Poznati talijanski pjesnik prevodio ga je i Vladimir Nazor i erotoman, na svoju sreu nije ostao u naem sjeanju samo po svojoj

iredentistikoj avanturi u Rijeci. Ovaj roman mnogi smatraju njegovim najboljim djelom te ga i danas u svijetu puno objavljuju i itaju. Pisan koncem prolog stoljea dakle, daleko prije one neslavne avanturice, roman sadri sve znaajke svoje epohe, fin de sieclea, i moda je zapravo najpotpuniji portret secesije, naroito kad je u pitanju njen famozni erotizam. D'Annunzio izvanredno itljivo i maniristiki poneseno ocrtava sve erotske rituale, klieje i obiaje drutva svog doba, kojega smatraju najbludnijim poslije rococoa.

ODABRANI LJUBAVNI ROMANI Izdaje ITRO Naprijed Glavni urednik MILAN MIRI Urednik ELJKO FALOUT

GABRIELE D'ANNUNZIO SIN POUDE

Preveo IVO KLARI ZAGREB 1986 Naslov izvornika Gabriele d'Annunzio IL PIACERE

PRVA KNJIGA Godina je tiho nestajala. Silvestarsko je sunce prosipalo neku maglovitu blagu, zlatnu, mekanu, gotovo proljetnu toplinu rimskim nebom. Sve ulice vrvjele su od svijeta kao u svibanjskim nedjeljama. Piazzom Barberini i piazzom di Spagna prolazilo je mnotvo koija,

dok je neprekidni i neodreeni amor s ta dva trga preko Trinita de'Monti i ulicom Sistina priguen dopirao sve do palae Zuccari. Sobe su se malo pomalo ispunjavale mirisom svjeeg cvijea u vazama. Velike rascvjetale rue bile su uronjene u kristalne pehare koji su se vitko uzdizali iz pozlaenog stalka rastui poput divnih ljiljana nalik na one to izranjaju iza Djevice na slici Sandra Botticellija u galeriji Borghese. Nikakav drugi pehar elegancijora oblika nije ravan ovome: kao da se cvijee u toj providnoj tamnici oduhovljuje i bolje izraava sliku vjerskog ili Ijubavnog preputanja. Andrea Sperelli je u svojim odajama oekivao Ijubavnicu. Sve stvari unaokolo otkrivale su neku zaista naroitu Ijubavnu panju. U kaminu je gorjela smrekovina, a mali sto za aj ve je bio pripremljen. alice i tanjurii od majolike iz Castel Durantea ukraeni mitolokim priama od Luzija Dolcija antikni oblici nedostine Ijupkosti, ispod kojih su kosim slovima bili ispisani Ovidijevi heksametri. Kroz zavjese od crvenog brokata na kojima su srebrnim nitima bili izvezeni mogranji, lie i duhovite izreke, prodiralo je ublaeno svjetlo. Kako je popodnevno sunce udaralo u prozore, na sagu se ocrtavao trag cvjetne are sa zavjesa. Sat na Trinita de'Monti odzvoni tri i po. Jo pola sata. Andrea Sperelli ustane s divana na kojem j'e leao. Otvori prozor, uini nekoliko koraka po sobi, onda uzme neku knjigu, proita nekoliko redaka i ponovo je zatvori te neodlunim pogledom potrai neto oko sebe. Nemir iekivanja tako ga je estoko muio da je morao neto raditi, kretati se, kako bi unutranju muku rastjerao nekim stvarnim radom. Ispred kamina se sagnuo, uzeo ara, potakao vatru i na goruu hrpu stavio novi komad smrekovine. Gomila se sruila a erava rasula sve do metalne ploe to je zatiivala sag. Oganj se razdijelio u mnogobrojne plavkaste jezike koji su as nestajali as ponovo izbijali. Ugarci su se dimili. U Andreinom duhu iskrsne jedna uspomena. Upravo ispred ovog kamina Elena je voljela staj'ati prije no to bi se obukla nakon trenutaka provedenih u intimnosti. Veoma spretno stavljala je velike komade drva u kamin. S obje ruke uzimala bi teki ara i zabacivala glavu da izbjegne iskre. inilo se da se njeno tijelo na

sagu, u pomalo napornom poloaju zbog pokreta miia i titranj'a sj'ena na svim pregibima, na svim zglobovima i udubinama, smijei obliveno blijedim sjajem jantara koji je podsjeao na Correggiovu Danaju. A ona je doista imala correggiovske oblike, ruke i noge gipke 1 malene, gotovo bi se moglo rei poput grana na stablu, kao na Dafninim kipovima u prvim poecima nj'ene metamorfoze o kojoj govori legenda. Tek to bi zavrila slaganje, drva bi ponovo planula nenadanim arom. U sobi bi se tada neko vrijeme borila crvenkasta topla svjetlost s hladnim sutonom koji je ulazio kroz prozor. Miris zapaljene smrekovine lagano je omamljivao. Kad bi ugledala bljesak, Elenu bi spopadala neka djetinja obijest. Imala j'e pomalo okrutnu naviku da na kraju svakog Ijubavnog sastanka raspe po sagu sve cvijee koje se nalazilo u vazama. Kad bi se nakon oblaenja vratila u sobu navlaei rukavice ili zakopavajui haljinu, smijala bi se usred tog pustoenja. Nita nije bilo tako Ijupko kao kad bi, po obiaju, zadigla malo suknju, pruajui najprije jednu a onda drugu nogu da j'oj' dragi, sagnut, svee razrijeene trake na cipelama. Soba je j'o uvij'ek ostala gotovo ista. Bezbroj uspomena j'e izviralo iz svih ovih stvari koje j'e Elena gledala ili dodirivala, a slike daleke prolosti burno su izranjale. Gotovo nakon dvije godine, Elena e ponovo prekoraiti ovaj prag. Za pola sata e doi, sjesti na onaj naslonja, dignuti veo s lica, pomalo uznemirena kao nekad, i priat e. Nakon dvije godine sve e ove stvari ponovo uti njen glas, a moda i njen smijeh. Veliki rastanak zbio se upravo dvadeset petog ouj'ka tisuu osamsto osamdeset pete, u koiji, izvan Porta Pia. Ovaj datum je bio neizbrisiv u Andreinom sjeanju. ekajui sada, mogao j'e nepomuenom jasnoom oiviti sve dogaaje tog dana. Sjeanje na krajolik sada je oivj'elo u njemu u savrenom svjetlu, kao o jednom od onih snivanih krajolika u kojima stvari ve izdaleka izgledaj'u vidlj'ive zbog zraenja to izbij'a iz njihovih oblika. Plonikom je odj'ekivalo j'ednoliko drndanj'e juree koije. Ispred prozora koije nestajali su bjelkasti stari zidovi patricijskih vila

Ijulj'aj'ui se bez prestanka u draesnom treperenj'u. S vremena na vrij'eme iskrsla bi poneka velika eljezna ograda kroz koju se vidio visoki imirom ograeni puteljak, ili zeleno dvorite puno latinskih kipova, ili pak dugaki travnati trijem u kojem su se ovdj'eondj'e smijeile blijede suneve zrake. Umotana u iroki ogrta od vidre, s koprenom na licu i rukavicama od divokoze, Elena je utjela. On je s uitkom udisao lagani miris heliotropa koj'i se irio iz skupocjenog krzna osjeajui u svojoj ruci miris njene ruke. Oboje su smatrali da su sami, daleko od drugih, dok iznenada ne bi prola crna koija nekog prelata, govedar na konju, opor Ijubiastih klerika ili stado blaga. Pola kilometra ispred mosta ona ree: Siimo. Hladna i bistra svjetlost na polju liila je na svjei izvor. Kako je vjetar njihao grane, zbog optike varke izgledalo je da ovo lelujanje prelazi na sve stvari. Priljubljena uz njega i posrui na neravnom tlu, ona ree: Veeras putuj'em. Ovo j'e posljednji put. Zatim umukne. A onda opet isprekidanim glasom pone govoriti kako je odlazak potreban, kako je prekid potreban. Glas joj je bio veoma tuan. estoki vjetar odnosio joj je rijei sa usana. Ona je nastavljala. Uhvatio ju je za ruku, uutkao, traei prstima njeno bilo izmeu dugmeta: Ne vie! Ne vie! I dalje su hodali borei se protiv sve jaih udaraca vjetra. Odjednom je osjetio kako mu se uz ovu enu, u toj' uzvienoj i tekoj samoi, dua ispunjava ponosom slobodnijeg ivota i nekim preobiljem snage. Ne odlazi! Ne odlazi! Jo te elim, jo uvijek... Razgolio j'oj je bilo i prste zavukao u rukav. Kou joj j'e pritiskao nemirnim pokretom u kojem se oitovala elja za potpunijim posjedovanjem. Ona mu uputi jedan od onih pogleda koji su ga opijali poput ae vina. Most je sad bio blizu, sav crven od sunevih zraka. Rijeka je, vijugava, u svoj svojoj duini izgledala nepomina i kao od metala. Nad obalom se savijala trska, a voda je lagano zapljuskivala

nekoliko u ilovau zabodenih motki, o koje su se valjda privezivale udice. Tad ju je pokuao ganuti uspomenama. Sjeao ju je prvih dana, plesa u palai Farnese, lova po polju Divino Amore, jutarnj'ih susreta uz draguljarske izloge na piazzi di Spagna, ili u tihoj i gospodskoj ulici Sistina kad bi, okruena prodavaicama cvijea koj'e su joj u koaricama nudile rue, izlazila iz palae Barberini. Sj'ea li se? Sjea li se? Da. I one cvjetne veeri u poetku kad sam doao s toliko cvijea... Bila si sama, kraj prozora, itala si. Sjea se? Da, da. Uao sam. Jedva si se okrenula. Hladno si me doekala. ta ti je bilo? Ne znam. Poloio sam buket na sto i ekao. Poela si govoriti o nevanim stvarima. bezvoljno, bez uivanj"a. Potiteno sam pomislio: Ve me je prestala voljeti! Ali je miris bio jak. Cijelu sobu je ispunio. Jo uvijek te vidim kako objema rukama grabi cvijee zagnjurivi cijelo lice u buket i udiui njegov miris. Kad si ponovo podigla glavu, lice ti je bilo blijedo kao krpa, a oi pomuene od neke opojnosti... Nastavi, nastavi! klonulim glasom progovori Elena, naslonjena na ogradu i zadivljena arolijom vode koja je protjecala. Zatim na divanu, sjea li se? Cvijeem sam ti prekrivao grudi, lice, rulse, pritiskivao sam te uza se, a ti si bez prestanka iskrsavala, nudei mi usta, vrat, poluzatvorene kapke. Izmeu tvoje koe i mojih usta osjeao sam hladno i meko lie. Kad bih ti Ijubio vrat, drhtala si cijelim tij'elom pruaj'ui ruke da me udalji. Oh, tada... Glava ti je bila uronjena u jastuke, grudi sakrivene ruama, ruke gole sve do lakata. Nita nije bilo nj'enije ni slae od lakog podrhtavanja tvojih ruku na mojim slj'epooicama ... Sjea li se? Da. Nastavi! I on je nastavljao jo nj'enij"e. Opijen vlastitim rijeima gotovo i nije bio svjestan onoga to govori. Elena se, ramena okrenutih prema svjetlu, priljubljivala uz dragog. Oboje su kroz odjeu osjeali neodreeni dodir tijela. Ispod njih je protjecala na izgled hladna i spora voda rij'eke. Visoko i poput kose mekano iblje

duboko se naginjalo i talasalo pri svakom daku vjetra. Vie nisu govorili, ali dok su se gledali, do uiju im je dopirao neprekidni um koji se produavao u beskraj odnosei sa sobom dio njihova bia, kao da je neto zvonko pobjeglo iz dubine nj'ihova mozga i razlivi se ispunilo cijeli krajolik. Elena se uspravi i ree: Idemo. edna sam. Gdje bismo mogli dobiti vode? Tada krenue prema tipinoj rimskoj gostionici preko puta mosta. Nekoliko je koijaa, glasno psujui, isprezalo konje. ar sutona bacao je snanu svjetlost na grupu Ijudi i konja. Kad su uli, svijet u gostionici nije pokazao nikakav znak uenja. Oko etvrtaste pei stajaia su trietiri bljcdolika i tiha ovjeka. Drtitali su. U jednom kutu drijcmao je neki riokosi pastir. U ustima mu je jo visila ugaena lula. Dva koata i kiljava momka su kartala, promatrajui se s vremena na vrijeme pogledom punim ivotinjske pomame. Debela krmarica je u rukama drala dijete lagano ga Ijuljukajui. Dok je Elena iz staklene ae pila vodu, ena joj je jadikujui pokazivala dijete. Gledajte, gospoo draga, gledajte! Svi udovi bijednog stvorenja bili su grozno mravi. Pomodrjele usne pune nekih bjelkastih tokica, a unutranjost usta prekrivena komadiima zgruanog mlijeka. Cinilo se kao da je ivot ve bio napustio ovo malo tijelo ostavljajui za sobom neku tvar na kojoj je sada izbijala plijesan. Pogledajte, draga gospoo, kako su mu ruke hladne. Ne moe vie ni piti, ni gutati, ni spavati... ena je jecala. Oi Ijudi koji su drhtali bile su ispunjene neizmjernom tjeskobom. uvi enin pla, dva mladia se nestrpljivo uzvrpoljie. Idemo! Idemo ree Andrea, te prihvati Elenu za ruku i izvede je napolje. Prije toga je na stolu ostavio novac. Ponovo su krenuli prema mostu. Rijeka se sada upalila u ognju zalazeeg sunca. Jedna iskriava linija prelazila je luk, dok je voda u daljini poprimala tamnu ali sjajnu boju kao da su iznad nje plovile mrlje od ulja ili smole. Cijeli taj valoviti krajolik, slian neizmjernoj

gomili ruevina, bio je preplavljen Ijubiastom bojom, dok je nebo iznad Vjenog grada postajalo sve crvenije. Jadno dijete! uzdahne Elena glasom punim samilosti, stiskajui se uz Andreinu ruku. Vjetar je bjesnio. Nebom je, prilino visoko, grakui prolijetalo jato vrana. Odjednom, dok su promatrali ovu samou, neka vrst sentimentalnog zanosa obuze njihove due. inilo se da se neto tragino i herojsko zavuklo u njihovu strast. Vrhunci osjeaja buknue pod utjecajem burnog sutona. Elena se zaustavi: Ne mogu vie ree gotovo bez dalia. Koija je jo bila daleko, stajala je na mjestu gdje su je ostavili. Jo samo malo, Elena! Samo malo! Hoe li da te nosim? Andrea, kojeg je najednom obuzeo neki nesavladivi osjeaj, dade oduka rijeima. Zato eli otputovati? Zato eli prekinuti ovo oaranje? Zar im sudbine ve sada nisu zauvijek vezane? Ona mu je bila potrebna da ivi, bile su mu potrebne njene oi, glas, njene misli... Sav je bio proet ovom Ijubavlju. Sva krv bila mu je ispunjena ovim neizljeivim otrovom. Zato eli pobjei? On e je vrsto priIjubiti uza se, prije e je uguiti na svojim grudima. Ne, ne moe biti. Nikada! Nikada! Zamorena vjetrom, Elena je sluala oborene glave i nita nije odgovorila. Malo zatim digla je ruku davi znak koijau da prie. Zaustavite kod Porta Pia dovikne gospoa ulazei s Ijubavnikom u koiju. Tada nenadano popusti njegovoj udnji, a on joj bez daha, poudno i brzo, poe Ijubiti usta, elo, kosu, oi vrat... Elena! Elena! Koiju obasja ivi crvenkasti sjaj, odraz kua boje opeka. Cestom se pribliavao glasni topot mnogobrojnih konja. Elena se plaui sagne nad Ijubavnikovo rame te beskrajno njeno i krotko izusti: Zbogom, Ijubavi! Zbogom! Zbogom! Kad je podigla glavu, s desne i lijeve strane u kasu je projurilo

desetdvanaest konjanika, u odjei grimizne boje, vraajui se iz lova na lisice. Jedan od njih, vojvoda di Beffi, prolazei uz koiju sagnuo se na sedlu i bacio pogled kroz prozori. Andrea vie nije govorio. Osjeao je kako mu cijelo bie obuzima beskrajna tuga. Sad, kad se stialo prvo uzbucnje, njegovoj djetinjoj slabosti bile su potrebne suzc. iilio jc da klckne, da moli, da se ponizi, da suzania ganc samilost ove ene. Obuzimao ga je neodrecn i ncjasan osjeaj vrtoglavice. Zatiljkom mu se irila tanana hladnoa prodirui u sam korijen kose. Zbogom ponovi Elena. Pod svodom Porta Pia koija se zaustavi i on izae. Tako je dakle Andrea ekajui oivljavao u sjeanju onaj daleki dan. Ponovo je vidio sve kretnje, uo svaku rije. to je uradio on kad je koija nestala u pravcu Ouattro Fontane? Nita, zaista nita naroito. ak je i tada, kao uostalom i uvijek, tek to je nestao neposredni uzrok koji je njegov duh oduevio onom vrstom varavog zanosa, gotovo odmah naao svoj mir, svijest obinog ivota, ravnoteu. Uzeo je koiju i vratio se i kui. Obukao je crno odijelo, kao i obino, ne zaboravivi ni jednu sitnicu koja bi ga mogla uiniti elegantnijim. Onda je, kao i svake druge srijede, krenuo u palau Roccagiovine na veeru kod svoje sestrine. Svi oblici vanjskog ivota pruali su mu veliku mogunost da zaboravi, da se prihvati neeg drugog, uzbudi kratkim zadovoljstvom mondenih uitaka. One veeri se meutim prilino kasno sabrao, budui da je, vrativi se kui, opazio kako se na stolu sjaji mali ealj od kornjaevine to ga je Elena zaboravila prije dva dana. Zbog toga je cijelu no patio, pojaavajui svoju bol mnogim izmiljenim nagaanjima. Ali trenutak se pribliavao. Sat na Trinita de'Monti odbi tri i tri etvrti. On s dubokom strepnjom pomisli: Jo nekoliko trenutaka i Elena e biti ovdje. Kako da je primim? to da joj kaem? Njegov nemir bijae iskren, u njemu se ponovo rodila istinska Ijubav prema toj eni, ali njegovo slikovito i rjeito izraavanje osjeaja uvijek je bilo tako izvjetaeno, tako daleko od jednostavnosti i iskrenosti da je stekao naviku da se pripremi ak i u najveim duevnim uzbuenjima.

Pokua zamisliti prizor. Sastavi nekoliko fraza i pogledavi oko sebe izabere najprikladnije mjesto za razgovor. Zatim je ak ustao da u ogledalu vidi je li mu lice blijedo, odgovara li prilici. Pogled mu se zaustavi na sljepooicama, na razdjeljku kose gdj'e ga je Elena nekada znala njeno poljubiti. Otvori usta divei se savrenom sjaju svojih zulji i svjeini desni, sj"eajui se da su se Eleni neko vrijeme na njemu najvie sviala usta. Tatina iskvarenog i mekoputnog mladia nikada nije zanemarivala u Ijubavi efekte Ijupkosti i forme. Znao je, vodei Ijubav, da iz svoje Ijepote izvue najvei mogui uitak. Naklonost enske due pridobivao je upravo taj sretni tjelesni izgled i poudno traenje slasti. Imao je u sebi neto od Don Juana i od Kerubina: znao je biti ovjek herojske moi i plalj'ivi, isti, gotovo nevini Ijubavnik. Razlog nj'egove moi sastojao se u ovome: u Ijubavnoj vjetini nije prezao ni pred kakvim pretvaranjem, licemjerjem, ni pred kakvom lai. Velik dio njegove snage sastoj'ao se od licemjerja. to da napravim kad doe? to da joj kaem? Vrijeme je letjelo, a on se sve vie zbunjivao. Nije ak znao ni s kakvim namjerama Elena dolazi. Sreo ju je prolog jutra u ulici Condotti. Razgledavala je izloge. Prije nekoliko dana vratila se u Rim, poslije dugog odsustva koje nikad nij'e objasnila. Iznenadni ih j"e susret oboj"e jako uzbudio, ali ih je j"avnost ulice nagnala na utivu, sveanu i gotovo hladnu suzdrIjivost. On joj je ozbiljna, pomalo tuna lica, gledajui je ravno u oi, rekao: Imam toliko toga da vam ispriam, Elena. Hoete li doi sutra do mene? Nita se nije promjenilo u buen retiru. Ona j"e jednostavno odgovorila: Dobro, doi u. ekajte me oko etiri. I ja vama neto moram ispriati. A sad me pustite. Odmah je prihvatila poziv, bez imalo oklijevanja. Nije postavljala uvjete i nije pokazivala da pridaje neku vanost tome. Takva spremnost pobudila je u Andrei naj'prije neku nejasnu zabrinutost. Hoe li doi kao prijateljica ili Ijubavnica? Dolazi li da ponovo oivi Ijubav ili da ugasi svaku nadu? to se u ove dvije godine dogodilo u njenoj dui? Andrea to nije znao, ali je jo uvijek osjeao njen pogled kad se na ulici naklonio opratajui se s njom. Jo uvijek isti pogled,

tako njean, tako dubok, tako zamaman kroz vrlo duge trepavice. Jo dvij'etri minute do etiri. Nemir oekivanja je u njemu narastao do te mjere da je mislio da e se uguiti. Ponovo je priao prozoru i pogledao prema stepenicama della Trinita. Elena je nekad tim stepenicama dolazila na sastanke. Stupivi na posljednju stepenicu, zaustavila bi se trenutak i onda prela komadi trga koji se nalazio ispred palae Casteldelfino. Kad je trg bio tih, plonikom bi se uo odjek njenog Ijuljukavog koraka. Sat odbi etiri. Sa piazze di Spagna i sa Pincia dopirala je buka koija. Pod drveem ispred Ville Medici kretala se gomila svijeta. Na kamenoj klupi ispod crkve sjedile su dvije ene uvajui djecu to su trkarala oko obeliska, koji j'e bio sav ruiast, obasjan zalazeim suncem. Bacao je dugu, kosu, zagasitomodm sjenu. to je sunce vie zalazilo, zrak je postajao sve hladniji. Sav grad bio j'e obasjan zlatnom bojom, dok je nebo, na kom su se ve ocrtavali tamni obrisi empresa sa Monte Maria, bilo posve blijedo. Andrea zadrhta. Opazio j'e kako se na vrhu malih stepenica uz palau Casteldelfino poj'avila neka prilika, silazei na piazzettu Mignanelli. Nije bila Elena, ve neka gospoa koja je laganim hodom krenula u ulicu Gregoriana. Ako ne doe? posumnja udalj'ivi se od prozora. Kad se uklonio s hladnog zraka, toplina sobe inila mu se j'o ugodnija, miris smrekovine i rua jo jai, sj'ene na prozorskim zavjesama i vratima jo tajnovitije. inilo se da je cij'ela soba ovog trenutka bila spremna da primi uenu enu. Pomisli na osjeaj koji e Elenu ispuniti kad ue. Sigurno e je pobijediti ova uspomenama ispunjena njenost. Odjedanput e izgubiti osj'eaj' za stvarnost i vrijeme. Pomislit e da je stigla na uobiajeni sastanak, ne prekinuvi nikad razbuktalu strast, i da je jo uvijek negdanj'a Elena. Ako se pozornica Ijubavi nij'e promijenila, zato bi se promijenila Ijubav? Svakako mora osjetiti duboki ar stvari koje je nekad toliko voljela. Andreu tada obuze nova muka. Duhovi izvjebani navikom fantastinog razmiljanja i poetskim sanj'arenjem pridaju stvarima duu, tankooutnu i nestalnu poput Ijudske, i u svemu, u bojama, oblicima, zvukovima, mirisima vide jasni simbol, obiljeje osjeaja ili misli, a u svakoj pojavi, u svakom sklopu pojava

misle da pogaaju neko duevno stanje, neko moralno znaenje. Ponekad je vizija tako jasna da u tim duhovima stvara tjeskobu. ini im se kao da e ih zaguiti punoa otkrivenog ivota, te se plae vlastitih utvara. Promatrajui stvari oko sebe, Andrea u njima opazi odraz svoje tjeskobe, i kako mu se enj"a beskorisno gubila u oekivanju, a ivci postajali sve osjetljivij'i, priini mu se da je, gotovo bi se moglo rei, erotska bit stvari beskorisno ishlapljivala i nestajala. Svi ti predmeti meu kojima je toliko puta Ijubio, uivao i patio poprimili su za njega neto od njegove osj'etljivosti. Ne samo da su bili svjedoci njegovih Ijubavi, njegovih uivanja, njegovih tuga, ve su bili i sudionici. U njegovom su sjeanju svaki oblik, svaka boja oivljavali neki enski lik, bilo kao jednu notu u skladu Ijepote, bilo kao element u zanosu strasti. Samim svojim prirodnim ukusom on j'e u Ijubavi traio raznovrsnu radost: sloeni uitak svih osj'etila, visoko intelektualno uzubuenje, preputanje osjeajima, nastupe grubosti. I budui da j"e istraivao vjeto, poput estete, razumij'e se da je iz svijeta stvari crpio velik dio svoje omamljenosti. Ovaj tankoutni glumac nije shvaao Ijubavnu komediju bez scenarija. Zato je njegova kua bila savreni teatar, a on vrlo spretan reiser. Ali u predstavu je gotovo uvijek unosio cijelog sebe. U nju bi obilno unosio bogatstvo svoga duha. Toliko bi se zaboravio da je nerij'etko bio prevaren vlastitom zamkom i ranjen vlastitim orujem poput kakvog arobnjaka ulovljenog u vlastiti zaarani krug. Sve oko njega poprimilo je onaj neizrecivi privid ivota to ga dobivaju, na primjer, posveene stvari, znakovi jedne religije, instrumenti nekog kulta, svaka slika nad koj'om se nagomilava Ijudsko razmiljanj'e ili koja Ijudsku matu die u neku idealnu visinu. Kao to boica i nakon niza godina zadri miris onoga to je nekad sadravala, tako su neki predmeti sauvali jedan nejasni dio Ijubavi kojom ih je osvijetlio i proeo taj neobini Ijubavnik. A oni su ga tako jako razdraivali da su ga ponekad muili kao prisustvo neke nadnaravne sile. Zaista se inilo da on poznaje, gotovo bi se moglo rei, latentnu afrodizijaku mo svakog tog predmeta i da osjea kako se ona u nekim trenucima oslobaa veriga, razvija i trepti oko njega. Ako bi

se tada nalazio u zagrljaju Ijubljene, i on i ona su duom i tijelom slavili takvo slavlje, dovoljno da samo uspomena na nj obasja cijeli jedan ivot. Ako je bio sam, spopala bi ga teka mora i neizreciva tuga na pomisao da se taj veliki i rijetki Ijubavni sjaj beskorisno gubi. Beskorisno! I same u oekivanju, u visokim firentinskini vazama, rue su irile svu intimnost svoje Ijupkosti. Na divanu, na zidu, srebrni stihovi u slavu ene i vina, tako skladno uklopljeni u zagonetnim svilenim bojama perzij'skog ilima iz esnaestog stoljea, svjetlucali su obasjani sutonjim zracima to su koso padali kroz prozor. Oblinja sjena bila je od toga sve providnija dok su jastuci unaokolo upravo zaslj'epljujue sj'ali. Sj'ena j'e posvuda bila prozirna i bogata, kao oivljena neodreenim blistavim treptanjem to ga imaju mrana svetita sa skrivenim blagom. Vatra je u kaminu pucketala, a svaki plamiak je, prema slici Percyja Shelleyja, izgledao poput dragulj'a koji se rastvara u svj'etlo to se stalno pokree. Ljubavniku se inilo da svaki oblik, svaka boja, svaki miris u tom trenutku daje najIjepi cvijet svog bia. A ona ne dolazi. Ona ne dolazi. Tada mu prvi put padne na pamet pomisao o muu. Elena vie nije bila slobodna. Odrekla se lijepe udovike slobode stupivi u drugi brak s engleskim lordom Humphreyjem Heathfieldom nekoliko mjeseci poslije nenadanog odlaska iz Rima. Andrea se zaista sjeao da je u nekoj drutvenoj kronici proitao bilj'eku o vj'enanju u listopadu tisuu osamsto osamdeset pete i da j"e u svim rimskim dvorcima te jeseni sluao kako se beskonano raspreda o novoj lady Helen Heathfield. Isto tako se sjeao da je prole zime barem desetak pu ta sreo tog lorda Humphreyja na subotnjim primanjima kod princese GiustinianiBandini i na javnim licitacijama. Bio je to ovjek od kojih etrdesetak godina, kestenj"asto plave kose s proelavim sljepooicama, gotovo beskrvan, s dva bistra i otra oka, te vehkim, istaknutim i venama ispresijecanim elom. Prezivao se Heathfield ba kao i generalporunik koji se istakao u slavnoj obrani Gibraltara 17791783 koj'u j'e ak ovjekovjeio. kist Joshue ReynoIdsa. Kakav j'e poloaj zauzimao ovaj ovjek u Eleninom ivotu? Kakvim

je vezama, osim branim, Elena bila vezana s njime? Kakve je promjene izazvao u njoj tjelesni i duhovni dodir mua? Andreinu duu odjednom zaokupie ove zagonetke. Usred te zbrke ugleda jasnu i otru sliku fizikog spaj'anja ovih dvaju bia. Bol je bila tako nesnosna da je instinktivno poskoio poput ovjeka iznenada ranj'enog u vitalni dio tijela. Preao je sobu i oslukujui na vratima koja j'e ostavio pritvorena, uao u predsoblje. Ve su bila etiri sata i etrdeset pet minuta. Nakon kratkog vremena zauje korake na stepenicama, utanje haljina i zadihano disanje. Nema sumnje, dolazila je neka ena. Sva krv mu se uzbudi toliko snano da j'e, iznerviran od dugog ekanja, pomislio da e ga izdati snaga i da e pasti. Ipak je uo zvuk enske cipele na posljednjim stepenicama, duboki uzdah, zatim korak pred vratima, na pragu. Ue Elena. Oh, Elena! Konano. Te rijei bile su tako pune proivljene tj'eskobe da se na ustima ene pojavio neodreen smijeak, protkan samilou i uivanjem. Primio ju je za desnu ruku na kojoj je nosila rukavicu i poveo je u sobu. Jo uvijek je disala zadihano, dok joj je ispod crne koprene cijelo lice bilo preliveno laganim rumenilom. Oprostite mi, Andrea. Ali sve do sada nisam se mogla osloboditi. Tolike posjete... koj'e treba uzvratiti... Zamomi dani. Vie ne mogu izdrati. Kako je ovdje vrue! Kakav miris! Jo uvijek je pomalo neodluno i smeteno staj'ala nasred sobe, iako je govorila brzo i lako. Na sebi je ima la sukneni ogrta blij'edosmee boje s rukavima u ampir stilu koji su kod ramena bili iroko nabrani a kod zapea izglaani i zakopani. iroki ovratnik od plave hsice bio je jedini ukras na ogrtau koji nije skrivao nita od njene Ijupke vitkosti. Promatrala je Andreu oima punim nekog treperavog smijeka koji je prikrivao paljivo ispitivanje. Onda ree: Vi ste se malo promijenili. Ne bih mogla rei u emu. Ustima vam sada lebdi neka gorina koju prije nisam poznavala. Ove je rij'ei izgovorila srdanim i prisnim tonom. Nj'en je glas, odzvanjajui sobom, pruio Andrei tako ivu radost da je uzviknuo:

 Govorite, Elena. Govorite jo. Ona se nasmije i upita: Zato? On, prihvativi je za ruku, odgovori: Vi to znate. Ona povue ruku i pogleda mladia ravno u oi: Ja vie nita ne znam. Dakle, vi ste se promijenili? Veoma. Oboje ih je ve zahvatio osjeaj. Elenin odgovor j'e odmah rasvijetlio problem. Andrea je shvatio. Zato je brzo, ali tono, intuicij'om koja nije rijetka kod duhova izvjebanih u analizi unutranjeg stanj'a, osj'etio duevno raspoloenje posjetioca i razvoj dogaaja koji je trebao uslijediti. Ipak je, kao i nekada, bio ve potpimo osvoj'en arima ove ene. Osim toga, radoznalost ga je kopkala. Zato ree: Neete sjesti? Da, ali samo trenutak. Tu, u naslonja. Ah, moj naslonja! spontano htjede rei, budui da ga je prepoznala, ali se ipak savladala. Bila je to iroka i duboka stolica sa starinskom koom, prekrivena blijedim reljefnim himerama poput onih to se nalaze na zidovima jedne sobe u palai Chigi. Koa je bila poprimila toplu i bogatu boju koja podsj'ea na pozadine mletakih portreta, na lij'epu bron cu koja je sauvala tek mali trag pozlate, ili na finu kornjaevinu kroz koju se svjetluca zlatni listi. Elena sjedne. Na rub ajnog stola odloi desnu rukavicu i kutiju za posjetnice koja je bila optoena glatkim srebrom na kojem su bile urezane dvije spojene podvezice i moto. Nakon toga, podiui ruke da razrijei vor na potiljku, skine veo. Draesni pokret izmami sjajni val na barunu: pod pazuhom, du rukava i na grudima. Budui da je top'.na iz karaina bila prejaka, ona se zatiti golom rukom koja zablista poput ruiastog alabastra: pri pokretu je zasvjetlucalo prstenje. Tada ree: Zaklonite vatru, molim vas. Prevrue je. Ne svia vam se vie vatra? A nekad ste bili pravi dadevnjak!

Ovaj kamin se sjea ... Ostavite uspomene na miru prekine ga. Zaklonite dakle vatru i upalite svijeu. Ja u pripremiti aj. Neete skinuti ogrta? Ne, jer moram odmah poi. Kasno je. Uguit ete se. Ona pomalo nestrpljivo ustane. Pomognite mi onda. Skidajui joj ogrta, Andrea osjeti njen parfem. Nije bio onaj negdanji, ali je bio toliko zamaman da mu je stigao do srca. Imate novi parfem ree pomalo neobinim naglaskom. Ona jednostavno odgovori: Da. Svia li vam se? Ne isputajui ogrta iz ruku, Andrea zagnjuri lice u krzno koje je ukraavalo vrat i zbog dodira s njenim tijelom i kosom jo jae mirisalo. Zatim upita: Kako se zove? Nema imena. Uavi u svjetlo plamena, ona ponovo sjedne u naslonja. Nosila je crnu ipkastu haljinu na kojoj su blistale crne i ocalne perle. Suton se ve gasio na prozorima. Andrea upali nekoliko svijetlonaranastih svijea koje su stajale na eljeznim kandelabrima. Onda ispred kamina postavi zaklon. Oboje su bili zbunjeni u ovom trenutku tiine. Elena nije bila potpuno svjesna trenutka, a niti sigurna u sebe. Usprkos oitom naporu nije jo uspijevala da se sabere, da objasni svoje namjere i ponovo zadobije vlast nad sobom. Pred ovim oVjeltom s kojim ju je nekada vezivala tako jaka strast, na ovom mjestu gdje je proivjela svoje najstrasnije dane, osjeala je kako joj se malopomalo misli kolebaju, rasplinjuju, nestaju. Duh joj je ulazio u ono divno stanje neke gotovo bi se moglo rei osjeajne fluidnosti kad svaki pokret, svako raspoloenje, svaki oblik vanjskih promjena prima kao zranu struju atmosferskih promjena. Oklijevala je da mu se prepusti. Andrea tiho, gotovo ponizno upita: Je li dobro ovako?

Ona mu se nasmijei i nita ne odgovori, jer su je ove rijei ispunile neizrecivim uitkom poput slatkog drhtaja navrh grudi. Zapone svoj delikatni posao. Zapali vatru pod posudom za vodu, otvori lakiranu kutiju u kojoj se nalazio aj i odreenu koliinu stavi u porculansku posudu. Zatim pripremi dvije alice. Kretnje su joj bile polagane i malo neodlune, kao kod ovjeka koji radei neto misli o neem drugom. Pokreti bijelih i istih ruku bili su lepravi poput leptira. inilo se kao da ne dotie stvari ve da ih tek malo okrzne. Njeni pokreti, njene ruke, svaki lagani gib njena tijela pruao je neizrecivo Ijupku emanaciju uitka i draio Ijubavnikova osjetila. Sjedei blizu, Andrea ju je promatrao poluzatvorenim oima i pio pogledom poudnu draest koja je zraila iz nje. inilo se kao da ga svaki njen pokret savreno dira. Koji Ijubavnik nije osjetio taj neizrecivi uitak kad se gotovo ini da je mo osjeanja dodira tako savrena da se moe osjetiti i bez neposrednog tjelesnog doticaja? Oboje su utjeli. Elena se naslonila na jastuk i ekala da voda uzavri. Gledajui plavkasti plamen petroleja. kao u snu, skidala j'e i ponovo naticala prstenje s prstiju. Ipak, nije bio san, ve neko nejasno, smeteno, lelujavo, kratkotrajno sjeanje. U dui su joj izranjale sve uspomene prole Ijubavi, ali nejasno, ostavljajui neki neodreeni dojam ni boli ni uitka. Neto poput mnogobrojnih uvelih cvjetova, kad svaki cvijet izgubi svoju boju i isparivanje stvarajui zajedniki miris u kojem je nemogue prepoznati razliite sastavne dijelove. inilo se kao da u sebi nosi posljednji dah nestalih uspomena, posljednji trag izgubljene radosti, posljednji osjeaj ve umrle sree, neto slino mutnom oblaku iz kojeg isprekidano i bez obrisa izranjaju bezimene slike. Nije znala da li je to uitak ili bol, ali malopomalo to tajnovito uzbuenje i neodreeni nemir rasli su ispunjavajui joj srce slau i gorinom. Nejasne slutnj'e, potajni nemiri, tiha kajanj'a, praznovjeran strah, neispunj'ene elje, potisnute tenje, ugaene boli, muni snovi, svi ti tmurni dijelovi od kojih se sastojao njen unutranji ivot sad su se isprepleli i uzburkali. Sva se povukla u sebe i utjela. Srce joj je bilo prepuno uzbuenja i ona je uivala da ga utnjom jo vie ispuni. Rasprila bi ga, kad bi govorila.

Voda u posudi poe polako klj'uati. Andrea j'e sjedio na niskoj stolici poduprijevi se laktom o koljeno a dlanom o bradu. Promatrao je ovo divno stvorenje tako prodorno da je ona i ne okreui se osjeala na sebi taj uporni pogled od kojega ju je hvatala neka neodreena fizika nelagodnost. Gledajui je, Andrea j"e mislio: Nekad je ova ena pripadala meni. Ponavljao je samom sebi tu tvrdnju da bi se uvjerio u nju, a da bi se uvjerio, naprezao je duh dozivajui u sjeanju njeno dranje u Ijubavnom uivanju i pokuavajui da je ponovo vidi u svom naruju. Nije osjeao sigurnost posjedovanj'a. Elena mu je izgledala nova ena koju nikad nije zagrlio, koju nikad nije uivao. Ona je zaista bila jo poeljnija nego nekada. iva zagonetka njene Ijepote bila je jo tajanstvenija i privlanija. Njena glava uskog ela, ravnog nosa, savinutih obrva, imala je tako ist, tako vrst, tako antiki profil, da j'e izgledala kao da je izila iz okvira neke sira kuke medalje. U oima i na usnama neki udnovati kontrast izraza; onaj strastveni, vrsti, dvosmisleni, nadnaravni izraz to ga je samo poneki suvremeni duii proet svom dubokom izopaenou umjetnosti znao prenijeti na besmrtne tipove ena kao to su Monna Lisa i Nelly O'Brien. Drugi je sad posjeduje, mislio je Andrea gledajui je. Druge ruke je dodiruju, druge usne Ijube. Nije uspijevao da u mati zamisli sliku svog spajanja s njom, ali je zato s nesmiljenom jasnoom ugledao drugu sliku. Odjednom ga obuze najiua pomama da sazna, da otkrije, da ispita. Elena se sagnula nad sto, jer je para kipue vode izlazila kroz otvor na poklopcu. Zatim je ulila malo vode na aj i stavila dva komadia eera u jednu alicu. Nakon toga je ponovo nadolila vodu na aj i ugasila modrikasti plamen. Sve je to izvela s gotovo njenom panjom, nijedanput se ne okrenuvi prema Andrei. Unutarnji nemir je sad prelazio u tako blagu raznjeenost da je osjeala kako joj se stee grlo i vlae oi. Nije mogla izdrati. Tolike oprene misli, tolika suprotna uzbudenja i duevni potresi skupili su se sad u jednu jedinu suzu. Nespretnim pokretom prevali srebrnu kutiju za posjetnice i ova padne na sag. Andrea je digne pogledavi dvije ugravirane

podvezice. Na svakoj' je bio ispisan jedan sentimentalni moto: From Dreamland A stranger hither; Iz zemlj"e snova Tuinka ovdje. Kad j'e podigao oi, Elena mu smijeei se prui vrelu alicu. Oi su joj bile zamagljene od suza. On je opazio tu suznu koprenu. Iznenaen tim neoekivanim znakom njenosti, osjeti takav Ijubavni zanos i zahvalnost da je odloio alicu, klekao, uzeo Eleninu ruku i pritisnuo na nju usta. Elena! Elena! Govorio j'e tiho, na koljenima, tako blizu da se inilo da joj eli popiti dah. Zanos je bio iskren, ali rijei su ponekad lagale. Ljubio ju j'e, uvijek ju je Ijubio, nikad nikad nikad je nije mogao zaboraviti! Susrevi je. osjetio je kako se sva njegova strast ponovo razbuktala tolikom snagom da ga je gotovo uplaila. Neka vrst tjeskobnog straha, kao da je u bljesku svjetla ugledao kako mu se cijeli ivot poremetio. utite! utite! ree Elena. Na licu joj se odraavala bol. Bila je vrlo blij'eda. Kleei na koljenima, Andrea je nastavljao raspaljujui se matom osjeaja. Osjetio je kako mu je onim iznenadnim bijegom oduzela najvei i najbolji dio njegova bia. Kasnije... nije znao kako da joj opie svu bijedu svojih dana, muku svojih boli, neprestanu unutranju patnju to ga je razdirala. Tuga je rasla prelazei sve brane. Prevladala ga je. Na dnu svih stvari za njega je postojao samo emer. Dani koji su prolazili bili su nepodnoljiva muka. Nije toliko alio za sretnim danima koliko za onima koji su sada bez sree prolazili. Od onih je bar sauvao neku uspomenu, dok mu ovi ostavljaj'u samo duboku tugu i gotovo grinju savjesti... ivot mu j'e propadao nosei u sebi neunitivu vatru j'edne j'edine enj'e, neizlj'eivo gaenje prema svakom drugom uitku. Ponekad bi ga zahvatili gotovo bij'esni napadi poude, oajna e za uitkom, poput estoke pobune neutaenog srca, poput drhtaja nade koja ne eli da umre! Katkada mu se inilo da se pretvorio u nita. Strah ga je hvatao od velikih pustih ponora svog bia. Od itavog poara mladosti ostala mu je samo pregrt pepela. Ponekad bi mu, poput snova to se rasplinjuju u zoru, iezla itava prolost i sadanjost. Otkidale bi se od nj'egove svij'esti i padale poput uvelog lista,

poput prazne Ij'uske. Niega se vie ne bi sj'eao, kao ovjek koji je ustao nakon duge bolesti ili kao oamueni rekonvalescent. Konano je poeo zaboravljati, osjeao je kako mu dua lagano ulazi u smrt... Ali iznenada, iz te vrste smirenja u zaboravu, nikla je nova bol, a srueni idol je uskrsnuo jo vei, poput klice koju j'e nemogue unititi. Ona, Ona je idol koji j'e budio sve elje nj'egova srca, unitavao sve snage njegova uma, drao zatvorene naj'tajnije putove njegove due za bilo koju drugu Ijubav, neku drugu bol, neki drugi san, i to zauvijek, zauvijek ... Andrea je lagao, ali nj'egova rjeitost je bila tako arka, glas tako uvj'erljiv, dodir ruke toliko strastan da je Elenu obuzela beskraj"na njenost. uti! ree ona. Ne smijem te sluati. Vie nisam tvoja i nikad to vie ne mogu biti. uti! uti! Ne, sluaj me. Ne elim. Zbogom. Moram ii. Zbogom, Andrea. Kasno je, pusti me. Oslobodi ruku mladieva stiska i suzbijajui unutarnju malaksalost pokua da se digne. Zato si onda dola? upita on promuklim glasom spreavajui je da ustane. lako je stisak bio veoma blag, ona namrti obrve i ostade asak oklijevajui prije nego to je odgovorila. Dola sam odgovori s odmjerenom sporou gledajui Ijubavnika u oi dola sam j'er si me pozvao. Zbog negdanje Ijubavi, zbog naina na koji je ova Ijubav bila prekinuta, zbog duge i tajanstvene utnj'e moje odsutnosti, zbog svega toga nisam mogla biti toliko okrutna da odbijem poziv. I onda, htjela sam ti rei ono to sam ti ve rekla: da vie nisam tvoj'a i da vie nikada neu moi biti tvoja. To sam ti htjela rei, poteno, da tebi i sebi pritedira bilo kakvo bolno razoaranje, opasnost, bilo kakvu gorinu u budunosti. Jesi li shvatio? Andrea bez rijei spusti glavu gotovo do njenih koIjena. Ona mu pogladi kosu nekad tako prisnim pokretom. A zatim nastavi glasom od kojega mu mravci prostrujae svakom porom a zatim... htjela sam ti rei da te volim, da te

volim isto toliko kao i nekada, da si jo uvijek dua moje due, da elim biti tvoj'a naj'draa sestra, najmilija prijatelj"ica. Jesi li shvatio. Andrea se nije micao. Ona mu poloi ruke na sljepooice, podigne mu elo prisiljavajui ga da je pogleda u oi. Jesi li shvatio? ponovi zatim jo njenij'im i uvjerenijim glasom. inilo se da se njene oi u sjeni dugih trepavica pretapaju u nekoj vrsti najieg i naj'finij'eg ulja. Na poluotvorenim ustima gomja usnica joj je malko podrhtavala. Ne, ti me nisi voljela, ti me ne voli progovori konano Andrea oslobodivi sljepooice njenih ruku i povlaei se natrag jer je ve osjeao kako mu se u ile uvlai vatra koju su ove zjenice i nehotice iaravale, zbog ega je bol zbog materijalnog gubitka ove prekrasne ene bila jo krua. Ti me nisi voljela. Imala si srca da iznenada, gotovo na prijevaru ubije svoju Ijubav onda kad ti je pruala najveu opojnost. Pobjegla si od mene, napustila si me, ostavila me sama, zgranuta, u najveoj boli, na koljenima, dok sam jo bio zaslijepljen obeanjima. Nisi me voljela i ni sada me ne voli! Nakon tako dugog odsustva punog taj'anstvenosti, nijema i nesmilj'ena, nakon tako dugog ekanj'a u kojem se istroio cvijet mog ivota hranei tugu koja mi je bila draga jer je dolazila od tebe, nakon toliko sree i toliko patnje, evo, vraa se na mjesto gdje nam svaka stvar uva neku ivu uspomenu i njeno mi kae: Vie nisam tvoja. Zbogom. Ah, ti me ne voli! Nezahvalnie! Nezahvalnie! vikne Elena, povrij"eena gotovo Ijutitim glasom mladia. ta ti zna o onome to se dogodilo, o onome to sam ja propatila. to zna? Ne znam nita i nita ne elim znati suho odgovori Andrea obuhvativi je pomalo mutnim pogledom u kojem se odraavala njegova beznadna udnja. Znam da si nekad bila moja, sva moja, potpuno predana, s neizmjemom slau kao nikada nij'edna ena, i da moj duh i moje tijelo nikada nee zaboraviti onu opojnost... uti! to e mi tvoja sestrinska samilost? Nudi mi je protiv svoje volj'e dok me gleda oima Ijubavnice i dodiruje drhtavim rakama. I previe puta sam vidio kako ti se oi gase u uitku, i previe puta

su tvoj'e rake osjetile moj"e drhtanje. elim te. Uzbuen vlastitim rijeima, on j'oj snano stegne rake i svoje lice priblii njenom tako da je na svoj'im usnama osjetila njegov topli dah. elim te kao nikada produi obuj'mivi je rukom oko pasa i pokuavajui da je polj'ubi. Sjeti se! Sjeti se! Elena ga odgume i ustane. Sva j'e drhtala. Neu. Shvaa li? Nije razumio. Ponovo se, vrlo bUjed i odluan, pribliio s ispruenim rukama, elei da je zagrM. Zar bi mogao podnij'eti vikne ona obuzdavajui se jer vie nije mogla izdrati zar bi mogao podnijeti da moje tijelo dijeli s drugima? I ne mislei, izgovorila je to okrutno pitanje. Sad j'e iroko otvorenim oima gledala Ij'ubavnika, prestraena i gotovo zaprepatena, poput ovjeka koji u namjeri da se spasi nij'e odmjerio snagu udarca pa se boj"i da je rana koju je zadao preduboka. Andrein ar je odjednom splasnuo. Lice mu j'e odraavalo tako duboku bol da je ena osjetila kao da joj se srce para. Nakon kratke utnje Andrea ree: Zbogom. U ovoj jedinoj rijei bila je sadrana gorina svih drugih, suspregnutih i neizgovorenih. Elena blago odgovori: Zbogom. Oprosti mi. Oboj'e su osj'etili potrebu da za veeras zavre ovaj" opasni razgovor. On poprimi izraz vanjske gotovo pretjerane utivosti. Ona je postala ljubaznij"a, gotovo ponizna, ali je bez prestanka podrhtavala. Kad je htjela uzeti ogrta sa sjedalice, Andrea joj brino pomogne. Kako nij"e mogla navui jedan rukav, Andrea joj i ne dodirujui je pomogne. Zatim joj dade eir i veo. Hoete li se pogledati u ogledalo? Ne, hvala. Ona se pored kamina uputi prema zidu na kojem je visilo malo antikno ogledalo iji je okvir bio ukraen izrezbarenim figurama u

ivom i slobodnom stilu tako da nisu izgledale izraene od drveta ve od kovanog zlata. Veoma draestan predmet, najvjerojatnije izaao ispod paljivog dlij"eta nekog kvatroentista za kakvu Mo nu Amorrosisku ili Laldominu. Toliko puta je Elena u ono sretno vrijeme namjetala veo pred ovim potamnjelim i mrlj'avim staklom koje je izgledalo poput mutne zelenkaste vode. Uspomene su oivljavale. Kad je ugledala svoj" lik u ogledalu, zahvati je neobian osjeaj". Srcem joj prostruji jo kmi val tuge. Ali nije progovorila. Andrea ju je paljivo promatrao. Kad je bila gotova, ree: Mora da je vrlo kasno. Nije. Bit e moda est sati. Otpustila sam koiju doda ona. Bila bih vam jako zahvalna kad biste mi naruili zatvorena kola. Dozvolite da vas trenutak ostavim samu. Moj sluga je izaao. Ona pristane. Molim vas, vi kaite adresu koijau: Albergo del Ouirinale. On izae zatvorivi za sobom vrata sobe. Ona ostane sama. Poela se ogledavati obuhvativi neodreenim poglegom cijelu sobu. Zaustavila se na vazama s cvijeem. Zidovi su joj izgledali vei, strop vii. Dok je promatrala, osjeala je kao da e je zahvatiti vrtoglavica. Vie nije osjeala miris, ali je zrak bio vru i teak kao u kakvom stakleniku. Andrein lik joj se ukazivao na mahove, poput mimje. U uima joj je odzvanjao nejasan zvuk njegova glasa. Da li je pri sebi? Pa ipak, kakav je uitak zatvoriti oi i prepustiti se enji! Stresavi se, krene prema prozoru, otvori ga i pone udisati vjetar. Kad se osvjeila, ponovo se vrati u sobu. Blijedi plamenovi svijea treperili su bacajui sjene po zidovima. U kaminu vie nije gorjela vatra ali je eravica djelomino osvjetljavala sve te likove na zaklonu ispred kamina koji je bio izraen od komada crkvenog prozora. alica aj'a stajala je na rubu stola, hladna i nedirnuta. Jastuk naslonjaa jo je uvijek imao oblike tijela koje je u njemu sjedilo. Sve stvari tmaokolo odisale su nekom melankolijom to se skupljala u srcu

ove ene. Teret j'e na tom slabom srcu sve vie rastao i teko pritiskivao pretvarajui se u nepodnoljiv emer. Boe moj! Boe moj! Htjela je pobjei. Malo jai zamah vjetra naduo je zavjese, uznemirio plamike i izazvao utanje. Ona zadre, protrne i gotovo nehotice povie: Andrea! Njen glas, to ime, udno odjeknue u ovoj tiini, kao da glas i ime nisu izali iz njenih usta. Zato ga jo nema? Pone oslukivati. Dopirala je samo mukla nejasna graja gradskog ivota silvestarske veeri. Piazzom Trinita de'Monti nije prolazila nijedna koija. Kako je na mahove puhao jak vj'etar, ona zatvori prozor i opazi crni vrh obeliska na zvjezdanom nebu. Moda Andrea nije odmah mogao nai zatvorena kola na piazzi Barberini. Ona prieka sjedei na divanu i pokua tuniriti ludo uzbuenje izbjegavajui da razmilja i svraaj'ui panju na vanj'ske stvari. Pogled su joj privukle staklene figure na zaslonu za kamin koje je osvj'etlj'avala napola ugasla eravica. Neto iznad zaslona, na izboini kamina, iz jedne vaze padale su latice velike bijele rue koja se malopomalo osipala, malaksala, mekana, nosei u sebi neto ensko, gotovo puteno. Udubljene latice su lagano poput snjenih pahuIjica padale na mramor. Kako je onda meu prstima izgledao divan ovaj' mirisni snijeg! pomisli ona. Same opale rue prekrivale su sagove, naslonjae, stolice. A ona se sva sretna smijala usred tog pustoenja dok je Ijubavnik oaran stajao pored nj'enih nogu. Odjednom zauj'e kako se na ulici pred vratima zaustavlja koija. Digne se, potrese jadnom glavom kao da eli odagnati neku vrst otupjelosti koja ju j'e zahvatila. Odmah zatim, sav zadihan, ue Andrea. Oprostite ree; kako nisam naao vratara, otiao sam sve do piazze di Spagna. Koija se nalazi pred kuom. Hvala odgovori Elena pogledavi ga plalj'iTO kroz crni veo. On je bio ozbiljan i blij'ed, ali miran. Mumps e moda sutra stii doda ona tihim glasom. Napisat u vam pisamce i javiti vam kad u vas moi vidjeti.

 Hvala odgovori Andrea. Onda zbogom nastavi ona pruivi mu ruku. Hoete li da vas otpratim do ulice? Nema nikoga. Da, otpratite me. Ona okUjevajui pogleda oko sebe. Da niste zaboravili neto upita Andrea. Ona pogleda cvijee, ali odgovori: Ah da, kutiju za posjetnice. Andrea potri do stola za aj i uzme je. Daj'ui joj j"e, ree: A stranger hither! No, my dear. A frienJ Elena je to izgovorila ivahno, uzbuenim glasom. Onda iznenada, s pomalo koketnim i moleivim smijekom u kojem se mijeao strah i njenost, zbog kojeg j'e zadrhtao rub koprene to se sputala, do gornje usne ostavljajui usta sasvim slobodna, ree: Give me a rose? Andrea poe od jedne do druge vaze, pokupi sve rue, svee ih u veliku kitu koju je jedva drao u rukama. Neke su pale, a neke se osule. Sve su bile za vas ree i ne pogledavi IjubIj'enu. Elena se bez rijei, sagnute glave, okrene da izae. On ju je pratio. I niz stepenice su silazili utei. On joj' je gledao potiljak, tako svje i Ijubak, na kom su ispod vora koprene bile isprepletene male cme kovre s pepeljastim krznom. Elena! uzvikne on tiho ne mogavi vie priguiti strast koja ga je izjedala i ispimjavala mu duu. Ona se okrene i gotovo boMm pokretom koj'i je molio, dok su joj' se oi svijetlile, stavi kaiprst na usta ' Tuinka ovdje!... Ne, dragi. Prijateljica. Daj mi ruu. davi mu time znak da uti. Zatim pouri, popne se u kooiju i osjeti rue na koljenima. Zbogom! Zbogom! A kad je koija krenula, ona se sva srvana srui na naslon i brizne u neobuzdan pla kidajui grevito rue drhtavim rukama. 11 U sivom demokratskom moru dananjice koje alosno preplavljuje

mnoge rijetke i lijepe stvari nestaje malopomalo i onaj posebni dio starog talijanskog plemstva u kojem se iz pokoljenja u pokoljenje odravala stanovita obiteljska tradicija odabrane kulture, elegancije i mnjetnosti. Toj su klasi, koju bih nazvao arkadijskom, budui da je svoj vrhunac dostigla u Ijupkom ivotu osamnaestog stoljea, pripadali i Sperelli. Uglaenost, osjeaj za lijepo, Ijubav prema neobinim studijama, estetska znatielja, oduevljenje za arheologiju i profinjena otmjenost bile su u obitelji Sperelli nasljedne odlike. Alessandro Sperelli je 1466. godine donio Fridriku Aragonskom, sinu napuljskog kralja Ferdinanda i bratu Alfonza vojvode od Kalabrije zbirku manje neuglaenih pjesama starih toskanskih pisaca, koje mu je Lorenzo de'Medici bio obeao u Pisi 1465. Taj isti Alessandro je skupa sa svojim uenim suvremenicima po ugledu na Tibula napisao na latinskom melankolinu i tunu elegiju o smrti boanstvene Simonette. Jedan drugi Sperelli, Stefano, koji je u istom stoljeu ivio u Flandriji usred raskoi velike elegancije i neuvenog burgundskog sjaja, ostao je na dvoru Karla Smjelog oenivi se djevojkom iz jedne flamanske obitelji. Njegov sin Giusto bavio se slikarstvom koje je izuavao kod Jana Gossaerta. Godine 1508. zajedno s uiteljem doao je u Italiju u pratnji Filipa Burgundskog koji je bio ambasador cara Maksimilijana kod pape Julija II. Nastanio se u Firenzi gdje se nastavio razvijati glavni ogranak njegova plemena. Drugi uitelj mu je bio Piero di Cosimo, onaj veseli i lepravi slikar, snaan i harmonian kolorist. koji je svojim kistom slobodno oivlj'avao pogzinske prie. Taj Giusto nij'e bilo obian umjetnik, ali je svu svoju snagu istroio u uzaludnim naporima da pomiri prvobitnu gotsku naobrazbu s novim renesansnim duhom. Sredinom druge polovice sedamnaestog stoljea Sperelli su se presenii u Napulj, gdje j'e 1679. neki Bartolomeo Sperelli objavio astroloki traktat De Nativitatibus. 1720. neki Giovanni Sperelli predaje kazalitu aljivu operu pod naslovom La Faustina, a nakon toga j'ednu lirsku tragedij'u pod naslovom Progne. 1756. Carlo Sperelli izdaje zbirku Ijubavnih pj'esama, u kojoj su mnoge klasine lascivnosti bile opjevane s horacij"evskom elegancijom koja je tada bila u modi.

ovj'ek velike otmjenosti, a i bolji pjesnik, bio je Luigi, koji je ivio na dvoru kralja prosjaka i kraljice Karoline. Pisao je s izvjesnim melankolinim i Ijupkim epikurejstvom i priliono jasno. Lj'ubakao j'e poput iskusnog i otmjenog Ijubavnika i doivio mnotvo pustolovina, nekoliko slavnih, poput one s markizom di Bugnano, koja se zbog Ijubomore otrovala, i one s groficom Chesterfield, koju je, kad j'e umrla od suice, oplakao u Ijupkim iako pomalo kitnjastim odama, sonetima i elegijama. Conte Andrea SperelliFieschi d'Ugenta, jedini naslj'ednik, nastavljao je obiteljsku tradiciju. Zaista je bio idealan tip mladog talijanskog plemia devetnaestog stoIjea, legitimni predstavnik j'ednog pokoljenj'a plemia i elegantnih umjetnika, posljednji potomak jedne intelektualne loze. Bio j'e, da tako kaemo, proet umj'etnou. Mladost mu je, hranei se raznim i temeljitim studijem, izgledala udesna. Do dvadesete je godine mnogo itao i mnogo putovao u oevu drutvu, zato je i dovrio svoj'u vanrednu estetsku naobrazbu pod oevom brigom, izbjegavi ograniavanja i prinude pedagoga. Upravo od oca j'e poprimio ukus za umjetnika djela, strastveno oboavanj'e Ijepote, kraj'nji prezir prema predrasudama, e za uitkom. Taj otac, koj'i je odrastao usred najveeg bljetavila burbonskog dvora, zaista j'e znao ivj'eti. Temeljito je poznavao slatki ivot, a uz to je posjedovao i bajronsku sklonost prema fantastinom romanticiaanu. I sam se oenio u gotovo traginim okolnostima nakon jedne burne strasti. Nakon toga je na sve naine uznemiravao i ometao brani mir. Na kraju se rastao od ene zadravi sinia i proputovavi s njim cijelu Evropu. Andrein odgoj bio je dakle, da tako kaemo, iv, to jest graen ne toliko na knjigama koliko na promatranju Ijudskih stvarnosti. Duh mu nije bio iskvaren samo visokom kulturom ve i eksperimentima. Kako mu se znanje proirivalo, radoznalost je u njemu postajala sve jaa. Rasipao se od samog poetka, jer se velika senzitivna snaga kojom je bio obdaren nikad nije zamarala nabavljajui blaga njegovoj rasipnosti. Ali irenje te snage razvilo je u njemu jednu drugu moralnu snagu koju se ni sam otac nije ustruavao da razrui. On nije ni opaao kako mu je ivot postepeno smanjivanje

sposobnosti, nada, uitaka, gotovo jedno postepeno odricanje, i kako se oko njega neumoljivo, iako polagano, zatvara sve ui krug. Izmeu ostalih, otac mu je dao i ovo osnovno naelo: Potrebno je stvoriti vlastiti ivot, kao to se stvara umjetniko djelo. ivot pametnog ovjeka mora biti njegovo djelo. U tome je sva prava nadmo. Otac mu je jo govorio: Pod svaku cijenu treba sauvati potpunu slobodu, pa ak i u pijanstvu. Pravilo razumnog ovjeka je: Habere, non haberi.^ Isto tako mu je govorio: Kajanje je isprazna hrana nezaposlenog duha. Vie od svega treba izbjegavati kajanje, uvijek zaokupljajui duh novim dojmovima i novim zamislima. Ali ova svjesna naela, lcoja su se zbog svoje dvosmislenosti mogla tumaiti i kao visoko moralni kriteriji, upravljena su upravo nesvjesnoj prirodi, to jest ovjeku ija je snaga volje bila veoma mala. Jedno drugo oevo sjeme podmuklo je sazrelo u Andreinoj dui: sjeme sofizma. Sofizam je, govorio je taj neoprezni odgojitelj, na dnu svakog uitka i svake Posjedovati i ne biti posjedovan. Ijudske boli. Izvjebati i umnoiti sofizme znai i izvj'ebati i umnoiti vlastiti uitak ili vlastitu bol. Moda se ivotno umijee sastoji u sakrivanju istine. Rije je duboki izvor u kojem se za pametnog ovjeka skrivaju neiscrpna bogatstva. Grci, ti umjetnici rijei, najprobraniji su sladokusci starog doba. Najvie sofista bilo j'e u Periklovo vrijeme, vrijeme uivanja. To je sjeme nalo prikladno tlo u bolesnom mladievu duhu. Za Andreu je malopomalo la, ne toliko prema drugima koliko prema samom sebi, postala ruho u koje se zavila njegova savjest, tako da vie nikad u svojoj nutrini nije mogao biti iskren a niti postati gospodar nad samim sobom. Nakon prerane oeve smrti, postao je sam u dvadeset prvoj godini vlasnik znatnog imutka, odvojen od majke, preputen na milost i nemilost svojim strastima i prohtjevima. Petnaest mjeseci je ostao u Engleskoj. Majka se ponovo udala za nekog biveg Ijubavnika. A on je doao u Rim, jer ga je volio. Rim j'e bio njegova velika Ijubav. Ne Rim Cezara, ve Rim papa, ne

Rim slavoluka, termalnih kupalita, foruma, ve Rim vila, fontana i crkava. On bi cijeli Koloseum bio dao za Villu Medici, Campo Vaccino za piazzu di Spagna, Titov slavoluk za Fontanu kornjaa. Vie ga je privlaio kneevski sjaj' Colonna, Dorija, Barberinija, nego carska veliina. Najvei san mu je bio da ima palau koju je gradio Michelangelo i oslikao Caracci, kao to je bila palaa Farnese. Galeriju punu slika Rafaela, Tiziana, Domenichinija, kao to je bila galerija Borghese. Vilu poput one Alessandra Albanija gdje bi gusti imir, crveni istonjaki granit, bijeli lunej'ski mramor, grki kipovi, renesansne slike, same uspomene na mjesto, tkale arolije oko neke njegove divne Ijubavi. U kui svoje roakinje markize d'Ateleta, u albumu ispovijesti, ispod pitanja: Sto biste htjeli biti? on je napisao Rimski knez. U Rim je stigao krajem rujna 1884. godine i smj'estio se u palai Zuccari na Trinita de'Monti, tom prijatnom katolikom mjestu na koj'em sjena obeliska Pija VI oznaava prolaenje vremena. Cijeli listopad je proveo brinui se oko namj"etaja, a zatim, kad su sobe bile ukraene i spremne, u novoj kui j'e doivio nekoliko dana neiskazane tuge. Bilo je kasno Ijeto, proljee mrtvih, ozbiljno i tiho, kad se Rim zaogmuo u zlato poput nekog grada na Dalekom istoku, rasprostirui se ispod gotovo mlijenog prozirnog neba poput onog koje se ogleda u australijskim morima. Ona malaksalost zraka i svjetla u kojoj su gotovo sve stvari gubile svoju realnost, postajui nestvame, izazivajui u mladiou beskrajni zamor, neizrecivi osjeaj nezadovoljstva, malodunosti, osamljenosti, praznine, nostalgije. Moda je razlog tom neugodnom osjeaju bila promjena klime, obiaja, navika. Dua pretvara nejasne dojmove organizma u psihike fenomene kao to i san svojom prirodom preobraava dogaaje za vrijeme spavanja. Tono je da je sad ulazio u novo razdoblj'e ivota. Hoe li konano pronai enu i posao koji bi mogli osvoj'iti njegovo srce i postati njegov cilj? U sebi nije imao ni sigurnosti snage ni predosjeaja slave ili sree. lako je sav bio proet umjetnou, jo nije bio stvorio nij'edno vrednije djelo. Premda eljan Ijubavi i uitka, jo uvijek nije potpuno Ijubio, a niti iskreno uivao. Muio

ga je Ideal o kojem u svoj"im naj'tajnijim mislima jo nij"e bio stvorio jasnu sliku. lako j'e po svojoj prirodi i odgoju izbjegavao patnju, na svakom mj'estu j'e bio ranjiv, ona ga je svuda mogla dodimuti. U meteu kontradiktornih sklonosti izgubio je svaku volju i moralnost. Odrekavi se prijestolja, volja je prepustila ezlo nagonima. Estetski osjeaj je zamijenio moralni osj'eaj. Ali upravo taj estetski veoma profinjeni i moni te uvijek aktivni osjeaj odravao je u njegovom duhu stanovitu ravnoteu. Pametni Ijudi, odgojeni u kultu Ljepote, uvaj'u uvijek pa i u naj'gorim izopaenostima neku vrst reda. Pojam Ljepote je tako rei os njihova unutarnjeg bia, oko koje se sve strasti vrte. Nad tom je tugom jo uvijek neodreeno poput uvela mirisa lebdjelo sjeanje na Constantiju Landbrooke. Ljubav prema Conny bila je neobino njena; ona je bila veoma mila ena. Izgledala je poput nekog lika Thomasa Lawrencea. Posjedovala je sve odlike enske Ijupkosti koje su bile drage tom slikaru nabora, ipaka, baruna, sj'ajnih oiju i poluotvorenih usta. Bila je drago otjelovljenje male grofice Shaftesbury. ivahna, elokventna, gipka, zvonkog smijeha i leprava poput dj'eteta, spremna na iznenadne nj'enosti i nagle izljeve tuge i brzu srbu, imosila je u Ijubav mnogo ivosti, mnogo raznoHkosti i hirova. Njena najljepa odlika bila je svjeina, neprekidna trajna svjeina u bilo koje vrij'eme. Kad bi se probudila posUje Ijubavne noi, bila je sva mirisna i ista kao da je upravo izila iz kade. Andrea se naroito sjeao njenog lika s kosom napola rasputenom po vratu i privrenom na tjemenu zlatnom ukosnicom; sa arenicom oka koja je pUvala u bijelom kao bHjeda Ijubiica u mlij'eku. Otvorenih vlanih usana iza kojih su se smijeili bij'eU zubi. U sj'eni zavjesa koje su rasipale po krevetu zelenkasto srebrnu boju poput onih u morskim spiljama. Ali milozvuni cvrkut Conny Landbrooke proao je Andreinom duom kao jedna od onih laganih melodija iji pripjev ostaje neko vrijeme u sjeanj'u. Vie puta mu je rekla kad bi navee bila tuna, s oima punim suza: know you love me not...' On je zaista nije volio. Nije ga zadovoljavala. Njegov ideal ene bio je manje nordijski.

Privlaila ga j'e jedna od onih kurtizana esnaestog stoljea koje kao da su na licu nosile neki magian veo, neku prozirnu zaaranu masku, gotovo bi se moglo rei neku mranu nonu dra, boansku strahotu Noi. Susrevi vojvotkinju di Scerni, Donnu Elenu Muti, pomislio je: Ovo je moja ena. Cij'elo bie mu je treperilo od radosti nasluujui da e mu pripasti. Prvi put ju je sreo u kui markize d'Ateleta. Saloni ove Andreine roakinje u palai Roccagiovine bili su veoma posjeivani. Ona je naroito privlaila svojom otroumnom veselou, slobodoumnim naelima i svojim neumomim osmijehom. Vesele crte lica podsjeale su na neke enske likove na Moreauovim slikama, na ' Znam da me ne voli . Gravelotove vinjete. U nainu ponaanja, ukusu u odij'evanju imala je neto pompadursko, ne bez lakog afektiranja, jer je ak bila i neobino sliona miljenici Ljudevita XV. Srij'edom svake sedmice, naao bi se Andrea Sperelli za stolom markize. Jednog utorka uvee, u loi kazalita Valle, ree mu markiza smijui se: Nemoj" izostati sutra, Andrea. Meu uzvanicima se nalazi jedna zanimljiva, tavie fatalna osoba. Osiguraj se protiv uroka ... Nalazi se u trenutku slabosti. On joj' odgovori kroz smijeh: Doi u goloruk, rodice, ako nema nita protiv, dapae u rtvenom ruhu. Ve mnoge veeri nosim to odijelo kao mamac, ali uzalud, na alost. rtvovanje se pribliava, roae. rtva je spremna. Sutradan uvee stigao je u palau Roccagiovine nekoliko trenutaka prije uobiajenog vremena, s divnom gardenijom u zapuku i nekim neodreenim nemirom na dnu due. Njegova koija se zaustavila ispred vrata, jer je na ulazu ve bila stajala jedna druga. Livrej'e, konji, cijeli obred koji j'e pratio silazak gospoe, nosio je obiljeje otmj"ene kue. Conte je opazio visoku i vitku osobu, kosu ukraenu dijamantima i malu nogu koj'a je stupila na stepenicu. A zatim, kako se i sam penjao stepenicama, ugledao je damu s lea.

Kretala se ispred njega, lagano, gipko, s osjeajem mjere. S ramena joj se sputao ogrta obloen krznom snjenim poput labudova perj'a. Nije bio zakopan, pa su ramena ostala otkrivena. Ramena su bila bijela poput bruene slonove kosti, odijeljena mekanim lij'ebom, s leima koja su se gubila ispod ipaka pokazujui neku neodreenu krivulju, blagi zavoj' krila. Iz ramena j'e izranjao vitak, okrugao vrat, dok se kosa s potiljka, uvijena u obliku pua, savij'ala prema tj'emenu pravei vor isprepleten iglama na kojima su se sjajili dragulji. Taj' sklad kod nepoznate dame pruio je Andreinim oima tako j'ak uitak da se, zadivljen, zaustavio na trenutak na zaokretu stepenica. Skutovi haljine su po stepenicama jako utali. Za enom j'e, ponaajui se besprijekomo, iao njen sluga, ali ne njenim tragom, ve sa strane, uza zid. Suprotnost izmeu ovog velianstvenog bia i tog ukoenog automata bila je zaista neobina. Andrea se nasmijeio. Dok je sluga u predsoblju primao ogrta, dama je bacila strelovit pogled na mladia koji je ulazio. Ovaj je uo kad su najavili: Njena ekscelencija vojvotlcinja di Scerni! Odmah zatim: Gospodin grof SperelliFieschi d'Ugenta! Njemu se svidje to je njegovo ime bilo izgovoreno uz ime ove ene. U salonu su ve bili markiz i markiza d'Ateleta, banm i barunica d'lsola, don Filippo del Monte. U kaminu je gorjela vatra. Nekoliko naslonjaa ve je bilo primaknuto ognju. etiri palme irokih crvenilom proaranih listova stajale su na etiri niska stalka za ovijee. Markiza se uputi u susret doljacima i ree svojim neodoljivim lijepim smijekom: Eto, sretnim stjecajem okolnosti nije potrebno da vas upoznajem. Roae Sperelli, poklonite se boanskoj Eleni. Andrea se duboko nakloni. Vojvotkinja mu, gledajui ga u oi, Ijubaznim pokretom prui ruku. Veoma mi je drago to vas vidim, grofe. Prolog Ijeta, u Luzernu, mnogo mi je o vama priao va prijatelj Giulio Musellaro. Priznajem, bila sam malo radoznala... Musellaro mi je dao da proitam vau divnu Priu o Hermafroditu, a i poklonio mi je va

bakrorez San, pravo remekdjclo. Ne zaboravite da sam vaa iskrena tovateljica. Govorila je zastajkujui pomalo. Glas joj je bio tako njean da je ostavljao dojam gotovo tjelesnog milovanja, dok joj je pogled i nehotice bio zaljubljen i strastven, to zbunjuje sve mukarce izazivajui u njima iznenadnu poudu. Sluga najavi: Cavaliere Sakumi! Tada se pojavi osmi i posljednji gost: sekretar japanskog poslanstva. Malen rastom, ukast, izboenih linih kostiju, duguljastih kosih oiju ispresijecanih crvenim ilicama. Kapci su mu bez prestanka treptali. U usporedbi s tankim nogama, tijelo mu je bilo predebelo. Hodao je prema unutra okrenutim vroima stopala, kao da mu nekakav pojas snano stie bedra. Trake na fraku bile su mu prevelike, hlae prepune nabora, dok je kravata odavala vidljive znakove nevjete ruke. inilo se kao da je izvaen iz jednog od onih oklopa od eljeza i laka koji lie na Ijuske mekuaca, a zatim ubaen u oijelo zapadnjakog konobara. Ipak, koliko je god bio smijean, imao je otrouman izraz, neku vrst fine ironije na kutovima usana. Usred salona se naklonio. Cilindar mu je ispao iz ruke. Barunica d'Isola, siuna plavua, graciozna, ela prekrivenog uvojcima, kreveljei se poput mladog majmuna, ree otrim glasom: Doite amo Sakumi, ovdje, do mene! Japanski kavalir se pribliavao dijelei smijeak i naklone. Hoemo li veeras vidjeti princezu Isse? upita ga Donna Francesca d'Ateleta, kojoj je bilo drago to za Ijubav slikovitog arenila u svojim salonima moe okupIjati najneobinije primjerke egzotinih kolonija u Rimu. Azijat je govorio nekim udnim, jedva razumljivim jezikom, mjeavinom engleskog, francuskog i talijanskog. Odjednom su svi poeli govoriti. Kao neki zbor iz kojeg se s vremena na vrijeme poput srebmih zvonia razlijegao svjei markizin smijeh. Siguran sam da sam vas ve negdje vidio, ne znam vie gdje ni kada, ali siguran sam da sam vas vidio govorio je Andrea Sperelli vojvotkinji stojei ispred nje. Dok sam promatrao kako se

penjete stepenicama, na dnu due budila mi se neka nejasna uspomena, neto to je u ritmu vaeg hoda dobivalo oblik, kao to se iz muzike arije raa slika... Nisam us pio oiviti uspomenu, ali kad ste se okrenuli, osj'etio sam da va profil veoma lii na onu sliku. Nije mogla biti vidovitost, bio j'e dakle neki nejasni fenomen sjeanja. Sigumo sam vas nekad vidio. Tko zna! Moda u snu, moda u nekom umjetnikom djelu, moda ak u nekom drugom svijetu, u nekom bivem ivotu ... Izgovarajui ove posljednje i previe sentimentalne i varljive rijei, otvoreno se nasmijao kao da je htio predusresti sumnjiav ili ironian podsmijeh dame. Elena je meutim bila ozbiljna. Je li me sluala ili j'e mislila na neto drugo? Je li prihvaala ovaj nain razgovora ili je ovom ozbiljnou pokuavala da se naali s njime? Da li mu eli pomoi u zavoenju koje je on tako brzo zapoeo ili se zatvorila u ravnodunost i nehajnu utnju? U jednu rije, da li je ona ena koju bi mogao osvojiti ili ne? Zbunjen, Andrea je ispitivao tajnu. Kolikima je, koji su vini zavoenju, naroito onim najsmjelijima, poznata ova zbunjenost to j"e neke ene izazivaju utnjom. Sluga otvori vrata blagovaonice. Markiza uhvati pod ruku don Filippa del Monte davi primjer ostalima, koji krenue za njima. Idemo ree Elena. Andrei se priinilo da je u pokretu kojim ga je prihvatila ispod ruke osjetio malo preputanje. Da li je to bilo privienje njegove elje? Moda. Upadao je u sumnj'u, ali svakog idueg trenutka osjeao je kako ga obuzima slatko oaranje i svakog je trenutka u njemu rasla elja da prodre u duu te ene. Ovdje, roae ree mu Donna Francesca pokazujui mu mj'esto. Za ovalnim stolom naao se izmeu baruna d'Isole i voj'votkinje di Scerni. Nasuprot njemu sj"edio je cavaliere Sakumi, koj"i se nalazio izmeu barunice d'lsola i Don Filippa del Monte. Markiz i markiza u sj'edili na krajevima. Na stolu je sjao porculan, srebro, kristal i cvijee. Veoma malo dama moglo se natjecati s markizom d'Ateleta u

umijeu prireivanja maka. Vie panje je poklanjala pripremanj'u hrane nego oblaenju. Fino a njenog ukusa dolazila je do izraaj'a u svakoj stvari i ona je doista bila uzor elegantnih prijema. Njena mata i rafiniranost prepriavali su se za svim stolovima rimskog plemstva. Upravo ove zime j'e bila uvela modu cvjetnih lanaca objeenih s kraja na kraj velikih kandelabara, kao i modu tanahnih mlijenih muranskih vaza koje su se prelijevale poput opala, s jednom jedinom orhidej'om, a bile su postavljene izmeu raznolikih aa ispred svakog gosta. avolski cvijet ree Donna Elena Muti uzimaj"ui staklenu vazu i promatrajui izbliza kao krv crvenu orhideju neobinog oblika. Glas j'oj je bio tako zvuan da su ak i obine rijei i naj'obinije reenice u njenim ustima poprimale neko tajanstveno znaenje i smisao i neki novi ar. Na isti j'e nain frigijski kralj pretvarao u zlato sve to bi dotakao rukom. Simbolian cvijet meu vaim prstima proape Andrea gledajui damu koja je u tom poloaju bila predivna. Dama je na sebi imala haljinu blijedoplave boje posutu srebmim tokicama koja se blj'eskala ispod starinskih buranskih ipaka neke udnovato bijele boje to j'e prelazila u riu, ali se to jedva opaalo. U tanahnoj' vazi koju je neki ranj'etnik jednim dahom pretvorio u tekui dragulj, Ijulj'ao se gotovo nenaravni, kao iz arolije roeni cvijet. Ali ja vie volim rue ree Elena ostavljajui orhidej'u pokretom odbijanja koji je bio suprotan njenoj preanjoj znatielji. Zatim se upustila u opi razgovor. Donna Francesca je govorila o posljednjem primanju u austrijskoj ambasadi. Jesi li vidj'ela gospou de Cahen? upita j'e Elena. Nosila je haljinu od utog tila proaranu nebrojenim kolibriima s oima od rubina. Prekrasna krletka koja plee... A Iady Ouless jesi li nju vidjela? Imala je opravu od bijelog tarlatana prekrivenu morskim algama i nekakvim crvenim ribama, a preko alga i riba drugu opravu od tarlatana zelene boje mora. Zar je nisi vidjela? Akvarij najljepeg efekta ... Nakon ovih sitnUi pakosti ona prasne u srdaan smijeh od kojeg su

joj podrhtavale nosnice i donji dio brade. Naavi se pred ovom nerazumljivom prevrtljivou, Andrea je j'o uvijek oklijevao. Ove frivolne i zlobne rijei izlazile su iz istih usta koja su ga maloas, izgovarajui najobiniju reenicu, uznemirila do dna due. Izlazile su iz istih usta koja su mu se maloas, dok je utjela, inila poput usta Leonardove Meduze, Ijudskim cvijetom due, koji je od plamena strasti i tj'eskobe pred smru postao boanski. Koja je dakle prava bit ovog stvorenja? Da li je opaala i bila svjesna svoje neprestane metamorfoze ili je bila nedokuiva i za samu sebe, ostaj'ui izvan vlastite tajanstvenosti? Kohko je u njenim rijeima i oitovanjima bilo izvjetaenosti, a koliko iskrenosti? Osjeao je potrebu da upozna tu enu zbog uitka koji mu je pruala njena blizina i Ijubavi koj'u je poeo osjeati prema njoj. Uvijek ga j'e draio alostan obiaj" analiziranj'a, spreavajui ga da sebe zaboravi. Ali svaki pokuaj bio je kanjen, kao i znatielja Psihe, udaljavanjem Ijubavi, gubljenj'em Ijublj'enog predmeta, prestankom uitka. Zar nije bolje, meutim, iskreno se prepustiti prvom neizrecivom uitku Ijubavi koja se raa? Opazio je kako Elena vlai usne u bijelom, poput meda itkom vinu. Odabere au u koju j'e sluga ulio isto vino i ispij'e ga s Elenom. Oboje su u isti as spustili ae na stolnjak. Istovremeni pokret primora ih da se okrenu jedno prema drugom. I pogled ih oboje mnogo vie uzbudi od gutIjaja. Nita ne priate? upita ga Elena, izvjetaenom lakoom koja joj malo izmijeni glas. Za vas govore da izvrsno pripovijedate ... Trgnite se dakle! Ah, roae, roae! saalno klikne Donna Francesca, dok joj je Don Filippo del Monte aputao neto u uho. Andrea se pone smijati. Cavaliere Sakumi, mi smo utljivci. Trgnimo se! Azijatove duguljaste oi lukavo zasvj'etlucae crve nei se jo vie od tamnog rumenila kojim mu je vino zaarilo jabuice. Sve do tog trenutka promatrao je voj"votkinju di Scemi zanesenim izrazom bonza pred svojim boanstvom. Nj'egovo iroko lice, koje kao da j'e izilo s kakvog klasinog lista velikog humoristikog slikara Hokusaia, crvenilo se kroz cvjetne lance

poput mj'eseca u kolovozu. Sakiuni je tiho izusti Andrea nagnuvi se prema Eleni zalj"ublj'en. U koga? U vas. Niste to opazili. Ne. Pogledajte ga. Elena se okrene. Zaljubljena zamiljenost preobuenog daimija izazva joj na usnama tako iskren smijeh da se ovaj osjetio povrijeenim i oito ponien. Drite ree mu da ga odobrovolji te otkine iz vijenca bijelu kamelij'u i dobaci je gostu iz Zemlj'e izlazeeg sunca. Pronaite neku slinost u moju ast. Azijat kominim pokretom oboavanja prinese kamelij'u ustima. Ah, ah, Sakumi klikne mala banmica d'Isola nevjerni ste mi! On promuca nekoliko rijei jo vie porumenj'evi u licu. Svi su se slobodno smijali kao da je ovaj' stranac bio pozvao upravo zato da ostalima poslui za alu. I Andrea se, smijui, okrene prema gospoi Muti. Ona je uspravno, ak pomalo zabaeno unazad, drala glavu pogledavajui letimice mladia ispod poluzatvorenih kapaka onim neopisivim enskim pogledom koji kao da skuplja i gotovo bi se moglo rei pij'e od dragog ovjeka sve to je u njemu najmilije, najpoeljnije, najdrae, sve to u njoj pobuuje onaj instinktivni seksualni zanos iz kojeg se raa strast. Veoma duge trepavice prekrivale su joj zj'eniou usmjerenu prema kraju one upljine. Bjeloonica se kupala kao u nekoj tekuoj, bijeloj, malo azurnoj svjetlosti, dok joj je donji kapak gotovo neprimjetno podrhtavao. inilo se kao da zraka oka pada na Andreina usta, kao na naj'drau stvar. Elena je zaista promatrala ta usta. Pravilna oblika, upaljena crvenilom, puna senzualnosti, s pomalo Okrutnim izrazom dok su bila zatvorena, ta mlada usta su neobino podsjeala na sliku nepoznatog plemia u galerij'i Borghese, na duboko i tajanstveno umjetniko djelo u kom su zadivljene mate mislile da prepoznaju

boanstveni lik Cesara Borgie to ga je naslikao boanski Sanzio. Kad bi se usne otvorile na osmijeh, tog bi izraza nestalo, pojavljivali su se bijeli, pravilni zubi, neobina sjaj'a, osvjetlj'ujui kao u dj'eteta svj'ea i vedra usta. Tek to se Andrea okrenuo, Elena odvrati pogled, ali ne tako brzo da mladi ne bi mogao uhvatiti njegovu munju. To ga je toliko obradovalo da j'e osjetio kako mu krv navire u lice. Ona me eli! Ona me eli! pomisli likujui, To je uitak koj'i jo nikad nisam osjetio. Postoje neki pogledi ene koj'e zaljubljeni mukarac nikad ne bi zamijenio ni za potpuno posj'edovanje nj'ena tijela. Tko nije vidio kako se u jasnom oku pali vatra prve njenosti, taj ne poznaje naj'veu Ij'udsku sreu. Nij'edan kasniji trenutak radosti ne moe biti ravan ovome trenutku. Dok j'e razgovor postajao sve ivlji, Elena upita: Ostajete li u Rimu cijelu zimu? Da, cij'elu zimu i jo vie odgovori Andrea, kojem je ovo jednostavno pitanj'e sadravalo Ijubavno obeanj'e. Imate dakle kuu? Casa Zuccari: domus aurea Na Trinita de'Monti? Sretnie! Zato: sretnie? Jer stanujete na mjestu koje oboavam. Tamo je kao u vazi sakupljena sva najvea sladost Rima. Tono! Izmeu obeliska della Trinitk i stupa Zaea visi kao zavjetni dar moj'e katoliko i pogansko srce. Zlatna kua. Ona se nasmije njegovim rijeima. On je ve bio spremio madrigal o ovom objeenom srcu, ali ga ne kaza, jer nije litio produiti razgovor u ovom lanom i laganom tonu razbijajui tako svoje intimno veselje. Zautio je. Ona se zamislila. Nakon toga se ponovo upustila u opi razgovor prosipajui ale i smijeh s jo veom ivou i pokazujuoi svoje blistave zube. Donna Francesca je bockala malo princezu di Ferentino ciljajui na njenu lezbijsku avanturu s Giovanellom Daddi.

