Jorge Luis Borges-Druga istraivanja

Proitao sam, ovih dana, daje ovjek koji je naredio gradnju gotovo beskrajnoga Kineskog zida bio isti onaj prvi
car, ih Huang Ti, koji je zapovjedio i to 4a se popale sve knjige to su mu prethodile. To to su ta dva golema
pothvata - petsto ili esto milja kamena isprijeena pred barbarima, strogo ukinue povijesti, to e rei
prolosti - potekla od jedne osobe i, na stanovit nain, bila njezini atributi, neobjanjivo me smiruje i,
istodobno, onespokojava. Ispitati razloge toga uvstva svrha je ove biljeke.
Povijesno, nema nita tajanstveno u te dvije mjere. Suvremenik Hanibalovih ratova, ih Huang Ti, kralj ina,
bijae pokorio est Kraljevstava i dokrajio feudalizam; podigao je zid zato to su zidovi bili zatitne utvrde;
popalio je knjige zato to se opozicija pozivala na njih da bi slavila drevne careve. Paliti knjige i podizati utvrde,
to je uobiajeni posao vladara; u ih Huang Tija jedinstveni su razmjeri u kojima je djelovao. Tako barem misle
neki sinolozi,ali ja smatram da su injenice koje sam iznio vie od pukoga pregonjenja ili pretjeravanja u
izvravanju trivijalnih nauma. Obzidati vrt ili perivoj, uobiajeno je; obzidati carstvo, nije. Niti je mala stvar
zahtijevati od najtradi-cionalnije od svih rasa da se odrekne sjeanja na svoju prolost, mitsku ili istinsku.
Kinezi su ve imali tri tisue godina raunanja vremena (a u tim godinama utoga Cara i uang-cea i Konfucija
i Lao-cea) kad je ih Huang Ti naredio da povijest pone s njime.
ih Huang Ti prognao je roenu mater zbog raskalae-nosti; u njegovoj krutoj pravednosti pravovjerni su
vidjeli samo okrutnost. ih Huang Ti moda je elio ukloniti kanonske knjige jer su ga one optuivale. ih
Huang Ti moda je elio unititi cijelu prolost kako bi unitio jednu jedincatu uspomenu: sramotu svoje
matere. (Slino je jedan kralj, u Judeji, elio poubijati svu djecu da bi ubio jedno dijete.) Taje pretpostavka
vrijedna panje, ali nam nita ne veli o zidu, naliju mita. ih Huang Ti, po povjesniarima, bijae zabranio da se
spomene smrt, traio je eliksir besmrtnosti i zatvorio se u simbolinom dvorcu, u kojem je bilo onoliko soba
koliko je dana u godini; te injenice kao da nagovjeuju da su zid u prostoru i vrata u vremenu bili magijske
prepreke postavljene da zaustave smrt. Sve se stvari ele odrati u svojoj biti, napisao je Baruch Spinoza.
Moda su car i njegovi magi vjerovali da je besmrtnost uroena i da raspadanje ne moe prodrijeti u zatvoreni
krug. Moda je car elio iznova stvoriti poetak vremena i Prvim se nazvao zato kako bi odista bio prvi, a
Huang Ti zato da bi, na neki nain, bio Huang Ti, legendarni car koji bijae izumio pismo i busolu. On je, po
Knjizi obreda, nadjenuo istinita imena stvarima; tako se i ih Huang Ti razmetao, na sauvanim natpisima, da
svaka
stvar pod njegovom vlau nosi ime koje joj odgovara. Matao je da osnuje besmrtnu dinastiju; naredio je da se
njegovi nasljednici nazovu Drugi Car, Trei Car, etvrti Car, i tako dalje u beskraj ... Govorio sam o magijskome
naumu; isto bismo tako mogli pretpostaviti da podizanje zida i pale knjiga nisu bile istodobne radnje. One e
(po redu koji odaberemo) pobuditi u nama predodbu o kralju koji je poeo razarati, a onda se posvetio
odravanju, ili pak o razoaranom kralju koji je razorio ono to je prije branio. Obje su pretpostavke
dramatine, ali im nedostaje, koliko ja znam, povijesni temelj. Herbert Allen Giles izvjeuje da su oni to su
prikrivali knjige bili oigosani uarenim eljezom i osueni da zidaju, do svoga smrtnoga dana, silni zid. Ta
natuknica podupire, ili podnosi, i drugo tumaenje. Moda je zid bio metafora, moda je -ih Huang Ti one koji
su slavili prolost osudio na djelo isto toliko golemo kao i prolost, isto toliko glupo i beskorisno. Moda je zid
bio izazov, a ih Huang Ti je mislio: Ljudi vole prolost, a protiv te ljubavi ne mogu nita ni ja niti mogu moji
krvnici, jer e se jednom pojaviti ovjek koji e osjeati poput mene, i on e unititi moj zid kao to sam ja
unitio knjige, i razorit e spomen na mene, i bit e moja sjena, i moje zrcalo, a nee to ni znati. Moda je ih
Huang Ti obzidao carstvo zato to je znao da je krhko i unitio knjige jer su bile svete, jer ue ono to ui sav
svemir ili svijest svakoga ovjeka. Moda su pale knjinica i podizanje zida radnje koje se, na tajanstven nain,
ponitavaju.

vrsti zid, koji u ovom asu, i u svima drugima, baca na zemlje koje neu vidjeti svoj sustav sjena, jest sjena
onoga Cezara koji je naredio najsmjernijem medu narodima da spali svoju prolost; ini se da nas dira upravo
taj
naum, bez obzira na pretpostavke koje doputa. (Njegova snaga moe biti u opreci izmeu stvaranja i
razaranja, u golemim razmjerima.) Uopavajui prethodni sluaj, mogli bismo zakljuiti da svi oblici imaju
snagu sami u sebi a ne u pretpostavljenom sadraju. To bi se slagalo s tezom Benedetta Crocea; ve je Pater,
1877., tvrdio da sve umjetnosti tee poloaju glazbe, koja je sam oblik. Glazba, stanja sree, mitologija, lica
koja oblikuje vrijeme, stanoviti sumraci, stanovita mjesta, ele nam neto rei, ili su nam rekli neto to ne bi
valjalo da zaboravimo, ili e nam upravo rei neto. Ta blizina objave, koja se ne dogaa, moda je estetska
injenica.
Buenos Aires, 1950.
Sveopa povijest moda je povijest nekoliko metafora. Nabaciti jedno poglavlje te povijesti svrha je ove
biljeke.
est stoljea prije kranske ere, rapsod Ksenofan Kolofonjanin, sit homerskih stihova to ih je recitirao od
grada do grada, napao je pjesnike jer su bogovima pripisivali antropomorfne osobine, te je predloio Grcima
jed--eoga Boga, koji je vjena kugla. U Platonovu Timeju itamo daje kugla najsavrenije i najjednooblinije
tijelo jer je svaka toka povrine jednako udaljena od sredita; Olof Gigon (Ursprung der griechischen
Philosophie, 183) misli daje Ksenofan govorio neto slino; Bog je bio sferoid zato to je taj oblik najbolji, ili
najmanje rav, da predstavlja boanstvo. Parmenid, etrdeset godina poslije, ponovio je tu sliku (Ali budui
da [bitak] ima krajnju granicu, zavren je sa svih strana, slian masi lijepo zaokruene kugle, iz sredine na sve
strane jednak); Calo-gero i Mondolfo misle da je on intuirao beskonanu kuglu, ili kuglu koja se beskonano
poveava, i da rijei to je opisuju imaju dinamiki smisao (Albertelli: Gli Eleati, 148). Parmenid je nauavao u
Italiji; nekoliko godina nakon njegove smrti Sicilac Empedoklo iz Agrigenta smislio je zamrenu kozmogoniju;
u jednom vremenskom odsjeku estice zemlje, vode, zraka i vatre uobliuju beskrajnu
11
kuglu, okrugli Sphairos koji se raduje u svojoj krunoj samoi.
Sveopa je povijest nastavila tei; bogovi, odvie ljudski, koje je Ksenofan napao, budu ponieni do razine
pjesnikih izmiljotina ili demona, ali se veli da je jedan od njih, Heraies Trismegistos, diktirao razliit broj
knjiga (42, po Klementu Aleksandrijskom; 20000, po Jamblihu; 36525, po sveenicima Tota, koji je, takoer, i
Hermes), a na njihovim su stranicama bile napisane sve stvari. Ulomci te varljive knjinice, kompilirane ili
izmiljene nakon III. stoljea, tvore ono to se zove Corpus Hermeticum; u jednom od njih, ili u Asklepiju, koji
se takoer pripisuje Trismegistosu, francuski teolog Alain de Lille - Alanus de Insulis - otkrio je, potkraj XII.
stoljea, ovu formulu, koju budui vjekovi nee zaboraviti: Bog je pojmljiva kugla, kojoj je sredite posvuda, a
obodnica nigdje. Pred-sokratovci govore o beskrajnoj kugli; Albertelli (kao i Aristotel prije njega) veli da
govoriti tako znai upotrijebiti contradictio in adjecto, jer se subjekt i predikat ponitavaju; to bi moglo biti
istina, ali nam ta formula iz her-metikih knjiga omoguuje, gotovo, da intuiramo tu kuglu. U XIII. stoljeu ta se
slika opet javlja u Romanu o rui, koji je pripisuje Platonu, i u enciklopediji Specu-lum Triplex; u XVI., posljednje
poglavlje posljednje knjige Pantagruela govori o ovoj intelektualnoj kugli kojoj je sredite posvuda, a povrina
nigdje i koju zovemo Bogom. Srednjovjekovnom duhu smisao je bio jasan: Bog je u svakom od svojih
stvorenja, ali ga ni jedno ne ograniava. Ta nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti - rekao je
Salomon (Prva knjiga o Kraljevima, 8, 27); geometrijska metafora kugle zacijelo se inila kao tuma tih rijei.
Danteov je spjev sauvao ptolemejsku astronomiju, koja je tisuu i etiri stotine godina vladala matom ljudi.
Zemlja zauzima sredite svemira. Ona je nepokretna kugla; naokolo krui devet koncentrinih kugala. Prvih su
sedam planetarna nebesa (nebesa Mjeseca, Merkura, Venere, Sunca, Marsa, Jupitera i Saturna); osmo je nebo

zvijezda stajaica; deveto je kristalno nebo, koje se zove i Prvo pokretalo. Ono je okrueno Empirejom, koji je
od svjetlosti. Sav taj zamreni ustroj upljih kugala, prozirnih i krueih (poneki ih sustav trai pedeset i pet),
postaje duhovna nuda; De hypothesibus motuum coelestium com-mentariolus stidljivi je naslov to ga je
Kopernik, pori-catelj Aristotela, dao rukopisu koji je preobrazio nae vienje svemira. Za jednoga ovjeka,
Giordana Bruna, lomljenje zvjezdanih svodova bilo je osloboenje. Proglasio je, u djelu La cena de le ceneri,
daje svijet beskraj-Tia posljedica jednoga beskrajnog uzroka i daje boanstvo blizu, jer je u nama vie nego
to smo mi sami u sebi. Traio je rijei da bi ljudima objasnio kopemikovski svemir, i na jednoj je glasovitoj
stranici napisao: Moemo tvrditi s pouzdanjem da je svemir sav sredite, ili da je sredite svemira posvuda, a
obodnica nigdje (De la causa, principio ed uno, V).
To je bilo napisano s likovanjem, 1584., jo u svjetlosti renesanse; sedamdeset godina poslije nije ostalo ni
iskrice toga ara, a ljudi su se outjeli izgubljenima u vremenu i prostoru. U vremenu jer, ako su budunost i
prolost beskrajni, doista nema kada; u prostoru jer, ako je sve to postoji podjednako udaljeno od beskonano
velikoga i beskonano maloga, nema ni gdje. Nitko ne postoji nekoga dana na nekome mjestu; nitko ne
poznaje veliinu svojega lica. U renesansi, ovjeanstvo je vjerovalo daje steklo zrelost, a tako je i govorilo na
usta Baina, Campanelle

