomate gdje su sakupljali hranu iz paketa i bratski je dijelili. Pokuavali su preivjeti da ne jedu zatvorsku hranu sa svinjskim mesom. Za samo nekoliko dana Salih je ve bio dobio cjelokupan izvjetaj o Organizaciji. Samo rijetki su izbjegli hapenje. Bilo je vie verzija o provali Organizacije. Ispostavilo se tanim ono u ta je sumnjao, mladi je egrt, nakon to su mu nali Pravilnik u fioci duana, uhapsili ga i muili, zatim mu uhapsili i oca, i muili ga pred njim, otkrio vezu s Omerom Stupcom. Potvrene su mu informacije o strijeljanju etverice. Munir Gavrankapetanovi, student, koji je uhapen u Zagrebu, priao je kako je bio u eliji s Hasanom Biberom, onog dana kad mu je izreena smrtna presuda i kad su mu navlaili bukagije na ruke i noge. Ali, nije bilo potvrde informacije o bjekstvu dvojice ideologa: Esada Karaozovia i Emina Granova. Posljednje vijesti govorile su da je Esad ubijen u Blajburgu, a da se Emin jo negdje krije. Isto tako su potvrene informacije da su Fikreta Plou i Asima amdia ubili graniari prilikom pokuaja bijega preko granice kod Bilee. uo je i za izdajnike, poput Kemala Kurbegovia, koga je Omer Stupac pljunuo na hodniku izlazei iz sudnice, jer je prokazao i ensku sekciju Organizacije. Nakon toga je dolo do hapenja ezdesetak djevojaka koje su osuivane na prinudni rad. Neke su ve bile deportovane u Slavoniju da obrauju polja eerne repice. Ova je informacija kosnula Saliha u srce vie od drugih! "Kau da se jedna naa sestra udala za isljednika Srbina!", apnuo mu je drug u povjerenju, dok je kovao lastru oko toka drvenih kolica. Plaei se da e to uti njegov drug s kojim je radio u hangaru, a to je bio onaj krupni momak s kojim je skupa uao u sobu, odgurnuo je druga iz Organizacije nekoliko koraka od radilita, i zaprijetio mu da ne iri glasine takve vrste, ocjenjujui ih udbakom propagandom. Odmakli su se da nasamo razmjene najnovije informacije prikupljenje iz ifrovanih pisama, prilikom posjeta, izlazaka na mnogobrojna radilita, dok su istovarali kamione cementa u gradu, 80

kopali ugalj u rudnicima Kaknju i Brezi, pravili kole i odmaralita za udbae na Jahorini, Vracama i Kuli, sjekli i utovarali balvane u Duvnu i Kupresu, gdje su se susretali s drugim lanovima i s njima razmjenjivali saznanja o Organizaciji. Dok su traili oak, krijui se iza redova naslaganih kolica u hangaru, primijetili su dvojicu robijaa koji su se, takoer, krili iza hrpe kolica u jednom oku hangara. Nisu mogli povjerovati svojim oima da vide ono to vide. Jedan je robija gologuz jeo kobasicu, naslanjajui se laktovima na kolica, dok mu se drugi robija pripijao uz stegna otpozadi, kao da ga je htio poduprijeti, dok ovaj pokuava sruiti hrpu kolica. Prepoznali su Miu, biveg udbaa, koji je nedavno osuen i doveden na izdravanje robije, i Cigu, zatvorskog kuhara. Shvativi da nisu tu da bi shorondali kolica, ve da Mio uiva u kobasici, a Cigo milujui njegova stegna, povukli su se neopaeno odakle su i doli. Kad se vratio na radilite, drug mu je marljivo zakivao daske na kolicima. "Kako vi u Krajini zovete ta kolica? Take, atruge, civare...?", pitao ga je, smijui mu se. "Hani Salihe, dina ti, nemoj me zavitlavati oko atruga, ve mi kai zato se smije?", pitao ga je, jer ga je rijetko kad viao tako nasmijana. Ovaj korpulentni ljudeskara djeijeg lica, radia i dobriina, koga je Salih zavolio i druio se s njim vie nego s roenim bratom, dobio je nadimak po jo jednom omiljenom Salihovom junaku i drugu u zatvoru. Od svega to bi Salih proitao u novinama, ako bi mu dole do ruku, bio je strip o Paji Patku, ili Paji Dai, kako su ga krstili u Politici. Kao djeak uivao je itajui Pajine vragolije. A tad ga je inilo smijenim to to su i njega crtali kao komunistu. Stavljali su mu u kljun komunistike fraze i parole. Predstavljali su ga kao velikog izumitelja i pionira novog progresa. Tako je Paja Patak izumio i paiji bojler. Neki eret, zbog toga to je svako vee lijegao s flaama punih vode, ovog krnog i utljivog Krajinika, Salihovog druga, nazvao je Bojlerom. Od tada ga niko nije zovnuo drugim imenom. "Volio bih da si ti vidio ono ta smo vidjeli mi", sa 81

zadovoljstvom mu je ispriao kako je vidio Cigu kad stie Miu otpozadi uz zid naslaganih kolica.

42. Mio je bilo novo, robijako ime Milenka, Bojlerovog isljednika. Nije krio kako je on uhapsio Bojlera, ak se hvalio time, kao to nije ni krio zato je dospio u zatvor. Tvrdio je da je uhapen zbog istog grijeha, i na isti nain, kao i Teufik Selimovi, zvani Buoni, brat slavnog pisca, koji je takoer robijao u KPD-u Zenica. Poto ga je, niko drugi nego Krstievi, nakon to je zavrio s istragom nad ovim krnim Krajinikom, opunomoio da izabere jedan vod krajikih djevojaka i poalje ih na radnu akciju, uhodio je djevojke i slikao ih je svojim uvenim aparatom ruske marke. Takvog su ga upamtili etai po Kastelu, dok kroz otvoren prozor iz limuzine, namjeta otvor blende. Slikama bi ucjenjivao ene i hvalisao se drugima. Njegov album sa slikama djevojaka vidio je jedan ugledni partijski funkcioner, i meu njima prepoznao svoju roaku. Neki kau da je prepozano svoju ljubavnicu. Kad je vidio da je pao u nemilost, kleo se da ga je ovlastio Krstievi i da je i njemu tako ugaao. Ovaj partijski rukovodilac nazvao je Krstievia, da bi on nazvao Boru i naredio da ga uhapsi pod optubom da je krao kancelarijski materijal i inventar. Na savjet Bore, Milenko je sve priznao i potpisao iskaz protiv sebe, te je osuen na kaznu strogog zatvora u trajanju od pet godina. Ali, da ne bi sve ba sliilo na sluaj Buoni, koji se istovremeno desio i za koji je, kau, uo sam Aleksandar Rankovi Aca, navodno ga je o tome izvjestio drug Cvijetin Mijatovi Majo, Boro je morao otkriti Krstieviu da je Milenko bio etnik i da je silovao Hodinicu, te da postoji krivina prijava protiv njega. Iako Hodinica, od stida, nije htjela ni Bori, koji ju je posjetio u kui i ponudio je da svjedoi pred sudom, priznati silovanje, Hodina izjava data uz krivinu prijavu iskoritena je na sudu protiv Milenka. O ovome Milenko meu robijaima nije govorio, ne zbog 82

stida to je silovao Hodinicu, ve zbog svoje etnike prolosti. A u priu o robijanju zbog krae drutvene imovine i albuma goliavih djevojaka, niko mu nije vjerovao, jer je s takvim dosijeom bilo ve nekoliko robijaa. Zvali su ih Buonijevim vodom. Samo najodanijima, onima koji su ga zvali Miom, povjerio je da mu je sve napakovao" Hakija Pozderac, koji je u to vrijeme bio javni tuilac za Bihaku Krajinu, i to na "nacionalnoi osnovi", jer mu je "nagazio" hode, a titio popove. U zatvoru je, kao i svaki revidirac, bio primjer bijednog ovjeka koji je izazivao gaenje. Poto su takvi, posebno revidiri inforbirovci, znali biti veoma opaki, politiki zatvorenici klonili su ga se. Vidjeli su ga kako bere otpatke po krugu, kad je naiao Krstievi i kad mu je ovaj pao pred noge i zaridao da mu pomogne. "Mar, ubre etniko!" opsovao ga je Krstievi, odgurujui ga od svojih nogu. "Lezi tu!", naredio bi mu kao psu da se ne pomakne dok ovaj ne bi zamaknuo iz vidokruga. Isto tako su priali za Buonija, koji se umiljavao stranom Juri Biliu, kad bi on proao preko piste dok bi ovaj istio metlom prainu i lie po krugu. A o Juri Biliu, uvijek su mu robijai izgovarali i ime i prezime, za razliku od isljednika kojima su znali samo prezime ili nadimak, kruila je pria da je bio ustaa, pa je prebjegao u partizane. "Kad se svinja nae na nemjestu", komentirali su fratri poloaj njihova sunarodnjaka. Jedan je bolniar jednom uao u njegovu sobu, gdje je bolestan leao na eljeznom krevetu, na kojem su bile nabijene na ipke etiri preparirane vuije glave. I jadni Bojler, kad je bio pozvan na raport, a upravnik je i tada bio bolestan i leao je na eljeznom krevetu, vidio je vuije glave nabodene na ipke. Milenko se, preko Cige, alio upravniku kako ga Bojler hoe zaklati. "I hou, ako Bog da, kad-tad!", priznao je Salihu ono to je kategoriki nijekao pred upravnikom. "Ne zbog toga to je mene uhapsio i muio, eto, Bog ga je kaznio za to, ve to je Zlatu poslao na radnu akciju!" 83

Od srdbe, vitlao je eki, tako da je Salihu sliio na proletera izvajanog u bronzanoj skulpturi na gradskom trgu. A neki robijai aputali su meu sobom kako im Bojler slii na Titu. Gledajui ga takvog, Salih je pomislio kako se ovjek za as moe promijeniti; iz takvog dobrika, punog milosti i samoportvovanja, u jednom trenu mrnje pojavio se nasilnik i ubica. "Zar je tako mali korak izmeu mladog muslimana i mladog komuniste?!", pitao se. Kad bi se sjetio teksta Esada Karaozovia Trebamo ovjeka, sjeao se da ga je itao u asopisu El-Hidaja, uvijek bi pomislio na svog sluajnog druga Bojlera. Ili obratno, kad god bi se divio Bojleru, uvijek bi pomislio na Esadov tekst. I esto bi, u sebi, kad ga Bojler impresinonira, uskliknuo: "Evo ga!", dajui odgovor na naslov teksta. A tad je pred sobom gledao nasilnika, proletera, pravu komunistiku viziju novog ovjeka, ija pesnica s ekiem simbolizira diktaturu proleterijata! Iz razmiljanja trgnuo ga je straan zveket i lupetanje kolica koja su se kao domine ruile cijelim zidom iza njegovih lea, tako da je obujmljujui rukama vrat, poskoio i preskoio kolica i hrpu dasaka ispred Bojlera. I Bojler je, ispustivi eki iz ruke, prestajui biti proleterom!, uzmaknuo nekoliko koraka gledajui kako se rue kolica. Nastao je mete u hangaru, i robijai su bjeali, kao opor preplaenih takora, prema vratima. Nisu se sklanjali od hrpe shorodanih kolica, koliko su bjeali iz straha da ne budu optueni za sabotau. Samo Bojler nije bjeao. Stajao je kao bleak i gledao kako Milenko uuren vee hlae, drei u zubima komad kobasice. "Jebem ti mater cigansku!", psovao je kroz zube. "Ovo si mi namjestio da me objese!" Bio je ve zaplakao, kad se podigao usteui hlae na bokovima. Poto Bojler nije vidio nikoga pored Milenka, zakljuio je da psuje njemu. Dvoumio se samo to je opsovao cigansku, a ne balijsku majku. Stajali su jedan spram drugog na razdaljini od desetak koraka. Stiskao je eki u ruci, ponovo postajui uzgoriti mladi proleter!, obrazirui se oko sebe. Veina robijaa, meu njima i Salih, stajali su ispred vrata, i naikanih glava uz tokove gledali u 84

njih dvojicu. "Bojler ima posjetu !", proderao se neko. Svi su prepoznali Cigin glas, jer su istu reenicu, samo se mijenjalo ime u njoj, mogli uti skoro svakoga dana. On je ve bio mugnuo u drugi oak, daleko od Milenka, i stvarno oponaajui takora, izvirujui iza dasaka, i migoljei usnama ispod dugog nosa, ponavljao te tri rijei. "Vratite se na posao", proderao se starjeina Preznaj. Svi oni u odijelima mi boje, pohrlili su svojim radnim mjestima, vraajui se po dvojica, i bez rijei zalupali ekiima ili prigrlili daske u naramak. Samo nekoliko njih stajalo je ispred hrpe kolica koja im je zatrpla prolaz ka radnom mjestu. "To on lae", povjerio se Salihu, dok se saginjao da prikuca ekseri koji je ovaj namjetao u rupici na toku. Salih je samo pogledao prema starjeini, i Bojler je shvatio ta mu je initi. "To ti je nagrada za trud na poslu. Preporuio sam te upravniku kao primjerenog radnika", hvalisao se starjeina Preznaj. "Sad, priznajem, ne znam hou li zaaliti zbog toga", okrenuo se od njega i povikao na one koji stoje ispred shorondanih kolica.

43. Bojler se umio, pokopao dugmad, otresao prainu s bluze, i otiao pred eljezna vrata iza paviljona. ekao je da se vrata sama otvore, a to obino bude kad neko zavri posjetu, i drhtao, koliko od srdbe, toliko i od uzbuenja, da vidi lice majke. Deurni ga je uveo u ekaonicu. Iako, osim brkatog policajca, koga je posmatrao drug Tito sa slike na zidu, nije bilo vie nikoga u sali, nareeno mu je da sjede tik uz njega. Ovakvih policajaca, sa kratko podianim crnim briima, bilo je kao brae Rokia u zatvoru. Ali samo je bio jedan Crni Oblak, kako su robijai zvali ovog policajca. Bojler nije mogao gledati u njega, ve je preko ramena gledao u Titinu sliku na zidu. U selu su mu govorili da je iri od Tite, po emu je shvatio da mu slii. 85

I Crni Oblak kao da je primijetio slinost lica mladia s Titovim, zagledao se as u njega, as u Tita. Bilo je slinosti u maloj bubuljici na obrazu, uzdignutom elu pa i kosi. Bojler je zamiljao kakav je Tito izgledao kao robija, kad je bio oian makazama kakvima je on ovce strigao. Eto u ta se bio zagledao i o emu je razmiljao, kad su mu uli babo i majka u salu. To im je bila prva posjeta sinu, pa su se nagizdali kao za Bajram. Majka je bila obuvena u gumene kaloe, bijele vunene soknice, arene dimije preteito bordo boje, zeleni mantil, bijelu jemeniju s arenim enarom. A Babo je bio u obuven u velike gumene opanke stegnute kaievima, tako da su im krajevi, provueni kroz metalnu brnjicu, mlatarali pri hodu kao ui umornog i tunog magarca. U bijele suknene arape, podvrnute ispod koljena, bile su strpane nogavice pantalona od somota. Sukneni crni kaput, trofrtaljac, otkan od crne ovije vune, bio je mu je raskopan, valjda ga zaboravio skopati nakon to ga je pretresao policajac kad je predavao paket, tako da mu se ispod njega vidio bijeli vuneni demper i parhetna koulja skopana pod Ademovom jabuicom. Na glavi mu je bila ustaknuta francuzica, tako da se vidjelo cijelo elo, a sasvim malo kose iznad uiju i na zatioku. Majka, koja je bila mnogo nia od babe mu, ila je prva i urno se gegajui preko sale irila ruke prema sinu. Plaui, grlila je sina oko pojasa, a on je nju ljubio odzogo u jemeniju. Ne odmiui se iz njenog naruja, pruio je babi ruku. "Selam ajek, babo." "Merhaba, sine." Babo je smatrao da je mudrije ne pozdravljati se pred policajcem s selamom. A na njegovu pamet "merhaba" su mogli i komunisti ukabuliti kao narodni pozdrav. S babom se nije grlio. Sjeli su na stolice. I kad su sjeli, majka mu nije isputala ruke iz njegovih, pregledajui mu crnilo iza nokata i pipajui hrapave uljeve po dlanovima. "ta mi radi, sine?" upitala ga je, trudei se da bude vesela i da ne zaplae. "Neto pravimo." 86

"Je li ti teak posao, sine?" "Nije, majko. Vano je da radim u suhom." Babo je utio. Sklopljenih aka na stolu, upijenih obraza i smrknutih obrva gledao je u njih dvoje. Tad mu je Crni Oblak skrenuo panju da skine kapu pred Titinom slikom, to je on i uinio, hvatajui francuzicu s dva prsta iznad ela. Tek tad je vidio kako oeva kosa nije vie uta, ve potpuno bijela i otra kao jarei kostrijet. "Sve do neki dan, kad su nas pozvali iz SUP-a, mislili smo da si i ti na radnoj akciji", majka je ponovo poela plakati. "A ti u zatvoru, grdna moja rano ..." tad je zaridala i pogledala u policajca. "Nisam ja, majko, osuen", htio joj je rei da nije nita skrivio. Crni Oblak se zakaljucao. "Kako je komiluk?", elio je skrenuti razgovor, razumijevajui policajevo kaljucanje kao opomenu. Majka mu je bila ispustila ruke iz svojih, pa ih je ponovo pokuavala dohvatiti preko stola, jer joj je dodir njegovih ruku bio slai i drai od pitanja kojima bi mu mogla, eto, nehotice, nauditi. Babo je samo utio. Gorinu je skupljao u Ademovoj jabuici i zadravajui suze u oima. Primijetio je da mu sin izmie ruku iz materinih i stavlja je na usta, kako bi, dok se smijeio, sakrio da nema zuba u gornjoj vilici. "Svi mladii i djevojke iz sela otili su na radne akcije. I Zlata je otila., bogme, nekud vamo u srednju Bosnu, na prugu. Ona se nadala da e te negdje sresti. Dolazila ja na dopust nekoji dan, jer joj se babo vratio. Ostavila ti je neto..." urno je ispriala sve to je jo, vozei se u vozu, smiljala kazati mu o Zlati. "Nek ona trai sebi selameta, majko", tiho je izgovorio gladajui u majine oi upale u onu duplju. Kao da su plutale na nekoj nemirnoj onoj vodi, slivenoj u bibave podonjake, koji su se bili okesili kao male bisagice iznad obraza, grozniavo su ga gledale, prije nego to e potonuti, i opet izroniti, istiskujui po jednu kapljicu koja bi se zacaklila na 87

trepavicama, prije nego to je ona obrie dlanom hitrim pokretom ruke. Crni Oblak kucnuo je olovkom po svom sahatu na ruci, pokazujui da im je vrijeme za razgovor isteklo. "Neka jo malo, drue ...", zamolila ga je mati. "Nije vam, vala, nikakva navala. Niko vam ne eka za mjesto", smogla je snage i nasmijeiti se policajcu ucviljena majka. "Donijeli smo ti paket, vidjet e, obradovat e se, sine moj", poljubila ga je u ruke. "Pozdravljaj te se! Posjeta je zavrena", Crni Oblak nikad nikome nije udovoljio molbi! Pridigli su se i zagrlili, tako da ga je majka ljubila po licu, elu, kosi, ramenima, dok joj on nije svojim velikim rukama uzeo glavu stiskajui joj dlanovima mehke obraze, i poeo ljubiti u elo i sklopljene oi, iz kojih je potekla ona ona voda, topla i slankasta, slivena u male bisagice podonjaka, koje je palevima stiskao. Zatim se izljubio i s babom. Grlio ga je jednom rukom, a drugom pridravao francuzicu. "Nita ne progovorismo, sine", zaplakao je starac. "Nek mi te dragi Allah uva, sine", molila je mati briui suze rogljima jemenije. "A ja u ii do Beograda za tebe! Onaj mrcinja to te je uhapsio je bio etnik. Eno, Hodu vie niko ne dira kako su njega uhapsili. Ne moe moje dijete biti protiv ove drave! Mrcinja je bio protiv nae drave!", zagalamio je babo vie obraajui se policajcu nego sinu, i ustaknuo francuzicu. "Rekao sam: posjeta je zavrena!", proderao se namrgoenih obrva da bi pokazao zato ga zovu Crnim Oblakom. Nije trebao dva puta ponavljati, starci su posluno, okrenuvi se od sina, krenuli prema vratima. Vrata i kapija, odnosno njihova kripa i lupanje, pa jo i zakljuavanje, najmri su zvuci robijaima i onima koji ih posjeuju! Kome se staza sudbine oehne od ivotnog stabla slobode i padne prema zatvoru, drae e mu biti vidjeti tabut, i naslone, i kabur, i lupanje grumenova zemlje po tabutu, nego kucanje u gluho doba noi, kripu i zakljuavanje vrata! Bojlera su izveli kroz druga vrata. U sali je ostao samo Crni 88

Oblak!