 Da, zaista, princeza Ferentino najavljuje za Bogojavljenje novu sveanost u dobrotvome svrhe ree barun d'lsola. Zar jo nita ne znate? Ja sam pokroviteljica odgovori Elena Muti. Vi ste dragocjena pokroviteljica ree Don FUippo del Monte, ovjek etrdesetih godina, gotovo potpuno elav, sastavlja otrih epigrama. Na licu je nosio neku vrst sokratske maske iz koje je desno oko svjetlucalo tisuama razliitih izraza dok je lijevo bilo uvijek nepomino i gotovo stakleno ispod okruglog monokla, kao da je jedno sluilo za izraavanje, a dmgo za promatranje. Za vrijeme sveanosti u svibnju dobili ste cijelu gomilu zlata. Ah, ta svibanjska sveanost! Prava ludost povikne markiza d'Ateleta. Kad su sluge poele donositi ampanjac s ledom, doda: Sjea li se, Elena? Sjedile smo za susjednim stolovima. Pet lujdora gutljaj! Pet lujdora zalogaj! pone vikati Don Filippo del Monte oponaajui u ali glas izvikivaa. Vojvotkinja Muti i markiza d'Ateleta su se smijale. Da, da, istina je. Vi ste izvikivali, Filippo ree Donna Francesca. teta to nisi bio tamo, roae! Za pet lujdora jeo bi voe koje sam ja prije toga zubima oznaila, a za dmgih pet lujdora pio bi ampanjac iz Elenina dlana. Kakav skandal! prekine je barunica d'Isola s izrazom gnuanja. Ah, Mary! A zar ti nisi prodavala ve zapaljene i prilino ovlaene cigarete po jedan lujdor? ree Donna Francesca bez prestanka se smijui. Don Filippo e na to: Ja sam vidio neto jo bolje. Leonetto Lanza je od grofice di Lucoli, ne znam za koju cijenu, dobio kubansku cigam koju je ova prije toga drala ispod pazuha. Fuj! ponovo ga prekine mala barunica. Svako milosrdno djelo je sveto zakljui markiza. Ja sam zagrizajui voe sakupila oko dvjesta lujdora. A vi? upita Andrea Sperelli gospou Muti nevoljko se osmjehnuvi. A vi s vaim peharom od mesa?

 Ja, dvjesta sedamdeset. Svi su se tako alili osim markiza. Taj Ateleta je ve bio star ovjek, neizljeivo gluli, uvoten, plavkast, umjetan od glave do pete. Liio je na jedan od likova koji se mogu vidjeti po galerijama votanih figura. S vremena na vrijeme, i to gotovo uvijek u nezgodan trenutak, putao bi iz sebe neku vrst suhog smijeka nalik na struganje malog zaralog stroja to ga je nosio u tijelu. Jednom je ak cijena gutljaja dosegla visinu od deset lujdora. Razumijete? doda Elena. A na kraju mi je onaj ludi Galeazzo Secinaro ponudio novanicu od petsto lira da obriem ruke o njegovu plavu bradu... Konac ruka je u kui d'Ateleta uvijek bio veoma sjajan, jer se prava rasko jednog stola vidi tek u desertu. Sve one probrane i rijetke stvari vjeto poredane u kristalnim srebrom obrubljenim tanjurima osim jeziku godile su i pogledu. Vijenci spleteni od kamelija i Ijubiica savijali su se izmeu vitiastih kandelabara iz osamnaestog stoljea ukraenih faunima i nimfama. A fatmi i nimfe te ostali draesni likovi arkadijske mitologije, Silvandri, Filine i Rosalinde, oivljavali su svo jom Ijupkou sa zidnih tapeta one jasne kiterske krajolike koj"e je stvarala mata Antoinea Watteaua. Jako erotsko uzbuenje koj'e obTizima duhove na kraj'u gozbe ukraene enama i cvijeem, otkrivalo se u rijeima, u uspomenama na svibanjsku sveanost kada su dame ivo nastojale da ssikupe to vie novca u svojim prodavaonicama privlaei kupce neuvenom drzovitou. Jeste li prihvatili? upita Andrea Sperelli voj'votkinj'u. Posvetila sam svoj'e ruke dobroinstvu odgovori ona. Dvadeset pet lujdora viel AU the perfumes of Arabia not sweeten this little hand...' Smijao se ponavljajui rij'ei Lady Macbeth, ali je duboko u dui osjeao nejasnu bol, neku neodreenu muku, koj'a je nahkovala na Ijubomoru. Odjednom mu se priinilo da na nj'oj ima neto pretjerano, tako rei kurtizansko, pri emu se na trenutak izgubilo ponaanje otmjene dame. Iz nekih odjeka glasa i smijeha, iz nekih pokreta, dranja, pogleda, izbijao je moda i nehotice suvie

afrodizijaki ar. I suvie je lako rasipala vidno uivanje u svojoj Ijepoti. S vremena na vrij'eme bi na oigled sviju, moda i nehotice, izvela pokret ili izraz koji bi u krevetu uzbudio Ijubavnika. Svatko je, gledajui je, mogao ugrabiti iskru uitka, obuhvatiti je bludnim slikama, zamiljati tajna milovanja. Ona je zaista izgledala stvorena jedino da pobuuje Ijubav, a zrak koji je udisala uvij'ek je bio upaljen elj'ama koje je oko sebe izazivala. Koliki su je imaU? pomisli Andrea. Koliko uspomena uva nj'eno tijelo i dua? Srce mu se nadimalo poput gorkog vala, na ijem dnu je jo uvijek vrebala tiranska netrpeljivost prema svakom nepotpimom posjedovanju. I nije mogao odvratiti oi od Eleninih ruku. Iz ovih njeno bij'elih, neusporedivih ruku, savrene prozranosti, izvezenih mreom plavih, jedva vidljivih Svi mirisi Arabije ne opijaju kao vaa mala ruka.. ilica, iz tih izdubljenih, ruiasto osjenanih dlanova, na kojima bi kakav hiromant pronaao tamne spletke, pilo je deset, petnaest, dvadeset mukaraca, jedan za drugim, po istoj cijeni. Vidio je kako se saginju glave tih nepoznatih mukaraca siui vino. Galeazzo Secinaro je bio njegov prijatelj: lijep i veseo gospodin, s carskom bradom kao u Lucija Vera, opasan takmac. Kako su ga sve ove slike uzbudile, obuzme ga tako divlja pouda i muna nestrpljivost da je pomislio da nikada nee doi kraj tome ruku. Jo veeras moram dobiti njeno obeanje, pomish. Duu mu je razdirao nemir ovjeka koji se boj'i videi kako mu bjei blago koje ele dobiti mnogi takmaci. A neizljeiva i nezasitna tatina predstavljala mu je opojnost pobj'ede. Tono je da se ovjek to vie ponosi i uiva u neem to predmet koji posjeduje izaziva vie zavisti i poude kod drugih. U tome i jest ar ena s pozomice. Kad cijelo gledalite odjekuje aplauzima i gori od elja, jedino onaj kojemu je upravljen pogled i smijeak osjea opojnost ponosa, kao od ae prej"akog vina, i gubi pamet. Ti koja si novator govorila je Elena Muti obraajui se Donni Franceski i perui usput ruke u mlakoj vodi iznad srebrom obrubljene kristalne posude morala bi ponovo uvesti obiaj da se voda za ruke daj'e u starinskom umivaoniku izvan stola. Ovaj

moderni nain je ruan. to vi mislite, Sperelli? Donna Francesca ustane, Ostali su je slijedili. Andrea se naklond i ponudi ruku Eleni, a ona ga i ne osmjehnuvi se pogleda dok je polako stavljala svoju golu ruku pod njegovu. Njene posljednje rijei bile su vesele i leprave. Ovaj pogled je meutim bio toliko ozbiljan i dubok da j'e mladi osjetio kako mu obuzima duu. Idete li upita ga ona idete li sutra navee na ples u francusku ambasadu? A vi? odvrati Andrea. Ja idem. I ja. Nasmijeie se kao dvoje Ijubavnika. Ona sjedajui doda: Sjednite. Naslonja je bio odmaknut od kamina, stajao je uz stranji dio klavira koji su djelomino pokrivali bogati nabori nekog platna. Na jednom kraju u podignutom kljunu, bronani dral drao je pladanj objeen na laniou, kao na vagi, a na pladnju se nalazila neka nova knjiga i mala japanska sablja, wakizashi; korice, rukobran i balak bili su ukraeni srebrnim krizantemama. Elena uze napola razrezanu knjigu, proita naslov, zatim je odloi na pladanj, koji se zanjie. Sablja pade. Kako su se i Andrea i ona istovremeno sagnuli da je podignu, ruke su im se srele. Uspravivi se, ona pone radoznalo promatrati lijepo oruje u svojoj ruci, dok je Andrea priao o tom novom romanu govorei openito o Ijubavi. Zato se drite tako daleko od iroke publike? upita ga ona. Da niste prisegli vjemost dvadeset petorici italaca? Da, i to zauvijek. tovie, moj je san jedini primjerak koji u pokloniti jednoj eni. U demokratskom drutvu kao to je nae, prozni umjetnik ili pjesnik mora se odrei svake koristi koja nije Ijubav. Pravi italac nije onaj koji me kupuje, nego onaj koji me voli. Pravi italac je dakle naklona ena. Lovor slui jedino da privue mirtu... A slava? Prava slava je posmrtna, dakle slava u kojoj se ne moe uivati. Zar je vano na primjer da imam sto italaca na Sardiniji, deset u Empoliju i jo pet u Orvietu? I kakav uitak mi prua nepoznata

osoba kao slastiar Tizio ili mirisar Caio? Ja u kao autor pred potomstvo stupiti oboruan to mogu bolje, ali kao ovjek ne elim drugog pobjednikog vijenca osim... vijenca od lijepih golih ruku. Pogleda Elenine do lakta otkrivene ruke, koje su bile tako savreno postavljene i oblikovane da su podsjeale na antikne vaze iz ruke dobrog majstora. Takve su morale biti ruke Palade kad je stajala ispred pa stira. Prsti su poigravali na rezbarijama oruja, dok su sjajni nokti izgledali kao produetak divnih draguIja koji su ukraavali prste. Vi, ako se ne varam ree Andrea obuhvaajui je plamenim pogledom morate imati tijelo Correggiove Danaje. Osjeam to, dapae i vidim, po obliku vaih rtdai. Oh, Sperelli! Zar po cvijetu ne zamiljate cijeli oblik stabljike? Vi ste sigumo kao Akrizijeva ki koja prima oblak zlatne Me, ali ne onaj sa svibanjske sveanosti! Poznajete li sliku iz galerije Borghese? Poznajem. Jesam li se prevario? Dosta, Sperelli, molim vas. Zato? Elena zauti. Oboje je sad osjealo da se smanjuje krug koji e ih zatvoriti i naglo baciti u zagrljaj. Ni on ni ona nisu bili svjesni te brzine. Tek dva ili tri sata nakon to su se prvi put vidjeli ve se jedno drugome predavalo u duhu. I to uzajamno predavanje izgledalo je prirodno. Nakon kratke stanke progovori Elena ne pogledavi ga: Veoma ste mladi. Jeste li mnogo Ijubili? On odgovori drugim pitanjem: Vjerujete li da ima vie umjetnosti i duevne otmjenosti kad se u jednoj jedinoj eni zamisli Vjeno ensko ili da ovjek jakog i otmjenog duha mora obigrati sva usta koja sretne, kao note na klaviru, dok ne stigne do divnog ce? Ne znam. A vi? Ni ja ne znam rijeiti tu veliku sentimentalnu sumnju. Ali, ja sam instioktivno preletio klavijaturu i bojim se da sam, sudei barem prema unutranjem glasu, pronaao taj ce.

 Bojite se? Je crains ce que j'esptre.^ ' Bojim se onoga emu se nadam. Govorio je prirodno tim izvjetaenim jezikom, ublaujui gotovo usiljenim rijeima estinu svog osjeaja. A Elena je osjeala kako je glas zahvaa poput mree izvlaei je iz ivota koji ju je okruivao. Njena ekscelencija princeza di Micigliano! najavi sluga. Gospodin conte di Gissi! Madame Chrysoloras! Gospodin markiz i gospoa markiza Massa d'Albe! Saloni su se punili. Duge blistave povlake prolazile su preko purpumoga saga. Iz dijamantima napirlitanih, perlama naikanih i cvijeem ukraenih strukova dizala su se naga ramena. Sve kose su blistale onim divnim naslijeenim biserima zbog kojih zavide rimskom plemstvu. Njena ekscelencija princeza di Ferentino. Njegova ekscelencija vojvoda di Grimiti. Ve su se stvarale razliite grupe, razliita arita zlobe i uglaenosti. Najvea grupa, od samih mukaraca, stajala je uz klavir oko vojvotkinje di Scerni koja je ustala kako bi mogla odoljeti ovoj opsadi. Priblii se princeza Ferentino da prijekorom pozdravi prijateljicu. Zato danas nisi dola k Nini Santamarta? ekali smo te. Bila je visoka i mrava, udnih zelenih oiju koje su izgledale daleke u dnu tamnih podonjaka. Imala je cmu haljinu s kosim izrezom na grudima i leima. U tamnoplavoj kosi sjajio se veliki polumjesec od dragulja, kao u Dijane, dok je hitrim pokretima mahala velikom lepezom od crvenog perja. Nini e veeras posjetiti Madame Van Huffel. Svratit u i ja na trenutak, ali kasnije odgovori vojvotkinja Muti. Vidjet ou je. Oh, Ugenta klikne princeza okrenuvi se Andrei traila sam vas da vas podsjetim na na dogovor. Sutra je etvrtak. Draba kardinala Immenraeta poinje sutra u podne. Doite po mene u jedan. Svakako, princezo.

 Pod svaku cijenu moram kupiti onaj kristal. Imat ete nekoliko suparnica. Tko su te? Moja roakinja. I tko jo? Ja ree vojvotkinja Muti. Ti? Vidjet emo. Gospoda oko njih zamolie objanjenje. Natjecanje dama devetnaestog stoljea za kristalnu vazu koja je neko pripadala Niccolu Niccoliju. Na vazi je izrezbaren Trojanac Anhiz kako otkapa cipelu Veneri Afroditi sveanim glasom objavi Andrea Sperelli. Predstava je besplatna, sutra u jedan po podne u dvorani za javne drabe u ulici Sistina. Natjeu se: princeza di Ferentino, vojvotkinja di Scemi i markiza d'Ateleta. Svi se nasmijae na ovu objavu. Grimiti zapita: Jesu li dozvoljene oklade? La cote! La cote! pone vikati Don Fdlippo del Monte oponaajui kretavi glas bookmakera Stubbsa. Princeza Ferentino ga svojom crvenom lepezom udari po ramenu. Ali ala je izgledala dobra. Poee padati oklade. Kako se iz skupine poeo razlijegati smijeh i dosjetke, malopomalo poee se pribliavati ostale gospoe i gospoda eleoi da sudjeluju u opoj zabavi. Vijest o natjecanju brzo se rairila i poela dobivati razmjere drutvenog dogaaja zaokupivi sve otmjene duhove. Dajte mi ruku da proeemo malo ree Donna Elena Muti Andrei. Kad su ve bili daleko od skupine u drugom salonu, Andrea joj stisne ruku i proape: Hvala! Ona se oslanjala na njega zaustavljajui se ovdjeondje da odgovori na pozdrav. Izgledala je malo umorna, a bila je blijeda poput bisera na njenoj ogrlici. Svi elegantni mladii su joj upuivali uobiajene komplimente. Ova glupost me gui ree. Okrenuvi se, opazi Sakumija, koji ju je utke slijedio nosei u zapuku bijelu kameliju. Oi su mu bile

vlane, ali nije imao hrabrosti da se priblii. Ona mu uputi samilostan osmijeh. Jadni Sakumi! Da li ste ga tek sad opazili? upita Andrea. Da. Kad smo sjedili kraj klavira, on je iz udubine jednog prozora bez prestanka promatrao vae ruke kako se igraju orujem njegove domovine, namijenjenim da razrezuje stranice jedne knjige na zapadu. Maloprije? Da, maloprije. Moda je mislio: Kako bi ugodan bio harakiri ovom malom sabljom ukraenom krizantemama koje kao da su procvjetale pod dodirom njenih prstiju! Elena se nije nasmijala. Lice joj je obavio veo tuge, gotovo patnje. inilo se kao da joj je neka tamna sjenka obavila oi koje su pomalo udno bile osvijetljene ispod gornjih kapaka kao od svjetla neke lampe. Kutovi usana su joj bili zahvaeni nekim bolnim izrazom. Desnu ruku je spustila du haljine drei u njoj lepezu i rukavice. Vie nije pruala ruku onima koji su je pozdravljali laskajui joj niti je vie ikoga sluala. to vam je? upita Andrea. Nita. Moram posjetiti gospou Van Huffel. Povedite me da pozdravim Francesku, a onda me otpratite do moje koije. Zatim se vratie u prvi salon. Luigi Gulli, mladi maestro koji je u potrazi za sreom stigao iz Kalabrije, crn i kovrav poput Arapina, s mnogo duha je izvodio Sonatu u cismolu od Ludwiga van Beethovena. Markiza d'Ateleta, koja je bila njegova zatitnica, stajala je uz klavir i promatrala tipke. Malopomalo ova ozbiljna i Ijupka glazba privukla je sve one nemime duhove u svoj knug, poput tromog ali dubokog vrtloga. Beethoven izusti Elena gotovo pobonim naglaskom, zaustavivi se i izvukavi svoju ruku iz Andreine. Stajala je tako sluajuoi pokraj jedne palme. Dreoi ispruenu lijevu ruku laganim pokretima je navlaila rukavicu. U tom poloaju luk njenih lea je izgle dao vitkiji, a itav lik izduen skutovima haljine vii i uspravniji.

Sjena stabljike je zastirala i gotovo produliovljavala bljedilo nj'ene puti. Andrea j'u je promatrao. Cinilo mu se da se sva njena odjea stapa s njenim likom. Bit e moja, pomisli u zanosu budui da ga je palctina muzika jo vie uzbuivala. Drat e me u svojim rukama, na svom srcu. Zamisli kako se saginje i stavlja usta na njeno rame. Je li hladna ta prozirna koa nalik na najfinije mlijeko kroz koje prolazi zlatna svj"etlost? Lagano zadrhta i zatvori oi kao da eli zadrati taj drhtaj. Udisao je njen miris, nedokuivo zraenj"e, svjee ali vrtoglavo poput mirisa mirodija. Cijelo njegovo bie je neizmj"erno udjelo za oaravajuim stvorenjem. elio je da je obuhvati, privue, usie, upij'e, da j'e posjeduje na neki nadnaravni nain. Gotovo primorana neizmjernom udnjom mladia, Elena se okrene malo i nasmijei mu se tako slabim, gotovo nestvamim osmijehom, da je izgledalo da nije izraen pokretom usana, ve zraenj'em due preko usana, dok su joj oi stalno bile alosne i kao uronjene u daljinu nekog unutranj'eg sna. Bile su zaista oi Noi, obavijene sjenom, kakve je moda zamiljao Vinci za jednu od svojih Alegorija nakon to j'e u Milanu vidio Lucrezij'u Crivelli. I u trenutku ddk je trajao osmijeh, Andrea osjeti da je sam s njom usred mnotva i srce mu se ispuni neizmjemim ponosom. Kako je Eiena izvela pokret kao da eli navui i drugu rukavicu, Andrea je tiho zamoli: Ne, ne ovu! Elena shvati i ne navue rukavicu. Nadao se da e joj poljubiti ruku prije no to ode. Odjednom mu u glavi iskrsne slika svibanjske sveanosti, kad su mukarci pili vino iz njenih dlanova. I ponovo osj'eti estoku Ijubomoru. Idemo sad ree ona prihvaajui ga ispod ruke. Kad je zavrila Sonata, razgovor nanovo oivi. Slu ga najavi jo tri ili etiri imena, meu kojima i princezu Isse, koja ue malim nesigumim korakom, evropski obuena, smijeei se, okrugla lica, sjajna i sitna kao kakva figurica od bjelokosti. Dvorana se radoznalo uzgibala. Zbogom, Francesca ree Elena opratajui se s markizom d'Ateleta. Vidjet emo se sutra.

 Tako rano? Van Huffelovi me oekuju. Obeala sam da u doi. teta! Upravo sad pjeva Mary Dyce. Zbogom. Onda, sutra. Uzmi ovo i zbogom! Otpratite je, dragi roae. Markiza joj dade kiticu dvostrukih Ijubiica, a onda se okrene i Ijubazno poe u susret piincezi Isse. Visoka i poput vatre ustalasana, obuena u crvenu haljinu, Mairy Dyce poe pjevati. Tako sam umoma! proape Elena oslanjajui se na Andreu. Zamolite, molim vas, da vam daju moje ikrzno. Sluga prui krzno i on ga uzme. Pomaui Eleni da ga obue, dodirne prstima njeno rame i osjeti kako je zadrhtala. Cijelo predsoblje je bilo puno slugu u razliitim livrejama koji su se klanjali. Sopran Mary Dyce je izgovarao rijei Schumannove Romanse: Ich kann's nicht fassen, nicht glauben...' Izlazili su bez rijei. Sluga je ve bio siao da dozove koiju. Ispred zvunog predvorja odjekivao je konjski topot. Na svakoj stepenici Andrea je osjeao laki pritisak Elenine ruke koja se malko prepustila, poluzatvorenih oiju, uzdignute i pomalo unatrag zabaene glave. Kad ste se uspinjali, pratilo vas je moje nepoznato divljemje, a sad kad silazite prati vas moja Ijubav njeno, gotovo pokornim glasom izusti Andrea, oklijevajui iza svake od posljednje tri rijei. Ona ne odgovori, ali prinese usnama kiticu Ijubiica i udahne njihov miris. Pri tome joj iroki rukav ogrtaa sklizne preko lakta. Pogled na ivo meso koje je izronilo iz krzna poput buketa bijelih rua iz snijega ' Ne mogu shvatiti, ne mogu vjerovati.. jo vie raspali mladiu neobino snanu udnju, koju izaziva enska nagost kad je slabo skrivena gustim i tekim ruhom. Usne su mu lako podrhtavale i on jedva suspregne poudne rij'ei. Koija j"e meutim ve bila spremna na dnu stepenica, a sluga je stajao pOkraj vrata. Palaa Van Huffel! naredi vojvotkinja dok joj je Andrea pomagao da ue. Sluga se nakloni, ostavi vrata i krene na svoje mjesto. Konji snano

povuikoe podiui iskre. uvajte se! vikne Elena drei mladievu ruku, dok su joj oi i dragulji svjetlucali u mraku. Biti s njom, tu, u mraku, i ustima traiti njen vrat u rairisnom krznu! Htio je da kae: Povedite me sa sobom! Pazite! ponovi Elena. On joj poljubi ruku kao da j'e na koi htio ostaviti 'Otisak svoje strasti. Onda zatvori vrata. Koija naglo krene tutnjei cijelim predvorjem i izie na forum. III Tako je poela avantura Andree Sperellij'a s Donnom Eledom Muti. Sutradan je dvorana za drabe u uliici Sistina bila puna elegantnog svijeta koji je doao da prisustvuj'e najavljenoj' borbi. Padala j'e jaka kia. U vlane i niske sobe prodiralo je sivo svj'etlo. Du zidova bili su razmj'eteni dijelovi rezbarenog drvenog namjetaja, nekoliko velikih triptiha i diptiha toskanske kole iz XIV stoljea. etiri flamanska goblena koja su predstavljala Priu o Narcisu visila su sve do poda. Dva duga stalka bila su puna toskanskih majolika. Rairene po stolovima ili prebaene preko stolica staj'ale su crkvene tkanine, rijetke dragocjene starine, predmeti od slonove kosti, emajl, stakla, nakiti, medaljoni, novac, molitvenici, stari minijaturama ukraeni ruikopisi. Radovi od srebra bili su sakupIjeni u vitrini koja se nalazila iza klupe vjetaka. u dan miris je ispunjavao zrak, miris vlanog mjesta i starinskih predmeta. Ulazei u dvoranu u drutvu princeze Ferentino, Andrea Sperelli potajno zadrhta. Pomisli: Da li je ve stigla? i njegove oi je nestrpljivo potraie. Ona je zaista ve bila stigla. Sjedila je na klupi izmeu cavahera Davile i Don FiUppa del Monte. Na rub klupe je 0dloila rukavice i muf od vidre iz kojeg je provirivala kitica Ijubiica. Meu prstima je drala srebrnu ploicu to se pripisivala Caradossu Foppi. Veoma paljivo ju je promatrala. Predmeti su prelazih iz ruke u niku du oijele klupe. Vjetak ih je glasnohvaiio. Oni koji su stajali iza stoHca saginjali su se da ih vide. Napokon otpoe driba. Brojke su se brzo izmjenjivale. Vjetak je svaki as izvikivao:

 Nitko vie? Nitko vie? Poneki Ijubitelj bi potaknut uzvikom, pogledavi protivnike, dobacio jo veu brojku. Drabovalac bi uzdignutim ekiem povikao: Prvi put! Drugi put! Trei put! Tada bi udario po stolu. Predmet bi pripao posljednjem nudiocu. Unaokolo bi se zauo amor, a natjecanje bi se zatim ponovo rasplamsalo. Cavaliere Davila, napuijski plemi, bio je golem ovjek gotovo enskog dranja, slavni sakuplja i poznavalac majolika, koji je iznosio svoje miljenje o svakom. vanijem predmetu. Ova kardinalska draba imala je tri zaista izvanredne stvari: Priu o Narcisu, kristalnu vazu i ljem od srebra, djelo Antonija del Pollajuola, koji je firentinska Signoria poklonila grofu d'Urbino 1472. kao dar za njegove zasluge u vrijeme osvajanja Volterre. Evo princeze! ree Don Filippo del Monte Eleni Muti. Elena ustane da pozdravi prijateljicu. Zar ve na megdanu! klikne princeza Ferentino.. Da. A Francesca? Jo nije stigla. Tada se priblii etiripet elegantnih posjetilaca: vojvoda di Grimiti, Ludovico Barbarisi, Roberto Casteldieri, Giannetto Rutolo. Pridolazili su i drugi. Pljusak je bio toliko jak da je nadjaavao rij'ei. Donna Elena prui Sperellij'u ruku kao i svakom drugom. On osjeti kao da ga taj stisak udaljuje od nje. Elena mu je izgledala hladna i ozbiljna. U tren oka su se sruile i sledile sve njegove sanje. Sjeanja na prolu veer potamnjee, nade se ugasie. to joj je bilo? Nije to vie bila ona ista ena. Na sebi je imala dugu tuniku od vidre, a na glavi nekakav eiri takoer od vidre. Izraz lica bio joj j'e opor, gotovo prezriv. Do vaze ima jo dugo vremena ree ona princezi i ponovo sj'edne. Svaki predmet je prolazio kroz njene ruke. Najvie ju je privukao jedan od kalcedona izraen Kentaur, veoma lijepo djelo, koj'i je

moda potj'ecao iz rasprenog muzej'a Lorenza il Magnifica. Ponudu je izgovarala tiho, i ne podiui oi na drabovaoca. Suparnici napokon odustadoe od nadmetanja i ona jeftino dobije kamen. Izvrstan dobitak ree Andrea Sperelli koji je stajao iza njene stolice. Elena nije mogla sakriti blagi drhtaj. Uzela je kalcedon, podigla ruku u visinu ramena i ne okrenuvi se pruila mu kamen da ga pogleda. Uistinu, jako lij'ep predmet. Mogao bi biti Kentaur to ga je Donatello kopirao doda Andrea. U njegovoj' se dui s divljenjem lijepom predmetu poj'avi i divljenje prema plemenitom ukusu dame koja ga je sad posjedovala. Ona je, dakle, u svemu izabrana, pomisli. Kakve sve uitke ona moe pruiti rafiniranom Ij'ubavniku! Poela je rasti u njegovoj" mati, ali rastui, izmicala mu j'e. Velika sigurnost koj'u j'e osjeao prole veeri pretvarala se u neku vrst malodunosti. Ponovo su usfcrsavale prvotne sumnje. Suvie je sanjao tokom noi, otvorenih oiju, uivaj'ui u beskraj'noj srei, dok ga je uspomena na jedan njen pokret, osmijeh, izraz lica, nabor haljine, zahvaala i zaplitala poput mree. Sad se meutim, u dodiru sa stvarnou, ruio sav taj svijet mate. U Eleninim oima nije opazio nikakav posebni pozdrav o kojem je toHko sanjao. Nikakvim znakom nije ga odijelila od ostalih. Zato? Osjeao se ponien. Ljutio se na sav taj dosadni svijet oko sebe, Ijutio se na stvari koje su privlaile njenu panju. Ljutio se na Don Filippa del Monte koji se s vremena na vrijeme naginjao nad njeno rame doaptavajui joj moda neku zlobnu primjedbu. Konano je stigla i Ateleta. Vesela kao i uvijek. Njen smijeh, koji se razlijegao izmeu gospode koja su je okruivala, prisili Don Filippa da se naglo okrene: Trojstvo je na okupu! ree i ustane. Andrea odmah sjedne na stolicu pokraj Elene Muti. Kako mu je do nosnica dopro njeni miris Ijubiica, proape: Nisu one sinonje. Ne hladno odvrati Elena. U njenoj hirovitoj i poput vala Ijupkoj prevrtljivosti stalno je visila

prijetnja neoekivane hladnoe. Bila je podlona nenadanim strogostima. Ne shvaajui je, Andrea zauti. Nitko vie? Nitko vie? izvikivao je drabovalac. Brojke su se penjale. Oko ljema Antonija del Follajuola razvila se otra borba. U okraj je uao i cavaliere Davila. Izgledao je da se atmosfera malopomalo zagrijava i da je elja za ovim lijepim i rijetkim predmetima obuzela sve duhove. irila se poput zaraze. Te godine je u Rimu strast prema ukrasnim sitnicama i starudijama dosegla vrhunac. Svi saloni plemia i otmjenih graana bili su pretrpani kuriozitetima. Sve dame su krojile jastuie za naslonjae od misnog ruha ili pluvijala, dok su rue stavljale u umbrijske apotekarske posude ili u pehare od kalcedona. Mjesta za javna nadmetanja bila su omiljela sastajalita, a same drabe veoma este. Dame su na popodnevni aj, po elegantnom obiaju, dolazile s rijeima: Stiem s drabe slikara Camposa. Koliko svijeta! Prekrasni arapskopanjolski tanjuri! Uzela sam jedan nakit Marije Leczynske. Evo ga! Nitko vie? Brojke su se penjale, a oko klupe su se skupljali Ijubitelji starina. Elegantni svijet pravio je dosjetke izmeu giottovskih Roenja i Navjetenja. Gospoe su u zadah plijesni i starine unosile miris krzna, osobito miris Ijubiica, jer se prema draesnoj modi u svakom mufu morao nalaziti jedan struak. Zbog prisutnosti tolikih osoba, zrakom se, kao u nekoj vjemicima prenatrpanoj vlanoj kapeli, irila ugodna toplina. Vani je i dalje pljutala kia, i bUo je sve tamnije. Upalie se plinske svjetiljke i zapoe boj dvije razliite svjetlosti. Prvi put! Drugi put! Trei put! Udarac ekia dosudi firentinski ljem lordu Humphreyju Heathfieldu. Ponovo pone divljenje malim predmetima koji su du klupe kruili iz ruke u ruku. Elena ih je uzimala paljivo, ogledavala ih je i bez rijei stavljala pred Andreu. Emajl, slonova kost, satovi iz osamnaestog stoljeoa, milanski zlatarski nakit iz vremena Ludovica il Mora, molitvenici ispisani zlatnim slovima na plavo obojenom pergamentu. inilo se da te skupocjene stvari dobivaju cijenu ispod vojvodskih prstiju. Male ruke bi ponekad

lako zadrhtale u dodiru sa eljenim predmetom. Andrea je paljivo promatrao, pretvarajui u svojoj mati u milovanje svaki pokret tih ruku. Zato je Elena stavljala svaki predmet na stol umjesto da ga prui njemu? On isprui ruku i pretee Elenin pokret. Od tada su slonova kost, emajli i nakiti prelazili iz ruku Ijubljene u ruke Ijubavnika donosei mu neizrecivu radost. inilo se kao da je u njih preao djeli one ene, kao to u eljezo prelazi dio magnetske snage. To je doista bio magnetski osjeaj radosti, jedan od onih estokih i dubokih osjeaja koji se doivljavaju gotovo jedino na poetku Ijubavi i koji kao. da nemaju ni fizikog ni duhovnog centra po ugledu na druge, ve stoje u nekom drugom neutralnom elementu od naeg bia, u nekom gotovo posrednom elementu, nepoznate prirode, jednostavnijem od duha, finijem od oblika, gdje se strast zavlai kao u sklonite i odakle isijava svoj"e zrake ka iz nekog arita. Uitak kakav jo nikad nisam okiisio, jo jednom pomisli Andrea Sperelli. Obuzimala ga je lagana obamrlost te je malopomalO' gubio svijest o prolom vremenu. Preporuujem vam ovaj sat ree mu Elena pogledom kojemu u prvi mah nije shvatio znaenje. Bila je to mala mrtvaka glava od slonove kosti izraena s izvanrednom snagom anatomske imitacije. U svakoj vilici se nalazio red dragulja, dok su u onim upljinama blistala dva rubina. Na elu su bile urezane rijei: RUIT HORA,i a na potiljku: TIBI, HIPPOLVTA. Lubanj'a se otvarala poput kutije, premda je rez bio gotovo nevidljiv. Unutarnje otkucavanje mehanizma davalo je toj glavici neizrecivi privid ivota. Taj mrtvaki nakit koji je tajanstveni umjetnik poklonio svojoj drago'j sigurno je morao oznaavati trenutke opoj"nosti i svojim simbolom opominjati due Ijubavnika. U stvari, Uitak nije mogao poeljeti neobionijeg i uzbudljivij'eg mjerioca vremena. Andrea pomisli: Preporuuje li mi ga za nas? I na tu pomisao iz nesigurnosti ponovo nejasno iskrsnue sve nade. S velikim oduevljenjem se upustio u borbu. Jo su se natjecala dvatri uporna takmaca meu kojima i Giannetto Rutolo, koj'ega je, budui

da mu je Ijubavnica bila Donna Ippolita Albonico, privlaio natpis TIBI, HIPPOLYTA. Uskoro su na popritu ostali samo Rutolo i Sperelli. Brajke su prelazile stvamu vrijednost predmeta pa su se vjetaci osmjehivali. Odj'ednom, nadvladan tvrdoglavou protivnika, Giaimetto Rutolo zauti. Nitko vie? Nitko vie? Pomalo blijed Ijubavnik Donne Ippolite izree poslj'ednju brojku. Sperelli povea. Na trenutak zavlada tiina. Drabovalac pogleda supamike, a onda, ne prestajui da ih promatra, lagano podigne eki. Prvi put! Drugi put! Trei put! Prolazi vrijeme. Mrtvaka glava pripade grofu D'Ugenta. Dvoranom se razlijee apat. Kroz prozor probije zraka svjetla i ozari zlatne dubine triptiha, oivi tuno elo jedne sienske madone 1 sivi, metalnim ploicama prekriveni eiri princeze di Ferentino. Kad e pladanj? nestrpljivo upita princeza. Prijatelji pogledae u kataloge. Vie nije bilo nade da e djelo udnog firentinskog humanista jo danas oi na red. Prodaja je zbog velike konkurencije sporo napredovala. Preostao je jo velik broj malih predmeta, kao drago kamenje, novac, medalje. Knez Stroganov i neki antikvari natjecali su se za svaki komadi. Svi gledaoci su bili razoarani. Vojvotkinja di Scemi ustane u namjeri da ode. Zbogom, Sperelli ree. Moda se veeras vidimo. Zato ste refcli moda? Ne osjeam se dobro. to vam je? I ne odgovorivi, ona se okrene i pozdravi ostale. Ali i drugi se povedoe za njenim primierom. Zajedno su izlazili. Mlada gospoda poee praviti ale na raun neuspjele predstave, markiza d'Ateleta se smijala, ali princeza di Ferentino je izgledala loe volje. Sluge koje su ekale u hodniku pozvae koije, kao ispred kazalita ili koncertne dvorane. Ne ide k Miani? upita d'Ateleta Elenu.

 Ne. Idem kui. I ona prieka na rubu plonika da se priblii njezina koija. Kia je polako prestajala padati. Izmeu irokih bijelih oblaka iskrsavali su komadi plavetnila. Snop sunevih zraka obasjavao je plonik. A gospoa, obavijena tim svjetlom to je prelazilo iz plavog u ruiasto, u velianstvenom ogrtau koji se sputao u nekoliko ravnih i gotovo simetrinih nabora, izgledala je zaista prekrasno. Kad je ugledao unutranjost koije obloene atlasom poput budoara, u kojoj se svjetlucala srebrna posuda puna tople vode koja e grijati male vojvotkinjine noge, u Andreinoj dui iskrsne isti san kao i prsle veeri. Biti tu, s njom, u toj kitimnosti. u toplini koju stvara nj'en dah, u mirisu uvelih Ijubiica, j'edva zapaajui ulice pune blata kroz zamagljena stakla, isive kue, mrane Ijude! I ne osmjehnuvi se, ona lagano kimne glavom na vratima, a koij'a krene prema palai Barberini ispunjajuoi mu duu neopisivom tugom i nejasnom malodunou. Rekla je moda. Mogla je dakle i ne doi u palau Farnese. I onda? Ta sumnja ga pone kopkati. Nije mogao podnijeti pomisao da je nee vidjeti. Ve su mu postali teki svi trenuci koj'e je provodio daleko od nje. Pitao je samog sebe: Zar je ve toliko volim? inilo se da mu je duh zatvoren u nekom krugu u koj'em su se vrtoglavo komeali svi snovi koji su ga zaOkupljali u prisutnosti te ene. Odjednom bi u njegovu sjeanju neobino jasno izranjala neka njena rije, boja glasa, dranje, pOkret oij'u, oblik nasIonj"aa na kojem j'e sjedila, finale Beethovenove sonate, pjevanje Mary Dyce, sluga koji je stajao uz vrata koije, bilo kakva sitnica, dogaaj, zatamnjujui ivou svoje slike stvari trenutanog postojanja i nameuoi im se. U duhu je razgovarao s nj'om. U duhu joj je priao sve ono to e j'oj kasnije u stvarnosti rei. Unaprij'ed j'e doivljavao prizore, dogaaje, prilike, sav razvoj Ij"ubavi pod utjecajem svoj'e udnje. Na koji e mu se nain prvi put predati? Dok je silazio stepenicama palae Zuccari da bi se vratio u svoj' stan, glavom mu preleti misao. Ona e sigurno tamo doi. Via Sistina, via Gregoriana, piazza Trinita de'Monti, naroito u ovo vrijeme, bili su gotovo pusti. U kui su stanovali samo stranci. Bez

bojazni bi dakle mogla dooi. Ali kako da je privue? Bio je toliko nestrpljiv da bi najradije rekao: Sutra e doi! Slobodna je, pomisli. Ne zadrava je budnost mua. Nitko je ne moe pozvati na red zbog odsutnosti, pa ak duge i neobine. Gospodarica j'e svakog svog ina, uvijek. U duhu odmah ugleda cijele dane i noi ispunjene nasladom. Baci pogled po toploj, dubokoj' 1 taj'novitoj' sobi i zbog nje mu se svidi svaka rafinirana, umj'etnikim rukama stvorena rasko. Taj zrak je ekao njen dah, ti sagovi su traili da ih dotakne njena noga, ti jastuci su eljeli dodir njenog tijela. Ona e zavoljeti moj dom, pomisli. Voljet e stvari koje ja volim. Ta pomisao ispuni ga neiskazanom njenou te mu se priini da novi duh, svjestan predstojee radosti, ve treperi pod visokim stropovima. Zatrai od sluge aj i sjedne ispred kamina da bi boIje mogao uivati u vizijama svojih nada. Zatim izvue iz kutije malu izrezbarenu glavu i pone je paljivo promatrati. Pri svjetlu vatre, na ukastoj slonovoj kosti blistali su sitni dijamantni zubi, dok su dva rubina osvjetljavala tamu onih upljina. Ispod polirane lubanje bez prestanka je otkucavalo vrijeme. RUIT HORA. Kojem je to umjetniku moglo pasti na pamet da svojoj Ippoliti pokloni tako uzvienu i smionu ideju o smrti u vijeku u kojem su majstori emajla ukraavali njenim pastirskim idilama male satove namijenjene da Ijubavnicima oznae vrijeme sastanka po Watteauovkn parkovima? Skulptura je odavala vjetu i snanu ruku, gospodaricu vlastitog stila. U svemu je bila dostojna jednog poput Verrochija prodornog kvatroentista. Preporuujem vam ovaj sat. Andrea se malo nasmije sjeajui se Eleninih rijei koje je tako udno izgovorila nakon one hladne utnje. Nema sumnje da je izgovarajui to mislila na Ijubav: sigurno je pomiljala na skoranje Ijubavne sastanke. Ali zato je onda ponovo postala nepristupana? Zato se vie nije osvrtala na njega? to joj je bilo? Andrea se prepusti istraivanju. Meutim, topao zrak, mekani naslonja, diskretno svjetlo, pucketanje vatre, miris aja, svi ti ugodni osjeaji vratie njegov duh omiljenim sanjama. Lutao je bez cilja kao po zaaranom labirintu. Misao mu je

ponekad dobivala snagu opijuma: mogla ga je opiti. Slobodan sain podsjetiti gospodina grofa da ga u sedam oekuju u palai Doria tiho ree sluga ija je dunost bila da podsjea. Sve je spremno. Krenuo je da se obue u osmorokutnu sobu koja je doista bila najelegantnija i najudobnija svlaionica to je moe poeljeti jedan moderan i mlad gospodin. Pri oblaenju je veoma pazio na svoj izgled. Na velikom rimskom sarkofagu, koji je veoma ukusno bio prepravIjen u stol za oblaenje, nalazile su se maramice od batista, rukavice za ples, novanici, tabakere, boice s miomirisima i petest svjeih gardenija u malim vazama od plavog porculana. Odabere rubac s bijelim monogramom i kane na nj dvijetri kapi pao rosa. Nije uzeo ni jednu gardeniju, jer ih je moralo biti na stolu u palai Doria. Ruskim cigaretama napuni prekrasnu zlatnu tabakeru iji je mehaniam za otvaranje bio ukraen safirom i koja je, da bi bolje prilegla uz bedro u depu hlaa, bila malo zaobljena. Zatim izie. U palai Doria, vojvotkinja Angelieri, kad se prialo o nedavnom poroaju Laure Miano, natukne: ini se da Laura Miano i Elena Muti vie ne razgovaraju. Moda zbog Giorgia? primijeti jedna dama smijui se. Tako kau. Bit e da je to zapoelo ovog Ijeta u Luzernu... Ali Laura nije bila u Luzernu. Ba zato. Bio je njen mu ... Mislim da je to zloba i nita vie upadne firentinska grofica Donna Bianca Dolcebuono. Giorgio je sad u Parizu. Andrea je sve uo, iako ga je s desne strane bez prestanka zaokupljala glagoljiva grofica Starnina. Rijei grofice Dolcebuono nisu bile dovoljne da ublae otru bol koju je osjetio. Zaelio je da sazna sve, do kraja. Ali vojvotkinja Angelieri nije htjela nastaviti pa razgovor skrene na pobjede slavnih rua iz Ville Pamphily. Tko je taj Giorgio? Moda posljednji Elenin Ijubavnik? Ona je dio Ijeta provela u Luzernu. Dolazila je iz Pariza. Odlazei s drabe odbila je da poe u Mianinu kuu. Sve je u Andrei govorilo protiv nje. Obuzela ga je neobuzdana elja da je ponovo vidi, da razgovara s njom. Poziv u palau Farnese glasio je za deset sati. U devet i po je

ve bio tamo i ekao. Dugo je ekao. Dvorane su se brzo punile. Zapoeo je i ples. U dvorani Annibala Carraccija rimske poluboice su se natjecale u Ijepoti s Arijadnama, Galateama, Aurorama i Dijanama sa fresaka. Parovi su vrtei se irili miomiris. Dame u rukavicama stiskale su ramena svojih kavalira. Glave pune dragulja saginjale su se i podizale. Poluotvorene usne sjajile su poput purpura, dok su se gola ramena bjelasala zaogrnuta vlanim velom, a neke grudi kao da su htjele izletjeti iz struka pod snagom udnje. Ne pleete, Sperelli? upita Gabriella Barbarisi, djevojka smea kao oUva speciosa prolazei ispod ruke s nekim plesaem, i maui lepezom. U rupici blizu usta koja bi se pojavila kad se smijeila imala j'e j'edan made. Da, ali kasnije odgovori Andrea. Kasnije. Nije se brinuo o predstavljanjima i pozdravima, sa mo je osj'eao kako raste njegov nemir u bezizglednom oekivanju. Bez cilja je lutao iz dvorane u dvoranu. Ono moda ispunjalo ga je strahom da Elena nee doi. Ako zaista ne doe? Kad u je opet vidjeti? Proe Donna Bianca Dolcebuono i on joj se, ne znajui zato, pridrui obasipaj'ui je Ij'ubaznim rijeima i osjeajui gotovo malo olakanje u njenom drutvu. Htio joj je govoriti o Eleni, pitati je, uvjeriti se. Orkestar zasvira jednu laganu mazurku i firentinska grofica zaplee sa svoj"im kavalirom. Nakon toga, Andrea se pridrui grupi mlade gospode koj"a se nalazila uz jedna vrata. Bili su tu Ludovico Barbarisi, vojvoda di Beffi, Filippo del Gallo, Gino Bomminaco. Promatraii su kako se parovi vrte i prilino jetko ih ogovaredi. Barbarisi je priao da je pleuoi valcer s groficom di Lucoli vidio sve obline njenih grudi. Bomminaco upita: Kako? Kuaj. Dovoljno je da spusti oi u corsage. Uvjeravam te da se trud isplati. Jeste li opazili pazuha Madame OhrysoIoras? Pogledajte! Vojvoda di Beffi pokae plesaicu na ijem je kao mramor bijelom elu gorio rii plamen kao u kakve Lijepa maslina.

sveenice sa slike slikara AlmaTademe. Haljina joj je oko ramena bila privrena obinom vrpcom, dok su ispod pazuha virila dva obilna ria uperka. Bomminaco pone priati o posebnom mirisu koji imaju crvenokose ene. Ti ga dobro poznaje zlobno primijeti Barbarisi. Zato? MicigHano ... Mladiu je oito laskalo to uje ime jedne svoje Ijubavnice. Nije prigovorio, nego se nasmijao, a onda se obratio Sperelliju: Sto ti je veeras? Maloas te traila tvoja roakinja. Sad plee s mojim bratom. Evo je. Gledajte! vikne Filippo del Gallo. Albonico se vratila. Plee s Giannettom. Prije sedam dana vratila se i Elena Muti doda Ludovico. Divno stvorenje! Je li ovdje? Jo j'e nisam vidio. Andrei zadrhta srce u strahu da neki od ovih pakosnih j'ezika i protiv nje ne izvali neku zlobnu primjedbu. Ali prijatelj'e pomete princeza Isse koj'a proe ispod ruke s danskim ministrom. Ipak osj'eti kako ga mui strana radoznalost. Ponovo j'e htio navesti razgovor na ime drage, ne bi 11 neto doznao, ne bi 11 neto otkrio, all se ne usudi. Mazurka je zavravala i grupa se razie. Ne dolazi! Ona ne dolazi! Unutranj'i nemir je rastao tako naglo da je zaelio da napustl dvoranu, ne mogavi podnijeti dodir ovih Ijudi. Okrenuvl se, na ulazu galerij"e opazl vojvotkinju di Scemi u pratnj"i francuskog ambasadora. U j'ednom trenutku pogledi su Im se sreli, inilo ise ika da su se pomijeali, proeli, upili. Oboje su osjetili da trae jedno drugo. On nj'u, a ona nj'ega. Oboje su u Isti as osj'etili kako im u duu ulazi mir usred ove buke i kako se na neki nain otvara bezdan u koj'em nestaje itav ovaj svijet pod snagom j'edne j'edine misli. Ulazila je u galeriju Caraccia, gdje nij'e bila takva guva. Za nj'om se po podu poput tekog vala vukla po vlaka od bijelog brokata. Tako bijela i jednostavna okretala je glavu

odgovaraj'ui na mnogobroj'ne pozdrave, odajui umoran izgled, osmjehuj'ui se s vidljivim naporom koji joj je nabirao kutove usana dOk su j'oj oi ispod bijelog ela izgledale jo vee. Ne samo elo ve i sve crte lica bile su krajnj'e blijede odajui gotovo psihiku malaksalost. To vie nije bila ona ena koj'a je sjedila za stolom markize d'Ateleta, koja se natj"ecala u dvorani za drabe, koja je na trenutak bila tako uspravna na ploniku ulice Sistina. Nj'ena j"e Ijepota imala izraz najvie idealnosti, koja j'e jo vie sjala okruena drugim damama ija su lica bila uarena od plesa i koj'e 'su bile previe uzbuene, ive i pomalo grevite. Neki su mukarci, gledaj"ui je, postali zamiljeni. Zbunjivala je i naj'tuplje i najbudalastij'e duhove, unosei u njih nemir i neodreenu enju. Onaj ije je srce bilo slobodno dubokim drhtajem je zamiljao njenu Ijubav. Onaj koji je imao Ijubavnicu osjeao je nejasno aljenj'e sanjajui o nepoznatim opoj'nostima nezadovoljenog srca. Onaj koji je u sebi nosio ranu Ijubomore ili prij"evare koju mu j'e druga ena zadala sigumo je osjeao da bi mogao ozdraviti. Tako se kretala izmeu naklona, dok su j'e mukarci gutali pogledima. Na kraju galerij'e pridruila se skupini dama koje su ivahno razgovarale maui lepezama ispod slike Perzeja i skamenjenog Fineja. Bile su to prineza Ferentino, Massa d'Albe, markiza DaddiTosinghi i grofica Dolcebuono. Zato tako kasno upita je grofica. Oklij'evala sam da doem jer se ne osj'eam dobro. Da zaista, blijeda si. Mislim da u opet dobiti neuralgiju lica fcao i prole godine. Boe sauvaj! Gledaj, Elena, Madame Boissiere ree Giovanella Daddi svojim udno promuklim glasom. Zar ne lii na devu preobuenu u kardinala sa utom vlasulj'om. Mademoiselle Vanloo e veeras izgubiti glavu zbog tvog roaka ree Massa d'Albe ugledavi Sofiju Vanloo kako prolazi pod ruku s Ludovicom Barbarisi jem. Malo prije sam j'e ula kako nakon jedne polke moli: Ludovico, ne faites pas ga en ansant; je frissonne toute... Dame se, maui lepezama, u koru nasmijae. Iz pokrajnih dvorana

dopirali su prvi tonovi maarskog valcera. Pojavie se plesai. Andrea je konano mogao ponuditi ruku Eleni i izvui je iz drutva. Oekujui vas mislio sam da u umrijeti! Da niste doli, Elena, svuda bih vas traio. Kad sam vidio da ulazite, jedva sam se suzdrao da ne viknem. Ovo je druga veer da vas vidim, ali mi se ini da vas volim ne znam ve koliko dugo. Jedina i neprestana, misao na vas sada je ivot moga ivota ... Ove Ij'ubavne rij"ei je izgovorio pokorno i ne gledajui je, buljei ravno preda se, a ona ga je sluala na isti nain, bez osj'eaja na licu, koje je bilo kao od mramora. U galeriji se zadrao mali broj uzvanika. Du zidova, izmeu poprsja Cezara, neprozirni kristali svjetiljaka u obliku Ijiljana rasipali su jednoliku i ne ba jaku svjetlost. Velike zelene i rascvjetale stabljike ostavljale su dojam raskonog staklenika. Ispod udubIjenih i zvunih svodova toplim zrakom irili su se valovi muzike prelazei preko sve te mitologije poput vjetra kroz bujni vrt. Floete li me Ijubiti? upita mladi. Recite mi da ete me Ijubiti! Ona polako odgovori: Samo radi vas dola sam ovamo. Recite mi da ete me Ij'ubiti ponovi mladi osj'eaj'ui kako mu je sva krv navrla u srce poput bujice radosti. Ona odgovori: Moda. Zatim ga pogleda istim pogledom koji mu se prole veeri uinio poput boanskog obeanja, onim neizrecivim pogledom koji j'e tijelu davao gotovo isti osjeaj to ga daje Ijubavni dodir ruke. Onda oboje zautjee. Sluali su razvoj" plesne glazbe koj"a bi s vremena na vrijeme prelazila u gotovo neuj"ni um da bi odmah zatim buknula poput nenadanog vihora. Hoete li plesati? upita Andrea zadrhtavi od pomisli da e je drati u naruju. Ona je malo oklijevala, a onda ree: Ne, neu. Vidj'evi da u galeriju ulaze vojvotkinja Bugnara, njena tetka po majci, i kneginja Alberoni s francuskim ambasadorom, doda:

 Sada budite razboriti i pustite me. Prui mu ruku te skladnim i laganim korakom krene prema damama. Duga bijela povlaka davala je njenoj osobi velianstvenu Ijupkost, jer j'e irina i teina brokata bila u opreci s vitkou njenog struka. Andrea je, pratei j'e pogledom, ponavIj"ao u sebi njene rijei: Samo radi vas dola sam ovamo. Ona je za njega bila tako lijepa, samo za njega! Odjednom iz njegova srca nestane ostatak gorine koju su bile ulile rijei vojvotkinj'e Angelieri. Orkestar je snano zasvirao novi ples. I on nikad nije zaboravio te zvukove, iznenadni nemir, njeno ponaanj'e, sjaj povlake to se za njom vukla, ni najmanji nabor, ni najmanju sj'enku, ni jednu jedinu sitnicu tog najuzvienijeg trenutka. IV Odmah zatim Elena je gotovo kriomice napustila palau Farnese ne pozdravivi se s Andreom ni s bilo kim drugim. Ostala je dakle na plesu nepunih pola sata. Ljubavnik ju je dugo traio po svim dvoranama, ali uzalud. Sutradan ujutro poslao je slugu u palau Barberini da se raspita kako joj j'e i je li bolesna. Navee j'e sam otiao nadaj'ui se da e biti primlj"en, ali mu j"edna sobarica ree da je gospoa veoma bolesna i da nikoga ne moe primiti. U subotu oko pet po podne ponovo je navratio u nadi da e ga ipak pustiti. Pjeice j'e krenuo iz palae Zuocari. Sumrak je bio Ijubiasto plav, pomalo taman, i Rim j"e malopomalo obavij"ao veo noi. Ve su bile upaljene svjetiljke oko fontane na piazzi Barberini, plamenovi su bili blijedi kao na votanicama oko odra, a Triton, moda zbog popravljanja ili ienja, nij'e bacao vodu. Nizbrdicom su prolazile koije koje su vukla do tri konj"a i gomile radnika koji su se vraali s novih gradilita. Neki su, uhvativi se pod ruku, teturali pjevajui u sav glas neku prostaku pjesmu. Zaustavio se putajui ih da prou. Zapamtio j"e trietiri gruba, crvenkasta lika. Opazio je da jedan koija ima povezanu ruku i da j"e zavoj isprskan krvlj'u. Jedan drugi je kleao na kolicima, upalih oiju, blijeda lica, usnica zgrenih kao u otrovana ovjeka. Rij"ei pj'esme su se mijeale s promuklim poklicima, udarcima bieva,

kripanjem kotaa, zveckanjem zvonaca, psovkama, kletvama, hripavim smijehom. Njegova tuga se povea. Nalazio se u udnom duevnom raspoloenju. Osjetljivost njegovih ivaca bila je tako jaka da mu se i naj'manj'i dodir s vanjskim stvarima inio poput duboke rane. Dok ga je muila i itavo bie mu obuzimala jedna fiksna ideja, to bie je bilo izloeno svim udarcima ivota to ga je okruivao. Njegova su osj'etila bdjela i bila aktivna protiv svakog otuenja duha i malaksalosti volje. Ipak on nije bio potpuno svjestan te aktivnosti. Odj'ednom mu duu ispuni mnotvo uzbuenja nalik na velike fantazmagorije u tami koje ga uznemirie i zaplaie. Sutonski oblaci, mrani Tritonov lik okruen blij"edim svjetiljkama, barbarski prolazak pomamnih Ijudi i ogromne teglee marve, ta dreka, krikovi, pjesme, psovke, jo vie pojaae njegovu tugu, probudie mu u srcu neki neodreeni strah i zlokobnu slutnju. Iz vrta je izlazila zatvorena koija. On opazi kako se prema prozoriu naginje jedno ensko lice, ali ga ne prepozna. Pred nj"im se dizala palaa, prostrana poput kraljevskog dvora. Prozori na prvom katu blistali su od Ijubiastih odraza svjetla. Preko krova je padao traak zalazeeg sunca. Iz predvorj"a je izlazila druga zatvorena koija. Kad bih je mogao vidjeti! pomisli zastaj"kuj"ui. Usporio je korak kako bi produio neizvjesnost i nadu. Izgledala mu je tako daleka i gotovo izgubljena u toj golemoj palai. Koija se zaustavi i jedan gospodin pomoli glavu na vratima povikavi: Andrea! Bio je to jedan roak, voj'voda di Grimiti. Ide k vojvotkinj'i Scerni? upita ga ovaj osmjehujui se. Da odgovori Andrea. Da saznam novosti. Zna da je bolesna? Znam. Upravo dolazim od nje. Bolje joj je. Prima li? Mene ne. Ali tebe e moda primiti. I Grimiti se lukavo nasmije kroz dim od cigarete. Ne razumijem ozbiljno odgovori Andrea.

 Sluaj, ve se pria da si u njenoj' milosti. Doznao sam to sino u palai Pallavicini od jedne tvoje prijateljice. Kunem ti se. Andrea se nestrplj'ivo okrene s namjerom da ode. Bonne chance^ dovikne mu vojVoda. Andrea stupi u trijem. Nj'egovoj' je tatini u dnu due godilo to naklapanj'e. Sad se osjeao sigurnijim, lakim, veselij'im, pun nekog unutranj'eg zadovoljstva. Rij'ei vojvode Grimitij'a naglo su oivile njegov duh, kao to gutljaj napitka oivlj'ava srce. Nj'egova je nada porasla dok se penjao stepenicama. Stigavi pred vrata, prieka trenutak da savlada nemir. Zatim pozvoni. Sluga ga prepozna i odmah ree: Gospodin grof e biti toliko Ijubazan da prieka trenutak. Idem obavijestiti mademoiselle. I On prieka etajui gore^dolje prostranim predvorjem osjeajui kako mu krv estoko navire u ile. Svjetiljke od kovana eljeza nisu svuda podjednako osvjetlj'avale kone tapete, izrezbarene krinje, antikna poprsja na mramornim postoljima. Pod jednim baldahinom je sjao izvezeni voj'vodski grb: zlatni jednorog na crvenom poIju. Nasred jednog stola nalazio se bronani pladanj pun posjetnica. Kad je bacio pogled na njih, Andrea Dobra srea. opazi onu posljednj'u, vojvode Grimitij'a. Bonne chance ... Jo j'ednom mu u uima odjekne ta ironina primjedba. Mademoiselle se pojavi rekavi: Vojvotkinji je malo bolje. Mislim da e gospodin grof moi unii na trenutak. Izvolite za nrnom, molim vas. Bila je to ve ocvala ena, prilino vitka, odjevena u crno, s dva siva oka to su neobino svij'etlila izmeu lanih plavih uvojaka. Korak joj je bio mekan kao i kretnje ovjeka koj'i ivi uz bolesnike, ili eka delikatne zadatke, ili izvrava tajne naloge. Izvolite, gospodine grofe. Ila j'e ispred Andree kroz j'edva osvijetljene sobe po debelim sagovima koj'i su priguivali svaku buku. Usprkos velikom uzbuenju, mladi, i ne znajui zato, osjeti odbojnost prema njoj. Stigavi pred vrata koja su bila zastrta sa dva mediejska ilima opivena crvenim barunom, ona se zaustavi rekavi:

 Najprij'e u ui ja, da vas najavim. Priekaj"te ovdje. Jedan glas iznutra, Elenin glas, povie: Cristina! Na taj neoekivani zvuk Andrei tako zadrhtae ile da je pomislio: Sad u se onesvijestiti. Kao da je nejasno osjeao neku nadnaravnu sreu koja je prelazila njegovo oekivanje, nadmaivala nj'egove sne i prelazila njegovu snagu. Ona je tu s druge strane vrata. Izgubio je svaku svijest o stvarnosti. Priini mu se da j'e nekada slikarski ili pjesniki zamislio slinu Ijubavnu avanturu, na ovaj isti nain, s istim sjajem, s istom dubinom i istom tajanstvenou, a junak je bio netko drugi, neko lice koje je zamislio. Sad se nekim udnim fenomenom mate ta idealna umjetnika zamisao pomijeala sa stvarnim dogaajem i on osjeti neobj'anjivu zbunjenost. Svaki komad ilima predstavljao je simbolini lik. utnja i San, dva vitka duga efeba koje je mogla stvoriti rana bolonjska kola, uvali su viata ispred kojih je stajao on i ekao, dok je s druge strane praga, moda u krevetu, disala boanska Ijubavnica... Mislio je da uje njen dah u kucanju svojih ila. Konano se pojavi mademoiselle. Uklanjajui rukom teko platno, tiho i sa smijekom na usnama ree: Moete ui. Ona ode i Andrea ue. Najprije je osjetio veoma topao, gotovo zaguljiv zrak koji je bio ispimj"en udnim mirisom kloroforma. U polumraku je opazio neto crveno, crveni damast po zidovima, zastore na krevetu. Onda je zauo lunorni Elenin glas, koji je aptao: Hvala vam, Andrea, to ste doli. Bolje mi je. Malo oklijevajui, budui da nije raspoznavao stva ri u tako slabom svjetlu, on krene prema krevetu. Leei na leima, glavom uronjenom u j'astuke, ona mu se smijeila. elo i lice su joj bili umotani u bijeli povoj koji je bio svezan ispod brade kao u koludrica. Ni koa na licu nije bila manje bijela od tog poveza. Vanjski kutovi onih kapaka bili su smanjeni zbog bolnog stezanja upaljenih ivaca. Ponekad bi joj i protiv njene volj'e zadrhtala donja vj'ea, dok je oko bilo vlano, beskrajno

blago, kao zastrto suzom koja nije mogla potei meu trepavicama koje su podrhtavale. Videi j'e izbliza, mladievo srce obuze neizmjerna njenost. Elena veoma lagano izvue ruku ispod pokrivaa i prui mu je. On se gotovo klekavi sagne prema rubu kreveta i brzim lakim poljupcima prekrij'e tu ruku koja je gorjela, to bilo koje je snano kucalo. Elena! Elena! Ljubavi moja! Elena je sklopila oi kao da j'o vie eli uivati u toj slasti koja je strujila od ruke do vrka grudi, irei se i u naj'tajnij'e ilice. Okretala je ruku pod njegovim usnama, kako bi osjetila poljupce na dlanu, meu prstima, na svim ilicama, na svim porama. Dosta! proape otvarajui oi i milujui Andreinu kosu rukom koja j'e izgledala kao uzeta. U tom nj'enom milovanju bilo je toliko preputanja koj'e je njegovu duu zanosilo kao latice rascvjetale ru e. Strast se prelila. Usne su mu podrhtavale pod velom zbog rijei koje nije poznavao, koje nije izgovarao. Osjetio je estok i boanski osjeaj ivota koji se irio izvan njegova tijela. Kakav uitak! Zar ne? tiho ree Elena ponavIjajui milovanje. Tijelom j'oj prooe srsi, koji se osjetie i kroz teke pokrivae. Kad je Andrea ponovo htio da joj uzme ruku, ona zamoli: Ne... Tako, ostani tako! Svia mi se. Stiskajui mu sljepooice, primora ga da poloi gla vu na rub kreveta, tako da je on na obrazu osjetio oblik njenog koljena. Onda ga pogleda, bez prestanka milujui mu kosu, i dok joj je kroz trepavice sinulo neto poput bijele munje, doda oteuim glasom koji je gotovo umirao od uitka: Kako mi se svia! Izgovarajui prvi slog te tako tene i u ustima jedne ene senzualne rijei, njene otvorene usne odavale su neopisivu zamamnu udnju. Jo! proape Ijubavnik ija su se osjetila rastapala od strasti zbog milovanja njezinih prstiju, draganja njenih rijei. Jo! Reci! Govori! Svia mi se ponovi Elena spazivi kako joj promatra usne i poznavajui moda ar koja je zraila ovom rijei.

Onda oboje zautjee. On je osjeao kako se njena prisutnost prelijeva i mijea s njegovom krvij'u dok ova nije postala njen ivot, a njena nj'egov ivot. U sobi je vladala duboka tiina. Raspee Guida Renija davalo je poboan izgled zavjesama iznad kreveta. Gradska buka je dopirala poput umora dalekih valova. Oiida se Elena iznenada ispravi na krevetu, uze mladievu glavu meu svoje dlanove, privue j'e, udahne mu u Mce svoj'u udnju, poljubi ga, ponovo legne i preda mu se. Nakon toga obuze j'e neopisiva mrana tuga, koja se nalazi na dnu svake Ijudske sree, kao to je na uu svake rijeke voda gorka. Leei, ruke je drala izvan pokrivaa, sputene niz bedra, oputene, gotovo mrtve, sa mo to bi ponekad lagano zadrhtale. Promatrala je Andreu iroko otvorenim oima, pogled joj je bio neprekidan, nepomian, nesnosan. A onda, jedna za drugom poee kapati suze, ronei se tiho, jedna za drugom, kap po kap. to ti je, Elena? Reci mi to ti je? pitao ju je Ijubavnik prihvativi je za ruke i saginjui se da joj obrie suze s trepavica. Ona vrsto stisne zube i usta kako bi zatomila jecaj. Nita. Zbogom. Pusti me, molim te! Vidjet emo se sutra. Idi sad. I glas i kretnje bili su joj tako moleivi da je Andrea morao posluati. Zbogom ree on i njeno je poljubi u usta osjeajui slani okus suza i kupajui se u tom toplom plau. Zbogom. Ljubi me! Sjeti se! Kad je prekoraio prag, uini mu se da je uo iza sebe pravu provalu jecaja. Nesigurno je krenuo naprijed teturajui poput ovjeka koji ne vidi dobro. Jo je osjeao miris kloroforma, slian nekoj opojnoj pari, ali pri svakom koraku izmicala mu je poneka prisnost gubei se u zraku. A on je instinktivno elio da je zadri, zatvori, uvije i sprijei da nestane. Sobe ispred njega bile su puste i tihe. Na jednim vratima, poput prikaze, iskrsne mademoiselle, a da nije ni osjetio zvuk koraka i utanje haljine. Ovuda, gospodine grofe. Vidim da ne moete pronai put. Smijeila se nekako dvolino, zbunjujue, dok je radoznalost jo vie izotrila njen sivi pogled. Andrea ne odgovori. Opet mu je

prisutnost te ene bila nesnosna, zbunjivala ga je, izazivajui u njemu nejasnu odbojnost i Ijutnju. im je stupio u trijem, odahnuo je poput ovjeka koji se oslobodio neke tjeskobe. Meu drveem je tiho mrmorio vodoskok, prelazei ponekad u glasno uborenje. Cijelo nebo je bilo obasuto zvijezdama koje je obavijao poneki iskidani oblak poput dugih plavih pramenova kose ili ogromnih cmih mrea. Izmeu kamenih stupova kroz reetke su se pojavljivale i iezavale svje tiljke koija u prolazu. Hladnim zrakom irio se dah gradskog ivota. Zvona su zvonila, u daljini, a i blizu. Konano je potpuno postao svjestan svoj'e sree. Od tada je i njega i nju ispunila potpuna, bezbrina, slobodna i uvijek nova srea. Strast ih je obuzela uinivi ih neosjetljivima za sve to za njih nije predstavIjalo neposredan uitak. Oboje su kao udom bili stvoreni, i tjelesno i duevno, za sve, pa i najrjee slasti. Bez prestanka su traili Najvie, Nedostino i NedoivIjeno. Tako su stizali do krajnjih granica da ih je ponekad spopadao tajni nemir, pa ak i na vrhuncu zaborava, kao da se neki glas opomene dizao iz dna njihova bia da im naj'avi nepoznatu kaznu i blizi svretak. Iz samog umora raala se elja, jo finija, jo smionija, j"o neopreznij'a. to su se vie opijali, to je utvara njihova srca postajala vea, nemirnija, raajui nove snove. inilo se da odmor mogu nai jedino u naporu, kao to vatra nalazi ivot jedino u izgaranju. Ponekad bi u njima provrio pravi izvor naslade, kao to pod nogama ovj'eka koji nasumce hoda umskim gutikom izbije iva voda, i oni bi se zaustavili pijui je bez ikakve mjere sve dok je ne bi iscrpli. Ponekad bi im dua, pod utjecajem elja, udnom matom doaravala varavu sliku o irem, slobodnijem, snanijem i divnijem ivotu, i oni bi se u njoj utapali, uivali, disali u njoj kao u roenoj atmosferi. Nakon prekomjernLh izljeva putenosti slijedile su njenosti osjeaja i mate. Nijedno se nije ustezalo u meusobnom tj'elesnom i duevnom rasipanju. Osj'eali su neizrecivo veselje to mogu raskinuti sve koprene, otkriti sve tajne i sruiti sve misterije, kako bi se dokraja mogli posjedovati, proeti, pomijeati i sastaviti u jedno jedino bie. Kakva udna Ijubav! govorila je Elena sjeajui se prvih dana,

svoje bolesti i brze predaje. Bila bih ti se predala jo iste veeri kad sam te vidjela. Zbog toga je osjeala neku vrst ponosa. A Ijubavnik je govorio: Kad sam one veeri uo tkako na vratima najavIjuju moje ime skupa s tvojim, ne znam zato, ali bio sam siguran da je moj ivot zauvijek vezan uz tvoj! Vjerovali su u ono to su govorili i zajedno itali Goetheovu rimsku elegiju: Lass dich, Geliebte, nicht reuen, dass du mir so schnell dich ergeben!... Ne kaj se, draga, to si mi se tako brzo predala! Vjeruj mi da o tebi nikakvu nisku ili neistu misao ne uvam. Ljubavne strijele razliito djeluju. Neke jedva ogrebu, ali od otrova koji se uvue srce godinama pati, dok druge s otrim perima i iljastim ivim eljezom zau u sr i odmah upaljuju krv. U vrijeme heroja, kad su bogovi i boice Ijubili, pouda je slijedila pogled, a uivanje poudu. Zar misli da je dugo razmiljala boica Ljubavi kad joj se jednog dana u idskoj umi svidio Anhiz? A Luna? Da je imalo oklijevala, Ijubomorna Aurora bi brzo probudila lijepog pastira! Heru vidje Leandar na bunoj gozbi i upaljeni Ijubavnik skoi u none valove. Rea Silvija, kraljica djevica, doe po vodu na Tibar i bog je ugrabi... Kao i boanskom pjesniku elegije o Faustini, tako i njima, Rim zasja u novom svjetlu. Kud god bi proli, ostavljali bi neku Ijubavnu uspomenu. Daleke crkve na Aventinu: Sveta Sabina na lijepim stupovima od parskog mramora, divni vrt crkve Svete Marije del Priorato, zvonik Svete Marije in Cosmedin, nalik na ivu ruiastu stabljiku u plavetnilu. Sve su one poznavale njihovu Ijubav. Vile kardinala i knezova, Villa Pamphily to se ogleda u svojim esmama i jezeru u svoj svojoj Ijepoti i Ijupkosti, gdje svaki grm skriva neku njenu idilu i gdje je sve puiio kamenih balustrada i visokog drvea. Villa Albani, hladna i nijema poput samostana, uma mramornih likova, muzej stoljetnih imira gdje sa vestibula i trijemova, s granitnih stupova, karijatide i herme simboli nepominosti promatraju nepromjenljivu simetriju zelenila. Villa Medici, koja lii na umu od smaragda irei se u nekom nadnaravnom svjetlu. Pomalo divlja Villa Ludovisi, ispunjena mirisom Ijubiica i posveena prisutstvom Junone koju je Wolfgang

oboavao; gdje su nekada besmrtne platane Orijenta i empresi Aurore podrhtavali slutei smrt! Sve plemike vile uzviena slava Rima poznavale su njihovu Ijubav. Galerije slika i kipova: Danajina dvorana, ispred koje se Elena onako slobodno smijala, pa dvorana ogledala, gdje je njena slika prolazila izmeu djeaka Cira Ferrija i vijenaca Maria de'Fiori. Heliodorova soba udesno oivlj'ena najsnanijim drhtajem ivota to ga je Sanzio ikada uspio preliti u nepokretni zid. Odaje obitelji Borgia, gdje se velika Pinturicchijeva mata otkrila u udesnom tkanju pria, bajki, snova, hirova, spletki i drzovitosti. Galateina soba po kojoj se razlijeva neka ista svjeina i neugasiva vedrina svjetla. Kabinet Hermafrodita gdje divno udovite roeno iz strasti nimfe i poluboga prua svoj dvoliki lik usred sjaja dragog kamenj'a. Sva usamlj'ena sjedita Ljepote poznavala su njihovu Ijubav. Oni su shvaali glasni pjesnikov krik: Eine Welt zwar bist Du, o Rom! Ti si jedan svijet, o Rime! Ali bez Ijubavi svijet ne bi bio svijet, a ni sam Rim ne bi bio Rim. I stepenice della Trinita uvene po laganom uspinjanju Dana, bile su stepenice sree kad bi se nj'ima penjala prekrasiia Elena Muti. Elena je esto voljela da se tim stepenicama popne do buen retira palae Zuccari. Penjala se lagano, drei se sj'ene, ali joj je zato dua urno hrlila na vrh. Mnoge je radosne sate otkucala mala glava od slonove kosti posveena Ippoliti koju je Elena ponekad djetinjastom kretnjom prislanjala na uho pritiskajui drugi obraz na Ijubavnikove grudi da bi zajedno sluali bijeg trenutaka i otkucaje onog srca. Andrea joj je uvijek izgledao drugaij'i. Ponekad je tako rei bila omamljena neumornom ivotnom snagom tog duha i tijela, a ponekad bi joj njegovo milovanje izazvalo krik u kojem se oitovala sva strana bol bia savladanog estinom osjeaja. Ponekad bi je u njegovom zagrljaju obuzela gotovo vidovita obamrlost u kojoj je, pretakanjem jednog drugog ivota, vj'erovala da postaje prividno, lako, fluidno bie, proeto nekim nematerijalnim i najiim elementom, dok su j'oj svi otkucaji u svoj svojoj mnoini pruali sliku nebrojenih drhtaja Ijetnog mora. Ponekad bi u zagrljaju na njegovim grudima, nakon milovanj'a, osj'eala kako se strast u njoj smiruje, izjednauje, uspavljuje poput

uzavrele vode koja se malopomalo stiava, ali ako bi dragi malo jae dahnuo ili se tek malo pokrenuo, ponovo bi osjetila kako je neki neizrecivi val oplakuje od glave do pete smanjujui se postepeno da bi na lcraju sasvira utihnuo. To oduhovlj"enje tjelesnog uivanj'a uvjetovano savrenim slaganjem nj'ihovih tijela bilo je moda najvaniji fenomen njihove strasti. Elenine suze su ponekad bile slae od poljubaca. A kakva je duboka slast bila u poljupcima! Ima enskih usana koj'e kao da upaljuju Ijubav dahom to ih otvara. arila ih krv bogatija od purpura ili ih ledilo bljedilo agonije, osvjetljavala ih dobrota pristanka ili tamna sjena prezira, otvarala ih slast ili stezala gorina, uvijek u sebi nose zagonetku koja uznemiruje Ijude duha, privlai ih i zarobljuje. Misterij stvara stalni nesklad izmeu izraza usana i oij'u u kojem se otkriva dvostruka dua razliite Ijepote, vesela i tuna, hladna i strastvena, okrutna i mila, ponizna i ponosna, nasmijana i podrugljiva; a dvolinost pobuuje nemir u duhu koji uiva u mranim stvarima. Dva misaona kvatroentista, istraivai rijetkog i najvieg Ideala, veoma otroumni psiholozi kojima moda zahvaljujemo naj'tananije analize Ijudske fizionomije, bez prestanka zadubljeni u studij i prouavanje najveih potekoa i naj'skrivenij'ih taj'ni, Botticelli i Vinci, shvatili su i razliito u svojoj umjetnosti prikazali svu neobjanjivu zavodljivost takvih usta. U Eleninim poljupcima je njen Ijubavnik nalazio najslai napitak. Od svih tjelesnih spajanja ovo im je izgledalo najsavrenije i najpotpunije. Ponekad bi mislili da se ivi cvijet nj'ihovih dua rastvara pritisnut usnama, irei svoj slatki sok svakom ilicom sve do srca, a katkad bi osjetili varavi osjeaj kao da im se u srcu rastvara mekano i svjee voe. Spajanj'e j'e bilo tako savreno, da je j'edan oblik izgledao kao prirodna dopuna drugog. Da bi produili gutljaj toga napitka, zadravali su dah sve dok ne bi osj'etili da umiru od nemira, dok su ruke jednog zbunjeno drhtale na sljepooicama drugog. Jedan polj'ubac bi ih iscrpio vie od zagrljaja. RastavIjeni, gledali bi se oima koje su lutale nekom tamnom maglom. A ona bi, ne nasmij'eivi se, pomalo hrapavim glasom rekla: Umrimo.