i Bacona. U XVII. stoljeu, poplaio gaje osjeaj starosti i, da se opravda, iskopalo je vjerovanje u polagano i
kobno izroavanje svih stvorenja, zbog Adamova grijeha. (U petoj glavi Postanka stoji da Metualah poivje u
svemu devet stotina ezdeset i devet godina, a u estoj da su u ona vremena i kasnije - na zemlji bili Nefili
[gorostasi].)
Prva obljetnica elegije Anatomy of the World Johna Donnea ali zbog vrlo kratka vijeka i krljava stasa
suvremenika, koji su kao vilenjaci i patuljci; Milton, po John-sonovu ivotopisu, bojao se da na zemlji vie nije
mogua epika; Glanvill je mislio da je Adam, medalja Boja, imao teleskopsku i mikroskopsku viziju; Robert
South napisao je znamenite rijei: Aristotel, to su bili samo ostaci Adamovi, a Atena krljavi izdanci Raja. U
tom obeshrabrenom stoljeu, apsolutni prostor koji je nadahnuo Lukrecijeve heksametre, apsolutni prostor
koji je Brunu bio osloboenje, postade labirint i ponor Pas-calu. On je mrzio univerzum i elio je slaviti Boga, ali
je Bog, za njega, bio manje stvaran od omrznutog univerzuma. Tuio se to nebeski svod ne govori, usporedio
je na ivot sa ivotom brodolomca na pustom otoku. Neprestance je osjeao breme fizikoga svijeta, osjeao
je vrtoglavicu, strah i samou i pretoio ih u ove rijei: Priroda je beskrajna kugla kojoj je sredite posvuda a
povrina nigdje. Tako je Brunschwicg objavio tekst, ali kritiko izdanje Tourneurovo (Pariz, 1941.), koje
reproducira precrtavanja i kolebanja rukopisa, otkriva da je Pascal zapoeo pisati sa effroyable: Uasna kugla
kojoj je sredite posvuda, a povrina nigdje.
Sveopa povijest moda je povijest razliite intonacije nekoliko metafora.
Buenos Aires, 1951.
Coleridgeov cvjj'eP
Oko 1938. Paul Valerv napisao je: Ne bi trebalo da povijest knjievnosti bude povijest pisaca i dogaaja iz
njihova ivota, ili iz ivota njihovih djela, nego Povijest Duha kao proizvoaa ili potroaa knjievnosti. Takva
bi se povijest mogla cijela napisati a da se ne spomene ni jedan jedincati pisac. Nije prvi put Duh iznio takvu
napomenu; 1844., u mjestu Concordu, je'dan je drugi njegov pisar pribiljeio: Silno me u knjievnosti pogaa
privienje da je jedan ovjek napisao sve knjige ... tolika je izjednaenost i istovjetnost suda i gledita u tom
pripovijedanju da biva jasno daje ono djelo jednoga svevideeg i sveujuega gospodina (Emerson: Essays, 2,
VIII). Dvadeset godina prije Shellev je izjavio da su sve pjesme prolosti, sadanjosti i budunosti epizode ili

ulomci jedne jedine beskrajne pjesme, koju stvaraju svi pjesnici svijeta (A Defense ofPoetry 1821.). Ta
razmatranja (sadrana, dakako, u panteizmu) mogla bi pobuditi beskonanu raspru; ja ih se sad prisjeam da
bih ispunio skroman naum: iznijeti povijest razvoja jedne ideje, na temelju raznovrsnih tekstova trojice pisaca.
Prvi je tekst jedna Coleridgeova biljeka; ne znam da li ju je napisao potkraj XVIII. ili poetkom XIX. stoljea.
Doslovce kae: Kad bi ovjek mogao proi kroz Raj u
snu, i da mu se dade cvijet kao jamstvo daje dua njegova odista ondje bila, i da nae taj cvijet u ruci kad se
probudi - da! - to bi onda bilo?
Ne znam to e moj itatelj pomisliti o ovoj matariji; ja mislim daje savrena. Upotrijebiti je kao temelj za
druge sretne domisli, kao daje unaprijed nemogue; ima cjelovitost i jedinstvenost kao terminus ad quem,
zavrna toka. Jasno je da to i jest. U poretku knjievnosti, kao ni u drugima, nema ina koji nije kruna
beskrajnoga niza uzroka i vrelo beskrajnoga niza posljedica. Iza Coleridgeova domi-ljaja stoji opi i prastari
domiljaj mnogih narataja ljubavnika koji su kao zalog traili cvijet.
Drugi tekst to u ga navesti jest roman koji je Wells nabacio 1887., a iznova napisao sedam godina poslije, ljeti
1894. Prvoj je verziji naslov The Chronic Argonauts (u ovom naputenom naslovu chronic, etimoloki, znai
vremenski); konanoj, The Time Machine. Wells, u tome romanu, nastavlja i preinauje prastaru knjievnu
predaju: predvianje buduih dogaaja. Izaija je vidio razorenje Jeruzalema i obnovu Izraela; Eneja, vojniki
usud svojih potomaka, Rimljana; proroica iz djela Edda Saemundi povratak bogova koji e, nakon krune
bitke u kojoj e naa zemlja propasti, otkriti gdje u travi nove tratine lee ahovske figure kojima su prije igrali
... Wellsov glavni junak, za razliku od tih prorokih promatraa, fiziki putuje u budunost. Vraa se iscrpljen,
praan i izmuen; vraa se od dalekoga ovjeanstva to se razdijelilo na vrste koje mrze jedna drugu (dokone
Eloe, koji ive u spiskanim dvorcima i u ruevnim vrtovima; podzemne i na dnevnu svjetlost slijepe Morlocke,
koji se hrane onima prvima); vraa se osijedjelih zalizaka i donosi iz budunosti uveo cvijet. To je druga verzija
Coleridgeove slike. Ne-vjerojatmji od rajskoga cvijeta ili cvijeta iz sna jest budui
cvijet, protuslovni cvijet kojem atomi sad zauzimaju druga mjesta i jo se nisu povezali.
Trea verzija koju emo tumaiti, najizraenija, jest pomisao pisca mnogo sloenijega negoli je Wells, premda
je manje bio obdaren onim ugodnim vrlinama koje obino zovemo klasinima. Mislim na pisca Ponienja
Northmoreovih, tunoga i labirintskoga Henrvja Jamesa. On je, nakon smrti, ostavio nedovren jedan roman
fan-tastike naravi, The Sense ofthe Past, koji je varijacija i razrada djela The Time Machine.1 Glavni junak
Wellsov putuje u budunost na nepojmljivom vozilu, koje se giba naprijed ili natrag u vremenu kao druga vozila
u prostoru; Jamesov se vraa u prolost, u XVIII. stoljee, tako to se proima tim razdobljem. (Oba su
postupka nemogua, ali je Jamesov manje proizvoljan.) U romanu The Sense of the Past sveza izmeu
stvarnoga i zamiljenoga nije cvijet, kao u prijanjim djelima; to je slika koja potjee iz XVIII. stoljea i koja, na
zagonetan nain, prikazuje glavnoga junaka. Oaran tim platnom, on se uspijeva prenijeti do datuma kad je
izraeno. Meu osobama koje susree istie se, nuno, slikar; on ga slika sa strahom i odbojnou, jer
nasluuje neto neobino i udnovato u tom buduem licu ... James je tako stvorio neusporedivi regressus in
in-finitum, kad se njegov junak, Ralph Pendrel, prenosi u XVIII. stoljee jer ga oarava jedna stara slika, ali ta
slika zahtijeva, da bi postojala, da Pendrel bude prenesen u XVIII. stoljee. Uzrok je nakon posljedice, uzrok
putovanja jest jedna od posljedica putovanja.
1 Nisam itao The Sense of the Past, ali mi je poznata mjerodavna analiza Stephena Spendera u njegovu d|elu
The Deslructive Element (str. 105-110). James je bio prijatelj Wellsov; o njihovu odnosu moe se konzultirati
golemi Wellsov Experimenl in Autabiographv.

Wells, zacijelo, nije poznavao Coleridgeov tekst; Hen-ry James poznavao je i cijenio Wellsov tekst. Jasno je da
su te injenice, ako vrijedi uenje da su svi pisci jedan pisac,2 beznaajne.

Strogo govorei, nije prijeko potrebno ii tako daleko; panteist, koji tvrdi daje mnotvo pisaca prividno, nailazi
na neoekivanu podrku klasicista, komu to mnotvo malo znai. Za klasine duhove, bitna je knjievnost, a ne
pojedinci. George Moore i James Joyce umetali su u svoja djela stranice i reenice drugih; Oscar Wilde
obiavao je darivati sadraje drugima koji su ih izvodili; ta dva ponaanja, premda naoko suprotna, mogu
dokazivati jedno te isto poimanje umjetnosti. Poimanje ekumensko, bezlino... Drugi svjedok dubokoga
jedinstva Rijei, dragi poticatelj granica subjekta, bio je znameniti Ben Jonson, koji se, lativi se zadae da
iznese vlastitu knjievnu oporuku i sklone ili nesklone ocjene to su ih zavreivali njegovi suvremenici,
zadovoljava time da povee ulomke iz Seneke, Kvintilijana, Justa Lipsija, Vivesa, Erazma, Ma-chiavellija,
Bacona i dvojice Scaligera.
Jedna napomena na kraju. Oni koji potanko prepisuju jednoga pisca rade to bezlino, ine to jer brkaju toga
pisca s knjievnou, ine to jer slute da odvojiti se od njega po bilo emu znai odvojiti se od razuma i
pravovjernosti. Godinama sam vjerovao da je gotovo beskrajna knjievnost u jednom ovjeku. Taj ovjek bio je
Carlvle, Johannes Becher, Whitman, Rafael Cansinos Assens, De Quincey.
2 Sredinom XVII. stoljea epigramatiar panteizma Angelus Silesius rekao je da su svi blaenici jedan
(Cherubinischer IVandersmann, V., 7) i da svi krani moraju biti Krist (nav. dj., V., 9).
Coleridgeov san
Lirski ulomak Kublaj-kan (pedesetak rimovanih i nepravilnih stihova izvanredne prozodije) odsanjao je
engleski pjesnik Samuel Taylor Coleridge jednoga ljetnog dana 1797. Coleridge pie da se bio povukao na
imanje na granici Exmoora; neka gaje nelagoda bila nagnala da uzme sredstvo za spavanje; san gaje svladao
neko-4iko trenutaka poto je bio proitao odlomak iz Purchasa koji opisuje kako je Kublaj-kan, vladar komu je
na Zapadu slavu pronio Marco Polo, zidao dvorac. U Colerid-geovu snu, odlomak sluajno proitan nastavi
klijati i umnoavati se; spava spazi niz vizualnih slika i, jednostavno, rijei to su ih izraavale; nakon nekoliko
sati probudi se s pouzdanjem da je sastavio, ili dobio, pjesmu od tristotinjak stihova. Upamtio ih je s
jedinstvenom jasnoom i mogao je pribiljeiti onaj ulomak koji se sauvao u njegovim djelima. Jedan ga
neoekivan posjet omete, i poslije toga vie se nije mogao sjetiti ostatka. ... otkri,* s nemalim iznenaenjem i
gorinom - pria Coleridge - da, premda je jo uvao neko nejasno i mutno sjeanje na opi sadraj vizije,
ipak je, izuzme li se kojih osam ili deset razbacanih redaka i slika, sve drugo nestalo, poput
I
' Ovu zgodu Coleridge pripovijeda u treem licu.
slika na/povrini potoka u koji je baen kamen, ali, jao, bezj-Tfogunosti da se opet obnove. Swinburne je
osjetio da je ono to je preoteto vrhunski primjer glazbe na engleskome i da je ovjek vrstan da to ralani
mogao (metafora je od Johna Keatsa) rasplesti i dugu. Prijevodi ili saeci pjesama kojima je temeljna vrlina
glazba uzaludni su i mogu biti tetni; zaustavimo se, zasada, na tome da je Coleridgeu bila dana, u snu,
stranica nedvojbene sjajnoe.
Taj sluaj, premda izvanredan, nije jedinstven. U psiholokoj studiji The World ofDream Havelock Ellis
usporedio gaje sa sluajem guslaa i skladatelja Giuseppea Tartinija, koji je usnio daje avao (njegov sluga)
izvodio na violini udesnu sonatu; probudivi se, sanja, po nesavrenu sjeanju, izvede Tri lio del Diavolo.
Drugi klasian primjer nesvjesnoga mozganja jest primjer Roberta Louisa Stevensona, komu je san (o emu je
sam izvijestio u Chapter on Dreams) dao sadraj Olalle, i drugi 1884., Jekylla i Hydea. Tartini je elio budan
oponaati glazbu iz sna.
Stevenson je iz sna dobivao sadraj, to e rei: ope forme; bliskije je Coleridgeovu verbalnom nadahnuu
ono to ga je Preasni Bede pripisao Caedmonu (Historia ec-clesiastica gentis Anglorum, IV, 24). Sluaj se zbio
potkraj VII. stoljea u misionarskoj i ratnikoj Engleskoj sak-sonskih kraljevstava. Caedmon bijae neuk pastir i