44. Nosei paket kroz krug, Bojler je nasumce jednom rukom prebirao njegov sadraj, traei ono za ta mu je majka rekla da e ga obradovati. U vunenim priglavcima prstima je napipao komadi ispresavijane hartije. Htio je zaobii paviljon i stati u oak da vidi ono ta je napipao, kad je ispred sebe spazio dvojicu uglaenih drugova funkcionera kako etaju jedan pored drugog, i razgovaraju. Brzo je vratio arapu u paket i zastao, razmiljajui kako da ih zaobie. Bili su obueni u ista teget odijela i s lea su mu izgledali kao blizanci. Tek kad su zastali, a on je nastavio koraati sporo nosei paket pod pazuhom, i okrenuli se licem, prepoznao je upravnika. Drugog nikad ranije nije vidio. "Od njih zavisi da li emo postii rekord na Vranduku", uo je kad govori nepoznati funkcioner u odijelu. "A, od toga zavisi i moja i tvoja karijera", dopunio ga je upravnik. Bojler se ve bio toliko primakao da je osjeao miris kolonjske vode kojom se jedan od njih, a moda i drugi, namirisao. Jasnije je raspoznavao miris kolonjske vode nego rijei. Nije razumio rije karijera, a upravnik je ovako mirisao i u sobi kad ga je jednom posjetio. "Ve sam poduzeo prvi korak. Ja stojim iza jutronje diverzije u hangaru", pohvalio se nepoznati upravniku "Ha-ha-ha... Nije tebe daba Valter sa sobom vozo na motoru", smijao mu se upravnik. Zaobiao ih je u polukrugu drei ruku u visini slijepoonice, kao znak pozdrava, dok su oni zastali pored drvene klupe. Pripaljivali su cigaru nadneseni licem nad dlanove kojima su zaklanjali plamen fajercaga od vjetra. Tek kad je zamaknuo iza oka paviljona, jo jednom se okrenuo da se uvjeri da ga dvojica drugova funkcionera ne vide, 89

zastao je i ponovo zavukao ruku u kartonsku kutiju. Izvukao je arapu i, pridravajui paket na koljenu naslonjenim uz zid, istresao iz nje komadi ispisane hartije, sliku, uvoten trokuti od papira svezan na konac, kao privjesak na lani, i uvijen zeleni orahov list. Bilo je to pismo, koje nije znao proitati; slika djevojke koju, gologlavu bez mahrame, sa sputenim pletenicama niz prsa, nije mogao prepoznati, hamajlija kakvu je vidio da mu majka nosi upletenu u kosu i pramen kose umotane u orahov list kao japrak. Sve je to brzo tutnuo u njedra, a arapu vratio u paket, kad mu se neko zakaljao iza lea. Bio je to drug iz spavaonice. Ostavio je paket u sanduk pored slamarice i urno napustio sobu da bi se vratio na posao. Drao je ruku na prsima pipajui stvari koje je tutnuo u njih. Mislio je o onome to su mu roditelji rekli o povratku Hode, koji mu je napisao hamajliju; o odlasku Zlate na radnu akciju, koja se i slikala u bluzi kakvu je vidio na djevojkama u omladinskim radnim brigadama koje su radile na pruzi kod Lave, gdje je i njegova brigada tucala kamen i postavljala ine; i, poto je tamo negdje nauila i pisati, napisala mu pismo, te odrezala pramen kose s vrha pletenice, koje je tako silno elio dotaknuti u momentu kad joj je davao bijelog horoza. Bijesan od svih tih saznanja, htio je sve to istresti iz njedara u kantu za otpatke, prikovanu pored klupe na krugu. Ali bojao se da e neko nai i proitati neto to on ne zna proitati u pismu i prepoznati djevojku sa slike, za koju je samo pretpostavljao da je Zlata. Tako bijesan doao je do Saliha, koji je jo opkivao lastru po drvenim kolicima. Okreui se obazrivo oko sebe, prignuo je glavu do njegovih ramena kao da mu eli pomoi u zakivanju lastre. "Proitaj mi ovu ceduljicu", apnuo mu je vadei iz njedara bijelu hartijicu, i, razmotavi je, isputio je u kolica. Dok se odmicao da bi dohvatio eki i ekserie iz konzerve, Salih se okretao ukrug namjetajui se da gleda u papiri kako bi mogao itati neitka slova. "Sad samo proitaj, a poslije e mi rei ta pie", aptao mu je. Nakon to se uvjerio da nije nikakva tajna poruka na ceduljci, to je u prvi mah pomislio, Salih se odmaknuo od kolica. 90

"Mani Zlatu, brini se o sebi!" "A ta kae?", zamolio ga je, jer nije mogao otrpiti znatielju, nakon to ga je Salih, izgovorivi Zlatino ime, uvjerio da je pismo od nje. "Nita!" "Pa, zato je, onda, pisala pismo?!" Salih je jae zalupao ekiem, jer mu je suvie glasno postavljao pitanja. "Pie da e te ekati do smrti." "Neka eka." U ovakvim situacijama Salih je gubio kontrolu nad sobom. Da je mogao, pobjegao bi od Bojlera. Sebi je zamjerio kako je, ipak, bio naivan kad je djeaka, koji izgleda kao Herkul, odabrao za druga. Korio se da je bio sebian i da je iskoritavao snanog djeaka radi fizikih poslova za koje ga Bog nije bio stvorio, a morao ih je obaviti. Inae bi, kako mu se deavalo dok je nosei ine na pruzi padao u nesvijest, da nije bilo Bojlerove pomoi, crkao. "Salih, eka li tebe neko, osim majke?", iz Herkula je progovorio djeak pun stida i samilosti. "Ne znam", odgovorio mu je teui vrak daske na kolicima. U tom asu iz Bojlerovih njedara, poto je bio nagnut nad kolica, kao da je htio zaroniti u njih, ispala je slika i polagahno se skovitlala na pismo. Obojica su istovremeno pogledali oko sebe, zatim jedan u drugog, pa u sliku! Kao da je iva leala u duplji kolica i gledala ga odozdo krupnim oima. Smijeila mu se i mamila ga k sebi, na bujna prsa skopana u bluzi, preko kojih su bile ispruene duge pletenice. Salih je namjerno ispustio dasku iz ruku da bi pala preko slike. Djevojka mu je vie sliila na partizanku, nego na muslimanku. On je tvrdio da su komunisti, a ne kranski zapad, pokretai i seksualne revolucije. Pozivao se na jednu polemiku u kojoj drug Lenjin zagovara socijalizam i u ljubavi. Da je Bojler bio sposoban razumjeti ovu njegovu teoriju, objasnio bi mu promjenu Zlate na slici, koju ni sam nije mogao prepoznati. Bojler je spustio ruku u kolica, hvatajui prstima papiri i sliku, uhvatio dasku i izvadio je sebi na krilo. Zatim je unuo. "Salih!" 91

"Reci!" "Daba me eka", zaridao je. Salih mu je, unuvi pored njega, stavio ruku na rame, dajui mu na znanje da ga je spreman sasluati i podrati. "Utukli su me ko baka!" jeknuo je Bojler, mahinalno se hvatajui rukom za lic pantalona. Salih nije razumio o emu pria s tolikim grem i bolom. "Jesi li kad gledao kako tuku baka, ili ovna, uvrui mu guvom monje pa po njima udaraju drvenim ekiem?", upitao ga je. Salih se samo kaskatio maui glavom i rukama ne znajui ta mu drug eli rei. "E tako je meni, taj tvoj smijeni Mio, uvezao monje u gevikte i tukao palicom po jajima!", mrtei se objanjavao je svoje patnje. "Evo, polomio sam zube grizui eljezne ipke, za koje me je vezao, od bola, dok mi je gurao usijanu icu u onu stvar", govorio je kroz suze. Salih je poskoio i steui ruke spletene prstima na zatiok glave, suzdravao psovke i prokletstvo u sebi. Gledao je u krov hangara traei pogledom nebo da bi samom Bogu iskazao prezir na udbae. "Boe, oni su naumili muslimansko sjeme zatrti!", drhtao je od srdbe. Kad se pribrao od srdbe, htijui se vratiti uplakanom drugu, ugledao ga je kako cijepa sliku i pismo na sitne komadie. "Ne! Ne ini to!", podviknuo je na njega. "Nisam ti proitao ta pie na drugoj strani pisma!", uhvatio ga je za ruke dok je sitne komadie papira stavljao u usta i gutao kao zalogaje. "Ne trebam to ni znati!", vakao je papirie. I kad je posljednji komadi slike, bilo je to njeno lice, htio staviti u usta, pogledao ga je i poljubvi ga na dlanu, samo utisnuo u usta i vakao dok ga nije progutao. "Sad sam rahat", trljao je dlanovima, izraavajui zadovoljstvo uinjenim poslom. 92

"Da zavrimo bar ova kolica do kraja smjene", zamolio je Saliha uzevi eki u ruke. Salih se osjeao postienim i poraenim. Ponekad, i pored sveg straha, uivao je pred stranim imom i Dukom, koje je zvao hrtovima, osjeajui intelektualnu i moralnu superiornost nad njima, dok su se razmetali svojom silom nad njegovim ivotom. ak ih je nekad u nekim situacijama, kad su ga luaki amarali, saalijevao. A sad je nijemo uao postien pred djeakom koji nije znao proitati ljubavno pismo. "A kako zna voljeti?!", pitao se Salih. Pred oima je zamiljao rukopis s malog papiria i ponavljao svaku rije da bi je to bolje upamtio. Poelio mu je izrecitirati sadraj pisma. "Dragi moj!" aptao je u sebi i ponavljao prve dvije rijei pisma, elei to izgovoriti njeno, iz srca, kako bi Bojler uivao u tome kao u najljepoj poeziji. Kad je bio spreman izrecitirati svaku rije koju je proitao u pismu, traio je priliku da Bojler predahne s poslom. A on je mahnito lupao u daske, ponavljajui jednu te istu rije uz svaki udarac ekia, ugraivao je toak u kolica, dok se nije zaula pitaljka starjeine. "Karijera, karijera, karijera", povaljao je Bojler poluglasno i poslije zviduka starjeine. "ta znai rije karijera?", upitao je Saliha. "Gdje si to uo?", smijao mu se. "Nisam ti uspio rei koga sam vidio na krugu", prisjetio se Bojler ostavljajui alat u kolica. "Koga si vidio?", upitao ga je, zabezeknut Bojlerovim gestom, u trenutku kad se on spremao recitirati pismo. "Vidio sam upravnika dok eta s jednim drugom u teget odijelu." "Nisi prepoznao ko je taj njegov drug?" "Onaj to ga je neki Valter vozo na motoru." "Kako zna da je taj?" "uo sam ih dok razgovaraju." "To je sigurno bio Krstievi." "On ti stoji iza dananje diverzije. Jesam li dobro upamtio diverziju?" 93

Ve su bili zakasnili s postrojavanjem, pa mu je Salih samo jo uspio rei da bude oprezan i da se uva provokacija. "Dobro si upamtio i diverziju i karijeru!", apnuo mu je kad su stali na zaelje stroja.

45. Mladi muslimani bili su se organizirali tako da su osnovali svoj ekonomat gdje su predavali svoje pakete i meusobno ih bratski dijelili. Nekad bi hranu davali i onima koje niko nije posjeivao. Do te noi, jedan od tih, koji nikad nije dobivao paket, bio je i Bojler. Zbog toga je svoj paket predao kad su svi bili u sobi i spremali se za spavanje. Ponaao se poput djeaka koji je pred drugovima htio pokazati kako i on ima roditelje, kako ga neko voli i brine za njega, neko ko kuha preslatke hurmaice. "Otkud suho meso u ovo doba godine?" pitao se jedan robija gledajui u ekonoma dok rasparava hranu na jednake dijelove: malo suha mesa, malo gurabije, malo pite. Uivao je sluajui ovakve komentare. Legao je udei za samoom u noi, nakon to se ugasi svjetlo za poveerje. Abdestio se prije lijeganja. On, kao i ostali madi muslimani, obavljao je namaz kriom, leei pokriven dekom. Nakon gaenja svjetla u sobi, molili su tiho, svijenih ruku na stomaku, ispod ebeta. "Hej momci, ne jedite suho meso. Preslano je", neko je podviknuo. "Pit ete vodu, pa ete se odunupiti", naalio se onaj ko ih je odgovarao da jedu podijeljene komadie suhog mesa. Doskoice u kupanju opomenule su Bojlera da je zaboravio nasuti vodu u flae. Otiao je u toalet i nasuo vodu u flae. Poredao ih je uz krajeve slamarice i legao izmeu njih. "Bojler, stavi koju flau vika u slamaricu", nije ga prestajao zadirkivati aljivdija. Kao da je ovo bila Bojlerova no, sve je bilo u znaku njega. A do tada ga skoro niko nije ni primjeivao. Osim onih koji su imali 94

tako slatke snove da su im ujutro gae bile slipave, pa se morali kupati. Zadirkivanje bi se vjerovatno i nastavilo da se nije provukla ruka deurnog kroz odkrinuta vrata i pritisnula alter. Bojler je konano odahnuo u mraku koji je ispunio sobu. Brzo je zavukao ruku u njedra i izvadio hamajliju i pramen kose. Hamajliju je stavio oko vrata, pomirisao vosak kojim je bila oblijepljena i pritisnuo je na prsa. Zatim je polagahno iz orahova lista izvukao pramen kose, stegnut koniem, kao mali snop zrela ita, i prinio ga obrazu. Tako sretan, sjetio se Boga; zanijetio je jacijske farze i poeo aputati molitvu. Zagledan u plafon zamiljao je pregibanje i padanje na seddu, kao da klanja u damiji. Ni sam nije znao na kojem je rekatu namaza bio, kad je kroz prozor ugledao krajiak vedrog neba i na njemu dvije zvijezde kako trepere u noi. Zvijezde su mu smele pamet, tako da vie nije znao ta klanja. Prepustio se mati, zamiljajui nebo iznad Zlatinog pendera kad mu je zacvrkutala: "Dvije zvijezde na sred neba stoje, misli dragi da su oi moje. " I kad je uo da neko hre, i da se Salih prevre na slamarici, shvatio je da ne zna na kojem je rekatu, i da li je predao selam. Suze su mu ve bile skvasile lice, tako da se dvoumio je li pokvario abdest. Zatraio je oprost od Boga to je prekinuo namaz i nastavio zamiljati Zlatu gledajui u dvije zvijezde dok trepere na krajiku neba. Zatim se prisjetio prela i svoje tamburice, dok Zlata igra u kolu i pjeva... "Toga vie nema", gorko je zakljuio, zamiljajui Zlatinu sliku pred oima na kojoj je bila gologlava i obuena u radniku bluzu. Nije se mogao prisjetiti gdje je ostavio tamburicu, kad je otrao za horozom, ni gdje mu je ispao fes kad su ga udbai safatali. "e li ti, e li ja, moja Zlato?!", othuknuo je i tutnuo pramen kose pod jastuk. Prevrnuo se na bok okrenuvi lea prozoru kroz koji se vidio krajiak neba na kojem su treperile dvije zvijezde. Flae su malo zazveale dok se prevrtao, tako da je Salih primijetio da je budan. "Spavaj", apnuo mu je. 95