Ponekad bi on, leei na leima, zatvorio oi i ekao. Ona, koja je poznavala tu igru, nagnula bi se iznad njega promiljenom sporou, da ga poljubi. Ljubavnik nije znao gdje e primiti taj poljubac to ga je u svojoj hotiminoj sljepoi nejasno nasluivao. U tom trenutku iekivanja i nesigurnosti, itavo tijelo bi mu drhtalo od neopisive bojazni koja je po svojoj snazi bila slina: uasu ovjeka kome su vezali oi i kome prijeti opasnost od uarenog gvoa. Kad bi ga usne napokon dotakle, jedva bi suspregao krik. A svialo mu se muenje; tog trenutka, jer fizika bol u Ijubavi nerijetko vie privlai od samog milovanja. Takva je bila i Elena, zbog: onog udnog nagona oponaanja koji tjera Ijubavnike da tono uzvrate svako milovanje. ini mi se govorila bi sklopljenih oiju da. sve pore moje koe, kao milijun malih ustaca koja ude za tvojima, u strahu da li e biti odabrana, zavide jedna drugima ... On bi je tada, zbog pravinosti, pokrivao brzim i gustim poljupcima prelazei cijelo to lijepo tijeio, ne ostavIjajui nedirnut ni najmanji komadi, ne posustajui ni trenutka. Ona se, sva sretna, smijala, osjeajui kao da je obuhvaa neko nevidljivo ruho. Smijala se i plakala,. izgubljena, nemona da zadri oganj koji ju je palio.. Onda bi ga iznenadnim pokretom obuhvatila rukama oko vrata, zarobljavala svojom kosom i, sva drhtei, drala ga poput plijena. On je, umoran, bio zadovoljan to moe popustiti i ostati sapet u tim okovima. Promatrajui ga, ona bi iklicala: Kako si mlad! Kako si mlad! Mladost je u njemu, poput nepromjenljivog metala, poput neprolaznog mirisa, odolijevala svim pokvarenostima, svim rasipanjima. Iskreni sjaj mladosti bio je zapravo njegova najdragocjenija osobina. Na velikom plamenu strasti, kao na lomai, izgorjelo je u njemu; sve ono najlanije, najalosnije, najizvjetaenije i najispraznije. Nakon istroenih snaga, emu je uzrok bilai zloupotreba analize i djelovanja, odijeljen od svih imutranjih sfera, on se sad vraao jedinstvu snaga, djelovanja i ivota, ponovo je zadobivao povjerenje i spon tanost. Ljubio je i uivao mladenaki. Preputao se nesvjesno poput djeteta, a matanja su mu bila puna Ijupkosti, svjeine i odvanosti.

 Ponekad je govorila mu je Elena moja njenost prema tebi osjetljivija od njenosti Ijubavnice. Ne znam ... Postaje gotovo materinska. Andrea se smijao, jer je ona bila svega tri godine starija. Ponekad mi govorio je on njoj veza moga duha s tvojim izgleda toliko ista da bih te, Ijubei ti ruke, nazvao sestrom. Ta varljiva ienja i uzvisivanja osjeaja dogaala su se uvijek u malaksalim stankama uitka, Icad bi, dok se tijelo odmaralo, dua osjeala neodreenu potrebu za idealnou. Tada bi se u mladiu budili i ideali umjetnosti koju je Ijubio, a mozgom su mu jurili svi oblici koje je nekad traio i promatrao, zahtijevajui da iziu, dok u ga rijei Goetheova monologa draile: to pod tvojim oima moe zapaljena priroda? to umjetnika forma moe oko tebe, ako ti duh ne ispunjava strastvena stvaralaka snaga i ako bez prestanka ne nadire u vrke tvojih prstiju, to moe da stvori? Pomisao da razveseli dragu nekim stihom ili plemerdtom crtom, prisili ga da radi. Napisao je Simonu i izradio dva bakroreza: Zodijak i Aleksandrovu posudu. Bavei se umjetnou, birao je teka, vjema, savrena i trajna sredstva: metriku i bakrorez, a namjeravao je da ozbiljno nastavi i obnovi tradicionalne talijanske forme, oslanjajui se na pjesnike dello stil nuovo i slikare koji su prethodili Renesansi. Njegov duh je najvie uivao u formi. Vie je volio izraz nego misao. Njegovi knjievni pokuaji bile su vjebe, igre, studije, istraivanja, osebujnosti. Mislio je kao i Taine da je tee napisati est lijepih stihova nego dobiti bitku na bojnom polju. Njegova Pria o Hermafroditu oponaala je u svojoj strukturi Polizianovu Priu o Orfeju. Imao je izvanredno lijepih, snanili i muzikalnih strofa naroito u korovima koje su pjevala udovita dvostrukog lika: kentauri, sirene i sfinge. Njegova nova tragedija Simona, napisana u slobodnoj metrici, bila je neobino lijepa. lako j'e bila napisana na stari toskanski nain, inilo se kao da ju je zamislio engleski elizabetanski pjesnik, inspiriran nekom novelom iz Decamerona. Imala je u sebi neto od onog slatkog i neobinog ara koji nalazimo u ranijim dramama Williama Shakespearea.

Pjesnik je ovako obiljeio svoje djelo na prvom listu jedinog primjerka: A. S. CALCOGRAPHUS AQUA FORTI SIBI TIBI FECIT. Bakrorez ga je vie privlaio od papira: duina kiselina vie od tinte, dlijeto vie od pera. U bakrorezu se ve bio okuao jedan njegov predak Giusto Sperelli. Neki njegovi bakrorezi, izraeni negdje oko 1520, svojom dubinom i tvrdoom poteza, jasno su pokazivali utjecaj Antonija PoIIajuola. Andrea j'e upotrebljavao rembrantovski nain slobodnih poteza i crni postupak koj'i je bio omilj'en kod engleskih bakrorezaca Greenove, Dixonove i Earlomove kole. On j'e svoj'u naobrazbu formirao na svim primjerima, pojedinano je izuavao rad svakog bakroresca, uio od Albrechta Diirera, Parmigianina, od Marc'Antonij'a i Holbeina, od Annibala Carraccija i MacArdella, Guida i Callotte, Toschija i Gerarda Audrana, ali njegovo shvaanj'e bakroreza bilo je ovakvo: Rembrandtovim svjetlosnim efektima rasvijetliti elegancij'u crta firentinskih kvatroentista koji su pripadali drugoj generaciji kao Sandro Botticelli, Domenico Ghirlandajo i Filippino Lippi. Dva najnovija bakroreza predstavljala su dvije Ijubavne prie, dva vida Ijepote Elene Muti. Naslovi su bili izabrani po sporednim detaljima. Jedna od najskupocjenijih stvari koj'u je posj'edovao Andrea Sperelli bio je pokriva od fine svile blijedoplave boje, oko koj'eg se nalazilo dvanaest znakova Zodijaka ija su imena bila ispisana gotskim slovima: Aries, Taurus, Gemini, Cancer, Leo, Virgo, Libra, Scorpius, Arcitenens, Caper, Amphora, Pisces. Zlatom izvezeno Sunce nalazilo se u sredini kruga. Likovi ivotinja bili su nacrtani pomalo arhajskim stilom, koji je podsjeao na mozaike, a imali su izvanredan sjaj. Cij'ela tkanina izgledala je tako da je dostojno mogla prekriti ;i carsku branu postelju, a i potjecala je iz miraza Bianke Marije Sforza, neakinje Ludovica il Mora, koja se udala za cara Maksimilijana. Elenina nagoa doista nije mogla nai bogatijeg pokrivaa. Ponekad, dok bi Andrea boravio u drugoj sobi, ona bi se hitro svukla, ispruila na krevetu pod udesnim pokrivaem i onda glasno zovnula Ijubavnika. A on bi, kad bi pritrao, ugledao sliku

boanstva umotanu u komadi neba. Ponekad bi se, elei doi pred kamin, digla iz kreveta vukui za sobom pokriva. Drhtei od zime, objema rukama bi se zaogrtala svilom i bosonoga ila kratkim koracima da se ne zaplete u mnotvo nabora. Sunce bi joj sjalo kroz rasputenu kosu na leima. korpion joj je pokrivao jednu dojku, dok se po sagu vukao veliki trag Zodijaka povlaei za sobom rue, ako ih je ve bila razasula. Bakrorez je upravo predstavljao Elenu kako spava ispod nebeskih znakova. Izmeu nabora haljiae pokazi'vao se enski lik, s glavom zabaenom malo izvan ruba kreveta, kosom sputenom do poda, jedna ruka je visila, a druga je bila poloena uz bok. Nepokriveni dijelovi, to jest lice, vrkovi grudi i ruke bili su veoma osvijetljeni. Vrlo snano je djelovalo treperenje veza i tajanstvenost simbola. Veoma uspjelo bio je naslikan visoki bijeli hrt, Famulus, brat onog ija glava poiva na koIjenima grofice Arundel na Rubensovoj slici. Stajao je na apama i uvao gospodaricu ispruivi vrat prema njoj. Pozadina sobe bila je prostrana i tamna. Drugi bakrorez odnosio se na veliki srebrni umivaonik koji je Elena Muti naslijedila od svoje tetke Flaminije. To je bio historijski umivaonik. Zvao se Aleksandrova posuda. Cesare Borgia ju je poklonio princezi Bisenti prije nego to je otiao u Francusku da Ljudevitu XII odnese bulu o rastavi braka. Sigurno je bila dio bajoslovnog blaga koje je Valentini donio sa sobom pri dolasku u Chinon, blaga to ga je opisao seigneur de Brantome. Crtei likova koji su se nalazili unaokolo posude pojavljujui se na oba kraja pripisivali su se Sanziju. Posuda se zvala Aleksandrova jer je blla izraena u znak sjeanja na neobinu posudu iz koj"e je Makedonac za velikih gozbi imao obiaj da vrlo mnogo pije. Na bokovima posude, s nategnutim lukovima, vrvj'elo je mnotvo strijelaca u udesnim stavovima, onih koje je Rafael nasiikao kako goli bacaj'u strij'ele na Hermu na freski to se nalazi u glavnoj dvorani palae Borghese koj'u je ukrasio Giovan Francesco Bolognesi. Tu su j'o bili jedna velika Himera to j'e poput drka virila na kraju posude, dok se na suprotnoj strani nalazio mladi strijelac Belerofont s lukom nategnutim protiv nemani koju je rodio Tifon. Veoma Ijupki bili su ukrasi na dnu

posude i rubovima. Unutranjost je bila pozlaena kao u kaleu. Metal je bio zvuan poput nekog muzikog instrumenta. Teila je trista funti i oblik joj je bio veoma skladan. Elena Muti se, iz obijesti, esto uj'utro kupala u toj posudi. Mogla je ui cijelim tijelom ali se nije mogla potpuno opruiti. Ipak, nita nije bilo ravno savrenoj Ij'upkosti tog skuplj'enog tijela u vodi kojemu j'e pozlata davala neopisivo njean odraz, jer metal vie nij'e bio srebren, a i zlato je bilo izblijedjelo. Oaran tim trima na svoj nain elegantnim formama, to j'est enom, posudom i hrtom, bakrorezac je sastavio kompozicij'u predivnih linij'a. Naga ena stoji i ulazi u kupelj oslanjaj'ui se jednom rukom na izboinu Himere, a drugom na Belerofonta, saginjui se naprijed da pogladi psa, koj'i skupljen u obliku luka, s prednjim sputenim a ispravlj'enim stranjim apama, poput make kad se sprema na skok, prua prema njoj svoju dugu, otru i kao u tuke tanku nj'uku. Andrea Sperelli nije nikad s tolikim arom uivao i trpio u napregnutom nemiru umjetnika vodei brigu o slijepom i nepopravljivom djelovanju kiseline. Nikad s veim arom nij'e izotrio strpljivost u napornom poslu suhog ubadanj'a po neravninama prijelaza. Bio je doista roeni bakrorezac poput Lucasa van Lejdena. Izvanredno je poznavao to je rij'edak dar sve i najmanje pojedinosti vremena i stupnja koje podjednako utjeu i neizmjerno mogu izmij'eniti djelovanje kiseline na bakar. Ne samo praksa, ne samo marljivost i in teligencij'a, ve mu je i onaj naroiti, prirodni gotovo nepogreivi osjeaj oznaavao pravo vrijeme trenutka ubadanja, kad je korozija davala tonu vrijednost sjeni koju je umjetnik i zamislio da dade slici. U takvom duevnom ovladavanju sirovom energijom, u tom gotovo bi se moglo rei udahnjivanju umjetnikog duha, i nevidlj'ivom osjeaju mjere izmeu otkucaja bi'Ia i progresivnog izjedanja kiseline, raao se njegov zanosni ponos i radost koja ga je muila. Eleni se inilo da ju je Ij'ubavnik uinio boicom, poput Isotte da Rimini iji lik je Sigismondo Malatesta dao iskovati i ovjekovjeiti na neunitivim medaljama.

Ali ba u dane kad je Andrea bio zaokupljen radom, ona je postajala tuna i mualjiva, uzdisala bi kao da je pritie neka unutarnja mora. Odj'ednom bi se tako duboko raznj"eila, jedva zadravajui suze i jecaj'e, da je mladi, nita ne shvaajui, postajao zbunjen, zabrinut. Jedne su se veeri na konjima vraali s Aventina niz ulicu Santa Sabina imajui jo u mati sliku sutonskim suncem zaarenih carskih palaa i vatre izmeu tamnih empresa ispunjene nekom zlatnom prainom. Jahali su utke, jer je Elenina tuga zahvatila i Ijubavnika. Ispred Svete Sabine ovaj zaustavi konja i ree: Sj'ea li se? Lave Famulusa rastjera nekoliko kokoi koje su mirno kljucale uperke trave. Korovom piekriveni mali trg bio je tih i skroman poput seoskog crkvenog trga, ali su zidovi sjali onom neobinom svjetlou koju su rimske zgrade odbijale u Tizianov sat. Elena se zaustavi: Kako dalek izgleda onaj dan rec drhtavim glasom. Ta je uspomena zaista pala u zaborav, kao da njihova Ij'ubav traje ve mjesecima, godinama. Elenine su rijei u Andreinom duhu pobudile udnu pomisao, pa i neki neodreeni nemir. Poela se sj'eati svih pojedinosti onog posjeta jednog sijeanjskog popodneva, pod gotovo proljetnim suncem. Uporno se sjeala svih sit nica. S vrempnn nn ifrlJorv.^ u: ' '' ovjeka koji slijedi neku neizraenu niisao, misao izvan njegovila rijei. Andrei se priini kao da ti njenom glasu osjea neko aljenje. Za im je samo alila? Zar njihovu Ijubav ne ekaju jo sretniji dani? Zar ve u Rimu nije proljee? Bio je zbunjen i gotovo je vie nije sluao. Konji su silazili korakom, jedan pored drugog, ponekad snano udiui nozdrvama ili pribliujui gubice kao da jedan drugom ele povjeriti neku tajnu. Falumus je bez prestanka jurio sad naprijed sad natrag. Sjea 11 se nastavljala je Elena sjea 11 se onog fratra koji je doao da nam otvorl, kad smo pozvonlli? Da, da ... Kako nas je zaueno gledao? Bio je tako malen, bez dlake na

bradi, tako navoran. Ostavio nas je same u atrlju 1 otiao da uznie kljueve od crkve, a ti sl me poljublo. Sjea 11 se? Da. I svlh onih baava u predvorju? I onog mlrisa vina, dok nam je fratar tumaio prie urezane u vrata od empresovine? A onda, Gospa od Rosarija? Sjea 11 se? Njegovo tumaenje navelo te na smljeli, a kad sam ula da se ti smije, ni ja se nisam mogla uzdrati 1 toUko smo se smijali pred onim sirotanom koji se sav zbunio da vie nije otvorlo usta pa ak ni na kraju da ti zahvali... Nakon nekollko trenutaka ponovo nastavi: A u Sant'Alessiju, kad me nisi htio pustlti da vldim kupolu kroz kljuanicu! Kako smo se tamo smijali! Ponovo je zautjela. Cestom se prlbllavala povorka Ijudi s lijesom iza kojeg se kretala koija puna roaka kojl su plakall. Mrtvaca su nosill na ldovsko groblje. Hladan 1 nijem pogreb. Svl Ijudi su Imali kriv nos i oi grabeljivca, liill su jedni na druge kao da su bllskl roacl. Da bl povorka mogla proi, konjl su se razdvojlll svakl na svoju stranu, tlk uza zld, a Ijubavnlci su se gledall preko mrtvaca osjeajui kako se poveava nji Kad su se ponovo pribliili, Andrea je upitao: Ali to je tebi? Na to misli? Oklijevala je malo prije no to je odgovorila. Oi su joj bile oborene na vrat konja, milovala ga je vrkom tapia, neodluna i blij'eda. Na to misli? Dobro, rei u ti. Odlazim u srijedu, ne znani kako dugo, moda veoma dugo, zauvijek. Ne znam... Ova Ijubav se prekida mojom krivicom, ali ne pitaj me kako, ne pitaj me zato. Nita me ne pitaj. Molim te! Ne bih ti mogla odgovoriti. Andrea je pogleda gotovo ne vjerujui. Toliko mu se inilo nemogue da ga ak ni zaboljelo nije. ali se, Elena, zar ne? Nju neto stegne u grlu pa samo nijeno odmahne glavom. Onda naglo potjera konja kasom. Iza njih su sutonom odzvanjala zvona s crkava Santa Sabina i Santa Prisca. Jahali su bez rijei izazivajui jeku ispod svodova, hramova, u osamljenim pustim ruevinama.

Na lijevoj strani su ostavili San Giorgio na ijem su zvoniku jo uvij'ek, kao i onog sretnog dana, opeke sj'ale poput grimiza. Proli su pokraj Rimskog foruma i pokraj Nervinog foruma, koji su ve bili obavijeni modrikastom sjenom nalik onoj koj"u imaju ledenjaci nou, a onda su se zaustavili kod Arco dei Pantani gdje su ih ekali koijai i koij'e. Tek to je skoila iz sedla, klonei se da mu pogleda u oi, Elena prui ruku Andrei. inilo se kao da joj se veoma uri da ode. Onda? upita je Andrea pomaui joj da se popne u koiju. I Sutra. Ne mogu veeras. V Rastanak na ulici Nomentana, taj adieu au grand air koji je htjela Elena, nije oslobodio Andreu nijedne sumnje koju je nosio u dui. Kakvi su razlozi mogli izazvati taj nenadani odlazak? Uzalud je pokuavao odgonetnuti tajnu. Sumnje su ga podgrizale. U prvim danima, nastupi bola i enje bili su tako okrutni da je mislio da e ga unititi. Ponovo ga je, oivljena neistim predodbama, zahvatila Ijubomora, koja se nakon prvili pojava ve bila ugasila pred postojanim Eleninim arom. A sumnja da bi se u toj mranoj spletki mogao kriti neki muLarac nanosila mu je upravo nesnoljivu muku. Ponelcad ga je prema dalekoj eni spopadala niska srdba, mrnja ispunjena gorinom i gotovo potreba za osvetom, kao da ga je prevarila i izdala, da se preda drugom Ijubavniku. Ponekad je ak misUo da je vie ne eli, da je vie ne voU, da je nikad nije volio. Zahvaala ga je ve uobiajena pojava trenutanog prestajanja nekog osjeaja, neka vrst duevnog zastoja koji ga je, na priinjer, usred plesa znao potpuno otuiti od Ijubljene ene, dozvoljavajui mu da sat vremena nekon to je pio njene suze prisustvuje nekoj veseloj gozbi. Ali taj zaborav ne bi dugo potrajao. Rimsko proljee je cvalo u neopisivom veseiju. Grad vapnenca i opeka je poput iakome ume upijao svjetlost. Papinslci vodoskoci su se dizaU u nebo prozirnije od dragulja. Piazza di Spagna je mirisala poput vrta punog rua, a Trinita de'Monti, na vrhu stepenita ispunjenog aneoskim likovima, izgledala je kao zlatni bram.

Uzbuenje koje mu je pruala nova Ijepota Rima ponovo je oivljavalo i raspaljivalo ono to je jo u njegovoj krvi i dui ostalo od ara te ene. Ponovo su ga do dna due uznemirile nesavladive tjeskobe, neumoljivi nemiri, neodreene enje nalik pomalo na one iz doba puberteta. Jedne veeri u palai Dolcebuono, ostavi sam nakon aja u salonu punom cvijea koji je jo treperio od Raffova Cachouha, govorio jc Donni Bianki o Ijubavi. Ni te veeri, a ni kasnije, nije se zbog toga pokajao. Njegova pustolovina s Elenom Muti sada je ve bila veoma poznata, kao to su prije ili kasnije, vie ili manje, u elegantnom rimskom drutvu pa i u svakom drugom drutvu poznate sve avanture i flertovi. Opreznost tu ne pomae. Svatko j'e ovdje tako dobar poznavalac ijubavne igre da mu je dovoljno uloviti jedan pokret. dranje ili poglcd da bi iraao siguran dokaz, dok Ijubavnici ili oni koji e to postati nita nc nasluuju. Uostalom, u svakom drutvu ima radoznalih kojima je zanat da pronalaze i tragaju za tuom Ijubavi ne raanjom upornodu od lovakih pasa kad trae divlja. Uvijek su budni, iako se ini da nisu. Nepogreivo hvataju priapnutu rije, lagani osmijeh, malo podrhtavanje, neznatno rumenilo, bljesak oiju. Uvijek su na plesovima, na velikim sveanostima gdje su nesmotrenosti najvjeroj'atnije. Neobino vjeto, poput depara, znaju zai i u najveu guvu. Uho im je uvijek spremno da ulovi komadi razgovora, oko, da iza blistave lee opazi zabunu, potitenost, drhtaj, nervozni stisak enske ruke na ramenu plesaa. Jedan takav lovaki pas bio je na primjer Don Filippo del Monte, svakodnevni gost markize d'Ateleta. Ali Elena Muti se zaista nije mnogo brinula o mondenim ogovaranjima te je u svoj'oj posljednjoj strasti bila gotovo ludo smjela. Svaku je drzovitost prekrivala svojom Ijepotom, svojom raskoi i visokim imenom. Zato su joj se iivijek klanjali, oboavali j'e, ulagivali joj se, i to zbog one nemarne trpeljivosti koja je jedna od najljepih osobina rimske aristokracij"e, a to je moda ba rezultat prekomiernog brbljanja. Pustolovina je dakle Andreu Sperellija u oima ena odjednom podigla na visoki stupanj moi. Okruila ga je aureola naklonosti i njegova je srea za kratko vrijeme postala upravo udesna. U

suvremenom je drutvu vrlo esta pojava da enja zarazuje. Mukarac kojeg je voljela ena naroitih vrlina uzbuuje matu drugih i svaka se natjee da ga, bilo iz znatielj'e ili tatine, posjeduje. Don Juanov ar lei vie u glasu koji se o njemu iri nego u njegovoj osobi. Uostalom, Sperelliju je pomoglo i to to je uivao ime tajanstvenog umjetnika. Veoma slavna su postala dva soneta koje je napisao u album princeze Ferentino i u kojima je dvosmislenim diptihom hvalio avolska i aneoska usta, ona koja unitavaju due i ona koja kau Ave. Obian svijet ne shvaa kakve duboke i nove uitke prua Ijubavi makar blijed i laan vijenac slave. Nepoznat I jubavnik, pa makar imao Herkulovu snagu, Hipolitovu Ijepotu i Hilin arm, nikad nee moi pruiti Ijubljenoj uitke koje, moda i nesvjesno, umjetnik u izobilju ulijeva u astoljubive enske due. Sigurno je velik uitak kad tata ena moe rei: U svakom pismu koje mi pie moda je najii plamen njegova razuma, a na njemu se j'edino ja grijem. U svakom milovanju on gubi dio svoje volje i snage. Njegovi najvei snovi o slavi padaju u nabore moje haljine, u krug to ga opisuje moj dah! Andrea Sperelli ni trenutak nije oklijevao pred ovim slatkim mamcima. U njemu je sad rasputenost naslijedila onu sabranost koju j'e u njemu izazvala iskljuiva Elenina vlast. Njegove snage, koj'e vie nije drala vatrena veza prisiljavaj'ui ih na ujedinjenje, vraale su se prvotnoj nesreenosti. Ne mogavi se vie prilagoditi, podrediti, asimiUrati s nekom viom formom koja bi njime vladala, njegova se prevrtljiva, promjenljiva i elastina dua preobraavala, izobUavala, prihvaajui sve forme. S nevjerojatnom lakoom je prelazio s jedne Ijubavi na drugu, bez skrupula je razapinjao veliku mreu varki, opsj'ena, lai, zasj"eda, samo da pUjen bude to vei. Obiaj' da vara otupio niu j'e savjest. Zbog neprestanog pomanjkanja rzizmiljanja malopomalo je i sam sebi postaj'ao sve nepristupanij'i, ostajao je izvin svoje tajanstvenosti. Malopomalo je stigao dotle da vie nije razabirao svoj' unutranji ivot, kao to vanj"ska hemisfera zemlje ne vidi sunce iako je s njim nerazdvojno povezana. U njemu je uvijek bio iv, nesmilj'eno iv, j'edan nagon: nagon da se otkine od svega to ga privlai, ali to ga ne zanosi. A

volja mu je beskorisno, poput neupotrebljivog maa, visila o boku pijanog ih tromog ovjeka. Ponekad bi u nj'emu iznenada oivjelo sjeanje na Elenu, sasvim bi ga ispunilo i on bi pokuavao da se izvue iz melankohje ili bi, naprotiv, uivao da u pokvarenoj mati ponovo oivi svu estinu onog ivota, kako bi dobio poticaj' za nove Ijubavi. Sam u sebi j'e ponavljao rijei pjesme: Sjeti se prohujaUh dana! I na druge usne pritisni njeni cjelov onako kao to si ga davao prvima, ne tako davno! Ali i drugu je ve bio zabora vio. Najprije je Donni Bianki Dolcebuono govorio o Ijubavi gotovo i ne mislei na to, instinktivno privuen moda snagom nekog neodreenog odraza koji je valjda imala zato to je bila Elenina prijateljica. Moda je proklijalo malo sjeme simpatije koje su u njega bacile rijei firentinske grofice za vrijeme ruka u palai Doria. Tko bi mogao rei kakvim tajanstvenim postupkom, bilo koji duevni ili tjelesni dodir izmeu mukarca i ene, makar i beznaajan, moe u oboma roditi i pothranjivati stalni, neopaeni, nenadani osjeaj, koji nakon dugog vremena prilike naglo iznesu na vidjelo? Istu pojavu sreemo kod razuma, kad se klica neke misli ili obris neke slike pojavi iznenada, nakon duge stanke, nakon nesvj'esnog razvoja, kao dovrena slika, kao dovrena misao. Isti zakoni upravljaju cijelim djelovanj'em naeg bia, a djelovanje koj'eg smo svjesni samo je dio naeg djelovanj"a. Doima Bianca Dolcebuono bila je idealan tip firentinske Ijepote kakav je stvorio Ghirlandajo na slici Giovanne Tomabuoni koja se nalazi u crkvi Santa Maria Novella. Imala j'e bistro okruglo lice, iroko, visoko i jasno elo, blaga usta, malo uzdignut nos, oi tamno kestenj'aste, boje koju slavi Firenzuola. Voljela je obilno spustiti kosu na sljepooice, po starom obiaju, sve do polovice obraza. Prezime joj je dobro pristajalo, budui da j"e u mondeni ivot unosila priroenu dobrotu, veliku blagost, prema svima jednaku Ijubaznost i milozvuan nain govora. Sve u svemu, bila je jedna od onih Ijupkih ena, bez vee dubine duha i razuma, pomalo indolentnih, koje kao da su roene u udobnosti, Ijuljukajui se u diskretnim Ijubavima poput ptica na rascvj'etalom drveu. Kad je ula Andreine rijei, kliknula je s draesnim uenj"em:

 Tako brzo zaboravljate Elenu? A onda joj se, nakon nekoliko dana draesnog oklijevanja, svidje da popusti. Nerijetko je, bez Ijubomore, iskreno priala o Eleni nevjernom mladiu. Ali zato j"e samo ove godine otputovala ranije uego obino? upitala ga j'e j'ednom smijeei se. Ne znam odgovorio je Andrea ne mogavi sakriti nestrpljivost i gorinu. Zar je ba sve svreno? Molim vas, Bianca, govorimo o nama! prekinuo ju je uzrujanim glasom j"er su ga takvi razgovori muili i razdraivali. Na trenutak se zamislila, kao da eli rijeiti neku zagonetku. Onda se nasmijala slegnuvi ramenima u znak odustajanja, dok j'oj' je oima preletjela sjena tuge. Takva je Ijubav. I uzvrati Ijubavniku mUovanje. Andrea je, posjedujui je, posjedovao sve lijepe firentinske ene Ouattrocenta, o koj'ima j'e pjevao il Magnifico: Jasno posvua vidi se Da ne vara mudrost stara: im s pogleda izgubi se Srce za te nema mara. Ljubav naoigled vene: Od oiju Sto si dalje I od srca to si dalje, Poto onda drugom tei. Hitro odmah prigrli ga Istom strau i veseljem ... Kad je na Ijeto htjela otputovati, ree mu na rastanku ne uspjevi sakriti plemenito ganue: Znam da me vie neete Ij'ubiti kad se ponovo vidimo. Takva je Ijubav. Ali sjetite se j"edne prijatelj'ice! Nije je Ijubio. Ipak, za vrijeme vruih i dosadnih dana duu su mu ponekad ispunjavale meke kadence njena glasa poput magije neke pj'esme budei u njemu sliku svj'eeg vrta punog vode koj'ima je ona etala u drutvu drugih ena svirajui i pj'evajui, kao na nekoj vinjeti Polifilova sna. I Donna Bianca iezne. Dooe druge, katkada i po dvije: Barbarella Viti, koja je imala prekrasnu dj'eaku glavu, svu zlatnu i blistavu poput nekih Rembrand tovih idovskili glava; grofica Lucoli, dama s tirkizima. Kirka sa slike Dossa Dossija, prekrasnih varljivih oiju koje su se mijenjale

poput jesenskog mora: sivo, plavo, zeleno, neodreeno; Liliana Theed, dvadeset dvogodinja lady, koja j'e imala udesno bijelu put sastavljenu od svjetla, rua i mlijeka, koju imaju j'edino habies velikih engleskih obitelji na platnima ReynoIdsa, Gainsborougha i Lawrencea; markiza du Deffand, Ijepotica iz vremena direktorija, jedna madame Recamier, dugog ovalnog lica, labueg vrata, visokih grudi i bakovskih ruku; Donna Isotta Cellesi, dama sa smaragdima, koja je sa sporim volovskim dostojanstvom okretala svoju carsku glavu, pri emu su svjetlucali ogromni naslijeeni dragulji; princeza Kalliwoda, dama bez nakita, koja je u svojem krhkom tij'elu skrivala eline ivce kad se radilo o uivanju, dok su se nad votanom njenou otvarale oi grabeljiva lava, oi Skita. Svaka od ovih Ijubavi donosila mu je novo ponienje, svaka ga je, ne zadovoljivi ga, opijala nekim runim pijanstvom, svaka ga je nauila ponekoj' jo nepoznatoj tanini poroka. U sebi je nosio klice svih zaraza. Kvarei se, kvario je. Varanj'e mu je obavij'alo duu poput Ijepljive i hladne materije koja svakim danom postaje sve vra. Perverznost osjetila tjerala ga j'e da kod svoj'ih Ijubavnica trai i otkriva njihove najnie i najneistije osobine. Niska radoznalost gonila ga je da odabire ene na najgorem glasu, a okrutni uitak zaraavanja da zavodi ene na najboljem glasu. U naruj"u jedne sjeao se milovanja druge, naina uivanj'a koj'i je nauio od druge. Ponekad naroito kad mu j'e glas o Eleninoj ponovnoj" udaji opet otvorio ranu uivao je da prisutnoj nagoi nametne zamiljenu Eleninu i da se poslui stvarnim oblikom kako bi uivao u idealnom obliku. Tako snano je pothranjivao tu sliku sve dok mata nije stigla dotle da je posjedovala gotovo ivu sjenku. Ipak nije' stvarao kult od uspomena bive sree. Ponekad su mu ove ak pruale prihku za neku pustoIoviT nu. U galeriji Borghese, na primjer, u poznatoj dvorani ogledala, od Liliane Theed je dobio prvo obezmje. Na glasovitim zelenim stepenicama Ville Medici koj'e vode na Belvedere, svojim prstima je obavio duge prste Angelike du Deffand. A mala glava od slonove kosti koja je pripadala kardinalu Immenraetu, samrtni nakit oznaen imenom nepoznate Ippolite, probudio je u njemu elju da zavede Donnu Ippolitu Albonico.

Ta dama je imala savreno otmjeno dranje. Nalikovala je malo na Marij'u Magdalenu Austrijsku, enu Cosima II de'Medici, na slici Giusta Suttermansa, koja se nalazi u Firenzi, kod Corsinija. Voljela je raskone haIjine, brokat, barun, ipke. iroki medicejski ovratnici najbolje su isticali Ijepotu njene ponosne glave. Jednog dana na konjskim utrkama, Andrea Sperelli je na tribini htio od Donne Ippolite izmamiti obeanje da e sutradan doi u palau Zuccari da uzme tajanstveni predmet od slonove kosti koji je njoj bio posveen. Ona se nekala kolebajui se izmeu razboritosti i znatielj'e. Na svaku smioniju mladievu rije mrtila bi obrve, dok joj je na usnama lebdio nehotian osmijeh. U tom trenutku, ukraena eirom od bijelog perja, u dnu suncobrana od bijelih ipaka, glava joj je zaista izgledala neobino skladno: Tibi, Hippolyta! Dakle, doi ete? ekat u vas cijeli dan. Od dva po podne do navee. U redu? Jeste li vi ludi? ega se plaite? Zaklinjem se Vaem velianstvu da vam ni rukavicu neu skinuti. Sjedit ete na prijestolju prema vaem kraljevskom obiaju. Pa ak ni uzimajui alicu aja neete morati odloiti svoje nevidIjivo ezlo koj'e uvijek nosite u svoj'oj' vladarskoj desnici. Da li e mi pod tim uvjetima biti udijeljena milost? Ne. Ali, smij'ala se, jer je voljela sluati kako se uzdie nj'en kraljevski izgled po kome je bila toliko slavna. Andrea Sperelli j'u j'e i dalje napastovao, as alei se, as molei, dodajui zavodljivosti svog glasa i ustrajan, njean, prodoran pogled, ovaj neodreeni pogled koji kao da svlai ene gledajui ih gole kroz haljine, kao da ih dodiruje po ivoj koi. Ne elim da me tako gledate ree porumenjevi i gotovo uvrijeeno Donna Ippolita. Na tribini je bilo malo Ijudi. Gospoe i gospoda su etali po travi du ograde, ili su se skupljali oko konja koji je pobijedio, ili se pak kladili s bukmejkerima koji su vikali pod nestalnim suncem to se pokazivalo i nestajalo kroz blage arhipelage oblaka. Siimo ree ona ne opaajui pratei pogled Giannetta Rutola

koji je bio naslonjen uz ogradu na stepenicama. Kad su silazei proli blizu njega, Sperelli ree: Zdravo grofe. Vidjet emo se kasnije, na utrkama. Dok se Rutolo duboko klanjao Doimi Ippoliti, lice mu se naglo zacrvenjelo. Priinilo mu se kao da je u grofovu pozdraviT osjetio podsmijeh. Ostao je uz ogradu jo uvijek pratei oima par u ograenom prostoru. Bilo je oito da pati. Pazite, Rutolo! zlobno se osmjehujui dovikne mu grofica Lucoli, prolazei niz eljezne stepenice drei pod ruku Don Filippa del Monte. Osjetio je kako ga je usred srca neto ubolo. Kad su stigli ispod sudake loe, Donna Ippolita i grof d'Ugenta okrenue se prema tribini. Dama je naslanjala drak suncobrana na rame okreui ga meu prstima. Bijela kupola se poput aureole vrtjela iza njene glave. ipke su leprale i bez prestanka se uzdizale. Stojei u tom pominom krugu, s vremena na vrijeme nasmijala bi se mladievim rijeima. Lako rumenilo jo je uvijek obavijalo plemenitu bljedou njenog lica. Ponekad bi se zaustavili na trenutak. Pravei se da promatra konje, Giannetto Rutolo okrene dvogled na njih dvoje kad su ulazili u trkalite. Ruke su mu podrhtavale. Svaki smijeak, svaka kretnja, svaki pogled Ippolitin, zadavali su mu estoku bol. Kad je spustio dvogled, bio je veoma blijed. U oima drage, koje su poivale na Sperelliju, ulovio je pogled koji je dobro poznavao budui da ga je nekad ispunjavao nadom. Zavravala je jedna duga Ijubav, zauvijek razo rena tim pogledom. Sunce vie nije bilo sunce, ivot vie nije bio ivot. Tribina se ponovo punila jer se ve pribliavao znak za treu trku. Dame su se dizale sa svoj'ih sjedita. Tribinom je prolazio amor poput vjetra iznad vrta na obronku. Zvonce dade znak za poetak i konji krenue poput gomile strijela. Utrkivat u se u vau ast, Donna Ippolita ree Andrea Sperelli Donni Albonico, oprataj"ui se zbog pripreme za slijedeu utrku u kojoj su se natjecala mlada gospoda Tibi, Hippolyta, semper! Ona mu vrsto stisne ruku, za dobru sreu, i ne mislei da se meu

natjecateljima nalazi i Giannetto Rutolo. Kad je malo kasnije opazila kako joj dragi blijed silazi niza stepenice, iz njenih tamnih oiju izbij'ala je samo okrutna ravnodunost. Dolaskom nove Ijubavi stara Ijubav joj j'e naputala duu poput uvelog lista. Vie nij'e pripadala tom ovjeku, nita je vie nije vezivalo uza nj. Neshvatljivo je kako ena koja vie ne Ij'ubi brzo i potpuno zavlada svojim srcem. Oteo mi ju je, mislio je ovaj" idui prema tribini Jockeykluba po travi koja je poput pij'eska propadala pod njegovim nogama. Na maloj udaljenosti ispred nj'ega, slobodnim i sigurnim korakom, iao j'e onaj drugi, u sivom odijelu, visok i vitak, s neobinom elegancijom koja se ne moe oponaati i koju daje jedino porijeklo. Puio je. Idui iza njega, Giannetto Rutolo je osjeao miris cigarete, miris svakog dima. Za nj'ega je to bilo nepodnoljivo muno. Sva utroba mu se gnuala protiv toga, kao protiv nekog otrova. Vojvoda di Beffi i Paolo Caligaro stajali su na pragu, ve spremni za trku. Vojvoda se saginjao irei noge gimnastikim pokretima da ispita elastinost konih hlaa ili snagu svojih koljena. Mali Caligaro je proklinj'ao kiu koja je pala prole noi, zbog ega je teren bio teak. Sad zaista ima dosta izgleda na Miching Mallechu ree Sperelliju. Giannetto Rutolo je uo ovo proi'oanstvo koje ga je bocnulo usred srca. Polagao je neku neodreenu nadu u pobjedu. U svojoj mati je vidio rezultat dobivene utrke i sretnog dvoboja s neprijateljem. Dok se svlaio, svaki pokret mu je odavao nemir. Evo ovjeka koji prije nego uzjae na konja vidi otvoren grob ree vojvoda di Beffi, polaui mu kominom kretnjom ruku na rame. Ecce homo novus. Andrea Sperelli, koji je u tom trenutku bio vrlo veseo, prasne u neodoljiv smijeh, koji je bio najzavodljiviji izljev njegove mladosti. Zato se smijete? upita ga Rutolo sav blijed i izvan sebe, promatrajui ga uporno ispod namrtenih obrva. ini mi se odgovori Sperelli ne zbunivi se da je va ton poneto otar, dragi grofe.

 I to onda? Mislite o mom smijehu to vam je drago. Mislim da je blesav. Sperelli skoi na noge i korakne prema Giannettu Rutolu s podignutim biem u ruci. Paolo Caligaro kao nekim udom uspije da mu zadri ruku. Zapodjela se prepirka. U to naie Don Marcantonio Spada, razabra o emu se radi i ree: Dosta, djeco. Obojica znate to sutra morate napraviti. Sad se morate utrkivati. Dva protivnika su u tiini dovrili oblaenje, a zatim izili. Glas o prepirci ve se rairio u ograenom prostoru i dopro na tribine poveavajui uzbuenje oekivanja utrke. Grofica di Lucoli ju je s rafiniranom zlobom saopila Donni Ippoliti Albonico. Ova je ne pokazujui ni sjenku zbunjenosti odgovorila: ao mi je. Izgledalo je da su prijatelji. Glasina se irila prenosei se lijepim enskim ustima. Oko bukmejkera vrvjela je gomila Ijudi. Favoriti su bili Miching Mallecho, konj grofa d'Ugenta, i Brummel, konj markiza Rutola. Zatim Satirist vojvode di Beffija i Carbonilla grofa Caligara. Dobri poznavaoci su sumnjali u prva dva, mislei da e nervoza dvojice jahaa sigurno koditi utrci. Meutim, Andrea Sperelli je bio miran, gotovo veseo. Sigurnost mu je davao osjeaj nadmonosti nad protivnikom. Osim toga, njegova viteka sklonost prema pogibeljnim pustolovinama, koju je naslijedio od bajronizmom zadojenog oca, prikazivala mu je njegov sluaj u slavnom svjetlu. Sva priroena plemenitost njegove mladenake krvi uzbudila se pred opasnou. Odjednom se Donna Ippolita Albonico pojavila u njegovoj dui poeljnija i Ijepa nego ikada. Ustreptala srca priao je svom konju kao prijatelju koji mu donosi oekivanu vijest o srei. Njeno mu je gladio glavu, a oko ivotinje, to oko u kojem je neugasivom vatrom sjajila sva plemenitost pasmine, opijalo ga je poput magnetskog pogleda ene. Mallecho aptao mu je gladei ga ovo je velik dan. Moramo pobijediti. Njegov trener, neki crvenkasti ovjeuljak, otro promatrajui druge

konje koji su prolazili voeni rukom konjuara, ree promuklim glasom: No doubt Miching Mallecho je bio divan dorat, koji je potjecao iz konjunica baruna Soubeyrana. Elegantna vitkost oblika bila je spojena s izvanredno snanim pleima. Iz sjajne i fine koe, ispod ikoje su se na prsima i butinama pojavljivale mree vena, kao da je izlazila vatrena para, toliki je bio ar njegove snage. Veoma jak u skoku, vrlo esto je svog gospodara odnio preko svih prepreka rimske campagne, na bilo kakvom zemljitu, ne prezajui ni pred troredom zaprekom ili ma kakvom ogradom, neustraiv, uvijek u stopu za psima. Jedan jahaev hop davao mu je vie podstreka od udarca mamuzom, dok bi, kad bi ga ovaj pomilovao, sav zadrhtao. Prije no to je uzjahao, Andrea je paljivo ispitao cijelu opremu, provjerio svaki remen i svaku kopu, a onda smijeei se skoio u sedlo. Trener je jasnim pokretom izrazio svoje povjerenje, gledajui gospodara kako se udaljava. Oko tabela sa ulozima natiskivala se gomila kladilaca. Andrea osjeti na sebi sve te poglede. Osvrnuo se Svakako. prema desnoj tribini traei pogledom Donnu Albonico, ali je u mnotvu dama nij'e mogao opaziti. Pozdravio j'e izbliza Lilianu Theed, koj'oj' j'e bio dobro poznat Mallechov galop za lisicama i himerama. Markiza d'Ateleta mu je izdaleka pokretom izrazila negodovanje, budui da j'e doznala za sukob. Kako stoji Mallecho? upita on Ludovica Barbarisija. Polazei na startno mjesto, hladnokrvno je razmiljao o taktici koju mora upotrijebiti da pobijedi. Usput je promatrao trojicu protivnika koji su ili ispred njega, procjenjujui snagu i iskustvo svakoga. Paolo Caligaro bio j'e vraki lukav, izvjeban u svim lopovlucima struke poput pravog jockeya, ali Carbonilla, iako brz, nije ba bio naroito otporan. Vojvoda di Beffi, jaha visoke kole, koji je dobio mnoge trke u Engleskoj, jahao je prilino muiava konja, koji se mogao uzjoguniti pred nekom preprekom. Giannetto Rutolo, meutim, jahao je na izvrsnom i veoma izvjebanom konj'u, koji je, iako vrlo snaan, bio prilino nagao i prvi put je sudjelovao u jednoj

javnoj" trci. Osim toga, sudei po mnogim znacima, izgledao je uasno nervozan. Gledajui ga, Andrea je mislio: Moja e dananja pobj'eda bez ikakve sumnje utj'ecati na sutranji dvoboj. On e sigurno izgubiti glavu, i ovdje i tamo. Moram biti miran, na oba megdana. Pomislio je jo: Kako e se osjeati Donna Ippolita? Priini mu se da oko njega vlada udna tiina. Pogledom je procijenio udaljenost do prve prepreke. Na trkaoj' stazi ugledao je svijetlei kamen i osjetio da ga Rutolo promatra. Zadrhtao j'e cijelim tijelom. Zvonce dade znak za poetak utrke, ali Brummel je ve bio krenuo, i zato se start morao ponoviti. I drugi start, opet Brummelovom krivnjom, nije bio dobar. Sperelli i voj'voda di Beffi osmjehnue se jedan drugome. Trei start je bio pravilan. Brummel se odmah, jurnuvi uz ogradu, odijelio od grupe. Ogtala tri konja su ga u korak slijedila, preskoivi sretno prvu, a zatim i drugu prepreku. Svaki j'e od troj'ice jahaea igrao na svoju igru. Vojvoda di Beffi je nastojao da se odri u grupi, ne bi li Satirist slijedio primjer drugih konja pred preprekama. Caligaro je smirivao Carbonillinu estinu, kako bi sauvao snagu za posljednjih petsto metara. Andrea Sperelli je postepeno poveavao brzinu, elei pretei svog takmaca kod najtee prepreke. Malo zatim, Mallecho je zaista pretekao svoja dva druga, pribliujui se sve vie i vie Brummelu. Rutolo je osjetio iza sebe sve jai galop i toliko se uznemirio da vie nita nije vidio. Sve mu je izgledalo nejasno ispred oiju kao da e se onesvijestiti. Strano se naprezao da zadri mamuze zabodene u trbuh konja. Zaprepastila ga je pomisao da bi ga snaga mogla izdati. U uima mu je bez prestanka neto umilo, a usred tog uma uo je kratki i odreiti poklik Andree Sperellija: Hop! Hop! Osjetljiviji na glas nego na bilo koji drugi podstrek, Mallecho je upravo prodirao razmak do svog protivnika, koji sad nije bio vei od tri^etiri metra, spremao se da ga stigne, da ga prestigne. Hop! Na stazi se pojavila visoka prepreka. Rutolo je nije opaio, budui

da je bio potpuno zbunjen, sauvavi jedino neki bijesni instinkt da se odri na konju i da ga nasumce goni naprijed. Brummel je skoio, ali kako ga jaha nije pomagao pri tome, zapeo je stranjim nogama i tako nespretno, pao s druge strane da je jaha izgubio stremen, zadravi se ipak u sedlu. Uza sve to, nastavio je utrku. Sada je Andrea Sperelli vodio trku. Giannetto Rutolo je bio drugi, iako nije uspio uhvatiti stremen, a njemu se pribliavao Paolo Caligaro. Vojvoda di Beffi je bio posljednji, jer mu je Satirist u jednom trenutku otkazao poslunost. U tom redoslijedu su proli i ispod tribine, odakle je stizala nejasna galama koja se postepeno izgubila. Svi na tribinama su veoma paljivo pratili utrku. Neki su glasno izvikivali promjene. Svaka promjena u redoslijedu izazivala je usklike usred neprestanog amora, a dame su zbog toga podrhtavale. Donna Ippolita Albonico stajala je na svom sjeditu i promatrala utrku naslonjena na ramena svog mua, koji se nalazio na sjeditu ispred njenog. Izraz lica joj se nije mijenjao, gledala je sa zauujuom mirnoom. Jedino su stisnute usne i lako namrteno elo mogli odati napor nekom otrom oku. U jednom trenutku je povukla ruke s muevljevih ramena iz straha da je ne izda neki nehotini pokret. Sperelli je pao glasno povie grofica di Lucoli. Mallecho je zaista, skaui, nezgodno dodiinuo nogom vlanu travu i klecnuo, ali se odmah digao. Andrea je, ne povrijedivi se, odletio preko njegova vrata, ali se ipak, dok su ga Rutolo i Caligaro pretjecali, munjevito vratio u sedlo. lako povrijeen u stranje noge, Brummel je, zahvaljujui svojoj istokrvnosti, izvodio prava uda. Voena zadivljujuom vjetinom svog jahaa, Carbonilla je napokon pokazala svu svoju brzinu. Do cilja je jo bilo ostalo oko osamsto metara. Sperelli osjeti da mu izmie pobjeda, ali skupi svu snagu da je se ponovo dokopa. Podigao se u stremen i nagnuo nad grivu, izvikujui s vremena na vrijeme onaj kratki, otri i prodorni poklik, koji je imao toliku mo nad plemenitom ivotinjom. Dok su Brummel i Carbonilla izmoreni tekom stazom gubili snagu, Mallecho je poveavao brzinu spreman da opet osvoji svoje mjesto. Ve je dodirivao pobjedu vatrom iz svojih nozdrva. Nakon posljednje

prepreke pretekao je Brummela i ve dodirivao glavom Carbonillina plea. Oko sto metara pred ciljem jurnuo je uz ogradu, naprijed, naprijed, ostavljajui Caligarova vranca za punih deset duina iza sebe. Zvonce je zazvonilo. Sa tribine je, poput muklog udaranja tue, odjeknuo pljesak. amor se razlijegao gomilom koja je stajala na suncem okupanoj livadi. Vraajui se u ograeni prostor, Andrea Sperelli pomisli: Srea je danas bila sa mnom, a da li e i sutra biti? Osjeajui kako ga okruuje slava pobjede, gotovo se naljutio na mranu opasnost. Htio joj se odmah suprotstaviti, bez odgamija, ve istog dana, ka ko bi uivao u dvostrukoj pobjedi i zagrizao voe koj"e mu je nudila ruka Donne Ippolite. Cijelo se njegovo bie gotovo s divljim ponosom ugalo na pomisao da e dobiti tu bijelu i ponosnu enu pravom nasilnog osvajanja. U mati je vidio j'o neokuani uitak, gotovo onu strast starih vremena kad su vitezovi njenim, ubilakim rukama mrsili kose svojih Ijubavnica, uranjajui u njih elo jo znojno od naporna boj'a i usta jo gorka od izgovorenih uvreda. Bio je obuzet onom neshvatljivom opojnou koju u nekim razboritim Ijudima izaziva dokaz fizike snage, dokazano junatvo i pokazana grubost. Ponekad, sve ono to je na dnu nae due ostalo od iskonske divljine, udnom snagom izlazi na povrinu, pa ak i pod kukavnom otmjenou suvremenog ruha nae se srce ponekad, udei za razaranjem, ispuni krvolonim bj'esnilom i zaeU se pokolja! Andrea Sperelli je punim grudima udisao toplo i otro isparavanje svog konja, i ni jedan od tolikih mirisa koj'e j"e do sada volio, nijedan nij'e pruio tako jak uitak njegovim osjetihma. Tek to j'e sjahao, opkolie ga prijateljice i prijateIji estitajui mu na pobj'edi. Miching Mallecho, iznemogao, sav zasopljen i zapjenjen, dahtao je proteui vrat i tresui uzde. Slabine su mu se bez prestanka tako jako nadimale i sputale da je izgledalo da e se rasprsnuti. Miii pod koom su podrhtavali poput tetiva strijele nakon odapinjanja. Oi su mu sada bile rairene i zakrvavljene, okrutne kao u divlje zvijeri, a koa, po kojoj je potocima tekao znoj, ispresijecana irokim tamnim mrljama. Neprestano drhtanje cijelog njegova tijela izazivalo je saaljenje i njenost, kao patnja nekog Ijudskog stvorenja.

 Poor fellow!^ promrmlja Lilian Theed. Andrea mu pregleda koljena da vidi je li ga pad povrijedio. Bila su nedirnuta. Zatim ga je lagano potapao po vratu i veoma njcno rekao: Idi, Mallecho, idi. Gledao ga je kako se udaljava. Nakon toga se, skinuvi odijelo za utrku, uputio da potrai Ludovica Barbarisija i baruna Santa Margheritu. Obojica prihvatie da budu sekundanti u sukobu s markizom Rutolom. On ih zamoli da poure stvar. Sve pojedinosti uredite jo veeras. Sutra u jedan po podne ve moram biti slobodan. Ali dopustite da sutra ujutro spavam barem do devet. Ruat u kod kneginje Ferentino. Zatim u otii k Giustinianiju, a nakon toga, ali kasnije, u klub. Znate gdje ete me nai. Hvala i do vienja, prijatelji. Popeo se na tribinu, ali se nije odmah htio pribliiti Donni Ippoliti. Smijeio se, osjeajui kako ga prate enski pogledi. Mnoge lijepe ruke su se pruale prema njemu i mnogi lijepi glasovi su ga prisno nazivali: Andrea. Poneki su se ak i razmetali nazivajui ga tako. Dame koje su se bile kladile na njega, kazivale su mu koliko su dobile: deset lujdora, dvadeset lujdora. Druge su ga znatieljno pitale: Hoete li se boriti? Njemu se inilo da se u jednom jedinom danu popeo na sam vrh pustolovne slave, uspjevi bolje od vojvode od Buckinghama i gospodina de Lauzuna. Bio je pobjednik herojske trke, osvojio je novu Ijubavnicu, predivnu i vedru poput dudevice, izazvao je dvoboj na smrt, a sad, mirno i Ijubazno, ali ni vie ni manje nego obino, prolazi izmeu osmijeha tolikih dama, koje je, osim po draesnim usnama, poznavao i po nekim drugim osobinama. Zar nije poznavao draesne tajne i naroite Ijubavne uitke mnogih koje su mu se smijeile. Zar kroz jasnu svjeinu proljetnih tkanina nije vidio plavi made, nalik malom zlatniku na lijevom boku Isotte Cellesi; ili neusporedivi trbuh Giulije Moceto, gladak poput posude od slonove kosti, ist poput trbuha nekog kipa zbog savrenog pomanjkanja onoga na antiknim kipovima i, slikama za im je

alio pjesnik djela Musee secret? Zar u zvunom glasu Barbarelle Viti nije uo onaj drugi i neobini glas to je bez prestanka ponavljao jednu besramnu rije. Ili u bezazlenom smijehu Aurore Seymour, jedan drugi zvuk, gen i pro mukao, to podsjea na predenj"e maka za ognjitem ili na gukanje grlica po drveu? Zar nije poznavao naroitu izopaenost grofice di Lucoli, koja se nadahnjivala erotskim knjigama, rezbarijama u kamenu i minijaturama? Ili nepobjedivu srameljivost Franceske Daddi, koja j'e i na vrhuncu uitka zazivala boje ime kao da umire? Gotovo sve ene koje je on prevario ili koje su njega prevarile, bile su tu i osmjehivale mu se. Evo junaka! ree mu kneginje Albonico, stiui mu ruku neobino Ijubazno i vrsto. Uistinu junak doda Donna Ippolita beznaajnim tonom obaveznog komplimenta kao da nije ula za dramu. Sperelli se naklonio i krenuo dalje, jer je osj'eao neku neodreenu zbunjenost u toj udnoj prijaznosti mua. Posumnj'ao j'e da mu je mu moda zahvalan to je zapodjeo prepirku s Ijubavnikom njegove ene i nasmij"e se bijedi tog ovjeka. Kad se okrenuo, susreo je oi Donne Ippolite i njihovi pogledi se pomijeae. Na povratku, opazi iz mailcoacha kneza Ferentina, kako u maloj koiji na dva toka koju je vukao veliki sivac j"uri prema Rimu Giannetto Rutolo, sputene glave, pognut, s cigaretom u zubima i ne obazirui se na straare koji su ga opominj'ali da stane u red. Rim j"e izgledao mraan iznad kao sumpor utog svjetla koj"e j"e obasj"avalo kraj"olik. Na Ij'ubiastom nebu utog krajolika sve vie su se isticali kipovi sa bazilike San Giovanni. Andrea tada postane svjestan zla koje je nanio toj dui. Navee kod Giustinianijevih ree kneginji Albonico: Dakle, sutra vas ekam od dva do pet po podne. Ona ga je htjela upitati: Kako? Neete se boriti sutra? Ali se nije usudila. Samo j'e odgovorila: Obeala sam. Neto kasnije, Andrei je brinom Ijubaznou pristupio njen mu zanimajui se za novosti o dvoboju. Bio je to j'o mlad ovjek, plav,

elegantan, rijetke kose, bj"el ' Putna koija. kastih oij"u, s dva onj'aka to su strila izvan usana. Malo j'e mucao. Dakle? Dakle? Sutra, a? Andrea nije znao savladati odvratnost, pa je drao ruku na boku pokazujui da ne voli takvu prisnost. Kad j'e vidio da ulazi barun Santa Margherita, oslobodio ga se rekavi: Izvinite, grofe. Moram hitno razgovarati s barunom Santa Margherita. Barun ga je doekao rijeima: Sve je ureeno. i U redu. A kada? ' U deset i pol u Viili Sciarra. Ma i zatitna ruka vica. Dok netko ne padne. Tko su ostala dvojica? Roberto Casteldieri i Carlo de Souza. Odmah smo se dogovorili bez ikakvih formalnosti. Giaimettovi su ve bili spremni. U klubu smo sastavili zapisnik, bez velike rasprave. Preporuujem ti da ne ide u krevet prekasno. Umoran si. Napustivi Giustinianijeve, Andrea, pravei se vaan, ode u lovaki klub i pone igrati s napuljskim sportsmenima. Oko dva sata iznenadi ga barun Santa Margherita i prisili da napusti sto. elio je da ga pj'eke otprati do palae Zuccari. Dragi moj opominjao ga je putem previe si hrabar. U ovakvim sluajevima i mala neopreznost moe biti kobna. Dobar maevalac mora se truditi da sauva snagu, isto kao to se dobar tenor mora truditi da sauva glas. Ruka je osjetljiva kao i grlo. Noni zglobovi su osjetljivi j'ednako kao i glasnice. Razumije? Mehanizam osjea i najmanji poremeaj. Instrument se kvari i ne slua vie. Nakon noi provedene u Ij'ubakanju, igri ili banenju, ak ni udarci Camilla Agrippe ne bi mogli ii pravo, a ni obrane ne bi mogle biti tone i brze. Dovoljno je pogrijeiti i jedan milimetar, pa da ti se eljezo tri prsta zabije u tij"elo. Stigli su na poetak ulice Condotti. U dnu se vidjela piazza di Spagna osvijetljena pimim mjesecom, bj'elka

ste stepenice, Trinita de'Monti, visoka u blagom plavetnilu. Svakako nastavio je barun ima mnoge prednosti pred protivnikom. Meu ostalim hladnokrvnost i iskustvo. Gledao sam te u Parizu protiv Gavaudana. Sjea li se? Divan dvoboj! Borio si se kao kakav bog. Andrea se zadovoljno smijeio. Pohvala tog poznatog maevaoca ispunjavala mu je srce ponosom, a miie obiljem snage. Ruka mu j'e, stiskajui tap, instinktivno pokuavala ponoviti udarac koji je probio ruku markiza Gavaudana 12. prosinca 1885. Da izusti. Bila je to kontraterca i jedna srednja terca. Barun nastavi: Giannetto Rutolo j'e na vjebalitu diskretan maevalac, ali u dvoboju veoma estok. Borio se samo jedanput i to sa mojim roakom Cassibileom. Loe je proao. Previe zloupotreblj'ava jedan, dva i jedan, dva, tri, kad napada. Pomoi e ti arretudarci, a naroito kvarte. Moj roak ga je ubo ba jednom istom kvartom u drugom napadu. Ti veoma dobro procjenjuje. Ipak, mora paziti i nastoj'ati da sauva razmak. Ne smije zaboraviti da se bori protiv ovjeka kojemu si, kako kau, preoteo Ijubavnicu i na kojeg si digao bi. Stigli su na piazzu di Spagna. Vodoskok je prijatno rumorio blistajui na mjesecu, koji je provirivao s vrha katolikog stupa. etiripet koija staj'alo je tnirno, u redu, s upaljenim fenjerima. Iz ulice Baubino dopiralo je brenanje zvonaca i mukli bat koraka, nalik na stado u pokretu. Na podnoju stepenica barun se oprosti. Do vienj'a, sutra! Doi u nekoliko minuta prij'e devet, s Ludovicom. Izvest e nekoliko udaraca da se razgiba. Za lijenika emo se mi pobrinuti. Haj'de, i dobro spavaj'. Andrea se pone penjati stepenicama. Na prvom odmoritu se zaustavio; privuklo ga je brenanje zvonaca koj'e se pribliavalo. Doista j'e osj'eao da je mnoran. pa ak i pomalo tuan u dnu due. Nakon ponosa to se razbudio u njegovoj krvi zbog razgovora o vjetini maevanja i sjeanja na njegovu hrabrost, spopadao ga je neodreeni nemir pomijean sa sumnjom i nezadovoljstvom. 2ivci, koji su bili i previe napeti tog

estokog i tmurnog dana, sad su poputali pod blagou proIjetne noi. Zato je bez strasti, iz iste obijesti, iz tatine, drskosti, uivao da izazove mrnju i rastui duu jednog ovjeka? Pomisao na stranu muku, koja je bez sumnje obuzela njegovog neprijatelja u tako divnoj noi, izazva u njemu gotovo osjeaj samilosti. Duom mu munjevito projuri Elenin lik. Sjeti se muka, Ijubomore, srdbi i neopisivih tjeskoba koje je trpio prije godinu dana kad ju je izgubio. I onda su noi bile vedre, mirne, mirisne, a kako su ga titale! Udahnuo je zrak ispunjen mirisom rascvjetalih rua u malim pobonim vrtovima i bacio pogled na trg kojim je prolazilo stado. Gusta bjelkasta vuna ovaca zbijenih u gomilu kretala se naprijed poput valova, poput blatne vode koja preplavljuje plonik. Drhtavo blejanje mijealo se ponekad sa zveckanjem zvonaca. Ovome bi se onda pridruilo drugo, ali slabije i bojaljivije blejanje. S vremena na vrijeme odjeknuo bi uzvik pastira koji su mahali tapovima jaui otraga i sa strane. Mjesec je tom prolasku stada posred zaspalog grada davao neku neobinu tajanstvenost koja se gotovo jedino u snu moe vidjeti. Andrea se sjeti kako je jedne vedre februarske noi vraajui se s Elenom s plesa koji se odrao u engleskoj ambasadi u ulici Venti Settembre, sreo stado i koija se morala zaustaviti. Elena je, naslonjena na prozor, gledala ovce koje su prolazile uz same tokove i s djetinjom radou pokazivala najmanje janjie. On je svoje lice prislonio uz njeno, sklopio oi i sluao tapkanje, blejanje i zvonca. Zato ga je upravo sad obuzelo sjeanje na Elenu? Ponovo je krenuo stepenicama, ali polako. Penjui se, jo vie je osjeao umor. Koljena su mu klecala. Odjednom ga obuze misao na smrt. Ako me ubije? Ako zadobijem teku povredu koja e mi cijeli ivot stvarati smetnje? Ali njegova e za ivotom i uivanjem odbacie svaku tmurnu misao. Ree sam sebi: Mora pobijediti! Tada ugleda sve prednosti koje bi dobio ovom drugom pobjedom: ugled svoje sree, slavu svog junatva, poljupce Donne Ippolite, nova uivanja, nove obijesti.

Onda se, svladavi uzbuenost, pone starati o svojoj snazi. Spavao je sve dok ga nije probudio dolazak dvojice prijatelja. Tuirao se kao i obino. Prostro je po podu nepromoivo platno i pozvao baruna Santa Margheritu da povue dva udarca, a nakon toga Barbarisija na kratki napad za kojeg je izvanredno tono izveo nekoliko udaraca. Odlian udarac ree barun estitajui mu. Nakon vjebanja popio je dvije alice aja i pojeo nekoliko kolaia. Izabrao je iroke hlae, udobne cipeie s niskom petom i ne odvie nakrobljenu koulju. Pripremio je rukavicu, malo je namoio na dlanu i posuo prakom. Privezao je konu traku da privrsti drak na ruci, pregledao otricu i iljak na dva maa. Bio je veoma oprezan, ni najmanja sitnica nije mu promakla. Kad je bio spreman, ree: Idemo. Bit e bolje da stignemo prije njih. A lijenik? eka nas tamo. Na stepenicama je sreo vojvodu di Grimiti kojeg je poslala markiza d'Ateleta. Pratit u vas do vile, a zatim u javiti novosti Franceski. Sili su zajeno. Vojvoda se popeo u svoja kola i pozdravio. Ostali su uli u zatvorenu koiju. Andrea nije pokazivao naroito raspoloenje, jer su mu ale uoi ozbiljnog dvoboja izgledale neukusne, ali je bio veoma miran. Puio je sluajui kako Santa Margherita i Barbarisi razgovaraju o sluaju koji se nedavno dogodio u Francuskoj, to jest o tome da li je slobodno iH nije upotrijebiti lijevu ruku protiv protivnika. S vremena na vrijeme nagnuo bi se kroz prozor i promatrao cestu. Obasjan suncem, Rim se bljeskao u svibanjskom jutru. Jedan vodoskok je vojim srebriiim smijehom ukra ins avao mali trg koj'i j'e jo uvijek bio u sj'eni. Kroz portal j'edne palae naziralo se dvorite ukraeno stupovima i kipovima, dok su s arhitrava j'edne crkve visili ukrasi Marijina mjeseca. Na mostu se pojavio blistavi Tiber j'urei izmeu zelenkastih kua prema otoku San Bartolomeo. Nakon kratkog uspona pod njihovim nogama pojavio se ogromni, slavni, uzvieni grad, naikan zvonicima,

stupovima, obeliscima, okrunjen kupolama i rotundama, jasno poput neke akropole, urezan u nebesItom plavetnilu. Ave, Roma, Moriturus te salutat izusti Andrea Sperelli bacajui opuak cigarete prema Gradu. Zatim doda: Zaista, dragi prijatelji, jedan ubod maem danas mi ne bi bio ugodan. Stigli su u Viilu Sciarra, ve napola obeaenu od graditelja novih kua, i proli kroz aleju visokih i vitkih lovora izmeu dva reda rua. Santa Margherita se nagnuo kroz prozori, opazio na prostoru ispred vile drugu koiju i rekao: Ve nas ekaju. Zatim j'e bacio pogled na sat. Jo deset minuta do dogovorenog vremena. Zaustavi koij'u te sa svjedokom i lijenikOm krene pirema protivnicima. Andrea je ostao u alej'i i ekao. Pokuao je razmiljati o nekoliko naina obrane i napada, koje j'e htio izvesti vjeruj'ui u njihov uspjeh, ali ga je rastresla udesno divna igra svjetla i sjene u isprepletenim lovorima. Oi su mu lutale po slikama koje je stvarao jutarnji vjetar igrajui granama, dok mu je dua razmiljala o povredi. A drvee, umiljato poput Ijubavnih alegorija Franceska Petrarke, uzdisalo j'e iznad njegove glave koju j'e zaokupljala misao o dobrom udarcu. Barbarisi se vratl po njega i ree: Spremni smo. uvar je otvorio vilu. Na raspolaganju su nam pirizemne sobe; Veoma udobno. Idi, presvuci se. Andrea se uputi z:a njim. Dok se svlaio, dva lijenika sui otvarala svoje torbe u kpjima zablistae mali elini instrumenti. Jedan je bio mlad, blij'ed, elav, en skih ruku, pomalo okrutnog izraza usta, inilo se da bez prestanka neto melje neobino razvijenom donjom vilicom. Drugi je bio stariji, krupan, pjegav, guste rie brade i bikovskog vrata. inilo se kao da je prvi fizika suprotnost drugoga i njihova raznolinost izazove Sperellijevu znatielju. Na jednom stoliu su pripremali zavoje i karbolnu vodu za dezinficiranje noeva. Sobu je ispunio miris kiseline. Kad se pripremio, Sperelli je sa svjedokom i svojim lijenicima

iziao na mali prostor ispred vile. Jo jednom pogled mu privue Rim izmeu palmi i on zadrhta. Nestrpljivost ga obuze. Zaelio je da se istog trenutka nae u borbenom poloaju i da zauje znak za napad. inilo mu se da u ruci nosi odluan udarac, pobjedu. Spreman? upita ga Santa Margherita prilazei mu. Spreman. Odabrani teren se nalazio sa strane vile, u sjeni, i bio je posut finim istucanim ljunkom. Giannetto Rutolo je ve stajao na suprotnoj' strani s Robertom Casteldierijem i Carlom de Souza. Lice i jednog i drugog izgledalo je ozbiljno, gotovo sveano. Oba protivnika su se postavila jedan prema drugome. Promatrali su se. Santa Margherita, koji je vodio borbu, primijeti da je koulja Giannetta Rutola j'ako nakrobljena, previe vrsta i s previsokim ovratnikom, te upozori na to Casteldierija, koji je bio Rutolov sekundant. Ovaj se obrati Rutolu i Sperelli opazi kako je ovaj naglo pocrvenio i odlunim pokretima poeo skidati koulju. On se hladnokrvno poveo za njim. Zatim je zavrnuo hlae, uzeo rukavicu, omu i ma iz ruku baruna Santa Margherita, sve paljivo namjestio, a onda zamahnuo oruj'em da se uvjeri da li ga je dobro zahvatio. Pri tom pokretu vidIjivo mu j'e iskoio biceps odajui dugo vjebanje ruke i steenu snagu. Kad su obojica ispruila maeve da odmjere razmak, Rutolov ma j"e podrhtavao u grevitoj ruci. Nakon uobiajene primjedbe o pravilima borbe, barun Santa Margherita jasnim i otrim glasom dade znak za poetak: Gospodo, stav za borbu! Oboj'ica su istovremeno zauzela stav, Rutolo lupnuvi nogom, a Sperelli lagano se nagnuvi. Rutolo j'e bio srednjeg rasta, prilino mrav, sav od ivaca, maslinaste boje lica, dok su mu zavinuti brkovi i mala iljasta brada kao u Karla I na Van Dyckovim slikama davali ponosni izraz. Sperelli je bio vii, vitkiji, staloeniji, divnog dranj'a, vrst i miran, sklad snage i otmj'enosti, odaj'ui cij'elim svojim biem nehaj' pravog gospodina. Gledali su se ravno u oi i svaki je u dui osjetio neopisivu j'ezu na pogled golog mesa svog protivnika prema kome se pruala otrica maa. Tiinu j'e ispunj'ao svjei mrmor fontane izmijean s arlijanjem vjetra kroz stabIjike

koje su se penjale i u koj'ima je treperilo mnotvo bijelih i utih rua. Naprijed! zapovjedi barun. Andrea Sperelli j'e od Rutola oekivao estok napad, ali se ovaj' nije ni pomakao. Nekoliko trenutaka obojica su stajala nepomino, ne ukrtavajui maeve i pokuavajui odgonetnuti namjere protivnika. Sperelli se j'o vie sagnuo, u niski obrambeni poloaj, i gotovo se posve otkrio drei ma u terci. Drskim pogledima i lupkanj'em noge izazivao je protivnika. Rutolo j'e tada krenuo u napad fintom direktnog udarca koj'i j'e popratio uzvikom po ugledu na neke sicilijanske maevaoce. Borba otpone. Sperelli nij'e pokuao nikakvu odreenu akciju, ograniavao se jedino na obranu, i silio protivnika da otkrije sve namjere, da iscrpi sva sredstva, da pokae svu raznolikost svoj'e igre. Parirao j'e isto i brzo, ne odstupajui s mjesta, i to tako savreno kao da se nalazi u dvorani za vjebanje pred bezopasnim floretom. Rutolo je meutim estoko napadao pratei svaki udarac priguenim krikom poput drvosjea kad udaraj'u sjekirom. Stoj! zapovjedi barun Santa Margherita, ijem iskusnom oku nij'e mogao izbjei ni jedan udarac maa. Tada se pribliio Rutolu i rekao: Vi ste pogoeni, ako se ne varam. Doista, Gvaj' j'e na podlaktici zadobio ogrebotinu, aili tako neznatnu da ak ni flaster nije bio potreban. Ipak je dahtao, dok je krajnje bljedilo olovne boje na njego vu licu odavalo suspregnuti bijes. Sperelli se nasmijei i tilio apne Barbarisiju: Upoznao sam ga. Stavit u mu karanfil pod desnu sisu. Obrati panju na drugi napad. Budui da je, ne pazei, spustio na zemlju iljak maa, priao mu je elavi doktor s velikom vilicom i spuvom natopljenom u karbolnu vodu ponovo dezinficirao otricu. Bogami! apne Andrea Barbarisiju nekako zlokobno izgleda. Ovaj ma e puknuti. Odjednom se meu drveem razlegne pjev kosa. Jedna rua se raspala i latice zaleprale na vjetru. Suncu se pribliilo nekoliko

rijetkih oblaka nalik na ovju vunu. Onda su se rasplinuli u pahuljice i malopomalo nestali. Stav za borbu! Giannetto Rutolo je bio svjestan svoje nemoi pred protivnikom. Zato je odluio da e udarati odozdo, na sreu, razbijajui na taj nain svaku akciju koju bi protivnik mogao poduzeti. U tome mu je posluio nizak stas, maleno, hitro i gipko tijelo koje je udarcima protivnika prualo veoma mali cilj. Naprijed! Andrea Sperelli je znao da e se Rutolo na taj nain pribliavati, s uobiajenim fintama. Zato je stajao napet poput luka, spreman da odapne u najzgodnije vrijeme. Stoj! povie Santa Margherita. Na Rutolovim prsima pojavila se krv. Protivnikov ma se zabio ispod desne bradavice povrijedivi ga gotovo do rebara. Priskoie lijenici, ali ranjenik otrim glasom, u kojemu se osjeala srdba, odmah ree Casteldieriju: Nije nita. elim nastaviti. Odbio je da poe u vilu i stavi zavoj na ranu. Poto je elavi doktor istisnuo mali ubod koji je tek neznatno krvario i poto ga je dezinficirao, stavi na ranu obian komad platna i ree: Moe se nastaviti. Casteldieri pozove baruna, koji bez oklijevanja zapovjedi trei napad. Stav za borbu! Andrea Sperelli osjeti opasnost. Pred njim je stajao neprijatelj, sav skupljen, gotovo sakriven iza otrice maa, odluan da izvede poslj'ednji napor. Oi su mu udno sj'ale, a lij'evo bedro, zbog prevelikog naprezanja miia, jako je podrhtavalo. Andrea se ovaj put spremao da napadaj" izbjegne bacajui se u stranu kako bi ponovio odluni Cassibileov udarac. Cilj mu je bio bijeli platneni krug na protivnikovim grudima. Tamo je elio uputiti udarac, ali ne da pogodi samo rebro ve izmeu rebara. inilo se da je tiina unaokolo postala jo dubIja. Svi prisutni su bili svj'esni elje za ubij'anjem koja je ispunjala ta dva ovjeka, zato su strepili od pomisli da e morati odvesti kui jednog mrtvaca ili umirueg.

Obavijeno oblaiima, sunce je rasipalo gotovo mlijeno svjetlo. S vremena na vrijeme zautalo bi lie na drveu, dok je nevidljivi kos jo uvijek pj'evao. Naprijed! Rutolo je navalio odozdo, s dva okreta maa i jednom sekundom. Sperelli je parirao i odvratio odskoivi korak unazad. Rutolo je bijesno nasrtao niskim udarcima, ali ih vie nije popraao povicima. Sperellij'a taj bijes ipak nije zbunio te je u elj'i da izbjegne sudar parirao snano i odvraao tako estoko da je svaki njegov udarac mogao proburaziti neprijatelja. Rutolu je krvarilo bedro u blizini prepone. Stoj! povikao je Santa Margherita opazivi ranu. Ali ba u tom trenutku, izvodei nisku kvartu i ne naiavi na protivnikov ma, Sperelli dobi udarac usred grudi i pade onesvij'eten na Barbarisijeve ruke. Rana na grudima, izmeu etvrtog desnog rebra, duboka, plua lagano ozlijeena izjavi u sobi nakon pregleda kirurg bikovskog vrata.

DRUGA KNJIGA I

Oporavljanje je neka vrst proiavanja i preporoda. Nikada osjeaj za ivotom nije ugodniji nego nakon pretrpljenog zla i nikad Ijudska dua nije sklonija dobroti nego nakon pogleda u provaliju smrti. PrizdravIjajui, ovjek shvaa da misao, elja, volja i svijest o ivotu ne ine ivot. U ovjeku postoji neto to je budnije od misli, trajnije od elje, monije od volje, dublje ak i od same svijesti, a to je bit, priroda njegova bia. On shvaa da je njegov stvarni ivot ba onaj koji on, tako rei, nije proivio. Da je to skup nehotinih, spontanih, nesvjesnih i instinktivnih dojmova. Da je to skladno i tajanstveno djelovanje ivotnog rasta. Da je to neprimjetni razvitak svih metamorfoza i svih obnavIjanja. Upravo taj ivot dovrava u

njemu udo ozdravIjenja: vida rane, obnavlja gubitke, ponovo spaja prekinute veze, krpa pokidana tkiva, obnavlja pokretake organe, ispunja ile novom krvlju, ponovo vezuje na oi koprenu Ijubavi i splie oko glave vijenac od snova palei u srcu vatru nade te ponovo otvara krila sanjarijama mate. Nakon smrtonosne rane, nakon neke vrsti duge i lagane agonije, Andrea Sperelli je sad malopomalo oivIjavao, gotovo s nekim drugim tijelom i drugim duhom. Kao sasvim novi ovjek, kao bie koje je izilo nakon svjeeg kupanja u Leti, koje je zaboravilo sve i sada je potpuno prazno. inilo mu se da je dobio neki elementarniji oblik. Prolost je u njegovom sjeanju bila jednako daleka kao tp je daleko jednoliko i iroko zvjezdano nebo, iako su zvijezde na razliitoj udaljenosti. Nemiri su se stiavali, praina slagala na dno, dua istila, a on se vraao u krilo maj'ke prirode osjeajui kako ga proima njena majinska dobrota i snaga. Kako je bio gost svoje roakinje u njenoj vili u Schifanoji, Andrea Sperelli se vraao u ivot u bUzini mora. Kako u nama jo uvijek postoji simpatika priroda i kako naa stara dua j"o treperi u zagrljaju s vehkom duom prirode, rekonvalescent je odmjeravao svoj dah na irokom i mirnom dahu mora, uzdizao svoje tijelo poput bujnih stabala i razvedravao svoj"u misao vedrinom horizonta. Na taj nain se njegov duh malopomalo proirivao, istio i razvijao u toj napregnutoj' i plodonosnoj dokolici. Uspravljao se polako poput zgaene trave na puteljku. Postajao je napokon iskren, prostoduan, izvoran, slobodan, otvoren istom saznanju, spreman na istinsko razmiljanje. Stvari je unosio u sebe, shvaao ih je kao modalitete vlastite due, kao oblike vlastitog postojanj'a. Konano je osjeao da ga proima istina koju obj'avljuje veda Upaniada: Hae omnes creaturae in totum ego sum, et praeter me aliud ens non est.^ inilo se da ga oivljava veliki dah idealnosti koj"u su zraile svete indijske knjige koje j"e nekad prouavao i volio. Opet ga je neobino obuzimala sanskritska formula, nazvana Mahavakya, tj". Velika rije: TAT TWAM ASI, to znai: Ta iva stvar, to si ti. Bili su posljednji dani kolovoza. Na moru je vladala Ijetna tiina.

Voda je bila tako prozirna da je savreno tono odraavala svaku sliku. Njena krajnja crta se gubila u nebu tako da se inilo kao da dva elementa ine jedan jedini neopipljivi i neprirodni element. Golemi amfiteatar, maslinama, naranama, borovima i svim ostalim plemenitim oblicima italske vegetacije obraslih breulj'aka, obuhvaajui tu tiinu, nije vie predstavIjao mnotvo stvari ve jednu j'edinu pod zajednikim nebom. Mladi j"e ispruen u hladu, naslonjen na stablo ili sj'edei na kamenu, mislio da osjea kako u samom nj'emu tee rijeka vremena. Zahvaen gotovo obamrlim mi ' U svim ovim biima bio sam ja, i osim mene nikakav drugi bitak ne postoji. rom, smatrao je da osjea kako u njegovim grudima ivi cijeli svijet. Gotovo s vjerskim zanosom mislio je da posjeduje cijeli beskraj. Ono to je osjeao nije se moglo objasniti, pa ak ni rijeima mistika izraziti: Priroda me povela u najtajnije od svojih boanskih sjedita, na vrelo cijelog ivota. Tamo otkrivam uzrok pokreta i sluam prvi pjev stvorova u svoj njegovoj svjeini. Vidik se malo^pomalo pretvarao u duboku i neprekidnu viziju. inilo mu se da grane stabala iznad njegove glave izdiu nebo, da ispimjaju plavetnilo, da blistaju poput vijenaca besmrtnih pjesnika. A on je razmiljao i sluao diui s morem i zemljom, miran poput kakvog boga. Gdje su sad bile njegova tatina i okrutnost, njegova izvjetaenost i lai? Gdje su njegove Ijubavi i obmane, razoaranja i gnuanja, nepodnoljiva gaenja nakon uitka? Gdje su one prljave i kratke Ijubavi to u ustima ostavljaju gorinu voa rezanog elinim noem? Niega se vie nije sjeao. Njegov duh se toga sveano odrekao. Ispunjao ga je jedan drugi ivotni princip. U nj je potajno ulazio netko tko je duboko osjeao mir. I on se odmarao, budui da vie nije udio. udnja je napustila njegovo kraljevstvo. Intelekt je u svom djelovanju slobodno slijedio vlastite zakone i odraavao objektivni svijet kao isti subjekt spoznaje. Stvari su se pojavljivale u svom pravom obliku, u pravoj boji, u pravom i potpunom znaenju i Ijepoti, jasne i tone. Nestajao je svaki osjeaj vlastite osobe. Ba u

tom privremenom odsustvu sjeanja, u toj privremenoj smrti udnje, u toj savrenoj objektivnosti promatranja, nalazio se razlog nikad neokuanog uitka. Die Steme, die begehrt man nicht, Man freut sich ihrer Pracht. ovjek ne udi za zvijezdama, ve uiva u njihovom sjaju. Mladi je zaista prvi put upoznao svu Ijepotu poezije noi Ijetnog neba. Bile su posljednje noi kolovoza, bez mjeseine. U neizmjerno dubokoj koljci treperio je gorui ivot bez brojnih zvijea. Medvjedi, Labud, Herkul, Kasiopej'a, treperili su tako brzo i tako jako da se gotovo inilo kao da se pribliuju zemlji i ulaze u zemaljsku atmosferu. Mlijeni put se rasprostirao kao zrana kraljevska rijeka, kao rajske obale, kao ogromna nijema struj'a koja u svojem divnom viru, prolazei iznad kristalne rijeke, u mnotvu cvij'ea, vue prah zvjezdanih minerala. S vremena na vrijeme, nepomini zrak bi ustalasali sjajni meteori, sputaj'ui se lagano i tiho kao kap vode na prozoru od dragulja. ak je i samo lagano i sveano disanje mora dostajalo da, ne naruivi je, izmjeri nonu tiinu. Stanke su bile prijatnije od samog zvuka. Ali to razdoblje privienja, odvajanj'a, intuicija, istog razmatranja, ta vrst budistikog i moglo bi se rei kozmogonikog misticizma, bilo je veoma kratko. Uzroci te rijetke poj'ave, osim u mladievoj' ivoj prirodi i njegovoj sklonosti prema objektivnosti, mogli bi se moda traiti u neobinoj' napetosti i kraj'njoj osjetljivosti njegova ivanog sistema, Opet je, malopomalo, postajao svjestan sebe samog, zadobivao osjeaj vlastite osobe, vraao se u svoje bive stanje. Jednog dana oko podne, dok j"e sav ostali ivot bio zamro, duboki i strani mir pomogne mu da iznenada sagleda sebe samog, da baci pogled u vrtoglave ponore, neugasivi jad, nerazorive uspomene, nagomilani bol i patnju, svu bij'edu jednog vremena, sve tragove svog poroka, sve ostatke svojih strasti. Od tog dana duu mu obuze tiha i jednolika melankolija. U odrazu svih stvari vidio j'e stanje svoj'e due. Umjesto da prihvati druge oblike postojanja ili druga stanja svijesti ili da vlastiti ivot izgubi u opem ivotu, on je sad predstavljao suprotne pojave, okruivi se prirodom koja j"e bila sasvim subjektivna koncepcija njegova uma.