ne vie mlad; jedne se noi iskrade s veselice predvidjevi da e mu donijeti harfu, a nije se osjeao kadrim
pjevati. Zaspao je u staji, medu konjima, i u snu ga netko zazva po imenu i zapovjedi mu da pjeva. Caedmon
odvrati da ne zna, ali mu onaj ree: Pjevaj poetak stvorenih stvari. Caedmon tada izree stihove koje nikad
prije nije bio uo. Nije
ih zaboravio ni onda kad se probudio, i mogao ih je ponoviti redovnicima oblinjega samostana u Hildu. Nije
umio itati, nego su mu redovnici objanjavali ulomke iz svete povijesti, a on ih preivae poput istoga
ivineta i pretvarae u prekrasne stihove, i tako je opijevao stvaranje svijeta i ovjeka, i svu priu o Postanku, i
o Izlasku sinova Izraelovih, i njihovo doae u obeanu zemlju, i mnoge druge stvari iz Biblije, i otjelovljenje,
muku, uskrsnue i uzaae Gospodnje, i doae Duha Svetoga, nauk apostolski i, uz to, strahotu
Posljednjega suda, uas paklenskih muka, divote Raja, i smilovanja i kazne Gospodnje. Bio je prvi posveeni
pjesnik engleskoga naroda; nije mu bilo premca - veli Bede - jer nije uio od ljudi nego od Boga. Mnogo
godina poslije prorekao je as svoje smrti i doekao je spavajui. Nadamo se daje opet susreo svog anela.
Na prvi se pogled Coleridgeov san moe uiniti manje krasnim od sna njegova pretee. Kublaj-kan udesan je
sastav, a gotovo je jedina vrlina himne od devet stihova koju je sanjao Caedmon to to joj je izvor oniriki, ali je
Coleridge ve bio pjesnik, a Caedmonu je njegov zaziv otkriven. Ipak, postoji dodatni dogaaj koji uzdie
gotovo do nedokuivosti udo sna u kojem se zaeo Kublaj--kan. Ako je taj dogaaj istinit, pripovijest o
Coleridgeovu snu poinje mnogo stoljea prije Coleridgea i jo nije privedena kraju.
Pjesnik je sanjao 1797. (neki vele 1798.), a objelodanio je izvjee o snu 1816., kao biljeku ili opravdanje
nedovrene pjesme. Dvadeset godina poslije, pojavio se u Parizu, u odlomcima, prvi zapadnjaki prijevod
jedne od
.11..
onih sveopih povijesti kojima perzijska knjievnost tako obiluje, Povijesni zbornik Raidudina Fazlaha** koji
potjee iz XIV. stoljea. Na jednoj se stranici ita: Na istok od ang-tua Kublaj-kan sazda dvorac po nacrtu koji
bijae vidio u snu i koji sauva u sjeanju. Onaj koji je ovo napisao bio je vezir Gazana Mahmuda, potomka Kublajeva.
Mongolski vladar iz XIII. stoljea usnio je dvorac i sazdao ga po viziji; u XVIII. stoljeu jedan engleski pjesnik,
koji nije mogao znati da je ta graevina izvedena iz sna, sanja pjesmu o dvorcu. U usporedbi s tom simetrijom,
koja radi duama ljudi to spavaju i obuhvaa kontinente i stoljea, nita su, ili vrlo malo, ini mi se, levita-cije,
uskrsnua i ukazanja u pobonim knjigama.
Koje nam je objanjenje drae? Oni to unaprijed odbacuju nadnaravno (gledam, uvijek, pripadati toj drubi)
prosudit e da je pria o ta dva sna puka podudarnost, crte to gaje izradio sluaj, poput oblika lavova i konja
koje, katkada, stvaraju oblaci. Drugi e zakljuiti da je pjesnik, nekako, znao daje car bio sanjao dvorac i samo
zato kazao da je sanjao pjesmu kako bi stvorio blistavu matariju, koja tako zabauruje, ili opravdava, ono
krnje i rapsodino u stihovima.1 To je nagaanje uvjerljivo, ali nas obvezuje da pretpostavimo, svojevoljno,
neki spis, koji sinolozi nisu identificirali, gdje je Coleridge mogao proitati, prije 1816., san Kublajev2. Zanosnije
su pretpostavke
** U izvorniku se to djelo zove Damiu 't-tevarih, a pod naslovom Histoire des Mongols de la Perse, preveo
gaje i objavio 1836. E. M. Quatremere.
' Poetkom XIX. stoljea, ili potkraj XVIII., podvrgnut sudu italaca klasinoga ukusa, Kublaj-kan bio je mnogo
pretjeraniji nego sada. Godine 1884., prvi ivotopisac Coleridgeov, Traill, jo je mogao napisati:
Ekstravagantna onirika pjesma Kublaj-kan nije mnogo vie od psiholokoga kurioziteta ...
22

koje nadilaze razumsko. Na primjer, moemo pretpostaviti da je careva dua, poto se sruio dvorac, prodrla u
duu Coleridgeovu, da bi ga on iznova izgradio u rijeima, trajnijima od mramora i kovina.
Prvi je san pridodao stvarnosti dvorac; drugi, to se zbio nakon pet stoljea, pjesmu (ili poetak pjesme), koju
je nadahnuo dvorac; slinost tih snova omoguuje da se nazre jedinstvena osnova; dugo razdoblje otkriva
nadljudskoga izvodioca. Istraivati naum toga besmrtnika, ili dugo-vjenika, bilo bi, moda, isto toliko drzovito
koliko i uzaludno, ali se moe naslutiti da ga on nije ispunio. God. 1691. otac Garbillon, iz Drube Isusove,
potvrdio je da su od dvorca Kublaj-kanova ostale samo razvaline; znamo daje od pjesme uuvano jedva
pedesetak stihova. Te injenice doputaju da pretpostavimo da nizovi snova i ra-dovajo nisu privedeni kraju.
Prvome je sanjau bilo dano, 'obno, vienje dvorca, i on ga je sazdao; drugome, koji nije znao za san
predasnikov, pjesma o dvorcu. Ako ova shema nije pogrena, neki e itatelj Kublaj-kana sanjati, jedne noi
od koje nas dijele stoljea, kakav mramorni kip, ili neku glazbu. Taj ovjek nee znati da su jo dvojica sanjala;
moda niz snova nema kraja, moda je klju u posljednjem.
im sam ovo napisao, nazirem, ili vjerujem da nazirem, drugo objanjenje. Moda neka praslika, koja jo nije
otkrivena ljudima, neki vjeni predmet (da se posluim Whiteheadovim izrazom), postupno ulazi u svijet;
njezino prvo oitovanje bijae dvorac; drugo pjesma. Tko bi ih usporedio, vidio bi da su, u biti, isti.
2 Vidi John Livingston Lowes, The Road to Xanadu (Put u Xanadu), 1927., str. 358, 585.
...23...
Vrijeme i I. W- Dmtfe
U"63. broju asopisa Sur (prosinac 1939.) objavio sam pretpovijest, prvu rudimentarnu povijest, vraanja u
beskonanost. Nisu svi propusti te skice bili nehotini: namjerno sam izostavio spominjanje J. W. Dunnea, koji
je iz beskrajnoga regressusa izveo prilino zapanjujue uenje o subjektu i vremenu. Pretresanje (puko
izlaganje) njegove postavke premailo bi okvire te biljeke. Njezina sloenost zahtijevala je poseban lanak: u
njemu u se sad okuati. Da ga napiem, potaklo me ispitivanje posljednje Dunneove knjige - Nothing Dies
(1940., Faber and Faber) - koja ponavlja, ili saima, izlaganja triju prethodnih.
Jedno jedino izlaganje, bolje rei. U njegovu mehanizmu nema nita novo; gotovo su sablanjivi, neobini,
autorovi zakljuci. Prije negoli ih razmotrimo, navedimo nekoliko prethodnih avatara njegovih premisa.
Sedmi od mnogobrojnih indijskih filozofskih sustava koje biljei Paul Deussen1 porie day'a moe biti izravni
objekt spoznaje, jer kad bi naa dua bila spoznatljiva, traila bi se druga dua da spozna prvu i trea da
spozna drugu. Indijci nemaju povijesnoga smisla (to e rei da, izopaeno, vie vole ispitivati ideje negoli
imena i datume
1 Nuchvedische Philoaophie dev Itu/er, 318.
,24.
filozofa), ali mi znamo da to radikalno nijekanje samo-promatranja traje kakvih osam stoljea. Oko 1843.
Scho-penhauer ga opet otkriva. Spoznavatelj - ponavlja on -ne moe biti spoznat, inae bi bio ono
spoznato dragoga spoznavatelj a (Welt als Wille und Vorstellung, II., 19). Herbart se takoer igra tom
ontolokom mnoidbom. Dok nije navrio dvadesetu, mislio je daje/a, neizbjeivo, beskonano, jer injenica
spoznavanja sebe sama pretpostavlja jedno dragoga koje takoer spoznaje samo sebe, a ono pak
pretpostavlja tree ja (Deussen: Die neuere Philoso-phie, 1920., str. 367). Ukraen anegdotama, parabolama,
prikladnom ironijom i dijagramima, upravo taj sadraj tvori bit Dunneove rasprave.
On misli (An Experiment with Time, gl. XXII.) da subjekt koji spoznaje ne spoznaje samo ono to opaa nego i
subjekt A koji opaa i, stoga, dragi subjekt B to ga spoznaje A i, stoga, dragi subjekt C to ga spoznaje B ... Ne