"Spavaj ti, ja ne mogu spavati", odgovorio mu je. Skoro da je svaki drugi spava u sobi hrkao. A ko nije hrkao buncao je u snu. Kao da je bio uvjeren da mu niko ne moe otkriti o emu razmilja, jer su svi hrkali, ili buncali, poeo je razmiljati o svom tajnom ivotnom planu. Dugo se nadao da e biti osloboen, jer nije izlazio pred sud, tako mu je u Crnoj kui u Banjoj Luci tumaio njegovu poziciju jedan uitelj koji je s njim dijelio eliju. Zato je dugo odbijao posjetu roditelja, jer se nadao da e ga pustiti kui, pa da im slae kako je bio na radnoj akciji. Kad je shvatio da e odrobijati tri i pol godine, a shvatio je nakon prebacivanja iz Crne kue u zeniki zatvor, nakon to je na poljoprivrednom dobru u Banjoj Luci odbio istiti krmetnjak, trudio se da svojim radom, zalaganjem i disciplinom, zaslui posjetu i vidi roditelje. Iznenaenje njegovog ivotnog cilja jest dolazak Milenka u zatvor. Njegov plan da ubije Milenka, a zatim sebe, nije bio ostvariv u zatvoru. To je namjeravao uiniti u Kljuu. Bezbroj puta je zamiljao kako ga saekuje iza ivice, dok se kasno vraa kui, skae mu na lea i udara ga sjekiricom iza vrata. Samo je jednom sanjao da ga ganjaju psi preko planine, kuda je uvao ovce, jer je nekoga ubio. Tad se pobojao da neto ne izbunca u snu i nehotino otrkije svoj plan, pa bi se sustezao od takvih razmiljanja prije spavanja. I kad ga je upravnik pozvao na raport, pobojao se da nije buncao u snu, i to neki cinkaro uo pa ga prokazao Milenku. Motiv ubistva, kako je iskreno priznao Salihu, jest odlazak Zlate na radnu akciju koju je Milenko, kako se sam hvalisao, isplanirao. Kad su tucali kamen i postavljali ine na pruzi, njegova je brigada isklesala spomenik od kamena u Lavi u znak radnih podviga koje je ostvarila; vidio je mnoge omladinske brigade. Dodue, on je radio uvijek u treoj smjeni, s bukagijama i lancima na nogama, da se ne bi mijeali robijai s mladima akcijaim, Ali je vidio, a jo vie se nasluao, kako se vesele, uz logorske vatre, harmoniku i pjesmu. Vrisku i krisku djevojaka u evarima i potocima nou, kad slobodna i radna omladina vodi ljubav, u prirodi, opijena mladou i zanosom sretne socijalistike budunosti, doivljavao je kao razvrat. Ljubomora da je Zlata, obuena u istu uniformu djevojaka 96

koje je viao oko logorske vatre, dok bi igrale i pjevale, postala sudionik takvog razvrata, razdirala mu je prsa. To to mu je poslala takvu sliku, shvatio je koliko se promijenila i postala bezobrazna i drska prema njemu, kao i djevojke s radnih akcija koje su ga prezirale kao dravnog neprijatelja, dok bi golokrake pretravale ine, vraajui se nou iz evara. Kad je pomislio kako bi se Milenko, da je kojim sluajem svoj album donio u zatvor, hvalio i robijaima, pokazujui im i Zlatinu sliku, moda istu onakvu kakvu je njemu poslala, zagrizao je ebe od bola koji mu se pojavio u stomaku, kao da ga je onaj komadi slike koju je progutao ujeo za digericu. Nije razmiljao da li se on ikad u ivotu slikao prije nego je doveden u karantin u Staklari. A nije se slikao, kao ni Zlata. Nikad prije ni fotografa ni fotografski aparat nisu vidjeli svojim oima. Slike Zlate, u svilenim dimijama, fermeniu, koji joj potpasuje grudi, tankoj i prozirnoj amijici s isheklanim kericama, poput sitnih pupoljaka trenjinog behara, s pletenicama sputenim niz lea, bile su pohranjene jo samo u njegovoj mati. I kad se prevrnuo na onu stranu s koje je kroz prozor mogao vidjeti krajiak neba, primijetio je da je nestalo zvijezda. Kao da je sve to je smatrao lijepim u ivotu nestalo u tom krajiku neba. Opet se prvernuo potrbuke i zaplakao od tuge za komadiem neba svoje mladosti.

46. "Di-i-se!!!", proderao se starjeina Preznaj s vrata. "Jen-dva-tri! ", komandovao je s uitkom. Svjetlo je obasjalo spavaonicu, dok su spavai skakali iz slamarica, pokuavajui pri doskoku ostati na nogama u stavu mirno. "Ooo-s-tav!", komandovao je Preznaj i ugasio svjetlo, jer je smatrao da spavai nisu istovremeno iskoili iz slamarica. 97

Svi su ponovo legeli u slamarice. "Di-i-se !", ponovio je komandu, upalio svjetlo i otiao. Nekoliko robijaa uzelo je krpe, ili pekire, idui na umivanje, drugi su pravili slamarice i savijali ebad, a trei su traili flae vode ugrijane pod ebetom da bi se kupali. Onaj koji je zadirkivao Bojlera pred spavanje zatraio mu je flau. "Kako se ti nikad ne kupa?!", upitao ga je stojei pred njim s flaama u rukama koje je uzeo ispod Bojlerovog ebeta. Iz Bojlerovih krvavih oiju od nesanice sijevnuo je pogled, a to je mogao primijetiti samo onaj koji ga je upitao i stajao ipred njega, kao kad munja sijevne iz tamnog oblaka. "Sanja li ti kad kakvu ensku u umarku, majku mu?!", smjehuljio se, prestaen njegovim pogledom. "Muko si, brate", pravdao je svoje pitanje. "Provokatore !", zareao je Bojler. Hvatajui ga za mrave miice odigao ga je s patosa. Iz Provokatorovih ruku ispale su flae i razbile se u paramparad. "Mir u sobi !", proderao se strajeina Preznaj iz hodnika. Nastao je tajac. "Mir-no!" Svi su stajali u stavu mirno pored slamarica. I onaj robija koga je Bojler nazvao provokatorom vratio se do svoje slamarice i stao mirno. "Preznaj strajeini da si ti ovo uradio!", obratio se Bojleru gurajui ga vrkom palice u prsa. "Meni su ispale flae, drue!", progovorio je Salih. "Preznaj strajeini da si ti bacio flae?!" "Nisam bacio, ve su mi ispale, drue...", zamalo ga nije oslovio nadimkom Preznaj. "Vas dvojica javite se u komandirovu kancelariju na raport!", zapovjedio je starjeina Preznaj i napustio sobu. Pred komandirovom kancelarijom stajalo je jo desetak robijaa. Meu njima je bio i Milenko. Grizao je nokte i eao se po kosi proaranoj liajevima. Krio je pogled od Bojlera. Niko nita nije progovarao. Kako je koji robija uao u kancelariju, brzo bi se 98

vraao. I svakog ponaosob odvodila su po dvojica policajaca. Salih i Bojler uli su skupa. "Javljamo se na raport, drue ka...", raportirao je Salih, dok ga kapetan Lipicaner, koji je sjedio za stolom, nije prekinuo. "Saboteri!, izderao se na njih. Namjestio je opasa od bluze, dok se dizao iza stola, i poeo koraati po sobi sitnim koracima. Isprsivi se, drao je paleve zavuene u opasa, isturio je zadnjicu, i skoro tapkajui u mjestu koraao ispred njih. Po svom karakteristinom hodu koji je i tad demonstrirao, kao da oponaa konja dok kaska u mjestu, dobio je nadimak Lipicaner. "Zabuavati na poslu, izazvati tuu u spavaonici, zaklati ovjeka srom... a?!", cinino je izdeklamovao optunicu u hodu. "To vam je bio podmukli plan?!", zastao je smjekajui se Bojleru u lice. "Nismo, drue komandire...", pokuao se Bojler pravdati. "Zavei! Sad ete vidjeti svoga boga!", prijetio im je stisnutim zubima. "Vodite ih!", naredio je dvojici policajaca koji su stajali neprimjetni u oku kancelarije uz tri zastave i pozlaenu bistu Titovog poprsja.

47. Odveli su ih kroz hodnik do eljeznih vrata, na kojima je bio eljezni mandal od ipke i katanca. Po zahralom mandalu vidjelo se da su se vrata rijetko kad otvarala. "Naprijed!", izderao se sprovodnik. Uli su u mranu odaju nalik na tunel ili naputen rudnik. "Svucite se do gole koe!" Jeziv dodir tuih ruku iz mraka, dok su ih pipale oko nogu, zveket lanaca, a zatim udarac u stomak Bojlera, koji je opipao kosu na glavi nevidljivog vlasnika ruku, izazvao je jauk iji je eho odzvanjao mrakom. "Rekao sam do gole koe!" 99

Iste ruke su im strgale gae. Umjesto da se uhvati za stomak, nakon bola udarca u pleksus, Bojler je od stida rukama krio monje. Zatim se uo pljusak po vodi, cikotanje i hropac u dubini mraka. Znali su da im iznad lanaka stavljaju ogrlice od bukagija, obojica su ih se nanosili u kamenolomu. Sindiri su zazveali kad je Bojler trznuo nogu, jer mu je kova bukagija pri sklapanju ogrlice iznad lanaka utinuo kou. Koliko je trebalo dvojici ljudi, golih do pojasa, da im sveu bukagije na noge, toliko im je trebalo oima da se priviknu na mrak. Vie su osjeali, nego to su mogli vidjeti, da se nalaze u mranoj komori pravilnih zidova, poput kutije. U sredini je bio bazen, pravilno oivien, u kojem je plutalo osam ljudskih lobanja. Salih se prisjetio kako mu je Munir priao da je Nusret Fazlibegovi u Sarajevskom Centralnom zatvoru muen u bazenu. Pet je dana neprekidno boravio u vodi, dok nije poeo trajkovati glau, nakon ega su ga oslobodili, kako bi ga ipak iva izveli na sud. Haman da ga je minuo strah nakon tog saznanja jer je bio pomislio da e biti baeni nekoj nemani u eljusti. "Krstievi!", pomislio je Salih. Povezao je njegovu posjetu zatvoru, sabotau u vezi s ruenjem kolica u hangaru i priu kako je on izumitelj najsurovijih metoda muenja zatvrenika. Posebno hoda i popova, kako se hvalisao. Njega je kao komunistikog ilegalca u Sarajevu bio uhapsio Gestapo. U zatvoru je muen raznim metodama. Na intervenciju nekih fratara koji su odravali ilegalne kontakte sa vojnom bolnicom, koju je kontrolirao Gestapo, Krstievi je prebaen u bolnicu, gdje mu je uz pomo ljekara muslimana omoguen bijeg kroz mrtvanicu. U toj bolnici radio je kao ljekar i Esad Karaozovi. Poto je radio s Valterom, najpopularnijim partizanskim obavjetajcem u Sarajevu u vrijeme njemake okupacije, nakon osloboenja grada, postao je pomonikom ministra policije. Svoje spaavanje iz njemakog zatvora uzimao je kao dokaz da su hode i fratri bili kolaboracionisti s faistima. Zato ih je manijakalno progonio. "Skaite!" Uzeli su kugle od bukagija u ruke, Bojler je tek tada ispustio 100

monje iz ruku, i krenuli prema ivici bazena. "Hajde, dunupi, skaite. Sad ete se nakupati do mile volje. Nee vam trebati flae!" cerekali su se kovai bukagija. Prilikom skoka pljusnuli su u vodu tako da se iznad Bojlera podigao talas koji je poprskao one koji su ih gurnuli. Nakon dugog batrganja, grevito je mlatarao rukama gutajui vodu. Tako je bunuo i izranjao nekoliko puta. Smijui se Bojleru, kovai bukagija napustili su podrum i zahlupili tekim eljeznim vratima. Poto su bili visoki, voda im je bila u visini dojki, dok su stajali dodirujui stopalima dno. Cvokotali su zubima od hladnoe. Bojler je povraao vodu iz sebe. Onim ostalima, glave su plutale na vodi kao da su lobanje. Samo su prepoznali Milenkovo lice. Panino je cvokotao zubima i brbljao kao da moli i psuje istovremeno. Ostali su davali znakove ivota samo kad su imali napade kalja. "Salih, zadavit u ga!", proaputao je poto je prepoznao Milenkovu glavu na vodi. "Smiri se, dijete", savjetovao ga je oinski. Bojler je pokuao koraknuti kroz vodu, zamahujui laktovima iznad vode, kao kad kosac zamahne kosei travu, Ali je, nakon to je zaboravio na bukagije, pljuhnuo u vodu i ponovo se zabatrgao kao da se u vodi hrve s nekom snanom nemani. "tedi snagu, dijete", rekao mu je, poto mu je pomogao da stane na noge i smiri se, trljajui dlanovima oi. "Ostani u ovom oku, naslanjaj se laktovima na ivicu, koliko moe, kad te zabole noge, udahni, uni i zadri se pod vodom koliko moe izdrati. Ja odoh u drugi oak", dao mu je savjet i polagahno, vukui bukagiju na nozi otiao u drugi oak. Odmarajui se u oku, polahko je dlanom prelazio preko povrine vode, kao da je miluje i tepa joj da bude milostiva prema njima. Zato je stao ispred Bojlera i rekao da je on razbio flau, pitao se. Poto ni sam nije znao zbog ega je to uinio, osim da se saalio, jedini valjan odgovor koji je prihvatao jste da je i to uinio, kao i mnoge druge stvari u ivotu, pred naredbom nevidljivog prsta Sudbine. Mrnja koja ga je sve vie obuzimala prema zlikovcima koji 101

su nanosili zlo ljudima poput Bojlera, ulijevala mu je snagu i volju da se svojim nainom bori protiv njih. Kao da je gladijator u areni, kome predstoji broba s krvolonom ivotinjom, a koju, umjesto ljudi, gleda samo Bog, u ovoj magazi, pokuao je shvatiti strategiju zlikovaca kako bi se pripremio na odbranu. Korisne su mu bile informacije o Fazlibegoviu, kome je predavao rahmet, jer je ve bio pogubljen. Priao je da su mu noge otjecale, zbog slabe cirkulacije krvi, pa bi unuo pod vodom i odmarao se, zatim da je spavao naslonjen na ruku uz ivicu itd. Kako mu se tijelo priviklo na temperaturu vode, bio je potpuno smiren, i skoro da se odmarao. ak se i zabavljao uspomenama iz djetinjstva kad se kupao u hladnoj Neretvi. Ali, vrijeme je mirovalo kao i voda u bazenu. To je bio prvi znak monog oruja njegovog protivnika. Postajao je nervozan i nije mogao odvratiti pamet od razmiljanja o svom bijednom poloaju. Uio je dove i ajete iz Kur'ana. Posebno je mnogo puta, hiljadama puta, izgovarao ajet: "Allahu la ilahe ila ente subhaneke inni kuntu menzzalimin!" To su rijei Junusa, alejihsselama, zvanog Zun-Nun, vlasnika slova Nun, koga je, nakon to je bio upao u more, kit bio progutao. Junus alejhisselam u ovom ajetu velia Alaha i kae da je bio nasilnik sam sebi. Razmiljanje o samokritici Junusa, alejhis-selama, zato to se bio razoarao u svoj narod, toliko da htio odustati od svoje misije pozivanja u vjeru istinitu, da bi se u tom trenutku barka zaljuljala i on ispao u more, navelo ga je da se i sam preispita kakvu je slabost ispoljio da bi bio kuan ovim zlom. Zakljuak je bio da se ogrijeio o Bojlera! Ignorirao je i omalovaio njegovu ljubav prema Zlati. "Slomio sam mu srce!", aptao je u sebi, gledajui u njegova ramena kao dva mala ostrvceta u vodi. Onda se zaputio prema njemu, neprimijetno se kreui uz ivicu bazena. "Neemo ovo preivjeti, Salih!", zakukao je kad mu se pribliio. "Ne boj se. Ti si jak, izdrae ti ovo", bodrio ga je. "Zato si rekao straaru da si ti razbio flau?" "Htio sam te zatiti. A ovo je, svakako, meni bilo sueno", elio ga je uvjeriti u prijateljstvo, pa je govorio samohvalisavo. 102

"Uvrijedilo me ono pae", htio se ispriati Salihu da ga shvati zato je udario provokatora. Svoj bol i svoju mahanu koju je krio i od samog sebe, nadajui se da e se jedno jutro probuditi dunup, u slipavim gaama, povjerio je prvi put juer samom Salihu. Kako je, onda, provokator znao za tu njegovu tajnu, pitao se. "ejtan mu apnuo", odgovorio bi sam sebi lupajui se dlanom u elo. "Nije moja pamet dobra, Salihe", jadao se lupajui se u glavu. "Oprosti mi to ti nisam proitao pismo. Zapamtio sam cijelu onu stranicu koju sam vidio. Hoe da ti kaem ta je pisala?", nasmijeio mu se i potapao ga svojom mravom i dugom rukom po ramenima. "Salih, moda je ona prokleta", zaridao je. Htio je rei ono u ta sam nije smio povjerovati, da mu je sva nedaa poela sa Zlatom. Mislei o njenom prokletstvu, sjetio se da je sino namakao koni s trokutastom hamajlijom oko vrata kao da mu je lani, pa ga je rukom traio na prsima. Napipao ga je i bilo mu je drago da mu ga nisu zgulili kad su mu strgli bluzu. Pogledao ga je drei ga sebi ispred nosa, a zatim pokazao Salihu. "Vjeruje li ti u zapise?" "Vjerujem u taj tvoj. Spasit e te, ako Bog da", nakaljao se. Svjesno ga je slagao da bi mu dao nadu da vjeruje u bilo kakvo udo, pa i u nadnaravu mo hamajlije, da e preivjeti ovu dramu. "Ona mi ga je poslala. To je njen babo napisao", bio se nasmijao od radosti to i Salih vejruje da e ga hamajlija spasiti. "Pisala ti je to u pismu", htio je lijepo govoriti o Zlati. "Ah, zar je i to napisala?!", udio se. "Kae da ga je napisao njen babo s krvlju bijelog horoza", podsjetio ga je. "Jest, Boga mi, ja sam joj ga uhvatio te noi", uskliknuo je. Salihu je pria postala zanimljiva, iako ba nije shvatao bajkovitu priu o hvatanju bijelog horoza u noi, a ni Bojler o tome nikome nikad nije priao, pa je poticao Bojlera da pria bilo ta samo da vrijeme bre prolazi. Da ih nije prekinuo krik, pla i psovka iz 103

suprotnog oka bazena, kao kad se utopljenik davi, a niko mu ne eli pomoi, Bojler bi jo dugo priao priu o hvatanju bijelog horoza. Posebno je lijepo opisivao svoje selo. Jedan je robija, oito, bio zaspao i u snu mu glava potonula u vodu. U strahu je kriknuo. Uz nekoliko psovki kad se uhvatio za ivicu betona smirio se. "to tebi tvoja ne pie, Salih?" "Takva pitanja oekivao sam od provokatora koji je tebe pitao to se ne kupa", dao mu je ukor umjesto odgovora. "Ne provociram te , Boga mi! Htio sam te samo upitati jesi li imao djevojku", branio se Bojler. "Znam ta si htio pitati. Htio sam ti rei kako ne pati samo ti", tuno mu je odgovorio. Htio ga je zagrliti, toliko se saalio na njega. Opet se zauo pla, dozivanje majke, proklinjanje i psovka, iz usta jedne plutajuie lobanje na vodi. "Zar moe srati, majku ti jebem!", psovala su mu usta iz druge, najblie plutajue lobanje. "Jedi ta svoja govna ispred sebe, majku ti staljinsitiku jebem!", odzvanjala je psovaka iznad vode. "Inforbirovci", zakljuio je Bojler po psovki. "Dobro je da nam se ne primiu", Salih je iskazao svoju bojazan prema njima. Bojler je odavno osjeao nagon da ispusti mokrau u vodu. Trpio je iz bojazni da e mjehurii i smrad mokrae isplivati na povrinu ispred Salihova nosa. "Jesam li te uvrijedio?", umiljavao mu se. elio je nastaviti razgovor na zapoetu temu. "Da si me to upitao juer, moda bih i ja tebe zgrabio za jaku, kao to si ti onog provokatora. Ni ja sino nisam spavao", nasmijao se. "Ma, nemoj me zafrkavati, Salih." Kako Salih nikad nije izgovarao njegovo ime, tako je on bezbroj puta opetovao njegovo. "Jesam li te ikad zovnuo nadimkom? A zaboravio sam kako se zove", opet se nasmijao. "Aaah, moj Salih", iuavao se. 104