Krajolik je za nj'ega postao sirabol, amblem, znak, vodi koji ga je vodio kroz unutranj'i labirint. Otkrivao je tajne srodnosti izmeu vanjskog ivota stvari i unutranjeg ivota Svojih elj'a i usponiena. To me High mountains are a feeling.^ Kao to ' Za meiQe.su visoke planine osjeaj. su u Byronovu stihu planine, tako je za njega more bilo osjeaj. Bistro rujansko more! More, mirno i bezazleno poput usnulog djeteta, prualo se pod aneoskim, bisernim nebom. Ponekad je izgledalo posve zeleno, poput divne i dragocjene zelene boje malahita; na povrini, mala crvena jedra nalik na lutajue plamike. Ponekad je bilo sasvim modro, gotovo heraldiki modro, protkano zlatnim ilicama kao azurni kamen, dok su na povrini islikana jedra bila nalik na zastave i sitjegove katolikih procesija. Ponekad je ak poprimalo metalni sjaj, blijedu boju srebra pomijeanu sa zelenkastom bojom zrelog limuna, neto neopisivo udno i mekano, dok su jedra bila pobona i nebrojena kao krila kerubina na pozadini Giottovih oltarnih slika. Rekonvalescenta su ponovo obuzimala zaboravljena uzbuenja djetinjstva, onaj dojam svjeine koji djeakovoj krvi daje dah slanog vjetra, one neizrecive slike koje u nevinoj dui stvaraju svjetlo, sjene, boje i miris vode. More mu nije samo prualo uitak oima, ve je bilo vjeiti val mira u kojem su se utapale njegove misli, arobni izvor mladosti iz kojega je njegovo tijelo crpilo zdravlje, a njegov duh plemenitost. More je za njega imalo tajanstvenu privlanost domovine i on mu se preputao sinovskom povjerljivou, kao to se nejaki djeak preputa rukama monog oca. I ono mu je prualo utjehu, budui da jo nitko nikada nije uzalud povjerio moru svoju bol, enju i sanje. More je za njega uvijek imalo poneku duboku rije, punu naglih otkria, iznenadnih nadahnua, neoekivanih znaenja. Otkrivalo mu je u dui jo uvijek ivu iako skrivenu ranu i on bi ponovo krvario. Ali balzam je nakon toga bio jo blai. Budilo mu je uspavano udovite u srcu i tako ga drailo da je ponovo osjeao njegove nokte i kljun, ali bi ga zatim ubijalo i zauvijek sahranilo u srcu. Dovodilo mu je u sjeanje neku uspomenu i tako je oivljavalo da je osjeao svu gorinu boli prema onome to je prohujalo

unepovrat, ali ga je zatim obasipalo slatkou beskrajnog zaborava. Nita u toj dui nije ostalo skriveno pred velikim tjeiteljem. Kao to j'aka elektrina struja osvjetljuj'e metale i bojom njihova plamena otkriva njihovu bit, tako j'e i snaga mora osvjetljavala i otkrivala sve osobine i mogunosti ove Ijudske due. Rekonvalescent je u nekim trenucima, pod neumoIjivom vlau te snage i jarmom tolikog sjaja, osjeao zbunjenost i strah, kao da su ta vlast i jaram bili preteki za njegovu slabost. Ponekad bi ga, zbog neprekidnog razgovora izmeu svoj'e due i mora, obuzimao osjeaj' iscrpljenosti, kao da je ona velika rije suvie otro muila njegov um eljan da shvati neshvatljivo. Tuga vode rastuivala ga je poput nesree. Jednoga dana je mislio da je izgubljen. Horizontom su se irile krvave i zlokobne pare, bacaj'ui mrlje od krvi i zlata na mranu vodu. Iznad para dizao se splet tamnoplavdh oblaka nalik borbi gorostasnih kentaura iznad plamteeg vulkana, a kroz tu traginu svj'etlost samim rubom plovila je pogrebna povorka trokutastih jedara. Jedra su bila neopisive boje, zlokobna kao znaci smrti, oznaena krievima i mranim likovima, kao jedra brodova koji prevoze od kuge preminule na prokleti otok na kojem stanuju izgladnjeli leinari. More je zahvatio gotovo Ijudski osjeaj" uasa i patnj'e, dok je malaksalost agonije pritiskivala zrak. Iz rana udovita koja su se borila, bujica nije prestaj'ala da iklj'a, ak je i rasla pretvaraj'ui se u rijeke koj'e su zacrvenile vodu sve do obale, prelazei ovdjeondje u zelenkastu i Ijubiastu boju. S vremena na vrijeme skup bi se rasprio, tijela bi se izobliavala i trgala, a krvavi dronjci visili iznad kratera ili iezavali ponorom progutani. Zatim, preporoeni nakon velikog ruenja, gorostasi bi zapoinjali jo eu bitku. Ponovo se stvarala gomila, ali jo ogromnij'a. Opet je poinjao pokolj, ali jo krvaviji, sve dok borci ne bi postali sasvim blijedi u pepelu sutona, zamrli i uniteni nad napola ugaslim vulkanom. Sve j'e izgledalo kao prizor iz borbe titana, junake predstave to se dugi niz vijekova odvija na nebu bajki. Andrea je sve dogaaje pratio neodluna srca. Naviknut na mirne zalaske sjena u tom

vedrom sutonu, sad je osjeao kako ga ovaj" neuobiajeni kontrast udnom snagom potresa, uzbuuje i zbunjuje. Oaran ovim ratobornim zalaskom sunca, nije uspijevao da jasno sagleda samog sebe. Ali kad se pepeo zalaska spustio gasei svaki rat i kad j'e more postalo slino beskrajnoj olovnoj movari, priini mu se da u mraku uje krik svoj'e due, krik drugih dua. Osj'eao j'e u sebi nekakvi mukli brodolom u mraku. Bezbrojni glasovi zvali su u pomo, preklinjali da im se pomogne, proklinj'ali smrt. Poznati glasovi, glasovi koje je on nekad sluao glasovi Ijudskih stvorenja i privienja?. Sad nije razlikovao jednog od drugog! Zvali su, zaklinjali, uzalud proklinjali osjeajui da pogibaju. Slabili su zaglueni prodrljivim valom, nemoni, daleki, isprekidani, strani. Pretvarali su se u jecaj, zamirali, a onda zauvijek nestajali. Ostajao j'e sam. Od cijele njegove mladosti, od cijelog unutranjeg ivota, od svih njegovih ideala, nita nije ostalo. U nj'emu se nalazila samo' hladna, pusta provalija. Oko njega beutna priroda, vjeiti izvor patnje za usamljenu duu. Svaka je nada bila ugaena, svaki glas zanijemio, svako sidro potrgano. emu ivjeti? Odj'ednom, u nejgovu sj'eanju iskrsne Elenina slika, Druge enske slike taloile su se na ovu, mijeale s njom, razarale je i nestajale. Nijednu nij"e uspio zaustaviti. Nestajui, sve su se smijeile nekim neprijateljskim osmijehom i sve su, rasplinjujui se, otkidale neto od njega. to? Nije znao. Obuze ga neopisiva malodunost, osj'eaj starosti gotovo ga sledi. Oi mu se ispunie suzama. Srcem mu odjekne tragino upozorenje: Prekasno! Nedavni trenuci spokoja i sj'ete ve su mu izgledali tako daleki, nalik na iezlo privienje. Gotovo mu se inilo da ih j'e uivao neki novi, nepoznati duh koj'i je u njega uao i zatim nestao. Cinilo mu se da se njegov stari duh nikada vie nee obnoviti i podignuti. Krvarile su sve rane to ih j'e bez ustezanja zadao dostojanstvu svog unutranjeg bia. Sva ponienja koja je bezobzirno priredio svojoj savjesti izioe na povrinu po put mrlja i rairie se poput gube. Sva oskvrnua koja je bez ikakva stida izvrio nad svojim idealima izazivala su gorko, oajniko,

bezumno kajanje, kao da su u njemu plakale due njegovih keri kojima je on, njihov otac, oduzeo djevianstvo dok su spavajui snivale. I on je plakao zajedno s njima. inilo mu se da mu suze ne kapaju na srce kao balzam, ve da odskau od neke Ijepljive i hladne materije kojom mu je srce obavijeno. Dvolinost, pretvaranje, lanost, pokvarenost, svi oblici lai i varanja u unutranjem ivotu, svi su prianjali uz njegovo srce poput vrstog hjepka. Previe je varao, previe lagao, prenisko se spustio. Zgrozi se nad samim sobom, i svojim porokom. Sramota! Sramota! Neasna prljavtina inila mu se nerazoriva, rane neizljeive. inilo mu se da e uvijek, uvijek morati nositi tu muninu kao vjenu kaznu. Sramota! Sramota! Plakao je oslonjen na prozor, preputen teini svoje bijede, slomljen poput ovjeka koji ne vidi spasenja. I nije vidio kako se jedna za drugom pale zvijezde nad njegovom jadnom glavom u dubokom mraku veeri. Sutradan, probudio se raspoloen, svje i vedar, kao to se jedino mladost budi u svojim blistavim proljeima. Jutro je bilo udesno lijepo. Udisati to jutro, bilo je neizmjerno blaenstvo. Sve stvari su ivjele u srei jutarnjeg svjetla; breuljci su bili zavijeni u prozirnu srebrnu koprenu; lagano su podrhtavali. More je bilo ispresijecano mlijenim obalama, rijekama kristala, potocima smaragda, tisuama vena koje su tvorile pominu mreu tekueg labirinta. Iz tog sklada mora, neba i zemlje, zraio je dah svadbenog veselja i vjerske milosti. On je, malo zauen, udisao, gledao, sluao. Groznica je bila nestala u snu. Nou je sklopio oi uljuljan zapljuskivanjem mora, koje je stizalo kao prijateljski i vjerni glas. Tko zaspi uz zvuk tog glasa, odmara se pun osvjeavajueg mira. ak ni majine rijei ne mogu uljuljati bolesna sinia u tako ist i blagotvoran san. Promatrao je, sluao, nijem, sabran, raznjeen, putajui da ga zapljuskuje val besmrtnog ivota. Nikada ga nije toliko potresla crkvena muzika nekog velikog majstora, Haydnovo Prikazanje ili Mozartov Te Deum, kao to su ga sad potresla jednostavna zvona dalekih crkava, pozdravljajui dolazak Dana na nebesima Jednog Gospoda u Trojstvu. Osjeao je kako mu se srce nadima, prepuno

ganua. Duu mu je ispunjalo neto poput neodreenog ali velianstvenog sna, neto poput lelujave koprene kroz koju blista tajanstveno blago sree. Dosad je uvijek znao ono to eli i gotovo nikad nije nalazio uitka u uzaludnoj enji. Sad nije mogao izraziti svoju elju. Nije znao. Ali, bilo je sigurno da je ono to je elio moralo biti beskrajno blago, jer je blagost bila i sama elja za tim. Sjetio se starih, gotovo zaboravljenih stihova Himere iz Ciparskog kralja, koji su odzvanjali poput mamca. eliS U se boriti? Ubijati? Gledati rijeke krvi? Vetike hrpe zlata? Gomile zarobljenih Zena? Robova? I drugog, drugog plijena? eli li oiviti mramor? Hram izgradit? Spjevati besmrtnu himnu? 11 eli uj me, Mladiu, uj, boanski eli li Ljubit? Himera je potajno u srcu ponavljala s nejasnim stankama: Cuj me, Mladiu, uj: boanski eli li Ljubit? Nasmije se i pomisli: Koga Ijubiti? Umjetnost? enu? Koju enu? Elena mu se uini daleka, izgubljena, mrtva, ne vie njegova. A druge jo dalje, zauvijek mrtve. Bio je slobodan, dakle. Zato da se iznova uputa u beskorisno i opasno traenje? Na dnu njegova srca tinjala je elja da se slobodno iz zahvalnosti preda nekom viem i iem biu. Ali gdje je to bie? Ideal truje svako nepotpimo posjedovanj'e, a u Ijubavi je svako posjedovanje nepotpuno i varavo, svaki uitak pomijean s tugom, svaka naslada prepolovlj'ena, svaka radost nosi u sebi klicu boli, svako preputanje zaetak sumnje. A sumnje kvare, truju, razaraju svako veselje, kao to su Harpije pokvarile Fineju sva jela. Zato, dakle, iznova pruati ruku drvu saznanja? The tree of knowledge has been pluck'd all's known. Drvo saznanja je ogoljeno, sve je poznato, kaii.o pjeva Byron u Don Juanu. Zaista, njegov spas u budunosti nalazio se u s6XapEla, to jest u razboritosti, pronicavosti, opreznosti i mudrosti. inilo mu se da je ta njegova spoznaja dobro izraena u sonetu jednog suvremenog pjesnika, kojeg je volio zbog slinog knj'ievnog ukusa i zajednikog estetskog odgoja. Bit u ko onaj Sto se isprulio V sjeni bujne kronje, sit strijele I luka. to mu nad glavom zrele Jabuke vise s grane Sto se svita. Ne trese granom nit ruke ispruia, Nit u potaji plijen bez daha vreba, Ve

lei i mirno rukom skuplja Plod kad sa grane na zemlju zaluta. U tako slatko jezgro on duboko Ne zagriza, sr sonu da potrai. Gorine strah ga. ak pomiriSe prije, I tek se onda, bez lakomosti, ni veseo Ni tuan, uzitkom tihim blai. Njegova kratka pria ve svrSena je. Ali, ako ei^dpsia iskljuuje djelomino bol iz ivota, isto tako iskljuuje i svaku visoku idealnost. Spas, dakle, lei u geteovskoj' ravnotei izmeu opreznog i istananog praktinog epikureizma te strastvenog i dubokog kulta Umjetnosti. Umjetnost! Umjetnost! Eto vjerne, uvijek mlade i besmrtne Ijubavnice. Eto izvora iste radosti, nedostupnog svjetini, a dozvolj'enog samo izabranima. Eto dragocjene Hrane koja ovjeka ini slinim bogu. Kako je mogao piti iz drugih pehara, kad je ve usne prislonio na onaj drugi? Kako je mogao uivati druge radosti, nakon to je ve okusio najviu? Kako je njegov duh mogao prihvatiti druga uibuenja kad je ve osjetio neizbrisivi zanos stvaralake snage? Kako su njegove ruke mogle dangubiti i bluditi po tijelima ena, osj'etivi ve kako pod njihovim prstima probija bitna forma. Kako su, napokon, nj'egova osjetila mogla oslabiti i pokvariti se u niskoj putenosti nakon to su postala toliko tankoutna da j'e po izgledu hvatao nevidIjive linije, shvaao neshvatljivo, pogaao skrivene misli Prirode? Obuze ga nenadani zanos. Tog pobonog jutra ponovo je htio kleknuti pred oltar i prema Goetheovom stihu oitati svoju molitvu u Homerovoj liturgiji. Ali, ako j'e moja inteligencija oslabila? Ako je moja ruka izgubila svoju snagu? Ako vie nisam dostojan? Posumnjavi u to, osjeti tako grozan strah, da je s gotovo dj'ejim bijesom poeo traiti nain da to odmah provjeri, kako bi bio siguran da j'e nj'egova bojazan bezrazlona. Odmah je htio izvriti stvarni pokus: sastaviti teku strofu, naslikati neki lik, izraditi jedan bakrorez, rijeiti neki problem forme. Dobro! I onda? Zar to ne bi bio varav pokus? Polagano osiromaivanje duha moe biti i nesvjesno. To je ono najstranije. Umjetnik koji malopomalo gubi svoje sposobnosti i ne opaa postepeno propadanje, budui da ga skupa sa stvaralakom snagom naputa i kritiko prosuivanje, kriterij. Vie ne razlikuje

nedostatke svog djela, ne zna je li nj'egovo djelo loe ili osrednj'e, zavarava se, misli da su nj'egova slika, nj'egov kip, njegova poema izraeni po svim umjetnikim pravilima, dok su oni u stvari izvan njih. To j'e ono najstranij"e. Umjetnik ranjenog intelekta ne mora biti svjestan vlastite gluposti, kao to ni luak nij'e svjestan vlastitog ludila. I onda? Rekonvalescenta obuze neka vrst panike. Rukama je stiskao sljepooice ostavi nekoliko trenutaka srvan pod udarcem te uasne misli, pod slrahotom te prijetnje. Bolje, bolje je umrijeti! Nikad kao u tom trenutku nije osjetio boansku vrijednost dara. Nikad mu se iskra nije inila tako svetom kao u tom trenutku. Cijelo bie mu je neobinom snagom podrhtavalo na pomisao da bi taj dar mogao propasti, da bi se ta iskra mogla ugasiti. Bolje umrijeti! Podigne giavu, pokrene se iz nepominosti 1 sie u vrt. Lagano je prolazio ispod stabala, bez neke odreene misli. Vrhovi drvea podrhtavahu na slabom vjetru. S vremena na vrijeme zautaio bi lie kao da je kroz kronju prolo jato vjeverica. Kroz granje su provirivali komadici neba kao plave oi ispod zelenih trepavica. Zaustavi se na omiljelom mjestu pokraj etvrtaste Herme aadubljene u etvorostruko razmlljanje. Sjedne na travu leirna naslonjen na podnoje kipa, a licem okrenut prema moru. Pred njim su se rasprostirala stabla, ravna i to dalja sve manja kao cjevice Panove frule presijecajui modrinu vode. Unaokolo su akantusi s najveom elegancijom otvarali svoje simetrino izrezano lie kao na Kalimahovu kapitelu. Padoe mu na pamet Salmakisovi stihovi iz Prie o Hermafroditu. Akanti gordi, il' vi visoki vijenci uma zemaljskih, znaci mira Ciste Ijepote; il' vi koare vitke Sto ih Tiina blagom rukom plete Da Sumskih Snova cvijet u njih Nabere. Kakvom ste mranom snagom Opili lijepog mladia, da sada Gd spava, dok mu na ruci Poiva glava? Sjeao se i drugih stihova, a i jo nekih, ali bez odreenog reda. Cijela dua mu se ispuni muzikom rima i ritmom slogova. Radovao se. Taj iznenadni i spontani pjesniki zanos ispunjao ga je neizrecivim veseljeni. Sluao je u sebi te stihove uivajui u bogatim slikama. vjernim epitetima, zgodnim metaforama, uspjelom skladu,

izvrsnim kombinacijama liijata i dijereza, svim istananim profinjenostima svog stila i svoje metrike, svim tajanstvenim vjetinama jedanaesterca lcoje je nauio od udesnih pjesnika XIV stoljca, naroito od Petrarke. ar stiha ponovo mu osvoji duh, dok mu se poslovini polustih jednog suvremenog pjesnika udnovato smijeio: Stih je sve. Stih je sve. U oponaanju prirode nema umjetnikog sredstva koje bi bilo ivlje, gipkije, tonije, raznolikije, bogatije, plastinije, poslunije, osjetljivije i vjernije od ovoga. vri od mramora, meki od voska, bistriji od vode, treptaviji od ice, sjajniji od dragulja, mirisniji od cvijeta, otriji od maa, savitljiviji od mladice, njeniji od povjetarca, straniji od groma stih je sve i moe sve. Moe izraziti i najmanje drhtaje osjeaja i najmanje uzbuenje. Moe objasniti neobjanjivo i izrei neizrecivo. Moe obuhvatiti beskraj i prodrijeti u bezdan. Moe obulivatiti vjenost. Moe prikazati nadIjudsko, natprirodno i natudesno. Moe opiti poput vina, zgrabiti poput zanosa. U isto vrijeme moe posjedovati na razum, duh i tijelo. Napokon, moe dosei Apsolutno. Savren stih je apsolutan, nepromjenljiv, besmrtan. vrstinom dijamanta vezuje rijei. Zatvara misao u jasno odreen krug koji nikakva snaga ne moe razbiti. Nezavisan je od svake veze i svake vlasti. Ne pripada vie tvorcu ve svima i nikome, kao prostor, kao svjetlost, kao imanentne i vjene stvari. Tono izraena misao u savrenom stihu, misao je lcoja je ve ranije bila oblikovana u tamnoj dubini jezika. Kad je pjesnik izvue ona nastavlja da ivi u Ijudskoj svijesti. Dakle, najvei pjesnik je onaj koji zna otkriti, razviti i izvui najvie ovih ranije stvorenih idealnih oblika. Pribliavanje otkriu jednog takvog vjenog stiha objavljuje pjesniku boanska bujica radosti koja obuzima cijelo njegovo bie. Koja je radost vea? Andrea sklopi oi kako bi produio taj neobini drhtaj koji je u njemu prethodio nadalmuu kad je njegov duh bio spreman da stvori umjetniko djelo, naroito pjesmu. Zatim, pun nikad okuane radosti pone traiti rime sitnom olovkom po bijelim stranicama biljenice. Padoe mu na pamet prvi stihovi jedne pjesme Lorenza Magnifika:

Iz grudi lagane i hitre Kreu moje misli... Gotovo uvijek kad bi poinjao pisati bila mu je potrebna muzika intonacija nekog drugog pjesnika. Obino j'u j'e uzimao od starih toskanskih stihotvoraca. Neki polustih Lopa Giannija, Cavalcantija, Cina, Petrarke, Lorenza de'Medici, sjeanje na nekoliko rima, veza dvaju epiteta, bilo kakav sklad lijepih i zvunih rijei, bilo kakva ritmika reenica bUa je dovoljna da ga otvori, da mu dade, da tako kaemo, poetnu notu koja e mu posluiti kao temelj skladu prve strofe. To je bila neka vrst putokaza, ali ne za traenje sadraja, ve preludija. Prvi Mediejev sedmerac pruio mu je rimu i on je jasno ugledao sve to eli pokazati svom zamiljenom sluaocu u liku Herme. U isto vrijeme, skupa s vizij'om, njegov duh spontano osjeti metriku formu u koju je, kao vino u pehar, trebao preliti svoju pjesmu. Budui da je taj njegov pjesniki osjeaj bio dvostruk, ili, bolje reeno, jer se raao iz suprotnosti, to jest iz suprotnosti negdanje niskosti i trenutanog obnavlj'anja, i budui da je njegov lirski zanos postajao sve vei, izabra sonet, ija se arhitektura sastoji od dva reda. Od gomjeg, koj'i se sastoji od dvije kitice po etiri stiha, i donjeg, koj'i se sastoji od dvije kitice po tri stiha. Dakle, misao i strast se u prvom dijelu ire, dok se u drugom skuplj'aju, pojaavaju, uzdiu. lako je forma soneta udesno lijepa i velianstvena, ipak nije savrena, jer nalikuje na stvorenje s predugim trupom i kratkim nogama. Uistinu, dvije tercine su ne samostvarno krae od kvartina po zbroju stihova, ve i izgledaju krae od kvartina, zbog toga to tercina ima bri i teniji ritam nasuprot sporosti i dostojanstvu kvartine. Najvei umjetnik je onaj koji zna sakriti taj nedostatak. Koji, saouvavi tercinama jasniju i vidljiviju sliku, j'ae i zvunije rij'ei, postie da tercine rastu u skladu s gornjim strofama ne gubei nita od svoje bitne lakoe i brzine. Renesansni slikari su znali uravnoteiti sliku jednostavnim lepranjem neke vrpce, okrajka ili nabora. Andrea je, piui, znatieljno prouavao samog sebe. Ve dugo nije pisao stihove. Da li je to razdoblje nerada nakodilo njegovoj tehnikoj vjetini? inilo mu se da rime koje su jedna za drugom izlazile iz njegove glave imaju neki novi okus. Rime su izlazile spontano, a da ih i nije traio. Misli su se raale u rimama. Onda bi

iznenada neka prepreka zaustavila tok. Neki stUi bi se pobunio. Sav ostatak bi se sruio poput nepovezanog mozaika. Slogovi su se borili protiv metrikih zakona. Poneka zvuna i blistava rije bila je, usprkos svim naporima, iskljuena strogou ritma. Iz neke rime raala se nova, neoekivana misao, zavodei ga i udaljavajui od prvobitne ideje. Jedan epitet, koliko god opravdan i toan, zvuao je nejako. Potpuno je nedostajala toliko traena imutranja povezanost. Strofa je izgledala poput loe izraene medalje zbog neiskustva Ijevaa koji nije znao izraunati koliinu metala potrebnu da ispuni upljine. On je s velikim strpljenjem ponovo stavljao metal u posudu za lijevanje i poinjao posao iz poetka. Strofa mu je na kraju bila potpuna i tona. Poneki stih je tu i tamo nosio prijatnu oporost. Kroz ritmike valove jasno je izbijala simetrija, a ponavljanje rima proizvodilo je jasnu muziku podsjeajui sa skladom zvukova na sklad misli i fizikom vezom pojaavajui duhovnu vezu. Cijeli sonet je ivio i disao ivotom samostalnog i nezavisnog organizma. Prelazei iz jednog soneta na drugi, zadravao je jednu notu, kao to se u muzici modulacija od jednog do drugog tona priprema akordom septime, u kojem se uva temeljna nota koja e dominirati novim tonom. Tako je pisao, sad bre sad sporije, s jo nikad neokuanom radou, a skrovito mjesto je izgledalo upravo tako kao da je izilo iz mate nekog usamljenog satira odanog pjesnitvu. I dok je dan rastao, more se zrcalilo izmeu stabala kao izmeu stupova kakvog trijema od jaspisa. Korintski akantusi izgledali su kao sputene kronje tih stupova od drvea. Zrakom, mo drim poput sjenovite jezerske spilje, sunce je s vremena na vrijeme bacalo zlatne strijele, prstenje i kolutove. AlmaTadema bi bez sumnje zamislio ovdje neku Sapfu Ijubiaste kose kako sjedi pod mramornom Hermom, pjevajui uz pratnju lire sa sedam ica, usred kora crvenokosih djevojaka, spremnih da paljivo upiju savrenu harmoniju svake strofe. Kad je dovrio sva etiri soneta, odahne i s nekim unutarnjim arom pone ih bezglasno recitirati. A onda sva etiri napisa na etvorokutno podnoje Herme. Sa svake strane po jedan, i to ovim redom:

Cetvorna Hermo, tvoja et'ri ela Znaju U udesne novosti moje? Dusi odlaze i veselo poje Iz srca moga skrovitih sijela. Dua je blatnjave izvore, smjela, Zatvorila, odbacila blato sve je, Opsadom sve mostove razorila je Sve sramne plame svladati uspjela. Dusi s pjesmom polijeu. Jasno ujem Tu himnu. Nezadrivim i snanim Smijehom nevolji svojoj se smijem. Doista, blijed sam, ali ko kratj, klikem, Srce ostukuju radosno treptim. Skreno Zlo strah me pogteat nije. II Dua se davnim Ijubavima smije Motre u oi pobijedenim Zlima Sto opie me arkim zanosima Ko umu pod kojom vulkan vrije. Nevjestu sada zumbul ruho krije Dok kroi patnji strmim putovima; Vrata zatvorit na lanim kavezima Lijepih nemani zaboravila nije. Ne grli je vie zlatnim noktom sfinga Ne opinja viSe arni pjev sirene Gorgona je vie skamenit ne moe. Visoko, na samom vrhuncu kruga Priest dijele ruke bijele ene isti prsti njeni Svetu rtvu drie. ista od gnjeva i svake pakosti l od grijeha, stoji jaka i smirena Ko ona to do samrtnoga trena Poznaje Zlo ne ute mu gorkosti. O vi, koju sluafu svi vjetri, Vi, kojoj vrata sva su otvorena Pred vas neka mi kob fe poloena: Udifelite, Gospo, bar trunak milostU U vaof istof ruci ta uena Hostifa plamti kao samo zlato. O, zar gluhi ste na molitve mofe? Al blaga s onim to pada na kolfena Dafui priest ona ree na to: Nudim ti Spas, Stavie, on ve tu fe. IV Nadnaravna sam Ruza tad izusti Rodila mene Lfepota fe sama. Ko pia slast opifam beskrafna. Ja zanosim i smirufem alosti. U plau ori, tuna duo, radosti Da ti onda etvu ispuni pjesma. Nakon duge patnje veselja nema Koje bi navisilo moje slasti. Rijei te, Gospo, neka ispune se, Nek srce pukne i krv preplavi mora. Nek vjeni bol tek iscijeli mu rane. A mene samog vrtlog nek ponese Na dno, ali da vidim kada zora Nepobijeenoj mi dui svane. DIE XII. SEPTE.MBRIS MDCCCLXXXVI. 11

Schifanoja se nalazila na breuljku, na mjestu s kojeg je planinski lanac, nakon to je slijedio obalu, obuhvatio more kao u nekom amfiteatru, skretao prerna unutranjosti sputajui se prema ravnici. lako je kardinal Alfonso Carafa d'Ateleta sagradio ovu vilu u drugoj polovici XVIII stoljea, ona je u svojoj arhitekturi ipak posjedovala izvjesnu stilsku istou. Imala je oblik dva kata visokog etverokuta u kojem su se trijemovi izmjenjivali s odajama. Ba su otvori trijemova davali zgradi lepravost i eleganciju, budui da su stupovi i jonski pilastri izgledali kao da ih je izradio i sloio sam Vignola. Bila je zaista pravi Ijetnikovac, otvoren morskim vjetrovima. Iz vrtova na obronku moglo se preko lijepih stepenica sa dva ogranka sii u predvorje koje je poput prostrane terase bilo ograeno kamenim balustradama i ukraeno dvjema fontanama. S krajeva terase niz padinu su se sputale druge stepenice dopirui gotovo do mora. S te najnie toke pruao se pogled na neku vrst sedmorostrukih serpentina izmeu prekrasnog zelenila i bujnih rua. udesnu Ijepotu Schifanoje predstavljale su rue i empresi. Bilo je rua svih vrsta, svih godinjih doba, dovoljno pour en tirer neuf ou dix muytz d'eaue rose, kako bi rekao pjes nik djela Vergier d'honneur. Vitki i tamni empresi, hij"eratsldj'i od piramida, zagonetniji od obelisaka, nisu zaostaj'ali za onima iz Ville d'Este, ni za onima iz Ville Mondragone, ni za svini ostalim slinim gorostasima koji su se dizali po uvenim rimskim vilama. Markiza d'Ateleta imala je obiaj da u Sohifanoji provede Ijeto i dio jeseni. lako je bila jedna od najmondenijih dama, volj'ela je ladanj'e, slobodu u prirodi i posj'ete prijatelja. Dok je Andrea bio bolestan, neumorno ga je njegovala s beskrajnom panjom i brigom, kao starij'a sestra, gotovo kao majka. Uz bratia ju je vezivala duboka naklonost. Prema nj'emu je uvijek bila puna blagosti i potovanja, bila mu je dobra i iskrena prijateljica, sposobna da shvati mnoge stvari, uvijek spremna, vesela, dosjetljiva, u isto vrijeme duhovita i duevna. Premda je gotovo prij'e godinu dana prekoraila tridesetu, sauvala j'e udesnu mladenaku ivost i veliku Ijupkost, jer je posjedovala tajnu Madame de Pompadour, onu beaute sans traits, koju mogu pojaati neoekivane draesti. Isto tako posj'edovala je jednu rij'etku vrlinu koju openito nazivaju taktom. Neki

tankoutni enski genij' bio je nj'en nepogreivi vodi. U svoj'im odnosima s mnogobrojnim znancima obaju spolova, uvij'ek, u svakoj' zgodi, znala j'e kako da se ponaa, nikad nije pravila greke, nikad nije oteavala tui ivot, nikad nije dolazila u nezgodan trenutak, niti je ikada bila neugodna, uvijek je u pravo vrijeme radila ono to je radila i u pravo vrijeme izgovarala svaku svoju rije. Njeno ponaanje prema Andrei u tom neobinom razdoblju oporavljanja zaista nije moglo biti prijatnije. Na sve je naine nastojala da ga ne uznemirava i da postigne da ga nitko drugi ne uznemirava. Davala mu je potpunu slobodu. Pravila se kao da ne opaa njegove hirove i neraspoloenja. Nikad mu nije postavljala neprijatna pitanja. Ponaala se tako da mu njeno drutvo bude ugodno u obaveznim susretima. U njegovoj se prisutnosti odricala ak i ala, da mu pritedi napor prisilj'enog smijeka. Shvaajui tu plemenitost, Andrea joj je bio zahvalan. Kad se 12. rujna neobino veselo vratio u Schifanoju, nakon soneta posveenih Hermi, na stepenicama je sreo Donnu Francesku, poljubio joj ruku i veselim glasom rekao: Sestrino, naao sam Istinu i Put. Aleluja! odvrati Donna Francesca podiui lijepe i oble ruke. Aleluja! I ona sie u vrtove, a Andrea, ustreptala srca, krene u svoje odaje. Malo kasnije na vratima je zauo tiho kucanje i glas Donne Franceske: Mogu li ui? Ula j'e nosei u platu i u rukama veliku rukovet crvenih, bijelih, utih i ruiastih rua. Neke su, rascvjetale i sjajne poput onih iz Ville Pamphily, svj"ee i rosne, imale neto biserno izmeu lista i lista. Drugima su latice bile guste, s obiljem boja, podsjeajui na uvenu uzvienost purpura Elise i Tira. Neke su izgledale kao mirisne snj"ene pahuljice budei udnu elju da ih zagrize i proguta. Neke su bile od mesa, zaista od mesa, poeljne kao najpoeljniji oblici enskog tijela, izbrazdane nj'enim ilicama. Beskrajni raspon crvenog, od arko crvenog do izblijedjele boje zrele jagode, mijeao se s najfinijim, gotovo neprimjetnim varijacijama bijelog, od bjeline netaknutog snijega do neopisive boje

tek pomuzenog mlijeka, hostije, sri trstike, tamnog srebra, alabastra, opala. Danas je praznik ree ona smijeei se dok joj je cvijee gotovo do grla prekrivalo grudi. Hvala! Hvala! Hvala! ponavljao je Andrea pomaui joj' da odloi cvijee na stol, na knj'ige, na albume, na omote za crtee. Rosa rosarum!^ Kad je oslobodila ruke, pokupi sve vaze po sobama i pone ih puniti ruama rasporeujui ih u zasebne kitice na nain koji je otkrivao njen rij'etki ukus, ukus organizatora blistavih primanja. Birajui i rasporeujui, veselo i ivahno priala je o mnogim stvarima, kao ' Ruo nad ruama! da j'e htjeJa nadoknaditi suzdranost u govoru i smijeliu koj'u je sve dosad pokazivala prema Andrei potujui njegovu nij'emu tugu. Izmeu ostalog, ree: 15. rujna stie nam jedna lijepa goa. Donna Maria Ferres y Capdevila, ena opunomoenog ministra Gvatemale. Poznaj'e li je? Mislim da je ne poznajem. Zaista, i ne moe je poznavati. Prolo je tek nekoliko mj'eseci kako se vratila u Italiju. Narednu zimu e provesti u Rimu, gdje joj' je mu akreditiran. Veoma draga prijateljica, j'o iz djetinjstva. Tri godine smo zajedno provele u Firenzi kod sestara Marijinog navj"etenja, ali je mlaa od mene. Amerikanka? Ne, Talijanka, rodom iz Siene. Iz obitelji Bandinelli. Krtena vodom Fonte Gaia. Po prirodi je sjetna i veoma mila. Pa ni nj"en brak nije ba veseo. Taj" Ferres nije naroito simpatian. Imaju meutim djevojicu koj"a je pravi ponos. Vidjet e. Veoma blijeda, s bujnom kosom i dva neobino velika oka. Jako nalikuje na majku... Andrea, pogledaj ovu ruu, zar ne izgleda kao da je od baruna! A ova? Pojela bih je. Zaista, pogledaj, zar ne izgleda kao olienje Ijepote cvijea! Kakva divota! I dalje j"e odabirala rue i prijazno razgovarala. Iz rua je zraio miris jak i opojan poput stogodinjeg vina. Neke latice su opadale i zadravale se meu naborima suknj'e Donne Franceske. Ispred

prozora je na jakom suncu tek provirivao otri vrh j"ednog empresa. U Andreinoj dui uporno je, poput milozvune reenice, odzvanjao Petrarkin stih: Tako je dijelila r'jei i rue. Dva dana kasnij"e, on zahvah markizi poklonivi joj j'edan sonet, nainjen po nekom udnom starom uzoru i napisan rukom na pergamentu ukraenom crteima poput onih to se osmjehuju u misalima Attavantea i Liberalea da Verone. Schifanoja slavna d'Esta urese!, Gdje Cossa s Kozmom Tura megdan bije Na zidovima to bogovi ih rese Nikad tako radostan dan ne vidje. Toliko ruiau svom krilu don'je Gospa Francesca gostu na odmoru Koliko moda nikad dosad nije Anela bilo na nebeskom svodu. Govorila je pune cvjetovima Vaze, Ijupkou takvom da pomislih: Sunanih staza divna vila to je? Promatrah je opijen mirisima. Petrarkin stih umalo ne izustih: Rue i rijei dijelila tako je. Tako se Andrea poeo pribliavati Umjetnosti, vjebajui se radoznalo u malim pokuajima i igrama, ali mislei usput i na tea djela. Ponovo su ga poele poticati mnoge ambicije koje su ga i nekada obuzimale. U duhu su mu iskrsavali mnogi nekadanji planovi, cjeloviti ili prepravljeni. Mnoge stare zamisli pojavljivale su se u novom ispravnijem svjetlu. Mnoge slike, koje je nekad jedva zamjeivao, sad su sjajile jasno i isto, a da on u sebi nije mogao objasniti taj njihov razvitak. Iz tajanstvenih dubina svijesti munjevito su izranjale misli koj'e su ga iznenaivale. inilo se da se svi zbrkani elementi nagomilani na dnu njegove due i zdrueni sad s neobinim raspoloenjem volje pretvaraju u misli po onim istim zakonima po kojima eluana kiselina prerauje hranu i pretvara je u tjelesnu supstanciju. Namjeravao je pronai novu formu suvremenog spjeva, taj neostvarivi san mnogih pjesnika. Htio je stvarati sadrajem zaista suvremenu liriku, ali obavijenu antikom elegancijom, duboku i bistru, strastvenu i istu, jaku i sloenu. Osim toga zamiljao je jedan umjetniki osvrt o starim pjesnicima, o umjetnicima preteama renesanse, i knjigu psiholoke i literarne ana

lize veinom nepoznatih pjesnika trinaestog stoljea. Treu knjigu je htio napisati o Berniniju veliku studiju dekadanse okupivi oko tog znamenitog ovjeka koji je bio Ijubimac est papa ne samo cijelu umjetnost ve i sav ivot njegova stoljea. Naravno, za svaku od tih knjiga bili su potrebni mnogi mjeseci rada, mnoga istraivanja, veliki napori, zanos diolaa i ogromna sposobnost usklaivanja. U crteima je bakrorezom namjeravao ilustrirati trei i etvrti dan Decamerona, po uzoru na Povijest Nastagia degli Onesti u kojoj Sandro Botticelli otkriva takvu profinjenost ukusa u izrazu i vjetini slikanja grupe. Isto tako je zamiljao seriju Snova, Hirova, Groteski, Obiaja, Bajki, Alegorija, Fantazija u lepravoj Callotovoj maniri, ali s posve razliiitim osjeajem i stilom, kako bi se slobodno mogao prepustiti svojim naklonostima, svojoj mati, svim svojim znatieljama i neobuzdanim crtakim smjelostima. U srijedu, 15. rujna, stigne nova goa. Markiza, u drutvu svojeg prvoroenca Ferdinanda i Andree, krene u Rovigliano da na prvoj stanici doeka prijateljicu. Dok se phaeton^ sputao cestom u sjeni visokih topola, markiza je s velikom naklonou priala Andrei o svojoj prijateljici. Vjerujem da e ti se svidjeti zakljui. Onda se poela smijati kao da se sjetila neeg to joj je iznenada palo na pamet. Zato se smije? upita je Andrea. Zbog jednog podudaranja. Kojeg? Pogodi. Ne znam. Eto, mislila sam na onu drugu najavu poznanstva, koje sam ti priredila gotovo prije dvije godine, poprativi ga veselim proroanstvom. Sjea li se? Ah! Smijem se, jer se i sada radi o jednoj neznanki i jer u i ovog puta ja biti ... nehotini posrednik. Laka, nepokrivena kooija. Oh!

 Ali sluaj je razliit, to jest, razliita je linost mogue drame! Kako? Maria je turris eburneaJ A ja sam sada vas spirituale? Da. Zaboravila sam da si napokon pronaao Istinu i Put. Dua se dalekim Ijubavima smije... Citira moje stihove. Znam ih napamet. Kakva Ijubaznost! Uostalom, dragi bratiu, ta prebijela ena s hostijom u ruci prilino mi je sumnjiva. Izgleda nestvarno, ruho bez tijela, koje e biti nagrada nekoj aneoskoj ili demonskoj dui koja zaeli da se onamo zavue, da podijeli priest i dade znak pristajanja! Svetogre! Svetogre! uvaj se, pripazi na ruho i esto istjeruj avola ... Opet proriem! Proricanje je doista moja slabost. Stigli smo, sestrino. Oboje su se nasmijali. U stanicu su uli nokoliko minuta prije dolaska vlaka. Dvanaestogodinji boleljivi Ferdinando nosio je kitu rua da je preda Donni Marijl. Andrea se nakon ovog razgovora osjeao veseo, lagan, veoma ivahan, kao da se odjednom, naglo, vratio u prijanji lakomisleni i neozbiljni ivot. Zaista neobjanjiv osjeaj. inilo mu se kao da neto poput enskog daha, poput neopisive napasti, struji njegovim duhom. Izabere iz Ferdinandove kite jednu ruu i stavi je u zapuak. Zatim baci pogled na svoje Ijetno odijelo, zadovoljno pogleda brino njegovane ruke koje su zbog bolesti postale jo bjelje i njenije. Sve je to radio bez promiljanja, gotovo instinktivno, potaknut tatinom koja se odjednom u njemu probudila. Evo vlaka! klikne Ferdinando. Markiza krene u susret goi koja je ve stajala na prozoru pozdravljajui mahanjem ruke. Glava joj je ' Toranj bjelokosni. ^ Posuda od duha. bila obavijena velikim velom biserne boje pokrivajui napola crni slamnati eir. Francesca! Francesca! zvala je u njenom izljevu radosti.

Taj glas neobino dirne Andreu. Nejasno ga je podsjeao na neki poznati glas. Ali koji? Donna Maria sie brzo i lako. Zatim Ijupkim pokretom podigne veo otkrivajui usta da poljubi prijateljicu. Andreu je istog trenutka ta visoka i vitka gospoa u putnom ogrtau i s velom na glavi, koji je doputao da joj se vide samo usta i podbradak, duboko oarala. Cijelo njegovo bie, koje se tih dana zanosilo prividnim osloboenjem, bilo je spremno da upije ar vjenog enstva. Tek to ga je dodirnuo enski dah, iz pepela su ve poele izbijati iskre. Maria, predstavljam ti svog bratia. Grof Andrea SperelliFieschi d'Ugenta. Andrea se nakloni. Gospoina usta se rairie u osmijeh, koji je izgledao tajanstven budui da je svjetlucanje vela sakrivalo ostatak lica. Nakon toga markiza predstavi Andreu Don Manuelu Ferresu y Capdevila. A onda, milujui kosu djevojice koja je promatrala mladia njenim zauenim oima, ree: Ovo je Delfina. U phaetonu Andrea je sjedio nasuprot Donni Mariji, a pokraj njenog mua. Jo nije bila skinula veo. Na koljenima je drala Ferdinandove rue i s vremena na vrijeme prinosila ih nosu dok je odgovarala na markizina pitanja. Andrea se nije prevario. U njenom glasu su zvuali poneki savreni tonovi glasa Elene Muti. Bio je upravo nestrpljivo radoznao da joj vidi skriveno lice, izraz, boju. Manuel e govorila je otii u petak. A onda e kasnije doi po mene. Nadajmo se, prilino kasnije odvrati srdano Donna Francesca. ak bi bilo dobro da svi krenemo istog dana. Mi emo ostati u Schifanoji do prvog studenog, nipoto dulje. Vrlo rado bih ostala s tobom, ali majka me oekuje. Obeala sam joj da u 17. listopada svakako biti u Sieni, a to je Delfinin roendan. teta! 20. listopada je u Roviglianu praznik poklona. Veoma neobina i zanimljiva sveanost. to da napravim? Raalostit u mamu ako ne doem. Oboava Delfinu...

Mu je utio. Valjda je po prirodi bio utljiv. Srednjeg rasta, prilino debeo, proelav, koa mu je imala neku neobinu, blijedu, zelenkastoIjubiastu boju na kojoj se bjeioonica, kad bi se pogled micao, isticala kao oko od emajla na nekim antikim bronanim glavama. Brkovi crni, otri, pravilno podrezani poput dlaka na nekoj etki, zasjenjivali su kruta, zlobna usta. Izgledao je kao ovjek koji je sav natopljen ui. Moglo mu je biti etrdeset godina, ili neto vie. Iz njega je izbijalo neto hibridsko, podmuklo, to nije moglo izbjei promatrau. Neki neobjanjivi dojam pokvarenosti to ga u sebi nose sve generacije koje potjeu iz ukrtanja rasa, koje rastu u nemiru. Gledaj, Delfina! Rascvjetane narane! klikne Donna Maria, pruajui u prolazu ruku da otkine granicu. Cesta se u blizini Schifanoje doista penjala izmeu dva vonjaka. Stabla su bila tako visoka da su pravila hlad. U hladu je pirio morski povjetarac pun nekog mirisa koji se gutljaj po gutljaj mogao piti poput osvjeavajue vode. Delfina se popela na sjedite i nagnula iz koije da nabere granica. Majka ju je pridravala jednom rukom da ne padne. Pazi! Pazi! Moe pasti! Priekaj malo da skinem veo ree na kraju. Francesca, molim te, pomozi mi. Sagne glavu prema prijateljici da joj odrijei veo sa eira. U tom trenutku rue joj padnu na tle. Andrea ih spremno pokupi. Kad se digao da joj ih preda, napokon ugleda otkriveno cijelo gospoino lice. Hvala ree ona. Lice joj je bilo ovalno, moda malo previe dugoljasto, ali je to jo bilo daleko od onog aristokratskog dugog lica s kojim su umjetnioi XV stoljea pretjerivali traei eleganciju. Njene crte su imale izraz lake patnje i umora, izraz koji je davao Ijudski ar Djevicama na firentinskim slikama iz Cosimova vremena. Oi, u kojima se micala zjenica smeih anela, okruivala joj je njena mekana sjena shna spoju dviju prozimih boja, savrene Ijubiaste i modre. Kosa joj je poput teke krune padala na elo i sljepooice, dok je na potiljku bila skupljena i podignuta. Prednji uvojci bili su gusti i nalik na one to poput kacige pokrivaju glavu Antinoja Farnekog. Nita nije

bilo Ijupkije od te prekrasne glave, koju je poput boje kazne pritiskala ona gusta masa. Boe moj! klikne, pokuavajui rukama dignuti teke pletenice skupljene Ispod eira. Cijela glava me boli kao da sam sat vremena bila objeena za kosu. Ne mogu dugo izdrati a da je ne raspustim. Previe me umara. To je pravo robovanje. Sjea li se ree Donna Francesca u konzervatoriju, kad smo te sve htjele eljati. Svaki dan su izbijale velike svae. Zamisli, Andrea, gotovo je krv potekla! Ah, nikad neu zaboraviti prizor izmeu Carlotte Fiordelise i Gabrielle Vanni. Prava pomama. Sve pitomice, starije i mlae, sve su htjele eljati Mariju Bandinelli. Zaraza se rairila po cijelom konzervatoriju. Stizale su zabrane, kazne, prijetnje da e nas oiati. Sjea li se, Marija? Sve smo bile oarane onom lijepom crnom zmijom koja ti se sputala sve do peta. Kakav strastveni pla nou! A kad te je Gabriella Varmi iz Ijubomore izdajniki ubola viljukom? Gabriella je doista bila izgubila glavu. Sjea li se? Donna Maria se smijeila sjetnim, gotovo zaaranim osmijehom ovjeka koji sanja. Gornja usna njenih poluotvorenih usta prelazila je malo preko donje, ali tako neznatno da se to jedva moglo primijetiti. Lagano sputene kuteve usana zastirala je sjenka. Sve je to stvaralo dojam tuge i dobrote, dojam koji je bio ublaen ponosom to otkriva duevnu snagu onog koji je mnogo patio i koji je znao patiti. 141 Andrea pomisli kako ni jedna njegova prijateljica nije imala takvu lcosu, tako veliku i tamnu umu u kojoj se mogao izgubiti. Povijest svih onili djevojica zaljubljenih u pletenicu, to gore strau i Ijubomorom da eIjem i prstima dodirnu ivo blago, inila mu se kao Ijupki i poetini prizor iz samostanskog ivota, dok mu se ova dugokosa ena pojavila u mati nejasno poput junakinje iz bajke, poput junakinje iz neke kranske legende u kojoj je opisano djetinjstvo svetice predodreene za muenitvo i buduu slavu. U istom trenutku u dui mu iskrsne umjetnika zamisao. Kakvo bi bogatstvo i kakvu raznolikost linija mogla pruiti crteu enskog lika ta mekana i djeljiva masa crne kose.

Zapravo, nije bila crna. Promatrao ju je sutradan za stolom, kad ju je doticao sunani odraz. Imala je tamnoljubiasti sjaj, odsjaj to ga ima plava boja kampeovine ili ponekad ak u vatru baeni elik i neka vrst poliranog palisandra. A izgledala je suha, tako da su vlasi usprkos gustoi bile rastavljene, proete zrakom, gotovo bi se moglo rei da su disale. Tri divna i melodiozna Alkejeva epiteta pristajala su tako prirodno Donni Mariji. IoTtXox' a^vaneai^oiieiSs.. .i Govorila je otmjeno, pokazujui plemenit duh, naklonost prema djelima duha, istananom ukusu i estetskom uivanju. Posjedovala je bogatu i raznoliku kulturu, razvijenu matu, slikovit rjenik onih koji su vidjeli mnoge zemlje, koji su ivjeli u razliitim podnebljima, upoznali razne Ijude. Andrea je osjeao da njenu linost obavija neki egzotini dah, da iz nje izbija neobina zavodljivost, oaranje sastavljeno od maglovitih predodbi dalekih stvari koje je gledala, prizora koje je jo uvala u oima, uspomena koje su joj ispunjavale duu. To je bio neopisivi, neizrecivi ar. Kao da je u sebi nosila trag svjetla u koje je bila uronjena, mirisa koji je udisala, rijei koje je sluala. Kao da je u sebi nosila pomijeane i nejasne arolije sunanih krajeva. Navee je, u velikoj dvorani iz koje se izlazi u predvorje, sjela za klavir i elei da ga iskua, rekla: Svira li jo, Francesca? ' S mrldm kovricama, ista i slatkog osmijeha. Ah, ne odgovori markiza. Ima ve nekoliko godina da sam prestala vjebati. Mislim da je vee zadovoljstvo sluati. Ali, pravim se da titim umjetnost pa zimi u svojoj kui uvijek prireujem malo dobre muzike. Je li tako, Andrea? Moja sestrina je previe skromna, Donna Maria. Ona je neto vie od obinog zatitnika. Ona je obnovitelj dobrog ukusa. Ba ove godine u veljai, u njenoj kui i njenom zaslugom, izvoena su dva kvinteta, jedan kvartet i jedan trio od Boccherinija te jedan kvartet od Cherubinija. Glazba koja je gotovo bila zaboravljena, ali boanstvena i uvijek mlada. Boccherinijevi Menueti i Aagio imaju divnu svjeinu. Jedino mi Finali izgledaju malo zastarjeli. Vi sigumo znate neto od njega ... Sjeam se da sam prije etiripet godina ula jedan kvintet na

konzervatoriju u Bruxellesu. Izgledao mi je divan i veoma suvremen, pun neoekivanih obrata. Sjeam se dobro da se kvintet na nekoliko mjesta upotrebom jednozvunosti svodio na duo, ali su efekti postignuti razlikom timbara bili izvanredno lijepi. Nita slino nisam pronala u drugim instrumentalnim kompozicijama. Priala je o glazbi jezikom poznavaoca, opisujui veoma duhovitim i smionim slikama osjeaj koji je u njoj budila neka kompozicija ili cjelokupno djelo nekog majstora. Izvodila sam i sluala mnoge kompozicije govorila je. Ali od svake simfonije, od svake sonate, od svakog notturna, od svakog pojedinog komada uope, pamtim jednu osobitu sliku, izraz forme ili boje, jednu figuru ili grupu figura, jedan dio. Zato svi moji omiljeni komadi nose ime prema toj slici. Ja, na primjer, imam Sonatu etrdeset Prijamovih snaha, Notturno Trnoruice, Gavottu utih dama, Gigu iz mlina, Preludij kaplje vode itd. Poela se smijati nekim tihim smijehom, koji je na tim bolnim usnama izgledao neizrecivo draestan, iznenaujui poput nenadane munje. Sjea li se, Francesca, kakvim smo sve komentarima na marginama muili glazbu naeg jadnog Cho pina, naeg boanskog Frederica? Ti si mi pomagala. Jednog smo dana u ozbiljnoj raspravi promijenile sve naslove Schumanna i svi naslovi su imali dugo objanjenje. One papire jo uvijek uvam kao uspomenu. Sad, kad zasviram Mjrthen i Albumbldtter, sva ona tajanstvena znaenja su mi nerazumljiva. Osjeaj i vizija su prilino razliiti. Pravi je uitak l^ad se moe usporediti sadanji osjeaj s prolim, nova slika sa starom slikom. Taj uitak je slian onome koji se osjeti pri itanju vlastitog dnevnika, ali je moda tuniji i jai. Dnevnik je uglavnom opisivanje stvarnih dogaaja, kronika sretnih i nesretnih dana; sivi ili ruiasti trag to ga ostavlja ivot koji nestaje. Naprotiv, biljeke ispisane u mladosti na rubu nekog muzikog djela dijelovi su tajne pjesme jedne due koja se otvara, hrski izljevi naih netaknutih ideala, povijest naih snova. Kakav jezik! Kakve rijei! Sjea li se, Francesca? Govorila je s potpunim povjerenjem i moda lakim zanosom duha, poput ene koja, dugotrajno prisiljavana da saobraa s niim

svijetom ili da promatra niskosti, osjea neodoljivu potrebu da otvori svoju duii i srce dahu vieg ivota. Andrea ju je sluao osjeajui prema njoj neku njenu naklonost koja je nalikovala na zahvalnost. inilo mu se da mu ona, govorei pred njim i s njime o tim stvarima, daje plemenit dokaz svoje naklonosti i gotovo doputa da joj se priblii. Mislio je da vidi krajike tog unutranjeg svijeta, ne toliko po znaenju rijei koje je izgovarala koliko po zvuku i modulacijama njena glasa. Opet je poeo prepoznavati glas one druge. Glas je bio dvojak, gotovo dvospolan, androginian. Timbar muki, nizak i taman, postajao je ponekad mekan, jasan, enski, sa skladnim prijelazima, tako da je uho sluatelja u isto vrijeme bilo iznenaeno, razdragano, zbunjeno. Kao muzika kad prelazi iz dura u mol ili kad se proavi mnogobrojne taktove bolne disonance ponovo vraa na osnovni ton. Tako se i taj glas mijenjao u intervalima. A ba taj enski timbar podsjeao je na drugu. Pojava je bila toliko neobifla da je sama po sebi mogla zaokupiti duu sluaoca, bez obzira na smisao rijei koje jo vie gube svoj'u simbolinu vrij'ednost kad od ritma ili neke modulacije dobivaju muziku vrijednost. Dua se doista, nakon nekoliko trenutaka panje, predavala tajanstvenom aru. Bila je neodluna u oekivanju i elji za njenim zvukom kao za melodijom nekog instrumenta. Pjevate li? upita Andrea gospou gotovo bojaljivim glasom. Ponekad odgovori ona. Pjevaj malo zamoli je Donna Francesca. Dobro pristane ona ali podglas, jer sam, ima ve godina dana, izgubila svu snagu. U susjednoj sobi, sasvim tiho, bez rijei, kartali su Don Manuel i markiz d'Ateleta. Dvoranom se kroz veliki japanski zasjenak irila ublaena crvena svjetlost. Izmeu stupova u predvorju prodirao je morski zrak donosei sa sobom miris vrtova i pokreui s vremena na vrijeme visoke karamanijske zastore. Meu stupovima su se poj'avljivali vrkovi crnih empresa, vrsti kao da su od ebanovine, a iznad njih prozirno nebo na kojem su treperile zvijezde. Donna Maria sjedne za klavir govorei:

 Kad ve priamo o staroj muzici, otpjevat u jednu Paisiellovu melodiju iz Lude Nine. Divna je. Pj'evala je pratei samu sebe. U aru pjesme stapala su se dva timbra njena glasa kao dva dragocjena metala, pretvarajui se u jedan jedini zvuni, topli, gipki i treperavi metal. Jednostavna, spontana i ista Paisiellova melodija, puna suzdrljive njenosti i uzviene tuge, dosezala j'e, izvirui s tih bolnih usana, uz veoma jasnu pratnju, takav straan ar, da je do dna due uzbueni rekonvalescent osjeao kako mu kroz ile prolazi nota za notom, kao da mu se i sama krv u tij'elu zaustavila da slua. Laka jeza ga je podilazila sve do korijena kose. Oi su mu zastirale este i brze sjene. Tjeskoba mu je oduzimala dah, a snaga osjeaja bila je tolika da se, uz ionako osjetljive ivce, morao estoko naprezati da zadri suze. Ah, draga moj'a Maria! klikne Donna Francesca, nj'eno poljubivi pj'evaicu u kosu kad je zavrila pj'esmu. Andrea j'e utio. Ostao je u naslonjau, leima okrenut prema svjetlu, s licem u sjeni. Jo! ree Donna Francesca. Maria otpjeva jo jednu Ariettu Antonija Salierija. Zatim odsvira jednu Toccatu Leonarda Lea, jednu Gavottu od Rameaua i Suitu od Sebastiana Bacha. Pod njenim prstima udesno je oivljivala glazba XVIII stoljea; tako sj'etna u plesnim arijama, koje su izgledale sastavljene ba zato da ih u turobno popodne kasne jeseni, u naputenom parku, izmeu nijemih fontana, podnoja bez kipova, po sagu uvehh rua, pleu Ijubavni parovi koji se vie ne vole. Dobacite mi jednu pletenicu da se popnem! dovikne smijui se Andrea s prvog odmorita stepenica Donni Mariji, koja j'e stajala izmeu dva stupa loe to se nalazila tik uz njenu sobu. Bilo je jutro. Stajala je na suncu suei mokru kosu koj"a j'u je svu obavij'ala poput tamnolj'ubiastog baruna. Iz kose je izranjalo blijedo Uce. Napola podignuti suncobran ive naranaste boje stajao joj" je iznad glave kao lijep ukras crnog ruba u stilu ukrasa na antikim grkim vazama iz Campanije. Da je oko slj'epooica imala vijenac od narcisa a pokraj sebe jednu od onih veUkih lira sa devet ica izraenu votanim bojama na slikama Apolona s hrtom,

sigurno bi izgledala poput uenice Mitilenske kole, kao lezbijska sviraoica lire u trenucima odmora kakvu je mogao zamisliti jedino neki prerafaelit. A vi meni dobacite jedan madrigal odgovori mu ona u ali povukavi se maio. Idem ga napisati na mramor kojeg stupa najdonje terase, vama u poast. Doite i proitajte ga kad budete gotovi. Andrea polako nastavi silaziti stepenicama koj'e su vodile na posljednju terasu. Tog rujanskog jutra i dua mu se irila s disanjem. Dan je izgledao nekako sveto. inilo se da more odraava vlastito svjetlo, kao da u samim njegovim dubinama ive arobni izvori zraka. Sve je bilo proeto suncem. Andrea je silazio zastajkujui s vremena na vrijeme. Uzbuivala ga je pomisao da je Donna Maria ostala u loi da ga gleda. Srce mu je estoko udaralo. Bio j"e preplaen poput mladia koji prvi put voli. Osjeao j'e neizrecivo blaenstvo diui topao i ist zrak, koji je i ona udisala, u koji je njeno tijelo uranjalo. Iz srca mu je izvirao beskrajni val njenosti obavijajui stabla. kamenje, more, kao prijateljska i suosjeajna bia. Osjeao je gotovo prisilnu potrebu za poniznim, istim oboavanjem. Potrebu da sagne koljena, da sklopi ruke i ponudi taj nej'asni i nijemi osjeaj koji nije mogao odrediti. Mislio je da ga obuzima sva dobrota svijeta mijeajui se i prelijevajui s njegovom dobrotom. Volim li je, dakle? pitao se. Nije se usuivao da pogleda u svoju duu, da razmisli, jer se bojao da bi se taj plemeniti ar mogao rasplinuti i raspriti poput jutarnjeg sna. Volim li j'e? A to ona misli? Ako doe sama, hou li joj rei da je volim? Uivao je ispitivati samoga sebe, ali ne i odgovarati i prekidati odgovor srca novim pitanjem, produujui tako neko vrijeme to nemirno i slatko uzbuenje. Ne, ne, neu joj rei da j'e volim. Ona je iznad svih. Okrenuo se i opazio na vrhu, u loi, njen nejasni lik na suncu. Moda ga je neprekidno, oima i mislima, pratila sve do ovog mjesta. Gotovo djetinjom radoznalou glasno izgovori njeno ime na pustoj terasi. Onda ga ponovi dva ili tri puta sluajui vlastiti glas. Maria! Maria! Nikada mu jo nijedno ime nije izgledalo

tako milo, melodiozno, njeno. Kako bi bio sretan, pomisli, kad bi mu dopustila da je jednostavno zove Maria, kao sestru. To tako duhovno i odabrano bie ulijevalo mu je najvii osjeaj potovanja i pokornosti. Da ga je netko upitao to bi mu bilo najdrae, iskreno bi odgovorio: Sluati j'e. Nita ga ne bi tako boljelo kao kad bi ga ona smatrala obinim ovjekom. elio je da mu se divi vie nego ijedna druga ena, da ga hvali, shvaa ploI dove njegova duha, ukus, istraivanja, umjetnike te nje, njegove ideale, snove, najplemenitiji dio njegova duha i ivota. Najvea njegova elja bila je da joj ispuni srce. U Schifanoji je ivjela ve deset dana. I u tih deset dana potpuno ga je osvojila! Njihovi razgovori na te, rasama, na klupama rasprenim u sjeni stabala ili ruama zakriljenih aleja, trajali su ponekad sate i sate, dok je Delfina trkarala poput gazele oko nasada limuna i naranaa. Razgovor je vodila udesnom lakoom, rasipala je pravo bogatstvo finih i dubokih zapaanja. Ponekad je bila tako Ijupko bezazlena. Priajui o svojim putovanjima, znala je jednom jedinom slikovitom reenicom probuditi u Andrei bogate slike dalekih zemalja i mora. On se neprekidno trudio da joj pokae svoju vrijednost, irinu svoje kulture, profinjenost svog odgoja, tankoutnost osjeaja. itavo njegovo bie ispunio je silan ponos kad mu je nakon itanja Prie o Hermafroditu rekla: Nijedna me muzika nije toliko zanijela kao ta pjesma, nijedan kip nije u meni ostavio skladniji dojam Ijepote. Neki me stihovi bez prestanka progone i moda e me jo prilino dugo progoniti. Toliko su jaki. Sjedei na ogradi, razmiljao je sad o tim rijeima. Donna Maria vie nije bila u loi. Zavjesa je ak pokrivala cijeli prostor izmeu stupova. Moda e uskoro sii. Mora li napisati taj madrigal, koji joj je obeao? Nepodnoljiva mu je bila ta mala muka da na brzinu pie stihove u prekrasnom i veselom vrtu u kojem je rujansko sunce stvaralo atmosferu natprirodnog proljea. Zato da raspri taj rijetki osjeaj u uurbanoj igri rima? Zato da usitni taj neopisivi osjeaj u kratkom metrikom uzdahu? Odlui da ne odri obeanje. Ostao je sjedei i promatrajui jedra na dalekom morskom horizontu, to su se bljeskala nalik na plamenove koji su nadvisivali sunce.

to je vrijeme vie prolazilo, postajao je sve nemirniji. Svakog trenutka se okretao da vidi hoe li se na vrhu stepenica izmeu stupova trijema pojaviti enski lik. Je li to moda bio Ijubavni sastanak? Dolazi li moda ta ena na ovo mjesto na tajni razgovor? Nasluuje li ona njegov nemir? Evo je! ree mu srce. I bila je. Bila j'e sama. Polagano j"e silazila. Zastala je na prvpj terasi, kraj jedne fontane. Andrea ju je bojalijvo slijedio pogledom, osjeajui drhtaj pri svakom njenom pokretu, koraku, dranju, kao da su pokreti, korak i dranj'e imali neko znaenje, kao da su govorili neto. Ona krene tim nizom stepenica i terasa razdvojenih stablima i bunjem. as se pojavljivala, as nestajala, sad itava, sad do pojasa, sad izranjajui glavom iznad rua. Ponekad bi je sakrilo gusto granje. Jedino tamo gdje grane nisu bile tako guste mogla se opaziti njena tamna haljina ili sjaj svijetlog slamnatog eira. to se vie pribliavala, sve vie j'e usporavala korak, libei se uz ivice, zaustavlj'aj'ui se da gleda emprese; saginjui se da pokupi rukovet opalog lia. S predzadnje terase rukom pozdravi Andreu koji j'e ekao na zadnjoj stepenici. Baci mu skupljeno lie, koje se treperei razleti zrakom poput roja leptira a zatim mekoom snijega pone padati na kamen. Dakle? upita ga pribliavajui se. Andrea spusti kolj'ena na stepenicu i digne ruke. Nita! prizna. Molim oprotenje. Vi i sunce ispunjavate danas nebo prevelikom Ijupkou. Adoremus. Ispovijed je bila iskrena kao i oboavanje, iako je i jedno i drugo izgledalo kao ala. Donna Maria je shvatila tu iskrenost, j'er je, malo porumenjevi, nec^bino urno rekla: Ustanite, ustanite! On se digne. Ona mu prui ruku dodavi: Opratam vam, j'er ste rekonvalescent. Na sebi je imala haljinu udne boje, boje re, boje afrana, blijedu, neodreenu. Jedna od onih takozvanih estetskih boj'a koj'e se nalaze na slikama boanstvene jeseni kod starih majstora i na slikama Dantea Gabriela Rossettija. Suknja j'e bila puna dugih pravilnih nabora koji su poinjali ispod ruke. Pojas je bio nainjen od iroke zelenoplave vrpce, blij'ede poput bolesnog tirkiza, koja je

u velikoj petlji padala niz bedro. iroki mekani rukavi s veoma gustim naborima suavali su se oko zapea. Druga zelenoplava vrpca, ali ua, okruivala je vrat. Na lijevoj strani bila je privrena malim uzlom. Ista takva vrpca vezivala je zavretak divne pletenice koja je izvirivala ispod slamnatog eira s vijencem od zumbula nalik onom Pandorinom na slici AlmaTademe. Krapni perzijski tirkiz u obliku skarabeja, jedini nakit, s urezanim slovima kao neki talisman, zatvarao je ovratnik pod bradom. Priekajmo Delfinu! ree ona. A onda emo poi do Kibelinih vrata. Hoete li? Bila je veoma obzirna prema bolesniku. Andrea je jo uvijek bio veoma blijed i mrav, a oi su mu zbog mravosti izgledale jo vee, dok je puteni izraz punih usana bio u neobinoj i privlanoj suprotnosti s gornjim dijelom lica. Da odgovori. Ba sam vam zahvalan. Zatim nakon kratkog oklijevanja doda: Dozvoljavate li mi da danas budem malo utljiviji? Zato me to pitate? ini mi se kao da sam izgubio glas, kao da nita ne znam rei. utnja ponekad moe biti ozbiljna, dosadna, pa ak i uznemiriti moe ako dulje potraje. Zato vas pitam da mi dozvolite da utim za vrijeme etnje i da vas sluam. Onda emo zajedno utjeti ree ona osmjehnuvi se. Zatim s oitom nestrpljivou pogleda gore, u pravcu kue. Koliko ve kasni Delfina! Je li Francesca ve bila ustala kad ste sili? upita Andrea. Oh, ne! Nevjerojatno koliko je lijena... Evo Delfine. Vidite li je? Djevojica je u pratnji guvernante brzo silazila. Nevidljiva na stepenicama, pojavljivala se na terasama koje je brzo prelazila. Ispod irokog slamnatog eira ukraenog makovima, leprala je preko ramena njena raspletena kosa. Kad je stigla na zadnju stepenicu, ra iri ruke i poleti u maj'ino naruje Ij'ubei je u obraze. Zatim ree: Dobar dan, Andrea. I prui mu elo pokretom neizrecive djeje lj"upkosti.

Bila je krhka 1 njena poput nekog instrumenta odveoma osjetljivog materijala. Udovi su joj bili tako njeni da se inilo da ne mogu sakriti ili barem prekriti sjaj duha koji je izbij'ao iz njene nutrine poput plamena skupocjene svjetiljke, snanim i blagim ivotom. Lj'ubavi moja! proapta majka gledajui je neopisivim pogledom iz kojeg je izvirivala sva njenost due ispunjene jednim jedinim osj'eajem. Zbog tog pogleda, te rijei, tog izraza, te nj'enosti, Andrea osjeti neku vrst Ijubomore, malodunosti, kao da se njena dua udaljavala, zauvijek bjeala od njega, postajala neuhvatljiva. Guvernanta zapita moe li se vratiti, a oni krenue puteljkom kroz narane. Delfina je trala ispred njih, tjerajui svoj obru. Njene ravne noge u cmim arapama, koje su zbog mravosti izgledale jo dulje, pomicale su se veoma skladno i spretno. Sad mi izgledate malo tuni ree Donna Maria mladiu dok ste maloas, silazei, bili veseli. Mui li vas neto? Ili se ne osjeate dobro? Sve je to pitala nekako sestrinski, ozbiljno i blago, ulijevajui povjerenj"e. Bolesnika poput nejasne napasti spopadne elja da stavi svoju ruku ispod njene, da je pusti da ga utke vodi kroz taj hlad, kroz taj miris, po toj stazi posutoj naraninim cvijetom, tim puteljcima koj'e su omeivali stari mahovinom obrasli kameni meai. Gotovo mu se inilo da se vratio u prve dane nakon bolesti, u one nezaboravne dane enje, sree, spontanosti. Da mu je potrebna prijateljska podrka, Ijubazni vodi, prisna ruka. Ta je elja toliko rasla da su mu rijei instinktivno navirale na usta. Ipak odgovori: Ne, Doima Maria. Hvala, dobro se osj'eam. Rujan me pomalo omamljuje ... Pogledala ga je kao da sumnja u istinitost tog odgovora. Ipak, da bi izbjegao utnju nakon tog okolianja, upita: Koji prelazni mjesec vie volite. Travanj ili rujan? Rujan. Vie je enski, diskretniji, tajanstveniji. Nalik je na u snu doivljeno proljee. Sve biljke, gubei polagano snagu, gube i poneto od svoje stvarnosti. Pogledajte more, tamo dolje. Zar ne ostavlja vie dojam neke atmosfere nego vodene mase? Nikada kao

u rujnu veza izmeu neba i mora nije tako mistina i duboka. A zemlja? Ne znam zato, gledajui neki krajolik u ovo vrijeme, uvijek zamiljam lijepu enu koja je rodila pa se odmara u bijelom krevetu, osmjehujui se zauenim, blijedim, neugasivim osmijehom. Da li je dojam toan? Rujanski krajolik ima neto od uenja i blaenstva porodilje. Stigli su gotovo na kraj staze. Neka su poprsja bila tako prirasla uz postolja da su sainjavala gotovo jedan jedini trup od drva i kamena. Mnogobrojni plodovi, neki ve sasvim zlatni, drugi zelenozlatni, a poneki jo sasvim zeleni, naginjali su se nad glave poprsja koja kao da su uvala drvee da ga nitko ne dotakne sluei mu kao geniji uvari. Zato je Andreu spopadao nemir i iznenadni strah dok se pribliavao mjestu gdje je prije dvije sedmice napisao one stihove osloboenja? Zato se borio izmeu straha i nade da ih ona otkrije i proita? Zato su mu se neki stihovi vraali u sjeanje otrgnuvi se od ostalih, kao da predstavIjaju sadanji osjeaj, njegovu sadanju tenju, novi san koji je skrivao u srcu? O vi, koju sluaju svi vjetri, ,' Vi, kojoj vrata sva su otvorena Pre vas neka mi kob je poloena: Ud'jelte, Gospo, bar trunak milosti! Istina! Bila je istina! Volio ju je. Stavljao joj je pred noge svu svoju duu. Imao je jednu jedinu elju, poniznu i neizmjeru: da bude tlo pod njenim nogama. Kako je lijepo ovdje! klikne Donna Maria ulazeoi na podruj'e etvorne Herme, u raj akantusa. Kakav neobian miris! Zrakom se doista irio miris mousa, kao da j'e u blizini nevidljivo bio prisutan nekakav kukac ili gmaz to mirie po mousu. Sjena je bila tajanstvena, a zrake svj'etla to su prolazile kroz lie na kojem j'e j'esen ve udarila svoj peat izgledale su poput mj'eseevih zraka to prolaze kroz oslikane prozore katedrale. Iz tog mjesta, kao sa neke mitoloke slike pobonog kvatroentista, izvirao je nekakav pomijeani osjeaj, poganski i kranski. Gledajte, gledaj'te Delfinu! doda ona uzbuenim glasom ovjeka koji je opazio neto lijepo. Delfina je veoma vjeto splela vijenac od cvjetnih granica narane i sad je neoekivanom djej"om matom htjela ovjenati kameno

boanstvo. Ali kako nije mogla dosei do vrha, podizala se na prste s rukom u zraku, ispruivi se to je vie mogla. Njen Ijupki, elegantni i ivahni lik bio je u suprotnosti sa strogim, etvornim i sveanim izgledom kipa, kao stabljika Ijiljana uz hrastovo deblo. Sav napor bio je uzaludan. Tada joj, smij'eei se, maj'ka priskoi u pomo. Uzme j'oj' iz ruku vijenac i stavi ga oko etiri zamiljena ela. Pogled joj i nehotice padne na ispisane rijei. Tko je to ovdje pisao? Vi? upita Andreu radosna i iznenaena. Da, to j'e va rukopis. Odmah klekne u travu i pone itati. Radoznalo, gotovo poudno. Sagne se i Delfina, ogrli rukama majku oko vrata, nagne svoje lice nad njeno i tako je gotovo sakrije. Majka je potiho izgovarala stihove. I te dvije ene, sagnute na podnoju, u sjeni velikog kamenog i ovjenanog kipa, izmeu simbolinih akantusa, sainj"avale su tako skladnu sliku linija i boja da je pjesnik ostao na trenutak zapanjen jedinstvenim estetskim uivanj'em i istim divlj"enjem. Jo jednom osj"eti alac lj"ubomore. To njeno stvorenj'e tako priljubljeno uz majku, tako prisno povezano s njezinom duom, izgledalo mu je kao neprijatelj", nepremostiva prepreka protiv njegove Ijubavi, njegove eIje, protiv njegovih nadanja. Nije bio Ijubomoran na mua, ali j'e zato bio Ijubomoran na ker. Htio je posj'edovati ne tijelo, ve duu te ene, posjedovati cijelu njenu duu sa svim njenostima i radostima, svim strahovanjima i nemirima, sa svim njenim snovima, u j'ednu rije, cijeli njen duevni ivot. Da moe rei: ivot sam njena ivota. Ki je to, bez ikakve sumnje, posjedovala. Apsolutno i trajno. inilo se kao da majci nedostaj'e bitni element njena bia im bi se oboavana i na trenutak udaIjila. Izraz njena lica se odmah vidljivo mijenjao kad bi i nakon asovitog odsustva zaula djetinji glas. Ponekad bi i nehotice, nekim taj"nim podudaranjem, moglo bi se gotovo rei po zakonu zajednikog ivotnog ritma, ponavljala kerine pokrete, smijeh, dranje, izraz lica. Katkad, dok joj' se ki odmarala ili dok je spavala, promatrala bi je tako napeto da se inilo

kao da niega drugog nije svjesna, u elji da postane slina biu koje je promatrala. Kad bi se obraala oboavanom biu, rij'e je bila pravo milovanje, sa usana se gubio svaki trag bola. Usne bi joj drhtale dok je primala poIj'upce, a oi izmeu ustreptalih trepavica ispunile bi se neopisivom radou kao u neke zanesene svetice. Dok bi sluala nekog ili razgovarala, inilo se da iznenada, u jednom trenutku, gubi misao, kao da joj je duh nekamo odlutao. A sve to zbog kerke, zbog nje, uvijek zbog nje. Tko bi ikada mogao raskinuti taj lanac? Tko bi ikada mogao osvojiti ak i najmanji djeli tog srca? Andrea je patio kao to se pati zbog nepopravljivog gubitka, zbog neophodnog odricanja, zbog pokopane nade. Pa zar mu i sada, ak i sada, ki nije oduzimala neto? Igrajui se, htjela je prisiliti majku da ostane na koIjenima. Naginjala se nad njom, grlila je rukama oko vrata, smijui se vikala: Ne, ne, ne! Nee se dignuti. A kad je majka otvarala usta da neto kae, ona joj je stavlj'ala na usta svoj'e male ruice spreavaj'ui je da govori. Nasmijavala j'u je. Onda ju je vezivala pletenicom. Tako oduevljena i zanesena, nikako nij'e htjela prekinuti igru. Gledajui je, Andrea je imao dojam kao da je svojim ponaanjem odnijela i rasprila u majci sve ono to je u njenoj dui moglo izazvati itanje stihova. Kad se napokon Donna Maria uspjela osloboditi slatkog malog tiranina, ree mu, osjeajui nevoljkost na njegovu licu: Oprostite, Andrea. Delfina ponekad voli ovakve nestaluke. Onda lakim pokretima popravi nabore na haljini. Ispod oiju se malo zaarila, a i dah joj je bio ubrzan. Zatim, smijeei se osmijehom koji je u tom neobinom uzbuenju krvi bio udno svijetao, doda: Oprostite joj. Nek to bude nagrada za njenu nesvjesnu elju. Zato to je zaeljela da svadbenim vijencem okruni vau pjesmu koja govori o branoj vezi. Simbol je peat te veze. Hvala Delfini 1 vama odgovori Andrea, koji je po prvi put uo da ga ne oslovljava plemikim naslovom ve jednostavno, samim imenom.