bez tajanstvenosti, dodaje da ti bezbrojni unutarnji subjekti ne spadaju u tri dimenzije prostora nego, ne manje
neizbrojive, u dimenzije vremena. Prije negoli rastumaimo to tumaenje, pozivam svoga itatelja da opet
promislimo o onome to nam veli taj odjeljak.
Huxley, batinik britanskih nominalista, tvrdi da postoji samo verbalna razlika izmeu injenice opaanja bola i
injenice spoznaje da ga netko opaa, i podsmjehuje se istim metafiziarima koji u svakom opaaju razlikuju
subjekt koji opaa, objekt koji proizvodi opaaj i onu zapovjedniku osobu: Ja (Esssays, sv. VI., str. 87).
Gustav Spiller (The Mind ofMan, 1902.) doputa da su svijest o bolu i bol dvije razliite injenice, ali ih smatra
isto tako shvatljivima kao to je istodoban opaaj jednoga glasa i jednoga lica. Njegovo mi se miljenje ini
valjanim. to
.. 25
se tie svijesti o svijesti, na koju se poziva Dunne da bi u svakome pojedincu uspostavio vrtoglavu i maglovitu
hijerarhiju subjekata, milije mi je vjerovati da su posrijedi susljedna (ili zamiljena) stanja poetnoga subjekta.
Kad bi duh - rekao je Leibniz - morao opet misliti o ve miljenom, sam opaaj osjeta naveo bi ga da misli o
tom osjetu, potom da misli o miljenome, potom o miljenju miljenoga, i tako dalje u beskraj. (Nouveaux
essais sur l'entendement humain, knj. II., gl. 1).
Postupak koji je Dunne izmislio da bi izravno postigao beskonaan broj vremena manje je uvjerljiv, ali je
domiljatiji. Kao Juan de Mena u svojem Labirintu,2 kao Uspenski u djelu Tertium Organon, on pretpostavlja
da ve postoji budunost, sa svojim mijenama i pojedinostima. Prema preegzistentnoj budunosti (ili iz
preegzistent-ne budunosti, kako se Bradlevu vie svia) tee rijeka apsolutnoga svemirskog vremena, ili
smrtne rijeke naih ivota. To noenje, taj tijek, zahtijeva, kao sva gibanja, konano vrijeme; imat emo, onda,
drugo vrijeme kojim se giba prvo; tree kojim se giba drugo, i tako u beskraj3. Takvo shvaanje predlae
Dunne. U tim pretpostavljenim, ili prividnim, vremenima imaju beskonano prebivalite neopaljivi subjekti
koje umnoava drugi regressus.
Ne znam to e pomisliti moj itatelj. Ne pravim se da znam kakva je stvar vrijeme (ak ni da li je neka
2 U ovoj pjesmi iz XV. stoljea postoji vizija triju vrlo velikih kotaa. Prvi, nepokretni, jest prolost; drugi, koji
se giba, jest sadanjost; trei, nepokretni, jest budunost.
! Pola stoljea prije negoli je Dunne to izloio, apsurdnu pretpostavku o drugom vremenu u kojem, brzo ili
sporo, tee ono prvo, otkrio je i odbacio Schopen-hauer u rukom ispisanoj biljeci dodanoj djelu Weit ah Wille
und Vorstellung. Navodi se na 829. stranici drugoga sveska povijesnokritikoga izdanja Otta Weissa.
26
stvar), ali nagaam da su tijek vremena i samo vrijeme jedna zagonetka, a ne dvije. Dunne, mislim, pravi
pogreku nalik na onu stoje prave smueni pjesnici koji govore (recimo) da mjesec pokazuje svoj crveni kolut,
zamjenjujui tako nedjeljivu vizualnu sliku subjektom, glagolom i objektom, to je sve samo subjekt, povrno
zakrinkan ... Dunne je znamenita rtva rave intelektualne navike koju je razotkrio Bergson: poimanja
vremena kao etvrte dimenzije prostora. Pretpostavlja da ve postoji budunost i da valja da se prenesemo u
nju, ali ta pretpostavka dostaje daje pretvori u prostor i da se trai drugo vrijeme (koje se shvaa u prostornom
obliku, u obliku crte ili rijeke), pa tree, pa milijunto. Nijedna od etiri Dunneove knjige ne proputa da
pretpostavi beskonane dimenzije vremena,4 ali te su dimenzije prostorne. Istinsko vrijeme jest, po Dunneu,
nedohvatljivi posljednji lan beskonanoga niza. *v Koji su razlozi da se pretpostavi da budunost ve postoji?
Dunne pribavlja dva: prvi, snovi koji pretkazuju; drugi, razmjerna jednostavnost koju ta pretpostavka pribavlja
nerazmrsivim dijagramima, tipinima za njegov stil. Isto tako, on eli zaobii probleme neprestanoga stvaranja
...

Teolozi definiraju vjenost kao istodobno i jasno posjedovanje svih trenutaka vremena i proglauju je jednim
od atributa boanstva. Dunne, to zapanjuje, pretpostavlja da vjenost ve jest naa i da to snovi svake noi
dokazuju. U njima se, po njemu, stjeu neposredna prolost i neposredna budunost. Najavi, prelazimo
jednolinom brzinom slijed vremena; u snu obuhvaamo podruje koje moe biti vrlo golemo. Sanjati znai
povezivati ono stoje
4 Ta fraza mnogo otkriva. U XXI. glavi knjige An Experimenl with Time govori o vremenu koje je okomito na
drugo.
27
i
vieno promatranjem i nainiti od toga jednu priu, ili niz pria. Vidimo sliku sfinge i sliku ljekarne i izmiljamo
da se ljekarna promee u sfmgu. ovjeku s kojim emo se sutradan upoznati meemo usta s jednoga lica koje
nas je promatralo preksino. (Ve je Schopenhauer napisao da su ivot i snovi listovi iste knjige, i da itati ih po
redu znai ivjeti; prelistavati ih znai sanjati.)
Dunne uvjerava da emo u smrti nauiti sretno upravljati vjenou. Opet emo zadobiti sve trenutke svojega
ivota i poslagat emo ih onako kako nam se svidi. Bog, nai prijatelji i Shakespeare suraivat e s nama.
Pred tako blistavom postavkom bilo kakva pogreka to ju je poinio pisac ispada nevanom.
i' P. fi.
rhe mart without a Navel yet lives in me, ovjek bez Pupka jo ivi u meni, na neobian nain zapisuje Sir
Thomas Browne (Religio Medici, 1642.) da bi oznaio kako je zaet u grijehu, potekavi od Adama. U prvoj
glavi Uliksa Joyce takoer priziva neokaljani i nape-~j& trbuh ene bez majke: Heva, naked Eve. She had no
navel. Ova je tema (znam) na samom rubu da se pone doimati groteskno i bezvrijedno, ali juje zoolog Philip
Henry Gosse povezao sa sredinjim problemom metafizike: problemom vremena. To povezivanje potjee iz
1857.; osamdeset godina zaborava moda je ekvivalentno njegovoj novosti.
Dva mjesta iz Biblije (Rimljanima, 5; Prva Korinani-ma, 15) suprotstavljaju prvoga ovjeka, Adama, u kojem
umiru svi ljudi, s posljednjim Adamom, koji je Isus'. To suprotstavljanje, da ne bude puko huljenje,
pretpostavlja
1 U nabonom je pjesnitvu ta pretpostavka openita. Moda je najjai primjer
onaj u pretposljednjoi kitici Hvmn to God, mv God, in Mv Sickncss, koju je,
23 oujka 1630., sastavio John Donne:
We think thal Paradisc and Culvary,
Christ's Cross, and Adam s tree. slood in one place,
Look. Lord, and find both Adams mel in me;
As the fir.il Adam s sweat surrouiuh my jace.
Mav the last Adam s blood mv .vodi emhrace.
stanovito zagonetno izjednaavanje, koje se prenosi u mitove i u simetriju. Zlatna legenda veli da drvo Kria
potjee od zabranjenoga Drveta koje je u Raju, daje Adama Otac i Sin stvorio tono u onoj dobi u kojoj je umro
Sin: u trideset i treoj godini. Ta je besmislena tonost zacijelo utjecala na Gosseovu kozmogoniju.

On je izlae u knjizi Omphalos (London, 1857.), kojoj je podnaslov: Pokuaj da se odrijei jedan geoloki vor.
Uzalud sam se raspitivao u knjinicama tragajui za tom knjigom; za sastavljanje ove biljeke posluili su mi
saeci Edmunda Gossea (Father and Son, 1907.) i G. H. Wellsa (Ali Abroad far Ararat, 1940.). Uvodi i primjere
kojih nema na tim kratkim stranicama, ali za koje mislim da su spojivi s Gosseovim miljenjem.
U onoj glavi svoje Logike koja razmatra zakon uzronosti John Sruart Mili izlae daje stanje univerzuma u bilo
kojem trenutku posljedica stanja u prijanjem trenutku i da bi nekoj beskonanoj inteligenciji bila dovoljna
savrena spoznaja jednoga jedinog trenutka pa da sazna povijest univerzuma, prolu i buduu. Takoer tvrdi oh Louis Auguste Blanqui! oh Nietzsche! oh Pitagora! -da bi ponavljanje bilo kojega stanja izazvalo ponavljanje
svih ostalih i sveopu povijest pretvorilo u kruni niz. U toj umjerenoj verziji stanovite Laplaceove matarije on je zamiljao daje sadanje stanje univerzuma, teoretski, svodljivo na formulu iz koje bi Netko mogao izvesti
svu budunost i svu prolost - Mili ne iskljuuje mogunost
Mi mislimo da Raj i Kalvarija,
Kristov kri, i Adamovo drvo, stoje na jednome mjestu,
Pogledaj, Gospodine, i nai oba Adama to se sretoe u meni;
Kao to znoj prvoga Adama oblijeva moje lice
Tako neka krv posljednjeg Adama obgrli moju duu.
nekoga budueg vanjskog poremeaja koji bi prekinuo niz. Tvrdi da stanje q sudbinski proizvodi stanje r; stanje
r stanje s; stanje 5 stanje /; ali doputa da prije/neka boanska katastrofa - consummatio mundi, recimo - moe
unititi planet. Budunost je neizbjeiva, tona, ali se moe ne dogoditi. Bog eka u meutrenucima.
Godine 1857. jedan je sukob zaokupio ljude. Postanak pripisuje est dana - est hebrejskih nedvosmislenih
dana, od jednoga do drugoga suneva zalaska - boanskom stvaranju svijeta; paleontolozi, bezbono, trae
golemu duljinu vremena. Zaludu je De Quincey ponavljao da Bibliji nije svrha da pouava ljude bilo kojoj
znanosti, jer znanosti uspostavljaju golem mehanizam da bi razvile i izvjebale ljudski razum ... Kako da se Bog
pomiri s okaminama, Sir Charles Lyell s Mojsijem? Gosse, okrijepljen molitvom, predlae zapanjujui odgovor.
Mili zamilja kauzalno vrijeme, beskonano, koje moe biti prekinuto nekim buduim inom Bojim. Gosse,
vrijeme strogo kauzalno, beskonano, koje je bilo prekinuto jednim prolim inom: Stvaranjem. Stanje
sudbonosno proizvodi stanje v, ali prije v moe nastati Sudnji dan; stanje n pretpostavlja stanje c, ali se c nije
pojavilo jer je svijet bio stvoren u/ili h. Prvi se trenutak vremena poklapa s trenutkom Stvaranja, kako veli sv.
Augustin, ali taj prvi trenutak podnosi ne samo beskonanu budunost nego i beskonanu prolost.
Hipotetinu prolost, dakako, ali potanku i neopozivu. Adam se pojavljuje, i njegovim su zubima i njegovu
kosturu 33 godine; Adam se pojavljuje (pie Edmund Gosse), a na njemu pupak, premda ga nikakva pupkovina
nije povezivala ni s kojom majkom. Razumsko naelo veli da nema ni jedne posljedice bez uzroka; ti uzroci
zahtijevaju druge uzroke, koji se unatrake
I 1
" i

umnoavaju2; od sviju postoje konkretni tragovi, ali su doista postojali samo oni koji su od poslije Stvaranja.
Sauvali se jesu kosturi gliptodonata u dolini kod Lujana, ali gliptodonti nikad nisu postojali. Tu ingenioznu
postavku (i, povrh svega, nevjerojatnu) predlae Philip Henry Gosse vjeri i znanosti.