"Ni u pismu ti nije pisalo ime", i dalje se smjehuljio. "Moda ga meni nije ni napisala. Ili mi je i ona ime zaboravila?" "Pismo je bilo napisano tebi. Niko drugi nije hvatao bijela horoza oko njene kue", sad se grohotom nasmijao. "Ako pie o tome, onda je pismo moje", pokunjio je pogled ispred sebe, maui rukama po glatkoj povrini vode. "Spremio sam se da ti izrecitiram pismo. Molim te da saslua", opet ga je prijateljski potapao po ramenu. "Pa hajde da ujem ta mi je pisala", prihvatio je razgovor vidno uzbuen. Nastao je tajac. Salih je utio. Noge su mu bile oteale, a crijeva su mu kvrala u gladnom stomaku. Pogledao je niz vodu prema plutajuim glavama. Bile su nijeme. Zamiljao je papiri u dnu kolica i prisjeao se rijei. "Dragi moj!", izgovorio je tiho i njeno kao da e zaplakati. Bojler ga je pogledao u nevjerici. "To ona meni kae?!" Salihu je bilo ao to ga je prekinuo u poetskom zanosu, jer se bio uivio u dugo pripremani recital, ali, pun razumijevanja prema prijatelju, samo je klimnuo glavom. "Evo sjedoh na drvenu klupu, uzeh pero u desnicu ruku..." zastao je s recitovanjem nakon to je uo kripu vrata iza lea. Pogledali su prema vratima, koja su se polahko otvarala i uputala unutra jarko svjetlo sijalice iz hodnika. Uao je kuhar Cigo vukui manjerku uz nogu. I saekavi pucera, koji je u naramku nosio okrugle zdjele, malo je pritvorio vrata, i putem svjetla krenuo prema njima. "Ne vidim vam glave. Jeste li mi pocrkale, ribice moje male?", dovikivao je zaobilazei ivicom bazena Bojlera i Saliha. Kao pehlivan klatio se i hodao po ivici bazena. Zastao je iznad Miljenkove lobanje i poeo sipati iz manjerke nekakvu toplu tekuinu u zdjelu, koju je pridravao pomonik. Po mirisu koji je brzo dopro do Bojerlovog nosa, osjetio je da je to topla voda na kojoj se kuhao grah. Pruio je zdjelu prema Milenkovoj lobanji, ekajui da mu se ukau ruke. I kad je pruio ruke, prsti su mu bili skrveni, 105

prihvatio je zdjelu, a onda pljunuo Cigi u lice, koji se bio nadnio nad njime. "Ti si mi ovo smjestio, majku ti jebem!" "Ne psuj, bre!", brisao je pljuvaku s lica. "Radim na tome da te izvuem odavde." Ostavivi zdjelu na povrini vode, koja je plutala na valovima, koje je pravio dok se protezao da bi dohvatio Cigine nogavice pantalona, Milenko je zacvilio. Cigo je, izmiui se unazad, povukao manjerku za sobom i pao na stranjicu. Voda se uzburkala, a zdjela se prevrnula. "Prde mi, pue tikva, sve se maslo proli..." smijao se Cigo prevrnutoj zdjeli. "Daj zdjelu da ti naspem drugu supu. Topla je i ukusna, budalo!" Milenko je hitnuo zdjelu gaajui ga u glavu. Promaio je. Cigo je ponovo nasuo toplu tekuinu u drugu zdjelu i ponudio ga. "Evo ti malo vie graha", htio ga je udobrovoljiti. "Tvoja e smjena prebaciti normu do veeras i ti e izii", aputao mu je uei nekoliko koraka dalje od ivice bazena. Milenko je ovaj put uzeo zdjelu. "Molio sam da to uine za tebe. Jebi ga, i mi smo se nali zajebavati kad se probija Vranduk. uli smo na razglasu da se mora oboriti rekord u probijanju tunela. Zafalilo im kolica", brbljao je uvjerivi ga kako mu eli pomoi. Dok ga je sluao, Milenko se smirio. Nageo je zdjelu i ispijao toplu tekuinu iz nje. Druge ruke, ispred lobanja, bile su uzdignute ekajui da Cigo naspe, a pucer im prui zdjele. Brzo bi iskapili toplu tekuinu iz zdjela i, drei je u rukama podignutim iznad vode, moleivo gledali u Cigu ne bi li se smilovao nasuti bar jo jednu kutljau u zdjelu. "Eee, nema vie. Vi bi da oni tamo pocrkaju. Ako ostane repete, dat u vam. Zadrite sue kod sebe. Lahko vam ga je oprati", odlazio je od njih maui olakanom manjerkom da bi se zaustavio kod Bojlera. "Ti si juer imao posjetu", prepoznao ga je. "Tebi, onda, i ne treba veera", zadirkivao ga je. 106

"Ali, evo, ugrij se malo. Ne smijem ti dati puno graha da ne prdi u vodi", smijao mu se dok je sipao. Dva-tri zrna graha ostala su u zdjeli nakon to je ispio tekuinu. Pokupio ih je prstima i pojeo, zatim zdjelu ostavio da pluta na vodi. "Fertik, nema vie", proderao se Cigo i zviznuo, nakon to je nasuo zdjelu za Saliha. Nekoliko pljusaka u vodu i psovka onih koji su povjerovali da e ostati repete, ispratili su Cigu prije nego to je zatvorio vrata. Salih je svoju zdjelu ponudio Bojleru i odmakao se od njega. Bojler se okrenuo u oak i pustio mokrau u vodu. Osjetio je smrad sopstvene mokrae, Ali nije primijetio mjehurie u mraku.

48. Tako je nastupilo poveerje. Bilo je tiho i mirno. Zdjele su plutale na vodi, tako de se inilo kako se broj lobanja udvostruio. Voda je postajala hladnija. Salih je osjeao bolove u nogama. Primijetivi kako su sve lobanje mirne, i da je i Bojler naslonio glavu na rame, odluio je i on zaspati. Oekivao je da e tokom noi nastupiti kriza, te da nee moi zaspati od plaa i krikova drugih. Naslonivi se ramenom na hladnu ivicu betona, razmiljao je o onome ta je Cigo govorio o probijanju tunela na Vranduku. Sad je znao da je i on uzet kao talac, kako bi mu drugovi ispunili normu u pravljenju kolica. Ako njegov ivot ovisi o drugovima, bit e spaen. Ali muilo ga je to to nikad niko u Zenici, nije priao o ovom bazenu. Ili niko prije nije bio muen, ili niko nije preivio. Kaalj ga je opomenuo kako je odbolovao teku upalu plua, kad se nahladio zakljuan u tenari. Prisjetio se groznice, gubljenja svijesti i halucinacija, koje je preivljavao dok je leao u stacionaru. Dlanovima je pomilovao mirnu povrinu vode i pomolio se da mu ne bude hladna, kao to vatra u koju je bio ubaen Ibrahim, alejhisselam, nije bila vrua. Volio je vodu. Vie se divio Neretvi, nego nebu, suncu, 107

zvijezdama, mjesecu... Volio je gledati ribe pastrmke u njoj dok polagahno krue ispod drapljavih stijena. Nekad je napisao pjesmu o ribama. Usporedio ih je s Elifom, harfom koji uti. etajui s Nericom ispred tekije na Buni, i zagledajui ribe u dubini zelenog izvora rijeke, zanesen svime to ga je okruivalo, vodom, ribama, Nericom i tekijom, poeo je recitirati tu pjesmu. Nerica je nestrpljivo saluala kraj pjesme da bi mu rekla kako je to njegova autobiografska pjesma. "Ti si sam Elif," uskliknula je. On joj, onakav trkljav i izduljen, dok zanosno recitira pjesmu, zagledan u dva zelena harfa na fasadi tekije, nije ni mogao ni na ta drugo ni liiti. Ali ono to je on trebao rei, i ona je bila uvjerena da je stoga i recitirao pjesmu, jer su ba izgledali tako na stepenicama iznad izvora Bune, on kao izduljeni tankovijasti Elif, a ona iznad njega kao Hemze, nije izgovorio. "Elif se moe izgovoriti samo s vokalom", nije mogla odoljeti da mu se ne ponudi kao hemze. On se samo nasmijeio i pogledao u zelene klobukove vode koji su kuljali iz peine. Ostao je utljivi Elif! A ona nakoeno Hemze iznad njegove glave! "ta si u horoskopu?", upitala ga je, nakon to su se uspeli u avliju tekije. "Misli da sam riba", pogadao joj je misli. "Oboje smo vodeni znaci. Ja sam rak", na sve naine mu je htjela pokazati da su predodreeni jedno za drugo. "Ne vjerujem ti ja u hroskop", izbjegavao je konotacije bliskosti vodenih znakova. "To znai da ti je ovih dana roendan", nasmijeio joj se. "Bistar si kao Aliunsko sunce, samo nee da pria", alila se s njim, radujui se tome to zna kad joj je roendan. "Takve su ribe", uzvraao je alom. Kaalj koji ga je sve ee i sve jae pritiskao, prekinuo ga je u matanju. "Da sam, bogdo, sad riba", alio se sam sa sobom. 108

Omamljen ljepotom sjeanja na julske etnje s Nericom, kad je kamenje vrelo, a Buna hladna, ponovo je prebirao po uspomenama. Sjetio se kako je, ipak, itajui Nostradamusova proroanstva, proitao karakteristike osoba roenih u znaku raka. Zaudio se koliko je opis osoba roenih u tom znaku, podudaran s njegovim miljenjem o Nerici. I prema astrolokim saznanjima, osobe u znaku raka rado se rtvuju za druge, pa najee ostaju usamljene, bez uzvraene ljubavi i panje. "Nije mi utnja uroeni refleks", priznao joj je dok su se vozili vozom, nakon te etnje pored Bune kad ga je nazvala Elifom koji uti. "Nego steeni refleks, hoe rei." "Samo utnju niko pobijedio nije, savjetovao me je rahmetli babo", otkrio joj je svoj ivotni moto. "To je narodna mudrost. A tvoj babo je, kau, bio mudar ovjek." Priznala je da je njegov ivotni nauk mudar, meutim nije se mirila s tim. "A ja vjerujem, da samo ljubav niko pobijedio nije, Salihe!", smjehuljila mu se, kad je voz stao na peronu eljeznike stanice u Mostaru, a njih dvoje bili ostali sami u kupeu. Prisjeao se kako je bilo vrue. Ona je bila razvezala mahramu i mahala razvezanim rogljima da bi se rashladila. Tad bi joj se ukazala bujna crna kosa, i zulufi. Taj trenutani blijesak ljepote koji bi se otkrivao pred njim u intervalima mahanja mahrame, dok se rashlaivala, uvijek bi bljesnuo pred njegovim oima kad mu je bivalo teko. Kao to je bljesnuo i tad. "Eh, Hemze moje malo", uzdahnuo je alei to to nikad nije izgovorio pred njom. I tad, dok joj je apatom tepao kao svom malom Hemzetu, zamiljao ju je kako stoji dvije stepenice iznad njega na basamacima kod izvora Bune. "Nije mogue!", najedanput je zasikatao, udarajui rukama u vodu, tako da se poprskao po licu. Na um mu je palo kako neki njegovi drugovi sumnjie da je ta neka, koja se udala za Srbina isljednika, upravo ona. 109

Dok je vidio svoje dumane pred sobom, Salihova borba za ivot imala je smisla. A kada bi zamislio svoj povratak u ivot, u svoj Mostar, meu svoj narod, gubio je volju. Svoju sudbinu vidio je jasnu kao zvijezdu, u vjenosti. Prolost je bila samo prolost. Sve koje je volio otputovali su, ili e uskoro otputovati na ahiret. Otkad je vidio majku, prilikom posjete, koliko je osijedjela i onemoala, prije je oekivao telegram o njenoj denazi, nego da e uti Cigin skikutavi glas kako ima posjetu. Gledao je i sluao drugove kako mataju o slobodi, studijama, karijerama i enidbi. alio ih je kako su teko preivljavali robiju. Kao da je njemu bilo lake?! "Unitili su mi ognjite!", zacvilio je.

49. Valovi koji su ga sve vie zapljuskivali, skrenuli su mu panju da se u bazenu opet neto deava. Pogledao je prema drugoj strani gdje su cijelog dana plutale lobanje, a poslije veere i zdjele... Primijetio je kako zdjele usamljane plutaju na uzburkanim valovima, kao male barke kad plutaju nou u morskoj laguni. Lobanje, kao da su se bile zavukle meu granje ispretpletenih ruku u oku oko jednog trupla, zaranjale su i izranjale iz vode. Valovi su, umjesto huke, donosili isprekidano dahtanje posustalih ljudi. Kao da gleda trupac neokresanih grana koji je vir na Neretvi uhvatio u svoj svrtak i kobelja ga do kamena, tako se Saliha dojmilo guranje jednog trupla uz zid. Kad su ruke izgurale tijelo preko ivice bazena, lanci su zazveali. Tako e se jedno po jedno truplo iz mraka, prevrtati preko ivice bazena, kad bi zveknuli lanci, a sve manje i manje ostajati lobanja u vodi. I kad se posljednje truplo iskobeljalo iz vode uz zveku lanaca, na povrini vode plutale su samo zdjele. Osam golih ljudi maui rukama i trljajui se po tijelu pokuavalo se zagrijati. Valjda im gimnasticiranje nije pomoglo, pa su se uhrpali u dvije hrpe, unuvi jedan uz drugog. Salih je osjeao jake bolove u nogama, pa je pokuao uiniti isto. Pokuaj je bio uzaludan. Bukagije su bile preteke da bi odvojio 110

stopala od dna bazena. Pogledao je prema Bojleru. On je, naslonjene glave na ivicu bazena, oito, spavao. Onda se i sam potrudio tako namjestiti glavu. Samo kaalj koji je uestao od onih koji su se izvukli na suho oglaavao je ivot u mraku. Vrijeme i nije tako sporo prolazilo, kako se Salih pribojavao. Moralo je biti oko poveerja, kad se svjetla gase u paviljonima, kad su se otvorila vrata, uz kripu baglama, i ula dvojica straara. "Da vidimo je li ovdje sve po pe-esu?" oglasio se prvi koji je iao snopom krike svjetlosti otkrinutih vrata. Kao pospani tuljani, robijai su poeli puziti na rukama, vukui noge za sobom. Uz veliki pljusak zavaljivali su se u vodu. "Ko vam je to dozvolio?!", derao se straar, vitlajui palicom u desnoj ruci. Sreom, svi su uspjeli bunuti u bazen, da bi se, uvlaei glave ispod povrine vode, zatitili od udaraca palice kojom je straar, unuvi na ivicu bazena, mahnito udarao po vodi. Neko je zarlaukao. Vidjevi kako se Salih udaljava od ivice, i Bojler se odmakao kako ne bi bio na dohvat straareve palice. "Crknut ete ovdje, ko takori!", prijetio je, vidjevi jednu po jednu lobanju kako izranja iz vode dalje od dohvata palice. Prolazei pored Bojlera, nisu rekli ni rijei, napustili su mranu magazu. Jaukanje onoga to nije bio dovoljno duboko zaronio, pa mu palica dosegnula do tjemena, nastavilo se. Ostali su se naizmjenino, kao abe kad krekeu u vodi, oglaavali dubokim kaljanjem. I Salih je, nakon to ga je zapljusnuo mali val preko ramena, okusio krvi u vodi. Povrijeeni je toliko krvario. Molio je da mu se pomogne. Izgurali su mu tijelo na ivicu bazena. I opet, ni do jutra, povrijeeni nije prestajao plakati i kaljati, kad su se vrata otvorila i Cigo ponovo zacvrkutao, unosei sa sobom zrake dnevnog svjetla, miris kafe i muziku s razglasa. "Mio moj, Miooo!", dozivao je Milenka. Nosio je sam manjerku. Pucer ga je pratio slobodnih ruku. "Uuu, jebo te, ovaj umire", saalio se nad ranjenikom koji je 111

leao na betonu u lokvi krvi. "Daj, bre, nosila", gurnuo je pucera, koji je odmah potrao prema vratima. Cigo je sipao kahvu u zdjele i velikoduno davao komadie kukuruze. Svom Mii dao je kriom i komad peka uz kukuruzu, tepajui mu. Salih je srknuo gutljaj vrue vode s okusom bijele kahve. Miris bijele kahve bi mu uvijek budio nostalgiju za kuom. Ispijao je gutljaj po gutljaj dugo ga zadravajui u ustima i mirisao paru iznad zdjele. Pucer je donio dva koca opivena komadom ebeta. Prevrnuli su krvavo golo tijelo na njih. "Kako se zove ovaj ovjek?" Niko nije znao, ili nije htio izgovoriti ime. Prevrnuli su ga na nosila ne skidajui mu bukagije s nogu. Kad su odigli nosila od betona, kugla je visila i, klatei se na lancu ispod nosila, udarala u petu pucera. Cigo je ve bio stavio manjerku u krilo ranjeniku. Zaustavili su se pred vratima.Pucer je ostavio kuglu meu noge golau na nosilima i prekrio ga svojom bluzom. Valjda su bili zaboravili zatvoriti vrata, urno nosei nosila, pa je, govor, koji je, oito, bio direktan prijenos preko razglasa, odzvanjao mranom halom. Govornik je najavljivao veliki dan za narode i narodnosti Jugoslavije, i veliki dogaaj, koji se iekuje u ovom gradu, te veliko slavlje i narodno veselje. "Ni vas nismo zaobili", hvalio se govornik. "U goste vam dolaze folkorna drutva omladinskih radnih brigada s pruge amac - Sarajevo! ivjeli!", pozravljao je nekoga. Poela je svirati patriotska muzika. Tad je ponovo Cigo zacigutao s vrata u pratnji dvojice straara, nosei odijela u naramku. "Mio, idemo", derao se veselo trei ivicom bazena. Bacivi odjeu na beton, pruao mu je ruku da ga izvue iz bazena. I drugi su doplivali u pomo. Izvlaili su se i otimali za odjeu, dok su im straari skidali bukagije s nogu. Kad su skinuli bukagije, i obukli se, postrojivi se po dvojica u stroju, jedan je bio na potiljku, jedan od straara naredio im je da krenu. 112