Ta neoekivana prisnost i Ijubazne rijei ponovo mu ispunie srce pouzdanjem. Delfina se bila udaljila, otravi jednim puteljkom. Ti stihovi su dakle svjedoanstvo vaeg duha nastavi Donna Maria. Dat ete mi ih da ih sauvam. Htio je odgovoriti: Vama su i namijenjeni danas, razumije se. Vai su, govore o vama, vas mole. Ali jednostavno odgovori: Dat u vam ih. Nastavie etnju prema Kibeli. Prije no to su se udaIjili, Donna Maria se okrene prema Hermi, kao da je ula da je netko zove. inilo se kao da je zaokuplja neka misao. Andrea je skrueno upita: Na to mislite? Ona odgovori: Na vas to mislite o meni? Mislim na va prijanji ivot, Kbji ne poznajem. Jeste li mnogo patili? Mnogo sam grijeio. Jeste li i mnogo Ijubili? Ne znam. Moda ono to sam ja doivio nije bila Ijubav. Moda jo moram Ijubiti. Zaista ne znam. Ona zauti. Ili su jedno pored drugoga. Na desnoj strani staze dizali su se veliki lovori. Izmeu svakog je u jednakim razmacima stajao po jedan empres. U dnu, izmeu lakog i poput lanenog cvijeta plavog lia smijeilo se more. Na lijevoj strani, prema uzvisini, nalazio se zid, nalik na naslon duge kamene klupe. Na vrhu, cijelom duinom zida naizmjence su bili isklesani grb obitelji d'Ateleta i jedan orao. Ispod svakog grba i svakog orla bile su isklesane maske iz ijih je usta tekla voda u posude u obliku sarkofaga koje su se nalazile ispod njih. Posude su stajale jedna do druge i bile su ukraene mitolokim priama u bareljefu. Usta je moralo biti stotinu, jer se i drvored zvao Stotinu fontana. Iz nekih vie nije tekla voda, zatvorilo ih je vrijeme, druge su je jedva proputale. Mnogi grbovi su bili razbijeni, mahovina je prekrivala sliku. Mnogim orlovima je nedostajala glava. Likovi na bareljefu provirivali su iz mahovine poput srebrnih predmeta loe skrivenih ispod starog poderanog baruna. U posudama, na vodi, prozirnijoj i

zelenijoj od smaragda, podrhtavala je vilina kosa, plivale su latice rua otpale sa stabala. Iz preostalih cijevi dopirao je blagi, mukli mrmor, stapajui se sa umom mora kao melodija s pratnjom instrumenta. ujete li? upita Donna Maria zaustavivi se i oslukujui oarana tim zvucima. Muzika gorke i slatke vode! Stajala je na sredini puteljka malo nagnuta prema fontanama, jo vie privuena melodijom, gotovo i nehotice drei prst na ustima, poput ovjeka koji se boji da ga netko ne omete u sluanju. Andrea, koji je bio blii kamenim koljkama, gledao ju je kako izranja iz Ijupkog i umiljatog zelenila koje bi neki umbrijski slikar rado upotrijebio kao pozadinu jednog Navjetenja ili Roenja. Maria! proape bolesnik, srcem punim njenosti. Maria, Maria... Osjeao je neizrecivi uitak stapajuoi njeno ime s muzikom voda. Ona i ne pogledavi ga stavi prst na usta pokazujui mu tako da uti. Oprostite ree, savladan uzbuenjem ne mogu vie izdrati. Moja dua vas zove. Obuzelo ga je neko zaista udno uzbuenje. Plamen bijae zahvatio sve lirske vrhunce njegova duha. Vrijeme, svjetlo, mjesto, sve stvari oko njega pozivale su ga na Ijubav. Od krajnjih granica mora pa sve do edne viline kose u koljkama, sve se zrcalilo u jednom oaranom krugu u ijem sreditu je osjeao tu enu. Nikada neete doznati doda tie, gotovo u strahu da je ne povrijedi nikada neete doznati koliko je moja dua vaa. Ona jo vie problijedi, kao da joj je sva krv iz vena pojurila u srce. Nita nije odgovorila. Izbjegavala je da ga pogleda. A onda pomalo uzbuenim glasom zovne: Delfina! Ki ne odgovori. Sigurno je zala meu stabla na kraju puteljka. Delfina! ponovi jo glasnije, gotovo prestraena. Oekivanje je ispunjavao ubor dviju voda u tiini koja ga je jo vie poveavala. Delfina! Kroz granje se zauje utanje kao kad proleti srna, i djevojica

odjednom iskoi iza lovorova grma nosei u rukama slamnati eir pun malih crvenih plodova planike. Bila je rumena od napornog tranja. Njena vunena haljina bila je puna trnja, dok se u razbaruenoj kosi zaplelo nekoliko listova. Oh, mama, doi, doi sa mnom! Htjela je odvui mamu da bere i ostale plodove. Tamo dolje ima toga itava jedna umica. Ima ih puno, puno. Doi sa mnom, mama. Doi! Ne, srce moje, molim te. Kasno je. Doi. Kasno je. Doi, doi! Donna Maria je na kraju morala popustiti i dopustiti keri da je povede za ruku. Ima jedan put koji vodi u umu planika a da se ne mora proi kroz gutaru. Jesi li ula, Delfina? Ima jedan bolji put. Ne, mama. Doi sa mnom! Delfina je povue u umu divljih lovora s morske strane. Andrea ih je slijedio, sretan to slobodno moe gledati lik Ijubljene, upijati je oima, to slobodno moe promatrati sve razliite kretnje i ritam isprekidanog koraka na neravnoj strmini, izmeu prepreka od debala, isprepletenog iblja i grana koje su se opirale. Ali dok su mu se oi napajale ovim stvarima, dua je, iznad svega, ipak zadrala samo jedno dranje, jedan izraz. Oh, to bljedilo, to bljedilo, kad je prije nekoliko trenutaka tiho izgovorio one rijei! I neopisivi zvuk tog glasa koji je zvao Delfinu! Je li daleko? upita Donna Maria. Nije, mama. Evo, ve smo tu. Mladia obuze nekakav strah na kraju tog puta. Jo njegove oi, nakon onoga to je izgovorio, nisu srele njene. to misli? to osjea? Kakvim e ga pogledom pogledati? Evo nas! klikne Delfina. Lovorova umica je zaista postajala rjea, pogled na more slobodniji. Odjednom se, poput ume kopnenih koralja kojima su vrhovi grana ispunjeni kiticama cvijea, pojavi uma crvenih

planika. Kakva Ijepotal proape Donna Maria. Lijepa uma je cvala nosei plodove u polukrunom, dubokom i sunanom zaljevu u kom se udesno stapala sva Ijupkost obale. Kronje crvenkastih i utih stabala vitko su se izdizale nosei veliko sjajno lie, odozgo zeleno, odozdo plavo, nepomino na mirnom zraku. Na vrhovima mladih grana visili su bezbrojni bijeli, ruiasti i svjei grozdovi nalik na kitice urica, dok su s vrhova starih grana visile crvene i naranaste bobice. Svako je stablo bilo puno, a velianstvena rasko cvijea, plodova i lia, snagom i nevjerojatnou sna, poput vrtova iz bajki, odudarala je od ivog plavetnila mora. Kakva Ijepota! Donna Maria je polagano ulazila. Delfina je vie nije drala za ruku, ve je luda od veselja trala s jednom jedinom eljom: da ogoli cijelu umu. Opratate li mi? usudi se Andrea. Nisam vas htio uvrijediti. Dapae, videi vas tako nedostupnu, daleku, tako istu, mislio sam da vam nikad neu progovoriti o svojoj tajni, da nikad neu zatraiti va pristanak ili stajati na vaem putu. Otkad sam vas upoznao, mnogo sam sanjao o vama, danju i nou, ali bez ikakve namjere i nade. Znam da me ne Ij'ubite i da me ne moete Ijubiti. Ipak, vjerujte mi, odrekao bih se svih ivotnih obeanja, samo da mogu ivjeti u jednom malom kutku vaeg srca... Ona j'e i dalje lagano koraala ispod blistavih stabala koja su j"oj irila nad glavom objeene kitice cvij'ea, ruiaste i bijele grozdove. Vj'eruj"te mi, Maria, vj'erujte mi. Kad biste mi sad rekli da napustim svaku tatinu i svaki ponos, svaku eiju i ambicij"u, sve najdrae uspomene prolosti, sve slatke nade budunosti, i da ivim jedino u vama i za vas, da nestane i juer i sutra, bez ikakve druge veze, izvan svijeta, potpuno izgubljen u vaem biu, zauvijek, do smrti, ne bih oklijevao, ne bih oklijevao. Vjerujte mi. Gledali ste me, priali sa mnom, smij'eili mi se, odgovarali. Sjedili ste kraj mene, utjeli i razmilj'ali. ivjeli ste pokraj mene, vaim unutranjim ivotom, tim nevidljivim i neuhvatlj'ivim ivotom koj'i ne poznajem, koj'i nikad neu upoznati. Vaa je dua, ne mijenj'ajui se

i ne znajui to, duboko proela moj'u, kao to more upija rijeku... to vam predstavlja moja Ijubav? to vam predstavlj'a Ijubav? Ta rije je postala i suvie otrcana i suvie lana. Ne nudim vam Ijubav. Ali zar neete prihvatiti ponizni danak koji duh nudi uzvienijem i plemenitijem biu? I dalje je lagano koraala, sagnute glave, vrlo blijeda, bez krvi na licu. Ila je prema klupi koja se nalazila na rubu ume i gledala na more. Stigavi do nje, spustila se i sjela, bez rijei, gotovo klonulo. Govorei bez prestanka, Andrea je sj'eo pokraj' nje. Klupa je bila izraena u obliku velikog polukruga od bij'elog mramora, obrubljena itavom duinom glatkim sjajnim naslonom. Jedini ukras predstavljale su dvije lavlje ape isklesane kao potpornji sa strane. Podsjeala je na antike klupe na kojima su se po otocima Arhipelaga, u Velikoj Grkoj i Pompejima odmarale ene sluajui pjesnike u hladu oleandra, s pogledom na more. Ovdje su, vie od samog lia, plodovi i cvijee pravili sjenu, dok su koraljne stabljike zbog blijedog mramora izgledale jo ivlje. Volim sve to vi volite. Vi imate sve to traim. Vaa samilost bila bi mi draa od strasti neke druge. Osjeam da bi vaa ruka u mom srcu probudila drugu mladost, mnogo iu i mnogo snaniju od prve. U vama bi otpoinulo vjeito kolebanje mog unutranjeg ivota. Moj nemirni i nezadovoljni duh, izmuen privlaenjem i odbijanjem, neprekidnim ratom izmeu svianja i odvratnosti, vjeito i neumoljivo sam, naao bi u vaem utoite protiv sumnji koje kvare svaki ideal, ubijaju svaku volju i umanjuju svaku snagu. Ima i nesretnijih od mene. Ali ne znam postoji li na svijetu netko tko je manje sretan od mene. Prisvajao je Obermannove rijei. U toj omamljenosti osjeaja sve tuge su mu izvirale na usta. Uzbuenje je poveavao i sam zvuk glasa, ponizan i drhtav. Ne usuujem se izgovoriti svoje misli. U vaoj blizini, ovih nekoliko dana koliko vas poznajem, doivljavao sam trenutke tako potpunog zaborava da mi se gotovo inilo kao da sam se vratio u prve dane prizdravIjanja kad je u meni ivio duboki osjeaj nekog drugog ivota. Ni prolost ni budunost vie nisu postojale. ak se inilo kao da jedne nikad i nije bilo, a druga da nikad i ne smije

doi. Svijet je izgledao kao bezlina nejasna tlapnja. U dui je izranjalo neto poput neodreenog, ali snanog sna. Neki lelujavi veo, sad taman sad proziran, kroz koji bi as zasjalo as nestalo nedirnuto blago sree. to ste vi znali o meni u tim trenucima? Moda vam je duh bio daleko. Veoma daleko! Ali ipak, i sama vaa fizika prisutnost bila je dovoljna da me opije i ja sam je osjeao kako poput krvi tee u mojim venama i kako osvaja moj duh kao neki nadnaravni osjeaj. Ona je utjela, uzdignute glave, nepomina, uspravna, s rukama poloenim na koljena, drei se poput nekoga tko se ponosnom hrabrou bori protiv enje koja ga obuzima. Ali su njena usta, izraz njenih usta, koja je uzalud estoko stiskala, odavala bolnu udnju. Ne usuujem se izgovoriti svoje misli. Maria, da li mi opratate, Maria? Opratate li mi? Iza klupe iskrsnue dvije male ruice zatvarajui joj oi, dok je jedan glas drhtei od radosti kliktao: Tko je? Pogodi tko je! Nasmijeila se i spustila na naslon, jer ju je Delfina privlaila drei joj prste na oima. Andrea s neobinom jasnoom tono osjeti kako taj osmijeh rastjeruje s njenih usana sav mrak prijanjeg izraza, kako brie svaki trag koji rnu je mogao izgledati kao znak pristajanja ili priznanja, kako nestaje svaka sumnjiva sjenka koja je u njegovoj dui mogla izazvati traak nade. Osjetio se prevaren poput ovjeka koji uzima au mislei da je puna, ali koja njegovoj ei ne prua nita osim zraka. Pogodi tko je? Kerka je snanim i brzim poljupcima obasipala majinu glavu. Moda ju je ak i povrijedila malo. Znam tko je. Znam tko je odgovori majka. Pusti me! to e mi dati ako te pustim? Sve to hoe. Onda mi daj konja da ponese sve bobice kui. Doi da vidi koliko ih ima! Obie klupu i uhvati majku za ruku. Ova s naporom ustane, a kad

je ve bila na nogama, zatrepta vie puta trepavicama kao da eli odagnati neku mrenu s oiju. I Andrea ustane. Oboje krenue za Delfinom. To strano stvorenje ogolilo je gotovo pola ume. Na niim stablima vie nije bilo nijednog ploda. U toj zaista obilnoj berbi pomagala se trstikom koju je negdje pronala skupivi sve bobice na jednu jedinu hrpu, koja je zbog jakosti boje na tamnom tlu izgledala kao hrpa eravica. Cvijee je meutim nije bilo privuklo. Jo uvijek je visilo, bijelo, ruiasto, Ijubiasto, gotovo prozirno, njenije od grozdova akacije, Ijupkije od ur ica, uronjeno u maglovitu svjetlost kao u prozirno mlijeko od ainbre. Oh, Delfina, Delfina! povie Donna Maria, gledajui to pustoenje to si to napravila? Djevojica se sva sretna smijala ispred jasnocrvene piramide. Sve e to morati ostaviti! Ne, ne... Najprije nije htjela. Zatim je razmislila, i oima punim sjaja gotovo za sebe izgovorila: Doi e kouta i pojesti. Moda je prije toga vidjela lijepu ivotinju kako slobodno eta parkom, pa je misao da je za nju skupila hranu smiri i upali matu ve podjarenu priama u kojima dobre i mone koute lee na jastucima od atlasa i piju iz safirnih pehara. utjela je moda ve zamiljajui kako lijepa svijetlosmea ivotinja jede bobice pod rascvjetalim drveem. Idemo ree Donna Maria. Kasno je. Drei Delfinu za ruku, uputila se ispod cvjetnih sta bala. Na rubu umice zaustavila se i poela gledati more. Voda je pod odrazom oblaka izgledala poput ogromnog komada svile, mekana, tena, leiujava, nabrana u iroke nabore, ddk su bijeli i zlatni oblaci, odijeljeni jedan od drugog, ali iz zajednikog izvora, nalikovali na kipove od slonove kosti i zlata umotane u leprave zavjese plovei iznad mosta bez lukova. Andrea bez rijei otkine kiticu planike od ije teine se savijala grana i prui je Donni Mariji. Uzimajui je, ona ga pogleda, ali ne otvori usta.

Opet krenue puteljcima. Delfina je sad bez prestanka priala, stalno ponavljala iste stvari, oeuana koutom, mijeala najudnovatija matanja, izmiljala druge jednoline prie, brkajui jednu bajku s drugom, sastavljala zaplete u kojima se ni sama nije mogla snai. Samo je priala i priala, gotovo nesvjesno, kao da ju je jutarnji zrak bio opio. Oko te svoje koute okupljala je kraljevne i kraljevie, pepeljuge, arobnjake, udovita, sve osobe iz carstva bajki, i to bez ikakva reda, kao u neprekidnoj metamorfozi sna. Govorila je poput ptice kad cvrkue, svijetlim tonovima, ponekad s glasovima koji nisu bili rijei, u kojima je ve zapoeti muziki val zamirao poput drhtaja strune u pauzi, svaki put kad bi se u djetinjem duhu prekinula veza izmeu znaenja rijei i misli. Njih dvoje niti su govorili, niti sluali. Ipak im se inilo da taj pjev sakriva njihove misli, um njihovih misli, budui da su, mislei, imali dojam kao da iz unutranjosti njihova mozga izmie neto zvuno, neto to bi se u tiini i fiziki moglo osjetiti. Kad bi Delfina na trenutak zautjela, osjetili bi udan osjeaj nemira i neizvjesnosti, kao da je tiina mogla otkriti i na neki nain razgoliti njihove due. Drvored Stotinu fontana pojavi se u neuhvatljivoj perspektivi u kojoj su mlazevi i odrazi vode ostavljali dojam staklastog svjetlucanja, pomine staklene prozirnosti. U zrak se vine paun koji je stajao na jednom grbu izazvavi svojim letom pad nekoliko uvelih latica u vodu. Nekoliko koraka dalje, Andrea prepozna koljku ispred koje mu je Doima Maria rekla: ujete li? Oko Herme se vie nije osjeao miris mousa. Stajala je zamiljena s vijencem oko glave, ozarena zrakama sunca koje su probijale kroz lie. Zrakom se razlijegao pjev kosa. Delfinu spopade nova obijest: Mama, vrati mi vijenac. Ne, neka ostane tamo. Zato ga opet eli? Vrati mi ga da ga odnesem Murielli. Muriella e ga pokvariti. Vrati mi ga, molim te! Majka pogleda Andreu. On prie kamenu, skine vijenac i dade ga Delfini. Praznovjernost, taj mrani nemir koji Ijubav izaziva ak i

kod inteligentnih stvorenja, dade u njihovim uzbuenim duama upravo jdegorinu tajanstvenost tom beznaajnom dogaaju. inilo im se da taj sasvim obini dogaaj krije neki simbol. Nisu znali koji, ali su mislili na to. Andreu je muio stih: O, zar gluhi ste na molitve moje? to se vie pribliavao kraju puteljka, srce mu je obuzimala sve vea tjeskoba. Pola svoje krvi dao bi za jednu jedinu rij'e te ene. Ali, iako je sto puta htjela progovoriti, ipak nije progovorila. Gledaj, mama, tamo dolje. Fernando, Muriella, Riccardo... ree Delfina opazivi u dnu staze djecu Donne Franceske. Maui vijencem, potra im u susret. Muriella! Muriella! Muriella! IV Maria Ferres j"e uvijek ostala vjerna djevojakoj navici da svaki 'dan pribiljei u svoj intimni dnevnik misli, radosti, tuge, sanje, uzbuenja, tenje, kajanja, nade, sve zgode i nezgode svog unutranjeg ivota, sve doivljaje svog vanjskog ivota, sastavljajui neku vrst duevnog vodia u koji bi s vremena na vrijeme voljela zaviriti traei u nj'emu neko pravilo za budue putovanje i trag ve odavno prohujalih dogaaja. Kako su je prilike natjerale da se neprestano uvlai u sebe i uvijek zatvara u svoju istou kao u nepristupanu i nesalomljivu kulu od bjelokosti, osjeala je olakanj'e i utjehu u toj svakidanjoj ispovijedi koju je povj'eravala bijeloj stranici najtaj'nije knjige. Oplakivala je svoje jade, preputala se suzama, nastojala da prodre u tajne svog srca, ispitivala svoju savjest, ponovo dobivala hrabrost u molitvi, eliila se razmilj'anjem, udaljavala od sebe svaku slabost i svaku tatu elju, predavala svoj' duh u ruke Gospodnje. Sve stranice je obasjavala zajednika svjetlost, to jest Istina. 15. rujna 1886 Schifanoja. Kako se osjeam umorna! Putovanje me malo izmuilo, a ovaj novi zrak mora i polja malo omamio. Potreban mi je odmor i ve mi se ini da osj'eam dobrobit sna i slast sutranjeg buenja. Probudit u se u prij'ateljskoj kui, kao draga Franceskina goa, u Schifanoji, gdje rastu tako lij'epe rue i veliki empresi. Probudit u se znajui da me eka nekoliko tjedana mira, dvadeset dana duhov nog ivota, a moda i vie. Veoma sam zahvalna Franceski to me je

pozvala. Kad sam je ponovo ugledala, ugledala sam sestru. Koliko sam se promijenila i koliko duboko od lij'epih firentinskih dana! Francesca je danas, priajui o mojoj kosi, oivila sve strasti i tuge onog vremena, Carlottu Fiordelise, Gabriellu Vanni i sve one daleke dogaaje koji mi i danas izgledaj'u kao da ih nisam doivj'ela ve proitala u nekoj zaboravljenoj knj'izi ili vidjela u snu. Kosa mi nij"e ispala, ali su zato nestale mnoge druge za mene puno ivlje stvari. Koliko vlasi na mojoj' glavi, toliko klasova boli u mojoj sudbini. Zato me opet obuzima tuga? Zato me sjeanja bole? I zato se svakog trenutka moj' mir potresa? Beskorisno je tugovati nad grobom, a prolost je kao grob koji vie ne vraa svoje mrtvace. O Boe, daj da to nikad ne zaboravim! Francesca je jo uvijek mlada, jo uvijek uva svoju lijepu i prostodunu vedrinu koja je u zavodu tako udno oaravala moj poneto mrani duh. Posjeduje veliku i rijetku vrlinu: vesela je, ali razumije tuu bol i zna je ublaiti svojom dobrotom. Ona je veoma inteligentna, otmjenog ukusa, savrena ena, nikad dosadna prijateljica. Moda malo previe uiva u svojim doskoicama i otrim rijeima, ali njene strijele uvijek imaj'u zlatan vrak i odapinje ih s nedostinom Ijupkou. Izmeu tolikih dama koje sam upoznala ona j'e svakako najotmj'enij'a, od svih prij'atelj'ica ona mi j"e naj"draa. Sinovi joj nisu mnogo slini, nisu lijepi. Ali mala Muriella j'e veoma draesna. Ima zvonak smij'eh i majine oi. Delfinu je doekala savrenom uglaenou male dame. Bez sumnj'e e naslijediti majine otmjene manire. Delfina izgleda sretna. Istraila je gotovo cijeli vrt, sila do mora, spustila se po svim stepenicama. Usplamtjelih oij'u, daui i gutajui rijei, dola je da mi pria uda koja je srela. esto je ponavljala ime nove prijateljice: Muriella. Ljupko ime, u njenim ustima postaj'e jo Ijupkije. Spava dubokim snom. Kad su joj oi zaklopljene, trepavice joj bacaju na obraze duge, duge sjene. Frances kin roak se veeras divio toj njihovoj duini i ponavIjao jedan veoma lijepi stih iz Shakespeareove Oluje o Mirandinim trepavicama.

Ovdje previe mirie. Prije no to je zaspala, Delfina je htjela da joj ostavim kitu rua pokraj' kreveta. Ali sad kad spava uzet u je i odnijeti napolje u trijem. Umorna sam, a ipak sam napisala tri ili etiri stranice. Pospana sam, ali jo bih htjela bdjeti i produiti tu neizrecivu enju due to treperi u nekakvoj njenosti koja se iri izvan mene, oko mene. Toliko je ve vremena prolo kako niseun osjetila da me okruuje malo dobrohotnosti! Francesca je jako dobra i ja sam joj veoma zahvalna. Vazu s ruama odnij'ela sam u trijem i ostala nekoliko trenutaka da oslukujem no, bilo mi je ao da u sljepoi sna izgubim trenutke koji su prolazili ispod tako divnog neba. Kako je udan sklad izmeu ubora fontana i zapljuskivanja mora. empresi ispred mene su izgledali kao stupovi koj'i podravaj'u nebo: zvijezde su treperile ba na njihovim vrcima, palile su ih. Zato mirisi nou u svom irenju imaju neto to govori, neko znaenje, nekakav jezik? Ne, cvijee ne spava nou. 16. rujna. Prekrasno popodne, gotovo cij"elo provedeno u razgovoru s Franceskom, u trijemu, na terasama, po puteljoima, na svim otvorenim mjestima ove vile koju kao da je sagradio neki knez pjesnik da bi zaboravio nekakav jad. Savreno joj pristaje naziv istoimene palae u Ferrari. Francesca mi je dala da proitam jedan na pergamentu napisan sonet grofa Sperellija. Veoma zgodna pjesmica. Taj Sperelli je otmjen i jak duh. Jutros j"e za stolom rekao nekoliko predivnih stvari. Oporavlja se od smrtonosne rane koj'u je zadobio prolog svibnj'a u jednom dvoboju u Rimu. Rijei, kretnje i pogled puni su nekog tankoutnog i ugodnog preputanja koje je svojstveno rekonvalescentima to su izmakli iz zagrljaja smrti. Sigurno je jako mlad, ali mora da j'e mnogo to ga proivio i da je imao nemiran ivot. Nosi tragove borbe. Predivna veer, ispunjena prijateljskim razgovorom i intimnom glazbom nakon jela. Ja sam moda suvie priala, ili barem suvie vatreno. Ali Francesca me je sluala pa i poticala. Grof Sperelli takoer. Najvii osjeaj uitka u jednom nesvakidanjem razgovoru

jest osjeaj da isti zanos obuzima sve prisutne duhove. Jedino tada rijei zvue iskreno, te onome tko ih izgovara i onome tko ih slua pruaju najveoi uitak. Franceskin sestri izvrsno poznaje glazbu. Veoma voli majstore osamnaestoga stoljea, a od skladatelja za klavir naroito Domenica Scarlattija. Ipak, njegova najvea Ijubav je Sebastian Bach. Chopin mu se ne svia mnogo, dok Beethoven zadire previe u nutrinu i previe ga uznemirava. U crkvenoj glazbi jedino Mozarta moe usporeivati s Bachom. Moda rekao je ni u jednoj Misi nadnaravni glas ne postie takvu pobonost i strahotu koju je dosegao Mozart s Tuba mirum u REOUIEMU. Nije istina da je bio Grk i sljedbenik Platona, isti trailac Ijupkosti, Ijepote, vedrine onaj koji je imao tako dubok smisao za nadnaravno da muziki oblikuje duh ubijenog Komtura i koji je, stvorivi Don Juana i Donnu Annu, znao toliko prodrijeti u analizu unutranjeg bia... To, a i ostalo izgovorio je onim udnim naglaskom to ga, kad govore o umjetnosti, imaju Ijudi koji bez prestanka istrauju uzviene i teko dokuive stvari. I onda, dok me je sluao, licem mu je treperio neobian izraz uenja, a ponekad i uznemirenosti. Ja sam se gotovo uvijek obraala Franceski, ali sam ipak osjeala njegov uporni pogled, koji mi je smetao ali mi nije bio neugodan. Sigurno je jo uvijek bolestan i slab, rtva vlastite senzibilnosti. Na kraju me upitao: Pjevate li.^ na isti nain kao da me pita: Volite li me? Otpjevala sam jednu Paisiellovu i jednu Salierijevu ariju. Zatim sam odsvirala neto iz osamnaestog stoljea. Glas mi je bio topao i ruka sigurna. Nijednom rijeju me nije pohvalio. utio je. Zato? Delfina je gore spavala. Kad sam otila da je pogledam spavala je, a trepavice su joj bile vlane lcao da je plakala. Jadno moje malo! Dorothy mi je rekla da je moj glas dopirao sve dovle, da se Delfina trgla iz prvog sna i poela jecati. Htjela je sii dolje. Ona uvijek plae kad ja pjevam. Sad spava. Ali s vremena na vrijeme njen dah postaje ivlji, nalikuje na prigueni jecaj te u moj duh imosi neku nejasnu zebnju, gotovo potrebu da odgovorim na taj nesvjesni jecaj, na tu tugu koju san nije

smirio. Jadno moje malo! Tko to dolje svira na klaviru? Netko sa sordinom svira Rameauovu Gavottu, gavotu punu oaravajue sjete, onu koju sam ja malo prije svirala. Tko bi to mogao biti? Francesca je izila sa mnom. Kasno je. Pogledala sam preko ograde. Dvorana u predvorju nije osvijetljena. Svjetlo je upaljeno u pokrajnoj dvorani gdje markiz i Manuel jo kartaju. Gavotta prestaje. Netko niz stepenice silazi u vrt. Boe moj, zato sam tako pozorna, tako budna, tako znatieljna? Zato mi umovi ove noi tako potresaju duu? Delfina se probudila, zove me. 17. rujna. Jutros je otputovao Manuel. Otpratili smo ga do stanice Rovigliano. Oko 10. listopada vratit e se po mene, a onda emo poi u Sienu, k mojoj majci. Ja i Delfina vjerojatno emo ostati u Sieni do naredne godine: dva ili tri mjeseca. Ponovo u vidjeti Papinu lou i Fonte Gaia i moju lijepu crnobijelu stolnu crkvu, dragi dom Velike Gospe, gdje jo uvijek, pokraj kapelice Chigi, na mjestu koje poznaje moja koljena, moli jedan dio moje due. Uvijek mi je pred oima jasna slika tog mjesta, i kad se vratim kleknut u tono na mjesto gdje sam obiavala kleati, sigurnije nego da su ostale dvije velike udubine. Tamo u opet nai onaj dio moje due koji jo moli pod modrim zvjezdanim svodom to se zrcali u mramoru kao nono nebo u mirnoj vodi. Sigurno se nita nije promijenilo. U skupocjenoj kapeli pimoj treperave sjene i mraka oivljenog svjetlucavim odsjajima kamenja gorjele su votanice, a sva svj'etlost kao da se skupila u uskom krugu ulja gdje se kao u bistrom topazu hranio plamiak. Pod mojim uprtim pogledom mramorni su kipovi malopomalo izgledali manje hladni i blijedi, poprimali su gotovo toplinu bj'elokosti. U mramor je malopomalo prodirao blijedi ivot nebeskih bia te se u njemu irila neopisiva prozirnost aneoskog tijela. Kako je arka i prirodna bila moja molitva! Kad bih itala Filoteu sv. Franje, inilo mi se da rijei silaze u moje srce kao suze od meda, kao kapi mlijeka. Kad bih se zadubila u razmatranje, inilo mi se da hodam po tajnim putovima due kao po rajskom vrtu u kojem na

rascvj'etalom drveu pjevaj'u slavuj"i, a na obalama potoia boje milosti guu golubovi. Pobonost me ispunjavala mirom punim svjeine i miomirisa, u srcu mi je otvarala sveta proljea Cvjetia, kitila me vij"encem mistinih rua i nadnaravnih Ijiljana. U mojoj staroj Sieni, u starom gradu Blaene Djevice, od svih glasova najvie sam sluala zov zvona. 18. rujna. Sat neopisive muke. ini mi se da sam osuena da skupim, slijepim, sjedinim i ponovo sastavim dijelove sna iji se jedan dio nej'asno eli ostvariti izvan mene, dok se drugi u neredu burka na dnu mog srca. I ja se muim, muim, ali nikako da ga dokraja sastavim. 19. rujna. Druga muka. Netko mi je davno pjevao, ali nije zavrio svoj'u pj'esmu. Netko mi sad pjeva nastavljaj'ui tamo gdje j'e pjesma bila prekinuta. Ali ja sam ve davno zaboravila poetak. A nemirna dua, dok pokuava da ga se sjeti i povee s nastavkom, izgubljeno luta. Ne pronalazi stare zvuke, a niti uiva u novima. 20. rujna. Danas poslije doruka Andrea Sperelli je pozvao mene i Francesku u svoje odaje da pogledamo crtee koj'i su mu juer stigli iz Rima. Moe se rei da je danas cijela jedna vunjetnost prola ispred naih oiju, cijela jedna umjetnost prouena i ralanjena olovkom j'ednog crtaa. Doivjela sam jedan od najveih uitaka u mom ivotu. Ovi crtei su djelo Sperellijeve ruke. Nj'egove studije, skice, zabiljeke, njegova sjeanj'a sakupljena ovdjeondje po svim galerijama Evrope. To je, da tako kaem, brevijar, udesni brevijar u kojem je svaki stari maj'stor dobio svoju najbolju stranicu, stranicu na kojoj je sadran stil, na kojoj su sabrane sve najvie i najoriginalnije Ij'epote djela, na kojoj je punctum saliens^ cijelog njegova stvaranja. Razgledaj'ui tu veliku zbirku, ne samo da sam tono mogla zamisliti razne kole, pokrete, struje, razne utjecaje pod kojima se razvij'alo slikarsitvo u nekoj zemlji, ve sam prodrla u dubinu due, u samu jezgru umjetnosti svakog pojedinog slikara. Kako sad, na primjer, duboko razumijem XIV i XV stolj'ee, treentiste i kvatroentiste, jednostavne, otmjene i velike Primitive! Crtei su spremljeni u lijepe kone korice sa srebrnim ukrasima i kopama po uzoru na misale. Raznolikost tehnike je upravo

udesna. Neki crtei Rembrandtovih dj'ela izraeni su na nekoj vrsti crvenkastog papira, oarenog crvenom kredom i crnom vodenom boj'om. Svijetla mj'esta su bila pokrivena bijelom temperom. Neki drugi crtei flamanskih maj'stora bili su izraeni na zrnatom papiru koji je veoma slian papiru za slikanj'e ulj'em, na koj'em cma boj'a djeluj'e poput skice u bitumenu. Neki su opet bili izraeni olovkom: crvenom i crnom, ili sa tri olovke uz primjesu pastela, prevueni ponegdje crnom vodenom boj'om, kineskim tuem na bijelom, utom, sivom papiru. Ponekad se inilo da je crvena kreda sam purpur, a crna sjaj baruna. Cmi akvarel je topao, vatren, ukast, boj'a fine komjaevine. ' Glavna okosnica. Sve ove poj'edinosti objasnio mi je sam crta. Osj'eam neobian uitak kad ih se sjetim, kad ih biljeim. ini mi se kao da sam opijena umjetnou. Glava mi je ispunjena tisuama linija, tisuama figura, a usred te zbrkane vreve ipak su mi uvij"ek pred oima ene Primitiva, nezaboravne glave Svetica i Blaenih dj'evica, one koj'e su u staroj Sieni sa fresaka Taddea i Simonea obasjavale moje pobono dj"etinjstvo. Nijedno remekdj'elo kasnije i istananije umjetnosti ne ostavlja u dui tako jak, tako trajan i tako dubok dojam. Ta duga i poput Ijiljana vitka tijela, ti njeni sagnuti vratovi, ta obla istaknuta ela, te usne pune boli i prijaznosti, te o Memling! mrave, votane i poput hostije prozirne ruke koje govore vie od bilo kakvog lica, te kao bakar crvene kose, j'arke kao zlato, ute poput meda, koje se, stvarane pobonom strpljivou kista, gotovo i ne dotiu, sva ta otmjena i ozbiljna dranj"a bilo da primaju cvij"et od nekog anela, polau ruku na otvorenu knjigu ili se naginju nad djetece ili na koljenima pridravaju Isusovo tijelo, blagosilju, umiru ili ulaze u Raj sve te iste, iskrene i duboke stvari koje raznj"euju i diraju do dna due, koje se zauvijek usij'ecaju u pamenje poput prizora Ijudske nesree promatranog u realnosti ivota, u realnosti smrti. Pred naim oima su danas j"edna za drugom prolazile ene Primitiva. Francesca i ja sjedile smo na niskom divanu, pred nama se nalazio veliki stalak na kojem su ieale kone korice i crtei koje

je crta sj"edei nasuprot nama polagano listao i obj"anjavao. Svakog trenutka sam gledala kako njegova ruka s naroitom panjom uzima list i polae ga na drugu stranu korica. Zato sam pri svakom tom pokretu osjeala kako me poinj"u podilaziti marci, kao da se ta ruka pruala da me dotakne? U jednom trenutku, moda zato to mu je stolica bila neudobna, klekne, spusti se na sag i nastavi listati. Dok j"e govorio, gotovo se uvijek obraao meni, ali nij"e se pravio kao da me pouava ve kao da raspravlja sa sebi jednakim poznavaocem stvari, te se u mojoj dui pojavljivalo malo zadovoljstvo pomijeano sa zahvalno u. Kad bih kliknula od uenja, pogledao bi me sa smijekom koji jo uvijek vidim, ali koji ne mogu objasniti. Dva ili tri puta Francesca se familijamo, prisno oslonila rukom na njega. Dok je promatrala glavu Mojsijeva prvoroenca, preslikanu sa freske Sandra Botticellija u Sikstinskoj kapeli, ona ree: Nalik je pomalo na tebe kad si tuan. Videi glavu arhanela Mihajla, fragment Peruginove sUke Madonna di Pavia, rekla je: Slii na Giuliju Moceto, zar ne? Nita nije odgovorio, ali je neto bre okrenuo list. Onda je ona smijeei se dodala: Odlazite, slike grijeha! Moda je ta Giulia Moceto ena koju je nekada Ijubio? Kad je okrenuo list, osjetila sam neopisivu elju da ponovo vidim arhanela Mihajla, da ga paljivije prouim. Da li je to bila samo znatielja? Ne znam. Ne usuujem se pogledati u sebe, u tajnu. Radije u priekati varajui samu sebe. Ne vjerujem da e prije ili kasnije svim divnim zemljama zavladati Neprijatelj. Nemam hrabrosti da prihvatim borbu. Maloduna sam. Trenutak je meutim ugodan. Dua mi je uzbuena eirobnim prizorima kao da sam ispila mnotvo alica jakog aja. Ne ide mi se na spavanje. No je topla kao u kolovozu. Nebo je vedro ali poput tkiva proaranog biserima. More die lagano i tiho. Mrmor fontana ispunjava stanlke. Privlai me loa. Sanjajmo malo! Ali kakve snove? Progone me oi Svetica i Blaenih Djevica. Jo uvijek vidim one upale, duge i uzane oi sa sputenim trepavicama ispod kojih oaravajuim pogledom promatraju, blagim kao u golubice,

skrivenim kao u zmije. Budi jednostavan kao golubica i mudar kao zmija, rekao je Isus Krist. Budi mudra. Pomoli se, legni i spavaj. 21. rujna. Jao, uvijek iznoVa treba zapoinjati teki posao, ponovo se penjati ve savladanom strminom, osvajati ve osvojenu zemlju, vojevati Ve dobivenu bitku! 22. rujna. Poklonio mi je Priu o Hermafroditu, dvadeset i prvi od svega dvadeset pet primjeraka svoje zbirke pjesama tampane na pergamentu, s dvije ilustracije na naslovnim stranama. Izuzetno djelo koje skriva tajanstven i dubok smisao luiato tome to prevladava glazbeni element koji neuvenom arolijom zvukova zanosi duh i obavija misli, to poput zlatnog praha i dijamanta sjaje u bistroj rijeci. Korovi kentaura, sirena i sfinga uzbuuju upravo neopisivo, bude u uhu i dui nezadovoljeni nemir i znatielju, koje je izazvao neprestani sukob dvostrukog osjeaja, dvostrukog htijenja, Ijudske i ivotinjske prirode. Ali s kakvom i kako vidljivom istotom odudara savreni lik Androgine od uskovitlanih korova udovita! Nikakva glazba nije me opila poput ove poeme i nikakav kip ostavio skladniji dojam Ijepote. Poneki me stihovi bez prestanka progone i moda e me jo vrlo dugo progoniti. Toliko su snani. Svaki dan, svaki sat, bez prestanka, protiv moje volje, usprkos mojem opiranju, sve vie mi osvaja razum i duu. Njegove rijei, pogledi, njegove kretnje, i najsitniji njegovi pokreti prodiru u moju duu. 23. rujna. Ponekad, kad razgovaramo, osjeam kao da je njegov glas jeka moje due. Katkada se dogodi da me iznenadna arolija, slijepa privlanost, neka nerazumljiva sila gotovo navede da izgovorim neku reenicu, neku rije koja bi mogla otkriti moju slabost. Tada me neko udo spasi, a onda naie trenutak utnje kad me mori grozna unutranja strepnja. Kad ponovo progovorim, u veselom tonu kaem neto otrcano i beznaajno, ali ipak mi se ini kao da mi plamen podilazi lice, kao da u pocrvenjeti. Kad bi on iskoristio taj trenutak da mi odluno pogleda u oi, bila bih izgubljena. Mnogo sam svirala Sebastiana Bacha i Roberta Schumanna. On je,

kao i one veeri, sjedio desno od mene, malo otraga, u konom naslonjau. S vremena na vri jeme, na kraju svakog komada, dizao bi se i nagnut preko mojih ramena listao knjigu pokazujui mi neku novu Fugu, neki novi Intermezzo, neki drugi Improvviso. Onda bi ponovo sj"eo i ne miui se sluao, veoma zadubIjen, oiju uprtih u mene, prisiljavajui me da osjetim njegovu prisutnost. Je li shvaao koliko je mog bia, mojih misU, moje tuge, moje duboke intime prelazilo u tuu glazbu? Glazba srebrni klju koji otvara vodoskok suza iz lcojeg se duh napaja sve dok razum ne zaluta. Najslai grob tisua bojazni u kojem njihova mati Tjeskoba, nalik na diiete to spava, lei uspavana cvijeem ... SHELLEY. No je puna prijetnje. Topao i vlaan vjetar piri vrtom, a mukli jecaj razlijee se tamom, pa umukne, da bi se opet oglasio, jo jai. Vrci empresa trepere pod gotovo crnim nebom na kojem sjaju napola ugasle zvijezde. Trak oblaka prelijee svodom od jednog horizonta na drugi, ispresijecan, uvijen, crnji od neba, nalik na traginu Meduzinu kosu. More se ne opaa u tami, ali ono poput golemog neutjenog bola jeca, usamljeno. to samo predstavlja taj strah? ini mi se da me no upozorava na blisku nesreu i da to upozorenje u dnu moje due budi nejasno kajanje. Jo uvijek me progoni Bachov Preludij. Mijea se u moj'oj dui s fijukom vjetra i jecajem mora. Zar nije malo prije neto u meni plakalo u tim notama? Netko je, pritisnut morom, plakao, cvilio. Netko j'e plakao, jecao, dozivao Boga, molio oprotenje, traio pomo, molio molitvu koja se poput plamena dizala u nebo. Zvao je i uli su ga, molio i bio uslian. Primao je svjetlost iz visina, khktao od veselja, grlio na kraju Istinu i Mir, odmarao se u Milosti Gospodnjoj. Moja ki uvijek me ohrabri i kao arobni balzam izlijei od svake groznice. Sad spava obasj"ana kao mjeseina blagom sjenom svjetiljke. Njeno Mce, bijelo kao svjea bj'eUna bijele rue, gotovo se utapa u moru tamne kose. ini se da fina prea njenih trepavica jedva j'edvice uspijeva sakriti sjajne oi.

Saginjem se nad njom, promatram je i svi glasovi noi nestaju dok tiinu prekida j'edino njeno ritmiko disanje. Ona osjea majinu blizinu. Die jednu ruku i onda je puta da padne, smijei se ustima koja se otvaraju poput bisernog cvijeta. Na trenutak joj se izmeu trepavica pojavljuje sjaj slian vlanom srebrnom sjaju sri zlatoglava. to je vie promatram, sve vie mi se ini nestvarna, kao bie satkano od snova as dreams are made on. Zato mi, dok opisujem njenu Ij'epotu i bestjelesnost, i nehotice padaju na pamet slike i rijei Wilhama Shakespearea, tog snanog, divljeg i okrutnog pjesnika to ima tako medena usta? Ona e rasti hranjena i obavijena arom moje Ijubavi, moje vehke jedine Ijubavi... Oli, Desdemono, Ofelijo, Kordelijo, Julijo! Oh, Titanijo! Oh, Mirando! 24. rujna. Ne znam donijeti odluku, ne znam izraziti namj'eru. Preputam se pomalo ovom najnovijem osjeaju zatvarajui "oi pred dalekom opasnou, ogluujui se na mudra upozorenja savjesti bojaljivom hrabrou onoga koji se, da bi nabrao Ijubiica, naginje nad rub ponora na ijem dnu umi zahuktala rijeka. Nita nee doznati iz mojih usta, ja nita neu doznati iz njegovih. Due e zaj'edno na trenutak dosei vrhunce Ideala, popiti koji gutljaj na vjenim izvorima, a onda e, s veim povjerenj'em i manj'e edna, opet svaka krenuti svojim putem. Kakav mir u zralcu danas poslij'e podnel More je plavkasto bijelo, mhjeno poput opala, kao muransko staklo, na mjestima kao dahom pomuen kristal. itam Percyja Shelleyja, pjesnika koj'eg on voli, boanskog Arij'ela koj"i se hrani svjetlom i govori jezikom duhova. No je. Ova alegorija iskrsava mi pred oima. Na velikom ivotnom putu kojim svi prolazima rastvaraj'u se vrata od tamnog dijamanta, ogromna rastoena jama. Oko njih, nalik nemirnim oblacima to se natiskuju u procijepu vrletne planine i gube u visini meu strujama vieg neba, bjesni vjeni rat sjena. Mnogi prolaze ispred tih vrata bezbrinim korakom ne znajui da jedna sjena slijedi stope svakog prolaznika do mjesta gdje mrtvi mirno ekaju svog novog druga.

Drugi se, meutim, potaknuti nekom znatieljom, zaustavIjaju da razgledaju. Ti su malobrojni i ovdje vrlo malo naue, osim da ih sjene prate kuda god prolazili. Iza mene je Sjena tako blizu da me gotovo dotie. Osjeam kako me gleda. Na isti nain kao to sam juer, dok sam svirala, osjeala njegov pogled, iako ga nisam vidjela. 25. rujna. Boe moj, Boe moj! Kad me je zovnuo s onim drhtajem u glasu, mislila sam da e mi srce iskoiti iz grudi, da u se onesvijestiti. Nikada rekao mi je neete doznati koliko moja dua pripada vama. Bili smo u drvoredu fontana. Sluala sam kako voda umi. Nita vie nisam vidjela, nita vie nisam ula. Uinilo mi se kao da se sve stvari udaljuju i zemlja rastvara te moj ivot nestaje zajedno s njima. Izvrila sam nadljudski napor, s usta mi je izletjelo Delfinino ime, obuzela me luda elja da potrim k njoj, da pobjegnem, da se spasim. Tri puta sam viknula njeno ime. U predasima srce mi nije kucalo, bilo mi nije udaralo, dah mi iz usta nije izlazio... 26. rujna. Je li istina? Nije li moda varka mog zavedenog duha? Ali, zato mi je jueranji trenutak tako dalek, tako nestvaran? Onda je opet dugo priao u mojoj blizini, dok sam ja kao u snu prolazila ispod drvea. Kakvog drvea? Kao da sam hodala tajnim putovima moje due, meu cvijeem roenim iz mog srca, sluajui rijei nevidljivog Duha koji se nekada hranio mojim duhom. Jo ujem mile i uasne rijei. Govorio je: Odrekao bih se svih obeanja ivota da mogu ivjeti u jednom kutku vaeg srca... Govorio je: ... daleko od svijeta, sasvim izgubljen u vaem biu, zauvijek, sve do smrti... Govorio je: I samilost koju biste mi poklonili bila bi mi draa od strasti bilo koje druge ... Sama va vidljiva prisutnost dovoljna je da me opije. Osjeam kako mi se poput krvi razlijeva venama i osvaja moj duh kao neki nadnaravni osjeaj... 27. rujna. Kad je na rubu ume ubrao cvijet i dao mi ga, zar ga nisam nazvala ivotom moga iivota? Kad smo se vraali drvoredom fontana, zar ga pred onom fontanom

gdje je prije govorio nisam nazvala ivotom moga ivota? Kad je skinuo vijenac s Herme i pruio ga mojoj keri, zar mi nije dao na znanje da ena slavljena u onim stihovima vie ne postoji i da sam jedino ja, jedino ja njegova nada? Zar ga nisam opet nazvala ivotom moga ivota? 28. rujna. Kako je dugo trebalo da se saberem? Toliko sam se sati nakon onog trenutka borila, trudi la da proniknem u svoju vlastitu duu, da vidim dogaaje u pravom svjetlu, da ono to se zbilo prosudim odluno i mimo, da rijeim, odluim, prepoznam dunost. Bjeala sam od sebe same. Razum je lutao, volja se lomila, svaki trud bio uzaludan. Gotovo instinktivno izbjegavala sam da ostanem nasamo s njime, uvijek sam traila blizinu Franceske i moje keri ili sam kao u zaklonu ostajala u svojoj sobi. Kad bi mi se oi srele s njegovima, inilo mi se da u njima itam duboku i zaklinjuu tugu. Zar ne zna koliko, koliko, koliko ga volim? Ne zna. Nikada nee znati. Tako hou. Tako mora biti. Samo hrabro! Pomozi mi, Boe moj. 29. rujna. Zato je progovorio? Zato je htio prekinuti ar utnje u kojoj se moja dua Ijuljukala go tovo bez streiha i grinje savjesti? Zato je htio raskinuti nejasne koprene nesigurnosti i otkriti mi svoju Ijubav? Sad vie ne mogu oklijevati, ne mogu se vie zavaravati, dozvoliti sebi neku slabost ili prepustiti se enji. Opasnost je tu, sigurna, jasna, oevidna, privlai me vrtoglavo kao ponor. Samo itrenutak zanosa, slabosti, i ja sam izgublj'ena. Pitam se: Je li iskrena moja bol, je li iskrena moja tuga zbog neoekivanog otkria? Zato uvijek mislim na one rijei? I zato me, kad ih u sebi ponavlj'am, neizrecivi val miline obuzima? Zato mi cijelim tijelom prostruji neki neizrecivi osjeaj" miline kad pomislim da bih mogla uti i druge rijei, druge rijei? Jedan Shakespeareov stih iz As you like it:^ Who ever lov'd, that lov'd not at first sight?^ No. Pokreti mog duha dobivaju oblik pitanja, zagonetaka. Stalno ispitujem samu sebe, a nikad ne odgovaram. Nisam imala hrabrosti

da pogledam u samu bit, da tono upoznam svoje stanje, da stvorim uistinu snanu i potenu odluku. Maloduna sam, kukavica. Strah me je boli, elim to manje patiti. Jo uvijek volim zatezati, odugovlaiti, prikrivati, spasavati se izgovorima, skrivati se, umjesto da otvoreno stupim u odlunu bitku. injenica je da se bojim ostati nasamo s njime, zapodj'eti neki ozbiljan razgovor, i da je moj ivot ovdje sveden na niz sitnih lukavtina, izgovora, izlika kako bih izbjegla njegovo drutvo. Takvo ponaanje nije dostoj"no mene. Ili u se potpuno odrei ove Ijubavi, pa e on uti moju alosnu ali odlunu rije, ili u je prihvatiti u njenoj istoti, pa e imati moju duhovnu suglasnost. Sad se pitam: to elim? Koji od ta dva puta? Odrei se? Prihvatiti? Boe moj, Boe moj', odgovori ti umjesto mene, prosvijetli me! Kako vam drago. Tko je ikad volio a da to nije bilo na prvi pogled? Odrei se znai svojim noktima istrgnuti ivi dio vlastitog srca. Tuga e biti neizmjerna, bol e prijei granice svake patnje, ali junatvo e, milou bojom, biti okrunjeno smirenjem, nagraeno boanskom slau koja slijedi svako moralno uzdizanje, svaku pobjedu duha nad strahom od patnje. Odrei u se. Moja ki e ostati vladarica cijelog, cijelog mog bia, cijelog, cijelog mog ivota. To je moja dunost. U plau ori, tuna duo, radosti Da ti onda etvu ispuni pjesma. 30. rujna. Dok piem ove stranice, osjeam da sam malo mirnija. Ponovo, barem na trenutak, dobivam malu ravnoteu i s veom jasnoom promatram svoju nesreu te mi se ini da se srce veseli kao nakon ispovijedi. Oh, kad bih se mogla ispovijediti! Kad bih mogla zatraiti savjet i pomo od svog starog prijatelja, od svog starog tjeitelja! U ovim mukama vie od iega pomae mi misao da u za nekoliko dana ponovo vidjeti Don Luigija, da u mu ispriati, iznijeti sve svoje rane te zatraiti od njega melem za sve svoje jade, kao i nekada. Kao onda kad je njegova blaga i duboka rije izazivala suze njenosti u mojim oima koje jo nisu poznavale gorki okus drugaijih suza ili, to je jo stranije, suhou koja pee.

Hoe li me jo razumjeti? Hoe li shvatiti mrane nemire ene kao to je shvaao nejasne i prolazne sjete jedne djevojice? Hoe li opet vidjeti kako se, s izrazom milosra i opratanja, saginje prema meni njegovo lijepo, bijelim vlasima ovjenano i svetou ozareno elo, isto kao hostija u ciboriju, posveeno rukom Gospodnjom? U kapeli sam poslije mise svirala na orguljama glazbu Sebastiana Bacha i Cherubinija. Svirala sam Preludij, kao i one veeri. Netko je pritisnut jadom plakao, jecao. Netko je plakao, jecao dozivao Boga, traio oprotenje, vapio u pomo, molio molitvu koja se poput plamena dizala u nebo. Zvao je i uli su ga, molio i bio uslian. Primao je svjetlost iz visina, kliktao od veselja, grlio na kraju Istinu i Mir, odmarao se u Milosti Gospodnjoj. Te orgulje nisu velike, kapela nije velika, ipak, dua mi se irila kao u kakvoj bazilici, uzdizala se kao u ogromnoj kupoli, dodirnula vrhunac idealne kule gdje u rajskom plavetnilu i uzvienom eteru blista znak znakova. Mislim na najvee orgulje u najveim katedralama, na one u Hamburgu, Strasbourgu, Sevilli, samostanu VVeingarten i Subiaco, kod benediktinaca u Cataniji, u Montecassinu, u San Dionigiju. Kakav glas, kakav kor glasova, kakvo mnotvo uzvika i molitava, kakva pjesma i pla naroda mogu biti ravni strahoti i njenosti tog udesnog kranskog instrumenta koji u sebi sjedinjuje sve tonove to ih Ijudsko uho moe zamijetiti kao i one koje jo ne moe zamijetiti? Sanjam: Usamljena katedrala, tajanstvena, gola, nalik dubokom ugaslom krateru koji iz visine obasjavaju zvijezde. Dua opijena Ijubavlju, arkom kao u sv. Pavla, blagom kao u sv. Ivana, mnogostrukom kao tisuu dua okupljenih u jednoj jedinoj, koja mora iskazati svoju opijenost u jednom natovjeanskom glasu. Orgulje ogromne kao uma drveta i metala koje, poput onih u SaintSulpiceu, imaju pet klavijatura, dvadeset pedala, sto osam registara, vie od sedam tisua svirala, sve glasove. No. Uzalud! Uzalud! Nita me ne smiruje, nita mi ne prua sat, minutu, trenutak zaborava, nita me nikad nee izlijeiti, nikakav san mog razuma nee izbrisati san mog srca. Uzalud! Moj nemir je smrtonosan. Osjeam da je moj jad neizljeiv. Srce me

boli kao da su ga stisnuli, zgnjeili, unitili zauvijek. Duevna bol je tako snana da se pretvara u fiziku bol, u okrutnu, nepodnoljivu muku. Uzbuena sam, znam. Postala sam plijen neke vrsti ludila, a ne mogu pobijediti samu sebe, ne mogu se savladati, vie ne mogu doi sebi. Ne mogu, ne mogu. To je dakle Ijubav? Jutros je otiao na konju, sa slugom, a da ga nisam vidjela. Gotovo cijelo jutro provela sam u kapeli. U vrijeme doruka nije se vratio. Toliko sam patila zbog njegove odsutnosti da me upravo zapanjila estina te patnje. Dola sam ovamo, u sobu. Da ublaim muku, napisala sam jednu stranicu dnevnika, jednu pobonu stranicu, grijui se sjeanjem moje jutronje vjere. Onda sam proitala neke odlomke iz Percy SheIIeyjeva Epipsychidiona, zatim sam sila u park da potraim ker. Cijelo to vrijeme ivo sam mislila na njega. Bez prestanka me muio i zaokupljao. Kad sam mu ponovo zaula glas, stajala sam na prvoj terasi. Razgovarao je s Franceskom u predvorju. Francesca se nagnula i zovnula me odozgo: Doi gore. Dok sam se penjala uz stepenice, osjeala sam kako mi koljena klecaju. Kad me je pozdravio, pruio mi je ruku. Sigurno je osjetio drhtaj moje ruke, jer sam opazila da mu se pogled odjednom naglo izmijenio. Okrenuti moru, sjedili smo na dugim slamnatim stolicama u predvorju. On je rekao da je jako umoran i poeo puiti priajui o jahanju. Stigao je do Vicomila, gdje je predahnuo. Vicomile rekao je ima tri znamenitosti: borovu umu, kulu i monstrancu iz petnaestog stoljea. Zamislite borovu umu izmeu mora i breuljka punu malih jezera koja umu produuju u beskraj. Jedan zvonik lombardijskog barbarskog stila koji vjerojatno potjee jo iz jedanaestog stoljea, kameni toranj ispunjen sirenama, paunima, zmijama, himerama, hipogrifima, tisuama udovita i mnotvom cvjetova. Monstranca od pozlaenog srebra, prevuena emajlom, izrezbarena, gotskobizantinskog stila u kojem se ve osjea dah renesanse, djelo Galluccija, gotovo nepoznatog umjetnika, velikog prethodnika Benvenuta ... Dok je priao, meni se obraao. udno kako tono pamtim sve njegove rijei. Mogla bih napisati cijeli razgovor s najbeznaajnijim i

najsitnijim pojedinostima. Kad bi bilo mogue, mogla bih ponoviti svaki izraz njegova glasa. Pokazao nam je dvatri mala crtea to ih je olovkom nabacio u biljenicu. Zatim je nastavio priati o udesima Vicomilea s toplinom s koj'om obino pria o lijepim stvarima, s umjetnikim oduevljenjem kojim on najvie zavodi. Obeao sam kanoniku da u u nedjelju ponovo svratiti. Ii emo. Zar ne, Francesca? Donna Maria mora upoznati Vicomile. Oh, moje ime na njegovim usnama! Kad bi postojao neki nain, mogla bih tono ponoviti dranje, oblik ovih usana dok j"e izgovarao svaki slog tih dviju rijei: Donna Maria. Ali nikada ne bih mogla izraziti svoje osjeaje. Nikada ne bih mogla izrei sve ono nenadano, nepoznato, neoekivano koje prisutnost tog ovjeka budi u mojem biu. Tu smo sj'edili sve dok nije dolo vrijeme ruku. Francesca je, protiv svog obiaj"a, izgledala malo tuna. U jednom trenutku, utnj'a je zavladala meu nama. Ali izmeu njega i mene poeo je jedan od onih razgovora bez rijei u kojem dua iskazuje Neiskazano i razumije apat misli. Govorio mi je stvari koje su me ispunjale uitkom na jastuku: koje mi njegova usta nikad nee moi ponoviti i koje moje uho nikad nee moi uti. Ispred nas empresi, nepomini, laki, na pogled gotovo uronjeni u neopipljivi eter, upaljeni suncem, inilo se kao da na vrhu, poput zavjetnih svijea, nose plamen. More je bilo zeleno poput alojeva lista, ali se ovdjeondje prelijevalo kao rastopljeni tirkiz: neopisiva njenost boja, aneosko razlijevanj'e svjetla u kom je svako jedro izgledalo kao aneo to pliva, dok je sklad ublaenih j'esenskih mirisa bio kao duh i osjeaj tog velianstvenog popodnevnog prizora. Oh, vedra rujanska smrti! I ovaj' mjesec j'e zavrio, izgubljen, nestao unepovrat. Zbogom. Obuzela me neopisiva tuga. Koliki dio mene odnosi sa sobom ovo vrijeme. Vie sam proivjela u petnaest dana nego u petnaest godina. ini mi se da nijedan od mojih dugih tjedana estinom boli nije nalik ovom kratkom tjednu strasti. Srce me boli, glavu sam izgubila, u mojoj se

nutrini ugnijezdilo neto mrano, to pali, neto to se, kao zarazna bolest, pojavilo iznenada i to mi, usprkos mojoj' volji, usprkos svakom lij'eku, poinje trovati krv i duu: udnj'a. Stid me j'e zbog toga, zgraam se, kao zbog neasnog djela, kao zbog svetogra, zbog oskvrnua. Oaj'niki i ludo se plaim toga kao lukavog neprijatelja koji, da bi prodro u tvravu, pozna puteve koje ja sama ne znam. Pa ipak nou bdijem te piui ovu stranicu u uzbuenju kojim Ijubavnici piu svoja pisma, ne ujem dah svoje keri koja spava. Ona mirno spava i ne zna kako je majina dua daleko ... 1. listopada. Mcje oi u njemu vide ono to prije nisu vidjele. Kad gcvori, gledam njegova usta i vie me zanima pckret i boja usana nego zvuk i znaenje rijei. 2. listopada. Danas je subota. Danas je osmi dan od onog nezaboravnog dana 25. RUJNA 1886. udnim sluajem, iako sada ne izbjegavam da se naem nasamo s njime, iakc ak elim da doe strani i junaki trenutak, taj' trenutak, udnim sluajem, jo nije dcao. Francesca je danas neprestano bila sa mnom. Jutros smo jahale putem za Rovigliano, a gotovo cijelo popodne provele smo za klavirom. Htjela je da jcj sviram neke plescve iz XVI stoljea, zatim Sonatu u fis molu i poznatu Toccatu Muzija Clementija, onda dvatri Capriccia Domenica Scarlattij'a. Htj'ela je jo da joj pjevam neke dijelove iz Frauenliebe od Roberta Schumanna. Kakve suprotnosti! Francesca vie nije vesela kac nekada, pa ak ni kao za vrijeme prvih dana mog boravka ovdje. esto je zamiljena. Kad se smije, kad se ali, ini mi se da je njeno veselje izvjetaeno. Pitala sam je: Mui li te kakva misao? Odgovorila mi je kao da se udi: Zato? Dodala sam: Vidim da si malo alosna. A ona: alosna? Oh, ne. Vara se. Nasmijala se, ali smijeh joj je i protiv njene volje bio gorak. To me alosti i nekako neodreeno uznemiruje. Dakle sutra po podne idemo u Vicomile. On me upitao: Hoete li moi izdrati jahanje? Na konju moemo prijei i cijelu borovu umu ...

A onda mi je jo rekao: Proitajte jo jednom RecoUection, pjesmu koju je Shelley posvetio Jani. Dakle, jahat emo. Jahat e i Francesca. Ostali, a s njima i Delfina, poi e koijom. Kakvo me udno duevno raspoloenje obuzelo veeras! U dubini srca osjeam neku muklu i estoku srdbu, a ne znam zato. Ne podnosim sebe, ni svoj ivot, a ni sve ostalo. Ta ivana napetost toliko je jaka da me iz trena u tren obuzima luaka elja da viem, da zabadam nokte u meso, da lomim prste o zidove, da izazovem bilo kakvu fiziku bol kako bih se rijeila ove nepodnoljive unutranje muke, ovog nepodnoljivog emera. ini mi se kao da mi je iva eravica u grudima, da mi grlo stee jecaj koji nee da se prolomi, da mi je glava prazna, as hladna, as uarena. S vremena na vrijeme osjeam neku iznenadnu tjeskobu, bezumni strah koji nikako ne uspijevam ukloniti niti uguiti. Ponekad mi mozgom prelijeu nesvjesne slike i misli koje iskrsavaju iz tko zna kakvih dubina bia: nedostojne slike i misli. A ja eznem i gubim svijest kao ena obuzeta slijepom Ijubavlju. Ipak, to nije uitak, to nije uitak! 3. listopada. Kako je nemona i jadna dua naa bez obrane protiv buenja manje plemenitih nagona koji spavaju u tami naeg nesvjesnog ivota, u neistraenom ponoru u kojem slijepi osjeaji raaju slijepe snove! Jedan san moe otrovati duu. Jedna jedina nesvjesna misao moe iskvariti volju. Idemo u Vicomile. Delfina je radosna. Danas je praznik, blagdan Gospe od Svete knmice. Hrabro, duo moja! 4. listopada. Hrabrosti nema. Jueranji dan bio je za mene tako ispunjen sitnim dogaajima i velikim uzbuenjima, tako veseo i tako tuan, tako neobino uzbudljiv da se sva smetem kad ga se sjetim, a sva druga sjeanja blijede i rasplinjuju se pred ovim jedinim. Poto smo razgledali kulu i divili se monstranci, oko pet i pol bili smo spremni za povratak iz Vioomilea. Francesca je bila umorna pa je vie voljela da se vrati koijom nego da ponovo uzjae na konja.

Dio puta smo preli skupa, jaui as iza, as pored koije. Delfina i Muriella su mahale dugim rascvalim granama i smijale se prijetei nam divnim Ijubiastim perjanicama. Veer je bila veoma tiha, bez daka vjetra. Sunce je zapadalo za breuljak Rovigliana na nebu koje je bilo posve ruiasto, kao nebo Dalekog istoka. Sa svih strana, polagano, gusto, mekano poput snijega u zoru, padala je kia rua, rua, rua. Kad je simce nestalo, rue su se umnoile, rairile gotovo do suprotnog horizonta, gubile, rasplinjavale u najbistrijem plavetnilu, u srebrnom neopisivom plavetnilu nalik onom to obavija ledom prekrivene vrhunce planina. On bi s vremena na vrijeme govorio: Pogledajte zvonik Vicomilea. Pogledajte kupolu San Consalva ... Kad se pojavila borova uma, on me upita: Da je prijeemo? Glavna cesta prolazi uz umu oblikujui veliki zavoj koji se na kraju luka gotovo do obale pribliava moru. uma je ve izgledala posve mrana, tamnozelena, kao da se tama nagomilala u kronj'ama stabala. Jedino je nebo iznad stabala jo bilo svijetlo, dok su u njenoj utrobi kao komadii neba, jo ieg od onog iznad naih glava, jezerca vode blistala snanim i dubokim svjetlom. I ne saekavi moj odgovor, on ree Franceski: Mi idemo kroz umu. Sastat emo se s druge strane, na cesti kod mosta Convito. I potjera konja. Zato sam pristala? Zato sam ula u umu s njime? Oi su mi bile zaslijepljene. inilo mi se kao da sam pod utjecajem neke nejasne arolije. Kao da mi taj krajolik, ta svjetlost, taj dogaaj, cijeli taj splet prilika nije nov, kao da je ve postojao, u nekom bivem ivotu, da tako kaem, i da sad ponovo oivljava... Osjeala sam neto to se ne moe izrei. inilo mi se dakle da se taj sat, ti trenuci, poto sam ih ve proivjela, ne dogaaju izvan mene, nezavisno od mene, ve da mi pripadaju, da su sa mnom prirodno i nerazdvojno povezani, tako da ne mogu izbjei da ih na taj nain ponovo proivim, ve naprotiv, da ih svakako opet moram doivjeti. Jasno sam osjeala neminovnost te potrebe. Volja mi je bila potpuno nepokretna. Kao kad se neki dogaaj" iz ivota s vie istine pojavi u snu, a opet

razliit od istine. Ne mogu opisati ni najmanj"i dio tog neobinog fenomena. Izmeu moje due i krajolika postojao je neki tajni dogovor, neka taj'anstvena srodnost. SHka ume u j'ezercima vode kao da je doista bila snivana slika stvarnog prizora. inilo se, kao u pjesmama Percyja Shelleyja, da j"e svako to j'ezerce bilo malo nebo koj'e se spustilo u podzemni svijet. Svod ruiaste svjetlosti, razastrt po tamnoj zemlji, beskrajniji od beskrajne noi i svij'etliji od dana, na kojem su se stabla dizala kao u zraku, aii savrenijih oblika i boja od bilo kojeg to su se tamo Ijuljala. I blagi vidici, kakve nikad ne vidimo u naem svijetu gore, bijahu tu naslikani Ijubavlju vode za hjepu umu. Cijela nj'ihova dubina bij'ae proeta bajnim sjajem, nepromjenljivom atmosferom, veeri blaom od one gore. Iz kakve vi'emenske dalj'ine je do nas stigao ovaj trenutak? Jahali smo polako, bez rijei. Rijetki krikovi svraka, topot i disanje konja nisu remetili mir koji je iz trenutka u trenutak izgledao sve dublji i maginiji. Zato je htio prekinuti aroliju koju smo sami stvorili? Progovorio je. Preli mi u srce val arkih, ludih, gotovo bezumnih rijei koje su me u onoj tiini stabala prestravile nekim vanljudskim, neopisivo udnim i oEiravajuim dojmom. Nije bio krotak i tih kao u vrtu. Nije mi govorio o svojim bojaljivim i plaljivim nadama, svojim gotovo mistinim enjama, svojim neizljeivim tugama. Nije molio, nije zaklinjao. Glas mu je bio strastven, snaan i hrabar. Glas koji nisam poznavala. Vi me volite, vi me volite, nemogue je da me ne voUte! Recite mi da me volite! Konj mu j'e iao tik uz moga, osj'eala sam kako me dotie i mislila da na licu osj"eam nj'egov dah, ar nj'egovih rij'ei. Mislila sam da u se onesvijestiti od prevelikog uzbuenja i pasti mu u naruje. Recite mi da me volite! ponavljao j'e uporno i nesmiljeno. Recite mi da me volite! U groznoj uzbuenosti koju je izazvao njegov vreli glas, mislim da sam rekla, ne sjeam se vie, s krikom ili jecajem na usnama, sva izvan sebe: Volim vas, volim vas, volim vas!

I trkom sam potjerala konja jedva obiljeenom stazom kroz gusto poredana debla, ne znajui to radim. On me slij'edio dovikujui: Maria, Maria, stanite! Ozlij'edit ete se ... Nisam se zaustavila. Ne znam kako j'e moj konj' izbje gao stabla, kako nije pao. Ne mogu opisati dojam koji je u meni, dok sam jurila, ostavila mrana uma ispresijecana velikim svijetlim povrinama vode. Kad sam napokon izila na suprotnu stranu, na cestu kraj mosta Convito, inilo mi se kao da sam se oslobodila neke halucinacij'e. On malo otrije primijeti: elite li se ubiti? Zausmo drndanje koije koja se pribliavala i krenusmo joj u susret. Opet mi je htio neto rei. Smilujte se, molim vas, i utite! preklinjala sam ga osjeajui da se vie ne bih mogla svladati. On umukne. Zatim, sa sigurnou koja me je zadivila, ree Franceski: Steta to niste ili s nama! Bilo je divno... I nastavi govoriti jednostavno, otvoreno, kao da se nita nije dogodilo. ak i veselo. Bila sam mu zahvalna zbog tog pretvaranja jer bih se sigurno izdala da sam morala govoriti. A da smo oboje utjeli, moda bi Franceski bilo sumnjivo. Nakon nekog vremena poesmo se penjati prema Schifanoji. Kakvo neopisivo tuno vee! Prva mjeseeva etvrt je svijetlila na mekanom zelenkastom nebu na kojem su moje oi, moda samo moje, jo uvijek vidjele laki privid rumenila, rumenila koje je dolje u umi obasjavalo jezerca vode. 5. listopaa. Sad zna da ga volim. Doznao je to iz mojih usta. Jedino se bijegom mogu spasiti. Eto, dokle sam stigla. Kad me gleda, u dubini oiju mu svijetli neto ega prije nije bilo. Danas je, u trenutku kad Francesca nije bila prisutna, uzeo moju ruku i htio je poljubiti. Uspjela sam je povui i vidjela kako mu usne lagano podrhtavaju. Opazila sam na trenutak, gotovo bih rekla, sliku izmaklog poljupca na njegovim usnama, prizor koji mi se usjekao u pamenje i ne naputa me vie, ne naputa me vie! 6. listopada. 25. rujna, na mramornoj klupi u umi od planika,

rekao mije: Znam da me ne volite i da me ne moete voljeti. A 3. listopada: Vi me volite, vi me volite, nemogue je da me ne volite. U Franceskinoj prisutnosti upitao me doputam li da napravi studiju mojih ruku. Pristala sam. Danas poinje s radom. A ja strepim i strah me je kao da moram izloiti ruke nekom nepoznatom muenju. No. Zapoelo je lagano, drago, neopisivo muenje. Crtao je crnom i crvenom bojom. Desna ruka bila mi je poloena na komadu baruna. Na stolu je stajala ukasta korejska vaza s pjegama kao u zmij'ske koe, a u vazi kita orhideja, tog udnovatog i mnogolikog cvij'ea koj"e naroito zaokuplj"a Franceskinu panju. Neke zelene, Uvotinjski zelene, da tako kaem, zelene boje nekih skakavaca, visile su u obliku malih etrurskih urna s malo odkrinutim poklopcem. Neke su na vrku srebrnaste stabljike imale cvijet s pet latica meu koj'ima se nalazila iznutra uta a izvana bijela aka. Neke su imale mali Ij'ubiasti zvoni s ijih strana su virila dva duga pranika, podsjeajui na guavog patuljastog kraIja iz bajki s bradom podijelj'enom na dvije pletenice po istonjakom obiaju. Neke su opet imale mnotvo utih cvjetova nalik na anelke u dugim haljinama koj'i se s uzdignutim rukama i aureolom iznad glave spremaj"u da polete. Kad mi se inilo da vie neu moi izdrati muku, onda sam nj'ih promatrala. Na trenutak bi me zaokupili njihovi rijetki oblici budei u meni letimino sjeanje na rodni kraj', ispunj'ajui duu trenutanom smetenou. On je bez rijei crtao. Oi su mu neprestano prelazile s papira na moje ruke. Onda su se dvatri puta podigle prema vazi. Odjednom se digao i rekao: Oprostite. Zatim je uzeo vazu i odnio je daleko, na drugi stol. Ne znam zato. Nakon toga je poeo crtati slobodnije, kao da se oslobodio neega to mu je smetalo. Ne mogu izraziti osjeaje koj"e su u meni budile nj'egove oi. Cinilo mi se da ne pruam njegovom pogledu samo goli dio ruke, ve goli dio due, i da njegovo oko prodire do dna otkrivaj'ui sve najskrovitije taj'ne. Nikada nisam tako doivlj'avala svoju ruku, nikada mi nije izgledala tako iva, tako izraajna, tako prisno

vezana uz moje srce, toliko zavisna od moj'eg unutranjeg ivota, tako izdaj'nika. Pod utj'ecajem njegova pogleda podrhtavala sam neprimjetno ali bez prestanka, i to podrhtavanj'e se irilo do naj'dubljeg dijela mog bia. Ponekad je drhtaj' postajao j'ai i vidljiv, a kad bi i suvie uporno pogledao, i nehotice bih osjetila elju da je povuem, dok je ponekad ta nehotina kretnj'a bila izraz srameljivosti. Katkad je dugo stajao nepomino, ne crtajui, a ja bih osjeala kao da me zjenicama pije ili miluj"e milovanjem mekim od baruna na kojem je leala moja ruka. S vremena na vrijeme, dok bi stajao nagnut nad crteem, unosei moda kakvu linij'u koju j'e upio od mene, usnama bi mu preletio gotovo neprimj'etan osmijeh, tako lak da sam ga jedva mogla zamijetiti. I taj osmijeh, ne znam zato, izazivao je u mojim grudima drhtaj slasti. Jo sam, dva ili tri puta, vidjela kako se na njegovim usnama poj'avljuje slika polj'upca. Ponekad bi me svladala znatielja i ja bih upitala: Dakle? Francesca je sjedila za klavirom, okrenuta leima. Prebirala je po tipkama pokuavajui se sj'etiti Rameauove Gavotte, Gavotte utih dama, koju sam ja toliko puta svirala i koja e ostati kao glazbena uspomena na moj boravak u Schifanoj'i. Pedalama je ublaavala note i esto prekidala svirku. A prekidi te meni tako drage arije i ritma koje je uho unaprijed hvatalo predstavIjali su za mene novi izvor nemira. Odjednom je, potaknuta nekom nervoznom nestrpljivou, nekoliko puta j'ako udarila po j'ednoj tipki, onda je ustala i nagnula se nad crte. Pogledala sam i shvatila. Nedostajala je jo ta gorina. Bog mi je za kraj ostavio najokrutniju kunj'u. Nek se vri volja njegova. 7. listopada. Ispunjava me jedna j'edina misao, jedna jedina elja, jedan jedini naum: otputovati, otputovati, otputovati. Snage me izdaju. Malaksavam, umirem zbog svoje Ijubavi, a neoekivano otkrie jo vie pojaava moju smrtnu tugu. to ona misli o meni? to ona misli? Ona ga dakle voli? A od kada? I zna li on to? Ili ak i ne sumnja! ... Boe moj, Boe moj'! Mozak nii prestaje raditi, snaga me naputa, gubim smisao za stvarnost. Ponekad moja bol prestaje, kao predah

izmeu dva naleta vihora, kad se bijes elemenata izjednai u strahovitoj nepominosti da bi ponovo izbio jo veom estinom, a ja ostaj'em ij omamlj'ena, s otealom glavom, umornim i izmrcvarenim udovima kao da me je netko tukao. I dok se bol nakuplja da mi zada novi udarac, ja ne uspijevam sabrati svoju volju. to ona misli o meni? Sto misli? to misli? Ona da me ne razumije, moja najbolja prijateljica, moja najdraa prijateljica koj'oj j'e moj'e srce uvijek bilo otvoreno! To je gorina nad gorinama, najokrutnij'a kunja koj'u je Bog ostavio onome koj"i j'e odricanje postavio kao zakon svog ivota. Moram razgovarati s njom prije nego to otputujem, ona mora sve saznati od mene i ja od nje. To je dunost. No. Oko pet sati predloila mi je da proetamo u koiji roviglianskom cestom. Otile smo same, u otvorenoj koiji. Ja sam drhtei mislila: Sad u joj rei. Ali unutranji drhtaj oduzimao mi je svaku odvanost. Oekuj'e li moda ona da ja govorim? Ne znam. Dugo smo utjele sluajui j'ednolian kas dvaju konja, promatrajui stabla i ivice koje su omeivale put. Tek ponekad bi kratkom reenicom ili pokretom pokazala neku osobitost jesenskog kraj'olika. U tim trenucima razlijevao se sav Ijudski ar j'eseni. Kose veernje zrake palile su breuljkom muklo i harmonino bogatstvo gotovo uvelog lia. Zbog neprestanog sj'everoistonjaka za vrijeme mlaaka prerano vene lie stabala u primorskim kraj'evima. Zlato, jantar, afran, uta boja sumpora, oker, narana, aa, bakar, zelenilo mora, tratorak, tamna Ijubiasta boj'a, purpur, razlivene boje, najjai i najnjeniji preljevi stapali su se u duboki sklad iji ar nikad nee nadmaiti nijedna proljetna melodija. Pokazujui mi skup bagrema, ree: Pogledaj', kao da cvatu! Ve suhi, bijeljeli su se pomalo ruiastom bjelinom, kao veliki bademi u oujku, dok j'e tirkizno nebo ve zahvaao val sivila. Nakon kratke utnj'e rekoh, pokuavajui da zaponem: Manuel e sigumo doi u subotu. Sutra oekujem brzojav. A u nedjelj'u putujemo, jutarnjim vlakom.

Bila si tako dobra sa mnom ovih dana. Toliko sam ti zahvalna... Glas mi je malo podrhtavao. Srce mi je ispunjala neizmjerna njenost. Ona mi je bez rij'ei, i ne gledajui me, prihvatila ruku i zadrala j'e u svoj'oj. Dugo smo tako utjele drei se za ruke. Onda me upitala: KoUko e ostati kod majke? Odgovorila sam: Do kraja godine, mislim, a moda i vie. Tako dugo? Ponovo smo zautjele. Ve sam osjeala da neu imati hrabrosti da joj pruim objanjenje. Takoer sam osjeala da to sad i nije toliko potrebno. inilo mi se da mi se ona sad pribliava, da me razumij'e, da suosj'ea i postaje moja draga sestra. Moj'a je tuga privlaila njenu kao to rnjesec privlai morsku vodu. Sluaj rekla je, zauvi pjesmu ena, otegnutu, punu, pobonu, kao gregorijanski pjev. Neto kasnije ugledale smo i pjevaice. Izlazile su iz polj'a suhih suncokreta, jedna za drugom, kao u procesiji. A suncokreti su na vrhu dugih utih stabljika bez lia nosili velike kolute bez latica i sjemena nalikujui u svojoj golotinji na liturgijske insignije, blijede monstrance od zlata. Moje uzbuenje je poraslo. Iza nas se sutonom razlijegala pjesma. Prole smo kroz Ruvigliano, gdj"e su se ve palila svjetla. Zatim smo opet izile na glavnu cestu. Za nama je dopirao zvuk zvona. Vrhovima stabala koja su na bijelu cestu bacala modrikastu sjenu a zrakom irila gotovo bih rekla treptavi odsjaj vode pirio je vlaan vjetar. Je li ti hladno? upitala me i naredila koij'au da rairi pled i krene natrag. Na roviglianskom zvoniku jo je uvijek kao na vjerskoj sveanosti dugim brecajima odzvanjalo jedno zvono. inilo se kao da se valom zvuka kroz vjetar raznosi i val hladnoe. Kao po preutnom dogovoru, stisnule smo se jedna uz drugu povukavi pled preko kolj'ena i uzajamno dijelei drhtanje. Koija je lagano ulazila u mjesto. to znai taj zvon? proaptala je glasom koji vie nije izgledao njen. Odgovorila sam: Ako se ne varam, sveenik nekome nosi

popudbinu. Malo kasnije smo zaista vidjele sveenika kako ulazi na jedna vrata. Jedan klerik je nosio baldahin a druga dvojica zapaljene svijee. Na toj kui je samo jedan prozor bio osvijetljen, prozor kranina koji je umirao oekujui svetu pomast. U svjetlu prozora pojavile su se lake sjene. U tom etvorokutu utog svjetla lako se nazirala cijela tiha drama koja se odvija oko onoga koji polazi u smrt. Jedan od dvojice naih slugu nagne se i tiho zapita drugog: Tko umire? Ovaj spomene neko ensko ime u svom narjeju. A ja sam htjela utiati buku kotaa na ljunkovitom putu, htjela sem da na prolazak bude neujan na tom mjestu gdje se netko rastajao s duom. Francesca je sigurno osjeala isto to i ja. Koija je opet kasom izila na cestu za Schifanoju. Mjesec okruen prstenovima svijetlio je poput opala u prozirnom mlijeku. Iz mora je izranjao lanac oblaka diui se malopomalo u obliku balona poput nepostojanog dima. Uzburkano more je svojim zapljuskivanjem prekrivalo sve ostale umove. Mislim da nikada tea tuga nije obuzela dvije due. Na hladnim obrazila osjetila sam neto toplo i okrenula se prema Franceski da vidim je li opazila da plaem. Si'ela sam njene oi pune suza. Ostale smo nijeme, jedna uz drugu, stisnutih usta, stiui ruke, znajui da plaemo zbog njega, a suze su se tiho, kap po kap, ronile. U blizini Schifanoje ja sam obrisala svoje, a ona svoje. Obje smo skrivale svoju slabost. On nas je s Delfinom, Muriellom i Ferdinandom ekao u trijemu. Zato sam u dnu srca osjeala prema njemu neko nejasno nepovjerenje, kao da me neki iristinkt upozoravao na mranu opasnost? Kakve mi boli krije budunost? Hou li se oteti strasti koja me privlai zasljepljujui me? Pa ipak, kakvo su mi olakanj'e pruile ove suze! Osjeam vee pouzdanje, manje sam slomljena i isuena. Osj'eam neizrecivu njenost sj'eajui se Posljednje etnje, dok Delfina spava sretna zbog svih onih ludih poljubaca kojima sam joj obasula lice i dok se kroz prozorska okna smijei tuni mjesec, koji me je malo prije vidio kako plaem.