Obje je odbacuju. Novinari su je sveli na uenje daje Bog sakrio okamine pod zemlju kako bi iskuao vjeru
geologa; Charles Kingslev nijekao je daje Gospodin dubao u stijenju suvinu i golemu la. Zaludu je Gosse
izlagao metafiziki temelj svoje postavke: nepojmljivost nekoga trenutka vremena bez jednoga prethodnog
trenutka i jednoga potonjega, i tako u beskraj. Ne znam da lije poznavao stari rijek koji se nalazi na prvim
stranicama talmudske antologije Rafaela Cansinosa-Assensa: Bila je samo prva no, ali joj je ve prethodio
cijeli niz stoljea.
elim istai dvije vrline zaboravljene postavke Gos-seove. Prva: njezina pomalo udovina elegancija. Druga:
nehotino dovoenje do besmisla one creationis ex nihi-lo, njezino zaobilazno pokazivanje da je univerzum
vjean, kao to misle Vedanta, Heraklit, Spinoza i atomisti... Aktualizirao ju je Bertrand Russell. U devetoj glavi
knjige The Analysis ofMind (London, 1921.) iznosi pretpostavku da je planet stvoren prije nekoliko minuta i
naseljen ovjeanstvom koje se sjea prividne prolosti.
Buenos Aires, 1941.
Cf. Spencer: Facts and Comments. str. 148-151, 1902. 30
Postscriptum: Godine 1802. Chateaubriand (Genie du christianisme, I., 4, 5) iznio je, polazei od estetskih
razloga, postavku istovjetnu s Gosseovom. Razotkriva kao suhoparan i smijean prvi dan Stvaranja, napuen
golupiima, liinkama, tenadi i kliicama. Sans une vieillesse originaire, la nature dans son innocence eut ete
moins belle au'elle ne Vest aujourd'hui dans sa corruption* -napisao je.
* Bez izvorne starine, priroda bi u svojoj nevinosti bila manje lijepa negoli je danas u svojem propadanju.
33
America CasPra
Rije problem moe biti podmuklapetitio principu. Govoriti o idovskom problemu znai postulirati da su
idovi problem; znai navijestiti (i preporuiti) progone, pljaku, strijeljanja, glavosjeu, silovanje, i itanje
proze doktora Rosenberga. Drugi je nedostatak lanih problema to to potiu rjeenja koja su takoer lana.
Pliniju (Prirodopis, osma knjiga) nije dosta to napominje da zmajevi ljeti napadaju slonove: usuuje se iznijeti
pretpostavku da oni to rade da bi im ispili svu krv, koja je, kao to svi znaju, vrlo hladna. Doktoru Castru
(Jezina osobitost, itd.) nije dosta to opaa jezinu zbrku u Buenos Airesu: usuuje se iznijeti pretpostavku
o lunfardizmu* i o mistinoj gauofiliji.
Da bi dokazao prvu postavku - o kvarenju panjolskoga jezika na podruju rijeke Plate - doktor se slui
metodom koju moemo svrstati kao sofistiku, kako ne
' La peculiaridad lingiiistica rioplatense y su sentido historici) (Losada, Buenos Aires, 1941.).
* LunfLiidizam je rije, ili izraz, svojstvena hmfardu. Devetnaesto izdanje velikoga Diccionaiio de la lengua
espanola panjolske kraljevske akademije (1070.) ovako definira lunfardo: Jezik ljudi to vode rdav ivot,
svojstven je Buenos Airesu i njegovoj okolici, a poslije se rairio meu nekim seljacima. Dakle, argentinski
atrovaki.
bismo doveli u sumnju njegovu inteligenciju; kao priprostu, kako ne bismo doveli u sumnju njegovo potenje.
On prikuplja komadie Pacheca, Vacarezze, Lime, iz Lasl Reasona, Contursija, Enriquea Gonzaleza Tunona,
Paler-ma, Llanderasa i Malfattija, navodi ih s djetinjastom pros-todunou i onda ih izlae urbi et orbi kao
primjere naega iskvarenog jezika. On ne sumnja da su ti izrazi (Con un Jeca chele/y una ensaimada/ vos te
venis pal Centro/ de gran bacan) karikaturalni; naziva ih znacima teke iskvarenosti, kojoj su daleki uzrok
poznate okolnosti koje su prouzroile da zemlje oko rijeke Plate budu mjesto kamo je kucanje srca
panjolskoga carstva dopiralo ve oslabljeno. S istim bi se uspjehom moglo dokazivati da ni u Madridu nije

vie ostalo tragova panjolskoga, po onome to pokazuju stihovi koje Rafael Salillas navodi (El delincuente
espanol: su lenguaje, 1896.):
El minche de esa rumi dicen no tenela bales; los he dicaito yo, los tenela muy juncales ...
El chibel barba del breje menjinde a los buros: apinchare ararajay, y menda la pirabo.
Pred tom izvanrednom mutnoom gotovo je prozirna ova jadna kitica na lunfardu:
El bacan le acanalo
el escracho a la minushia;
35
despues espirajushio por temor a la canushia.2
Na 139. stranici doktor Castro spominje nam drugu knjigu o jezinom problemu Buenos Airesa; na 87. razmee
se da je odgonetnuo jedan govedarski dijalog Benita Lvncha, u kojem se likovi slue posve barbarskim
izraajnim sredstvima, koja razumijemo sasvim samo mi kojima su bliski argoni oko rijeke Plate. argoni: ce
pluriel est bien singulier. Osim lunfarda (umjerenoga zatvorskog govora koji nitko i ne sanja da usporedi s
bujnim panjolskim caloom**), nema argona u ovoj zemlji. Nismo obdareni dijalektima, premda jesmo
dijalektolokim institutima. Te ustanove ive za to da osude svaki novi argon koji izmisle. Improvizirale su
gauchesco*** na temelju Hernandeza; cocoliche**** na temelju nekoga pajaca koji je radio s braom
Podesta; vesre***** na temelju gimnazijalaca. Imaju fonografe; sutra e snimiti Catitin glas. Na takve se
otpatke oslanjaju; za to im bogatstvo mnogo dugujemo i dugovat emo.
2 Rjenik argona Luisa Villamayorabiljei: El lenguaje del bajofondo (Buenos Aires, 1915.). Castro zaobilazi tu
leksiku, moda zato stoje spominje Arturo Costa Alvarez u svojoj vanoj knjizi: El castellano en la Argentina
(La Plata, 1928.). Ne treba ni spominjati da nitko ne izgovara minushia, canushia, espirajushiar.
** Co/o je jezik, ili narjeje, panjolskih Cigana (Roma). *** Gauchesco. govor karakteristian za gaue.
**** Cocoliche: Hibridni i groteskni argon kojim govore neki talijanski doseljenici u Argentini, mijeajui svoj
govor sa panjolskim.
***** Vesre, anagram od reves. a to od al reves. to znai naopako, obratno. Govor dobiven premetom
slogova, kao u nas: rista (stari), lima (mali), cobra (bravo) itd.
Nisu manje lani ni teki problemi koje namee govor u Buenos Airesu. Putovao sam po Kataloniji, Alicanteu, Andaluziji, Kastiliji; ivio sam dvije godine u Vall-demosi i godinu dana u Madridu; nosim najdivnije
uspomene s tih mjesta; nikad nisam primijetio da panjolci govore bolje od nas. (Govore mnogo glasnije, to
da, sa samouvjerenou onih koji ne znaju za sumnju.) Doktor Castro optuuje nas zbog arhainosti. Metoda
mu je udnovata: otkriva da su najobrazovanije osobe u San Mamed de Pugi, u Orenseu, zaboravile to i to
znaenje te i te rijei; odmah zakljuuje da su ga morali i Argentinci zaboraviti ... Istina je da panjolski jezik
pati od raznih nesavrenosti (jednolina premo samoglasnika, pretjerano isticanje rijei, nepodesnost za
tvorbu sloenica), ali ne od nesavrenosti za koju ga njegovi tupavi branitelji okrivljuju: teine. panjolski je
vrlo lagan. Samo panjolci misle da jevteak: moda zato to ih zbunjuju privlanosti katalonskoga,
asturskoga, maljoranskoga, galicijskoga, baskijskoga i valencijskoga; moda zbog grijeha tatine; moda
zbog stanovite verbalne grubosti (mijeaju akuzativ i dativ, vele le mato umjesto lo mato, obino nisu kadri
izgovoriti Atldntico ili Madrid, misle da knjiga moe podnijeti ovaj nesklapni naslov: La peculiaridad linguistica
rio-platense y su sentido historico).

Doktor Castro, na svakoj stranici te knjige, obiluje konvencionalnim praznovjericama. Prezire Lopeza i kuje u
zvijezde Ricarda Rojasa; osporava tanga i osvre se s potovanjem n&jdcare, misli daje Rosas bio voa
montone-rd, ovjek kao Ramirez ili Artigas, i podrugljivo ga zove najveim kentaurom. Boljega stila i
pronicljivijega suda, Groussac vie voli ovu definiciju: vojnik iz odstupnice. Proskribira - vjerujem, s pravom rije cachada, ah se
,31,
miri sa tomadura de pelo, koja, oito, nije ni loginija ni ljepa. Napada hispanoamerike idiome jer mu
panjolski idiomi vie prijaju. Ne eli da govorimo de arriba; eli da govorimo de gorra ... Taj ispitiva
buenosaireske jezine pojave ozbiljno napominje da stanovnici Buenos Aire-sa jastoga zovu acridio; taj
neobjanjivi itatelj Carlosa de la Piie i Yacarea otkriva nam da ta i ta, na jeziku predgraa, oznauje oca.
U toj knjizi forma ne zaostaje za sadrajem. Pokatkad, stil je komercijalan: Knjinice Meksika imaju
visokokvalitetnih knjiga (str. 49); Stroga carina ... nametnula je basnoslovne cijene (str. 52). S druge strane,
neprestana trivijalnost miljenja ne iskljuuje slikovitu besmislicu: Pojavljuje se onda jedino mogue, tiranin,
kondenzacija neusmjerene energije masa, kojom on ne upravlja, jer nije voa nego udarna snaga, golemi
ortopedski aparat to mehaniki, bestijalno, goni stado koje se rasipa (str. 71,72). Na drugom mjestu,
istraiva Vaca-rezze nastoji nai motjuste: Zbog istih razloga zbog kojih je torpedirana sjajna gramatika A.
Alonsa i P. Henriqueza Urefie (str. 31).
Tipovi Last Reasona izvaljuju konjanike metafore; doktor Castro, koji je okretniji kad grijei, povezuje radio i
nogomet: Misao i umjetnost s rijeke Plate jesu vrijedne antene za sve to na svijetu znai vrijednost i snagu,
sposobnost snano osjetljiva, koja nee ni asa asiti da se pretvori u stvaralaku snagu, ako sudbina ne
promijeni smjer povoljnih znakova. Pjesnitvo, roman i esej postigli su tu vie od jednoga savrenog gola.
Znanost i filozofska misao broje meu svoje unapreditelje najuglednija imena (str. 9).
Pogrenoj i slabunoj erudiciji doktor Castro dodaje neumorno podilaenje, rimovanu prozu i terorizam.
38
P. S. itam na 136. stranici: Baciti se ozbiljno, bez ironije, na pisanje kakvo je Ascasubijevo, Del Campovo ili
Hernandezovo jest tema koja navodi na razmiljanje. Navodim posljednje kitice Martina Fierra:
Cruz y Fierro de una estancia Una tropilla se arriaron, Por delante se la echaron Como criollos entendidos
Ypronto, sin ser sentidos, Por la frontera cruzaron.
Y.cuando la habian pasao Una madrugada clara, Le dijo Cruz que mir ara Las ultimas poblaciones; *>
Fierro dos lagrimones Le rodaron por la cara.