"Zaboravio sam vama dvojici donijeti odjeu", provocirao je Cigo, prolazei ivicom bazena iznad njihovih glava. Tako su ostali sami u vodenom kazamatu. Poluotvorena vrata ulijevala su im nadu da e se Cigo vratiti. Zato su uporno gledali u pravcu vrata. Niko se nije pojavljivao. Samo se ula muzika. Sad je Bojler, teko vukui bukagije po dnu bazena, priao Salihu. "Hoe li se vratiti?" "Kad se nije vratio do sada, nee ni od sada!" "Zato su, onda, vrata otvorena?" "Sve je ovo smiljeno, moj ahbabe." "Od koga? Od Cige?" "Uvjeren sam da sam uo Krstievia i Vignjevia. Oni danas kolo vode. Cigo je njihov potrko." "Zabolio me stomak od one kahve" pojadio se. Bojao se da e morati izvriti veliku nudu. "Bilo bi dobro da malo zaspi." Posluao ga je. Naslonio je glavu na njegovo rame. Salih je primaknuo obraz uz njegovo tjeme. "Ovdje emo ispustiti due, Salihe", rastuio se. Salih je utio, jer ga je poeo nervirati s stalnim dozivanjem i ponavljenjem njegova imena. Ispred njihovih brada plivao je votani trokuti. Obojica su ga gledala. I zaspali bi, naslonjeni glavama jedan uz drugog, gledajui kako se trokuti ljuljuka na vodi, da nisu sluali pjesme i muziku s razglasa. "Ovo je od voska..." progovorio je Bojler, odmiui glavu s ramena, poto je akom ve bio zgrabio hamajliju. Salih, koji je preivio jednu dramu uvarovog zaborava kljua, na ta ga je podsjetio Cigo rekavi kako im je zaboravio donijeti odjeu, bio je okupiran razmiljanjem kakav je svretak ove drame. Upinjao se da bolje uje muziku s razglasa, vjerujui da e mu Krstievi tako odaslati poruku. Bojler je zagrizao hamajlijicu, kao da je kus baklave, a ostatak ponudio Salihu. 113

"Hoe pola ? " "Ne mogu, hvala ti." Kvar na zvuniku trenutano je bio prekinuo program, da bi se, nakon dugog krckanja i pucketanja, zaula harmonika. "uj kolo?!", proaputao je Bojler, trudei se na sve naine zapodjenuti razgovor sa Salihom. Rukama je simulirao da svira tamburu i stao pjevuiti tonove u ritmu muzike za kolo. Hajde, igraj, Salihe!", podviknuo je drmajui ramenima. ake je drao na grudima kao da dri tamburicu. S dva prsta, kao da dri trzalicu izdjeljanu od trenjine kore, trzao je kao da trza ice temburice. "Ekerende - rende - De, ekrende-ah, ekerende - ihaha!", podrvisnuo je kao da ispred njega na vodi igra kolo djevojaka. Salih je preneraen gledao u sviraa. "Gledaj ih Salih, sve ljepa od ljepe", igrao je i svirao pravei klobukove vode oko sebe. "To je fatamorgana", proaputao mu je Salih, vie za sebe nego za Bojlera, koji ne bi ni razumio ta je rekao. "Maala inalah, Zlatooo", podvikivao je tresui ramenima i trzajui rukom dolje-gore niz prsa. Kao da je prepoznao Zlatu u kolu na vodi, zavikao je i zaplivao prema njoj. Salih ga je pokuao sprijeiti hvatajui ga za ramena, dok se on bacao prsimice u vodu ka mranoj puini bazena. "Eno je, Salih! Vidi li je?! Dola mi je!", derao se pun radosti. Tad je pomislio da je votani zapis koji je pojeo uzrokovao ludilo. Istovremeno uz zvuke harmonike ulo se i ensko podvriskivanje preko razglasa. Bojler bi se tad bacio u puinu irei ruke. Poto bi uvijek potonuo, jer nije znao plivati, a i bukagije su mu smetale, izranjao bi iz vode dozivajui Zlatu. Harmonika je bila prestala svirati. Salih se ponadao da e se i Bojler smiriti. "Drugovi zatvorenici!", proderao se poznat glas preko razglasa. "elim da pozdravite nae udarnike koji su oborili evropski 114

rekord u probijanju tunela", podviknuo je voditelj programa. "Uraa! ivjeliii!", uzvratilo je mnotvo glasova u horu uz gromoglasan pljesak. "ivio radni narod Jugoslavije s drugom Titom na elu!", ulo se da povikuje neko ko je bio udaljen od mikrofona. "iviooo!", otpozdravljalo je mnotvo ljudi. "A sada bih zamolio drugaricu Zlatu, dobitnicu udarnike znake, da vas pozdravi", najavio je spiker i jednu gou. Jedva ujni aplauz i poneki zviduk uo se na razglasu dok najavljena goa nije progovorila. "Doli smo da vam zahvalimo na pomoi koju ste nam pruili u probijanju tunela. Vranduk e ostati historijski simbol najbre prokopanog tunela u Evropi. Moja se generacija time ponosi i sretni se vraamo kui. elim da se i vi uskoro vratite vaim kuama." Buran aplauz koji se auo poslije ovih rijei pokazao je da je govornica takla robijae u srce. Slijedila je pjesma zakletve Titu. Dok se Salih u oku pitao da li je to govorila Bojlerova Zlata, on je, kao da nije ni uo govor s razglasa, i dalje trzao rukama i drmucao ramenima piljei u mranu puinu bazena. "Salihe, digo mi se... digo mi se !", povikao je. "Evo ga tvrd kao klip kukuruza. Pipni da se uvjeri", okrenuo se prema njemu pokazujui mu pokretom glave da pogleda u vodu ispred njega. "Nema Zlate, bolan. Otrijezni se!", zagrlio ga je objema rukama oko vrata. U tom trenutku vrata su se irom otvorila. Pjesma i svjetlo iz hodnika ispunili su mranu odaju oko bazena. Cigo se epurio u pratnji dvojice straara, nosei odjeu u naramku. "Neeee! Neu s vama", vritao je Bojler, bacajui se u vodu, kad ih je ugledao. Cigo mu je pruao ruku da bi ga izvukao. Salih, kao da se hrvao s krokodilom u vodi, gurao ga je ka ivici, dok ga dva straara i Cigo nisu epala za vrat i ramena i izvukli na suho. "Teka mrcina", psovao ga je Cigo. "Hoe ostati u vodi, vole jedan", grdio ga je straar hvatajui mu noge da bi mu skinuo bukagije. 115

Cigo je pomogao Salihu da se izvue. Kad se pridigao, da bi mu straar otkovao halku i s druge noge Bojler je gurnuo straara od sebe i, drei se za ono to je govorio da mu je kao klip kukuruza, poeo bjeati u pravcu vrata. U treem koraku zapela mu je bukagija, pa je posrnuvi pao na koljena. Zgrabio je lance, ne isputajui ono to je ve drao u akama, i poguren otrao prema izlazu, kao da je ukrao tek priklana horoza, pa mu iz grkljana ikljala krv, iza njega je ostajao trag krvi po betonu dok je bjeao. "Zlatooo!", derao se bjeei kroz hodnik. "Hvatajte ga tamo!", derao se Cigo. Niko nije uo Cigine povike. Straari su bili na pisti. Istrao je kroz prva otvorena vrata iz hodnika, a ta su vodila na stazu ispred paviljona koja vodi na krug za velike etnje. Muziku koja se razlijegala zatvorskim krugom nadjaao je Bojlerov krik dok je dozivao Zlatu. "Zlatooo!" odjekivao je glas izmeu paviljona. Kad je izbio pred mnotvo postrojenih robijaa, na pistu ispred bine, na kojoj je igralo kolo, zastao je. Harmonika je umukla! Kolo je stalo! Zagledao se u prve safove, kako se njemu inilo, zatvorenika koji su se bili poredali za bajram-namaz na musali. Zbog toga to su mu se cerili svojim krezavim zubima, zastidio se i jae pritisnuo ono meu nogama, odakle mu je, kao iz ibrika, piala vrela krv. A kad je pogledao na binu, odakle ga je posmatrao buljuk djevojaka, kao nekad s mahfila u damiji, a meu njima i jedna djevojka s dugim pletenicama, sustigli su ga straari. Kako je koji stizao tako ga je udarao palicom po glavi. "Zlatoooo!", ispustio je krik iz sebe, padajui niice na beton, pravcem kuda je piao krv. Kao kad odjekuje rika baka u planinskom docu, odjeknuo je njegov glas zatvorskim krugom, prije nego to je onesvijeten, od bjesomunih udaraca palica, pao na beton. Jedna djevojka skoila je s bine i potrala stazom zaobilazei postrojene robijae. Samo se uo bat sitnih koraka i tupi udarci palica! Sve ostalo bilo je zanijemilo na pisti i na bini. Dok je dotrala 116

do policajaca koji su udarali golog Bojlera potrbuenog na asfaltu, hvatala ih je za ruke. Cigo ju je odgurnuo u stranu. "Pustite ih!", proderao se glas sa bine. Bio je to svima dobro poznat glas druga u plavom odijelu koji se nije odmicao od mikrofona. Ruke straara, kao da ih je glas hipnotisao, zastale su u zraku. Kako su sputali ruke i palice, tako su uzmicali korakom unazad od Bojlerovog tijela. Tad je djevojka prila tijelu i prevrnula ga na lea, tako da joj se njegova glava skobelja u krilo. Nadnesena licem nad njegovo lice, zaplakala je. Cigo je skinuo bluzu i prekrio mu stidno mjesto, odakle je jo isticao slab curak krvi. "Nala sam te...", ridala je djevojka pritiui krvavo lice uz svoje grudi. "Nala sam te...", bijesomuno je ponavljala iste rijei, pljeui ga dlanovima po licu. Nije primijetila kad se njegova desna ruka polagahno pridizala iza njenog desnog ramena da bi joj vrcima prstiju dotaknula kosu. "Nastavljamo s programom!", proderao se drug u plavom odijelu. "Muzika!", naredio je. Harmonika je zasvirala kolo...

117

TREE POGLAVLJE

50. Kao da je pukao veliki ir potkonjak, i sukrvica otekla Bosnom u Savu, tako je, nakon probijanja tunela u Vranduku, lahnulo u zatvoru. A tako, inilo se, i u cijeloj Bosni. Sve manje je dolazilo politikih osuenika, a sve vie lopova u KPD Zenica. Salih se, oekivano, bio razbolio. Imao je akutnu upalu plua. Kad se vratio iz stacionara u sobu, slamarica na kojoj je spavao Bojler bila je slobodna. Rekli su mu da se Bojler nije ni vraao u sobu. Postojale su razne verzije o njegovoj sudbini. Neki su tvrdili da je umro, neki, pak da je prebaen u gradsku bolnicu u Crkvicama, odakle ga je djevojka odvela kui. Prialo se, ovo je Milenkova verzija, da se zaposlio kao seoski potar. Salih bi se nasmijeio, elio je vjerovati u ovu priu, kad bi ga zamislio kako vozi bicikl s ogromnom konom torbom i veseo, kakav je sigumo bio u svome selu na slobodi, dovikuje onima koje kojima je nosio pismo. Manjkavost ove verzije o Bojlerovoj sudbini bila je u tome to oni koji su je priali nisu znali da je on bio nepismen. Ali, Cigina pria kako se Bojleru umjesto strojeva robijaa na pisti inilo da su to safovi dematlija na bajram-namazu, a bina mu se uinila damijskim mahfilama, Salihu je bila dokaz da je imao kontakt s njim i nakon to je iznesen iz zatvora. Vjerovatno ga je Cigo odvezao u bolnicu na Crkvice. Zato bi, elei vjerovati u priu o potaru, zamislio Zlatu kako ga ui pisati, ili mu sama iitava adrese i govori koje je pismo za koga. U svakom sluaju, kad god bi pogledao u slamaricu, pomislio je na Bojlera kako s potarskom velikom tanom vozi bicikl kroz svoje selo. Milenko je, takoer, bio osloboen. Prema Ciginoj verziji, 118

nije se vratio u Klju, ve je otiao kod roaka, visokih oficira JNA, u Beograd. Priao je kako se bojao Bojlerove osvete. Ali Cigo je znao, i drugima kazao, kako nije smio, ve bivoj eni na oi. I Cigo je demistificiran iako i o njegovoj krivici postoje dvije razliite verzije. On nije bio Rom, kako su svi mislili zbog nadimka. Bio je ratno siroe i partizanski kurir. Tako je bio postao ofer jednog visokog partijskog slubenika, kau Rudija Kolaka. Nakon to se saznalo kako su komunistiki uglednici organizirali orgije u Kuli, zatvorskom okrugu u Lukavici, a Cigo je dovozio mlade djevojke, svjedoci su uklanjani, najee slani u zatvore. Po drugoj verziji, za koju su se neki kleli na asnu robijaku rije da su je uli iz Ciginih usta, on se jedne noi zapio sa efom u njegovom stanu. Taj drug, iji je Cigo bio ofer, vikende je provodio sam kod kue, jer mu je supruga, po obiaju, bila otila u posjetu svojim roditeljima na Ilidu. Otac joj je bio visoki fukcioner Partije. ta su sve radili te noi, opijeni sami u stanu, mogle su znati samo ribice koje su dokone plivale u velikom staklenom galonu. U neko doba noi, kako kau, nestalo im je meze. Cigo bi zavukao ruku u stakleni galon i vadio jednu po jednu majunu ribicu, kao da vadi feferone iz tegle. Drei ih za repi, zagnjurio bi im male glavice u so, i, onako ive, dok bi se jo koprcale stijenjene meu prstima, zamezio. Ujutro se supruga tog druga vratila i zatekla ih kako pijani skupa spavaju na kauu. Cigu je probudio vrisak i pla. "Moje ribice! Moje zlatne ribice!", kukala je ena nad velikm staklenim galonom. "I, koliko ribica, toliko godinica", kazivao bi Cigo svretak svoje posljednje terevenke u ivotu. Ono to ga je muilo cijeli ostatak ivota, kako se jadao robijaima koji bi ga pitali koliko godina je dobio, bio je broj ribica u velikom staklenom galonu. Bezbroj je puta u noi pokuavao zamislit veliki stakleni galon i ribice kako u njemu plivaju. Zora bi svanula, a on ne bi uspio prebrojati koliko je bilo narandastih, njih je bilo sigurno najvie, koliko crnih, a koliko arenih ribica. "Ko kad nisu patisale, stalno su plivale", alio se Cigo. "A ni njemu brojanje nije ba ilo od ruke!", tvrdili su oni koji 119

su ga poznavali. Za ulogu zatvorenika Cigo je trebao dobiti oskara za glumu. Tako je dobro poznavao udbae, njihove manire i njihove poroke, da se nametnuo kao nezaobilazan inilac u zatvoru izmeu njih i robijaa. Sve je vidio i sve je znao. Kao da nikad nije spavao, osim kad je ribice brojao, svugdje je bio prisutan. I njega je svako znao. Bio je arobnjak s manjerkom u ruci. "Kad je neko sretan, i maka mu se u manjerku posere", hvalisao se onome kome bi se smilovao i davao mu repete. "A kad je neko nesretan, i zlatnu ribicu pojede!" Kad se bacio s jugozapadne kule straare, na brdu iznad zatvora, drao je manjerku u ruci. Straar koji je naao Cigino tijelo u kamenjaru, priao je o njegovoj smrti. Bila je no kad ga je posjetio Cigo. Ponudio mu malo peka i orbe. Dok je straar jeo, Cigo je razgledao okolinu udei za svjetlima u daljini. Milovao je psa vujaka. Straar nije ni primijetio Cigin skok. Kad je pas zalajao, uo je zveket limene manjerke. Pas je odveo straara do Cigina tijela. Dok mu je straar vadio tijelo iz grma, pas je polizao prosutu orbu iz manjerke, a zatim i mozak prosut iz smrskane lobanje. Cigo se ubio ba kad nije trebao. Bila su prestala premlaivanja cinkera i revidiraca. Hudi Devad, jedan od mladih muslimana, bio je nervno rastrojen, nakon to su ga revidirci istukli metlama, spletenim od brezovih itkih mladica, pod tuem i tjerali da psuje Boga i prizna da je engleski pijun. I njega su se bili kanili. Putali su ga u veliku etnju da, onako hud, priajui sam sa sobom, eta po krugu koliko mu volja. Paranoja je, ipak, inila svoje. U sve se sumnjalo, pa i u Ciginu smrt. Neki su povezivali Cigino samoubistvo sa zatrpavanjem bazena i pravljenjem betonskih boksova na tom mjestu. Nekoliko sedmica prije smaoubistva nije bio viden s manjerkom u ruci. Kau da je radio s grupom robijaa na zatrpavanju bazena. "Ako nije zbog toga, onda mora da je neto saznao, ili naslutio", aputali su paranoici. "On je uvijek znao kad se spremalo veliko zlo!" "Mogue, da je ovo zatije pred buru", zakljuivali bi oni 120

iskusniji robijai. Tako se aputalo meu robijaima, dok nisu saznali da su zaratile Sjeverna i Juna Koreja. Samo najlucidniji, poput biskupa ekada, ukazali su na oprez. On je razumijevao komunistiku paranoju od izbijanja rata izmeu Rusije i Amerike. "To ste vi i oekivali? Zar ne, Salihe?", apnuo mu je ekada. "Neki su od nas prieljkivali rat komunista i saveznika", priznao mu je Salih. "uvajte se. Udarit e ovih dana na vas!", prorokovao mu je.