8. Ustopada. Jesam li spavala noas? Bdj'ela? Ne mogu rei. Mozak su mi nejasno, kao guste sjene, salijetale strane misli, nepodnoljive slike boli, srce bi mi usplahireno, iznenada, poelo jako udarati i ja bih otvorenih oij'u buljila u mrak, ne znaj'ui jesam li se prenula iza sna ili sve do tada bdjela mataj'ui i razmiljaj'ui. A ta polusnena sumnja, mnogo nepodnolj'ivij'a od nesanice, trajala je, traj'ala, trajala ... Uza sve to, kad sam ujutro zaula kako me zove veseli glas moje keri, nisam odgovorila. Pravila sam se da tvrdo spavam, samo da se ne dignem, da jo ostanem tu, da dobij'em na vremenu, da jo vie udaljim neumoljivi dolazak neizbjene stvarnosti. Muke misli i mate uvijek su mi izgledale manje okrutne od nepredvidlj'ivih patnji koje mi j'e ivot pripremao u ova dva preostala dana. Malo zatim, na vrcima prstiju, zadravajui dah, dola je Delfina da me pogleda. Kako je njeno i drhtavim glasom rekla Dorothy: Kako spava! Neemo je buditi. No. ini mi se da vie nemam ni kapi krvi u ilama. Dok sam se penjala stepenicama, inilo mi se da mi u naporu kojim sam prelazila svaku stepenicu nestaje krv i ivot iz svih otvorenih ila. Slaba sam poput umirueg ovj'eka... Hrabro, samo hrabro! Jo samo nekoliko sati. Ujutro stie Manuel, u nedj'elju odlazimo, ve u ponedjeljak bit emo kod moj'e majke. Malo prij'e sam mu vratila dvijetri knjige koj'e mi je bio posudio. U knjizi Percyja Shelleyja, na kraju jedne strofe, noktom sam potcrtala dva stiha i ostavila vidIjiv znak na stranici. Stihovi glase: And forget me, for I can never Be thine! I zaboravi me, jer nikad ne mogu biti tvoja! 9. listopada, no. Cij'eli dan, cijeli dan je traio trenutak da razgovara sa mnom. Njegova patnja je bila oigledna. A j'a sam cijeli dan pokuavala pobjei da mi ne baci u duu novo sjeme boli, enje, tuge, kajanja. Pobijedila sam. Bila sam hrabra i jaka. Hvala ti, Boe moj! Ovo je posljednja no. Ujutro putujemo. Sve e biti gotovo. Sve e biti gotovo? Osj'eam neki glas u dubini, ne razumijem ga, ali znam da mi govori o dalekim nesreama, nepoznatim a ipak neizbjeivim, tajanstvenim pa ipak neumitnim kao smrt. Budunost

je turobna kao polje ve iskopanih grobova, spremnih da prime mrtva tij'ela. A na polju ovdj'eondj'e gore blijede svijee koj"e j'edva opaam i ne znam gore li da me privuku u opasnost ili da mi pokau put spasenja. Ponovo sam paljivo i polagano proitala dnevnik od 15. rujna, dana kad sam stigla. Kakva razlika izmeu prve i ove poslj'ednje noi! Fisala sam: Probudit u se u prijateljskoj kui, kao draga Franceskina goa, u Schifanoji, gdje rastu tako lijepe rue i velii empresi. Probudit u se znajui da me eka nekoliko tjedana mira, dvadeset dana duhovnog ivota, a moda i vie... Jao, kamo je nestao taj mir? A rue, tako lijepe rue, zato su bile tako podmukle? Moda sam previe otvorila srce mirisima, poevi od one noi u trijemu, dok j'e Delfina spavala. Sad listopadska mjeseina plavi nebo i ja kroz prozor vidim crne i nepromjenljive vrke empresa, koje su one noi dodirivale zvijezde. Jednu jedinu reenicu iz tog preludija mogu ponoviti na ovom tunom zavretku. Koliko vlasi na mojoj glavi, toliko klasova boli u mojoj sudbini. Klasovi se umnaaju, diu, prelijevaju kao more, a eljezo iz kojeg e biti iskovan srp jo nije izvaeno iz rudnika. Odlazim. Sto e se dogoditi s njim kad budem daleko? to e se dogoditi s Franceskom? Franceskina promjena e mi uvijek ostati nerazumIjiva, neobjanjiva. To je zagonetka koja me mui i zbunjuje. Ona ga voli! A otkada? I zna li on to? Duo moja, priznaj novi jad! Nova bolest te truje. Ti si Ijubomorna. Ali ja sam spremna i na najokrutniju patnju. Poznajem muku koja me oekuje, znam da patnje koje sam podnijela ovih dana nisu nita u usporedbi s buduim patnjama, sa stranim kriem na koji e moje misli pribiti moju duu da je unite. Spremna sam. Traim samo predah, o Gospode, kratki predah prije sati koji jo ostaju. Sutra e mi biti potrebna sva moja snaga. Kako neobino, u raznim zgodama ivota, vanjske prilike ponekad nalikuju jedna na drugu, kako se slau! Veeras mi se u predvorju priinilo kao da sam se vratila u veer 16. rujna, kad sam pjevala i svirala, kad me je poeo zanimati. ak sam i veeras sjedila za

klavirom, ista priguena svjetlost osvjetljavala je dvoranu, a Manuel i markiz su u oblinjoj sobi opet kartali. Svirala sam Gavottu utih dama, onu koja se toliko svia Franceski, koju sam 16. rujna, dok sam bdjela u prvim nemirnim trenucima noi, ula kako netko ponavlja. Neke plave dame, ne vie mlade, ali koje je mladost tek napustila, obuene u blijedu svilu boje ute krizanteme, pleu s mladim kavalirima, obuenim u ruiasto, koji se pomalo dosauju. Pleu je u prevelikoj dvorani u kojoj su svi zidovi ogledalima prekriveni. Pleu je na podu izraenom od amaranta i cedra pod velikim kristalnim svijenjakom na kojem dogorijevaju svijee a da nikad ne dogore do kraja. Na pomalo uvelim usnama dama titra lak ali neugasiv osmijeh. Kavalirima iz oiju izbija beskrajna dosada. Zidni sat uvijek pokazuje isto vrijeme, a ogledala ponavljaju, ponavljaju, ponavIjaju uvijek iste stavove. A Gavotta se nastavlja, nastav Ija, nastavlja uvijek blaga, uvijek tiha, jednolika, vjeno, kao kazna. Ta melankolija me privlai. Ne znam zato moja dua tei za tim oblikom patnje. Zavodi je trajnost jedne jedine boli, jednolinost, monotonija. Rado bi cijeli ivot podnosila ogromne tegobe, ali odreene i nepromjenljive, nikako promjenljivost, nepredvidljive dogaaje i alternative. lako je navikla da pati, strah ju je nesigurnosti, boji se iznenaenja, plai nenadanih sukoba. Ne oklijevajui ni trenutak, prihvatila bi noas osudu i na najveu patnju pod uvjetom da se zatiti od nepoznatih zasjeda budunosti. Boe moj, Boe moj, gdje je izvor tom tako slijepom strahu? Ti me zatiti! U tvoje ruke predajem duu svoju. A sada dosta tog tunog sanjarenja koje jo vie pojaava muku umjesto da je ublaava. Ali ja ve znam da neu moi sklopiti oi, iako me bole. Sigurno i on ne spava. Kad sam se popela gore, upravo je zauzimao markizovo mjesto za igraim stolom nasuprot mom muu. Igraju li jo uvijek? Moda razmilja i pati igrajui. O emu razmilja? Kakva je njegova bol? Ne spava mi se, ne spava mi se. Idem u trijem. elim znati da li jo igraju ili se vratio u svoje odaje. Njegovi prozori su na uglu, na

drugom katu. No je svijetla i vlana. Dvorana za kartanje je osvijetljena. Dugo sam se zadrala u trijemu i gledala dolje prema svjetlosti koja se odraavala na jednom empresu mijeajui se sa sjajem mjeseine. Sva se tresem. Ne mogu objasniti taj gotovo tragian dojam to ga na mene ostavljaju osvijetljeni prozori iza kojih, jedan nasuprot drugom, kartaju dva ovjeka u grobnoj tiini noi koju prekidaju tek neujni jecaji mora. I moda e kartati sve do zore, ako bude elio zadovoIjiti groznu strast mog mua. Utroje emo zbog strasti bez poinka bdjeti do zore. Sto misli? to ga mui? Ne znam to bili dala u ovom trenutku da ga vidim, da ga mogu gledati do zore, ak i kroz prozor, u vlanoj noi, drhtei kao to drhtim. Salijeu me najlue misli, zasljepljuju me nejasno i naglo. Osjeam se kao na poetku runog pijanstva. Spopada me neka nijema elja da napravim neto smjelo i nepopravljivo. Kao da osjeam urok prokletstva. ini mi se da bih svlalila sa srca taj ogromni teret, da bih odrijeila taj vor iz grla to me gui, kad bih sad, u noi, u tiini, viknula svom snagom due da ga volim, da ga volim, da ga volim. TREA KNJIGA Nekoliko dana nakon to su Ferresovi otputovali, Ateleta i Sperelli krenue u Rim. Donna Francesca je protiv obiaja htjela skratiti svoj odmor u Schifanoji. Andrea je, poslije kratkog zadravanja u Napulju, stigao u Rim u nedjelju 24. listopada s prvom velikom jutarnjom jesenskom kiom. Ulazei u svoj stan u palai Zuccari, u skupocjeni i prekrasni buen retiro, osjeti neizrecivi uitak. inilo mu se da u tim sobama ponovo nalazi jedan dio sebe, neto to mu je nedostajalo. Mjesto se gotovo ni u emu nije izmijenilo. Sve unaokolo je, za njega, jo uvijek uvalo neopisivi privid ivota koji dobivaju predmeti meu kojima je ovjek dugo vremena Ijubio, sanjao, uivao i patio. Stara Jenny i Terenzio brinuli su se i o najmanjim sitnicama. Stephen je s velikim ukusom pripremio sve za gospodinov povratak. Kia je padala. Neko vrijeme je stajao prislonjen elom uz prozorska

stakla i promatrao svoj Rim, veliki dragi grad, to se pojavljivao u dalekom i ovdjeondje srebrnom sivilu izmeu kratkih predaha kie hirom vjetra tjerane naprijed i natrag, u jednolinoj sivoj atmosferi u kojoj bi tek ponekad izbio trag svjetlosti gasei se odmah poput kratkotrajnog smijeka. Usamljeni obelisk je promatrao pusti trg Trinita de'Monti. Stabla u drvoredu du zida koji povezuje crkvu s Villom Medici, ve gotovo gola, crna i crvenkasta, njihala su se na vjetru i kii. Pincio se jo uvijek zelenio poput otoka u maglovitom jezeru. Dok je gledao, nije ga zaokupljala neka odreena misao, ve cijeli splet zbrkanih misli, ali duu mu je ipak ispunjavao osj"eaj koj'i je nadilazio sve ostale: potpuno i vatreno buenje njegove stare Ijubavi prema Rimu, prema najdraem Rimu, ogromnom, velianstvenom, jedinstvenom Rimu, gradu nad gradovima, uvijek mladom, uvijek novom i uvijek kao more tajanstvenom. Kia je lijevala i lijevala. Iznad Monte Maria nebo se smrkavalo, oblaci su se zgunjavali, postaj'ali tamnoplavi kao ustajala voda, irili su se prema Janiculu i sputali se nad Vatikan. Vrak kupole Sv. Petra dodirivao j"e tu ogromnu masu i inilo se da je ona podrava, nalik na gigantski olovni stup. Kroz nebrojene kose niti kie polako se pribliavala magla poput najtananije koprene to prelazi kroz nategnute eline ice koje bez prestanka podrhtavaju. Monotoniju pljuska nije prekidao nikakav drugi buniji um. Koliko je sati? upita Stephena okrenuvi se. Bilo j'e devet po prilici. Osjeao se malo umoran. Pomisli da poe spavati. A zatim da se ni s kim ne sastaje preko dana, da veer provede kod kue, da se sabere. Opet se vraao gradskom, mondenom ivotu. Zato je htio, prij"e no to se opet vrati starim navikama, da utvrdi pravilo, da raspravi sam sa sobom kako treba da se ponaa u budunosti. Stephenu naredi: Bude li me netko traio, recite mu da se jo nisam vratio. Obavijestite vratara. Jamesu recite da mi danas vie nij'e potreban, ali da veeras doe po druge naloge. U tri sata priredite mi laganu zakusku, a veeru u devet. To je sve. Zaspao je gotovo odmah. Sluga ga je probudio u dva i najavio da ga

je prije podne traio vojvoda di Grimiti koji je od markize d'Ateleta saznao za njegov povratak. I onda? Gospodin vojvoda je rekao da e navratiti predvee. Jo uvijek pada? Sasvim rastvorite kapke. Nij"e vie padalo. Nebo se razvedrilo. U sobu prodre blij'edi trak sunca i osvij'etli goblene Djevica s malim Isusom 1 Stefano Sperelli, starinski goblen koji je Giusto godine 1508. donio iz Flandrije. Andreine oi su polako lutale zidovima gledajui fine vezove, skladne boje, li kove koji su bili svjedoci tolikih uitaka, koji su mu se smijeili kad se budio veseo, a i koji su mu ublaavali besane sate dok je ranjen leao. inilo se kao da ga pozdravljaju sve te poznate i drage stvari. Pred oima mu iskrsne lik Donne Marije. Pridigne se malo na jastuke, zapali cigaretu i gotovo poudno pone slijediti tok misli. Neobino zadovoljstvo ispuni mu sve udove, a duh mu je zraio vedrinom. Svoja je matanja mijeao s oblacima dima, okruen tim blagim svjetlom u kojem su boje i oblici izgledali nekako mekaniji. Misli mu se nisu gubile u sjeanju na prole dane, ve su spontano traile budunost. Opet e vidjeti Donnu Mariju, za dva mjeseca, ili tri, tko zna? Moda ak i ranije? Tada e opet nastaviti Ijubav koja mu je skrivala toliko nepoznatih obeanja, toliko tajnih drai. Bit e to prava druga Ijubav, duboka, slatka i tuna poput druge Ijubavi. Donna Marija je izgledala Idealna Ljubavnica za misaona ovjeka, amie avec des hanches, kako kae Charles Baudelaire, jedina Consolatrix, ona koja hrabri i oprata znajui pratati. Sigurno je, oznaavajui u SheIleyjevoj zbirci ta dva bolna stiha, u srcu morala ponavljati i druge rijei, a itajui cijelu pjesmu morala je plakati kao Magnetina dama i dugo razmiljati o milosrdnoj brizi, o udesnom ozdravljenju. can never be thine! Zato nikada? Previe boli je bilo u strasti kojom je onog dana u umi kraj Vicomilea odgovorila: Volim vas, volim vas, volim vas! Jo uvijek je uo njen glas, taj nezaboravni glas. Sjeti se Elene Muti, koja se, izazvana tim glasom, priblii k onoj drugoj, pomijea s drugom, te mu malopomalo ispuni misli poudnim slikama. Krevet

na kojem je leao i sve stvari unaokolo, svjedoci i sauesnici negdanjih zanosa, budili su u njemu slike poude. Znatieljno je u mati poeo svlaiti Sienjanku, obavijati je svojom strau, zamiljati je kako se predaje, promatrati je u svom naruju, uivati je. Tjelesno posjedovanje te tako nevine i iste ene inilo mu se kao najvie, najnovije i najrjee zadovoljstvo koje bi mogao postii, dok mu je ova soba izgledala najdostojnije mjesto da prihvati taj uitak, jer bi jo vie pojaala okus svetogra i oskvrnua, koji je taj skriveni in, kako je on mislio, morao imati. Soba je bila ispunjena religioznim stvarima kao kakva kapela. U njoj su bile sakupljene gotovo sve crkvene tkanine koje j'e posjedovao i gotovo svi gobleni vjerskog sadraja. Krevet je izranjao iz uzvisine sa tri stepenice, u sjeni baldahina od venecijanskog baruna iz XVI stoljea s pozadinom od pozlaenog srebra i ornamentima blijedocrvene boje te zlatom izvezenim reljefima; nekad davno morao j'e sluiti kao crkveno ruho, jer su se na crteu nalazili latinski natpisi i plodovi rtve: groe i klasovi. Glavu kreveta je prekrivao mali, veoma fini flamanski goblen, izvezen ciparskim zlatom, koji je predstavljao Navj'etenj'e. Drugi gobleni, ukraeni plemikim grbom obitelj'i Sperelli, prekrivali su zidove, zavravajui na svojem gornjem i donjem dijelu frizovima na kojima su bili izvezeni dogaaji iz ivota Dj'evice Marije te djela muenika, apostola i proroka. Kamin je bio prekriven oltarnikom, koji je prikazivao Priu o mudrim i ludim djevicama, i s dva pluvij"ala, Neki skupocj'eni dijelovi sakristijskog namjetaja od izrezbarenog drva iz XV stoljea upotpunjavali su poboni ugoaj zajedno s majolikama Luke della Robbia i stolicama iji su nasloni i sj'edita bili prekriveni komadima dalmatika islikanim prizorima iz stvaranja svijeta. Osim toga, posvuda su, s matovitim ukusom, kao ukras ili zbog udobnijeg osj'eanj'a, bila upotrebljavana i druga liturgijska ruha: posude za krtavanje, prekrivai za kalee, misnice, narunici, stole, koulje, velovi. Na stolu pokraj kamina sjao je kao na oltaru veliki triptih Hansa Memlinga Poklonstvo triju kraljeva, ispunjavajui sobu sjajem remekdjela. Na nekim izvezenim natpisima izmeu rijei Aneoskog pozdrava pojavljivalo se i Marijino ime. Najee se ipak j'avlj'ao samo inicij'al

M, koji je na jednom ilimu bio izvezen ak od bisera i granata. Ulazei u ovu sobu mislio je osjetljivi dekorater zar nee pomisliti da ulazi u svoju Slavu? Uivao je zamiljajui tu bezbonu priu okruenu ovim svetim priama. Jo jednom su estetski osjeaj i rafinirana senzualnost nadvladali i izobliili u njemu iskreni i Ijudski osjeaj Ijubavi. Stephen pokuca na vrata i ree: Mogu li upozoriti gospodina grofa da su ve tri sata. Andrea se digne i uputi u osmorokutnu sobu da se obue. Kroz ipkaste zavjese prodiralo je sunce bacajui svoje zrake na arapskopanjolske ploice, bezbrojne predmete od srebra i kristala i bareljefe starinskog sarkofaga. Ti raznoliki odbljesci stvarali su u zraku ivu veselost. Osjeao se radostan, potpuno izlijeen, pun snage. Povratak u svoj" dom ispunjavao ga je neopisivom radou. Odjednom se u njemu poelo buniti ono najneozbiljnije, najtatije, najsvjetovnije. Cinilo se da je ono to ga okruuje toliko jako da u njemu moe probuditi nekadanjeg ovjeka. Ponovo su se pojavljivale radoznalost, ivost, elja da svuda bude prisutan. Ve je poeo osjeati potrebu da se pokae, da opet vidi prijatelje, prijateljice, da uiva. Onda osjeti da j'e jako gladan i naredi sluzi da mu donese jelo. Rijetko je jeo kod kue, ali za izvanredne prilike, kakvu odabranu Ijubavnu zakusku ili malu galantnu veeru, uvao je jednu sobu ureenu skupocjenim napulj'skim tapiserijama iz XVIII stoljea, koj'e je Carlo Sperelli naruio u kraljevskoj radionici goblena Pietra Durantija 1766, po crteima Girolama Storacea. Sedam zidnih tapeta, u svoj'oj velianstvenosti nalik na Rubensa, predstavljalo je bahovske Ijubavne prizore, dok su one na vratima, nadvratnicima i iznad prozora, predstavIjale voe i cvij'ee. Blijedo i crvenkasto zlato koje je prevladavalo, te biserna boj'a koe, rumenilo i tamnoplava boj'a, davali su mekan i potpun sklad. Kad se vrati vojvoda di Grimiti, uvedite ga ree sluzi. I ovamo su dopirale zrake sunca koje se sputalo prema Monte Mariu. Na trgu Trinita de'Monti ula se buka koija. inilo se da se nakon kie cijelim nebom rasula zlatna svjetlost rimskog listopada. Otvorite prozore ree sluzi.

Buka postane j'o jaa. U sobu prodre mlaki zrak. Zavjese neprimjetno poee podrhtavati. Boanski Rime! pomisli Andrea promatrajui nebo kroz visoke zavj'ese. Neka neodoljiva znatielja privue ga prozoru. Rim je izranjao u boji veoma svijetlog ljunka, pomalo neodreenih linija kao na kakvoj blijedoj slici Claudea Lorraina, pod vlanim i svjeim nebom na kojem su razasute sjajne skupine prozirnih oblaka koji su slobodnim prostorima davali neopisivu profinjenost, kao to cvijee zelenilu daje novu dra. U daljini, na krajnjim uzvisinama, boja ljunka je prelazila u boju ametista. Kao to bujna kosa prolazi kroz mjedeni ealj, tako su dugi i tanki pramenovi magle vijugali kroz emprese Monte Maria. U blizini, na Monte Pinciu, blistale su pozlaene kronje borova, dok je obelisk Pija VI na trgu izgledao kao stup od ahata. Sve stvari su izgledale raskonije u ovom raskonom jesenskom svjetlu. Boanski Rime! Nije mogao otrgnuti pogled s prozora. Ugledao je etu crvenih klerika koji su prolazili ispred crkve, a iza nj'ih koiju nekog prelata koju su vukla dva dugorepa vranca. Onda je opazio i druge, otkrivene koije, u kojima su se nalazile gospoe s djecom. Prepoznao je kneginj'u di Ferentino i Barbarellu Viti, a zatim i groficu Lucoli koji je upregla dva ponija iza kojih je skakutao njen danski pas. Duh mu osvijetli trak negdanjeg ivota, uznemiri ga i razbudi u njemu nejasne elje. Udalji se od prozora i ponovo sjedne za stol. Sunce je zapalilo kristale oko njega i obasjalo satire koji su plesali oko jednog Silena na zidu. Sluga najavi: Gospodin vojvoda s dvojicom gospode. Dok se Andrea dizao da im poe u susret, uoe vojvoda di Grimiti, Ludovico i Giulio Musellaro. Sva trojica ga zagrlie. Giulio! klikne Sperelli ugledavi prijatelja nakon vie od dvij'e godine. Otkad ste u Rimu? Ve tjedan dana. Htio sam ti pisati u Schifanoju, ali sam onda odluio da saekam tvoj povratak. Kako si? ini mi se da si malo smravio, ali dobro izgleda. Tek ovdje, u

Rimu, doznao sam to se dogodilo, inae bih iz Indije doao da ti budem sekundant. Poetkom svibnja nalazio sam se u Padmavati, u Biharu. Toiiko toga ti moram ispriati! A tek ja tebi! Ponovo se srdano rukovae. Andrea je bio veoma veseo. Musellaro mu je zbog svoje velike inteligencije, otroumnosti duha i profinjene kulture bio drai od svih ostalih prijatelja. Ruggero, Ludovico, sjednite. Giulio, sjedni ovdje. Ponudi ih cigaretama, ajem, likerima. Otpoe veoma iv razgovor. Ruggero Grimiti i Barbarisi pripovijedahu rimske novosti, malu kroniku dogaaja. Zrak se ispunjao dimom koji je poprimao boju na gotovo vodoravnim zrakama sunca. Sagovi su se slijevali u toplu i mekanu boju. Miris aja mijeao se s mirisom duhana. Donio sam ti paket aja ree Musellaro Sperelliju mnogo boljeg od onog to ga je pio tvoj glasoviti KienLung. Ah, sjea li se kad smo u Londonu pripremali aj po pjesnikom receptu velikog cara? Zna li ree Grimiti da je Clara Green u Rimu. Ona plavua. U nedjelju sam je vidio u Villi Borghese. Prepoznala me je, pozdravila i zaustavila koiju. Zasad stanuje u Hotel d'Eiirope, na piazzi di Spagna. Jo uvijek je lijepa. Sjea li se kako je ludovala za tobom i progonila te kad si bio zaljubijen u Landbrookovu? Najprije me upitala kako si ti, a tek onda kako sam ja ... Rado bih je vidio. Da li se jo uvijek oblai u zeleno i stavlja suncokrete u eir? Ne, ne. ini se da je zauvijek napustila esteticizam. Sad je zaokuplja perje. U nedjelju je imala na glavi jedan veliki Montepensier eir s nevjerojatnim perom. Ove godine ree Barbarisi pojavio se neobino velik broj demimondenki. Trietiri su prilino zgodne. Giulia Arici ima prekrasno tijelo i prilino otmjene ruke i noge. Vratila se i Silva, koju je prekjuer na prijatelj Musellaro osvojio jednim krznom od pantere. Vratila se i Maria Fortuna, ali je prekinula s Carlom de Souza, kojeg trenutano zamjenjuje Ruggero

 Sezona je dakle u punom jeku? Ove je godine poela rano kao nikad dosad, kako za grenice tako i za bezgrene. A koje bezgrene su ve u Rimu? Gotovo sve: Moceto, Viti, sestre Daddi, Micigliano, Miano, Massa d'Albe, Lucoli... Lucolijevu sam vidio maloas s prozora. Bila je u koiji. Vidio sam i tvoju roakinju s Vitijevom. Moja sestrina je jo danas ovdje. Sutra se vraa u Frascati. U srijedu sprema prijem u vili, neku vrst gardenparty, po uzoru na princezu Sagan. Odijelo nije strogo propisano, ali e sve dame nositi eire Louis XV ili Directoire. Mi emo ii. Ti zasad nee odlaziti iz Rima, zar ne? upita Grimiti Sperellija. Ostajem sve do poetka studenog. Zatim u otputovati u Francusku na etrnaest dana da nabavim konje. Vratit u se potkraj mjeseca. Ah da, Leonetto Lanza prodaje Campomorta ree Ludovico. Ti ga poznaje? Predivna ivotinja i veliki skaka. Mislim da bi ti se svidio. Koliko trai? Petnaest tisua, ini mi se. Vidjet emo. Leonetto se uskoro eni. Zaruio se s Ginosom ovog Ijeta u AixlesBainsu. Zaboravio sam ti rei upadne Musellaro da te Galeazzo Secinaro pozdravlja. Zajedno smo se vratili. Kad bih ti ispriao to je sve radio Galeazzo za vrijeme putovanja! Sad je u Palermu, ali u sijenju dolazi u Rim. Pozdravio te i Gino Bomminaco doda Barbarisi. Ah, ah! klikne vojvoda smijui se. Gino ti svakako mora ispriati svoju avanturu s Donnom Giuliom Moceto... Mislim da bi nam i ti mogao o tome neto vie rei. I Ludovico se pone smijati. Znam ree Giulio Musellaro da si ovdj'e u Rimu napravio pravi pokolj. Gratulor tibU^

 No, ispriajte mi tu pustolovinu nagovarao ih je Andrea radoznalo. Mora j'e uti od Gina, da bi se nasmijao. Pozna Ginovu mimiku. Mora vidjeti kakvo hce pravi kad stigne do najvanije toke. To je pravo remekdjelo! ut u je i od njega gonjen radoznalou nije poputao Andrea ali ispriaj mi barem neto, molim te. Evo, u dvije rijei pristane Ruggero Grimiti odlaui alicu na stol i pripremajui se da bez ikakva ustezanja i preuivanja, zauujuom lakoom koj'om mlada gospoda razglauju grijehe svojih i tuih dama, ispria pustolovinu. Prolog prolj'ea ne znam jesi li to opazio Gino je vatreno i prilino vidljivo udvarao Donni Giuliji. To udvaranje j'e na kraju postalo veoma estoko. Donna Giulia se nalazila pred kapitulacijom, a Gino se, kao i obino, sav pretvorio u vatru. Zgoda se pruila. Giovanni Moceto je otputovao u Firenzu da svoje premorene konje odvede na panj'ake kod Cascine. Jedne veeri, j'edne srijede naveer, kao i obino, mislim ak da je te srijede bilo posljednje primanje, Gino pomisli da je veliki trenutak stigao. Saekao je dok jedan po jedan svi uzvanici nisu otili i dok se salon nije ispraznio i on napokon ostao sam s njome... Sad bi nam bio potreban Bomminaco prekine ga Barbarisi. Nemogue ga je oponaati. Treba ga uti kad napuljskim dijalektom opisuje ambijent i analizu svog stanja, a onda psiholoki i fizioloki moment, kako on to kae. To je zaista neopisivo komino. Dakle nastavi Ruggero nakon uvoda koji e uti od njega, u enji i erotskom uzbuenju fin de soiree, on klekne ispred Donne Giulije koja je sjedila na vrlo niskom naslonjau, na naslonj'au koji j'e bio proet sukrivnjom. Donna Giulia se rastapala od slasti i veoma slabo se branila, njegove ruke su postajale sve hrabrije i ona je ve isputala uzdah predaje... Ali j"ao, odjednom se ruke koje su bile toliko smione 1 Cestitam ti. instinktivno povukoe, kao da su dodirnule zmijsku kou, neto gadljivo ... Andrea prasne u tako iskren smijeh da je veselo raspoloenje

obuzelo sve prijatelje. On je shvatio, jer je znao. Ali Giulio Mussellaro odmah nestrpljivo upita Grimitija: Objasni mi! Objasni mi! Ti mu objasni ree Grimiti Sperelliju. Evo ree Andrea jo uvijek se smijui poznaje li najljepu pjesmu Theophilea Gautiera, Tajni muzej? O douce barbe feminine! odrecitira Musellaro sj'etivi se. I to onda? I onda, Giulia Moceto je veoma njena plavua. Ali ako bude imao sreu koju ti elim, da povue le drap de la blonde qui dort, sigurno nee nai, kao Filip Burgundski, zlatno runo. Ona je, kau, sans plume et sans duvet, kao parski mramor, kako pjeva Gautier. Veoma rijetka rijetkost koju ja jako cijenim ree Musellaro. Rijetkost koj'u mi znamo cijeniti ponovi Andrea. Ali Gino Bomminaco je naivina, jednostavno eljade. Sluaj', sluaj' ostatak prie ree Barbarisi. Ah, da nam je j'unak ovdje! uzvikne vojvoda di Grimiti. Pria u tuim ustima gubi sav okus. Zamisli dakle da su iznenaenje i zbunjenost bili toliko veliki da se sav ar ugasio. Gino se mudro morao povui zbog potpune nemogunosti da ide dalj'e. Moe li to zamisliti? Moe li zamisliti groznu muku ovjeka koji, doavi da primi sve, ne moe uzeti nita? Donna Giulia je pozelenjela. Gino je izigravao da uje nekakav um, htio je dobiti na vremenu, nadao se... Ah, pria o povlaenj'u je prava divota. Kakva Anabaza! ut e. I Donna Giulia je zatim postala Ginova Ijubavnica? upita Andrea. Nikad! Nikad jadni Gino nee okusiti to voe, a mislim da e i umrij'eti od muke, enje i radoznalosti. Puca od smijeha kad o tome pria prijateljima, ali mo tri ga paljivo kad pripovijeda. Ispod lakrdije skriva se strast. Zgodna tema za jednu novelu ree Andrea Musellaru. Zar ne? Novela bi se zvala Opsjednuti... Mogla bi se napraviti prilino zgodna i snana pripovijest. ovjek, bez prestanka zaokupljen, progonjen, muen fantastinom vizijom rijetkog oblika koji je dotakao, pa prema tome i zamislio, ali ga nije uivao a ni oima

vidio, malopomalo troi se od strasti i postaje lud. Ne moe odagnati iz prstiju dojam tog dodira, dok se njegova prva odvratnost pretvara u neugasivi oganj... ak bi se na stvarnoj podlozi moglo stvoriti umjetniko djelo: postii neto poput Hoffmannove erotske pripovijetke, napisane plastinom vjernou jednog Flauberta. Pokuaj. Moda! Uostalom, ao mi je jadnog Gina. Kau da Mocetova ima najljepi trbuh u Rimu ... Svia mi se taj kau prekine ga Ruggero Grimiti. ... trbuh nerotkinje Pandore, pehar od bjelokosti, blistavi tit, speculum voluptatis.' I najsavreniji pupak to se zna, mali zavinuti pupak, kao na Clodionovim terakotama, isti peat Ijupkosti, slijepo oko, ali sjajnije od zvijezde, voluptatis ocellus,^ koji se moe slaviti u kakvom epigramu dostojnom grke antologije. Andreu je uzbuivao taj razgovor. Potpomognut prijateljima otpoe dijalog o enskoj Ijepoti, i to mnogo nepristojniji od onog Firenzuolinog. Ponovo se nakon duge suzdrljivosti u njemu budila stara putenost. I on je govorio s dubokim i uvjerenim arom, poput izvrsnog poznavaoca golog tijela, uivajui u slikovitim izrazima, opisujui 1 najmanje sitnice kao umjetnik i kao razvratnik. I zaista, ovaj razgovor etiriju mlade gospode okruene prijatnim bakhovskim tapiserijama, mogao je, da je zabiljeen, predstavljati Breviarium arcanum elegantnog razvrata na zalasku XIX stoljea. ' Ogledalo strasti. ^ Okace strasti. Dan je nestaj'ao, ali zrak je jo uvijek bio ispunj'en svjetlom zadravajui ga kao to spuva zadrava vodu. Kroz prozor su se na horizontu nazrijevali naranasti traci na kojima su se kao zupci velikih grablji od ebanovine jasno ocrtavali empresi Monte Maria. S vremena na vrijeme zaulo bi se graktanje vrana koje su u jatima slijetale na krovove Ville Medici a zatim se sputale u Villu Borghese, u malu dolinu sna. to radi veeras? upita Barbarisi Andreu. Zaista, ne znam. Onda doi s nama. U osam smo na veeri kod Doneyja, kraj Teatra Nazionale. Posveujemo novi Restaurant, pa ak i cabinets

particuliers novog Restauranta, gdje se bar nakon ostriga neemo morati zadovoljiti afrodizijakom izlobom Judite i Kupaice kao u Caffe di Roma. Akademski papar na lane ostrige... Hajde s nama, hajde s nama nagovarao ga je Giulio Musellaro. Nas trojica doda vojvoda s Giulijom Arici, Silvom i Marijom Fortunom. Ah, izvanredna ideja! Doi s Clarom Green. Izvanredna ideja! ponovi Ludovico. A gdje da naem Claru Green? U hotelu Evropa, ovdje blizu, na piazzi di Spagna. Jedno tvoje pisamce e je usreiti. Moe biti siguran da e svaku obavezu otkazati. Andrei se svidje prijedlog. Bit e bolje ree da je sam posjetim. Vj'erujem da se vratila. Zar ne, Ruggero? Obuci se. Idemo odmah. Izioe. Clara Green se upravo bila vratila u hotel. Andreu je primila s djetinjom radou. Ona bi, naravno, vie voljela da veeraju udvoje, ali je ipak bez oklij"evanja prihvatila poziv. Jednim pisamcem se rijei ve date obaveze i nekoj prijateljici poalje klju svoje loe u kazalitu. Izgledala je sretna. Ispria mu pravo mnotvo svojih sentimentalnih doivljaj'a, postavi mu svu silu sentimentalnih pitanja, zakune mu se da ga nikad nije mogla zaboraviti. Govorila je drei njegove ruke u svojima. tove you more than any wors can say, Andrew.. .1 Jo je bila mlada. Svojim istim i ravnim profilom, okrunjenim plavim vlasima koje su na elu bile razdijeljene pravei nisku frizuru, izgledala je poput kakve grke Ijepotice, ugravirane na koricama spomenara. Nosila je u sebi neto lijepo, trag to ga je ostavila Ijubav s pjesnikom Adolphusom JeckylIom, koji je u poeziji slijedio Johna Keatsa a u slikarstvu Holmana Hunta, stvarajui mrane sonete i slikajui prizore iz Vite nuove. Pozirala je za Sibilu s palmom i Madonu s IjiIjanom. Jednom je ak pozirala i Andrei za studiju glave koja je trebala posluiti kao bakrorez Isabette za Boccacciovu novelu. Umjetnost ju je dakle oplemenila. Ali u biti, nije imala nikakvu duhovnu osobinu, ak naprotiv, taj pretjerani

sentimentalizam koji nerijetko sreemo kod engleskih kurtizana i koji tako neobino odudara od izopaenosti njihove pohote, inio ju je pomalo dosadnom. Vifho would have thought we should stand again together, AndrewP Nakon jednog sata Andrea je ostavi i malim stepenicama to od piazze Mignanelli vode do Trinita, vrati se u palau Zuccari. Do osamljenih malih stepenica dopirala je gradska buka blage listopadske veeri. Na vlanom i sjajnom nebu treperile su zvijezde. Dolje, oko palae Casteldelfino, stabla su beumno, poput morskih biljaka to plivaju u akvariju, u nekom tajanstvenom sjaju rasipala kroz malu reetku neodreene sjene, dok je kroz osvijetljene crvene zavjese jednog prozora dopirao zvuk klavira. S crkve se razlijee glas zvona. Andrea iznenada osjeti kako mu se srce stee. Odjednom ga ispuni sjeanje na Donnu Mariju i nejasno probudi u njemu osjeaj tuge i gotovo kajanja. to ona sad radi? Misli? Pati? S likom Sienjanke iskrsne mu u duhu i stari toskanski grad: crnobijeli Duomo, Loggia, Fonte Gaia. Obuze ga uasna tuga. Priini mu se kao da mu je iz dna srca neto istrgnuto. ' Nema rijei kojom bih izrazila koliko te volim, Andrea... ^ Tko bi pomislio da emo opet biti zajedno, Andrea! nije tono osjeao to, ali je bio tuan kao da je neto nepovratno izgubio. Jo jednom se sjeti svoje jutronje odluke. Vee provedeno u samoi, u kui u koju e ona moda jednog dana doi, tuno ali ugodno vee, u drutvu njena duha, vee razmiljanja i sabranosti! Odluka se uistinu nije mogla bolje odrati. Sprema se da ode na veeru s prijateljima i enama, a no e sigurno provesti s Clarom Green. Kajanje je bilo toliko nepodnoljivo, toliko ga je muilo, da se neobino brzo obukao, skoio u koiju, i prije vremena krenuo u hotel. Clara je ve bila spremna. Predloio joj je da se provezu u koiji rimskim ulicama do dogovorenog sastanka u osam sati. Prooe ulicom Babuino, oko obeliska na piazzi del Popolo, zatim Corsom i ulicom Fontanella di Borghese. Ponovo se preko Montecitorija vratie na Corso sve do piazze di Venezia, a onda krenue do Teatra Nazionale. Clara je bez prestanka brbljala, s

vremena na vrijeme se saginjala da poljubi mladia na kraj usana skrivajui taj hitri pokret lepezom od bijelih pera iz koje se irio prilino ugodan miris whiterose. Andrea kao da nije sluao i na njene poljupce odgovarao je jedva zamjetljivim osmijehom. to misli? upita ga ona izgovarajui s pomalo draesnom nesigurnou talijanske rijei. Nita odgovori Andrea prihvativi je za ruku na kojoj jo nije imala rukavicu. Promatrao je prstenje. Tko to zna! uzdahne ona naglaavajui posebno svaku od ove tri jednoslone rijei koje svaka strankinja odmah naui, smatrajui da je u njima skrivena sva melankolija talijanske Ijubavi. Tko to zna? Chi lo sa? Onda gotovo zaklinjuim tonom doda: Love me this evening, Andrew!^ Andrea je poljubi u uho, obuhvati rukom oko struka, izvali gomilu budalatina i razvedri se. Corso je bio pun svijeta, izlozi su blistali, prodavai novina izvikivali naslove, javne i privatne koije jurile u svim pravcima. Voli me veeras, Andrea. od piazze Colonna do piazze di Venezia razlijevala se sva veernj"a ivost rimskog ivota. Kad su uli kod Doneyja, bilo je ve osam i deset minuta. Svi ostali ve su bili stigli. Andrea Sperelli pozdravi drutvo i vodei Claru Green za ruku, ree: Ecce Miss Clara Green, ancilla Domini, Sibylla palmifera, candida puella. Ora pro nobis odgovorie u isti mah Musellaro, Barbarisi i Grimiti. Zene se nasmij'ae, ali ne shvatie. Clara se osmjehne i skine ogrta ispod kojeg se poj'avi kratka bijela i jednostavna haljina sa iljastim izrezom na grudima i leima te kao more zelenom vrpcom na Hjevom ramenu i dva smaragda u uima, drei se posve neusilj'eno pod trostrukim ispituj'uim pogledom Giulije Arici, Bebe Silve i Marije Fortune. Musellaro i Grimiti su je ve poznavali, Barbarisija joj predstavie. Andrea ree: Mercedes Silva zvana Bebe, chica pero guapaJ

 Maria Fortuna, lijepa amajlija, prava opa Fortuna ... za ovaj Rim koj'i je sretan to je ima. Onda se okrene Barbarisiju: Uinite nam ast i predstavite nas dami koja je, ako se ne varam, boanska Giulia Farnese. Ne: Arici prekine ga Giulia. Oprostite, molim vas, ali da bih to povjerovao, morao bih se posavj'etovati s Pinturicchij'em u Petoj' dvorani.2 Izgovaraj"ui ove gluposti, nije se smij'ao, zabavljalo ga j'e to uenjem ili zbunjenou moe ispuniti slatko neznanj'e tih lijepih gusaka. Meu polusvijetom je uvij'ek upotreblj'avao naroiti stil i nain izraavanja. Da izbj'egne dosadu, stvarao bi groteskne izraze, dobacivao neuvene paradokse, grozne bezobrazluke obavijene dvosmislenim rij'eima, nerazumljive dosjctke, zagonetne madrigale, sve to na izvornom jeziku, pomijeano atrovakim izrazima, ispunj'eno tisuama zaina kao neka Rabelaisova olla podrida, napravljena od jakih mirodija i sonog mesa. Nitko bolj'e od nj'ega nije znao ispri ' Malena, ali lijepa. ^ Misli se Appartamento Borgia u Vatikanskoj palai, gdje se nalazi Pinturicchijeva freska Giulije Farnese. povjediti neku masnu priu, skandaloznu anegdotu, pustolovinu u Casanovinu stilu. Nitko, opisujui neto razbludno, nije boije od njega umio pronai bestidniju, ali tonu i snanu rije, pravu rije, od krvi i mesa, izraz pun sri, koji ivi, die i kuca kao stvar od koje dobiva oblik, pruajui dostojnom sluaocu dvostruki uitak, ne samo duhovni ve i senzualni, radost nalik djelomino onoj koju izazivaju slike velikih kolorista, pomijeane grimizom i mlijekom, okupane prozirnou tekueg jantara, proete toplim, poput besmrtne krvi neugasivo sjajnim zlatom. Tko je Pinturicchio? upita Giulia Arici Barbarisija. Pinturicchio? vikne Andrea. Osrednji soboslikar kojemu je prije nekog vremena palo na pamet da vas naslika iznad jednih vrata u papinom stanu. Ne mislite vie na to. Umro je. Kako? ... Ah, na grozan nain. ena mu je bila Ijubavnica nekog vojnika iz

Perugie koji se nalazio u sienskom garnizonu ... Pitajte Ludovica. On zna sve o tome, ali vam nikada nije priao iz straha da vas ne raalosti. Bebe, upozoravam te da princ od Wallesa za stolom poinje puiti tek izmeu drugog i treeg jela. Ti si malo poranila. Silva je ve bila zapalila cigaretu i gutala ostrige, dok joj je dim izlazio kroz nosnice. Bila je nalik na pitomca bez spola, na malog zloestog hermafrodita. Blijeda, mrava, s oima koje su oivljavali groznica i ugIjen, i suvie crvenih usana, kosa kratka, pomalo kovrava, poput vune, prekrivala joj je glavu kao astrahanska kapa. Na lijevom oku imala je monokl. Nosila je visoki tvrdi ovratnik, bijelu kravatu, otvoreni prsluk, crni haljetak mukog kroja, i jednu gardeniju u zapuku. Vladala se poput kakvog dandyja i govorila promuklim glasom. Ali privlaila je i izazivala tim znakom pokvaienosti, poroka, perverznosti koji je izbijao iz njene vanjtine, dranja, iz njenih rijei. Sal y pimienta Sol i papar. Maria Fortuna je naprotiv bila drugaij'i tip, neke vrsti Madame de Parabere. Naginjala je gojaznosti. Kao i lijepa Ij'ubavnica Regentova, imala je bij'elu put, zagasite i duboke bjeline, jednu od onih neumornih i nezasitnih puti na kojima je Heraklo mogao dokonati svoj" Ijubavni podvig, svoj trinaesti napor, a da ne osj'eti potrebu za odmorom. Oi su j'oj kao njene Ij'ubiice plovile u sj'eni, kao u kakvoj slici Tranquilla Cremone, dok su j'oj" usne uvijek bile napola otvorene pokazuj'ui u ruiastoj sjeni, kao poluotvorena kolj'ka, prekrasni sjaj bisera. Giulia Arici se mnogo sviala Sperellij'u zbog svog zlaanog lica na kojem su izranjala dva duga barunasta oka, od njenog baruna boje kestena koji je ponekad dobivao gotovo crvenkasti odsjaj. Mesnat nos i pune svjee, kao krv crvene usne, davali su nj'enom licu izraz otvorene pohote koju je j'o vie poj'aavao njen nemirni jezik. Kako su joj onjaci bili prej'aki, kutovi usana su joj se podizali, a budui da su se tako uzdignuti suili ili j'e moda malo smetali, svaki tren bi ih vlaila vrkom jezika. Tako se svaki as moglo vidj'eti kako joj, poput rosne latice rascvale rue, kroz ogradu od zubi prolij'ee jezik kao kroz red ogulj'enih badema. Julija ree Andrea Sperelli gledajui j'oj' usne sv. Bernardin

u j'ednom svom goyoru ima za vas prekrasni epitet. Vi ak ni to ne znate! Aricij'eva se pone smijati glupim ali divnim smijehom koji joj je malo otkrivao desni. U toj veseloj razdraganosti iz nje je izbij'ao jo jai miris, kao kad se potrese ruin grm. to ete mi dati doda Andrea to ete mi dati, ako tu slatku rij'e istrgnem iz sveeve propovijedi kao afrodizijski biser iz teolokog blaga i ako vam je ponudim? Ne znam odgovori Aricij'eva, smijui se bez prestanka i drei izmeu finih dugulj'astih prstiju au chabilijskog vina. to god elite. Supstantiv pridj'eva. to kaete? O tome emo razgovarati. Rije glasi: Unguatica. Messer Ludovico je vaim litanijama dodao ovaj naziv: Rosa linguatica, glube nos.^ teta ree Musellaro to se ne nalazi za stolom nekog vojvode iz XVI stoljea, izmeu kakve Violante i Imperije, s Giuliom Romanom, Pietrom Aretinom i Marc' Antonijem! Razgovor se sve vie rasplamsavao uz vina, uz pitka i jaka stara francuska vina koja rijeima daju krila i vatru. Majolike nisu bile stare, ukraene slikama viteza Cipriana dei Piccolpasso, niti je srebrnina bila milanska iz vremena Ludovica il Mora, ali nije bila ni tako obina. Nasred stola u modroj kristalnoj vazi nalazila se velika kita utih, bijelih i Ijubiastih krizantema na kojima su poivale sjetne oi Clare Green. Clara izusti Ruggero Grimiti zar ste tuni? Na to mislite? A nia chimere! odgovori biva Ijubavnica Adolphusa Jeckyla smijui se i utopi uzdah u ai punoj ampanjca. To bistro i sjajno vino koje tako brzo i udno djeluje na ene ve je poinjalo uzbuivati mozgove i maternice tih etiriju razliitih hetera, buditi u njiina malog histerinog demona i irei ludilo naganjati ga kroz sve njihove ilice, Bebe Silva je dobacivala grozne doskoice smijui se grevito i prigueno, jecajui kao ena koja umire od kakljanja. Maria Fortuna je drobila bombone golim laktom i nudila ih ni za to, pritiskajui zatim zaeereni lakat na

Ruggerova usta. Potitena Sperellijevim madrigalima, Giulija Arici je, izvalivi se na naslon stolice, zatvarala ui lijepim rukama dok su joj usta u tom poloaju kao soan plod upravo izazivala da zagrize u njih. Jesi li ikad jeo mekane carigradske kolae koje prave od naranaa, naranina cvijeta i rua? upita Barbarisi Sperellija. Dah ti je cijeli ivot ispunjen njihovim mirisom. Giulijina usta su takav istonjaki slatki. ' Jeziava, rao, oderi nas. Molim te, Ludovico, pusti me da ih kuam odgovori Sperelli. Osvoji Claru Green i prepusti mi Giuliju tjedan dana. I Clara ima originalan okus: napitak parmskih Ijubiica izmeu dva PeekFrean keksa sa vanilijom... Panja, gospodo! povie Bebe Silva uzimajui jedan fondan. Opazila je alu Marije Fortune i sklopila oklkdu da e s vlastitog lakta, privukavi ga usnama, pojesti fondan. Da bi izvela alu, otkrije ruku: blijedu, mravu ruku prekrivenu tamnim dlaicama. Onda prilijepi bombon na iljastu kost, stisne lijevom rukom desnu podlakticu, napregne se i, praena pljeskom, klaunskom spretnou uspije dobiti okladu. Nije to nita ree prekrivajui golu kost. Chica pero guapa, zar ne, Musfellaro? I zapali desetu cigaretu. Miris duhana bio je tako ugodan da su svi htjeli zapuiti. Silvina doza prijee iz ruke u ruku. Maria Fortuna glasno proita rijei koje su stajale na ukraenom srebru doze: Quia nominor Bebe.' Sve su tada htjele imati neko geslo, grb koji bi stavile na rupie, na papir za pisma, na koulje. To im je izgledalo tako aristokratski, vrhunac elegancije. Tko e mi nai geslo? usklikne biva Ijubavnica Carla de Souza. Hou da bude na latinskom. Ja ree Andrea Sperelli. Evo ga: Semper parata.^ Ne. Diu saepe fortiter.^ to to znai?

 Je li vano da zna? Dovoljno je da je latinski. Evo druge, izvrsna je: Non timeo dona ferentes. Ne svia mi se. Nije nova ... ' Jer se zovem Bebe. ' Uvijek spremna. ' Dugo, esto i tirabro. Ne bojim se kad darove nose. A onda ova: Rarae nantes cum gurgite vasto.^ Suvie obina. Toliko puta sam je proitala u novinama. Ludovico, Giulio, Ruggero istodobno prasnue u grohotan smijeh. Nad glavama se irio dim od cigareta pravei lake modrikaste oblaie. S vremena na vrijeme zauo bi se zvuk kazalinog orkestra u vruem zraku i Bebe bi onda zapjevuila. Clara Green je bez rijei kidala krizanteme u svoj tanjur, jer joj se lako i bijelo vino u ilama pretvorilo u tunu enju. Za one koji su je ve poznavali taj bakhovski sentimentalizam nije predstavljao nita novo, ali se vojvoda Grimiti zabavljao izazivajui njegov izljev. Ona nije odgovarala, nastavljala je kidati krizanteme stiui usne kao da eH zadrati suze. Kako se Andrea Sperelli nije previe brinuo o njoj, predajui se djelom i rijeima ludom veselju, zadivivi ak i svoje drugove u zabavi, ona moleivo kroz bujicu drugih glasova izusti: Love me tonight, AndrevvF Od tada je gotovo u jednakim razmacima diui s tanjura svoj nebeski pogled bez prestanka eznutljivo monia: Love me tonight, Andrew! Oh, kakva tuga! primijeti Maria Fortuna. to to znai? Je 11 joj loe? Bebe Silva je puila, ispijala aice starog konjaka i izvjetaenom lvou prlpovijedala nevjerojatne stvari. Ponekad bi je na trenutak savladao umor, malaksalost, i tada se inilo kao da joj je neto spalo s lica, da se u njen drski lik zavuklo neko tuno, jadno, bolesno, zamiljeno, starije lice, staro poput suiavog majmuna koji se, nakon to je zabavio publiku, povlai u dno svog kaveza da se iskalje. Ali to su bill prolazni trenuci. Onda bi se opet prenula da popije gutljaj lli Izvali novu glupost.

A Clara Green je ponavljala: Love me tonight, AndreM^! ' Rijetke plivaju sa pustim vrtlogom. ^ Voli me noas, Andrea! II Tako je, jednim skokom, Andrea Sperelli ponovo zaronio u Uitak. Petnaestak dana zaokupljale su ga Giulia Arici i Clara Green. Zatim je s Musselarom otputovao u Pariz, a onda u London. U Rim se vratio polovicom prosinca i zimski ivot zatekao u punom jeku. Odmah je uletio u veliko mondeno kolo. Ali njegovo duevno stanje nikad nije bilo nemirnije, nesigurnije, nejasnije. Nikad u sebi nije osjetio nesnosniju zlovolju, dosadniju nelagodnost, niti je ikad prema sebi samom osjetio veu srdbu i gaenje. Ponekad bi u zamornim trenucima samoe osjetio kako ga iz dna utrobe poput iznenadne munine obuzima tuga. I on j'u je tupo podnosio bez snage da j'e odagna, s nekim mranim pomirenjem, poput bolesnika koji je izgubio svaku nadu u ozdravljenje prihvativi da ivi od vlastitog zla, od povlaenja u vlastitu patnju i poniranja u svoju smrtnu bij'edu. inilo mu se da mu se nekadanja guba opet poela iriti duom i da mu se srce ponovo poelo prazniti, da se vie nikad ne ispuni, kao nepopravljivo probuena mjeina. Osjeaj te praznine, sigurnost te nepopravljivosti raali su u nj'emu ponekad oajniku srdbu, a zatim ludi prezir prema samom sebi, svojoj volji, svojim posljednjim nadama, svojim posljednjim snovima. Gonjen neumolj'ivom strau za ivotom, stigao je do stranog trenutka. Do krajnjeg trenutka spasa ili propasti, do odlunog trenutka u kojem velike due otkrivaj"u svu svoju snagu a male sav svoj' kukaviluk. Dopustio je da bude svladan. Nije imao hrabrosti da se spasi vlastitom voljom. lako ga je bol bila posve svladala, plaio se jo jae patnje, iako ga je gaenj'e izmuilo, boj'ao se odricanj'a onoga to mu se gadilo, iako je ivo osjeao da se mora otrgnuti od stvari koj'e su ga najvie privlaile, bilo ga je strah da se od nj'ih udalji. Dopustio je da bvide oboren. Potpuno i zauvijek se odrekao svoje volje, svoje snage, svog unutranj'eg dostojanstva. Zauvijek je rtvovao ono to mu je ostalo od vj'ere i ideala. Bacio se u ivot kao u veliku besciljnu pustolovinu traei uitak.

priliku, sretni trenutak, pouzdavajui se u sudbinu, u sluajnost, nenadani stjecaj prilika. Ali dok je tom vrstom cinikog fatalizma htio postaviti branu patnji i zadobiti ako ne mir a ono barem otupjelost, osjeaj za bol je u njemu postajao sve otriji, poveavala se sposobnost da trpi, a gaenjima i raznim nevoljama nije bilo kraja. Sad je osjeao duboku istinu rijei to ih je jednog dana uputio Mariji Ferres u trenutku povjeravanja i potitenosti: Drugi su nesretniji, ali ja ne znam da li na svijetu postoji ovjek koji je manje sretan od mene. Sada je osjeao istinu rijei izgovorenih u jednom trenutku njenosti, kad mu je duu osvjetljavala iluzija druge mladosti, slutnja novog ivota. A ipak j'e onog dana, priajui s tim biem, bio iskreniji nego ikada. Izrazio je svoju misao iskreno i otvoreno kao nikada. Zato se u tren oka sve rasprilo i ugasilo? Zato nije znao hraniti onaj oganj u svom srcu? Zato nije znao sauvati onu uspomenu i odrati onu vjeru? Njegov zakon je dakle promjenljivost. Njegov duh je nepostojan poput tekuine, sve se u njemu bez prestanka preobraava i izobliuje. Potpuno mu nedostaje moralna snaga. Njegov moralni lik sainjavaju protivurjenosti. Naputaju ga jedinstvenost, spontanost, jednostavnost. U cijeloj toj zbrci ne dopire vie do njega glas dunosti, a glas nagona podjarmljuje glas volje, dok savjest, kao zvijezda bez svjetlosti, svaki as potamnjuje. Takav je uvijek bio pa e takav i ostati. Zato dakle da se bori protiv sebe samoga? Cui bono?^ Ali ba ta borba je bila jedna od potreba njegova ivota. Upravo taj nemir bio je bitni uvjet njegova postojanja. Ba ta patnja je bila prokletstvo kojeg se nikada ne bi mogao osloboditi. Svaki pokuaj da sam sebe analizira zavravao j'e jo veom nesigurnou, jo veom tamom. Kako mu j'e potpuno nedostajala mo spajanja, njegova analiza je postajala okrutna i razorna igra. Nakon jednog sata razmiljanja o sebi samom bio je zbunj'en, izlomljen, oajan, izgubljen. ' Za koje dobro? Kad je ujutro 30. prosinca u ulici Condotti neoekivano sreo Elenu Muti, obuze ga neopisivo uzbuenje. Kao pred zavretkom jednog udesnog djela. Kao da je ponovna poj'ava te ene u najtunijem

trenutku njegova ivota izronila snagom nekog predodreenja, kao da mu je ona bila poslana kao posljednja pomo ili kao posljednja osuda u mranom brodolomu. Prvi osjeaj to ga je obuzeo bio je da se opet zdrui s njom, da je ponovo uzme, osvoji, da opet kao nekada bude sva njegova, da obnovi nekadanju strast sa svim opojnostima i svim sjajem. Veselj'e i nada bili su prvi osj"eaj. Odmah zatim su iskrsli nepovjerenje, sumnja i Ijubomora, a onda i pomisao da nikakvo udo nikada ne moe uskrisiti ni najmanji djeli izgubljene sree, oiviti plamen ugaslog zanosa ili jedan jedini trak iezle iluzije. Ona je dola, ona j'e dola! Vratila se na mjesto gdje j'e svaki predmet uvao jednu uspomenu na nju i rekla: Nisam vie tvoj'a, nikada vie neu moi biti tvoj'a. Doviknula mu je: Zar bi mogao podnijeti da s drugima dijeli moje tij'elo? Ona se doista usudila da mu dovikne te rijei na ovom mjestu, pred svim ovim stvarima! Okrutna, uasna bol, od tisuu razliitih uboda, svaki otriji od drugoga, dovodila ga je do oaj'anj'a neko vrijeme. Strast ga je opet obavila tisuama plamenova, oivivi u nj'emu neugasivu tjelesnu udnj'u za enom koj'a vie nij'e bila njegova, osvij'etlivi u njegovu sjeanju sve i najmanj'e sitnice dalekih uivanja, svih njenih pokreta u slasti, svih ludih zagrljaja koji nikada nisu mogli ugasiti i zadovolj'iti udnju to se u njima uvijek iznova raala. Pa ipak, uvijek je u mati teko mogao spojiti nekadanju Elenu sa sadanjom Elenom. Dok su ga muile i raspalj'ivale uspomene na posjedovanje, izmicala mu je sigurnost posjedovanja: sadanja Elena mu je izgledala nova ena koju nikad nije uivao, nikad zagrlio. Pouda ga je toliko muila da j'e mislio da e umrijeti od nje. Pohota ga je zarazila poput otrova. Pohota koj'u j'e onda uzvieni plamen due obavijao svetom koprenom i okruivao gotovo boanskom tajanstvenou, sad se pojavila bez koprene, bez tajanstvene vatre, kao gola tjelesna pouda, kao niski nagon. A on je osjeao da taj njegov ar nije Ijubav i da nema nita zajedniko s Ijubavlju. Nije bila Ijubav. Ona je povikala: Zar bi mogao podnijeti da s drugima dijeli moje tijelo? Pa da, on bi to mogao podnijeti!

Uzeo bi je bez odvratnosti, onakvu kakva bi dola, okaljanu zagrljajem drugoga. Milovao bi je ondje gdje ju je milovao i drugi, poljubio bi je tamo gdje ju je poljubio i drugi. Nita, nita vie dakle u njemu nije ostalo netaknuto. ak se i uspomena na veliku strast bijedno sruila, zaprljala, ponizila. Posljednji traak nade se ugasio. Konano je dodirnuo dno, da se vie nikada ne digne. Obuze ga, meutim, pomamni bijes da srui idol koji je jo uvijek ispred njega stajao uspravan i zagonetan. S cininom okrutnou poeo ga je razgoliavati, potamnjivati, rastakati. Razorna analiza koju je iskuao na samom sebi poslui mu i protiv Elene. Za sve sumnje koje je nekada htio izbjei sad je traio odgovor. Svim sumnjienjima, koja su se nekada pojavljivala i raspravala ne ostavljajui traga, sad je traio porijeklo, nalazio opravdanje, dobivao potvrdu. Vjerovao je da e nai olakanje u tom nesretnom razaranju, ali je samo poveavao patnju, razdraivao svoju bol, irio rane. Sto je bio pravi razlog Eleninog odlaska u oujku 1885? Mnogo se toga onda naklapalo, a i za vrijeme njenog braka s Humphreyjem Heathfieldom. Jedno je samo bilo istina. On je to sluajno doznao od Giulia Musellara kad su jedne veeri izlazei iz kazalita priali o svemu i svaemu. I nije u to posumnjao. Donna Elena Muti je otputovala zbog poslova financijske naravi, zbog jedne operacije koja ju je trebala izvui iz tekih materijalnih neprilika to ih je prouzrokovala njezina prekomjerna rasipnost. Brak s lordom Heathfieldom spasio ju je od propasti. Taj Heathfield, markiz od Mount Edgcumbea i grof od Bradforda, posjedovao je veliko bogatstvo i bio u srodstvu s najviim britanskim plemstvom. Donna Elena je svoje poslove vodila veoma spretno. S izvanrednom spretnou znala se izvui iz opasnosti. Razumije se da tri godine udovitva nisu bile nevini pripravni intermezzo za drugi brak. Ni nevin, a ni oprezan. Ali nema sumnje da je Donna Elena bila velika dama ... Eh, dragi moj, velika dama! ponovi Giulio Musellaro. I sam to dobro zna. Andrea zauti.

 Ali ne savjetujem ti da joj se opet priblii doda prijatelj bacajui cigaretu koja se ugasila dok je priao. Ponovo zapaliti Ijubav isto je to i ponovo zapaliti cigaretu. Duhan se kvari, pa i Ijubav. Idemo na alicu aja kod Giulije Moceto? Rekla mi je da nakon predstave moemo doi k njoj. Nikad nije kasno. Nalazili su se ispred male palae Borghese. Ti idi ree Andrea ja idem kui spavati. Dananji lov me je malo zamorio. Pozdravi Donnu Giuliju. Comprends et prends Musellaro ode. Andrea produi ulicom Fontanella di Borghese, zatim ulicom Condotti u pravcu Trinita. Bila je hladna i vedra sijeanjska no, jedna od onih divnih zimskih noi koje od Rima stvaraju grad od srebra okruen bisernim krugom. Mjesec je s polovice neba razlijevao trostruku bistrinu, svjetla, mraza i tiine. Hodao je poput mjeseara, svjestan jedino svoje boli. Posljednji udarac je zadan. Idol se ruio. Na velikim razvalinama nije ostajalo nita. Tako je sve zavravalo, zauvijek. Ona ga dakle zaista nikad nije voljela. Bez oklijevanja je prekinula Ijubav da bi se rijeila novanih neprilika. Bez oklijevanja je sklopila brak iz koristoljublja. Sad je ispred njega izigravala muenicu, ogrtala se platem nepovredive supruge! Gorko se osmjehne. Onda ga zaslijepi mukli bijes prema toj eni. Ni sjeanje na strast nije pomoglo. Sve stvari iz onog vremena priinjale su mu se kao ogromna i okrutna prijevara, kao sama la. I taj ovjek koji je od prijevare i lai sebi saio odijelo u ivotu, taj ovjek koji je toliko puta prevario i lagao, na pomisao o tuoj prijevari osjetio se uvrijeen, ozlojeen kao da se radi o neopro ' Shvati i uzmi. stivoj' greci, o gadosti koj'a se ne moe ispriati ni objasniti. On zaista nije mogao objasniti kako je Elena mogla napraviti takav zloin. Pa iako to nije mogao, nije joj doputao nikakvo opravdanje, nije pruao mjesta sumnji da ju je neki drugi tajni razlog mogao nagnati u nenadani bijeg. Vidio je samo in, niskost, prostotu. Iznad svega niskost, tvrdu, otvorenu, odurnu, koju nije ublaavala nikakva isprika. U jednu rije, radilo se o ovome: Strast koja je izgledala iskrena, nedohvatljiva, vjena, prekinula se zbog novanih neprilika, materijalne koristi, zbog posla.

Nezahvalnie! Nezahvalnie! Sto ti zna o onome to se dogodilo, o onome to sam propatila? to zna? Elenine rijei mu jasno iskrsnue u sjeanju. Sve njene rijei, od poetka do kraja razgovora koji se vodio ispred kamina. Rijei njenosti, sestrinske ponude, svi sentimentalni izljevi. Sjetio se ak i suza koje su joj zastrle oi, promjena na hcu, drhtanja, priguenog glasa kad joj je na rastanku poloio kitu rua na koljena. Zbog ega je samo pristala da doe u kuu? Zato je htjela odigrati tu ulogu, izazvati tu scenu, zapoeti novu dramu ili moda komediju? Zato? Stigao je na vrh stepenica, na pusti trg. Ljepota noi ispuni ga nejasnom ali tjeskobnom enjom prema nepoznatom Dobru. Glavom mu proleti hk Donne Marije. Srce mu jako zakuca kao na bljesak neke elje. Pomisli da u svojim rukama dri ruke Donne Marije, da polae glavu u njeno krilo i osjea kako ga ona bez rijei samilosno tjei. Ta potreba za samilou, utoitem, saaljenjem bila je posljednji trzaj due koja se nije mirila s propau. Sagne glavu i ue u kuu ne okrenuvi se vie da pogleda u no. U predsoblju ga doeka Terenzio i otprati do spavaonice u kojoj je gorjela vatra. Onda upita: Gospodin grof ide odmah spavati? Ne, Terenzio. Donesi mi aj' odgovori gospodin sjedajui ispred kamina i pruajui dlanove prema vatri. Drhtao j'e. Mala nervozna drhtavica. Te je rijei izgovorio neobino blago. Slugu je nazvao po imenu, rekao mu je ti. Da li je hladno gospodinu grofu? upita Terenzio s naroitom panjom, ohrabren gospodinovom dobrohotnou. I sagne se da potakne vatru dodavi usput jo nekoliko cjepanica. Bio je to stari sluga Sperellijeve kue. Mnogo godina je sluio Andreina oca. Njegova privrenost mladiu graniila je s oboavanjem. Nijedno Ijudsko stvorenje nije mu izgledalo Ijepe, plemenitije, svetije. Zaista je pripadao onoj idealnoj rasi koja pustolovine i sentimentalne romane opskrbljuje vjernim slugama. Ali za razliku od romantinih slugu, rijetko je govorio, nije davao savjete, radio je samo ono to mu je nalagala poslunost. Ovako je dobro ree Andrea pribliivi se vatri i nastojei savladati grevito podrhtavanje.

Stareva prisutnost u ovom neugodnom trenutku j'o ga je vie potresala. Bilo je to ganue nalik slabosti koja u prisutnosti dobre osobe obuzima Ijude prije samoubojstva. Nikada mu starac kao u ovom trenutku nije oivljavao pomisao na oca, sjeanje na dragog pokojnika, tugu za velikim izgubljenim prij'ateljem. Nikada kao u tom trenutku nije osjeao potrebu obiteljske utjehe, oinskih rijei i ruke. to bi rekao otac kad bi vidio svog klonulog sina u ovoj uasnoj bijedi? Kako bi ga ohrabrio? Kojom snagom? Misao mu je s neizmjernom tugom hrlila pokojniku. Ipak, nimalo nije posumnjao da se daleki uzrok njegova jada nalazio u prvom oevom savjetu. Terenzio donese aj. Zatim polagano, s gotovo enskom panjom, pone spremati krevet, ne zaboravljajui nita, kao da svom gospodaru sve do jutra eli osigurati savren odmor i nepomuen san. Andrea ga je promatrao pratei svaki njegov pokret s jo veim ganuem koje je duboko u sebi nosilo i nejasni osjeaj stida. Boljela ga je dobrota tog starca s kojom se brinuo oko kreveta kroz koji su prole tolike prljave Ijubavi. inilo mu se kao da te starake ruke i ne znaj'ui ponovo mijeaju svu tu prljavtinu. Idi spavati, Terenzio ree. Nita mi vie nije potrebno. Ostade sam ispred vatre, sam sa svojom duom, sam sa svojom tugom. Gonjen unutranjom mukom, digne se i pone hodati po sobi. Progonila ga je slika Elenine glave na otkrivenom uzglavlj'u kreveta. Svaki put kad bi se, doavi do prozora, okrenuo, pomislio bi da ju je ugledao i zadrlitao bi. ivci su mu bili toliko napeti da su jo vie podjarivali ionako zbrkanu matu. Halucinacija je postajala sve jaa. Zaustavi se i prekrije dlanovima lice kako bi svladao uzbuenje. Onda pokrivaem prekrije uzglavlje i ponovno sj'edne. U duhu mu se pojavi jedna druga slika: Elena u zagrljaju mua. Opet neumoljivo jasno. Sad je bolje poznavao tog mua. Upoznao ga j'e ba te veeri, u kazalitu, u loi, Elena mu ga je predstavila. Osmotrio ga je palj'ivo i potanko, kao da je u njemu htio otkriti neto, otrgnuti mu neku tajnu. Jo je uo njegov glas, glas koji je imao neku naroitu boju, pomalo piskavu, koja je svakom poetku reenice davala upitnu intonaciju. Vidio je te jasne oi pod velikim izboenim elom, te oi

koje su ponekad dobivale mrtvi odsjaj stakla iii neopisivo iv bljesak nalik pogledu luaka. Vidio j'e i te bjelkaste mekane ruke prekrivene plavim dlaicama, koje su u svakom svom pokretu imale neto bestidno, kad su uzimale binokl, razvijale maramicu, kad su se sputale na ogradu loe, kad su listale program, u svakom svom pokretu: ruke proete porokom, sadistike ruke. Tako su morale izgledati ruke nekih likova markiza de Sadea. Vidio je kako te ruke dodiruju Eleninu golotinj'u, oskvrnjuju predivno tijelo, razdrauju znatieljnu poudu ... Grozno! Muka je bila neizdrljiva. Opet ustane, poe do prozora, otvori ga, zadre na hladnom zraku, lecne se. istih linija, kao isklesana od tek malo ruiastog mramora, Trinita de'Monti je sjala na nonom modrilu. DoIje ispod nje, Rim je svjetlucao poput kristala, kao grad sagraen na ledenjaku. Taj ledeni i jasni mir vrati njegov duh u stvarnost i on postane svjestan svog pravog stanja. Zatvori prozor i ponovo sjedne. Opet ga privue Elenina zagonetka. Pitanj'a su buno navirala i progonila ga. Ipak je imao snage da ih sredi, da ih uskladi, da s neobinom jasnoom ispita jedno po jedno. to je vie analizirao postajao je sve bistriji, uivajui u toj svoj'oj okrutnoj psihologiji kao u osveti. Na kraju mu se inilo da je razgolio jednu duu, da j'e proniknuo u jednu tajnu, da napokon posjeduje Elenu mnogo vie nego u vrijeme opojnosti. Tko je ona? Duh bez ravnotee u pohotnom tijeki. Kao kod svih stvorova eljnih uitka osnova njenog moralnog bia bio je neizmjerni egoizam. Njezina glavna osobina, tako rei njena intelektualna 05, bila je mata: romantina mata hranjena raznom lektirom, neposredno ovisna od maternice i bez prestanka podraivana histerijom. Kako je posjedovala stanovitu inteligenciju i bila odgojena u raskoi rimske kneevske kue, u papinskoj raskoi koja je potjecala od umjetnosti i povijesti, bila je zaogrnuta nekim nejasnim estetskim platem, imala je elegantan ukus. A kako je jo shvatila i znaaj svoje Ijepote, najfinijim pretvaranjem i mudrom glumom pokuavala joj je poveati duhovnost zraei zavodljivu svjetlost ideala.

Ona j'e dakle, u Ijudskoj komediji, sadravala najopasnije elemente. Na taj nain je predstavljala veu opasnost za propast i rasputenost nego da je javno vrila razvratni zanat. U aru mate svaki j"e nj'en hir izgledao patetino. Bila je ena munjevitih strasti, nenadanih poara. Erotske zahtjeve svoje puti prekrivala je eterinim plamenovima, dok je niske nagone znala pretvoriti u uzvien osjeaj ... S takvom surovou je dakle Andrea prosuivao nekad oboavanu enu. Nastavlj'ao je svoje nemilosrdno ispitivanje ne zaustavljajui se ni ispred najivljeg sjeanja. U srcu svakog ina, u svakom izrazu Elenine Ijubavi nalazio je izvjetaenost, proraunatost, spretnost, udesnu prostodunost u izvoenju jedne matovite igre, glumljenju dramatske uloge, stvaranju neobinog prizora. Nije zaboravio ni jedan znaajniji dogaaj: ni prvi susret na ruku u kui Ateleta, ni drabu kardinala Immenraeta, ni ples u Francuskoj ambasadi, ni izne nadnu predaju u crvenoj sobi palae Barberini, ni rastanak na ulici Nomentana u ouj"skom sutonu. Ono arobno vino to ga je prije opijalo sad mu je izgledalo poput podmukle smjese. Ipak su ga neke stvari zbunjivale, kao da je ponirui u duu te ene ponirao u vlastitu duu i svoju vlastitu pokvarenost nalazio u njenoj pokvarenosti. Toliko su bile srodne te dvij'e naravi. I tako se, malopomalo, njegov prezir pretvori u ironino pratanje jer je shvaao. Shvaao je sve ono to je nalazio u sebi samome. Tada s hladnom jasnoom definira svoje razumijevanje. Svih pojedinosti razgovora to ga j'e vodio na Silvestrovo, sedam dana ranij'e, svega se sjeti. Uivao je obnavljajui prizor, s nekom vrsti cininog unutranjeg osmijeha, ali bez prezira, bez ikakva uzbuenja, smijui se Eleni i sebi. Zato je dola? Dola je jer joj je taj" nenadani sastanak s bivim Ij'ubavnikom, na poznatom mjestu, nakon dvije godine izgledao udan, jer je draio njen duh edan rijetkih uzbuenja, priviaio njenu matu i znatielju. Htjela je vidjeti u kakve bi je nove situacije i prilike mogla dovesti ta neobina igra. Privlaila ju je moda novost platonske Ijubavi s istom osobom koja je ve bila predmet njene tjelesne strasti. Kao i uvijek, obuzeo ju je nekakav zanos pri pomisli na takav osjeaj. A

moda j'e vj"erovala da j"e iskrena i da su iz te zamiljene iskrenosti proizili izlj"evi duboke njenosti, patniko dranje i suze. U njoj se odigravao njemu dobro poznat fenomen. Povjerovala je da je istinit i ozbiljan jedan varav i kratak treptaj due. Imala je sentimentalne halucinacije, kao to drugi imaju fizike halucinacije. Gubila je svijest o svojoj lai. Vie nije znala to je istinito a to lano, to j'e izmiljeno a to iskreno. A to je upravo bila poj"ava koj'a se u njemu bez prestanka ponavljala. On je dakle nije mogao pravedno optuiti. Naravno, otkrie mu je oduzelo svaku nadu u drugi uitak koji ne bi bio puteni. Sad mu je nepovjerenje oduzimalo svaki uitak predavanja, svaki zanos duha. Varati sigurnu i vjernu enu, grijati se na velikom plamenu izazvanom lanim sj"aj"em, vj'etaki vladati j'ednom duom, posjedovati j'e svu i upotrebljavati kao kakvo orue, habere non haberi moe predstavljati veliki uitak. Ali varati znajui da si varan, glup j'e i uzaludan trud, dosadna i beskorisna igra. Morao je dakle postii da se Elena odrekne pomisli o bratskoj Ijubavi i da mu se vrati u naruje kao i nekada. Morao je ponovo osvojiti tijelo te divne ene, izvui iz njene Ijepote najvei mogui uitak i onda j'e zauvijek napustiti kad je se zasiti. Ali u tom pothvatu je potrebna mudrost i strpljivost. Ve u prvom razgovoru veliki ar j'e pao na ispitu. Bilo je oito da je ona svoj plan bezgrenosti zasnivala na poznatoj' reenici: Zar bi mogao podnijeti da s drugima dijeli moje tijelo? Veliki platonski stroj je bio pokrenut tim svetim uasom od uplitanja. Moe biti da je taj uas, na kraju krajeva, bio iskren. Gotovo sve ene koje provode Ijubavni ivot, ako se udaju, hine u prvim danima braka veliku istou pokazujui se kao uzorne supruge s iskrenim namjerama. Dakle, moe biti da je 1 Elenu zahvatila ta prevelika savjesnost. U tom sluaju nema gore stvari od direktnog napada i otvorenog nasrtaja na njenu novu krepost. Ba naprotiv, treba joj pruiti pomo u njenim duhovnim tenjama, prihvatiti je kao naj'drau sestru, najnj'eniju prij'ateljicu, opiti je idealom vjeto platoniziraj'ui i malopomalo iz istog bratimstva povui j'e u pohotno prijateljstvo, a iz pohotnog prijatelj'stva u potpunu predaju

tij'ela. Ti e prij'elazi vrlo vjerojatno biti veoma nagli. Sve zavisi o prilikama... Tako je razmiljao Andrea Sperelli ispred kamina koji je nekada obasjavao Elenu, nagu Ijubavnicu, ogrnutu u plat Zodijaka, nasmijanu usred razbacanih rua. Svladavao ga je neopisivi umor, umor koji nije traio sna, tako prazan i neutjean umor koji je gotovo bio slian potrebi za smru. Vatra u kaminu se gasila, a pie u alici hladilo. Narednih je dana uzalud iekivao obeano pismo. Poslat u vam pisamce da vam kaem kad u vas moi vidjeti. Elena je dakle htjela ugovoriti novi sasta ' Posjedovati a ne biti posjedovan. nak. Ali gdje? Opet u palai Zuccari? Zar e napraviti i drugu nesmotrenost? Neizvjesnost ga je uasno muila. Sve je vrijeme provodio traei naina da je sretne, da je vidi. Vie puta je otiao u Albergo del Ouirinale, u nadi da e biti primljen, ali nikada je nije naao. Vidio ju je jedne veeri u kazalitu, s muem, s Mumpsom, kako ga je ona zvala. Dok je govorio o glazbi, o pjevaima, o damama, njegov je pogled bio ispunjen zaklinjuom tugom. Ona je priala o poslovima u stanu: vraala se u palau Barberini, u svoj stari ali proireni stan. Stalno je bila s tapetarima, rasporeivala, davala im nareenja. Dugo ostajete u Rimu? upita Andrea. Da odgovori ona. Rim e biti naa zimslca rezidencija. Malo zatim doda: Vi biste nam doista mogli dati neki savjet o ureenju. Svratite jednog jutra u palau. Ja sam tamo uvijek izmeu deset i podne. On iskoristi trenutak kad je lord Heathfield razgovarao s Giuliom Musellarom, koji je tada doao u lou, te j'e zapita gledajui je u oi: Sutra? Ona odgovori jednostavno kao da nije osjetila nain na koji je pitanje izgovoreno: Toliko bolj'e. Sutradan ujutro oko jedanaest sati krene pjeke ulicom Sistina, preko piazze Barberini a onda uzviicom. Put mu je bio dobro poznat. Priini mu se da ga obuzimaju nekadanji dojmovi.

Trenutano privienje: srce mu jae zakuca. Berninijeva fontana je udno blistala na suncu, kao da su delfini, koljka i Triton u prekinutoj metamorfozi postali od neke prozirnije materije, koja nije ni kamen ni kristal. Radovi u novom Rimu ispunjavali su bukom sve trgove i oblinje ulice. Izmeu kola i stoke trkarali su mali seljaii nudei Ijubiice. Kad je preao prag i uao u vrt, osjeti drhtanje i pomisli: Zar je dakle jo volim? Zar je jo sanjam? inilo mu se da je drhtaj bio onaj nekadanji. Pogleda veliku blistavu palau i duh mu zaroni u vrijeme kad mu je ta kua u hladnim i maglovitim svitanjima izgledala upravo oaravajue. Bilo je to najranije vrijeme sree. Izlazio je jo topao od poljubaca, pun jo svjee radosti. Zvona na crkvama Trinita de' Monti, Sant' Isidoro, de'Cappuccini, ispremijeano, kao da su vrlo daleko, objavljivala su jutarnji Angehis. Na uglu ulice ario se oganj oko kotlova za asfalt. Ispod bijelog zida jedne zaspale kue stajalo je stado koza. Promukli povici prodavaa rakije nestajali su u magli... Osjeti kako mu iz dna due izviru te zaboravljene uspomene. Na trenutak osjeti kako mu duu obavija val stare Ijubavi. Na trenutak pokua zamisliti da je Elena nekadanja Elena, da ove tune stvari nisu istinite, da se srea nastavlja. Ali cijelo varavo uzbuenje nestane istog trenutka kad je prekoraio prag i opazio da mu kree u susret markiz od Mount Edgcumbea smijeei se svojim finim i pomalo dvolinim osmijehom. Tada zapoe muka. Pojavi se Elena, veoma srdano mu prui ruku ispred mua i ree: Bravo, Andrea! Pomognite nam, pomognite nam ... Bila je veoma ivahna, u rijeima i pokretima. Izgle dala je vrlo mlado. Na sebi je imala kaputi od tamnoplavog sukna, opiven na rubovima, ovratniku i rukavima crnim astrahanom, na kojemu je elegantno bila izvezena vrpca od vune. Jednu ruku je u Ijupkom poloaju drala u depu dok je drugom pokazivala sagove, namjetaj, slike. Traila je savjet. Gdje biste vi stavili ova dva ormara? Znate, pronaao ih je Mumps u Lucci. Slike su od vaeg BotticeIlija. Gdje biste postavili ove goblene?