Ya

Y siguiendo el ftel del rumbo, Se entraron en el desierto, No se si los habrdn muerto En alguna correria
Pero espero que algiin dia Sabre de ellos algo cierto.
Y ya con estas noticias Mi relacion acabe,
Por ser ciertas las conte, Todas las desgracias dichas: Es im telar de desdichas ada gaucho que uste ve.
39
Pero ponga su esperanza En el Dios que lo formo, Y aqui me despido yo Que he relatao a mi modo, Males que
conocen todos Pero que naides conto.

Cruz i Fierro, s jednoga imanja, skup dribaca, bez iijeg znanja, potirae kroz polje zeleno i granicu priu
neuveno.
Ali Bogu, kojino ga stvori, vrni nadu, neka arko gori! S time rekoh to se znalo prije, ali nitko jo rekao nije.*
Ozbiljno, bez ironije pitam: tko je dijalektalni]i: spjevalac ovih proznih kitica koje ste proitali ili nepovezani
pisac ortopedskih aparata to gone stado, knjievnih anrova koji igraju nogomet i torpediranih gramatika?
Na 122. stranici doktor Castro nabrojio je neke pisce iji je stil korektan. Unato tome stoje moje ime ukljueno
u taj popis, ne smatram se sasvim nepozvanim da govorim o stilistici.
Pa kada im vedra zora svane i Cruz drugu ree neka stane da pogleda sela s druge strane ... Fierru gorka suza s
oka kane.
Slide virno pravac zapoeti, u pustinju unili su, kleti. Padoe li u kom okraju, to je tajna koju reci znaju.
S ovim priu zavravam svoju, istinitu kao malo koju; svaki gau koga vidi kada, znaj da krosna on je mnogih
jada.
* Kako Borges u ovom ogledu ralanjuje jezine probleme, ulomak iz spjeva Martin Fierro (posljednjih 5 strofa
prvog dijela) ostavili smo u izvorniku. Ovdje ga donosimo u prepjevu Pere Tutavca (objavljenom 1976. u B.
Airesu) koji je, u nastojanju da Hemandezove stihove priblii hrvatskoj pukoj tradiciji, panjolske estine u
osmercu prenio u deseterake katrene, vezane srokom a.a.b.b. i to na ikavici!
.4S,
JlL

Jadni na individualizam
Rodoljubnim iluzijama nikad kraja. U prvom stoljeu nae ere Plutarh se izrugivao onima koji tvrde -daje
Mjesec atenski bolji od korintskoga Mjeseca; Milton, u XVII., biljei da se Bog obino ukazivao prvo svojim
Englezima; Fichte, poetkom XIX., izjavljuje daje imati karaktera i biti Nijemac, oito, jedno te isto. Ovdje sve
vrvi od nacionalista; njih, kako vele, pokree panje vrijedan ili bezazlen razlog da njeguju najjae argentinske
znaajke. Ne poznaju oni, ipak, Argentinaca; u prepirci vie vole da ih definiraju s obzirom na neku izvanjsku
injenicu; panjolske konkvistadore (recimo), ili imaginarnu katoliku tradiciju, ili saksonski imperijalizam.
Argentinac se, za razliku od Amerikanaca i gotovo svih Europljana, ne poistovjeuje s Dravom. To se moe
pripisati ili okolnosti to su u ovoj zemlji vlade esto oajne ili opepoznatoj injenici da je Drava neshvatljiva
apstrakcija1; pouzdano je daje Argentinac individuum, a ne graanin. Izreke poput one Hegelove Drava je
ostvarenje moralne ideje ine mu se kao neslane ale. U onim
1 Drava je bezlina: Argentinac shvaa samo osobni odnos. Za njega, sloga, ukrasti javni novac nije zloin.
Utvrujem injenicu; ne opravdavam je niti ispriavam.
42
films snimljenima u Hollywoodu uvijek se iznova izlae divljenju sluaj ovjeka (najee novinara) koji se sprijateljuje sa zloincem da bi ga poslije izruio policiji; Argentinac, komu je prijateljstvo strast a policija maffia,
osjea daje taj junak nepojmljiva hulja. Osjea, s don Quijoteom, da neka svatko o svojim grijesima vodi
brigu i da ne valja zato da estiti ljudi budu krvnici drugim ljudima, koji im nisu nita naao uinili (Quijote,
I., 23). Ne jednom, pred tatim simetrijama panjolskoga stila, pomiljao sam da se nepopravljivo razlikujemo

od panjolske; ova dva retka iz Quijotea dostaju da me uvjere da grijeim; oni su kao spokojni i tajni simboli
nae bliskosti. Duboko to potvruje i jedna no iz argentinske knjievnosti: ona oajna no kad jedan seoski
policijski narednik klikne da se nee uvaliti u zloin da ubije hrabroga ovjeka, i stupa u borbu protiv vlastitih
vojnika, pn-"^iruivi se odmetniku Martinu Fierru.
Svijet, za Europljanina, jest kozmos u kojem se svatko intimno podudara sa zadaom koju obavlja; za
Argentinca, on je kaos. Europljanin i Amerikanac smatraju da mora daje dobra knjiga koja je zavrijedila kakvu
nagradu; Argentinac doputa mogunost da ne mora biti loa, unato nagradi. Openito, Argentinac ne vjeruje
prilikama. Moe ne uti za priu da ovjeanstvo uvijek ima trideset i est potenih ljudi* - Lamed - Vavniki** koji se meusobno ne poznaju, ali koji tajno tvore univerzum; ako je
* U svakom pokoljenju, tako je kazivala jedna stara predaja iz talmudskih vremena, ima trideset i est
pravednika na kojima poiva opstanak svijeta -veli G. G. Scholem na poetku svoje studije Zur Kabbala urni
ihrer Svmbolik. (Cf. Gerom olem: Kabalu i njenu simbolika. Vuk Karadi. Beograd, 1981., u prijevodu
fiugena VVerbera, str. 12.)
** Najidiu Lamed - Vavniki, a na hebrejskom Lamed - vav Tzaddikim, znai 36 svetaca.
.13...,
uje, nee se zauditi budu li ti zasluni ljudi niska podrijetla i bezimeni... Njegov je omiljeni junak samotnjak
koji se bori protiv odreda odmetnika, bilo stvarno (Fierro, Moreira, Hormiga Negra), bilo potencijalno ili u
prolosti (Segundo Sombra). Druge knjievnosti ne biljee slinih dogaaja. Razmotrimo, primjerice, dva
velika europska pisca, Kiplinga i Franza Kafku. Nita, na prvi pogled, nema meu njima zajedniko, ali tema
jednoga jest traenje poretka, jednoga poretka (glavna cesta u Kimu, most u djelu The Bridge-Builders, rimski
zid u djelu Puck of Pook's HM); tema drugoga jest nesnosna i tragina samoa nekoga komu nigdje nema
mjesta, makar i najubogijega, u poretku univerzuma.
Rei e se da su znaajke koje sam naznaio samo negativne i anarhine; dodat e se da se ne mogu objasniti
politiki. Drznut u se da natuknem suprotno. Najhitniji medu problemima naega doba (koji je ve bio
razotkrio, s prorokom pronicljivou, gotovo zaboravljeni Spencer) jest postepeno mijeanje drave u poslove
pojedinca; u borbi s tim zlom, kojem su imena komunizam i nacizam, argentinski individualizam, moda dosad
gotovo beskori-stan ili tetan, nai e opravdanje i ispuniti svoj dug.
Bez nade i s nostalgijom mislim na apstraktnu mogunost jedne stranke koja bi imala neku srodnost s
Argentincima; stranke koja bi nam obeala (recimo) strogi minimum vlasti.
Nacionalizam bi da nas ushiti vizijom beskrajno nepodnoljive Drave. Ta utopija, jednom ostvarena na zemlji,
imala bi nadnaravnu mo da svi poele, i konano izgrade, njezinu antitezu.
Buenos Aires, 1946.
Ouevedo
Kao i sama povijest, i povijest knjievnosti obiluje zagonetkama. Nijedna me nije tako^nuila, niti me mui,
kao udnovata polovina slava koja je zapala Queveda. Na popisu opepoznatih imena njegova nema. Mnogo
sam puta nastojao ispitati razloge toga ekstravagantnog izostavljanja; jednom, u ve zaboravljenu predavanju,
povjeravah da sam ih otkrio u injenici to njegove grube stranice ne izazivaju, pa ak i ne podnose, ni
najmanji izljev sentimentalnosti. (Biti ganutljiv, to znai uspjeti - primijetio je George Moore.) Za slavu,
kazao sam ja, nije prijeko potrebno da se neki pisac pokae sentimentalnim, ali je prijeko potrebno da njegovo
djelo, ili neka biografska okolnost, potie patetiku. Ni ivot ni umjetnost Quevedova, mislio sam, ne prilie tim
njenim pretjeranostima, kojih je ponavljanje slava ...

Ne znam da li je tono to objanjenje; danas bih ga upotpunio ovim: Quevedo, zacijelo, nije slabiji od bilo koga
drugoga, ali nije naao simbol koji se namee mati ljudi. Homer ima Prijama, koji cjeliva ubilake ruke Ahilejeve; Sofoklo ima kralja koji odgoneta zagonetke i koga e Had nagnati da odgonetne grozotu vlastite
sudbine; Lu-krecije ima beskrajni zvjezdani ponor i nesklade atoma; Dante devet paklenih krugova i rajsku
Ruu; Shakespe-are svjetove od nasilja i glazbe; Cervantes sretnu ravnoteu
Sancha i Quijotea; Swift republiku kreposnih konja i ivin-skih Yahooa; Melville odvratnost i ljubav prema
Bijelom kitu; Franz Kafka rastue i gadne labirinte. Nema pisca sa sveopom slavom koji nije skovao kakav
simbol; on, valja podsjetiti, nije uvijek objektivan i izvanjski. Gongora i Mal-larme, naprimjer, traju kao tipovi
pisaca koji su marljivo radili na tajnom djelu; Whitman, kao poluboanski protagonist Leaves ofGrass. O
Quevedu, za razliku od njih, ostala je samo karikaturalna predodba. Najplemenitiji panjolski stilist pretvorio
se u metu dosjetaka - napominje Leopoldo Lugones (Isusovako carstvo, 1904., str. 59).
Lamb je rekao da je Edmund Spenser bio the poet's poet, pjesnik za pjesnike. O Quevedu bi se, mirne due,
moglo rei daje bio knjievnik za knjievnike. Da bi se uivalo u Quevedu, treba biti (stvarno ili potencijalno)
knjievnik; obratno, nitko s knjievnom vokacijom ne moe ne uivati u Quevedu.
Veliina je Quevedova verbalna. Suditi o njemu kao o filozofu, teologu ili (kako eli Aureliano Fernandez Guerra) kao o dravniku pogreka je koju mogu opravdati naslovi njegovih djela, ali ne i njihov sadraj. Njegova
rasprava Providnost Boja, kako je trpe oni stoje nijeu i kako uivaju u njoj oni to je ispovijedaju: nauk
prouen na temelju grinje i muke Jobove mee zastraivanje iznad umovanja. Poput Cicerona (De natura
deorum, II., 40-44), dokazuje boanski poredak s pomou poretka koji se zapaa u zvijezdama, prostranoj
republici svjetlila, i, poto zavri s tom zvjezdanom varijacijom kozmolokoga dokaza, dodaje: Malo bijae
onih koji su apsolutno nijekali opstojnost Boju; Dijagora Milski, Protagora Abderanin, uenici De-mokrita i
Teodora (vulgarno prozvanoga Bezboac), i Bion Boristenianin, uenik naopakoga i slaboumnoga Teodora,
stoje puki terorizam. Ima u povijesti filozofije uenja,
moda lanih, koja bacaju mranu aroliju na ljudsku matu: uenje platonsko i pitagorejsko o seobi dua kroz
mnoga tijela, gnostiko uenje po kojem je svijet djelo neprijateljskoga i niega boanstva. Quevedo, puki
prouavatelj istine, neosjetljiv je na tu aroliju. Pie daje selidba dua ivotinjska budalatina i bezumna
glupost. Empedoklo iz Agrigenta tvrdio je: Bio sam djeai, djevojica, grm, ptica i nijema riba koja skae iz
mora; Quevedo biljei (Boja providnost): Odao se kao sudac i zakonoa te opsjene Empedoklo, ovjek tako
slabouman daje tvrdio daje bio riba, a onda se prometnuo u tako protivnu i oprenu narav daje umro kao leptir
na Etni; i, vidjevi more, koje mu neko bijae prebivalite, sunovratio se u vatru. to se gnostika tie,
Quevedo ih ismijava kao sramotne, proklete, sumanute i kao smiljae gluparija (Plutonovi krmetnjaci, infine).
Njegovu Politiku Boju i vladavinu Krista Naega Gospodina treba razmatrati, po Aurelianu Fernandezu GuerrVkao potpun sustav vlasti, najpouzdaniji, najplemenitiji i najprobitaniji. Da bi se procijenila vrijednost te
tvrdnje, dostaje nam da se prisjetimo da etrdeset i sedam glava te knjige ne poznaje drugu osnovu osim
neobine pretpostavke po kojoj su sva djela i rijei Kristove (koji je bio, kao to se zna, Rex Judaeorum) tajni
simboli u ijoj svjetlosti Dravnik mora rijeiti svoje probleme. Vjeran toj ka-bali, Quevedo iz epizode o
Samarijcu zakljuuje kako se dae to ih kraljevi utjeruju moraju skresati; iz epizode o kruhu i ribama, da
kraljevi moraju pomagati potrebitima; iz ponavljanja fonnule seguebantur da kralj mora voditi ministre, a ne
ministri kralja ... Zapanjenost se dvoumi izmeu proizvoljnosti metode i beznaajnosti zakljuaka. Quevedo,
unato tome, sve to spaava, ili zamalo spaava, uzvienou jezika.1 Rastresen itatelj moe osjetiti kako
i
Reyes tono primjeuje (Poglavlja panjolske knjievnosti, 1939., str. 133): Politika djela Quevedova ne trae
novu interpretaciju politikih vrijednosti.
.46...