51. Samo nekoliko dana, nakon ovog razgovora s ekadom, u kaznenom odjelu Staklare, uo se agor. Otvarala su se vrata u prizemlju elija. Jo nije bilo vrijeme za veeru i pitali su se ta se zbiva. Otvarala su se vrata i u eliju su dovoeni novi robijai. Niko od novopridolih nije raspakivao stvari. Oni koji su poznavali zatvorsku abecedu, nju su izmislili mladi muslimani za internu upotrebu, mogli su kuckanjem o zid Morzeovih znakova uti: "Noas odlazimo... noas odlazimo!" "Kuda?", pitao se Salih leei na slamarici i oslukujui kuckanje o zid. Dva kljuara policajca irom su otvorila vrata! "Napolje sa svim stvarima!" Polahko je iziao ispred Staklare nosei ono malo prnji. Ve su se bili formirali redovi robijaa. Salih je prepoznao brata Omera, Ismeta, Munira, Vahida... "Kuda nas vode?", aptali su. Salih je samo utio. "U Lepoglavu? Sremsku Mirtovicu?", pitali su. "Vode nas na pogubljenje", tvrdio je robija otra. Dok se postrojavao s bratom u drugom redu, pristizali su novi robijai. Prepoznao je Reada Kadia, pjesnika, i Aliju Nametka, pisca. agor se stiao kad su hitrim koracima pred stroj stigli 121

upravnik Jure Bili i isljednik Vignjevi. "Mirno!", komandovao je upravnik. "Sad idete na put. Za svaki sumnjiv pokret iz stroja, rizikujete da budete ubijeni na licu mjesta!", upozorio je. "A sada itaj", predao je spisak isljedniku. Proitao je etrdest i dva imena. Nakon prozivke policajci su im vezali ruke lisicama. Kad je nestalo lisica, vezali su im ruke lancima i katancima. "Mar naprijed!", komandovao je upravnik. Uporedo s robijaima marirali su policajci sa majserima u rukama. Ispred ulaza u Staklaru stajali su kamioni s upaljenim farovima. Ukrcavali su se u karoseriju vezanih ruku. etverica policajaca sjela su otpozadi na stranjau karoserije. Spustili su ceradu iza svojih lea i kamion je krenuo u no. Konvoj od tri kamiona s priguenim svjetlima vozio je kroz krug. kripa tekih eljeznih vrata na glavnoj izlaznoj kapiji, a zatim agor prolaznika na ulici, bili su im znakovi u mraku ispod cerade da shvate kako naputaju zatvorski krug. Vonja je trajala petnaestak minuta. Kamioni su stali. "Izlazi van! ", neko se proderao. Prepoznal su glas Crnog Oblaka. Iskakali su ispod cerade na asfalt. Prepoznavali su eljezniku stanicu. "Tiina!" derao se Crni oblak. "Naprijed!" komandovao je, kad su svi iskoili i stali u stroj pored kamiona. Zaobilazei puste perone, iza drvenih taraba, zaustavljeni su stotinjak metara dalje od zgrade biletarnice. Bili su poredani po trojica u stroju, opkoljeni naoruanim policajcima, kad se uo pisak voza iz pravca Sarajeva. "Spremite se za ukrcavanje", komandovao je Crni Oblak. Voz se zaustavio tako da su vrata zadnjeg vagona bila pred prvom trojicom iz stroja. Vagon je bio mraan. "Naprijed, mar! Naprijed, mar!" komandovao je Crni oblak. Ukrcavali su se urno. U kupeu su rasporeeni po trojica na dvije drvene klupe. Straari su stajali na vratima ili etali kroz 122

mraan kupe. Salih je sjedio do prozora. Brat mu je, vezan s fratrom ulom, proveden u drugi kupe. "I bolje je da ste razdvojeni", apnuo mu je robija koji je sjedio do njega, kad je primijetio kako je pogledao za bratom. "Nisu ba takvog srca da brau skupa...", nije izgovorio posljednju rije. Pogled kroz prozor u no bio je ugoaj kakav nije htio propustiti. I kad su ga trasportovali iz Sarajeva u Zenicu, bio je u istom vagonu. I isto je tako uivao u pogledu kroz prozor. Tada je padala kia. Kao slobodan ovjek posljedni put je putovao vozom iz Bune do Mostara s Nericom. Tad je bila vruina. Grijalo ih je sunce! Ono to je ohrabrilo Saliha da ih nee "progutati no", jeste saznanje to su ukrcani u voz. Prednji vagoni bili su osvijetljeni. Vidio je mnogobrojna lica putnika kroz prozor prije ukrcavanja. Samo su posljednja tri vagona, u posljednji su se ukrcani robijai, bila mrana. Salih je bio skroman u svemu. Ni sam sebi nije htio priznati kako je i ovo ujdurma zbog njega. A bilo je oigledno, po sastavu odabranih robijaa, da je upravniku bio cilj ukloniti njega iz Zenice. "Ti si im, Salih, trn u oku! Postao si im mora. Lebdi kao duh nad ovim zatvorom. Znaju da si u srcima mladia", govorio mu je biskup ekade. "Ja mislim tako o Vama", persirao je starog biskupa, koga je uvaavao kao plemenita i mudra ovjeka. "Samo je moj mlai brat, kao i tvoj, ovdje. Ja nemam vie nikoga. Stoga se ne boje mene kao tebe. Mene e ostaviti na miru, kao i stare hode. A jo e se pozabaviti tobom", savjetovao ga je biskup. To je bio posljednji razgovor dvojice cimera pred deportaciju. Da nije bilo tih biskupovih opomena, Salih bi se namjestio i, gledajui kroz prozor, prepustio matanju. Jo mu je intuicija, koju je esto razumijevao kao paranoju i strah, pa se korio zbog toga, govorila da opasnost nije prola. Da ostane budan! Ali trucknaje sporog voza priinjavalo mu je zadovoljstvo. Dao je srcu na volju da mu pobudi matu na neto to e mu odagnati crne slutnje. 123

Prolazei krz tunel sjetio se Bojlera i njegove Zlate. Nasmijeio se, kad je voz iziao iz tunela, i ugledao nekoliko zvijezda na nebu. Pokuao se sjetiti stiha kojim je Zlata zavravala pismo koje nikad nije proitao Bojleru. Sjeao se kako Zlata oi svoga dragog uporeuje sa zvijezdama, Ali ga nije uspijevao izgovoriti tako da se stih rimuje. Tad ga je neto trecnulo u srcu. Zakaljao se i pogledao robijaa pored sebe kako mu se ramena i glava drmuckaju u ritmu truckanja voza. I on je poelio zaspati i namjestio je svezane ruke na leima tako da ga ne uljaju lisice na zglobovima, a glavu zadigao u oak kupea. Bolje bi mu bilo da nije zaspao. Jer ne bi sanjao ono o emu nije elio razmiljati. Kad se prenuo iz sna, svitala je zora. Voz je i dalje truckao. Munir, koji je sjedio na drugoj klupi, alio se policajcu da mu popusti kanafu na zglobovima jer su mu prsti utrnuli. "Vidi, prst ti moe proi ispod kanafe koliko je labavo", ismijavao ga je Crni Oblak. Salih se okrenuo prozoru i prisjeao se sna. Sanjao je Nericu! Vozio se vozom koji je prolazio pored njene kue. Ugledao je ju kako mu s divhane mae rukama i vie da zaustavi voz! On joj je kroz prozor kupea pokazao svoje ruke vezane u lisice! U tom trenutku, kao da se san produavao, zaula se kripa konica i voz je polahko stao. Osim njega, Munira i dva policajca svi su spavali u kupeu. Voz je tako stajao skoro pola sahata, kad je kroz prozor ugledao eljezniara u teget injelu i apki kako maui fenjerom vie. "Stoj! Stoooj!", uli su se njegovi povicu kroz prozor. Kao da je onaj eljezniar bacio fenjer i pogodio Saliha u glavu, osjetio je jak udarac, uo lomljavu i vidio svjetlost fenjera pred oima, prije nego je udunula! Kad je otvorio oi, leao je na travi. Ruke su mu bile svezane lisicama, Ali ih je drao ispred sebe! Kao kad ih je u snu kroz prozor kupea pokazivao Nerici. Podigao je glavu i pogledao oko sebe. Svuda uokolo leali su robijai. Na tranicama je stajao samo jedan vagon od voza. U njega se otpozadi zabila lokomotiva drugog voza na kojoj je pislao velikim slovima UNRRA. Zatim je uo jauke i pozive u pomo. Prepoznao je Munira 124

kako ga doziva iz kupea. Brat mu je rastganih lanaca na rukama potrao prema kupeu. Iznijeli su Munira u deki. Read, krvava lica, leao na drvenoj klupi odvaljenoj iz kupea. Povrijeeni su jaukali. Neki se nisu micali. Neke su mrtve izvlaili iz olupina vagona. Kad su izvukli tijelo Crnog Oblaka, razvidnjavalo se! Sam Bog, tako je vjerovalo nekoliko fratara, bio je poslao seljanke da prou pored njh nosei mlijeko i sir. Bile su odjevene u katoliku narodnu nonju; bijele urdije od kudelje prekrivene crnim jelekom i pregaom, a na glavi su imale crne alie s velikom ruama. A one mlade, snahe ili djevojke, imale su velike pune svijene od pletenica kose na vrh tjemena kao zvrk pite. Pune milosra nahranile su patenike i ranjenike sirom, kajamkom i mlijekom. "April je, zaista, surov mejsec", pomislio je Salih. Tog jutra bio je osvanuo 28. april, upamtio je. Nekoliko kilometara dalje na stanici pisalo je Slakovci!

52. Zbog pitome okoline i majskog sunca, uivali su u okolici zatvorskog kruga Sremske Mitrovice. Njih dvadeset i pet s teim povredama bilo je smjeteno u stacionar. Munir je povrijedio kimu, i nikad vie nee koraknuti svojim nogama. Sedam robijaa, dva policajca, jedan kapetan i jedan straar ostali su mrtvi leati pored skrenog vagona. Nakon to se oporavio od lakih ozljeda, Saliha su smjestili u eliju u kojoj su boravili slavni komunisti: Aleksandar Rankovi, Moa Pijade i Aleksandar ilas. S njim u sobi, pored ostalih, bio je i Read Kadi. On je predlagao da napiu pismo nekome od ove trojice komunistkih lidera u kojem e se aliti na zatvorske uvjete u KPD-u Zenica. "E moj pjesnie!", smjekao mu se Salih. "Bog te je obdario da spjeva mevlud. Ne troi ga u druge triarije!" Oni koji su zahvaljivali Bogu to su jo ivi dugo su 125

istraivali uzroke udesa voza. Saznali su od robijaa kako je prije nekoliko mjeseci, isto tako na otvorenoj pruzi kod Vinkovaca naletio teretni voz iz pravca Beograda, na vagon pun robijaa koji su trebali biti transportovani za Rijeku, i odatle dalje na zloglasni Goli otok. Od stotinu i pedest robijaa, veinom inforbirovaca, samo etrdesetak preivjelo ih je udes. O toj nesrei pisalo je samo sarajevsko Osloboenje. Usporeujui ovaj udes sa svojim, fratri su u to bili uvjereni, dobili su jo jedan dokaz kako ih je Jure Bili htio likvidirati. "Toliko je mrzio nas fratre, na Hrvat Jure", tvrdio je jedan od dvadeset i etverice fratara, koliko ih je bilo u ukrcano u vagon. "A koje je Boije udo tebe spasilo, Salih", uporno bi ga zapitkivao fratar ule, krstei se u udu kako mu se tijelo prilikom sudara proturilo kroz ruke vezane lisicama iza lea, i on ih ugledao, isto tako vezane u lisicama, ispred sebe leei na travi pored tranica pruge. "Nad tobom je ruka provienja", vjerovao je fratar. Tad bi Salih, po ko zna koji put, pomislio na san koji je sanjao u kupeu prije sudara i dolazio u kunju da ga ispria fratru. "Neka ruka rastrgla je lanac kojim ste bili vezani za moga brata. I vi ste blagoslovljen ovjek. Bog vas je sauvao", uzvraao mu je. "Koliko dugo e nas ovdje ostaviti na miru?!", brinuo se fratar. "Dok se ne svri rat u Koreji." "Misli da e nas vratiti u Zenicu?" "Mene e vratiti sigurno. Vas e, moda, i ostaviti ovdje. Na miru, kako vi kaete." "Molit u za tebe, Salih!"

53. Iako vie niko nije pratio zbivanja u Koreji, kad su ga pozvali da spremi stvari i eka pred vratima elije, pomislio je da je rat gotov 126

i da ga vraaju u KPD Zenica. Bilo mu je drago samo to se u kamion ukrcao i njegov brat. Ovaj put nije bio vezan za fratra. U KPD-u Zenica zatekao je starog zatvorskog druga biskupa ekadu. "Molio sam za tebe, Salihe", obradovao mu se. "Ispratila me je molitva fratra, a doekala molitva popa", smijao se sam sebi. Kao to je bila istruhla dokumentacija i arhiva ubijenih robijaa, smjetena u jednoj mranoj eliji u Staklari, pa ju je dr. Zdravko utej s jednom daktilografkinjom morao prekucavati danima, tako je robijaki ivot bio istruhnuo od boleina i dosade. Ni strah, ni glad, ni umor, ni nesanica, nisu imali vie kome nanositi patnju. I kad su ih tukli straari, nisu vie onako strastveno, uz psovke, zamahivali palicama. Starjeina Preznaj umro je sjedei na stolici u Staklari ispred prijavnice. "Od dosade", smijali su se svi oni koje je on sprovodio kroz karantin i kod isljednika. "Jer vie nije imao kome govoriti: Preznaj starjeini." Reim zatvorskog ivota sve je vie sliio vojnikom. Ustajanje, doruak, smotra, prozivka, rad po hangarima i u polirnici, etnje po krugu i, ponekad, to je bila novina, popodne predavanja u velikoj sali. Kad su ih tako, jednog popodneva, postrojavali ispred paviljona, ekada i Salih bili su skupa u stroju, znali su da ih vode na predavanje u veliku salu. Posjedali su u stolice, kao da su u kino sali. Prozori su bili zamraeni, a dva bijela lustera, kao dvije lopte nabijene na limenu ipku u plafonu, osvjetljavala su salu. Straari su stajali uz zidove, kao redari u kinosali. "Mirno!", komandovao je kapetan Lipicaner koji je stajao pored vrata. Robijai su se ustali. Uao je upravnik Jure Bili. Priao je katedri ispod velikog bijelog platna. "Sjedite!", reko je nakon to je sam sjeo za katedru. Gledao je u fascikl ispred sebe. Robijai su utke gledali u njega. Vlati nauljene kose zalizane preko tjemena skrivale su mu 127

elavost. Podvoljak ispod brade trehuljio je dok je kaljucao. "Danas ete gledati film pod nazivom Godine Titovih velikih odluka!", obratio im se. "Ja u vam, ukratko, predoiti nekoliko najvanijih informacija o politikoj i drutvenoj situaciji u naoj domovini kako biste bolje razumjeli poruke filma koji em vam prikazati." Zastao je iskaljavajui lajm iz plua, drei skupljenu aku na bradi. I kao da je grickao kopice, pa im ljuspu eli ispljuvati u skupljenu aku, vakao je lajm u ustima, i valjda ga prugutao, prije nego to je nastavio govoriti, odmaknuo je aku od usta. "Ovo je za nas bila presudna godina, drugovi", zapoeo je uvod u najavljene informacije o najvanijim politikim i drutvenim dogaajima u Jugoslaviji. "Za nas je ovo samo prestupna godina", apnuo je Salih ekadi na uho. Upravnik je zastao s govorom gledajui ih dok se saaptavaju. "Drugovi", nastavio je opet s poetka kao da je osjetio da je rekao neto pogreno. "Ovo je za nas bila presudna godina u kojoj su donesene velike i znaajne odluke za budunost naih naroda i narodnosti", uspio je dovriti reenicu itajui govor iz fascikle. "Drugovi", opet ih je sve oslovio na kraju govora koji je zaista bio kratak, "nadam se da e vam ove informacije koje ste uli pomoi da bolje razumijete film koji emo vam prikazati." Digao se iza katedre i napustio salu. Robijai su ga ispratili stojei. "Sjedite!", naredio je straar pored vrata, koji e ugasiti svjetlo. Na bijelom platnu pojavio se veliki natpis: URNAL. Zatim je zasvirala muzika, a prije nego to se pojavio lik druga Tita, u maralskoj unifromi, dok pozdravlja nepregledne strojeve mladia i djevojaka na stadionu, na platnu je pisalo: Godine Titovih velikih odluka. Slet, cvijee, aplauzi, limuzine, mahanje rukom, opet aplauzi i cvijee, govornica, veliki grb Jugoslavije, akcijai s kolicima, dimne visoke pei u fabrikama, rudari s lopatama, vozovi, polja ita, 128

zastave... smjenjivale su se slike uz glas spikera koji je priao isto to i upravnik. "Prikazuje AVALA film", pisalo je na kraju urnala. Tad se upalilo svjetlo. Robijai su se protezali i zjevali. Stolice su zaklepetale. Straar je priao Salihu i ekadi. "Vas dvojica ostanite!", naredio im je Lipicaner. Kad su svi napustil salu, Lipicaner ih je pozvao da pou za njim. Tek kad su se zaustavili pred upravnikovom kacelarijom, obuzeo ih je strah. Pogledali su se prije nego to je kapetan otvorio vrata. "Uite!" Kancelarija je bila besprijekorno sreena; prozraena, a topla. "I za vas e ovo biti presudna godina!", prosiktao je kroz zube gledajui ih ispod oka. "Imat ete godinu dana vremena da u samici razmislite zato", siktao je suzdravajui se od psovke. Prilikom izricanja ovakvih osuda upravnik bi grenicima psovao po stotinu bogova. Time je htio rei kolika je njegova srdba i koliki je njihov grijeh "Smjesta ih vodi tamo!", izderao se pokazujui desnom rukom prema vratima.