Andrea prepozna etiri goblena s Immenraetove drabe koji su predstavljali Priu o Narcisu. Pogleda Elenu, ali ne sretne njen pogled. Obuze ga mukla srdba protiv nje, protiv mua, protiv svih tih predmeta. Najradije bi bio otiao, ali morao je svoj dobar ukus staviti u slubu supruga Heathfield, morao je ak podnijeti i Mumpsovu arheoloku uenost, budui da je ovaj bio vatreni kolekcionar pa mu je htio pokazati neku svoju zbirku. U jednoj vitrini prepozna Pollajuolov ljem, u jednoj drugoj kristalni pehar koji je nekada pripadao Niccolou Niccoliju. Prisutnost tog pehara na ovom mjestu udno ga uznemiri, probudi u njemu ludu sumnju. Dospio je dakle u ruke lorda Heathfielda? Nakon poznatog otimanja kojemu nije bilo kraja, nitko shjedeeg dana nije doao na drabu. Kratko uzbuenje se stialo, ugasilo, prolo, kao to sve prolazi u mondenom ivotu. To je bilo sasvim prirodno, ah Andrei je u ovom trenutku ipak izgledalo neobino. Zaustavio se ispred vitrine i dugo promatrao dragocjeni pehar na kojem je blistala pripovijest o Anhizu i Veneri kao da je urezana u isti dijamant. Niccolo Niccoli ree Elena izgovarajui to ime s nekim neopisivim naglaskom, tako da je mladi povjerovao da je u njemu osjetio malu sjetu. Mu je bio otiao u pokrajnu sobu da otvori jedan ormar. Sjeate li se? Sjeate U se? proape Andrea okrenuvi se. Sjeam se. Kad u vas dakle vidjeti? Tko zna! ObeaU ste mi... Pojavi se markiz od Mount Edgcumbea. Prijeoe u drugu sobu i nastavie razgledanje. Posvuda su ekali tapetari da razviju sagove, podignu zavjese, prenesu pokustvo. Svaki put kad bi ga prijateljica upitala za savjet, Andrea se morao naprezati da odgovori, da nadvlada zlovolju, obuzda nestrpljenje. U trenutku kad je mu razgovarao s jednim radnikom on joj potiho ree jasno pokazujui svoju dosadu: Zato mi zadajete ovu muku? Nadao sam se da u vas nai

samu. Kod jednih vrata Elena zapne eiriem o loe postavljenu zavjesu, i eiri se sasvim nagne na stranu. Ona se nasmije i pozove Mumpsa da joj odrijei vor na marami. Andrea vidje kako te mrske ruke razvezuju vor na potiljku uene, kako dotiu male crne kovre, one ive kovre koje su nekad pod poljupcima isputale tajanstven miris koji se ne moe usporediti ni s jednim od poznatih mirisa, ali koji je bio njeniji od sviju, opojniji od sviju. Bez oklijevanja se oprosti izjavivi da mora stii na dogovoreni rualc. Ovamo konano useljavamo prvog veljae, u utorak ree Elena. Tada ete biti na stalni gost, nadam se. Andrea se nakloni. Dao bi ne znam to, samo da ne mora dodirnuti ruku lorda Heathfielda. Otiao je ispunjen bijesom, Ijubomorom i gaenjem. U kasnim satima iste veeri, kad je sluajno doao u klub gdje ve dugo vremena nije bio navratio, opazi za jednim stolom za igru Don Manuela Ferresa y Capdevila, ministra Gvatemale. Paljivo ga pozdravi i upita za Donnu Mariju i Delfinu. Jo uvijek su u Sieni? Kad e doi? Ministar, sjeajui se da je igrajui s mladim grofom posljednje noi u Schifanoji dobio nekoliko tisua lira, veoma utivo odgovori na iskazanu panju. On je bio upoznao Andreu Sperellija kao izvanrednog, savrenog igraa velikog stila. Obje su ovdje ve nekoliko dana. Stigle su u ponedjeljak. Maria je veoma alosna to nije nala markizu d'Ateleta. Mislim da bi se veoma obradovala kad biste je posjetili. Stanujemo u ulici Nazionale. Evo vam i tona adresa. Prui mu svoju posjetnicu, a onda opet prione uz igru. Andrea zauje da ga zove vojvoda di Beffi, koji se nalazio u drutvu neke gospode. Zato jutros nisi doao u Centocelle? zapita ga vojvoda. Imao sam jedan drugi sastanak odgovori Andrea, i ne mislei, samo da bi se nekakao izgovorio. Vojvoda se glasno nasmije skupa s ostalim prijateIjima.

 U palai Barberini? Moda. Moda? Ludovico te je vidio kako ulazi... A gdje si ti bio? upita Andrea Barbarisija. Kod tetke Saviano. Ah! Ne znam da li je tvoj ulov bio bolji nastavi vojvoda di Beffi ali mi smo u brzom galopu jurili etrdeset i dvije minute i ulovili dvije lisice. U etvrtak kod Tri fontane. Jesi li razumio? Ne kod etiri... upozori ga sa svojom kominom ozbiljnou Gino Bomminaco. Prijatelji se nasmijae dosjetki te smijeh prijee i na Sperellija. Nije mu bila neprijatna ta mala zloba. Ba naprotiv, sad, kad za to nije bilo osnove, godilo mu je to prijatelji vjeruju da je ponovo zapoeo s Elenom. Onda otpoe razgovor s Giuliom Musellarom. Po nekim rijeima koje su mu doprle do uha osjetio j'e da se u drutvu govorilo o lordu Heathfieldu. Ja sam ga upoznao u Londonu prije est ili sedam godina govorio je vojvoda di Beffi. Bio je Lord of the Bedchamber princa od Walesa, ini mi se... Onda se glas utia. Vojvoda j'e sigurno priao nezgodne stvari. Meu ostalim erotskim rijeima Andreino uho j'e dva ili tri puta uhvatilo naslov poznatih novina u povijesti londonskog skandala: Pall Mall Gazette. Htio je sluati. Obuzela ga je grozna znatielja. Vidio je u mati ruke lorda Heathfielda, te blijede, tako izraaj"ne, nezaboravne ruke, koje toliko otkrivaju. Ali Musellaro je htio nastaviti razgovor pa ree: Iziimo. Ispriat u ti... Na stepenicama sretoe grofa Albonica, koji se penjao gore. Nosio je crninu zbog smrti Donne Ippolite. Andrea se zaustavi i raspita o bolnom sluaju. Za nesreu j'e doznao u studenom, u Parizu, od Guida Montelaticij'a, sestria Donne Ippolite. Bio je dakle tifus? Plavokosi i blijedi udovac iskoristi priliku da iskali svoj jad. Priao je okolo o svojoj boli kao to j'e nekada priao o Ijepoti svoj'e ene. Mucanjem je jo vie pojaavao tugu svojih rijei. inilo se kao da

e mu bjelkaste oi svaki as prsnuti, kao dva mj'ehuria od sapunice. Kad je Musellaro vidio da se udoveva alopojka oduila, pouri Andreu rijeima: Idemo, jer e nas predugo ekati. Andrea se oprosti, odgodivi do narednog sastanka nastavak tunih uspomena, i izie s prijateljem. Albonicove rijei su u njemu oivile onaj naroiti osjeaj pomijean s munom udnjom a zatim i s nekom vrstom uitka, koji je nekoliko dana osjeao u Parizu nakon to je doznao vijest o smrti. Tili dana, gotovo prekriven zaboravom, ukazao mu se lik Donne Ippolite, za vrijeme njene bolesti i oporavljanja, kroz tolike druge dogaaje, kroz Ijubav Donne Marije Ferres, veoma dalek, ali obavijen nekom idealnou. Dobio j'e njen pristanak, pa iako nije uspio da je posjeduje, pruila mu je gotovo najveu Ijudsku opojnost: opoj"nost pobjede nad protivnikom, bune pobjede ispred oiju uene ene. Tih dana je ponovo osjetio udnju koju nije mogao zadovoljiti. A pod vlau mate nemogunost da je zadovolji zadavala mu je neopisivu tjeskobu, nekoliko sati prave muke. Zatim se, izmeu elje i aljenja, rodio jedan drugi osjeaj, osjeaj zadovoljstva, gotovo lirskog zanosa. Svialo mu se to je njegova pustolovina tako zauvijek zavrila. Tu enu koja mu nije pripadala, zbog ijeg je osvajanja zamalo bio ubijen, tu gotovo nepoznatu, jedinu netaknutu enu, dizao je na vrhunac duha, u boanskom savrenstvu smrti. Tibi, Hippolyta, semper! Dakle pripovijedao je Musellaro dola je danas oko dva sata. Priao je gotovo sa zanosom kako je osvojio Giuliju Moceto, nabrajajui usput mnoge rijetke i tajne Ijepote nerotkinje Pandore. Ima pravo. Ona j'e pehar od bjelokosti, blistavi tit, speculum voluptatis... Andrea ponovo osjeti laki drhtaj koji se javio nekoliko dana prije, u noi punoj mjeseine, nakon to je iziao iz kazalita, kad je prijatelj sam bio otiao gore u malu palau Borghese. Osjeaj negodovanja, iako ne sasvim jasan, ali na ijem su se dnu, isprepletene uspomenama, mij'eale Ijubomora, zavist, te krajnje sebina i

tiranska netrpeljivost koja mu je bila u naravi i koja ga je ponekad nagonila da zaeli gotovo smrt voljene i osvojene ene, samo zato da j'e nitko drugi vie ne bi posjedovao. Nitko nij'e smio piti iz ae iz koje je on nekad pio. Uspomena na njegovu Ijubav morala je biti dovolj'na da ispuni cijeli jedan ivot. Ljubavnice su vjeno morale biti vjerne njegovoj' nevjeri. To je bio njegov gordi san. I onda, nije mu bilo drago da se razglaava i objavijuje jedna tajna Ijepota. Da je posjedovao Mironova Diskobola, Polikletova Dorifeja ili knidsku Veneru, njegova bi prva briga bila da zatvori ta remekdjela na nepristupano mjesto i da sam uiva u njima, da tue uivanje ne umanji njegovo vlastito. Zato je onda sam pomagao da se prouje tajna? Zato je sam poticao prijateljevu radoznalost? Zato mu je sam zaelio sreu? Ljutila ga je i gadila mu se lakoa s kojom se ta ena podala, ak ga je malo i poniavala. Ali kamo idemo? upita Giulio Musellaro zaustavivi se na piazzi di Venezia. Na kraju razliitih duevnih nemira i svakojakih misli, u Andrei je zbog susreta s Don Manuelom Ferresom jo uvijek vladalo uzbuenje. Kroz glavu mu je poput munje prola slika Donne Marije. I ba usred tih trenutanih suprotnosti, nekakva strepnja ga je vukla prema njenoj kui. Ja idem kui odgovori. Proimo ulicom Nazionale. Otprati me. Otada vie nije uo prijatelj'eve rijei. Misao na Donnu Mariju potpuno ga je zaokupila. Kad je doao ispred kazalita, zaustavi se na trenutak dvoumei se da li da krene lijevim ili desnim plonikom. Htio je pronai kuu itajui brojeve nad vratima. to ti je? zapita ga Musellaro. Nita. Sluam te. Pogleda jedan broj i prorauna da kua mora biti lijevo, ne odvie daleko, moda u blizini Ville Aldobrandini. Kako je no bila vedra ali hladna, na zvjezdanom nebu ocrtavali su se visoki borovi oko vile. Ogromna, etvrtasta i tamna Torre delle Milizie dizala se prema zvijezdama. Palme to su rasle na zidovima Servija spavale su nepomino u svjetlu nonih lampi.

Nedostajalo je jo samo nekoliko brojeva od onog koji je bio zabiljeen na Don Manuelovoj posjetnici. Andrea je drhtao kao da mu Donna Maria dolazi u susret. Kua je zaista bila blizu. Proe tik uz zatvorena vrata. Nije se mogao svladati a da ne pogleda gore. to to gleda? upita ga Musellaro. Nita. Daj mi cigaretu. Pourimo, hladno je. U tiini prijeoe ulicu Nazionale sve do etiri fontane. Andreina zamiljenost bila je oigledna. Prijatelj mu ree: Tebe neto mui. Andrei j'e srce bilo toliko prepuno da j"e gotovo popustio i povjerio se prijatelju. Ipak se savlada. Jo uvijek je bio pod dojmom onih zajedljivih rijei koje je uo u klubu, Giulijeve prie, cijele te indiskretne lakomislenosti koju j"e sam izazvao, koju je sam zapoeo. Potpuno pomanjkanje tajanstvenosti u pustolovinama, tato uivanje Ijubavnika u primanju tuih dosjetaka i osmijeha, cinina ravnodunost koj"om bivi Ijubavnici hvale osobine ene onima koji su ve na putu da je osvoje, usiljenost kojom ovima daju savjete kako e to lake doi do cilja, revnost kojom ovi daju onima i naj'manje podatke o prvom sastanku ne bi saznali da. li nain na koji se dama sada predaje odgovara onom kojim se nekada predavala, ustupci, povlastice, uspjesi, u jednu rije, sve velike i male prostote koje prate slatki mondeni razvrat, inilo mu se da svode Ijubav na bljutavo i gnusno sparivanje, nisku prostotu, uasnu prostituciju. Sjeanje na Schifanoju prostruj'i mu tij'elom kao okrepljujui miris. Lik Donne Marije sjao je u njemu tako ivo da ga je gotovo iznenadilo. Jedna slika je ipak bila jasnija od svih drugih, svjetlija od svih ostalih: njeno dranje kad je u vicomilskoj umi izustila onu vatrenu rije. Hoe li je ponovo uti iz tih usta? to j'e radila, to je mislila, to je doivjela za vrijeme odsutnosti? Unutranje uzbuenje je raslo sa svakim korakom. Duhom su mu poput hitrih fantazmagorija prolazili ulomci vizija: komad krajolika, dio mora, stepenice izmeu grmova rua, unutranjost sobe, sva mjesta na kojima se rodio neki osjeaj, kojima se prelijevala njenost, koj'ima je ona rasipala ar svog bia. I on osjeti duboki drhtaj pri pomisli da u njenom srcu jo moda ivi strast, da je trpjela i plakala, pa moda i sanjala, nadala se. Tko zna?

 Onda ree Giulio Musellaro kako ide s Iady HeatMield? Silazili su niz ulicu Quattro Fontane i bili upravo ispred palae Barberini. Kroz reetke, izmeu kamenih stupova provirivao je tamni vrt oivljen tihim uborom vode i natkriljen blijedom zgradom u kojoj je jo samo u predvorju sjalo svjetlo. Sta kae? upita Andrea. Kako ide s Donnom Elenora? Andrea pogleda palau. Uini mu se da tog trenutka osjea u srcu samo veliku ravnodunost, pravu smrt elje, konano odricanje, pa i ne razmiljajui mnogo, odgovori: Siuam tvoj savjet. Ne palim ve ugaenu cigaretu... Vidi, moda bi se ovog puta ipak isplatilo. Jesi 11 je dobro pogledao? Izgleda mi Ijepa. ini mi se da j'e dobila neto novo, to se ne moe opisati... Moda sam se loe izrazio kad sam rekao novo. Kao da j'e postala bujnija sauvavi ipak sve znaajke svoje Ijepote. Ukratko, vie je Elena od one Elene prije dvije ill tri godine. Moda je to djelovanje drugog proljea, j'er mlslim da ima oko trideset godina. Ne ini li ti se? Andrea osjeti kako su ga ove rijei bocnule i ponovo upalile. Nita toliko ne moe raspaliti udnju mukarca kao kad od drugih uj'e kako hvale enu koju je on 1 suvie dugo posjedovao ili za kojom je suvie dugo uzalud eznuo. Ima Ijubavi u agoniji koje se jo vuku jedino zbog tue zavisti ili divljenja, budui da se zasieni ili umorni Ijubavnik boji odrei svog posjeda ili svog osvajanja u korlst sree onoga koji bi ga mogao naslijediti. Ne ini li ti se? A onda, od tog Heathfielda napraviti Menelaj'a, to zaista mora predstavlj'ati naroiti ultak. I ja tako misllm ree Andrea prisiljavajui se da prihvati prijateljev frivolni ton. Vidjet emo. III Maria, sauvajte radost ovog trenutka, dopustite da izrazim cijelu svoju misao. Ona ustane. Polako, bez strogosti i gnjeva, ali oigledno potresena, ree: Oprostite mi. Ne mogu vas sluati. Zadajete mi veliku bol. utjet u. Ostanite. Maria, molim vas.

Onda ponovo sjedne. Ostala je ista kao u Schifanoji. Nita nije nadvisivalo Ijupkost divne glave koja se gotovo satirala pod buj'nom tekom kosom, tom boanskom kaznom. Meka, njena sjena, nalik prelijevanju dviju prozirnih boja, Ijubiastoj i savreno modroj, okruivala joj je oi u kojima su sjale tamne zjenice smeih anela. Samo sam elio ponizno doda Andrea samo sam elio da se sjetite mojih nekadanjih rijei, onih koje ste sluali j'ednog jutra u vrtu na mramornoj klupi pod planikama u jednom nezaboravnom trenutku koji je gotovo svet u mojem sjeanju... Sjeam ih se. Vidite, Maria, od tog vremena moja je bijeda postala jo alosnija, jo mranija, jo okrutnija. Nikad vam ne bih mogao iskazati sve svoje patnje, svu svoju nevolju. Nikad vam ne bih mogao rei koliko puta vas je moja dua dozivala mislei da e umrij'eti. Nikad vam ne bih mogao izraziti drhtaj sree, zanos cijelog mog bia u nadi da sam se samo na trenutak usudio pomishti da uspomena na mene jo uvijek ivi u vaem srcu. Govorio je istim glasom kao i onog davnog j'utra. inilo se da ga je obuzeo onaj isti sentimentalni zanos. Sva tuga mu je opet navirala na usta. A ona je sluala, pognute glave, nepomina, drei se gotovo kao i onda, dok su joj usta, izraz njenih usta, koje je s uzaludnim naporom stiskala, kao i onda, odavala bolni uitak. Sjeate li se Vicomilea? Sjeate li se ume kojom smo one listopadske veeri sami projahali? Donna Maria lagano kimne glavom, kao u znak potvrde. I one rijei koj"u ste mi kazali? nastavi mladi j'o krotkije, s j"asnim izrazom suspregnute strasti, naginjui se prema njoj kao da joj eli pogledati u oi koje su j'o bile oborene. Ona podigne prema njemu te dobre, milostive i bolne oi. Svega se sjeam odgovori svega, svega. Zato bih vam morala kriti svoju duu? Vi ste plemenit i velik duh i ja imam povjerenja u vau plemenitost. Zato bih se prema vama morala ponaati kao kakva obina ena? Zar vam one veeri nisam rekla da vas volim? No ja u vaem pitanju vidim jedno drugo pitanje. Vi me pitate da li vas jo volim.

Oklijevala je trenutak. Usne su joj podrhtavale. Volim vas. Maria! Ali vi se zauvijek morate odrei moje Ij'ubavi, morate se udaljiti od mene. Morate biti plemeniti, veliki i velikoduni, potedj'eti me borbe koj'a me plai. Mnogo sam patila, Andrea, i znala sam patiti, ali pomisao na to da se moram boriti protiv vas, da se od vas moram braniti, nagoni me u ludi strah. Vi ne znate uz kakve sam rtve ponovo stekla mir svog srca. Ne znate kako velikih i dragih ideala sam se odrekla... Jadni ideali! Postala sam druga ena, j'er je trebalo da postanem drugaija. Postala sam obina ena, jer je to zahtijevala dunost. Iz glasa joj je izbij'ala ozbiljna i blaga sjeta. Kad sam vas srela, istog trenutka sam osjetila kako se u meni bude stari snovi, oivlj'ava stara dua. Prvih dana sam se prepustila toj srei zatvarajui oi pred dalekom opasnou. Mislila sam: On nita nee doznati iz mojih usta, ja nita iz njegovih. Gotovo da i nisam osjeala kajanje i strah. Ali vi ste progovorili. Kazali ste mi rijei koje nikad nisam ula. Izmamili ste mi priznanje... Opasnost mi je tada izgledala jasna, oigledna. Pa ipak, jo uvijek sam se preputala snu. Vae muke su me pritiskale, zadavale su mi duboku bol. Mislila sam: Prljavtina ga je zahvatila. Kad bih ja mogla da je sperem! Bila bih sretna da budem rtva njegove obnove. Vaa tuga j'e privlaila moju tugu. inilo mi se da vas moda ne bih znala utjeiti, ali da bi vam ipak bilo lake osjeajui da jedna dua uvijek odgovara amen na elje vae boli. Ove posljednje rijei izgovorila je s takvim duhovnim zanosom, koji se zrcalio iz cijelog lica, da je Andreu zahvatio val gotovo mistine radosti. Jedina njegova elja u tom trenutku bila je da joj prihvati obje ruke i da u te mile, njene i iste ruke udahne neiskazani zanos. Nije mogue! Nije mogue! nastavi ona tuno potresaj'ui glavom. Zauvij'ek se moramo odrei svake nade. Zivot je neumoljiv. I ne htijui, razoriii biste cijeli jedan ivot, a moda i ne samo jedan... Maria, ne govorite tako, Maria! prekine je mladi j'o uvijek nagnut prema njoj. Blago joj prihvati ruku, ali nekako drhtei, kao

da moli, kao da oekuje znak pristanka. Radit u ono to elite. Bit u pokoran i Dosluan. Jedina j'e moj'a elja da vas sluam, da umrem u vae ime. Odrei se vas, znai odrei se spasenja, opet zauvijek pasti u ponor i nikad se vie ne dignuti. Volim vas toliko da to nijedna Ijudska rije ne moe izraziti. Potrebni ste mi. Jedino vi ste istiniti. Vi ste Istina koju moj duh trai. Sve ostalo je isprazno, sve ostalo je nita. Odrei se vas bilo bi isto to i poi u smrt. Ali ako vam moja rtva pomae da sauvate mir, j'a vam dugujem tu rtvu. Ne plaite se, Maria. Neu vam nanijeti nikakvo zlo. Drao je njenu ruku u svojoj, ali je nije stiskao. Rijei mu nisu bile vatrene, ve pokorne, tune, klonule, pune neopisive iscrpljenosti. Samilost toliko zavara Mariju da nije povukla ruku ve se prepustila na trenutak istom uitku lakog dodira. Njena udnja je izgledala tako blaga da se gotovo nije ni osjeala. Kao da joj" je nekakav fluid izlazio iz dubina srca i strujio kroz ruku u prste a onda iz prstiju napolje irei se u neizrecivo skladnom valu. Kad je Andrea zautio, padoe j'oj na pamet neke rijei izgovorene u vrtu onog nezaboravnog jutra, oivljene njegovim sadanjim rij'eima, pokrenute novim uzbuenjem: I sama vaa prisutnost dovoljna je da me opije. Osjeam je kako poput krvi struji moj'im ilama i osvaja moj duh poput nadnaravnog osjeaja... Nastade trenutak utnje. S vremena na vrijeme zaulo bi se kako vjetar potresa okna na prozorima. S vj'etrom je dolazila i daleka buka pomijeana s drndanjem koija. Prodiralo je hladno i kao izvor bistro svj'etlo. Po kutovima i meu zastorima od tkanina s Dalekog istolca skuplj'ala se sjena. Ovdjeondje meu namjetajem svjetlucale su inkrustacije od nefrita, bjelokosti i bisernica. U pozadini, ispod jedne rajske palme, stajao je veliki pozlaeni Buda. Ovi egzotini oblici davali su sobi neto od svoje tajanstvenosti. to sad mislite? upita Andrea. Ne mislite na moj' kraj? inilo se kao da ju je progonila neka nejasna misao. Oito je bila neodluna kao da slua dva unutranja glasa. Ne mogu vam objasniti odgovori ona preavi lakim pokretom ruke preko ela ne mogu vam objasniti, ali neka udna slutnja me titi ve dugo vremena. Ne mogu je objasniti, ali bojim se. Nakon male stanke doda:

 Kad pomislim da vi patite, da ste vi bolesni, jadni prijatelju, a da vam j'a neu moi ublaiti muku, da u vam nedostajati u trenutku vae tjeskobe, da neu znati da li me zovete ... O, Boe moj! Glas j"oj je podrhtavao i bio slabaan kao da plae, kao da joj" se grlo steglo. Andrea je stajao bez rijei, oborene glave. Kad pomislim da e vas moja dua uvijek pratiti i da se nikada nee moi zdruiti s vaom i da je vi nikada neete moi shvatiti... O, jadna Ijubavi! Glas joj je bio pun suza, a usta stisnuta od boli. Ne ostavljajte me! Ne ostavljajte me! povie mladi prihvativi j'e za obje ruke. Gotovo je klekao obuzet velikim uzbuenj'em. Nita od vas neu traiti, nita osim samilosti. Samilost koju biste mi vi pruili bila bi mi draa od strasti bilo koje druge, vi to znate. Jedino me vae ruke mogu izlij'eiti i vratiti u ivot, izvui iz blata, povratiti mi vjeru, osloboditi me svih loih navika koje me truju i ispunjavaj'u uasom. Drage, drage ruke ... Sagne glavu da ih poljubi, pritisne usta na njih. Sklopi napola oi i s izrazom najveeg blaenstva neizrecivo tiho ree: Osjeam kako drhtite. Ona drui ustane, jo bljea nego onog nezaboravnog jutra kad je hodala izmeu cvijea. Vjetar je potresao stakla. Kao da je pobunjena gomila stvarala buku koja je dolazila. Ta vika koja j'e vjetrom noena dolazila s Ouirinala jo je vie poveavala njeno uzbuenje. Zbogom. Molim vas, Andrea, nemojte vie ostati ovdje. Vidjet ete me drugi put, kad zaelite. Ali sad, zbogom. Molim vas! Gdje u vas vidjeti? Sutra, na koncertu. Zbogom. Bila je sva zbunjena kao da je poinila neki grijeh. Ispratila ga je do sobnih vrata. Kad je ostala sama, nije znala to da radi, jo uvijek ju je proimao strah. Osjeala j'e kako joj gore obrazi i sljepooice dok se ostatak tijela jeio. Ali na rukama joj je trag Ijubljenih usana stajao kao peat, slatki peat. I ona zaeli da ostane zauvijek kao neki boanski peat. Pogleda unaokolo. U sobu se sputao mrak, oblici su nestajali u

polusjeni, pozlata velikog Bude udno je sj'ala. Vika se as gubila as ponovo javljala. Poe k prozoru, otvori ga i nasloni se. Ulicom je puhao hladan vjetar, a prema piazzi di Termini ve su se poele paliti svjetiljke. Preko puta, u dvoritu Ville Aldobrandini, ozareni crvenkastim zracima, savijali su se vrcl stabala. Nad Torre delle Milizie nadvijao se veliki usamIjeni Ij'ubiasti oblak. Veer joj se uini turobna. Povue se s prozora i sjedne na mjesto gdje su malo prije razgovarali. Zato se Delfina jo nije vratila? Htjela je izbjei svaku misao, svako razmiljanje. Ipak ju je nekakva slabost zadravala na mjestu gdje je prije nekoliko trenutaka Andrea disao, govorio, iskazivao svoju Ijubav i svoju bol. Svi napori u ova etiri mjeseca, sve odluke, kaj'anja, molitve, sve pokore, sve se to u jednom trenutku rasprilo, sve je nestalo i postalo beskorisno. Opet je popustila, osjetila se jo slabijom, jo vie pobijeenom, bez volje i snage da se bori protiv psiliikih pojava koje su je iznenaivale, protiv osjeaj"a koji su je zbunjivali. I dok se predavala strahu i klonulosti u kojima se svaka hrabrost smanjuje, inilo joj se da neto njegovo lebdi u polutami sobe i da joj cijelo bie obavija beskrajno njenim milovanem. Sutradan lcrene u Palazzo dei Sabini sa srcem koje je podrhtavalo pod strukom Ijubiica. Andrea ju je ve oekivao na vratima dvorane. Stisnuo joj je ruku i rekao: Hvala. Zatim ju j'e poveo do sjedita i sjeo uza nju. Mislio sam da u umrij'eti ekajui vas ree. Bojao sam se da neete doi. Tako sam vam zahvalan. A onda opet: Sino kasno proao sam pored vae kue. Vidio sam svjetlo na jednom prozoru, na treem prozoru prema Ouirinalu. Ne znam to bih bio dao samo da saznam jeste li vi tamo ... Zatim je upita: Tko vam je dao te Ijubiice? Delfina odgovori ona. Je li vam Delfina priala o naem susretu jutros na piazzi di

Spagna? Da, sve. Koncert je zapoeo jednim Mendelssohnovim kvartetom. Dvorana je bila gotovo sva puna. Najvei dio slualaca sainj'avale su strane dame. Svi su bili skromno odjeveni, veoma sabrani, utljivi i poboni kao da se nalaze na nekom svetom mjestu. Valovi glazbe prelazili su preko nepominih, tamnih, eirima prekrivenih glava irei se prema zlatnoj svjetlosti, prema svjetlosti koja se sputala iz visine ublaena utim zastorima, ali i poj'aana bijelim golim zidovima. A stara dvorana filharmonije, liena svakog ukrasa, u koj'oj se na jednoHkoj bjelini jedva opaao pokoji trag zaostalog ukrasa i u kojoj su se gotovo raspadale bijedne modre zavjese na vratima, pruala je sliku mjesta koj"e je ci jelo stoljee bilo zatvoreno i tek danas ponovo otvoreno. Ali ta boja starosti, taj dah siromastva, ti goli zidovi, davali su neobini ar biranom uitku slualaca. Uitak je zbog tog kontrasta izgledao tajanstveniji, uzvieniji, ii. Bila je srijeda, 2. veljae: na Montecitoriju parlament je raspravljao o incidentu kod Dogalij'a. Oblinje ulice i trgovi bili su puni svijeta i vojnika. Muzike uspomene iz Schifanoje iskrsnue u dui oboj'e Ijubavnika. Zraka prole jeseni osvijetli nj'ihove misli. U zvucima Mendelssohnova Menueta pojavi se slika kue pored mora, dvorane ispunjene mirisom iz vrtova u kojima su se kroz stupove od predvorja vidjeli vrhovi empresa, nazirala plamena jedra na komadiu bistrog mora. S vremena na vrij'eme Andrea bi se sagnuo malo prema prijateljici i potiho upitao: to mislite? Ona je odgovarala gotovo nevidljivim osmij'ehom koji bi on jedva uspio zamijetiti. Sjeate li se 23. rujna? ree ona. U Andrei je ta uspomena bila gotovo izblijedjela, ali potvrdno kimne glavom. Mirni i sveani Andante u kom je dominirala visoka patetina melodija, nakon dugog razvoj'a, zavravao je izljevom bola. Finale je bio ritmiki monoton, pun umora.

Ona ree: Sad j'e na redu va Bach. Kad je glazba ponovo zapoela, oboje instinktivno osjetie potrebu da se jedno drugome priblie. Laktovi su im se dodirivali. Na kraju svakog stavka Andrea bi se nagnuo prema njoj da pogleda program koji je drala u rukama. Pri tome bi joj pritisnuo ruku i udahnuo miris Ijubiica prenosei i na nju drhtaj' uitka. Adagio je imao veoma snaan uspon penjui se tako sve do vrhunca ekstaze; irio se u Beskraj s takvom sigurnou da je nalikovao glasu nadnaravnog stvora koji u ritam izlijeva radost zbog jedne svoje besmrtne pobjede. Svi duhovi su bili oarani tim neodoljivim valom. Nekoliko trenutaka nakon to je glazba prestala drhtaj instrumenata jo se uvij'ek irio dvoranom. apat se raz lijee s kraja na kraj dvorane. Nakon kratkog oklijevanja provali snani pljesak. Oni se pogledae, zanesenih oiju, kao da su se rastavili poslije neodoljivo opojnog zagrljaja. Glazba se nastavi. Svjetlost u dvorani je postajala diskretnija. Zrakom se irila ugodna mlakost. Ugrijane Ijubiice Donne Marije jo jae zamirisae. Andrei se inilo da je sam s njom jer oko sebe nije vidio ni jednu poznatu osobu. Ali prevario se. Kad se za vrijeme jedne stanke okrenuo, opazio je desno u dnu dvorane Elenu Muti u drutvu kneginje Ferentino. Istog trenutka pogledi su im se sreli. On izdaleka pozdravi. Priinilo mu se da je na Eleninim usnaina opazio udan osmijeh. Koga ste pozdravili? upita Donna Maria i sama se okrene. Tko su one gospoe? Lady Heathfield i kneginja Ferentino. Njoj se priini da mu je zbunjenost osjetila u glasu. Koja je Ferentino? Plava. Druga je veoma lijepa. Andrea zauti. Je li Engleskinja? nastavi ona. Ne, Rimljanka je. Udovica vojvode Scernija, preudata za lorda Heathfielda. Veoma je lijepa. Andrea hitro upita: to sad sviraju?

 Brahmsov Kvartet u cmolu. Poznajete li ga? Ne. Drugi stavak je udesan. Govorio je da prikrije svoj nemir. Kad u vas opet vidjeti? Ne znam. Sutra? Oklijevala je. inilo se kao da joj je licem preletjela laka sjena. Onda odgovori: Sutra, bude li sunca, doi u s Delfinom na piazzu di Spagna oko podne. A ako ne bude sunca? U subotu navee idem grofici Starnina ... Glazba ponovo zapoe. Prvi stavak j'e izraavao mranu muevnu borbu, punu snage. Romansa j'e bila ispunjena eznutljivim ali pomalo tunim sjeanjem, zatim laganim, nesigurnim, slabim uzdizanjem prema dalekoj zori. Jedna jasna melodina fraza razvijala se u dubokim prijelazima. Osjeaj koji se prilino razlikovao od onog kojim je odisao Bachov Adagio. Bio je Ijudskiji, zemaljskiji, eleginiji. U toj' glazbi osj'eao se daak Ludwiga van Beethovena. Andreu je zahvatio tako strani nemir da se bojao da e se odati. Sva prij'anja radost pretvorila se u gorinu. Nije bio potpuno svjestan svoje nove muke. Nije se mogao ni sabrati ni savladati. Kolebao se izmeu dvostruke enske privlanosti i ara glazbe a da ga nijedna od te tri sile nije potpimo osvojila. Osjeao je neopisivu prazninu u kojoj su s bolnom jekom bez prestanka odzvanjali strani udarci. Njegova se misao kidala na tisue komadia, raspadala, nestajala, dok su se dva enska lika sudarala, mijeala, uzajamno ponitavala, a on ih nije mogao rastaviti, nij"e mogao odrediti svoj osjeaj ni prema jednoj ni prema drugoj. A na vrhu te tmurne unutranje muke nalazio se nemir izazvan neposrednom stvarnou, tako rei praktinim brigama. Nije mu izbjegla mala promjena u dranju Donne Marije prema njemu, a inilo mu se da osjea uporan i vrst Elenin pogled. Nije znao kako da se ponaa, da li da isprati Donnu Mariju iz dvorane ili da pristupi Eleni, nije znao

da li e mu ova sluajnost koditi ili koristiti kod jedne i kod druge. Ja odlazim ree Donna Maria diui se nakon zavretka Romanse. Ne ostajete do kraja? Ne. U pet moram biti kod kue. Ne zaboravite, sutra ujutro ... Ona mu prui ruku. Moda zbog vrueg zatvorenog zraka, njeno blij"edo lice se malo zarumenjelo. Ogrta od baruna tamne olovne boje, ukraen irokim porubom od inile, prekrivao je cijeli njen lik. Izmeu pepeljastog krzna polako su venule Ijubiice. Dok je izlazila, hodala je savreno elegantno, a neke gospoe su se okretale da je vide. Andrea tada prvi put ugleda u toj eni duha, u istoj sienskoj madoni, svjetsku damu. Zapoe trei stavak Kvarteta. Kako je danje svjetlo slabilo, razmaknue ute zastore, kao u crkvi. Jo neke gospoe napustie dvoranu. Ovdjeondje zauo bi Se apat. Publiku je zahvaao umor i rastresenost kao to se obino dogaa pri kraju svakog koncerta. Zbog udnog fenomena iznenadne promjene, Andrea osjeti gotovo radosno olakanje. Najedanput se oslobodio svih sentimentalnih i strastvenih briga. Njegovu tatinu i pokvarenost ispuni jedino pomisao na Ijubavnu pustolovinu. Pomisli da je Donna Maria, dopustivi mu ove nedune sastanke, ve stupila nogom na tlo neizbjeivog grijeha ak i za najopreznije due. Pomisli da e moda mala Ijubomora potaknuti Elenu da mu opet padne u naruje i da e tako jedna pustolovina moda pomoi drugoj. Pomisli da je moda upravo neki neodreeni strah, neka Ijubomorna slutnja pourila Donnu Mariju na slijedei sastanak. Bio je dakle na putu dvostruke pobjede. Nasmijei se opazivi da se u oba pothvata tekoa javljala pod istim vidom. Morao je pretvoriti u Ijubavnice dvije sestre, to jest dvije ene koje su htjele biti njegove sestre. Opazi i druge slinosti izmeu ova dva sluaja. Taj glas! Kakvi udni Elenini naglasci u glasu Donne Marije! Padne mu na pamet luda misao. Taj glas je za njega mogao predstavljati dio zamiljenog djela: na temelju takve srodnosti mogao je spojiti dvije Ijepote da dobije treu, zamiljenu, potpuniju, savreniju, istinitiju, jer ideal... Trei stavak, koji je izveden gotovo savreno, zavri burnim

pljeskom. Andrea ustane i pristupi Eleni. Oh, Ugenta, gdje ste bili dosada? upita ga kneginja Ferentino. Au Pays du Tendre?^ A tko je ona nepoznata? doda Elena udiui miris Ijubiica koje je izvukla iz mufa od kune zlatice. Velika prijateljica moje sestrine. Donna Maria Ferres y Capdevila, ena novog gvatemalskog ministra odgovori Andrea ne zbunivi se. Lijepo i veoma ' U Zemlji Ijubavi. njeno stvorenje. U listopadu je bila kod Franceske u Schifanoji. Kako Francesca? prekine ga Elena. Znate li kad se vraa? Javila mi se iz San Rema. Ferdinando se oporavIja. Ali bojim se da e se morati zadrati ondje jo koji mjesec, a moda i vie. Kakva teta! Zapoe posljednji stavak Kvarteta, koji je bio vrlo kratak. Elena i kneginja Ferentino sjedile su u dnu dvorane pored zida, ispod blijedog zrcala u kojem se ogledala tuna prostorija. Elena je sluala sagnute glave pustivi da joj kroz ruke klizi sjajni muf od kunovine. Otpratite nas ree Sperelliju kad je zavrio koncert. Popevi se u koiju nakon kneginje Ferentino, ree: Popnite se i vi. Evu emo ostaviti u palai Fiano. Onda vas mogu povesti kamo elite. Hvala. Sperelli pristane. Kad su izili na Corso, koija je morala ii polaganije jer je cijela ulica bila puna bunog svijeta. S piazze di Montecitorio i piazze Colonna dopirao je amor koji se irio poput pljuskanja valova, pojaavao se, nestajao, a onda opet iskrsavao pomijean sa zvukom vojnikih truba. Pobuna se irila u sivoj hladnoj veeri. Gomila je urlala zbog strahote dalekog pokolja. Kroz guvu su se trei probijali neki Ijudi maui velikim svenjevima novina. U buci se jasno razabirala jedna rije: Afrika. Zbog etiri stotine prostaka koji su bili ubijeni na surov nain! promrmlja Andrea povukavi se nakon to je bacio pogled kroz prozori. to to kaete? povie kneginja Ferentino. inilo se da se guva na uglu palae Chigi pretvorila

u tunjavu. Koija se morala zaustaviti. Elena se nagne da pogleda. Njeno lice izvan sjene, osvijetljeno odrazom lampe i svjetlou sutona, izgledalo je gotovo samrtniki blijedo, ledeno, tamno poput olova, to u Andrei probudi sjeanje na neku ve vienu glavu nije znao ni kada ni gdje moda u nekoj galeriji, u nekoj kapeli. Evo nas ree kneginja kad je koija napokon stigla do palae Fiano. Onda, zbogom. Vidjet emo se veeras kod Angelierijevih. Zbogom, Ugenta. Hoete li doi sutra k meni na ruak? Nai ete Elenu, Vitijevu i mog bratia. Kada? U podne i trideset. Dobro. Hvala. Kneginja sie. Sluga je oekivao nareenje. Kamo elite da vas odvezem? upita Elena Sperellija koji se ve smjestio polcraj nje, na mjesto njene prijateljice. Far, far away.. . Hajde, recite. Vaoj kui? Zatim, i ne saekavi odgovor, naredi: Trinita de'Monti, palaa Zuccari. Sluga zatvori prozori. Koija krene polako ulicom Frattina ostavljajui za sobom gomilu, buku i amor. Oh, Elena, nakon toHko... klikne Andrea saginjui se da pogleda uenu koja se povukla u tamni kut kao da eli izbjei dodir. Svjetlost izloga u prolazu razbije tamu i on opazi kako se njeno blijedo lice smijei zavodljivim osmijehom. Ne prestajui se osmjehivati, spretnim pokretom skine s vrata dugo krzno od kune i poput lasa prebaci ga oko mladieva vrata. inilo se kao da se eli naaliti. Ali tim mekanim lasom koji je odisao istim mirisom to ga je Andrea ve osjetio u modrom lisijem krznu, ona privue mladia i bez rijei mu prui svoja usta. I jedna i druga usta su se sjetila starih poljubaca, onih stranih i blaenih poljubaca koji su trajali bez kraja ostavljajui u srcu varavi dojam rastapanja mekog i rosnog voa. Da bi produili gutljaj, zaustavljali su dah. Koija iz ulice Due Macelli ue u ulicu Tritone, a onda skrene u ulicu Sistina i zaustavi se ispred palae Zuccari.

' Negdje daleko, daleko. Elena naglo odgurne mladia, a onda malo priguenim glasom ree: Silazi. Zbogom. Kad e doi? Tko zna! Sluga otvori vrata. Andrea izie. Koija se ponovo okrene i vrati u ulicu Sistina. Andrea je jo drhtao, oi su mu lutale kao u magli, gledao je hoe li se pojaviti Elenino lice na prozoriu, ali ne vidje nita. Koija se udalji. Penjui se stepenicama, mislio je: Ipak se vraa! U glavi je jo uvijek osjeao neku opijenost, na usnama mu se zadrao okus poljupca, u zjenici osmijeh kojim mu je Elena bacila oko vrata onu sjajnu i mirisavu zmiju. A Donna Maria? Svakako, njoj je morao zahvaliti ovaj neoekivani uitak. Nema sumnje da je poetak Ijubomore bio uzrok ovom udnom i neobinom istupu. Moda ga je, iz straha da joj ne pobjegne, htjela privezati, primamiti, ponovo raspaliti njegovu e. Voli li me? Ili me ne voli? ta bi mu vrijedilo da zna? to bi mu to koristilo? Zanos se odmah ugasio. Nikakvo udo nikada vie u njemu ne bi moglo oiviti ni najmanji djeli prohujale sree. Vie mu odgovara da se zabavi tijelom koje je jo uvijek bilo boanstveno. Uivao je u pomisli na pustolovinu. Godio mu je elegantan i neobian nain na koji je Elena provela svoj hir. A slika krzna izazva u njemu sliku pletenice Donne Marije, oivi sve nejasne Ijubavne snove to ih je sanjao o bujnoj djevianskoj kosi u koju su bile zaljubljene sve pitomice firentinskog internata. Jo jednom pomijea obje elje, doara dvostruki uitak, nasluti treu Idealnu Ijubavnicu. Duh mu je bio raspoloen za razmiljanje. Dok se oblaio za veeru, padne mu na pamet: Juer velika strastvena scena, gotovo sa suzama, danas mala nijema poudna scena. A meni se juer inilo da je moj osjeaj iskren isto kao to je i moja udnja malo prije bila iskrena. Osim toga, ak sam i danas, sat prije Elenina poljupca, doivio veliki lirski trenutak uz Donnu Mariju. Od svega toga nije ostalo ni traga. Sutra u si gurno opet zapoeti. Ja sam prevrtljiv, varljiv, nedosljedan,

nepostojan. Nijedan moj pokuaj da postanem cjelovitiji nee imati uspjeha. Odsada se moram pomiriti s time. Jedna jedina rije sadri moj zakon: Nunc^ Neka se vri volja zakona. Nasmije se sam sebi. Tog trenutka zapoe novi period njegove moralne bijede. Bez ikakva obzira, bez ikakva skanjivanja, bez imalo kajanja, sav se odao ostvarivanju svojih bolesnih matanja. Da bi Mariju Ferres privolio da popusti, upotrebljavao je najprepredenije vjetine, najfinije spletke, zavaravajui je upravo u stvarima duha, duhovnosti, idealima; u intimnom ivotu srca. Da bi jednako brzo zadobio novu Ijubavnicu i ponovo osvojio staru, da bi iskoristio svaku priliku u jednom i drugom pothvatu, upadao je u mnotvo neprilika, nezgoda, udnih sluajeva, a da bi se iz njih izvukao, izmiljao je gomilu lai, nevjerojatnih objanjenja, loih izgovora, izmiljotina, niskih opravdanja. Dobrota, povjerenje i istoa Marije Ferres nisu imale nikakva utjecaja. Kao osnova njegova zavoenja posluio mu je stih iz psalma: Asperges me hyssopo et mundabor: lavabis me, et super nivem dealbabor.^ Jadno stvorenje je mislilo da e spasiti jednu duu, osloboditi jedan duh, svojom istoom oistiti jednog ukaljanog ovjeka. Jo uvijek je vrsto vjerovala u nezaboravne rijei koje je ula u vrtu, u tom Navjetenju Ljubavi, uz more, pod rascvjetalim stablima. Upravo ta vjera ju je podravala i hrabrila u kranskoj borbi koja se bez prestanka vodila u njenoj savjesti. Oslobaala ju je sumnje, opijala nekim poudnim misticizmom u koji je izlijevala blago svoje njenosti, sve svoje enje, najslai cvijet svog ivota. Andrea Sperelli se moda prvi put sreo s pravom strau. Prvi put se naao pred jednim od najrjeih i najveih enskih osjeaja, koji kao velika i strana munja osvjetljavaju sivo i promjenljivo nebo ovjejih Ijuba ' Sada. ^ Pokropi me hisopom i oistit u se, operi me i bit u bjelji od snijega. vi. Njega to nije zabrinjavalo. Postao je nesmiljeni krvnik sebe samog i jadnog stvorenja. Svaki dan poneka prijevara, poneka podlost.

U etvrtak, 3. veljae, prema dogovoru na koncertu, sreo ju je skupa s Delfinom na piazzi di Spagna pred izlogom jednog zlatara antikvara. Tek to je ula njegov pozdrav, okrenula se i plamen joj je ozario blijedo lice. Zajedno su razgledavali nakit iz sedamnaestog stoIjea, kope, dijademe od lanih dragulja, emajlirane igle i satove, tabakere od zlata, bjelokosti, kornjaevine, sve male ukrasne predmete jednog prohujalog stoIjea koji su u ovom bistrom jutarnjem svjetlu stvarali bogati sklad. Oko njih su prolazili prodavai cvijea nudei u koaricama bijele i ute narcise, dvostruke Ijubiice, duge granice badema. U zraku se osjeao dah proljea. Stup Bezgrenog zaea dizao se prema suncu poput stabljike s mistinom ruom na vrhu. Barcaccia je bila puna dragulja. Stepenice della Trinita radosno su irile svoja krila prema crkvi Karla VIII iji su zvonici parali oblacima oplemenjeno nebesko plavetnilo kao na antikom Piranesijevom nebu. Kakva divota! klikne Donna Maria. Imate pravo to ste toliko zaljubljeni u Rim. Oh, vi ga jo ne poznajete! odgovori Andrea. Htio bih biti va vodi... Ona se osmjehne. ... proivjeti uz vas ovog poljea Vergilijev sentimentalni put. Smijeila se i vie nije izgledala tako tuna i tako ozbiljna. Njena jutarnja odjea bila je jednostavna ali elegantna, odavala je birani ukus za lijepe stvari i harmoniju boja. Kaputi od sivog sukna koje je malo prelazilo u zeleno bio je ukrten poput ala. Rubovi su bili ukraeni krznom od vidre na kojem je sjala izvezena svilena vrpca. Kaputi se rastvarao na prsluku koji je takoer bio od vidrinog krzna. Kako je kroj bio vrlo lijep i u skladu s ta dva tona, onog neopisivo sivog i jarkocrvenog, predstavljao je pravi uitak za oi. Ona upita: Gdje ste sino bili? Otiao sam s koncerta nekoliko minuta poslije vas. Vratio sam se kui i ostao tamo jer mi se inilo da je va duh bio uza me. Mnogo sam razmiljao. Zar niste osjetili moje misli? Ne, nisam ih osjetila. Moja veer je bila tuna, ne znam zato. inilo mi se da sam uasno sama.

Proe grofica di Lucoli u dogcartu koji je vukao jedan sivac. Proe i Giulia Moceto u drutvu Giulia Musellara, ali pjeke. Proe i Donna Isotta Celesi. Andrea je pozdravljao. Donna Maria ga je pitala tko su te gospoe. Za Mocetovu je ve bila ula. Sjetila se dana kad je Francesca izgovorila to ime ispred Peruginova arhanela Mihajla dok je Andrea prelistavao svoje crtee u sobi u Schifanoji. Poprati pogledom bivu Ijubavnicu svog dragog. Nemir je obuze. Sve to je Andreu povezivalo s bivim ivotom izazivalo je sumnju u njoj. eljela je da taj, njoj nepoznat ivot, nikad nije postojao. Htjela ga je potpuno izbrisati iz pameiija onoga koji je s tolikom ei zaronio u njega, a izronio tako umoran, tako izgubljen, tako bolestan. ivjeti jedino u vama i za vas, bez sutra, bez juer, bez ikakve druge veze, bez ikakve druge elje, izvan svijeta... To su bile njegove rijei. Oh, kakav san! Andreu je muio jedan drugi nemir. Pribliavalo se vrijeme ruka na koji ga je pozvala kneginja di Ferentino. Kamo ste se uputili? Ja i Delfina smo pojele sendvi i popile aj kod Nazzarija. Htjele smo malo uivati na suncu. Otii emo do Pincia i posjetiti moda Villu Medici. Ako nam elite praviti drutvo ... Oklijevao je. Pincio, Villa Medici, jednog popodneva u veljai, s njom! Ipak, nije mogao ne odazvati se pozivu. A i radoznalost ga je tjerala da sretne Elenu nakon sinonjeg rastanka. Jer, iako je doao k Angelierijevima, ona se tamo nije pojavila. Zato s izrazom aljenja u glasu ree: Kakva teta! Za etvrt sata moram biti na jednom ruku. Prolog tjedna sam prihvatio poziv. Ali da sam znao, mogao sam se osloboditi bilo kakve obaveze. Kakva teta! Onda idite. Nemojte gubiti vrijeme. Ne smij'u vas ekati. On pogleda na sat. Mogu vas jo malo pratiti. Mama zamoli Delfina idemo stepenicama. Juer sam ila gore s miss Dorothy. Kad bi ti vidjela! Kako su bili u blizini Babuina, okrenue se i prijeoe trg. Jedan djeak ih je uporno slijedio nudei im veliku granicu badema koju

Andrea kupi i dade Delfini. Iz hotela su izlazile plave dame s crvenim bedekerom u ruci. Ulicom su prolazile teke koije s dva konja na kojima je svjetlucala starinska metalna oprema. Cvjeari su nudili strankinjama pune koarice natjeui se u nadvikivanju. Obeajte mi ree Andrea Donni Mariji stupajui na prvu stepenicu obeajte mi da neete ui u Villu Medici bez mene. Odrecite se danas toga, molim vas. inilo se kao da je zaokuplja neka tuna misao. Onda ree: Odriem se. Hvala. Ispred njih su se pobjedniki uzdizale stepenice isparavajui iz ugrijanog kamena veoma blagu toplinu. Kamen je imao boju starog srebra nalik onoj na fontanama Schifanoje. Delfina je s rascvjetalom granicom u ruci trala ispred njih dok joj je vjetar u trku odnosio poneku krhku ruiastu laticu koja bi odlijetala poput leptira. Tuga obuze mladievo srce. Pred oima mu se ukau svi uici jedne sentimentalne etnje pustim stazama Ville Medici ispod nijemih imira x prvim popodnevnim satima. Kome idete? upita ga Donna Maria nakon kratke utnj'e. K staroj kneginji Alberoni odgovori Andrea. Katoliki stol. Slae jo jednom jer ga je instinkt opominjao da bi ime Ferentino probudilo moda sumnju u Donni Mariji. Onda, zbogom doda ona pruajui mu ruku. Ne jo. Idem sve do trga. Tamo me eka moja koija. Pogledajte, ono je moja kua. I pokae joj palau Zuccari, buen retiro, okupanu suncem; izgledala je poput udnog staklenika koji je s vremenom poprimio tamnosmeu boju. Donna Maria je pogleda. Sad kad je poznajete, zar neete svratiti koji put... u duhu? U duhu uvijek. I neu vas vidjeti prije subote navee? Teko. Pozdravie se. Ona s Delfinom poe niz drvored. On se popne u koiju i udalji ulicom Gregoriana. Kneginji Ferentino stigne s nekoliko minuta zakanjenja. Izvini se.

Elena je dola s muem. Ruak je bio sluen u jednoj vedroj dvorani prekrivenoj goblenima iz barberinske tvornice koji su predstavljali groteskne slike u stilu Petra Loara. Meu tim lijepim grotesknim slikama iz sedamnaestog stoljea poe sijevati i pucketati Ijupka vatra ogovaranja. Sve tri dame su bile veselog i aljivog duha. Barbarella Viti se smijala svojim jakim mukim smijehom zabacujui malo unazad lijepu djeaku glavu. Njene crne oi su se mnogo puta sretale i utapale u zelenim oima kneginje. Elena je s neobinom ivahnou pravila dosjetke. Andrei je izgledala tako daleka, tako strana, tako nehajna, da je gotovo posumnjao: Zar je ono sino bio san? Ludovico Barbarisi i knez Ferentino nisu zaostajali za damama. Markiz od Mount Edgcumbea se brino trudio da dosadi svom mladom prijatelju traei od njega vijesti o najskorijim drabama i pripovijedajui mu o vrlo rijetkom izdanju Apulejeva romana Metamorphoseon koji je nabavio prije nekoliko dana za tisuu petsto dvadeset lira. ROMA, 1469, in folio. S vremena na vrijeme bi se zaustavio i promatrao neku Barbarellinu kretnju. Oi bi mu tada zasjale kao u luaka, a odurne ruke poele udno podrhtavati. Andreina razdraenost, dosada i nestrpljivost toliko su narasle da ih vie nije uspijevao prikriti. Niste raspoloeni, Ugenta? upita ga kneginja di Ferentino. Nisam ba. Miching Mallecho je bolestan. Tada mu i Barbarisi pone dosaivati pitanjima o bolesti konja, a nakon toga Mount Edgcumbe ponovo nastavi o Metamorphoseonu. Kneginja Ferentino smijeei se ree: Zna, Ludovico, juer na koncertu Kvinteta iznenadili smo ga kako udvara jednoj Nepoznatoj. Jest doda Elena. Nepoznatoj? zaudi se Ludovico. Da. Ali, moda bi nam ti mogao dati neke podatke. ena novog gvatemalskog ministra. Ah, razumijem. Dakle? Ja zasad poznam samo ministra. Vidim ga svake noi kako u klubu igra.

 Recite, Ugenta. Je li je kraljica ve primila? Ne znam, kneginjo odgovori Andrea s primjesom nestrpljivosti u glasu. Ovo brbljanje mu je postalo nesnoljivo. Elenina razdraganost grozno ga je muila a blizina njezina mua gadila mu se kao nikada. Ipak, vie se Ijutio na samog sebe nego na ostale. U dubini njegove razdraenosti raao se osjeaj kajanja zbog sree koju je maloas odbio. Njegovo srce, prevareno i povrijeeno okrutnim Eleninim ponaanjem, u bolnom kajanju obraalo se drugoj gledajui je zamiljenu i osamljenu u pustoj aleji, lijepu i plemenitu kao nikada. Kneginja ustane, a onda i ostali, te svi prijeoe u pokrajni salon. Barbarella potri prema klaviru koji se krivao pod velikim pokrivaem od crvenog baruna protkanim tamnim zlatnim nitima i pone pjevuckati Tarantellu koju je Georges Bizet posvetio Cristini Nilsson. Elena i Eva su se nagnule izhad nje i itale note. Ludovico je stajao iza njih i puio. Knez se negdje izgubio. Ali lord Heathfield nije putao Andreu. Odvukao ga je u udubinu jednog prozora priajui mu o nekakvim Ijubavnim peharima iz Urbanije koje je kupio na drabi viteza Davile. Taj kretavi glas s dosadnim upitnim naglasom, ti pokreti kojima je oznaavao veliinu i oblik pehara, taj as ugasli as otri pogled ispod ogrom nog izboenog ela, ukratko, cijeli taj mrski lik zadavao je Andrei tako estoku muku da je grevito stiskao zube kao ovjek koji stenje ispod kirurkog noa. Zaokupljala ga je jedna jedina misao: da ode s ovog mjesta. Htio je skoknuti do Pincia u nadi da e tamo nai Donnu Mariju i povesti je u Villu Medici. Moglo je biti dva sata. Kroz prozor je vidio suncem obasjan krovni vijenac na kui preko puta koji se svjetlucao na plavom nebu. Okrenuvi se, ugleda grupu dama za klavirom. Obasjavalo ih je crvenkasto svjetlo koje se odbijalo od pokrivaa. U svjetlu se opaao laki dim cigarete, dok su se avrljanje i smijeh mijeali s ponekim akordom to su ga Barbarellini prsti nasumce traili po tipkama. Ludovico je neto aptao na uho svojoj sestrini, a ona je to ini se ispriala prijateljicama, jer se opet prolomio jasan i gromak smijeh, kao kad zrnca pokidane ogrlice padaju na srebrni pladanj. Nakon toga Barbarella potiho zapone Bizetov AUegretto.

 Tra lala... Le papillon s'est envole... Tra lala... Andrea je ekao zgodnu priliku da prekine razgovor s Mount Edgcumbeom i da se onda oprosti. Ali kolekcionar je, ne zaustavljajui se ni trenutka, bez prestanka jednu temu povezivao s drugom. Jedna stanka spasila bi muenika, ali ona nikako da doe. Nemir se pojaavao svakim trenutkom. Oui! Le papillon s'est envole... Oui!... Ah, ah! ah! ah! ah!... Andrea baci pogled na sat. Ve dva sata! Oprostite, markie, ali moram otii. Onda pristupi grupi: Oprostite, kneginjo, u dva sata imam sastanak s veterinarima u konjunici. Pozdravi u velikoj urbi. Elena mu prui vrke prstiju. Barbarella mu dade jedan fondan rekavi: Ponesite ga jadnom Michingu u moje ime. Ludovico ga je htio otpratiti. Ne, ostani. Nakloni se i izie. Foput munje sjuri niz stepenice, skoi u koiju i dovikne koijau: Na Pincio, trkom. Obuze ga luda elja da nae Mariju Ferres, da ponovo zadobije sreu koje se malo prije bio odrekao. Kratki korak njegovih konja nije mu izgledao dovoljno brz. Nestrpljivo je gledao kad e se ukazati Trinita de'Monti, iroka ulica s drvoredom, reetke. Koija proe kroz ogradu. Naredi koijau da uspori i da vozi po svim alejama. Srce bi mu jae zakucalo im bi u daljini, izmeu stabala, ugledao enski lik. Uzalud. Stigavi na ravan, izie. Onda, istraujui svaki kutak, krene malim puteljcima kojima nisu smjele prolaziti koije. Uzalud. Ljudi koji su sjedili na Idupama znatieljno su ga pratili oima jer je njegov nemir bio oigledan. Poto je Villa Borghese bila otvorena, Pincio je mirno poivao pod blagim februarskim suncem. Tek rijetke koije i pjeaci prekidali su mir breuljka. Jo uvijek gola, siva, a neka i pomalo Ijubiasta stabla, pruala su svoje grane prema blagoin nebu na kojem su plovili pahuljasti oblaii koje je vjetar razarao i rasprivao svojim dahom. Borovi, empresi i ostale zimzelene biljke nosile su u sebi

dio opeg bljedila, bile su sive, bezbojne, rasplinjavale su se u opem skladu. Mnogobrojna razliita stabla i posjeene grane jo su vie isticali sveanu jednolikost poprsja. Nije li moda jo lebdio u tom zraku dio tuge Donne Marije? Naslonjen na ogradu Ville Medici, Andrea je ostao nekoliko trenutaka kao pritisnut nekim uasnim teretom. Narednih dana nastavile su se iste muke, pa i jo gore, a lai su bile jo okrutnije. Zbog pojave koja nije tako rijetka kod moralno propalih Ijudi od duha, njegova svijest je sada bila savreno bistra, bez prestanka bistra, bez ikakvih nejasnoa, bez ikakvih pomraenja. On je znao to radi i prosuivao je ono to bi uradio. A prezir prema samom sebi bio je jednak tromosti volje. Ali upravo njegova hirovitost, njegova nesigurnost, njegove udne utnje i jo udniji izljevi, ukratko, sva neobinost izraza koju nosi takvo duevno stanje, poveavala je i jo vie poticala strastvenu samilost Donne Marije. Vidjela je kako pati, osjeala je i bol i njenost mislei: Ja u ga malopomalo izlijeiti. A u stvari, malopomalo, da to ni opaala nije, ona je gubila snagu i poputala bolesnikovoj elji. Ona je polako poputala. Kad je u salonu grofice Starnine osjetila njegov pogled na leima i golim rukama, obuzeo ju je neopisiv drhtaj. Andrea j'u je tada prvi put vidio u veernjoj haIjini. Do tada je poznavao samo njene ruke i lice. Sad su mu i lea izgledala savrena, pa i ruke, iako su bile malo mrave. Imala j'e na sebi haljinu od brokata boje slonove kosti opivenu samurovinom. Uski trak samurovine okruivao je izrez na vratu dajui tijelu izraz neopisive finoe dok se linija od ramena do poetka vrata u draesnom padu sputala prema leima, to je znak priroene aristokracije koji je danas veoma rijedak. Na bujnoj kosi, poeljanoj na nain kojima je Verrocchio najvie volio obdarivati svoj"a poprsja, nij'e sjao ni dragulj ni cvijet. Andrea iskoristi dvatri zgodna trenutka da joj priapne rijei svog divljenja i strasti. Ovo je prvi put da se vidimo u javnosti ree joj. Hoete li

mi dati jednu rukavicu za uspomenu. Ne. Zato, Maria? Ne, ne. utite. Ah, vae ruke! Sjeate li se kad sam ih slikao u Schifanoji? ini mi se da mi s pravom pripadaju. ini mi se da biste mi morali dopustiti da ih posjedujem budui da su one od cijelog vaeg tijela dio koji je najprisnije povezan s vaom duom, najoduhovljeniji, gotovo bih rekao najii... Ruke dobrote, ruke opratanja ... Kako bih bio sretan da imam barem jednu vau rukavicu, jednu pahuljicu, jednu sjenku njihovog oblika, jedan listi koji die njihovim mirisom! ... Hoete li mi dati jednu rukavicu prije nego to odete? Ona vie ne odgovori. Razgovor je bio prekinut. Nakon nekog vremena zamole je da neto odsvira i ona sjedne za klavir. Skine rukavice i odloi ih na stalak. Osloboeni rukavica, pojavie se veoma bijeli dugulj'a ti prsti, puni prstenja. Na lijevom prstenjaku poput vatre je blistao veliki opal. Svirala je dvije SonateFantazije od Beethovena op. 27. Jedna, koja je bila posveena Giulietti Guicciardi, izraavala je odricanje bez nade, pripovijedala o buenju nakon predugo snivanog sna. Druga je ve nakon prvih taktova Andantea govorila o odmoru poslije oluje. Zatim se, prelazei kroz nemire drugog stavka, irila u Adagio blistave vedrine i zavravala jednim Allegro vivace u kojem su se opet budili odvanost i polet. Andrea osjeti da je, okruena tom paljivom publikom, svirala jedino za njega. S vremena na vrijeme njegove su oi prelazile s prstiju sviraice na duge rukavice koje su visile preko pulta sauvavi otisak tih prstiju i neizrecivu Ijupkost malog otvora na zapeu gdje se malo prije mogao nazreti tek mali dio enske koe. Okruena hvalospjevima, Donna Maria ustane i udalji se ne uzevi rukavice. Andrea tada osjeti napast da ih ukrade. Moda ih je tamo ba za njega ostavila? Ali nije htio uzeti samo jednu. Jedan otmjeni Ijubavnik je dobro rekao da je par rukavica neto sasvim drugo od jedne same rukavice.

Ali kad ju je, na upornu molbu, grofica Starnina ponovo dovela za klavir, uzela je rukavice i poloila ih na kraj klavijature. Onda je odsvirala Rameauovu Gavottu, Gavottu utih dama, nezaboravni starinski ples Dosade i Ljubavi. Neke plave dame, ne vie mlade ... Andrea ju je, pomalo drui, uporno promatrao. Kad se digla, uzela je samo jednu rukavicu. Drugu je ostavila u sjeni klavijature, za njega. Kad je tri dana kasnije zaueni Rim utonuo pod snijegom, Andrea nae kod kue ovu poruku: Utorak, dva sata po podne. ekajte me veeras izmeu jedanaest i ponoi u koiji ispred palae Barberini, izvan ograde. Ako se do pola noi ne pojavim, moete otii. ' A stranger. Poruka je izgledala romantino i tajanstveno. Uistinu, markiza Mount Edgcumbe je suvie zloupotrebljavala koiju u svojim Ijubavnim pothvatima. Moda zbog uspomene na 25. oujka 1885? Moda opet eli zapoeti pustolovinu na nain na koji ju je preki nula? Zato ono stranger? Andrea se nasmije. Ba tada se vratio iz posjete kod Donne Marije, iz veoma prijatne posjete. I njegov duh se vie naklanjao Sienjanki nego ovoj drugoj. Jo su mu u uima odzvanjale divne i njene rijei Sienjanke koje je izgovarala dok su kroz prozor gledali kako poput cvijeta breskve ili jabuke pada mekani snijeg po drveu Ville Aldobrandini koje je ve osjealo dah novog proljea. Ali prije nego to je otiao na veeru dao je veoma detaljna nareenja Stephenu. U jedanaest je bio ispred palae. Muio ga je nemir i nestrpljivost. udnovatost sluaja, neobini prizor snijega u noi, tajanstvenost i nesigurnost potpirivali su njegovu matu i odnosili u neki nestvarni svijet. Te nezaboravne noi nad Rimom je dosad nevienim svjetlom sjao udesno pun mjesec. Zrak je izgledao proet nekim nestvarnim mlijekom. Sve stvari su izgledale kao u snu, kao neopipljive, meteorske slike, koje su zbog varljivog sjaja svojih oblika vidljive ak izdaleka. Snijeg je prekrivao sve ipke na ogradi, sakrivao eljezo, stvarao vez, laki i divniji od filigrana, koji su golemi stupovi zaogrnuti bijelim platem drali kao to hrastovi dre

pauinu. Vrt je cvjetao kao nepomina ledena uma divovskih izoblienih Ijiljana. Vrt u vlasti mjeseeve arolije, mrtvi Selenin raj. Sveano, nijemo, tiho, dizala se palaa Barberini. Svi reljefi bili su vei, sasvim bijeli, bacajui plavkastu kao svjetlo prozirnu sjenu. A to bjelilo i te sjene davali su stvarnoj arhitekturi zgrade sablasni izgled neke udesne ariostovske arhitekture. Dok je zaarano promatrao taj udesni prizor, Andrea je osjeao kako se prieljkivani snovi o Ijubavi ponovo bude i kako lirski vrhunci osjeaja blistaju kao zaleeni i mjeseinom obasjani kopljasti vrkovi eljezne ograde. Ali nije znao koju bi od tih dviju ena vie volio vidjeti u toj fantastinoj bajci: Elenu Heathfield odjevenu u grimiz ili Mariju Ferres odjevenu u hermelin. I kako je njegov duh uivao u toj neizvjesnosti koju da odabere, u nemir oekivanja umijeae se dvije udnje, stvarna za Elenom i zamiljena za Marijom. U blizini se zauje jasno i treperavo odbij'anje sata. inilo se, pri svakom udarcu, kao da je u zraku naprsnuo neki stakleni predmet. Sat na Trinita de'Monti odgovori na zov. Javi se i sat s Ouirinala. Iz daljine stigne mukli odgovor drugih satova. Jedanaest i etvrt. Napreui oi, Andrea pogleda prema trijemu. Hoe li se usuditi da pj'eke proe kroz vrt? Zamisli Elenin lik u toj neopisivoj bjelini. Odjednom mu u glavi iskrsne Marij'in, potamni onaj' prvi, pobijedi bjelinu, candida super nivern Mjeseinom i snijegom obasj'ana no bila j'e dakle pod Marijinom vlau, kao pod nepobjedivim utjecajem zvijezda. U nenadmaivoj istoi stvari simboliki se raala slika iste Ijubljene ene. Snaga Simbola podjarmlj'ivala je pjesnikov duh. I dok je bez prestanka gledao dolazi li druga, sasvim se prepustio snu koji ga je okruivao. Pjesniki, gotovo mistini san. Oekivao je Mariju. Maria je izabrala tu no nadnaravne bjeline da bi svoju bjelinu poloila na oltar njegove udnje. Obavijetene o toj velikoj rtvi, sve bijele stvari unaokolo ekale su da kau ave i amen sestri pri prolasku. Tiina je ivjela. Evo j'e, dolazi: incedit per lilia et super nivem Obavijena je hermelinom. Kosa joj' j'e skrivena i povezana vrpcom. Korak laki

od vlastite sjene. Bjelja je od snijega i mjeseca. Ave. Prati je sjena, plava poput sjaj'a u safiru. Divovski i izoblieni Ijilj'ani ne klanjaju se, led ih je ukoio, pretvorio u cvjetove smrti to obasjavaju staze Hada. Ali ipak, kao ni oni iz kranskog raja, nisu nijemi. Kau: Amen. Amen. Oboavana prilazi rtveniku. Amen. Ve je blizu onome koji je eka. Hladna i nijema, ali oi joj gore i govore. On najprije Ijubi ruke, drage ruke koje vidaju rane i raaju snove. Amen. Unaokolo iezavaju visoke crkve na ij'im vrhovima snijeg stvara arobne volute i akantuse. Nestaju snijegom pokopani i u modro svjetlo utonuli veliki trgovi iz kojih, nestalniji od vlastite sjene, vire prema mjesecu Bjelja od snijega. Koraa po Ijiljanima 1 snijegu. ostaci trijemova i lukova. Nestaju vodoskoci od kristalnih stijena iz kojih izvire svjetlost a ne voda. Zatim joj Ijubi usne, drage usne koje ne poznaju laljive rijei. Amen. Iz razvezane vrpce poput velikog tamnog vala rasipa se kosa. Kao da se u njoj skrila sva mona tmina pobjegla ispred snijega i mjeseine. Comis suis obumbrabit tibi et sub comis peccabit. Amen.^ A druga ne dolazi! U tiinu i poeziju opet su padali brecaji ura s rimskih zvonika i kula. Nekoliko koija beumno sie preko Ouattro Fontane prema trgu. Neke su se uz vidljiv napor penjale prema Santa Maria Maggiore. Lampe su izgledale ute kao topazi na svjetlu. Cinilo se da no, postajui dublja, biva sve jasnija i prozirnija. Sad su filigrani na ogradi svjetlucali kao da su se srebrni vezovi obogatili draguljima. Na prozorima palae, nalilc talirima od dijamanta, blistali su veliki krugovi zasljepljujue svjetlosti. Andrea pomisli: Ako ne doe? Taj udni val lirizma kojim mu je Maria ispunila duh prekrio je nemir oekivanja, ublaio nestrpljivost, zavarao udnju. Na trenutak mu je prijala pomisao da nee doi. Onda ga opet pone muiti neizvjesnost, uznemirivati slika strasti koju bi moda uivao u ovom malom toplom logu gdje su rue tako blago mirisale. I kao na Silvestrovo, zbog jedne utvare, njegova se patnja jo vie povea,

jer je iznad svega alio to tako briljiva Ijutaavna priprema propada bez ikakvog rezultata. Ovdje unutra studen je ublaavala toplina koja se irila iz metalnih cijevi punih kipue vode. Na stoliu ispred sjedita leala je kita kao snijeg, kao mjeseina bijelih rua. Koljena mu je grijalo krzno bijelog medvjeda. Traenje neke vrsti Symphonie en blanc majeur oitovalo se i u mnogim drugim pojedinostima. Kao to je Franjo I na svom prozoru, tako je i grof Ugenta na prozoriu svoje koije vlastitom rukom urezao galantnu lozinku koja je sada, zamagljena dahom, blistala kao na ploi od opala: ' Kosom svojom zasjenit e te i pod kosom e grijeiti. Amen. Pro amore curriculum Pro amore cubiculum I trei put odbie sati. Jo petnaest minuta do ponoi. ekanje se previe oduilo. Andrea postade umoran i razdraljiv. U odajama u kojima je stanovala Elena, na prozorima lijevog krila palae, odraavalo se samo vanjsko, mjeseevo svjetlo. Hoe li doi? Na koji nain? Potajno? Ili pod nekom izUkom? Lord Heathfield je sigurno u Rimu. Kako e dakle opravdati svoju nonu odsutnost? U dui biveg Ijubavnika ponovo iskrsne neutoljiva znatielja: Kakvi su odnosi izmeu Elene 1 njenog mua? Kakva je njihova brana veza? Njihov zajedniki ivot u istoj kui? Opet ga pone izjedati Ijubomora i raspaljivati udnja. Sjetio se aljivih rijei koje je GiuUo Musellaro neke veeri rekao o njenom muu. Obeao je sebi da e j"e ponovo dobiti pod svaku cijenu, zbog uitka i zbog osvete. Ah, samo da doe! Jo samo dvijetri minute do dvanaest, a iije jo nema! Pono odzvoni. Prevarenog obuze uasan nemir. Nema je. Ne shvaajui razlog nj'ene netonosti, on se pobuni, obuzet nenadanom srdbom. Sine mu ak misao da ga je htjela poniziti, kazniti, zadovoljiti neki svoj hir ili razdraiti udnju. Kroz doglas naredi koijau: Piazza del Ouirinale. Prepustio se misli na Mariju Ferres. Opet se predao divnom osjeaju blaenstva koji je nakon popodnevne posjete u njegovoj dui ostavio svoj miris, zadojio ga pjesnikim mislima i slikama. Razoaranje koje je upravo doivio dokazivalo je Eleninu

ravnodunost i zlou i u isti mah snano ga guralo prema Ijubavi i dobroti Sienjanke. U odrazu netom doivljenog sna jo se vie poveavalo aljenje za prekrasnoiii izgubljenom noi, koja je doista bila gotovo najljepa no koju je vidjelo rimsko nebo. Jedan od prizora koji Ijudski duh ispunjaju neizmjernom tugom, budui da nadilaze svaku mo divljenja i izmiu potpunom razumijevanju uma. Piazza del Ouirinale bila je sva bijela, pusta i sjajna kao kakva olimpijska akropola iznad utljivog Grada. ' Za Ijubav ivot, za Ijubav lonica. Okolne zgrade parale su otvoreno nebo. Visoka Berninijeva papinska vrata na kraljevskoj' palai, nadsvoena stupovima, zavaravala su oko odvaj"ajui se od zida 1 pomiui naprijed, osamljujui se u svojoj' velianstvenoj raskoi, izazivajui sliku mauzolej'a isklesanog od nekog nebeskog kamena. Bogati Fugini arhitravi na palai Consulta izranjali su iznad lukova i stupova preobraeni udnovatim naslagama snijega. inilo se da usred tog jednolinog bijelog polj"a boanski kipovi nadvisuju sve ostalo. Dioskuri i konji izgledali su jo vei u toj bjelini. iroke sapi su blistale kao ureene dijamantnim prekrivaima. Blistale su i podignute ruke svakog poluboga. A izmeu konja, iznad svega, propinjao se obelisk ispod kojeg se otvarala aka fontane iz koje se poput stabljike od dijamanata dizao prema mjesecu mlaz vode. Iz spomenika je zraila neka uzviena velianstvenost. Ispred njega, nalik gradu koj'i j'e uspavala neka arobna sila, utonuo u gotovo mrtvaku i nepominu tiinu, prostirao se Rim. Sve kue, sve crkve, kule, sve ume isprepletene kranskom i poganskom arhitekturom bijeljele su se kao jedna jedina bezlina uma izmeu Janikula i Monte Maria koji su se gubili u srebrnastoj" pari, daleki, udno nestvarni, nalik horizontima nekog mjeseevog pejzaa to izazivaju sliku neke poluuglaste zvij'ezde nastanjene Manima. Kupola Sv. Petra, osvijetljena nekim udnim metalnim plavetnilom u plavetnilu neba, toliko je narasla da je gotovo izgledala nadohvat ruke. Dva mlada, od labuda roena Heroja, prekrasni u toj bj'elini kao u apoteozi svog porij'ekla, nalikovali su na besmrtne genije Rima koji bdiju nad snom Svetog grada.

Koija je dugo stajala pred kraljevskim dvorom. Pjesnik je ponovo slijedio svoj' nedostini san. Maria Ferres je bila u blizini. Moda je i ona sanjarei bdjela. Moda je umirala od tuge osjeajui kako joj srce titi sjaj ove noi. Uzalud. Koija polako proe ispred zatvorenih vrata Marije Ferres. Stakla na prozorima odraavala su pun mj'esec gledaj'ui vrtove palae Aldobrandini u kojima su poput nebeskih uda izranjala stabla. U znak potovanja, baci kitu bij'elih rua na snijeg ispred vrata Marije Ferres. IV Vidjela sam. Predosjeala sam... Dugo sam stajala kraj prozora. Nisam se mogla pomaknuti. Privlaila me ta bjelina... Vidjela sam kako lagano prolazi koija po snijegu. Prije nego to sam vidjela kako bacate rue osjetila sam da ste to vi. Nijedna rije vam nikada nee moi izraziti njenost mojih suza. Plakala sam zbog Ijubavi prema vama. Plakala sam iz samilosti prema ruama. Jadne rue! Cinilo mi se kao da ive, pate i umiru na snijegu. Ne znam zato, ali inilo mi se kao da me zovu, da tuguju kao naputena stvorenja. Kad se vaa koija udaljila, nagnula sam se da ih pogledam. Htjela sam sii na cestu i uzeti ih. Ali jo netko je bio napolju, a i sluga je stajao u predsoblju i ekao. Traila sam tisuu izlika da siem, ali ni jedna nije bila dobra. Oajavala sam... Smijete se? Zaista ne znam kakva me ludost obuzela. Paljivo sam promatrala prolaznike, oiju punih suza. Srce bi mi pogazili da su pogazili rue. Sretna sam bila zbog te patnje. Sretna zbog vae Ijubavi, zbog tog vaeg njenog i strastvenog ina, zbog vae plemenitosti i dobrote... Kad sam zaspala, bila sam tuna i sretna. Rue su tada sigurno ve umirale. Poslije nekoliko sati sna probudilo me struganje lopata na ploniku. istili su snijeg, ba ispred naih vrata. Oslukivala sam. Glasovi i buka trajali su sve do zore. Tako su me snudili... Jadne rue! Ali u mojem sjeanju uvijek e ivjeti. Neke uspomene zauvijek mogu ispuniti duu mirisom... Da li me puno volite, Andrea? Nakon kratkog oklijevanja, doda: Volite li samo mene? Jeste li potpuno zaboravili sve ostalo? Jesu li moje sve vae misli? Srce joj je lupalo, sva je treptjela.