47
ga to djelo uzdie. Slian se nesklad opaa i u Marku Bru-tu, gdje miljenje nije vrijedno spomena, premda
reenice jesu. U toj raspravi dosee savrenost najvelianstveniji od stilova kojima se Quevedo sluio.
panjolski, na njegovim lapidarnim stranicama, kao da se povratio tekome latinskom Seneke, Tacita i
Lukana, munom i grubom latinskom srebrnoga razdoblja. Raskona lakoninost, hiper-baton, gotovo
algebarska strogost, suprotstavljanje izraza, suhoparnost, ponavljanje rijei, daju tom tekstu varljivu
preciznost. Mnogi reenini sklopovi zasluuju, ili zahtijevaju, ocjenu da su savreni. Ovaj, primjerice, koji
prepisujem: aste lovorovim liem neki rod; nagrauju velike i uzviene pobjede slavodobitnikim
poklicima; ivote gotovo boanske nagrauju kipovima; i da se ne bi smanjila vrijednost blaga granicama i
travama, mramoru i klik-tajima, ne daju ih pretenzijama nego zasluzi. Drugim se stilovima Quevedo sluio sa
ne manje sree: stilom naoko usmenim u Lupeu, stilom razuzdanim i orgijastinim (ali ne i neloginim) u
Sudnjem asu.
Jezik-napomenuojeChesterton(G. F. Watts, 1904., str. 91) - nije znanstvena nego umjetnika injenica; izumjeli su ga ratnici i lovci, i mnogo je stariji od znanosti. Nikad ga tako nije shvaao Quevedo, za koga je jezik
bio, u svojoj sri, logiko sredstvo. Triave i trajne vrijednosti pjesnitva - vode usporeene s kristalima, ruke
usporeene sa snijegom, oi koje blistaju kao zvijezde i zvijezde koje gledaju poput oiju - gnjavile su ga jer su
bile olake, ali mnogo vie zato to su bile lane. Zaboravljao je, osuujui ih, da je metafora trenutni doticaj
dviju slika, a ne
niti imaju ikakvu drugu do retoriku vrijednost... Ili su prigodni pamfleti ili su djela akademske deklamacije.
Politika Boja, unato ambicioznu tonu, samo je prilog protiv ravih ministara. Ali se medu tim stranicama
mogu nai neke koje imaju najosobnije znaajke Quevedove
48
metodiko izjednaivanje dviju stvari... Isto se tako gnuao i nekih jezinih osobitosti. Sa svrhom da ih izvrgne
ruglu, sloio je od njih rapsodiju pod naslovom Pria nad priama; mnoge su generacije, ushiene, rado
gledale u toj reductio ad absurdum muzej krasota, boanski oznaen da spasi od zaborava izraze kao to su
zurriburi, abar-risco, cochite hervite, en guitame alld esas pajas i a tro-chi-moche (vucibatina, odoka, navratnanos, u tren oka, bez repa i glave).
Queveda su, nerijetko, usporeivali s Lukijanom Sa-mosaaninom. Postoji temeljna razlika: Lukijan,
napadajui u II. stoljeu olimpska boanstva, stvara djelo religiozne polemike; Quevedo, ponavljajui taj
napaduXVII. stoljeu nae ere, ograniuje se na potovanje jedne knjievne tradicije.
Poto sam, makar i letimino, razmotrio njegovu proza, prelazim na raspravu o njegovoj poeziji, koja nije
manje mnogostruka.
Ako se uzimaju kao dokumenti strasti, erotike pjesme Quevedove ne zadovoljavaju; ako se uzimaju kao
hiperboline igre, kao promiljene petrarkistike vjebe, obino su zadivljujue. Quevedo, ovjek snanih
apetita, nije nikad prestao teiti stoikom asketizmu; isto je tako smatrao budalastim ovisiti o eni (onaj je
uman tko uiva u njihovim milovanjima, a ne uzda se u njih); dovoljni su ti dokazi da se objasni hotimina
izvjetaenost Muze IV. s njegova Parnasa, koja pjeva pothvate ljubavi i ljepote. Osobni naglasak Quevedov
u drugim je djelima; u onima koja mu omoguuju da objelodani svoju melankoliju, svoju hrabrost i svoje
razoaranje. Naprimjer, u ovom sonetu koji je poslao iz mjesta Torre de Juan Abad don Joseu de Salasu (Musa
II., 109):
49

Retirado en la paz de estos desiertos, Con pocos, pero doctos, libros juntos, Vivo en conversacion con los
difuntos
Y escucho con mis ojos a los muertos.
Si no siempre entendidos, siempre abiertos,
0 enmiendan o secundan mis asuntos,
Y en miisicos callados contrapuntos
AI sueno de la vida hablan despiertos.
Las grandes almas que la muerte ausenta,
De injurias de los ahos vengadora,
Libra, oh gran don Joseph, docta la Imprenta.
En fuga irrevocable huye la hora; Pero aauella el mejor cdlculo cuenta Que en la leccion y estudio nos mejora.
Povuen u mir ovih pustinja,
Sa malo, ali uenih, knjiga prikupljenih,
ivim u razgovora s pokojnicima
1 sluam svojim oima mrtve.
Ako i nisu uvijek razumljive, uvijek otvorene, One ili olakavaju ili pomau moje stanje, 1 u glazbenim utihlim
kontrapunktima Snu ivota govore budne.
Velike due koje smrt udaljuje,
Mnogogodinjih nepravda osvetnica,
Spaava, o veliki don Josephe, ueno Tiskarstvo.
U bijegu nepovratnom juri ura;
Ali ona najvie koristi nosi
Koja nas u itanju i uenju uzdie.
Ne manjka tragova konetizma u navedenoj pjesmi (sluati oima, govoriti, budan, snu ivota), ali sonet je
valjan i unato njima, a ne zbog njih. Neu rei daje posrijedi nekakav prijepis stvarnosti, jer stvarnost nije
verbalna, nego to da su njegove rijei manje vane od prizora to ga prizivlju ili od muevnoga naglaska koji
kao da ih oblikuje. Ali, nije uvijek tako; u najsjajnijem sonetu toga sveska - Besmrtni spomen na don Pedra
Girona, vojvodu od Osune, koji umrije u tamnici - blistava snaga dvostiha
Su tumba son de Flandes las campanas Y su epitaphio la sangrienta Luna
Njegov grob su flandrijski pohodi A njegov epitaf krvavi Mjesec
prethodi svakom tumaenju i ne ovisi o njemu. Velim isto to i o iduem izrazu: el llanto militar (vojni pla),
kojem znaenje nije zagonetno nego beznaajno: el llanto de los militares (pla vojnika). to se tie onoga

sangrienta Luna (krvavi Mjesec), bolje je ne znati da je posrijedi simbol Turaka, to gaje pomraio tko zna koji
gusarski pothvat Pedra Telleza Girona.
Nerijetko, Quevedovo je ishodite kakav klasini tekst. Tako, nezaboravni stih (Musa IV., 31):
Polvo serdn, mas polvo enamorado Prah e biti, ali prah zaljubljeni
jest preobliavanje, a ne velianje, Propercijeva (Elegije, /., 19):
Ut meus oblito pulvis amore vacel.
Velik je opseg pjesnikoga djela Quevedova. Obuhvaa misaone sonete, koji, na neki nain, predviaju
Wordswortha;
51
i
mranu i potmulu ozbiljnost', opore arolije teologa (Con los doce cene: Yo fui la cena, S dvanaestoricom
veerah: ja bijah ta veera); gongorizme umetnute da se dokae da je i on kadar igrati tu igru2; uglaenosti i
umilnosti Italije
(humilde soledad verde y sonora, edna samoa, zelena i zvonka); varijacije Perzija, Seneke, Juvenala, Biblije,
Joachima du Bellava; latinske jezgrovitosti; neslane ale3; poruge neobino domiljate"; mrane raskoi
unitenja i kaosa.
Tetnblaron los umbrales y las puerlas Donde la majestad negra y oscura Las frias esangraas sombras
muertas Oprime en ley desesperada y dura;
Las tres gargantas al ladrido abiertas, Viendo la nueva luz divina y pura, Enmudecio Cerbero, y de repente
Hondos suspiros dio la negra genle.
Gimio debajo de los pies el suelo, Desiertos montes, de ceniza canos, Que no merecen ver ojos del cielo, Y en
mustia amarillez ciegan los llanos.
Acrecentaban miedoy desconsuelo Los roncos perros, que en los reinos vanos Molestan el silencio y los oidos,
Confundiendo lamentosy ladridos.
(Musa IX.)
Uzdrhtae pragovi i vrata Ondje gdje velianstvo crno i mrano Ledene beskrvne sjene mrtve Tlai po zakonu
bijesnom i surovom; Troje ralje na lave razvaljene, Videi novu svjetlost, boansku i istu, Zamuknu Kerber, te
iznenada Uzdahe duboke ispusti crni puk.
Stenjae pod nogama tlo,
Pusta brda, sijeda od pepela.
Koja ne zasluuju da ih vide oi nebeske,
A u sumornom utilu zasljepljuju ravnice.
Poveavahu strah i oaj
Promukli psi, koji u kraljevstvima ispraznim