54. Samice su bile elije u zloglasnoj Staklari. Oni koji su preivjeli dan, sedmicu, mjesec, ili tri mjeseca, priali su o patnji koju su preivjeli. Neki su goli izdrali samicu u februraru, s otvorenim prozorom. Neki su poeli mucati nakon izlaska. Dodue, mucali su oni koji su preivjeli betonaru, u kojoj su robijae vezali za halku nasred elije. Ali niko do sada nije bio kanjen samicom na godinu dana. "Jallah i bismillah", spomenuo je Boije ime kad je zakoraio u eliju. Kad su se vrata zatvorila, Salih je, po starom obiaju, zastao 129

na sred elije. Oslukivao je korake Lipicanera, koji su se udaljavli kroz hodnik. U eliji je bio mali sto s jo manjom stolicom, drveni krevet, bez prostirke, i tuta, koju su u zatvoru runo zvali kibla. Zbog vrata i prozoria duine tri, a visine dva pedlja, za eliju se nije moglo rei da je grobnica. Osjeao se glupo i bijedno. "Od svakog se moe pobjei, osim od samog sebe", rekao mu je nekad neki starac na sofama damije dok su ekali ezan za akam. Taj starac, koliko se sjeao, komentirao je samoubistvo nekog mladia kome se taj dan klanjala denaza. "Bio je fin momak", alio ga je Salih, jer ga je poznavao. "Ili se predstavljaj onakvim kakav jesi, ili ivi onako kakvim se predstavlja!", dao mu je savjet, koji je i ovaj starac uo od nekoga, mudrijeg i od njega samog. Tako se i on osjeao, kao mladi koji je sam sebe progonio, a finim se drugima predstavljao, pa se, vjerovatno, kad se sustigao, i ubio. "Zato si to uinio, ti infantilni djeae?!", pitao se zamiljajui sebe kako apue starom biskupu na uho ono to je apnuo u sali. "Tvoj infantilni poriv za cinizmom, da bi uivao u nekoliko trenutka smijeha, osudio je starca na smrt. I to na kakvu smrt?!", siktao je sam na sebe, kao da je onog djeaka koga je progonio u sebi uhvatio za guu. "Ti podmukli, hinjavi, nezreli stvore", hinjio je tog djeaka u sebi. "Maatao si o Pakistanu i Egiptu i sanjao njihove revolucije, oekivao si trei svjetski rat....", ridao je u tiini, unuvi na koljena nasred elije. "Golim rukama bih te zadavio", prijetio je sam sebi zamiljajui starog biskupa u susjednoj eliji. "Ja sam aputao na njegovo uho! Ja sam ti se smijao, upravnie!", htio je istupiti pred upravnikom. I da nije ve jednom tako istupio, a tada je bio nevin koliko je sad bio kriv, da zatiti Bojlera, pa su obojica kanjeni, sigurno bi 130

istupio i to rekao pred upravnikom u kancelariji. Onda je zamiljao ta sada misli biskup o njemu. "Da sam provokotar?!", davao je sam sebi odgovore. "Da sam sve iscenirao. Jer, zaista, ko je drugi mogao uti i tako brzo izvijestiti upravnika o onome ta sam mu apnuo u uho?!" Tad se i sam zamislio nad pitanjem ko je uo i ko je rekao upravniku, i nije mogao ni naslutiti odgovor. "Moda bi, ipak, bilo bolje da sam pred upravnikom priznao svoju krivicu?! Tad bi bar pred biskupom otklonio sumnje da sam taj prokleti provokotar, najmri stvor u koga se moe pretvoriti ljudsko bie." Pogledao je prema vratima. Htio je zalupati i pozvati straara da mu kae kako hoe razgovarati s upravnikom. "Ne vrijedi. Nita ne bih postigao. Samo bi napravio budalu od sebe. Na koncu, za tako neto nikad nije kasno. Mogu to uiniti i ujutro, ako procijenim da je to dobra ideja.", primirio se. "Da hoe biskup uiniti tako neto, da zatrai razgovor kod upravnika, da se pokaje i kae kako sam ja kriv, pa da nas upravnik pozove na suoenje... Rado bih mu priznao i preuzeo krivicu, pa makar dobio sto godina samice!", molio se. Do u no, kad je svuda vladao muk, u gru je razmiljao i kajao se. I da je htio, nije mogao lei na drveni krevet, jer ga je sprovodnik zaboravio otkljuati s lanca na zidu. "Sitne udbake smicalice", pomisilo je, prezirui ih. U gluho doba noi, etajui po mraku, drei se pri hodu svjetla mejseine, koja je obasjavala dio elije kroz prozor, osjetio je kako ne moe zadrati mokrau. Priao je kibli. Tad se prisjetio robijaa koji bi pod stresom osjetili bol u burezima, poslije kojeg vie nikad nisu uspjevali kontrolirati izlijev mokrae u gae. Njihove su slamarice uvijek bazdile na mokrau. Naao je i posudu za vodu. Uzeo je abdest i klanjao jaciju u oku, zauzimajui kut iz kojeg ge straar ne bi mogao vidjeti ukoliko bi se eventualno priuljao i provirio kroz miolovku. Tek tad se smirio. Nije mu se spavalo. Nikud mu se nije urilo. Mogao je samo razmiljati. "Polahko, osaburi", smirivao je sam sebe. 131

"Slobodno razmiljaj o svemu. Ima vremena koliko hoe. Shvati ta ti se desilo i odlui ta e uiniti", savjetovao je sam sebe. Poeo je analizirati udei se kako se sve tako nenadano desilo. Pred svaku opasnost ili zlo koje ga je zadesilo, dobivao je neke znakove upozorenja. Svaku udbaku spletku, svaku provokaciju mogao je prozrijeti i preduprijediti. Ovo je bilo totalno iznenaenje! Tad se sjetio Nerice! Zar ga nije upozorila u snu na sudar voza?! ak je vjerovao da ga je njena ruka, s Allahovim doputenjem, spasila. Jer, ko ga je, kako i kada izbacio iz oka kupea na travu pored pruge?! Obojica robijaa koja su s njim sjedila na istoj klupi u kupeu ostala su smrskana u gvodu. Iako su njemu bili vezali obje ruke lisicama, a drugoj su dvojici vezali lancima po jednu ruku, tako da im je jedna ruka bila slobodna, njegovo tijelo se proturilo kroz ruke tako da ih je drao ispred sebe. Zar to fratar ule nije smatrao Boijim provienjem?! Tog malog dramatinog djelia njegova ivota, u kojem je bila isplanirana njegova smrt, on nije bio svjestan. Od momenta kad mu se uinilo da je eljezniar razbio svoj fenjer u njegovu glavu, do momenta kad je pruajui ruke ispred sebe pokuavao da se digne s vlane trave, niega nije bio svjestan. E sad je alio to se provienje, ma od koga bilo, umijealo u sve to. Zar ga je spasilo da bi ovo doivio i bio tu gdje je sad? Pokuao se sjetiti da li je sino neto sanjao. I nije se mogao sjetiti bilo kakva sna. Nerica mu vie nikad u san nije ni dola. Kao da je umrla, u snu, one noi kad njegova smrt bila isplanirana! Nikad joj niko vie ni ime nije spomenuo. Ili je se, moda, ovo nije ni ticalo, jer ga je i sama poznavala kao infantilna djeaka, koji je i njoj nekad iz istog cinizma nanio nekakvu bol, pa ga je, kao takvog, moda, i prezrela, i stoga ga pustila da se jednom suoi sam sa sobom, i iskusi patnju kakvu je i sama iskusila. Da shvati da je, moda, jo neko nekad, kao i stari biskup sada, ispatao zbog njegovog hira, cinizma i kibura. Rojile su mu se razne pretpostavke i zakljuci. "Zar nisam tako, ve jednom, ispatao zbog toga to sam bio povrijedio Bojlera?!", pitao se. Jeza ga je obuzimala od pomisli kako je postao monstrum koji prouzrokuje patnju dragim prijateljima poput Nerice, Bojlera, 132

starog biskupa, pa i majke, i drugova, poput Stupca, koji su se iz ljubavi prema njemu rtvovali, trpei veliku bol i patnju. Ali, nije to inio svjesno! Koliko god imao mazohistiku potrebu da sebe optui i kazni, nije mogao sebi priznati da je to radio namjerno, svjestan posljedica onoga to je inio dok je inio. Preispitivao je svaki sluaj posebno. Zar mu majka nije eljela, pa ak bila i ponosna, to joj djeca, za razliku od drugih mladia iz mahale, idu u damiju sa starcima, i tuju dragog Allaha?! Tako ih je ona odgajala i, vie od rahmetli im oca, opominjala. I tad je patila! Sama! Nericu je volio svim srcem. Ali zbog njenog dobra, jer je znao da bi mogao biti i uhapen, nije joj htio dati do znanja da je voli. Nije ju elio zavoditi. I rekao bi joj, da se nije bojao da e je povrijediti, kako treba traiti pristojna mladia i udati se. Bojlera je zavolio iz saaljenja. Svi su ga bili odbacili, pa ak i sumnjiili, a on ga je prihvatio kao prijatelja i starao se nad njim, onako naivnim, kao stariji brat. Nije ga htio povrijediti, savjetujui mu da se kani Zlate. Htio ga je samo zatititi od opasnosti koja se, zar nije bio u pravu?!, bila nadvila nad njima. Doktora ekadu, starog biskupa, uvaavao je i pomagao mu koliko je mogao. Zar i taj starac, od koga su robijai zazirali, nije u Salihu bio naao nekoga s kim moe slobodno razgovarati. Zar se iko drugi od robijaa, osim mlaeg mu brata upnika, smio s njim pojaviti i sjediti u sali pred upravnikom?! Jest rahmetli Stupac pruzeo na sebe pisanje Programa. Ali, zar i on ne bi postupio isto?! Prisjetio se kada je u nekoj opinskoj arhivi, valjda u zalutaloj poti, naao program nekog slovenakog drutva graana. Tad je prvi put i vidio kako se piu lanovi i paragrafi nekog programa. Kazao je to Stupcu. "Nek ti to bude mustra za pisanje naeg Programa." "Omere, imamo male izglede za uspjeh." "Haram je biti pesimista, Salih." "Nisam pesimista, ve pokuavam misliti realno. Zar ne vidi da komunisti dinovskim koracima osvajaju svijet, dok mi koraamo pout mrava. Tako se svakog dana razmak poveava; komunisti 133

napreduju, a muslimani stagniraju." "U pravu si. Ipak nam je farz uiti i taj mravlji korak! A Allah odreuje pobjednike i one koji e, na koncu, stii do cilja!" "Koji je, onda, inilac presudan za pobjedu?" "Predanost!" Polemika sa Stupcom i dulje je trajala, ali se Salih predao snu.

55. Pucer, koji mu je bio donio stvari, uao je u sobu, zamijenio kiblu i ostavio tacnu s dorukom, zatekao ga je kako spava uuren u oku. Ne rekavi mu ni rijei zatvorio je vrata iza sebe. Ostao je jo uuren miriui miris toplog aja koji je unio pucer. Dorukovao je aj i kukuruzu. Poeo je novi dan! Zapamtio je datum! Pokuao se sjetiti da li je neto sanjao. Ne, nita nije bio usnio. Prebrao je stvari i prepozano bratove arape, koulje i potkuulje. Nikakvu poruku mu u stvarima nije poslao! Ostao je sam u samici! Nikoga nije ni u mislima elio imati u drutvu. Nije imao volje ni moliti, to je srano uvijek u ovakvim situacijama inio. Bio je ravnoduan prema svemu; prema mukloj tiini, koju je remetilo samo graktanje vrana u daljini; prema vremenu koje e, siguran je bio, sporo prolaziti, a vani je bilo jo i oblano; prema bolovima u kostima, koje e se sigurno pojaavati. Niti ga je zanimala smrt niti ivot. Dosad je bio radoznao kakav e biti taj, esto najavljivani, susret sa smru, nakon vjeanja u elovini, monogobrojnih udaraca u mraari, gladi i ei u tenari, davljenja u vodi, odvodenja na pogubljenje u noi... Kao to je tajno matao o slobodi i bio radoznao kakav e to biti susret s istim vazduhom, Suncem, Neretvom, jastukom i arafom u aradku, prijateljima... Sad mu je bilo sasvim svejedno hoe li umrijeti veeras, sutra, za stotinu, dvije stotine ili tri stotine dana. Nije mu bilo krivo ni to je, kako je pretpostavljao, ima likovao kad mu je 134

upravnik saopio da ga je kaznio. "Nek likuje, jadniak", alio ga je. I da mu je tad neko ponudio da kae posljednju elju, koja e mu biti ispunjena, on bi samo slegnuo ramenima. "Nisam vrijedan nikakvih elja", rekao bi mu iskreno. Nikoga nije elio vidjeti, ni s kim razgovarati, nita pojesti, nigdje drugo boraviti... Osjeao je kako vie ne bi mogao poeljeti niiju smrt, ak ni Titinu, ni Staljinovu... Kad se zapitao da li bi poelio uti klju u susjednoj eliji i korake straara koji izvodi ekadu, nasmijeio se. "Koliki sam baksuz, kad bih to izgovorio, neto bi ga gore od samice zadesilo." U takvom halu provodio je prve dane i noi u samici. Kao to hirovita Neretva protiui otrim strmovitim kanjonom pravi slapove i virove, pa se, ostavljajui sav mulj i talog na uu, utopi u tiho i nepregledno more, tako se, nekako, njegova dua, nakon huke misli, smirila i utapala u nepreglednu puinu vremena koje je samo nasluivao ispred sebe. Kad je htio otpoeti raunanje vremena i upamtiti datum u kojem je prekoraio prag samice, udo se rasprilo u banalne brojke; opet je 14. april, Dan policije, bio koban za njega!

56. Maj je za njega bio blag mjesec, samim tim to smjenjuje surovi april. ta ga je prije na to podsjetilo; samo ime mjeseca maja, ili onaj djeak u njemu, dok je etajui u krug po eliji, kao da je krenuo na put oko zemljine orbite, na knjige Karla Maja, dvoumio bi se. Jednostvano, pred oi mu je istrao onaj djeak koji je, kriom bjeei kroz avliju prema drai na obale Neretve, s knjigama vezanim kaiem vitlao pored sebe, traei osamljenu stijenu. Onako krakat, lahko se dilitao u zrak i doskakao na stijene. Na jednoj stijeni, gdje je ve bila izgaena sitna trava, kojom je 135

mazao bradavice na rukama, sunao se guter. I on e, poput gutera, lei potrbuke na stijenu i staviti knjige ispred sebe. Bile su to knjige Vinetu i Old etrhend. Obradovao se sam sebi da mu je memorija jo u dobrom stanju, kad se prisjetio da knjiga Vinetu ima tano onoliko strana koliko u godini ima dana. "Kad bi zidovi elije bili korice, a dani u njoj stranice?!", othuknuo je alei za danima sretnog djetinjstva. Od silnog uzbuenja i miline sjeanja na djetinjstvo, skupa s potrbuenim djeakom na stijeni otvorio je prvu stranicu knjige. Jasno je vidio naslov prvog poglavlja knjige Vinetu: Na velikoj zapadnoj eljeznici. Skoncentrirao se na prve redove kao da ih ita stoti put, apuui ih uz huk Neretve. "Od ranog jutra prevalih dobar komad puta. Bio sam prilino umoran i smetale su mi vrele zrake sunca koje je bilo u zenitu; zbog toga sam odluio da se odmorim i objedujem. Ve pet dana, otkako je nae drutvo razbila brojna eta Ogelalaha, nisam opazio, vrijedna spomena, ivotinju, ni trag ovjeka, i eznuo sam za nekim razumnim biem kako bih se mogao iskuati nisam li nakon dugotrajne utnje izgubio sposobnost govora." Mogao je nastaviti i slijedei pasus, Ali se zaustavio, kao da je zatvorio knjigu, i pogledao prema prozoru. Mahinalno, kad god ga neka teka pomisao recne u srce, okretao bi se prozoru i zurio u pare neba. "Zar se zbog dugotrajne utnje moe izgubiti sposobnost govora?", pitao se. "To im je cilj, zar ne?!", siktao je mislei na udbae. Ponaanje pucera i straara, jedine dvije osobe koje je viao, koji nikad nisu izgovorili rije, ukazuje na takav udbaki naum. "Merhaba, Salih!", iznenada je progovorio nagalas. Zatim se nasmijao, jer je sam sebi izgledao kao luak. "Rekoh li ja tebi, merhaba, Salih?!", glas mu je odzvanjao samicom, kao kad se dva dobra ahbaba dovikuju pod Bijelim Brijegom. "Moram imati sugovornika s kojim u ovako razgovarati dok etam obilazei zemaljsku kuglu", razmiljao je. "Ako ga nemam, moram ga izmisliti", nastavio je smiljati 136

samodbranu, kako ne bi zanijemio za godinu dana. "Pa zar nisam matao o putu oko svijeta?", ismijavao je sam sebe hodajui u krug po eliji u smjeru zemljinog kruenja u orbiti. I opet se zamislio kako potrbuke lei na kamenu pored Neretve i mata. "Ne treba mi niko drugi", uskliknuo je i zastao nasred elije. Kao da je u tom trenutku bio priao djeaku potrbuenom na kamenu pored Neretve i upitao ga da li jo uvijek eli na put oko svijeta, i on mu, obradovan pozivom, pruio ruke da ga povede sa sobom, urno je poeo kruiti po eliji, drei ruke na leima, zagledan u beton ispred sebe, zamiljajui kako pored njega skakue onaj trkljavi djeak. U tom je asu uo kako se miolovka malo pomjerila. Znao je da ga straar proviruje, gledajui ga kako krui po samici, kao mravo kljuse po vraju. "ta emo ponijeti sa sobom?", pitao je naglas zamiljenog saputnika. "Dobro", kao da mu je saputnik pokazao knjige uvezane kaiom, sloio se. Tad se nakaljao kao da se ve malo zamorio od puta. "Kad ti dojadi etati, ti samo nestani. Uredu?", alio je zamiljenog saputnika. Tad je straar zatvorio miolovku. "Ne obaziri se na njega. On misli da sam pobenavio", govorio je tako glasno da ga je mogao uti straar na hodniku i kroz zatvorenu miolovku. Tad je sjeo na stolicu, ko biva, da se odmori. "Koliko poglavlja ima Old etrhend", ispitivao je djeakovu memoriju. "Deset poglavlja u prvom tomu, a devet u drugom", kao iz topa odgvorio mu je djeak. "Naslov petog poglavlja, drugog toma knjige Old etrhend?", upitao ga je, kao da se igrao s rahemtli Omerom Stupcom, vraajui se iz kole. "Gvozdeno srce, strana 191.", odgovarao mu je djeak ponosno. 137