 Ja patim... zbog vaeg prolog ivota koji ne poznajem. Patim zbog vaih uspomena, zbog svih tragova koji su moda jo ostali u vaoj dui, zbog svega onoga to nikada u vama neu moi shvatiti ni posjedovati. Oh, kad bih vam mogla uliti zaborav svega! Bez prestanka ujem vae rijei, Andrea, one prve rijei. Mislim da u ih uti i na samrtnoj postelji... Srce joj je lupalo, sva je treptjela od strasti koja ju je svladala. Svaki dan vas sve vie Ijubim, svaki dan sve vie! Andrea ju je opio njenim i dubokim rijeima, pobi jedio svojim arom, pripovijedao joj je san snjene noi, ispriao joj je svoju beznadnu enju, cijelu bajku o ruama i mnoga druga lirska matanja. inilo mu se da je spremna da se preda. Vidio je kako joj se u oima prelijeva val duboke enje, a na bolnim usnama pojavljuje neopisivi trzaj prikrivajui instinktivnu elju za poljupcem. Vidio je kako joj ruke, te vitke i snane ruke, ruke anela, podrhtavaju kao ice na harfi izraavajui cijelo unutranje uzbuenje. Ako joj danas uspijem oteti jedan jedini poljubac mislio je mnogo u ubrzati cilj za kojim uzdiem. Ali, svjesna opasnosti, ona iznenada ustane, pozvoni, naredi slugi da donese aj i zamoli miss Dorothy da dovede Delfinu u salon. Onda se pomalo grevito obrati Andrei: Oprostite, bolje je ovako. Od tog dana izbjegavala je da ga primi u druge dane osim u utorak i subotu, dane uobiajenog primanja. Ipak je doputala da je izvodi i pokazuje joj Rim careva i papa. Vergilijevsko putovanje zapoe posjetom vilama, galerijama, crkvama i ruevinama. Kuda je prola Elena Muti, proe i Maria Ferres. Nerijetko su te stvari nagonile pjesnika na iste izljeve koje je Elena ve bila ula. Nerijetko bi ga uspomena udaljila od prisutne stvarnosti i naglo zbunila. to sad mislite? sa sjenkom sumnje pitala bi ga Maria gledajui ga u dno zjenica. A on bi odgovorio: Na vas, uvijek na vas. Obuzima me znatielja da pogledam u sebe, da vidim je 11 ostao i najmanji djeli due koji jo ne pripada vaoj dui, i najmanja sjenka koju nije obasjala vaa svjetlost. Zbog

vas tako istraujem svoju duu, budui da vi to ne moete uraditi. Maria, zaista vam vie nemam to ponuditi. Potpuno ste ovladali cijelim mojim biem. Mislim da nikada jedno Ijudsko stvorenje nije, u duhu, potpunije ovladalo jednim drugim stvorenjem. Ako se moja usta sjedine s vaima, moj e se ivot preliti u va ivot. Mislim da bih umro. I ona mu je vjerovala, jer je njegov glas davao rijeima vatru istine. Jednog dana dooe na Belvedere Ville Medici. Promatrali su kako u irokim i tamnim kronjama imira malopomalo zamire sunev sjaj i kako jo gola Villa Medici malopomalo uranja u Ijubiastu paru. Odjednom Mariju obuze tuga i ona ree: Tko zna koliko ste puta dolazili ovamo da osjetite kako vas netko voli! Andrea odgovori glasom ovjeka koji sanjari: Ne znam, ne sjeam se. to ste rekli? Ona zauti. Onda ustane i pone itati natpise po pilastrima malog hrama. Gotovo sve natpisi Ijubavnika, mladih suprunika, usamljenih etaa. Na jednom mjestu, ispod datuma i imena neke ene, bio je ispisan jedan odlomak iz Pausiasa: SIE Immer allein sind Liebende sich in der grossten V ersammlung; Aber sind sie zu Zweien, stellt auch der Dritte sich ein. ER Amor, ja!^ U jednom drugom se velialo neko uzvieno ime: A solis ortu usgue ad occasum laudahile nomen HellesP Jedan je opet sadravao Petrarkine stihove: Vijek Ijubljah i jo srce Ijubav slui i s dana u dan Ijubim vie sve to predrago mjesto, gdje me plana, eto, esto put kada Ljubav me rastuzL^ ' Ona: I u najveem mnotvu uvijek su sami oni koji se vole. Ako su udvoje, i trei se umijea. On: Da, Amor. ^ Neka se hvali ime Helino od istoka do zapada. ' Preveo: Olinko Delorko. Jedan drugi je izgledao kao potena izjava koju su potpisali poteni Ijubavnici: Ahora y no siempre.' Svi su izraavali neki tuni ili veseli Ijubavni osjeaj. Slavili neku Ijepoticu ili oplakivali izgubljenu sreu. Pripovijedali o arkom poljupcu ili eznutljivom uzbuenju. Zahvaljivali starim Ijubaznim

imirima, pokazivali skrovite buduim sretnicima, opisivali Ijepote doivljenog sutona. Svatko koga je osvojio enski ar, mu ili Ijubavnik, bio je obuzet hrskim zanosom na malom usamljenom Belvederu do kojeg su vodile barunom prekrivene kamene stepenice. Zidovi su govorili. Iz tih nepoznatih glasova mrtvih Ijubavi izbijala je neopisiva, gotovo grobna sjeta kao iz grobnih natpisa neke kapele. Maria se naglo okrene prema Andrei: I va natpis je ovdje. On, gledajui je, odgovori istim glasom kao i malo prije: Ne znam. Ne sjeam se. Niega se vie ne sjeam. Volim vas. Ona proita. Njegovim rukopisom bio je napisan jedan Goetheov epigram, jedan distih koji poinje: Sage, wie lebst du? Reci mi kako ivi? Ich lebe! ivim! I da su mi dane stotine vijekova, zaelio bih samo da sutra bude kao danas. Ispod toga se nalazio datum: Die ultima februarii 1885, i jedno ime: Helena Amjclaea. Ona ree: Idemo. imirova kronja je bacala tamnu sjenu na barunom prekrivene kamene stepenice. On je upita: Hoete li se osloniti na mene? Ona odgovori: Ne, hvala. Sioe polako, bez rijei. Oboje su bili tuni. Ona napokon ree: Bili ste sretni prije dvije godine. ' Sada, a ne uvijek. On promiljenom upornou nastavi: Ne znam. Ne sjeam se. uma je izgledala nekako tajanstveno u zelenom sutonu. Debla i grane su se uvijali kao zmije. U sjeni bi poput oka od smaragda zasvjetlucao poneki list. Nakon kratke utnje ona ree: Tko je bila ta Elena? Ne znam. Ne sjeam se. Niega se vie ne sjeam. Volim vas. Jedino vas volim. Jedino na vas mislim. Jedino za vas ivim. Nita vie ne znam. Niega se vie ne sjeam. Nita vie ne elim osim vae Ijubavi. Nikakva spona me vie ne vee s prolim ivotom. Sad

sam izvan svijeta, potpuno izgubljen u vaem biu. U vaoj sam krvi i dui. Osjeam sebe u svakom treptaju vaih ila. lako vas ne dodirujem, sjedinjujem se s vama kao da vas neprestano drim u zagrljaju, na svojim usnama, na srcu. Ja vas volim i vi volite mene. I to traje ve vijekovima, trajat e vijekovima, zauvijek. Uz vas, mislei na vas, ivei od vas, osjeam beskraj, osjeam vjenost. Ja vas volim i vi volite mene. Nita drugo ne znam, niega se vie ne sjeam ... Njenu tugu je prelijevao valom vatrene i njene rjeitosti. A ona je sluala svojei pred ogradom iroke terase koja se otvarala prema umi. Je li to istina? Je li to istina? ponavljala je ugaslim glasom koji se irio poput stiane jeke krika njene due. Je li to istina? Istina je, Maria. I jedino je to istina. Sve ostalo je san. Ja vas volim i vi volite mene. Vi posjedujete mene kao to ja posjedujem vas. Ja tako duboko osjeam da ste moji, da ne traim vaa milovanja, ne traim nikakav dokaz Ijubavi. ekam. Drago mi je, vie od svega, to vas sluam. Ne traim vaa milovanja, ali ih osjeam u vaem glasu, u vaem dranju, u vaem pogledu, u najmanjem vaem pokretu. Sve to dolazi od vas opija me poput poljupca. I ja dotiui vau ruku ne znam je li jai uitak mojih osjetila ili uzvieni zanos mog duha. Tada lagano poloi svoju ruku na njenu. Ona uzbueno zadrhta osjetivi ludu elju da ga zagrli, da mu napokon ponudi usne, poljubac, itavu sebe. Priini joj se budui da je vjerovala Andreinim rij'eima, priini j'oj se da bi ga time vezala uza se posljednjim, nerazrjeivim vorom. Mislila j'e da e se onesvijestiti, nestati, umrijeti. Kao da su joj svi nemiri ve propaene strasti ispunili srce i poveali nemir sadanje strasti. Kao da su tog trenutka ponovo oivjela sva uzbuenja koj'a je doivjela otkad j'e upoznala tog ovjeka. Meu lovorima i imirom Ville Medici ponovo procvjetae schifanoj'ske rue. Ja ekam, Maria. Nita ne traim od vas ... Drim svoja obeanja. ekam uzvieni trenutak. Osj'eam da e on doi, jer snaga Ijubavi je nepobjediva. U vama e nestati svaki strah, svaka bojazan. I sjedinjenje tijela e vam izgledati isto kao i sjedinjenje dua, budui

da je svaki plamen jednako ist... Golom rukom joj" j'e stiskao ruku na koj'oj nije imala rukavicu. Vrt j'e izgledao pust. Od palae Akademije nije dolazio nikakav um, nikakav glas. U tiini se jasno uo ubor fontane koja se nalazila usred istine. Putelj'ci su vodili ravno prema Pinciu. inilo se kao da su zatvoreni izmeu dva mjedena zida na kojima se jo nije ugasilo veernje zlato. Nepominost svih oblika stvarala je sliku okamenjenog labirinta. Vrkovi trstika oko vode bili su nepomini kao kipovi. ini mi se ree Sienjanka sklapajui napola trepavice kao da se nalazim na terasi Sohifanoj'e, daleko od Rima, sama... s tobom. Zatvaram oi i vidim more. Vidjela je kako se iz njezine Ijubavi i tiine raa i iri sutonom jedan divni san. Andrea je pogleda, ona zauti i malo se nasmijei. Rekla je: s tobom! Zatvorila je oi izgovarajui te dvije rijei, a usne su joj' izgledale jo blistavije, kao da se u njima skupio sav sjaj koji su skrivali kapci i trepavice. ini mi se kao da sve ove stvari nisu izvan mene, ve da si ih ti stvorio u mojoj dui da mene razveseli. Svaki put kad se naem pred nekim lijepim prizorom i kad si ti pokraj mene, ispuni me to divno privienje. Govorila j'e polako, pravei stanke, kao da joj je glas bio kasna jeka nekog drugog neujnog glasa. Zbog toga su nj'ene rijei imale neki udni naglasak, neki ta janstveni zvuk, inilo se kao da dolaze iz najtajnijih dubina due. Nisu bile obian simbol, ve snani transcendentni izraz mnogo ireg znaenja. S njenih usana, kao sa zumbula punog medene rose, kap po kap je padao tekui apat zbog kojega se umire od strasti i uzbuenja, sladak kao stanke u zanosu sluane svemirske glazbe. Pjesnik se sjeao stihova Percyja Shelleyja. Ponovi ih Mariji osjeajui kako ga svladava njeno uzbuenje, proima ar trenutka, zanosi izgled stvari. Drhtaj ga obuze kad je htio da joj uzvrati onim mistinim d. Ni u najuzvienijem snu svog duha nisam uspio zamisliti tu visinu. Ti si iznad svih mojih ideala, blista j"aim sjajem od moje misli, osvjetljava me svjetlou koju gotovo ne mogu podnijeti...

Stajala je ispred ograde s rukama poloenim na kamen, uzdignutom glavom, bljea nego onog nezaboravnog jutra kad je stupala ispod cvijea. Suze su joj ispunjale poluzatvorene oi i svjetlucale pod trepavicama. Gledajui ispred sebe kroz veo od suza, vidjela je kako nebo postaje crveno. S neba je sipila kia od rua kao i one listopadske veeri kad je sunce umiralo iza roviglianskog breuljka palei jezerca u vicomilskom boriku. Rue, rue, rue su padale posvuda, leprave, guste, mekane, kao snijeg u zoru. Vjeno zelena i bez cvijea, Villa Medici je po vrhovima svojih krutih zidova primala bezbrojne mekane latice koje su padale iz nebeskih vrtova. Ona se okrene i poe. Andrea krene za njom. utke su ili prema stepenicama. Promatrali su umu koja se prostirala izmeu terase i Belvedera. inilo se kao da se svjetlo zaustavilo na rubu gdje su stajala dva poprsja na strai i da ne moe razbiti tamu. inilo se da se stabla granaju u nekoj drugoj atmosferi ili u mutnoj vodi, na morskom dnu, da pripadaju oceanskoj vegetaciji. Nju iznenada spopade strah. Pouri prema stubitu, prijee petest stepenica, a onda se zaustavi, zbunj'ena, sva drhtei i oslukujui u tiini kako joj krv poput bujice juri ilama. Vila se vie nije vidjela. Stepenice su bile stisnute izmeu dva zida, vlane, sive, travom razorene, alosne kao ulaz u podzemnu tamnicu. Opazi kako se Andrea saginje prema njoj kao da je eli iznenada poljubiti u usta. Ne, ne, Andrea... Ne! On je pruao ruke da je zadri, da je primora da popusti. Ne! Sva izgubljena ona mu uzme ruku, privue je na svoje usne, poljubi dvatri puta. Zatim kao luda potri niz stepenice prema vratima. Maria, iVIaria, stanite! Ponovo se naoe kraj zatvorenih vrata, blijedi, bez daha tresui se od neopisivog uzbuenja, gledajui se u zamuene oi, osjeajui um krvi u uima, vjerujui da e se zaguiti. Istovremeno se zagrlie i poljubie, kao da ih je ista sila privukla. Bojei se da e se onesvijestiti, ona se nasloni na vrata i s izrazom najvee molbe ree:

 Ne vie ... Umrijet u. Ostadoe trenutak jedno prema drugome, ne dodirujui se. Cinilo se kao da se sva tiina vile spustila na njih na ovom uskom mjestu okruenom visokim zidovima, nalik otvorenom grobu. Jasno se ulo prigueno graktanje vrana koje su se skupljale na krovovima palae ili prelijetale nebom. enu ponovo obuze udni osjeaj straha. Ona prestraeno pogleda preko visokih zidova, a onda s vidljivim naporom ree: Sad moemo izii... Otvorite. I u prevelikoj urbi njena ruka se sretne s Andreinom na kvaki. A kad je prola uz dva granitna stupa ispod golog jasmina, Andrea ree: Gledaj! Jasmin cvate! Nije se okrenula, ali nasmijeila se. A osmijeh joj je bio tako tuan, pun sjene, koju je u njenu duu unijelo nenadano sjeanje na ime koje je bilo zapisano na Belvederu. I dok je prolazila tajanstvenim drvoredom osjeajui kako joj se sva krv uzbudila od poljupca, neki neumoljivi nemir urezivao joj je u srce ono ime, ono ime! ETVRTA KNJIGA Otvarajui veliki tajni ormar, tu tajanstvenu biblioteku, markiz Mount Edgcumbe govorio je Sperelliju: Morate mi naslikati kope. Svezak je in kvarto formata, a datiran u Lampsaku iste godine kad i Nerciatove Les Aphrodites: 1734. Drvorezi izgledaju veoma lijepo. Prosudite sami. Prui Sperelliju tu rijetku knjigu. Naslov joj je bio: GERVETH De Concubitu libri tres; bila je ukraena razbludnim vinjetama. Ova figura je veoma vana doda, pokazujui prstom jednu vinjetu koja je predstavljala neko neopisivo spajanje dvaju tijela. To je neto novo, to jo nisam znao. Nijedan od mojih erotskih pisaca to ne spominje... Nastavljao je da govori priajui o nekim pojedinostima, slijedei linije crtea onim bjelkastim prstom obraslim dlakama na prvom lanku, koji je zavravao otrim, sjajnim, pomalo blijedim noktom, kao u majmuna. Njegove rijei su prodirale u Sperellijevo uho

estokim kripanjem. Ovo holandsko izdanje Petronija je velianstveno. A ovo je Erotopaegnion, tampan u Parizu 1798. Poznajete li poemu An essaj on woman, koju pripisuju Johnu Wilkesu? Ovo je njeno izdanje iz 1763. Zbirka je bila veoma bogata. Obuhvaala je cijelu francusku pantagruelsku i rokoko literaturu: prijapske i pomodne trivijalne pjesme, monahologije, burleskne pohvale, katekizme, idile, romance, poeme, od Vadeove Slomljene lule do Opasnih veza, od Aretina Augusta is 275 Carrachea do Zelminih grlica, od Otkria razvratnog stila do Faublasa. Sadravala je sve najistananije i najinfamnije majstorije koje je Ijudski duh stoljeima stvarao kao komentar svete antike himne bogu Lampsaka: Salve, sancte pater. Kolekcionar je, govorei bez prestanka, uzimao knjige iz ormara i pokazivao ih mladom prijatelju. Njegove besramne ruke postajale su njene pokraj bestidnih, u kou i skupocjeno platno uvezenih knjiga. Bez prestanka se gotovo neprimjetno smijeio, dok mu je ispod velikog i izboenog ela u sivim oima blistala munja mahnitosti. Imam ak i najbolje izdanje Marcijalovih Epigrama, koje je u Veneziji priredio Vindelino di Spira, u folio formatu. Evo ga. A evo i Marcijalova prevodioca Beaua, komentatora onih trista osamdeset i dviju glasovitih psovki. to mislite o uvezima? Kope su majstorski izraene. Ova prijapska kompozicija doista je prekrasna. Sperelli je sluao i gledao s nekom vrsti uenja koje se malopomalo pretvaralo u gnuanje i bol. Pogled mu je neprestano privlaio Elenin portret to je visio na zidu, na crvenom damastu. To je Elenin portret, izradio ga je Sir Frederick Leighton. Ali pogledajte ovo, cijeli Sade! Filozofski roman, Filozofija u budoaru, Zloinstvo Ijubavi, Nedae kreposti... Vi sigurno ne poznajete ovo izdanje. Izradio ga je Herissey, o mom troku, elzevirskim' slovima iz XVIII stoljea, na papiru iz japanskih carskih tvornica, i samo u sto dvadeset pet primjeraka. Naslovne stranice, naslovi, poetna slova, svi ukrasi sadre ono najbolje to imamo u erotskoj

ikonografiji. Pogledajte kope! Uvezi su zaista bili prekrasni. Otra i izbrazdana koa morskog psa, poput one u koju su umotane japanske sablje, prekrivala je obje strane i hrbat. Kope i ukrasi bili su od mjedi, prilino bogato posrebreni; vrlo ele ' Elzevir je primjerak mnogo cijenjenog izdanja latinskih klasika, nazvan tako po imenu izdavaa, nizozemske porodice Elzevir. gantan cizelirski rad koji je podsjeao na najljepe radove u eljezu iz XVI stoljea. Autor, Francis Redgrave, umro je u ludnici. Genijalan mladi. Imam sve njegove studije, pokazat u vam ili. Kolekcionar se sve vie raspaljivao. Iziao je da iz susjedne sobe donese crtee Francisa Redgravea. Korak mu je malo poskakivao i bio nesiguran kao u ovjeka koji u sebi nosi poetak paralize, poetak oboljenja kime. Gornji dio tijela bio mu je ukoen, nije se micao u skladu s pokretima nogu; nalikovao je na gornji dio tijela nekog automata. Andrea Sperelli ispratio ga je nemirnim pogledom sve do praga sobe. Kad je ostao sam, obuzela ga je strana mora. Soba, obloena tamnocrvenim damastom poput one u kojoj mu se Elena prije dvije godine podala, izgledala je tragina i turobna. Moda su ovo isti oni sagovi koji su sluali Elenin glas: Svia mi se! U otvorenom ormaru mogli su se vidjeti redovi besramnih knjiga, bizarni uvezi na kojima su bili otisnuti simboli bluda. Na zidu je pokraj kopije Nelly O'Brien od Joshue ReynoIdsa visio portret Lady Heathfield. Oba lika su gledala s platna jednako prodorno, s istim strastvenim arom, istim poudnim plamenom i udesnom rjeitou. Obje su imale dvolina, zagonetna, tajanstvena usta koja neumorno i neumoljivo ispijaju due, ali i mramorno, neokaljano elo koje sjaji vjenom istoom. Jadni Redgrave! ree lord Heathfield, vraajui se s kutijom u kojoj su bili pohranjeni crtei. Nema sumnje da je bio genij. Nijedna erotska mata ne nadvisuje njegovu. Gledajte! ... Gledajte! ... Kakav stil! Mislim da se nijedan umjetnik u studiji Ijudske fizionomije nije pribliio dubini i otrini do koje je stigao ovaj Redgrave u studiji phallusa. Pogledajte!

Udaljio se na trenutak da zatvori vrata. Onda se vratio prema stolu koji se nalazio pokraj prozora i pod Sperellijevim pogledom poeo prelistavati zbirku pokazujui svojim majmunskim i poput nekog oruja zailjenim noktom pojedinosti svake figure. Govorio je na svom jeziku dajui svakom poetku reenice upitnu intonaciju, a svakom zavretku dosadni i jednoliki ritam. Poneke rijei su parale Andreino uho kao otri zvuk struganog eljeza, kao piljenje elinog noa po kristalnoj ploi. Pred njegovim oima reali su se crtei pokojnog Francisa Redgravea. Bili su zastraujui. Nalikovali su snu nekog grobara kojeg mui seksualna nezasitljivost. Odvijali su se poput mranog prijapskog plesa. Prikazivali su stotinu varijacija jednog jedinog motiva, stotinu prizora uvijek iste drame. Dramatis personae, bile su samo dvije: prijap i kostur, phallus i rictus. Ovo je uzviena stranica klikne markiz Mount Edgcumbe, pokazujui posljednji crte, na koji se u tom trenutku spustio kroz prozor blagi sunev osmijeh. Kompozicija je zaista imala snagu magine fantazije: ples enskih kostura na nonom nebu, predvoen Smru s biem u ruci. Preko bestidnog mjeseeva lica prelazio je crni, zastraujui oblak, izraen snagom i vjetinom dostojnim pera jednog Hokusaia. Dranje mranog korifeja, izraz njegove lubanje s praznim onim dupIjama, bili su prikazani tako udesno ivo, takvom nadahnutom stvarnou kakvu jo nijedan umjetnik nije dostigao prikazujui Smrt, a sva groteskna tajanstvenost iskrivljenih kostura u raspojasanim haljinama pod prijetnjom bia otkrivala je strahovitu groznicu koja je zahvatila crtaevu ruku, uasno ludilo koje je obuzelo njegov mozak. Evo i knjige koja je nadahnula ovo remekdjelo Francisa Redgravea. Jedna velika knjiga! ... Najrjea meu najrjeima ... Poznajete li Daniela Maclisiusa? Lord Heathfield prui Sperelliju raspravu De verberatione amatoria. Priajui o okrutnim uicima, sve vie se raspaljivao. elave sljepooice su se rumenjele, ile na elu nabrekle, usta svaki as grevito nabirala. A ruke, te odvratne ruke, izvodile su kratke ali

uzbuene pokrete, dok su laktovi bili ukoeni, kao da su paralizirani. U njemu je bez prikrivanja izranjala neista, runa i gadna ivotinja. U Sperellijevoj mati iskrsavale su sve strahote engleskog razuzdanog ivota: podvizi Crne armij"e, black army, po londonskim ulicama, neumoljivi lov na zelene djevice, javne kue West Enda, Halfousn Streeta, elegantne kue Anne Rosemberg, Jefferiesove, tajne, hermetiki zatvorene sobe, obloene tapetama od poda do stropa, da bi se priguili otri krikovi muenih rtava... Mumps! Mumps! Jeste li sami? Elenin glas. Lagano je kucala na jednim vratima. Mumps! Andrea protrne. Krv mu zamagli pogled, upali elo, zaglui ui, kao da ga je iznenada zahvatila vrtoglavica. Obuze ga nekakav surovi osjeaj, duu mu poput munje ispuni bestidna slika, mozgom mu nejasno prostruji zloinaka pomisao, neki krvoedni bijes zavlada njime na trenutak. Usred muke koju su u njemu izazvale te knjige, slike i rijei ovog ovjeka, iz slijepih dubina bia iskrsavao je isti instinktivni osjeaj koji je ve bio osjetio onog dana na trkalitu, nakon pobjede nad Rutolom, u otrom isparivanju zagrijanog konja. Pone ga napastovati avet Ijubavnog zloina, ali nestane brzo poput munje: ubiti tog ovjeka, silom mu oteti enu, zadovoljiti tako stranu tjelesnu poudu, a onda i sebe ubiti. Nisam sam odgovori mu ne otvarajui vrata. Za nekoliko trenutaka dovest u vam u salon grofa Sperellija koji se nalazi sa mnom. Tada ponovo stavi u ormar raspravu Daniela Maclisiusa, zatvori kutiju s crteima Francisa Redgravea i odnese j'e u susjednu sobu. Nije bilo stvari koju Andrea ne bi dao samo da izbjegne muku koja ga je ekala, ali u isto vrijeme ta muka ga je i privlaila. Njegov s,e pogled jo jednom podigao prema crvenom zidu, prema tamnoj slici s tajanstvenim ustima i oima koje su uvijek pratile gledaoca. Iz te kraljevske nepominosti zraio je otar i neugasiv ar. To jedinstveno blj'edilo tragino je vladalo cij"eIom crvenom sjenom sobe. Jo j'ednom osjeti da je njegova tuna strast neizljeiva. Nemir oaj'nika zavlada njime. Zar ovo tijelo vie nikad nee biti

nj'egovo? Ona je dakle odluila da ne popusti? Zar e zauvijek nositi u sebi vatru nezadovo Ijene udnje? Uzbuenje koje su u njemu izazvale knjige lorda Heathfielda jo je vie povealo patnju i povisilo groznicu. U njegovoj dui se mijeao cijeli splet erotskih slika: Elenina golotinja se stapala s besramnim vinjetama koje je izradio Coiny, zauzimala poudni stav koji je ve poznavala prola Ijubav, traila nove poloaje predajui se ivotinjskom razvratu mua. Grozno! Grozno! elite li da poemo? ree mu stojei na pragu, sada ve posve sabran i miran. Napravit ete mi dakle nacrt za kope za mog Gervetiusa? Andrea odgovori: Pokuat u. Nije mogao zatajiti unutranje podrhtavanje. U salonu, Elena ga znatieljno pogleda razdraljivim osmijehom. to ste radili tamo? zapita ga smijui se stalno na isti nain. Va mu mi je pokazivao dragocjene starine. Ah! Usta su joj bila zlobna, izraz podrugljiv, s oitim podsmijeliom u glasu. Sjedila je na irokom divanu prekrivenom buharskim ilimom tamnocrvene boje na kojem su leali blijedi jastuci izvezeni palmama od izblijedjelog zlata. Sjedila je nekako mekano promatrajui Andreu kroz zavodnike trepavice oima koje su se topile u najiem i najfinijem ulju. Priala je o mondenim dogaajima, ali glasom koji je poput nevidljivog plamena prodirao u najskrivenije mladieve ilice. Dva ili tri puta uhvatio je Andrea sjajni pogled lorda Heathfielda kojim je ovaj promatrao svoju enu. Pogled koji mu je izgledao pun svih rugoba i bestidnosti to ih je maloas sreo. Elena je s udnom lakoom na svaku rije odgovarala podrugljivim smijehom, nimalo zbunjena poudom dvojice mukaraca koji su se zajedno raspaljivali na slikama razvratnih knjiga. Ponovo mu misao o zloinu poput munje projuri mozgom. Sve ilice su mu podrhtavale. Kad je lord Heathfield ustao i iziao iz salona, on muklim glasom, stiui joj ruku i pribliivi se toliko da ju je dodirivao vrelim

dahom, progovori: Gubim glavu ... Postaj"em lud ... Potrebna si mi, Elena ... elim te ... Ona oholom kretnjom oslobodi ruku, a onda neumoIjivo hladno izusti: Rei u muu da vam dade dvadeset franaka. Kad iziete odavde, moi ete se zadovolj'iti. Blijed poput mrtvaca, Sperelli skoi na noge. U to se vrati lord Heathfield i upita: to vam je? Zar ve odlazite? Onda se nasmija mladom prijatelj'u, jer je poznavao dj'elovanj'e svojih knjiga. Sperelli se nakloni. Elena mu prui ruku kao da se nita nije dogodilo, a markiz ga isprati do vrata i tiho priapne: Preporuuj'em vam svog Gervetiusa. Iziavi u trijem, Andrea opazi kako se puteljkom pribliava j"edna koija. Kroz prozori se nagne gospodin s velikom plavom bradom i pozdravi. Bio je to Galeazzo Secinaro. Istog trenutka u glavi mu iskrsne uspomena one svibanjske sveanosti kad je Galeazzo ponudio Eleni pozamanu svotu da o njegovu bradu obrie svoje lijepe prste okupane u ampanjcu. Pouri korak i izie na cestu. Obuzimao ga je tupi i nejasni osj'eaj, kao da neka zagluna buka izlazi iz dubine njegova mozga. Bilo je toplo i vlano popodne posljednj'ih dana travnj'a. Sunce se as poj'avlj'ivalo as gubilo meu lijenim pahulj'astim oblacima. Nad Rimom j'e vladala sparina izazvana j'unim vjetrom. Na ploniku ulice Sistina opazi ispred sebe jednu gospou kako polako ide prema Trinita. Prepozna Donnu Mariju Ferres. Pogleda na sat. Bilo je ve doista oko pet sati. Tek nekoliko minuta do uobiajenog sastanka. Maria sigurno ide u palau Zuccari. On ubrza korak da je dostigne. Kad j'oj se pribliio, zovne j'e po imenu: Maria! Ona se osvrne. Kako to da si ovdje? Ila sam k tebi. Ve j'e pet. Da, za nekoliko minuta. urio sam da te doekam. Oprosti, molim te.

 to ti je? Veoma si blijed i veoma uzbuen... Odakle dolazi? Ona namrti obrve i paljivo ga pogleda kroz koprenu. Iz konjunice odgovori Andrea izdravi pogled a da se nije zacrvenio, kao da vie i nije imao krvi. Jedan konj koji mi je jako drag povrijedio je koljeno krivnjom dokeja. U nedjelju nee moi sudjelovati u derbjju. ao mi je i Ij'uti me. Oprosti mi. I ne opazivi, zadrao sam se. Ali do pet nedostaje jo nekoliko minuta... Dobro. Zbogom. Odlazim. Bili su na trgu Trinita. Ona se zaustavi elei se oprostiti i prui mu ruku. Obrve su joj jo uvijek bile malo namrtene. lako je bila veoma blaga, ponekad je pokazivala gotovo surovu netrpeljivost i ohole pokrete koji su je preobraavali. Ne, Maria. Doi. Budi dobra. Ja idem gore. ekat u te. Poi do ograde Pincia i onda se vrati natrag. Hoe li? Sat na Trinita de' Monti odzvoni pet. uje li me? doda Andrea. Ona nakon kratkog oklijevanj'a ree: Doi u. Hvala. Volim te. Volim te. Rastadoe se. Donna Maria nastavi svojim putem. Prijee trg i lcrene na putelj"ak s drvoredom. Du zidova, iznad njene glave, slabi juni vjetar je izazivao utanje meu zelenim drveem. U vlanoj toplini zraka as bi se poj'avIjivali a as nestajali rijetki mirisni valovi. Oblaci su izgledali j'o nii. Jata lastavica su gotovo dodirivala zemIju. Ipak, u toj razdrauj'uoj teini bilo je neto blago to je smekavalo Marijino strastveno srce. Otkada je popustila Andreinoj udnji, srce joj je gorjelo u srei koju su mutili duboki valovi nemira. Sva njena kranska krv izgarala je u udnji nikad neokuanog uitka i ledila se u strahu od grijeha. Njena strast j"e bila uzviena, nadmona, golema, tako estoka da joj j'e esto satima oduzimala sjeanj'e na kerku. Ponekad je ak i zaboravljala Delfinu, zanemarivala je! Ali, odmah zatim, obuzela bi j'e grinja savj'esti, kajanje, njenost. Poljupcima i suzama prekrivala bi glavu preneraene keri, j'ecajui u oajnom bolu kao iznad glave kakve pokojnice.

Cijelo nj'eno bie izgaralo j"e na vatri, istanavalo se, izotravalo, dobivajui udesnu tankoutnost, neku vrstu vidovite lucidnosti, neko boansko svojstvo koj"e j'oj je zadavalo neobine muke. Kod svake Andreine prijevare osj"etiIa bi kako joj duom prolazi neka sjenka, neki neodreeni nemir, koji bi, zguavajui se ponekad, poprimao oblik sumnje. Ta sumnja ju j'e grizla, zagoravala j'oj" poIj"upce inei trpkim svako milovanj'e, sve dok ne bi nestala pod estinom i vatrom neshvatljivog Ijubavnika. Bila j"e Ij'ubomorna. Ljubomora je bila nj'en neumoIjivi muitelj, Ijubomora, ali ne na sadanjost, ve na prolost. Zbog one okrutnosti koj"u Ij"ubomorne osobe osjeaj'u prema sebi samima, htjela je da uroni u Andreino sjeanj"e, da otkrij"e sve uspomene, da vidi sve tragove koje su ostavile bive Ij'ubavnice, da sazna, da sazna. Pitanj'e koje j'oj j'e naj'ee padalo na pamet kad bi Andrea zautio, bilo je: Na to misli? I dok bi izgovarala te tri rijei, oi i duu bi joj zastrla neizbj"ena sj"enka, iz srca bi j"oj zraio val neizbjene tuge. ak i onog dana kad je iznenada srela Andreu, zar i tada nije u dnu due osjetila instinktivnu sumnju? tavie, duom joj je proletjela sasvim jasna misao: misao da je Andrea stigao ba iz kue lady Heathfield, iz palae Barberini. Znala je da je Andrea bio Ijubavnik te ene, znala je da se ta ena zove Elena, znala je napokon da je to bila ona Elena koj"a se potpisala. Ich lebe!... Srcem joj je estoko odzvanjao Goetheov distih. Taj lirski krik oznaavao j"e veliinu Andreine Ijubavi prema toj prekrasnoj eni. Sigurno ju je neizmjerno Ijubio! Hodajui pod drveem sj"eala se Elenina dolaska u koncertnu dvoranu palae de' Sabini i loe prikrivene zbunj"enosti negdanj"eg Ij"ubavnika. Sjeala se groznog uzbuenj'a koje j"u je obuzelo one veeri na primanju u austrijskoj ambasadi, kad joj je grofica Starnina, dok j"e Elena prolazila, rekla: Svia li ti se lady Heathheld? Bila je velika Ijubav naeg prijatelja Sperellija, a mislim da je jo i sada. Mislim da je i sada. Koliko patnje zbog te reenice! Bez prestanka je pogledom slijedila veliku suparnicu usred elegantne gomile. I nije samo jedanput njen pogled sreo pogled suparnice, zbog ega ju je

obuzimala neopisiva jeza. Zatim su, jo iste veeri, kad ih je barunica Boeckhorst usred mnotva predstavljala jednu drugoj, izmijenile jednostavan naklon glave. Taj se naklon otada ponavljao u vrlo rijetkim prilikama, i to kad bi Donna Maria Ferres y Capdevila posjetila neki modni salon. Zato su priguene ili pod valom opojnosti ugaene sumnje iskrsavale takvom estinom? Zato joj nije polazilo za rukom da ih ugui, da ih udalji? Zato su se, na i najmanj'i udar mate, u njenoj dui pokretali svi ti nepoznati nemiri? Hodajui ispod drvea osjeala je kako njena tuga raste. Srce joj nije bilo zadovoljno. San to joj je ispunio srce onog mistinog jutra, pod rascvjetalim stablima, nadomak mora nije se ostvario. Najii i najIjepi dio te Ij'ubavi ostao je tamo, u osamljenom umarku, u simbolinoj umi koja vjeno cvjeta i plodi promatrajui Beskraj'. Zaustavi se pred ogradom koja gleda na San Sebastianello. Prastare esvine, tako tamno zelene da su izgledale gotovo crne, rasprostirale su nad fontanom umjetni beivotni krov. Debla su bila puna vapnom i opekama ispunjenih rana, kao rupe na nekom zidu. Oh, trenje mlade, to blistate i diete na suncu! Voda se prtei, u razmacima, iz gornjeg granitnog bazena slijevala u donji poput srca koje ispunjeno tjeskobom jeca da bi na kraju briznulo u pla... Oh, melodijo, Stotina fontana, na lovorovom putu! Grad je bio mrtav, kao zapreten u pepelu nevidljivog vulkana, utljiv i tuan poput kugom opustoenog grada, golem, bezlian, nadvien Kupolom koja je poput oblaka izranjala iz njegova okrilja. Oh, more! Oh, j'asno more! Osjeala je kako joj tuga raste. Iz svih stvari izbijala je nejasna prijetnja. Obuzimao ju je isti strah koj'i je ve nekoliko puta osj'etila. Njenim kranskim duhom sijevne pomisao na kaznu. Ipak, trnci prooe cijelim njenim biem na pomisao da je Ijubavnik eka. Njegovi poljupci, njegova milovanja, njegove lude rijei. Osjeti kako joj se krv pali, a dua ezne. I ona krene Ijubavnikovoj kui, bojaljiva, zbunjena, kao da ide na prvi sastanak. Oh, napokon! uzdahne Andrea, prihvaajui j"e u naruje i

pijui joj' dah s nemirnih usana. Onda joj uzme ruku i pritisne na grudi: Osjea li mi srce? Da si jo samo trenutak oklij'evala, puklo bi. Ona pritisne obraz na mjesto gdje joj je stajala ruka. On je poljubi u zatiljak. uje li? Da. Govori mi. to ti govori? Da me ne voli. to ti govori? ponovi mladi grizuj je za potiIj'ak i spreavajui je da podigne glavu. Ona se nasmije. Da me voli. Zatim odloi ogrta, eir i rukavice. Uputi se da pomirie bijeli jorgovan kojim su bile ispunjene visoke i trbuaste firentinske vaze. Njen korak na sagu bio j'e izvanredno lagan, a nita tako Ij'upko kao nain na koj'i je uranjala lice meu njene strukove cvij"ea. Uzmi ree mu otkinuvi zubima j'edan cvijet i i drei ga u ustima. Ne. Iz tvojih usta uzet u jedan drugi cvij'et, ne tako bijel, ali slai... Ljubili su se dugo, dugo, usred mirisa cvijea. Privlaei je, uzbuenim glasom ree: Doi ovamo. Ne, Andrea. Kasno je. Ne danas. Ostanimo ovdje. Pripremit u ti aj, a ti e me lij'epo milovati. Uze mu ruke i ispreplete svoje prste s njegovima. Ne znam to mi je. Osjeam da mi je srce tako puno njenosti da bih gotovo zaplakala. Rijei su joj podrhtavale, a oi postajale vlane. Kad ne bih morala otii, kad bih mogla ostati cijelu veer! Duboka potitenost tj'erala ju je da izgovara rijei neopisive sjete. Kad pomislim da nikad nee upoznati cij'elu, cijelu moju Ijubav! Kad pomislim da ni ja nikad neu upoznati tvoju! Voli li me? Kai mi, kai mi uvijek, sto puta, tisuu puta, a da te to ne umara. Voli li me?

 Zar to ne zna? Ne znam. Te je rijei izgovorila tako tiho da ju je Andrea jedva uo. Maria! utke je naslonila glavu na njegove grudi, prislonila elo, gotovo oekujui da e progovoriti, spremna da ga slua. Promatrao je tu jadnu glavu sagnutu pod teinom slutnje, osjeao je laki pritisak tog plemenitog i tunog ela na svojim od lai okorjelim i neiskrenou oklopIjenim grudima. Neko tjeskobno ganue ovlada njime, grlo mu stegne samilost prema toj Ijudskoj patnji. To plemenito uzbuenje due pretopi se u rijei koje su lagale, udahne drhtaj iskrenosti rijeiina koje su lagale. Ti to ne zna!... Govorio je tiho. Dah ti je zamro na usnama. Neto se u tebi pobunilo protiv onoga to si govorila. Sve, sve uspomene na nau Ijubav pobunile su se protiv onoga to si rekla. Ti ne zna da te ja volim! Stajala je pognute glave, sluajui, drhtei cijelim tij"elom, mislei da je u mladievom tronutom glasu prepoznala istinski zvuk strasti, zvuk zanosa, smatrajui da se on ne moe odglumiti. Bez prestanka ivjeti od jedne jedine misli, svaki sat, svaki trenutak... Ne prihvaati nikakvu drugu sreu osim ove nadnaravne, koju zrai jedino tvoje prisustvo u mom biu... itav dan ivjeti u nemirnom, groznom, ludom oekivanju trenutka kad u te ponovo vidjeti... Hraniti matu tvojim milovanjem nakon to ode od mene, ponovo Ijubiti tvoj lik u mislima... Osjeati te dok spavam, osjeati te, u srcu, ivu, stvarnu, drhtavu, pomijeanu s mojom krvlju, uronjenu u moj ivot... I vjerovati jedino u tebe, zaklinjati se jedino tobom, jedino u tebe polagati svu svoju vj'eru, svoju snagu, svoj ponos, cijeli svoj svijet, sve to sanjam i sve emu se nadam ... Ona podigne suzama izbrazdano lice. Zautio je zadravajui j'oj" usnama tople kaplje koj'e su klizile niz obraze. Plakala je i smijala se, zbunjeno provlaila drhtave prste nj'egovom kosom, jecaj'ui: Duo, duo moja! On je posadi na naslonj'a, klekne do nj'enih nogu Ijubei joj neumorno oi. Odjednom zadrhta. Na usnama osjeti brzo

podrhtavanje njenih dugih trepavica koje su treperile poput nemirnih krila. To neobino milovanje prualo mu je neizrecivi uitak. I Elena ga j'e ponekad tako obiavala milovati smijui se, vie puta uzastopce, prisiljavajui Ijubavnika da pravi male nervozne pokrete izazvane drakanj'em. Maria je to nauila od njega, a on je esto u tom milovanju mogao oiviti lik druge. Osjetivi njegovo podrhtavanje, Maria se nasmije. Kako joj se jo jedna blistava suza zadrala na trepavicama, ree: Popij i ovu! Kad ju je ispio, ona se nesvj'esno nasmijei. Nakon plaa je izgledala gotovo vesela, puna povjerenja i Ijupkosti. Pripremit u ti aj' ree. Ne. Ostani ovdj'e i sjedi. Sve vie se uzbuivao gledajui kako sj'edi na divanu meu jastucima. Odjednom mu u dui oivi Elenina slika. Pusti me da ustanem! zamoli Maria oslobaaj'ui se nj'egova zagrljaja. elim da popije moj aj'. Vidj'et e. Miris e ti doprijeti do same due. Priala je o skupocj'enom aju to ga je dobila iz Kalkute i koji je dan prije darovala Andrei. Digla se i krenula da sjedne na konu stolicu s himerama, na kojoj se otmjeno gasila crvena boja antike dalmatike. Na malom stoliu jo uvijek su blistale njene majolike iz Castel Durantea. Pripremajui aj ispriala j'e toliko draesnih stvari. S potpunim predanjem irila je svoju dobrotu i nje nost. Nevino je uivala u toj dragoj i tajnoj intimnosti, u toj mirnoj sobi, usred te otmjene raskoi. Iza nje su, kao Djevice na slici Sandra Botticelija, izranjali kristalni pehari ukraeni kitama bijelog jorgovana, a njene aneoske ruke micale su se izmeu mitolokih pria Luzija Dolcija i Ovidijevih heksametara. Na to misli upita Andreu koji je stajao blizu nje leei na sagu s glavom oslonjenom na naslon stolice. Sluam te. Nastavi! Neu vie. Priaj! Priaj mi puno, puno ... A to?

 Ono to samo ti zna. Njenim glasom je htio odagnati nemir koji je izazivala druga. Njenim glasom je htio oiviti lik one druge. Osjea li? klikne Maria izlivi vrelu vodu na mirisno lie. Soba se odjednom ispunila jakim mirisom pare. Andrea ga udahne. A onda, zatvorivi oi i zabacivi glavu, ree: Poljubi me. Tek to je osjetio dodir njenih usana zadrhta tako jako da se Maria iznenadila. Onda je nalila pie u alicu i pruila mu ga s tajanstvenim osmijehom na usnama. uvaj se. Unutra je Ijubavni napitak. On odbije alicu. Ne elim piti iz alice. Zato? Daj mi ti. Kako? Ovako. Uzmi gutljaj' i nemoj ga progutati. Jo j'e previe vru. Smijala se tom Ijubavnikovu hiru. Bio je vrlo blijed, pomalo zbunjen, pogled mu se izmijenio. Saekali su da se aj ohladi. Svaki as je pribliavala usne rubu alice kuajui j"e li se ohladio, a onda se smijala tako vedrim smijehom koji kao da nije bio nj"ezin. Sad se moe piti ree. Onda uzmi gutljaj. Tako. Usne je drala stisnute da zadri gutljaj, ali zato su joj se smijale velike oi kojima su nedavne suze davale jo jai sjaj. Sad putaj', ali malopomalo. On poljupcem povue cijeli gutljaj'. Kako je osjeala da j"oj nestaje dah, stiskajui mu slj'epooice pokuavala ga j'e pouriti da bre popije. Boe dragi, htio si me uguiti! Tada se umorna i sretna spusti na jastuk kao da se eli odmoriti. Kakav je miris imao? Ti bi mi i duu popio. Sva sam prazna. On se zamislio. Pogled mu j'e bio ukoen. Na to misli? ponovo ga upita Maria. Zatim naglo ustane i poloi mu prst na elo kao da eli zaustaviti nevidljivu misao.

 Ni na ta odgovori on. Nisam uope mislio. Pratio sam djelovanj'e Ijubavnog napitka u sebi... Tada i ona zaeli da kua. S uitkom j"e pila iz njegovih usta. Na kraju, pritiui rukom srce i duboko uzdahnuvi, klikne: Kako mi se svia! Andrea protrne. Nije li to isti zvuk kao u Elene one veeri kad mu se predala? Nisu li to iste rijei? Gledao joj je usta. Ponovi. to? Ono to si rekla. Zato? To je tako slatka rije kad je ti izgovara ... Ne moe shvatiti... Fonovi. Nesvj'esno se smijala, pomalo uznemirena i gotovo za'plaena udnim pogledom Ijubavnika. Dobro... svia mi se! A ja? Kako? A ja... Tebi... ? Iznenaeno je promatrala Ijubavnika koji se uzbueno svijao oko njenih nogu oekujui rije koj'u joj je htio istrgnuti iz usta. A ja? Ah! Ti... svia mi se. Tako, tako ... Ponovi. Jo! Nesvjesno je pristajala. On je osjeao neopisivu enju i uitak. Zato zatvara oi? upita ga, ne zato to je sumnjala, ve zato to je eljela da joj objasni svoje uzbuenje. Da umrem. Poloio je glavu na njena koljena ostavi u tom poloaju nekoliko minuta, utljiv i mraan. Ona mu je njeno milovala kosu, sjepooice, elo u kojem je to milovanje izazivalo bestidnu misao. Soba je malopomalo tonula u mrak. Obavijao ih je izmijeani miris cvijea i pia. Oblici su se utapali u skladnom, bogatom i nestvarnom izgledu. Nakon kratke utnje, Maria ree: Ustani, Ijubavi. Moram te ostaviti. Kasno je. On ustane molei: Ostani jo trenutak. Do Zdrave Marife.

Ponovo je posjedne na divan na kojem su se sjajili jastuci u sjeni. U polumraku je naglim pokretom polegne, prihvati joj glavu, i poljupcima prekrije lice. Njegov je ar bio gotovo srdit. Matao je da grli glavu one druge, zamiljao tu glavu okaljanu usnama mua. Ali to ga nije odbijalo, ve naprotiv, izazivalo jo pomamniju udnju. Iz najniih dubina nagona u njegovu svijest su stizali mutni dojmovi koje je stekao promatrajui tog ovjeka. U srce su mti kao val smijeanog blata prodirale sve one gadosti i prijavtine. I sve te gnusne stvari u obliku poljubaca prelazile su na lice, na elo, na kosu, na Marijina usta. Ne. Pusti me! povikne ona, oslobodivi se silom njegova zagrljaja. I potri prema stoliu za aj da upali svijee. Budite razumni! zadihano doda, popravljajui se izrazom draesne Ijutnje. On je ostao na divanu i nijemo je promatrao. Ona tada pokraj malog kamina krene prema zidu na kojem je visilo ogledalce Mone Amorrosiske. I onda, ispred te tamne ploe koja je izgledala poput mutne zelenkaste vode, namjesti eir i koprenu. Kako mi je ao to te veeras ostavljam! ... Veeras vie nego ikada... izusti potitena tugom trenutka. U sobi se Ijubiasta svjetlost sutona borila sa svj'etlom svijea. Na rubu stola stajala je alica hladnog aja u kojoj su nedostajala dva gutljaja. Jorgovani su izgledali jo bjelji na vrhu visokih kristalnih pehara. Jastuk na naslonjau j'o je uvijek uvao otisak tijela koj'e je na njemu lealo. Na Trinita de'Monti odjekne zvono. Boe dragi, kako je kasno! Pomozite mi da obuem ogrta ree jadno stvorenje okreui se prema Andrei. On je ponovo stegne u naruje, povali, obaspe bijesnim poljupcima, slijepo, ludo, divljom estinom, bez rijei, guei joj jecaj na usnama, gasei na njenim usnama gotovo neobuzdanu elju da vikne Elenino ime. Zatim na tij'elu tog nevinog stvorenja izvri grozno svetogre. Nekoliko trenutaka ostadoe zagrljeni, a onda ona ugaslim i zanesenim glasom ree:

 Uzima moj' ivot! Bila je sretna zbog tog strastvenog ara. Zatim doda: Duo, duo moja, sva, sva moja! A onda opet, sva sretna: Osj'eam kako ti srce kuca ... tako jako, tako j'ako! Na kraju, uzdahnuvi, izusti: Pusti me da ustanem. Moram poi. Andrea je bio blijed i izoblien poput kakvog ubojice. to ti j'e? njeno ga upita ona. Htio je da joj se nasmijei. Onda odgovori: Nikad nisam osjetio tako duboko uzbuenje. iVIislio sam da u umrijeti. Zatim se okrene prema jednoj' vazi, izvadi kitu cvijea, dade je Mariji pratei je prema vratima, gotovo pourujui je da ode, jer su mu svaki njen pokret, svaki nj'en pogled, svaka nj'ena rij'e, zadavali nepodnolj"ivu muku. Zbogom, Ijubavi moja. Sanjaj me! s neizmjernom svojom njenou izusti jadno stvorenje na vratima. Kad je 20. svibnja ujutro Andrea Sperelli iao niz suncem obasjan Corso, ispred ulaza u Klub zauje kako ga netko zove. Na plonilm je stajala grupica plemia prijatelja, promatrala gospoe koje su prolazile i ogovarala ih. Bili su tu Giulio Musellaro, Ludovico Barbarisi, vojvoda di Grimiti, Galezizzo Secinaro, Gino Bomminaco i jo neki. Ne zna to se dogodilo sino? upita ga Ludovico Barbarisi. Ne. to? Don Manuel Ferres, ministar Gvatemale ... to? Uhvaen je usred igre kako vara. Sperelli se svlada, iako su pogledi nekih plemia izraavali zlobnu radoznalost. Kako? Galeazzo je bio prisutan, ak je i igrao za istim stolom. Knez Secinaro pone pripovijedati pojedinosti. Andrea Sperelli nije izigravao ravnodunost. Sluao je paljivo i ozbiljna lica. Na kraju ree:

 Veoma mi je ao. Zadrao se jo nekoliko trenutaka a onda pozdravio prijatelje i krenuo. Kamo e? upita Secinaro. Kui. Otpratit u te dio puta. Uputie se prema ulici Condotti. Proteui se od piazze di Venezia do piazze del Popolo, Corso je izgledao kao radosna sunana rijeka. Ispred blistavih izloga prolazile su gospoe u svijetlim proljetnim haljinama. Pod ipkastim suncobranom prooe kneginja Ferentino i Barbarella Viti. Zatim je naila Bianca Dolcebuono, a nakon nje mlada supruga Leonetta Lanze. Jesi li poznavao tog Ferresa? upita Galeazzo mualjivog Sperellija. Da. Upoznao sam ga u rujnu prole godine, u Schifanoji, kod moj'e roakinje Ateleta. Njegova supruga i Francesca velike su prij'ateljice. Ba zato mi je ao to se to dogodilo. Trebalo bi nastoj'ati da dogaaj to manje prodre u javnost. Uinio bi mi uslugu, kad bi mi pomogao ... Galeazzo spremno prihvati. Mislim ree on da se skandal djelomino mogao izbj'ei, da je ministar, ali bez oklijevanja, dao ostavku svojoj vladi, kako mu je to preporuio predsjednik Kluba. Ministar, meutim, to odbija. Noas se ponaao kao da je uvrijeen. Podizao je glas, ali tu su bili dokazi. Trebalo bi ga uvj'eriti... Tako su, hodajui, nastavili priati o dogaaju. Sperelli je bio zahvalan Secinaru na iskrenoj spremnosti da pomogne, a Secinaro je, nakon takve prisnosti, naginjao prijateljskim povjeravanjima. Na uglu ulice Condotti opazie gospou Mount Edgcumbe koja je svojim mekim, skladnim i zavodIjivim korakom ila drugom stranom ulice pored japanskih izloga. Donna Elena ree Galeazzo. Obojica su je gledali. Obojica su osjeali sav ar tog hoda. Ali, Andrein pogled prodirao j'e kroz haljinu, vidio poznate oblike, boanstvena lea. Kad su je dostigli, zajedno su je pozdravili i proli dalje. Sad je vie

nisu mogli gledati, ali su zato bili gledani. Za Andreu je to hodanje uz jednog suparnika ispred oiju uene ene bilo najnovija muka. Mislio je kako se njene strane oi moda zabavljaju usporeivanjem. I on se sam, u mislima, usporedi sa Secinarom. Ovaj je imao bikovski lik plavokosog i plavookog Lucij'a Vera, izmeu velianstvene zlatne brade rumenjela su se usta bez ikakva, produhovljenog izraza, ali lijepa. Bio j'e visiok, pleat, snaan, ne otmjeno ali ipak neusiljeno elegantan. Dakle? upita ga Andrea, koga j'e na tu smjelost tjerala neka nesavladiva sila. Kako napreduje avantura? Znao je da s njime moe govoriti na ovaj nain. Galeazzo ga pogleda, napola iznenaenim napola upitnim izrazom lica, jer slino pitanje nije oekivao, a jo manje u tako neozbiljnom i tako mirnom tonu. Andrea se smijao. Ah, kako dugo ve traje moja opsada! odgovori bradati knez. Od pamtivijeka, u vie navrata, ali uvijek bez uspjeha. Uvijek sam stizao prekasno. Uvijek sam klonuo duhom. Bio sam uvjeren da e, prije ili kasnije, i na mene doi red. Attendre pour atteindre Zaista... Dakle? Lady Heathfield sklonija mi je od vojvotkinje Scerni. Nadam se da u imati toliko elj'enu ast da se nakon tebe upiem na listu ... Tada je prasnuo u pomalo prostaki smijeh pokazujui svoje bijele zube. Vjerujem da su moji podvizi u Indiji, koje je razglasio Giulio Musfellaro, dodali mojoj bradi jo neku dlaicu neodoljive snage. Oh, tvoja brada ovih dana sigumo drhti od uspomena... Kakvih uspomena? ... Bahantskih uspomena. Ne razumijem. Kako! Zar si zaboravio glasovitu svibanjsku sveanost osamdeset etvrte? Ah, da. Podsjetio si me. Ovih dana navrava se ve trea godina... Ali ti nisi bio tamo. Tko ti je to priao? Previe eli doznati, dragi moj. Reci, molim te.

 Radije misli kako e spretno iskoristiti godinjicu; javi mi brzo novosti. Kad emo se vidjeti? Kad eli. Veeraj danas sa mnom u Klubu oko osam. Tako emo moi priati i o onom drugom poslu. U redu. Zdravo, zlatobradi. Tri. Cekati da bi se doekalo. Rastali su se na piazzi di Spagna, a u podnoju stepenica, a kako je Elena prelazila trg u pravcu ulice Due Macelli idui prema Ouattro Fontane, Secinaro je stigne i pridrui joj se. Nakon naporna pretvaranja Andrea osjeti kako ga neto uasno titi u srcu. Mislio je da se nee moi popeti do vrha, ali je zato bio siguran da e mu Secinaro odsada sve povjeravati i priini mu se kao da je postigao nekakav dobitak. Zbog neke vrsti pijanstva, zbog neke vrsti ludila koje je u njemu izazivala prekomjema patnja, on je slijepo iao u susret novim, sve okrutnijim i sve besmislenijim mukama, na tisuu naina pogoravajui i zamravajui stanje svog duha, prelazei iz perverznosti u perverznost, iz zablude u zabludu, iz okrutnosti u okrutnost, nemajui vie snage da se zaustavi, bez ijednog trenutka predaha u tom vrtoglavom padu. Kao da ga je prodirala neka neutoljiva groznica koja je svojom toplinom razvijala sve klice Ijudskih izopaenosti u tamnim dubinama Ijudskog bia. Svaka misao, svaki osjeaj kao da mu je bio zaprljan. Sav je bio jedna rana. Ipak, ista prijevara ga je vrsto vezivala s prevarenom enom. Njegov duh se tako neobino prilagodio udovinoj komediji da gotovo i nije vie poznavao drugaiji nain uivanja, drugaiji nain patnje. To utjelovljenje jedne ene u drugoj nije vie bio in oajnike strasti, ve uobiajeni porok, dakle neodoljiva i prijeka potreba. A nesvjesno orue tog poroka postalo mu je potrebno kao i sam porok. Zbog osjeajne izopaenosti stigao je dotle da je gotovo vjerovao kako mu stvarno posjedovanje Elene ne bi pruilo tako jak i rijedak osjeaj uitka kakav mu je prualo njeno prividno posjedovanje. Stigao je gotovo dotle da, u svojoj ideji o uivanju, vie nije mogao odijeliti te dvije ene. I kako je smatrao da je

stvamim posjedovanjem jedne uitak smanjen, isto tako je osjeao da su mu svi ivci otupjeli kad bi se, zbog zamora mate, naao pred stvamim neposrenim oblikom dmge. Zbog toga nije mogao podnijeti misao da bi mu propast Don Manuela Ferresa mogla oduzeti Mariju. Kad ga je predvee posjetila Maria, odmah je opazio da jadno stvorenje jo nita ne zna o svojoj nesrei. Ali je sutradan dola jedva diui, zbunj'ena, blijeda poput mrtvaca. Skrivajui lice, jecala mu je u naruju: uo si? Vijest se pronijela. Skandal je bio neizbjean, propast se nije mogla otkloniti. Slijedili su dani oajne muke, u kojima je Maria, nakon naglog odlaska varalice, ostavljena od malobrojnih prijateljica, napadana od bezbrojnih vjerovnika svog mua, izgubljena usred zakonskih formalnosti zapljene, usred ovrhovoditelja, lihvara i ostalog sumnj'ivog svijeta, dokazala svoju heroj'sku hrabrost, ali ipak nije uspjela da se spasi od konanog sloma koji je pokopao sve nade. Od Ijubavnika nije htjela primiti nikakvu pomo, nikad mu nije priala o svojoj muci kad joj je prigovarao zbog kratkotrajnih Ijubavnih posjeta. Nikad se nije alila. Jo uvij'ek mu je znala pokloniti ne tako tuan osmijeh. Jo uvijek se predavala njegovim hirovima, strastveno preputala svoje tijelo oskvrnuu obavijaj'ui krvnikovu glavu najtoplijim njenostima svoje due. Sve oko nje se ruilo. Kazna se iznenada oborila na nju. Slutnje su govorile istinu! A ona nije alila to je popustila Ijubavniku, nije se kajala to mu se tako potpuno predala, nije oplakivala svoju izgublj'enu istou. Morila ju j'e jedna jedina bol, j'aa od svake grinje savjesti, od svakog straha, jaa od bilo koje druge boli. A to je bila pomisao da se mora udaljiti, da mora otii, da se mora rastati od ovjeka koji je za nju bio ivot ivota. Umrijet u, prijatelju moj. Odlazim da umrem daleko od tebe, sasvim sama. Ti mi nee sklopiti oi... S osmijehom mu je govorila o svom svretku, s dubokim osmijehom koji se pomirio sa sudbinom. Andrea ju je jo uvijek obmanjivao

nadom, bacao joj je u srce sj'eme jednog sna, sjeme budue patnje! Neu dopustiti da umre. Jo e biti moja, dugo. Naa Ijubav e imati jo sretnih dana... Govorio joj je o bliskoj' budunosti. Nastanit e se u Firenzi, odatle e esto dolaziti u Sienu pod izli kom da studira. itave mj'esece ostaj'at e u Sieni kopirajui kakvu staru sliku, prouavajui kakvu staru kroniku. Njihova tajanstvena Ijubav nai e skrovito gnijezdo, u nekoj pustoj ulici, ili izvan gradskih zidina, na selu, u kakvoj vonjakom okruenoj i majolikom ukraenoj vili, Ona e ve pronai sat vremena za njega. Kojiput e doi u Firenzu na nedjelju dana sree. Jednog rujna, prijatnog poput ovog travnja, ponijet e svoju idilu na breuljak Fiesola, a empresi Montughija bit e isto tako blagi kao i empresi Schifanoje. Kad bi to bilo! Kad bi to bilo istina! uzdisala je Maria. Ne vj'eruje mi? Da, vjerujem ti, ali srce mi kae da e sve te divne stvari ostati samo san. Htjela je da je Andrea dugo dri u naruju. Stajala je tako naslonjena uz njegove grudi, nijema, sva skupIjena, kao da se eli sakriti, miui se i drhtei poput bolesnika, poput ovjeka kojemu neto prijeti i kojemu je potrebna zatita. Traila je od Andree duhovna milovanj'a, ona koj'a je u svom intimnom govoru nazivala dobrim milovanjima, on^ koja bi je znala raznjeiti i rasplakati suzama slaim od bilo kojeg uitka. Nije mogla shvatiti zato se Ijubavnik u trenucima najvie duevne slasti, u posljednjim bolnim satima strasti, u asovima rastanka, nije zadovolj'avao samo time da joj Ijubi ruke. Gotovo uvrijeena estokom Andreinom poudom, molila je: Ne, Ijubavi! ini mi se da si blii, pripijeniji uza me, vie pomijean s mojim biem, kad sjedi pored mene, kad me dri za ruke, kad mi gleda u dno oiju, kad mi pria stvari koje jedino ti zna priati. Cini mi se da nas druga milovanja udaljavaju, da izmeu tebe i mene stvaraju neku sjenu ... Teko mi j'e objasniti ono to mislim... Nakon drugih milovanja tako sam tuna, tako tako tunane znam ... i umoma, ali taj

umor je tohko ruan! Molila je, ponizna, pokorna, bojei se da mu ne omrzne. Sjeala se j'edino uspomena, uspomena, uspomena. prolih, nedavnih, najsitnijih pojedinosti, najmanjih kretnji, najletiminijih rijei, svih malih i beznaajnih dogaaja, koji su za nju imali odreeno znaenje. Njeno srce se najvie vrailo prvim danima koje su proveli u Schifanoji. Sjea li se? Sjea li se? I suze bi joj iznenada prekrile umorne oi. Jedne veeri upita je Andrea, mislei na mua: Da li si, otkako te poznam, uvijek bila sva moja? Uvijek. Ne pitam samo duhom ... uti! Uvijek sva tvoja. I on, koji to nije vjerovao nijednoj od svojih preIjubnih Ijubavnica, povjerova njoj. Ni sjenka sumnje ne potamni rijei koje je izgovorila. Povjerova joj. Jer, iako ju je bezobzirno oskvrnjivao i varao, znao je da ga Ijubi ponosan i plemenit duh; sad je znao da se nalazi pred velikim i stranim zanosom. Sad je uvidio njenu veliinu i vlastitu podlost. Znao je, znao je da ga ona nezimjerno voli. Ponekad je, obuzet divljom matom, gotovo grizao usta tom njenom stvorenju samo da ne krikne ime koje mu je neodoljivom snagom dolazilo na vrh jezika; a ta dobra i bolna usta govorila su krvarei i s osmijehom koji nita nije slutio: ak mi ni tako ne moe nanijeti zlo. Od rastanka ih je dijelilo tek nekoliko dana. Miss Dorothy je ve bila odvela Delfinu u Sienu i vratila se da pomogne gospoi u posljednjim najteim neugodnostima i da je prati na putovanju. Istina jo nije bila poznata u majinoj kui u Sieni. Ni Delfina nije nita znala. Maria je samo poslala vijest o nenadanom opozivu koji je Manuel dobio od svoje vlade. Spremala se da otputuje. Spremala se da javnim vjetacima koji su ve bili popisali inventar i odredili datum drabe ponedjeljak 20. lipnja u deset ujutro ostavi sobe pune omiljenih stvari. 9. lipnja navee, opratajui se od Andree, traila je rukavicu. Traei je, opazila je na stolu knjigu Percyja Bisshea Shelleyja, koju

joj je Andrea bio posudio u SchifEmoji, knjigu u kojoj je prije odlaska na izlet u Vicomile proitala Recollection, dragu 1 tunu knjigu u kojoj je noktom oznaila ova dva stiha: And forget tne, for I can never Be thine! Vidljivo ganuta, ponovo uze knjigu, prelista je i nae stranicu na kojoj je noktom oznaila ova dva stiha. Never! proape, potresavi glavom. Sjea li se? A tek je osam mjeseci prolo! Malo se zamislila, a onda ponovo pone Ustati itajui druge stihove. Na pjesnik doda. Koliko puta si mi obeao da e me povesti na englesko groblje! Sjea li se? Trebalo je da odnesemo cvijee na grob... eli li da sad poemo? Povedi me prije nego to otputujem. Bit e to naa posljednja etnja. On ree: Idimo sutra. Krenuli su kad je sunce ve bilo na zalazu. U zatvorenoj koiji drala je na koljenima kitu rua. Proli su ispod umovitog Aventina. U pristanitu Ripa grande bile su usidrene brodice pune sicilijanskog vina. Izili su u blizini groblja. Onda su pjeice, bez rijei, nastavili ostatak puta do eljezne ograde. Maria je u dnu due osjeala da ne ide samo zato da poloi cvijee na grob jednog pjesnika, ve da na to mjesto smrti ide oplakivati dio sebe same koji se gubio unepovrat. U njenoj su dui odzvanjale Percyjeve rijei koje je itala u toku besanih noi, dok je gledala emprese koji su visoko parali nebo s druge strane obijeljenog zida. Smrt je ovdje i Smrt je tanio. Smrt posvuda radi. Smrt je oko nas, u nama, iznad nas, ispod nas. A i mi sami smo Smrt. Smrt je udarila svoj peat na sve to jesmo, na sve to osjeamo, na sve to poznajemo i na sve ega se bojimo. Najprije umiru nai uici, a zatim nae nade i nae strepnje. A kad sve to umre, pepeo zove pepeo pa umiremo i mi. Sve to volimo i to nam je drago poput nas samih, mora ieznuti i propasti. Takva je naa kruta sudbina. Pa i Ijubav, sama Ijubav bi

umrla, kad sve ostalo ne bi umrlo... Prolazei kroz vrata ograde, protrne, i uhvati Andreu ispod ruke. Groblje je bilo sasvim pusto. Nekoliko grobara j"e bez rijei jednolinim pokretima zalij'evalo cvijee du zidova. Turobni empresi dizali su se u nebo, ravni i nepomini. Samo su im suncem pozlaeni vrhovi lagano podrhtavali. Izmeu zelenkastih i poput sadre krutih debala izranjali su bijeli grobovi, etvrtaste nadgrobne ploe, isklesani stupovi, urne i sarkofazi. Golemi tamni empresi rasprostirali su tajanstvenu sjenu, poboni mir i gotovo Ij'udsku blagost, nalik tvrdom kamenu niz koji tee bistra i blagotvoma voda. Ti pravilni oblici stabala i edna bj'elina grobnog mramora ulij'evali su u duu ozbiljan i blag osjeaj odmora. Ali usred tog drvea poredanog poput cijevi zvunih orgulja i usred tih nadgrobnih ploa Ijupko su se nj'ihali oleandri, svi rascvj'etani i puni svjeih kitica ruiastog cvijea. I najmanj'i daak vjetra skidao je latice s ruinih grmova koje su se poput mirisnog snijega slagale po travi. Eukaliptusi su naginjali svoje blijede kronje koje bi as zasjale, as izgubile svoj srebrni sjaj. Vrbe su na krieve i vijence lijevale svoj tihi pla. Kaktusi ovdj'eondje pokazivali divne bijele grozdove nalik na rojeve uspavanih leptira ili rukoveti prekrasnih pahuljica. Tiinu je s vremena na vrijeme prekidao krik zalutale ptice. Pokazujui vrh breuljka, Andrea ree: Pjesnikov grob se nalazi gore, blizu one ruevine, lijevo, ispod posljednje kule. Dok su se penjali uskim puteljcima izmeu niskih ivica od mirte, Maria mu j'e pustila ruku. Ona je ila naprijed, a Ijubavnik za njom. Korak joj j'e bio malo umoran. Svaki as se zaustavljala, svaki as okretala nazad smijeei se Ij'ubavniku. Bila je obuena u cmo. Lice joj je bilo prekriveno crnim velom, koji je dopirao do gornje usne. Na usnama joj je podrhtavao laki osmi jeh, tuan kao da ali za nekim. Ovalna brada bila joj je bjelja i istija od rua koje je nosila u rukama. Dok se okretala, jedna rua je ispala. Andrea se sagnuo da pokupi latice s puteljka ispred njenih nogu. Ona ga je gledala. On klekne na zemlju i ree:

 Oboavana! U njenoj dui oivi uspomena, jasna poput vizije. Sjea li se ree onog jutra, u Schifanoji, kad sam ti s predzadnje terase dobacila pregrt lia? Ti si kleao na stepenici dok sam ja silazila... Ti mi dani, ne znam zato, izgledaju tako blizi i tako daleki! ini mi se da sam ih juer doivjela, da sam ih doivjela prije sto godina. Moda sam ih sanjala? Hodajui kroz niske ivice od mirte, stigoe i do posljednje kule na lijevoj strani, gdje se nalazio grob pjesnika i njegova prijatelja Edwarda Trelawnyja. Jo je cvao jasmin koji se penjao uz staru razvalinu, ali od Ijubica je ostalo samo gusto zelenilo. Sada su vrhovi empresa bili u ravnini pogleda, drhtei jo blistaviji u posljednjem rumenilu sunca, koje se sputalo iz crnog kria Monte Testaccia. Visoko prema Aventinu plovio je Ijubiasti oblak obrubljen usijanim suncem. Ovdje poivaju dva prijatelja iji su ivoti bili vezani. Neka i sada uspomena na njih ivi zajedno, sada kad lee u grobu. I neka kosti njihove ne budu rastavIjene, kad su i njihova dva srca za ivota bila samo jedno: for their two hearts in life ^vere single hearted! Maria ponovi posljednji stih. A onda, ganuta nekom njenom milju, ree Andrei: Odrijei mi veo. Priblii mu se saginjui malo glavu da bi joj mogao odvezati vor na potiljku. Prstiipa je dodirivao njenu kosu, prekrasnu kosu. Kad je bila raspletena, inilo se da ivi poput ume dubokim i slatkim ivotom u ijoj je sjeni toliko puta okusio slast svojih prijevara i toliko puta izazvao vjerolomnu sliku. Ona tada ree: Hvala. Skine koprenu s lica i pogleda Andreu pomalo zaslijepIjenim pogledom. Izgledala je veoma lijepo. Kolutovi oko oiju bili su tamniji i dublji, ali su zjenice zato jo ivlje blistale. Gusti pramenovi kose, kao bokori sme ih, Ijubiastih zumbula, okruivali su joj sljepooice, dok je sredina otkrivenog i slobodnog ela blistala mjeseevom bljedoom. Sve crte lica bile su joj izotrene, izgubivi neto od svoje materijalnosti u neprekidnom plamenu Ijubavi i patnje.

Tada umota rue u crni veo i paljivo zavee krajeve. Zatim ih pomirie gotovo zagnjurivi Uce u cvijee. Na kraju poloi kitu na jednostavni kamen u kojemu je bilo urezano pjesnikovo ime. Pokret joj je imao neki neopisivi izraz, koji Andrea nije mogao shvatiti. Krenue dalje traei grob Johna Keatsa, pjesnika Endymiona. Zaustavivi se i gledajui unazad prema kuli, Andrea je upita: Kako si dobila te rue? Ona se opet nasmijei, ali suznih oiju: To su one to si mi ih poklonio one snjene noi; ponovo su procvale. Ne vjeruje? Poeo je piriti veernji vjetar, nebo je iza breuljka izgledalo poput rastopljena zlata usred kojeg se rastvarao oblak kao da ga prodire lomaa. U tom moru svjetla, pravilno poredani empresi izgledali su jo veUanstveniji i tajanstveniji. Svi su biU proeti sunevim zrakama, dok su im otri vrhovi podrhtavaU. Kip Psihe koji se nalazio pri vrhu srednje aleje poprimio je bljedou Ijudske koe. U pozadini su stajaU oleandri kao pomine purpurne kupole. Na nebu, modrom i dubokom poput vode mirnog zaljeva, mladi se mjesec dizao iznad Cestijeve piramide. Srednjom alejom sioe do eljezne ograde. uvari su jo uvijek, bez rijei, jednoUkim pokretima zaUjevaU biljke pod zidom. Dva druga ovjeka, drei za krajeve mrtvaki poklopac od baruna i srebra, vrsto su ga istresaU, dok se praina, padajui na zemlju, svjetlucala. S Aventina je dopirao zvuk zvona. Maria se stiskala uz Ijubavnikovu ruku. Vie nije mogla svladati strah, osjeala je kako joj na svakom koraku izmie tlo pod nogama, mislila je da e na ovom puteljku ostaviti svu svoju krv. Tek to je stigla u koiju briznula je u oajniki pla, jecajui na Ijubavnikovu ramenu: Umrijet u. Ipak, nije umrla. A bolje bi bilo za nju da je unirla. Dva dana kasnije dorukovao je Andrea s Galeazzom Secinarom za stolom u Caffe di Roma. Jutro je bilo vrue, a kavana, gotovo pusta, utonula u sjenu i dosadu. Konobari su dremuckali a muhe zujale unaokolo. Dakle priao j'e bradati knez znajui da joj se svia

podavanje u neobinim i udnim prilikama, usudio sam se... Bezobzirno j'e priao o najsmionij'em nainu na koji je mogao dobiti lady Heathfield. Govorio je bez ustezanja, ne proputajui ni jednu pojedinost, hvalei kao vrstan poznavalac vrijednost dobitka. S vremena na vrijeme bi se zaustavio da zarine no u komad sonog i krvavog mesa koj'e se puilo ili da isprazni au crnog vina. Zdravlje i snaga zraili su iz svakog nj'egovog pokreta. Andrea Sperelli zapali cigaretu. lako se savladavao, nije uspijevao da proguta hranu, da nadvlada odbijanje eluca uznemirenog stranim drhtanj'em. Kad mu je Secinaro nalijevao vino u au, zajedno s vinom pio je i otrov. U jednom trenutku, iako nij'e bio naroito pronicljiv, knez posumnja i pogleda biveg Eleninog Ijubavnika. Ovaj, osim pomanjkanja teka, nije pokazivao drugih vanjskih znakova uzbuenja. Mirno je otpuhivao u zrak oblake dima i smijeio se svojim uobiajenim ironinim osmijehom veselom pripovjedau. Knez ree: Danas e prvi put doi k meni. Ona? U tvoju kuu? Da. Ovaj mj'esec j'e u Rimu kao stvoren za Ij'ubav. Od tri do est po podne svaki buen retiro sakriva poneki par... Zaista prekine ga Galeazzo doi e u tri. Obojica pogledae na sat. Andrea ga upita: Idemo? Idemo odgovori Galeazzo diui se. Moemo zajedno kroz ulicu Condotti. Ja idem po cvijee kod Balbuina. Reci mi, ti to zna, koje cvij'ee najvie voli? Andrea prasne u smijeh. Umalo da nije izgovorio jednu nezgodnu rije, ali ipak nehajnim glasom izusti: Nekada je voljela rue. Rastali su se ispred Barcaccie. Piazza di Spagna je u to vrijeme izgledala pusto kao da je ve Ijeto. Nekolilco radnika popravljalo je jedan kanal, a gomila na suncu sasuene zemlje, kad bi puhnuo topli vjetar, pretvarala se u pravi vihor praine. Stepenice ispred crkve Tiinita bile su bijele i puste. Andrea se laganim korakom pone penjati zaustavljajui se na

svakoj drugoj ili treoj stepenici kao da ga titi neki golem teret. Vratio se kui. Ostao je u svojoj sobi, leei na krevetu, sve do dva sata i tri etvrti, a tada je iziao. Preao je ulicu Sistina, uao u ulicu Ouattro Fontane i proao pokraj palae Barberini. Zaustavio se malo dalje ispred jednog antikvarijata oekujui da odzvoni tri sata. Prodava, ovjeuljak sav naboran i izbrazdan poput oronule kornjae, ponudi mu knjige. Jednu po jednu izabirao je svoje najbolje knjige, stavljao mu ih pred oi, govorei kroz nos nepodnoljivo jednolinim glasom. Jo svega nekoliko trenutaka do tri. Andrea je razgledavao naslove knjiga motrei paljivo na ogradu palae i nesabrano sluajui antikvarov glas kroz um vena u koje je ubrzano navirala krv. Iza ograde se pojavi jedna gospoa, krene plonikom prema trgu, zatim ue u koiju, koja nestane ulicom Tritone. Andrea se uputi za njom, a onda ponovo ue u ulicu Sistina i vrati se kui. ekao je da doe Maria. Bacio se na krevet leei gotovo nepomino. inilo se kao da vie ne trpi. U pet sati doe Maria. Gotovo bez daha, ree: Zna, mogu ostati s tobom cijelu veer, cijelu no, sve do jutra. Onda doda: Ovo e biti naa prva i posljednja Ijubavna no. U utorak odlazim. Jecala mu je na usnama, drhtei cijelim tijelom privijajui ga vrsto uza se: Uini neto da ne doekam jutro, ubij me! Promatrajui njegovo zbimjeno lice, upita ga: I ti pati? Zar i ti... misli da se vie nikada neemo vidjeti? Bilo mu je neizmjerno teko da govori i da joj odgovara. Jezik mu je bio ukoen, rijei su mu nedostajale. Osjeao je instinktivnu potrebu da sakrije lice, da se oslobodi njenog pogleda, da izbjegne pitanja. Nij'e znao kako da je utj'ei, nije znao kako da je obmane. Zato priguenim i udnim glasom odgovori: uti. Skupio se uz nj'ene noge i prilino dugo, bez rijei, drao glavu zagnjurenu u njeno krilo. Ona mu je rukama stiskala sljepooice

osj'eajui kako mu krv neravnomjerno i estoko struji ilama, osj'eajui kako pati. Vie nije patila zbog svoje vlastite boli, sad je patila zbog njegove boli, samo zbog njegove boli. On se digne, prihvati je za ruke i povede u drugu sobu. Posluno ga je slij'edila. U krevetu, zbunjena, prestraena mranom strau bjesomunika, pone vikati: to ti je? Sto ti je? Htj'ela je da ga pogleda u oi, da vidi to ludilo, ali on je, sav izgubljen, sakrivao lice u njenoj kosi, na njenim grudima i vratu, u jastucima. Odjednom, naglo se otrgla iz njegova zagrljaja, izrazom uasnog straha od koj'eg joj je podrhtavao svaki djeli tijela, bj"elja i od samih jastuka, preneraena vie nego da se tog trenutka otrgla iz ralja same Smrti. To ime! To ime! Ona je ula to ime! Grozna praznina ispuni joj duu. U njoj se otvori jedan od onih ponora kad se iiii da cijeli svijet propada pod udarom jedne jedine misli. Nita drugo vie nije ula, nita vie nij'e ula. Andrea je vikao, preklinjao, uzalud oaj'avao. Ona vie nije ula. Njenim pokretima je upravljala neka vrst instinkta. Zgrabila je haljinu i obukla se. Andrea je izbezumljeno j'ecao na krevetu. Opazio je a izlazi iz sobe. Maria! Maria! Osluhne trenutak. Maria! Do uiju mu dopre samo lupanje vrata koja su se zatvarala. III U ponedjeljak 20. lipnja u deset sati prije podne zapoela je javna draba tapiserija, sagova i namjetaja koji su pripadali Njegovoj ekscelenciji optmomoenom ministru Gvatemale. Jutro je bilo veoma toplo. Nad Rimom je ve vladalo Ijeto. Ulicom Nazionale, u oba pravca, jurili su tramvaji koje su vukli konji nosei na glavi udne bijele kukuljice koje su ih titile od sunca. Na tranicama su se gomilali dugi nizovi natovarenih kola. Na arkom simcu, izmeu zidova prekrivenih gustim arolikim oglasima,

razlijegali su se zviduci pitaljki, pucketanje bieva i vika koijaa. Dugo vremena je Andrea nasumce lutao plonicima osjeajui uasan umor, tako prazan i beznadan umor najik gotovo fizikoj potrebi za smru, prije no to se usudio da prijee prag te kue. Odluio se tek kad je vidio kako na ulicu izlazi jedm nosa s komadom namjetaja na leima. Uao je i brzim korakom krenuo uz stepenice. Na odmoritu je zauo glas procjenitelja. Prodano! Draba se odravala u najveoj sobi, u Budhinoj sobi. Oko stola su se natiskivali kupci. Veinom trgovci, staretinari i prepi"odavai starog namjetaja. Prost svijet. Kako Ijeti nije bilo pravih Ijubitelja starina, nagmuli su staretinari, sigurni da e za jeftine pare dobiti dragocjene predmete. Topli zrak bio je ispunjen neugodnim zadahom to su ga isparivali ti neisti Ijudi. Prodano! Andrea se guio. Proetao je drugim sobama u kojima su se nalazili samo zidni ilimi, zavjese, zastori, budui da je gotovo sav ostali najmetaj bio sakupljen u sobi za drabu. lako je hodao po debelom sagu, osjeao je kako mu korak jasno odzvanja, kao da su svodovi ispunjeni odjecima. Tako je i naiao i na j'ednu polukrunu sobu, tamnocrveiuh zidova po kojima su svjetlucale zlatne tokice, stvarajui sliku nekog hrama ili grobnice, sliku tunog i tajanstvenog utoita, namijenjenog za molitvu i umiranj'e. Kroz otvorene prozore prodiralo je jako svjetlo, oskvrnjujui na neki nain ovu sliku. Kroz prozor se moglo vidjeti drvee oko ViUe Aldobrandini. Vratio se u dvoranu gdje se vrila draba i ponovo osj'etio isti zadah. Okrenuvi se, ugleda u jednom kutu kneginjiT Ferentino i BarbareUu Viti. Prie im i pozdravi ih. Dakle, Ugenta, to ste kupili? Nita. Nita? A j'a sam mislila da ste sve kupili. Zato? Jedna moja romantina ideja. Kneginja se pone smij'ati. Barbarella j'oj' se pridrui.

 Mi odlazimo. Ovaj zadah je nemogue izdrati. Do vienja, Ugenta. I ne tugujte. Andrea se priblii stoiu. Drabovalac ga prepozna. Da li gospodin grof neto eli? On odgovori: Vidjet u. Proaj'a je brzo tekla. Promatrao je lica staretinara oko sebe, osjeao j'e dodir njihovih laktova i nogu, nj"ihov neugodni zadah. Munina ga obuze. Prvi put! Drugi put! Trei put! Udarac ekia odzvanjao mu je u srcu i bolno odjekivao u sljepooicama. Kupi Budhu, j'edan veliki ormar, nekoliko predmeta od majolike i nekoliko tkanina. Odjednom zauje na vratima agor, smij'eh i utanje enskih haljina. Okrene se i ugleda Gsdeazza Secinara s markizom Mount Edgcumbe, zatim groficu Lucoli, Gina Bomminaca i Giovannellu Daddi. Svi ovi plemii i dame glasno su razgovarali i smijali se. Pokuao je da se sakrije, da nestane meu gomilom koj'a je opsjedala stol. Zadrhtao j'e pomislivi da bi ga mogli otkriti. Preko oznojenih lica gomile u zaguljivoj vruini do njega su dopirali glasovi i smijeh. Na svu sreu, veseli su posjetioci nakon nekoliko trenutaka napustili dvoranu. Svladavajui muninu i ulaui krajnje napore da se ne onesvijesti, prokri sebi put kroz nagomilana tjelesa. U ustima je osjeao neizrecivo gorak i muan okus to se dizao iz srca koje se kidalo. inilo mu se da kroz dodir ovih nepoznatih Ijudi izlaze mrane i neizljeive bolesti. Fizika muka se mijeala s duevnom tjeskobom. Kad je iziao na ulicu, na nesnosno danje svjetlo, zahvati ga mala vrtoglavica. Nesigurnim korakom potrai slobodnu koiju. Nae je na piazzi del Ourinale i naredi koijau da ga odvede u palau Zuccari, Predvee ga ponovo obuze neodoljiva napast da jo jednom pogleda ispranjene sobe. Ponovo se penjao onim stepenicama, uavi pod izlikom da pita jesu li nosai odnijeli namjetaj u palau. Jedan ovjek mu odgovori: Upravo sad ga nose. Gospodin grof ih je morao sresti.

U sobama nije ostalo gotovo nita. Kroz prozore bez zavjesa prodirao je crvenkasti suton i amor s ulice. Nekoliko Ijudi skidalo je ukrase sa zidova otkrivajui tapete od papira na kojima su ovdjeondje bile vidljive rupe i poderana mjesta. Neki su skidali ilime i smatali ih diui usput prainu koja je blistala na sunevim zrakama. Jedan je pjevuio neku prostaku pjesmicu, dok se praina, pomijeana s dimom iz lula, dizala sve do stropa. Andrea pobjegne. Na piazzi del Ouirinale, ispred kraljevske palae, uo se zvuk fanfara. iroki valovi ove metalne muzike razlijegali su se uarenim nebom. Obelisk, fontana, stupovi, sve je u tom rumenilu postajalo grimizno i proeto neuhvatljivim plamenom. inilo se kao da je ogromni Rim, nad kojim su vojevali oblaci, osvjetljavao samo nebo. Andrea gotovo mahnito pobjee. Pojuri ulicom del Quirinale, zatim skrene niz ulicu Ouattro Fontane, proe tik uz ogradu palae Barberini, iji su prozori sijevali poput munja, i stigne u palau Zuccari. Nosai su galamei skidali namjetaj s kolica. Neki su ve, napreui se, nosili ormar uz stepenice. Ue. Kako je ormar zauzimao cijelu irinu stepenica, nije mogao proi. Zato sasvim polako, stepenicu po stepenicu, nastavi do svog stana.