Tad je Salih zasuzio, prisjeajui se zadnjeg pasusa toga poglavlja: "Za ovakva nesretnika ovjek nita drugo nad njim ne moe uiniti nego da uti." "Slijedee poglavlje jeste: Kod stotinu stabala", odgovarao je djeak u njemu, a da nije bio ni pitan. Kao da je drao knjigu u rukama i zaklopio joj korice, naslonjen na sto laktovima, drei glavu meu dlanovima, zaplakao je. Mrak je neprimijetno ispunjavao eliju, skrivajui ga od pogleda straara kroz miolovku. Vrata su se otvorila. Neko je uao, otkljuao krevet, uzeo kiblu i zatvorio vrata. Tako je uvijek inio dva sahata prije ponoi. On ga nije ni pogledao. Prije nego to je legao, klanjao je jaciju u kutu elije. Zvono ga je probudilo, kao i uvijek u est sati ujutro. Siao je s kreveta. "Merhaba, Salih", pozdravio je sebe ivahna. "Rekoh li ja tebi, merhaba?!" Straar je uao i zakljuao katancem krevet na zidu. im je zatvorio vrata, Salih se abdestio i klanjao sabah u istom kutu elije. Iekivao je doruak. Po mirisu koji je donosio vjetar kroz prozor, znao je da e mu donijeti bijelu kahvu. Dorukovao je i urno poeo kruiti po eliji. elio je povratiti jueranje uspomene na djetinstvo, zamisliti kako, kao djeak, ita knjigu Vinetu, i uiva u krajoliku prerija, klanaca, planina, rijeka... Kao da je edan putujui vrelom pustinjom otkrio bunar, zatrpan pustinjskim pijeskom, pa se, razgrnuvi pijesak i ipraje nad njim, sagnuo i napio hladne vode, toliko je radosti u njemu budio osjeaj pamenja sadraja knjige koju je kao djeak danima itao. Poistovijetivi se s piscem i njegovim junacima, kao da je bivao meu njima: uivao je u pejsaima, preivljavao strahove i radosti... Tako je iz dana u dan itao i itao... Lijegao je u deset sati naveer, kad bi mu krevet otkljuavali, budio se u est, kad je zvono zvonilo, umivao se i abdestio, tedei vodu, klanjao je sabah, dorukovao, u podne se opet Bogu pomolio, ruao, pred zalazak sunca, ikindiju klanjao, malo bi se posvetio higijeni tijela, nakon zalaska sunca akam klanjao, tad i jasin uio, veerao... 138

Kad je izraunao kalendarski da mjesec ramazana poinje, postio je. Nikad nije vidio kupatilo, toalet i esmu, pa sebe nije mogao ni zamisliti kako je izgledao. Svrab po koi, liajevi i ui u kosi, prehlada, kaalj, proljev, zubobolja, glavobolja, ir u stomaku... od svega je bolovao, i sve je bio preboljeo, kad je, jedno jutro, po ledenicama na prozoru, primijetio da je snijeg Zenicu zameo. Navlaio je arape na ruke, pa bi huknuo u njih, da bi se zagrijao. Kao da je, putujui orbitom zemlje, bio doao na sjeverni pol. Do tada je bio sve knjige iitao. Navukavi na sebe svaki dronjak i krpicu koju je imao, ophrvan hladnoom, bez snage da koraa, sjedio je na stolici. Osjetio je da ne moe dalje putovati. Znao je da mu niko nee pomoi da se pridigne. ekao je da mu otkljuaju katanac s kreveta i da legne, vjerujui da se vie nikad nee pridii na svoje noge. Bile su se ukoile od studeni, kao ledenice na prozoru. Kako je proitao knjige, kao da se rastao s djeakom, nije se imao s kime opratati pred spavanje. Drhtei, sklupao se na drvene daske kreveta, ne skidajui sa sebe dronjke. Bojao se da se iz sna vie nee moi ni probuditi. Sudbina mu je prireivala nekoliko puta rastanak sa ivotom. Kao i svaki ivi insan kad se rastaje sa ivotom, upitao bi se ima li posljednju elju. I zaudio se ta mu je na um palo u tom trenutku. Nekad je poelio grumen majine halve, jednom je poelio skok sa stijene u hladnu Neretvu, jednom je poelio vidjeti Nericu na izvoru Bune itd. A sad je poelio da proita posljednu stranicu, tanije stranicu i pol, iz knjige Old etrhenda poglavlja Gvozdeno srce u kojoj Karl Maj opisuje jahanje kroz pustinju obasjanu mejseinom. On usporeuje to jahanje sa snom u kojem je sanjao da leti. "Tako sam se znao visoko uzdignuti iznad zemlje lebdei od mjeseca do mjeseca i od zvijezde do zvijezde, iz jedne vjenosti u drugu obuzet neizrecivim uitkom", aputao je pasus zagledan u prozor kroz koji su probijale zrake mjeseine. "Ali taj uitak nije poivao u meni zbog ponosa to sam bio kadar savladati taj prostor, ve je to bilo ono pokorno i pouzdanja 139

puno blaenstvo da me nosi svemona jubav i vodi sve dalje", nastavio je aputati zamiljajui pisca kako svjestan da sanja jo lei ne elei se probuditi. "Lebdi se dok ovjeka ne obuhvati divljenje i radosno pouzdanje u neshvatljivu, a opet svuda prisutnu ljubav koju ovjek moe uprkos bogatstvu rijei svih svojih jezika iskazati mucajui, a to je PRIRODA ... PRIRODA ... PRIRODA", aputao je iznemoglim glasom, dok su mu obrazi kvasili suze. Ovako je elio umrijeti! Bog dao, pa je te noi odjugovilo. Zaspao je i probudio se prije zvona. Nije bio umro. Osjeao je da mu se tijelo otkravilo. Siao je s kreveta gibajui se. Nije ni drhtao. uurao je Allahu na jugovini, a Karlu Maju na uspavanci. "Merhaba, Salih!" pozdravio je samog sehe. "Rekoh li ja tebi merhaba, Salih?!" Tog je jutra odluio sam ponovo etati zamiljajui kako ita knjige. Sad je obrnuo redoslijed, prvo je itao Old etrhenda, dva toma, a Vinetua je ostavio za kraj.

57. I toga jutra vjetar je unio miris kahve kroz prozor. Znao je da kuhari nose manjerku kroz krug i da e mu uskoro stii doruak. Po jutarnjoj svjetlosti znao je da e vani biti sunan i lijep dan. Morao je nastupiti mjesec april. Ali nije znao koji je to dan mjeseca aprila. Datume je pobrkao otkad je bio dobio groznicu. Dok je zavrio doruak, olju kahve i komad kukuruze, odmah se vratio etnji. Bio je pri kraju itanja knjige. Vinetu je bio mrtav. Tugovao je za njim. Kad je, opet, jednoga jutra, vjetar donio miris kahve i palei korova, znao je da je vani lijep i sunan proljetni dan i da su seljaci izili u svoje bae, pale korov i piju kahvu. Koliko se obradovao tom saznjanju, toliko je pourio zavriti s itanjem knjige. "Ali ko u planinama Gros-Ventre na rijeci Metsur bude stajao 140

kraj groba Apaa taj e rei: "Ovdje je pokopan Winetu, Indijanac i veliki ovjek!", aputao je zadnje retke, kad je uo da se vrata od susjedne elije otkljuavaju. Zastao je! Znao je po tome kako je jasno uo miris kahve i palei koju je vjetar donio iz daljine, kako su mu se bila izotrila ula mirisa, da su mu, isto tako, ula sluha zakrljala. Ponovo je uo zveckanje kljuevima i lupanje mandala na vratima! Zatim koraci...! Uduplani! Do ovoga jutra nikad nije uo bat koraka dvojice ljudi na hodniku. Odlazili su hodnikom. ekao je da se koraci vrate. Pokuao je skupiti svoje stvari na jednu hrpu. Prostro je kaput na beton. Na njega je nabacao odjeu i svezavi rukave kao uprte torbe, napravio zaveljaj. Otiao je u kut gdje je klanjao, zahvalio se Bogu, dugo drei ruke ispred lica. Zatim se pridigao, okrenut onako kako se okretao u namazu, priao je zidu, u koji je gledao dok je klanjao zamiljajui Kabu, i kaiprstom, kojim je kao djeak prelazio svaki redak knjiga Karla Maja, a sad obrisao suzu, napisao njegovu zadnju reenicu iz Vinetua! "Ovdje poiva crvena rasa, ona nije postala velika, jer joj to nije bilo doputeno." Iekivanje povratka koraka inilo ga je nervoznim. esto je morao piati u kiblu. Bilo je vrijeme ruka. Bat koraka se nije zauo. ekanje se oduljilo, kao jahanje kroz nepreglednu preriju... I bit e vrijeme veere, i poinak e doi, niko hodnikom koraknuti nee! "Opet sam zaboravljen!", jauknuo je stojei ispod prozora. U zoru je padala kia. Nije mogao plakati. Ujutro je vjetar, kao mnogo puta do tada, nanio miris kahve. "Kuhari raznose doruak", pomislio je. Vrata se opet nisu otvarala. "Nema me ni na sipsku za doruak!", pomislio je, vjerujui da su ga osudili da skapa od gladi sam u samici. Kako se sputao suton u samici i nestajalo svjetlosti, tako je u njemu iezavala nada. 141

Tad su se zauli koraci kroz hodnik. "Lipicaner!", prepoznao mu je korake. Kljuevi su zazveali, vrata su se otvorila, ispred njega je stajao Lipicaner. "Za tebe, ipak, nije bila prestupna godina, Salih!", smijao mu se drei vrata otvorena dok nije iziao. Vraen je u "kec"! Lipicaner ga je upustio u spavaonicu i zatvorio vrata za njim. Robijai su zabezeknuti gledali u njega dok je stajao ispred vrata u dnu spavaonice. "Selamun alejkum!", htio je prvo pozdraviti svoje drugove. Niko nije odgovarao na pozdrav. "Rekoh li ja vama selamun alejkum?!", ponovio je pozdrav napreui glasne ice. Opet ga niko nije uo! Glas mu je bio umukao! KRAJ!

142

RECENZIJE

LATIEV STIL KNJIEVNOG MAGA I. B. SINGERA Rukopis Latievog romana ima stotinjak kompjuterskih stranica teksta. Roman ima tri dijela i pedesetak poglavlja, u kojima je opisan kljuni dio ivotnog puta Saliha Behmena, jednog od osuenih lanova organizacije Mladi muslimani. Od trenutka hapenja, praktino, poinje i strana, nadljudska borba Saliha Behmena da sauva dostojanstvo i ideale zbog kojih je doao u sukob s monom i beskrupuloznom UDB-om Federativne Jugoslavije. italac bi pomislio: "Sve smo to ve vidjeli i upoznali u zatvorskim sjeanjima jednog drugog pripadnika Mladih muslimana Munira Gavrankapetanovia "U plamenu kunje". No, nakon te izuzetne memoarske literature, pojavljuje se ovaj Latiev roman o Salihu Behmenu, kao neto vie od sjeanja. Prema vlastitom priznanju autora, Salih Behmen je bio veliko i gotovo neprikosnoveno ime meu Mladim muslimanima. Alija Izetbegovi je poslije njegove smrti rekao: "Otiao je najvei meu nama". Lati je imao priliku upoznati Saliha Behmena, biti uz njega i dugo razgovarati. Ta vrsta oduevljenja jednom ljudskom veliinom ini se da je dugo pratila autora ovog romana. Ali, umjesto patetinih detalja Lati otkriva i veliine i slabosti pripadnika ove organizacije, te pokuava dati prave odgovore otkud da je Salih Behmen izdrao sve torture uvajui iskonsku dobrotu i snagu neokrnjenog dostojanstva, a mnogi drugi nisu to uspjeli. Roman je ispisan potresno i suosjeajno. Nevjerovatno je s koliko uvjerljivosti Lati ispisuje tragediju porodice Behmen. Nedad Lati ima nevjerovatno jezino bogatstvo i iz tog jezikog bogastva raa se jedan stil izuzetne sugestvine snage. italac biva 143

gotovo hipnotiziran perfektnim slikama i pievim detaljiziranjem na njima. Ima neke posebne slinosti Latieve sa stilom knjievnog maga Isaka Baevisa Singera. Iako sam uvijek poricao da postoji talenat, da posotoji nekakav uroeni dar za pripovijedanjem, nakon itanja ovog romana vidim da nisam bio u pravu. Lati tako ivopisno oslikava veliku borbu Saliha Behmena, da svaka njegova reenica guta i opinjava. italac je uvijek uz junaka, koji se pati i bori da ostane ist pred Bogom. Brojna poglavlja poinju s likovima UDB-inih voa i onim detaljima koji pokazuju ta je ta tajna policija uistinu bila. Predloio sam autoru da se koriste, u tim sluajevima, samo prezimena u ovom romanu, premeda je krajnja odluka na autoru, koji izgleda raspolae i dokumentima, koje okvirno koristi u svom romanu. Predlaem tampanje knjige Krv bijelog horoza, jer emo tu dobiti politiki angairanu literaturu, a ipak knjievno izuzetno vrijednu. Sejo Omeragi

144

NEOEKIVANI LATI U svom romanu Krv bijelog horoza", Nedad Lati nudi novu dimenziju prie o poslijeratnim istragama mladih muslimanskih vjerskih aktivista. Ne, nije rije o aktuelnoj prii. Nije rije o ratu o kome je Lati ve svjedoio, niti o aktuelnom ratu protiv terorizma. Nedad Lati je konano dovrio priu o stradanju Saliha Behmena i drugih aktivista organizacije Mladi Muslimani" nakon Drugog svjetskog rata. italac otkriva da je pria uraena na neoekivan nain. Od autora, koji je samog sebe ideoloki i politiki profilirao upravo na tradiciji Mladih Muslimana", mnogi su oekivali drugaiji pristup. U brojnim prikazima historijata organizacije Mladih Muslimana" davane su politike, ideoloke i druge dimenzije, koje bi teko izdrale kritiku vremena. Sada u Latievom rukopisu, otkrivamo neke od kljunih linosti ove organizacije kao potpuno obine, zaljubljene mladie koji se sticajem okolnosti, pa ak i vlastite mladalake gluposti, nau na udaru beozbirne sile. Nisu samo rtve u Latievom rukopisu obini ljudi, nego su to i istraitelji. Lati nam nudi dva izdvojena lika rtava i dva lika progonitelja, od kojih jedan i sam kasnije postaje rtvom. Latieva knjiga pokazuje to e ostati, kada se uklone sve te naslage komunistike ideologije, socijalistike revolucije, islama, vjerskog revolucionarnog aktivizma iz sukoba koji su u drugoj polovini dvadesetog stoljea odvijali po Bosni i Hercegovini. Nakon svih velikih rijei o rtvovanju za ovu ili onu ideju, ostaje nasiljem prekinut ivot. Ostaju neostvareni mladi ivoti, neostvarene ljubavi, neispriane ivotne prie ponovo zaklonjene velikim rijeima i skrivene novom zloupotrebom pojedinaca, koji su ve jednom stradali za te velike ideje. Tome nas poduava Latieva pria o Mladim Muslimanima. Jedan isljednik je u fioci jednog egrta u Mostaru pronaao u fiek umotan papir na kome je bio ispisan Program organizacije 145

Mladi Muslimani. Pod pritiskom i muenjem, egrt je progovorio i isljednici su uskoro poeli da otkrivaju imena ostalih lanova organizacije. Uskoro su vlasti objavile otkrie muslimanske teroristike organizacije. Salih Behmen, iako je slovio kao stvarni autor programa i zakletve ove organizacije, biva osuen na relativno manju kaznu. Dobija samo srednju kaznu" od 12 godina. Razlog to je vlast bila blaga prema njemu, uprkos traenju jednog od istraitelja da i njemu bude izreena smrtna kazna, potpuno je line prirode. Isljednik pokuava da uini uslugu djevojci koja je zaljubljena u Saliha. U novom Latievom romanu, ljubav je taj koja najvie utie na sudbine tih mladih ljudi. Takav je lik Bojlera, jednog od najsurovije kanjavanih zatvorenika iz ove grupe. Zatvoren je sluajno, zato to je te veeri u hodinom dvoritu ganjao horoza, a ne zato to je propagirao bilo kakve revolucionarne ideje ili spremao nekav nasilan in. Isljednik koji ga je zatvorio i muio, imao je takoer personalne motive za svoju policijsku istragu. Kasnije isljednik postaje i sam rtva obrauna meu samim progoniteljima. Mladi Muslimani su, prema Latievom tumaenju, potpuno pogreno predviali sukob izmeu zapadnih i socijalistikih zemalja. U oekivanju takvog sukoba, usudili su se da svojim ideolokim aktivizmom izazovu okrutnu silu protiv sebe. Osim takve naivnosti i vjernosti svom vjerskom identitetu, oni nisu imali grijehove za koje su optuivani. Stoga i jeste vrijedna Latieva poruka onima koji danas, u vrijeme nakon jednog novog rata, itaju priu o stradanju Mladih muslimana poslije onog, Drugog svjetskog rata. Latia, kao osobu koja je u kasnijim progonima doivjela ta znai policijska istraga protiv bliske rodbine, vie zanima individualna dimenzija, pojedinano stradanje, posljedice unutar porodice rtava nego ideoloka ili kolektivna dimenzija prie o Mladim Muslimanima. Lati vie tuguje zbog prekinute mladosti i ljubavi osoba koje su bile rtve policijskog progona, nego zbog neostvarenih ciljeva organizacije koja je proglaena za teroristiku prijetnju novoj vlasti. Umjesto ideologija u ije ime su rtvovani i progonjeni i progonitelji, Lati nas u ovom romanu uvodi u stvarni ivot svojih junaka. 146

injenica da se Lati, kao autor, odluio na takvo skretanje pogleda sa ideolokih i politikih razloga za stradanje linosti koje su mu i osobne veoma vane predstavlja najdramatinije otkrie. Zato su Salih Behmen i drugi stigli u zatvor, danas je to manje-vie irelevantno i nevano za savremenog itaoca. Niko ozbiljan nee porei da su oni bili rtve komunistike represije, da je to bilo vrijeme revolucionarnog ienja drutva, u kome su pored njih i ravnopravno s njima, stradavali i Kriari, kao i brojni drugi narodni neprijatelji". Ali, itanje Latievog romana o tom vremenu, pokazuje nam slike obinih ljudi - i rtava i progonitelja - koji koriste iskuenja jednog vremena kako bi jedai drugima nanijeli bol, patnju i nesreu. Na iskuenja koja nam donosi sadanje vrijeme, Lati je neke od odgovora pronaao prikazujui nam sudbinu zatvaranih i progonjenih Mladih muslimana kao to je Salih Behmen. Taj odgovor nije ni ideoloki ni politiki, nego sasvim obian ljudski. Ovaj roman otkriva da postoji jedan neoekivani Lati. Esad Heimovi

147

148