Uznemiruju tiinu i ui,

Mijeajui tualjke i lavee.
Un animul a la lahor nacido Ysimbola celoso a los tnortales,
Que a Jove fue disfraz, y fue vestido; Que un liempo endurecio manos reales,
Y delras de el los consules gimieron,
Y rumia luz en campos celestiales.
(Musa III.)
ivotinja za rad roena I simbol revan smrtnicima, to Jupiteru bijae krinka, i bijae ruho; Koja neko ogrubi
ruke kraljevske A iza nje i konzuli stenjahu, Te svjetlost preivae na nebeskim livadama ...
La Mendez llego chillando Con Irasudores de aceite, Derramando por los hombros El columpio de las liendres.
(Musa V.)
Mendezova stie cmizdrei S masnim kapljicama znoja, Rasuvi po ramenima Ljuljaku od gnjida.
Aauesto Fabio cantaba
A los balcones y rejas
De Aminta, que aun de olvidarle,
Le han dicho aue no se acuerda.
(Musa VI.) Fabio to pjevae Balkonima i reetkama Aminte, o kojoj mu rekoe da se vie ne sjea Ni da gaje
zaboravila.
Harta la toga del veneno tirio. O ya en el oro palido y rigente Cubre con los ihesoros del Oriente, Mas no
descansa. !oh Licas!, lu mariirio.
53
Najbolja djela Quevedova nadilaze pobudu koja ih je zaela i ope ideje od kojih su nainjena. Nisu tamna;
izbjegavaju pogreku da uzbuuju, ili zbunjuju, zagonetkama, razlikujui se tako od Mallarmeovih, Yeatsovih i
Gongorinih. Ona su (da ih nekako nazovemo) verbalni predmeti, isti i neovisni poput maa ili srebrna prstena.
Ovo naprimjer: Harta la toga del veneno tirio.
Trista se godina navrilo od tjelesne smrti Quevedove, ali on je i dalje prvi majstor panjolske knjievnosti. Kao
Joyce, kao Goethe, kao Shakespeare, kao Dante, kao ni jedan drugi pisac, Francisco de Quevedo manje je
ovjek a vie golema i sloena knjievnost.
Padeces un magnifico delirio, Cuando felicidad tan delincuente Tu horror oscuro en esplendor te miente.
Vihora en rosicler, dspid en Virio.
Competir su Palacio u Jove quieres, Pues miente el oro estrellas a su modo, En el c/ue vives, sin sctber que
mueres.
Y en tantas glorias, tu. seiior de todo, Para guien sabe examinarte, eres Lo solamente vil, el asco, el lodo.

Toga natopljena otrovom tirskim, Zlatom blijedim to pritite ili pak Zaogre blagom s Istoka, Ali ne ublauje,
o Licase, tvoje patnje.
ivi u raskonu bunilu,
Kad srea tako prestupnika
Tvoj uas mrani u sjaj ti iskrivljuje,
Riovku u jutarnju rumen, poskoka u ljiljan.
S dvorcem Jupitera nadmetati se eli,
Jer kao i on zvijezdama to vara tako vara i zlato
U kojem ivi ne znajui da umire.
A u takvim blaenstvima ti, gospodaru svega, Za onoga tko umije tebe prozrijeti, jesi Tek puka hulja, gnus, kal.
Djelomine arolije
JA.
Vjerojatno su ove opaske ve jednom bile iznesene, pa ak i vie puta; rasprava o njihovoj novosti manje me
zanima negoli njihova mogua istinitost. Usporeen s drugim klasinim knjigama (Ilijadom, Eneidom,
Farsalijom, Danteovom Komedijom, tragedijama i komedijama Shakespeareovim), Quijote je realistian; taj
se realizam, unato tome, bitno razlikuje od onoga kojim se sluilo XIX. stoljee. Joseph Conrad mogao je
napisati daje iz svojega djela iskljuio nadnaravno, jer bi njegovo umetanje dokinulo udesnost svakidanjo-sti.
Ne znam da lije Cervantes dijelio tu slutnju, ali znam da ga je oblik Quijotea naveo da imaginarni poetski svijet
suprotstavi stvarnomu prozainom svijetu. Conrad i Henrv James romansirali su stvarnost sudei da je
poetina; Cervantesu su stvarno i poetino antinomije. Golemoj i neodreenoj geografiji Amadisovoj on
suprotstavlja pranjave putove i prljave krme kastilske; zamislimo kakva romanopisca naega doba koji, radi
parodije, opisuje benzinske stanice. Cervantes je za nas stvorio poeziju panjolske XVII. stoljea, ali ni to
stoljee ni ta panjolska njemu nisu bili poetini; ljude poput Unamuna ili Azori-na ili Antonija Machada,
ganute evokacijom Manche, on
55
ne bi razumio. Osnova njegova djela iskljuivala je udesno; ono se, unato tome, moralo ondje nai, makar i
posredno, kao zloini i zagonetka u parodiji kriminalistikoga romana. Cervantes nije mogao pribjei
talismanima i arolijama, ali je nadnaravno uveo na tankoutniji i, ve zato, mnogo djelotvorniji nain. U dubini
due, Cervantes je volio nadnaravno. Paul Groussac, 1924., veli: Sa neto ovlane boje latinskoga i
talijanskoga, knjievna etva Cervantesova ponikla je, prije svega, iz pastoralnih i vitekih romana, dokonih
pria o suanjstvu. Quijoteje manje protuotrov od tih matarija a vie potajni nostalgini rastanak s njima.
U zbilji, svaki je roman idealan nacrt. Cervantes uiva u mijeanju objektivnog i subjektivnog, itateljeva svijeta
i svijeta knjige. U poglavljima u kojima se razmatra da li je brijaka plitica kaciga a samar viteka konjska
oprema problem se dodiruje izriito; na drugim se mjestima, kako sam ve spomenuo, na njega aludira. U
estom poglavlju prvoga dijela upnik i brija premeu Don Quijoteovu knjinicu; zapanjuje to to je jedna od
ispitivanih knjiga i Cervantesova Galatea, i pokazuje se daje brija njegov prijatelj i da ga ne hvali pretjerano, i
veli da je viniji nevoljama nego stihovima, da je knjiga prilino dobro zamiljena i da se on laa kojeega a ne
dokonava nita. Brija, Cervantesov san ili oblik Cervantesova sna, sudi o Cervantesu ... Takoer je zaudno
spoznanje, na poetku devetoga poglavlja, daje cijeli roman preveden s arapskoga i daje Cervantes kupio
rukopis na sajmitu u Toledu, i da mu gaje preveo neki Maur, koga je udomio u svojoj kui poldrug mjeseca,

sve dok posao nije bio obavljen. Pada nam na um Carlvle, koji se gradio daje Sartor Resartus djelomian
prijevod djela to ga je u Njemakoj bio objavio doktor Diogenes Teufelsdroeckh; pada nam na um
56
kastilski rabin Moises de Leon, koji je sastavio ohar ili Knjigu o Sjajnoi i proturao je kao djelo palestinskoga
rabina iz III. stoljea.
Ta igra udnovatih dvosmislica dosee vrhunac u drugom dijelu; protagonisti su itali prvi dio, protagonisti
Quijotea isto su tako i itatelji Quijotea. Ovdje se, neiz-bjeivo, prisjeamo sluaja Shakespearea, koji u
scenarij Hamleta umee drugi scenarij, u kojem se, vie-manje, prikazuje tragedija Hamleta; nesavreno
podudaranje prvotnoga i drugotnoga djela umanjuje snagu toga umetanja. Majstorija srodna Cervantesovoj, i
jo zaudnija, nalazi se u Rdmdjani, ValmTkijevu spjevu, koja pripovijeda o junatvima Raminim i o njegovu
ratu sa zlodusima. U posljednjoj knjizi, Ramini sinovi, koji ne znaju tko im je otac, trae sklonite u umi, gdje ih
jedan isposnik ui itati. Taj je uitelj, zaudo, Valmlki; knjiga koju prouavahu, Rdmdjana. Rama nareuje
rtvovanje konja; na toj je svetkovini Valmlki sa svojim uenicima. Oni, u pratnji lutnje, pjevaju Rdmdjanu,
Rama slua vlastitu pripovijest, prepoznaje sinove i nagrauje pjesnika ... Neto je slino proizveo sluaj u
Tisuu i jednoj noi. Taj zbornik fantastinih pripovijesti udvostruuje i uetverostruuje, do vrtoglavice,
razgranavanje sredinje prie na drugome prie, ali ne nastoji stupnjevati njihove stvarnosti, te je uinak (koji
bi morao biti dubok) povrinski, kao perzijski ilim. Poznata je uvodna pria u toj nisci: oajnika zakletva kralja
koji se svake noi eni jednom djevicom i nareuje daje pogube u zoru, i odlunost eherezade koja ga
razgaljuje priama, sve dok se oko njih ne obrne tisuu i jedna no, a ona mu pokae njihova sina. Potreba da
se napuni tisuu i jedan odio obvezala je prepisivae djela na svakojake umetke. Ni jedna ne uznemiruje toliko
kao DCII. no, magina meu svim noima. Te noi kralj iz
57
1
kraljiinih usta slua vlastitu priu. Slua poetak prie koja obuhvaa sve ostale i - na udovitan nain - sama
sebe. Nasluuje li itatelj jasno goleme mogunosti toga umetka, neobinu opasnost? Da kraljica ustraje i da
nepomini kralj dovijeka slua krnju priu o Tisuu i jednoj noi, sad beskrajnu i krunu...? Izumi filozofije nisu
manje fantastini od izuma umjetnosti: Josiah Royce, u prvome svesku djela The World and the Individual
(1899.), formulirao je ovaj: ... pretpostavite daje komadi povrine Engleske savreno poravnat i uglaen i
potom namijenjen izradbi nae precizne karte Engleske ... Ali sad pretpostavite da ta naa slinost mora biti
apsolutno tona, u smislu koji smo ve odredili. Karta Engleske, sadrana u Engleskoj, treba da prikazuje, sve
do najsitnije pojedinosti, svaki obris i oznaku, prirodnu ili umjetnu, to se javlja na povrini Engleske ... Jer e
karta, da bi bila potpuna, po zadanome pravilu, morati sadravati, kao dio sebe same, i prikaz vlastitih obrisa i
sadraja. Da bi se taj prikaz izradio, sam e prikaz morati jo jedanput, kao vlastiti dio, sadravati prikaz
vlastitih obrisa i sadraja; a taj prikaz, da bi bio toan, morat e jo jednom sadravati sliku sebe sama, i tako
dalje u beskraj."
Zato nas uznemiruje to to je jedna karta umetnuta u drugu i stoje tisuu ijedna no umetnuta u knjigu Tisuu
ijedna no? Zato nas uznemiruje to to je Don Quijote itatelj Quijotea a Hamlet gledalac Hamleta? Vjerujem
da sam otkrio razlog: te nam inverzije nagovjeuju, ako linosti neke knjievne fikcije mogu biti itatelji ili
gledaoci, da onda i mi, njezini itatelji ili gledaoci, moemo biti fiktivni. Godine 1833. Carlvleje kazao daje
sveopa povijest sveta knjiga koju svi ljudi piu i itaju, i nastoje razumjeti, i u koju su, takoer, i sami upisani.
58
Nat harne! HawPhorne

P.oet u povijest amerike knjievnosti s povijeu jedne metafore; bolje rei, s nekoliko primjera te
metafore. Ne znam tko ju je izmislio; moda je pogreno pretpostavljati da se metafore mogu izmiljati.
Istinite, one koje formuliraju bliske veze izmeu dvije slike, oduvijek postoje; one koje jo moemo izmisliti
lane su, nisu ni vrijedne da se izmisle. Ova o kojoj govorim pove-\auje snove s kazalinom predstavom. U XVII.
stoljeu Quevedo ju je formulirao na poetku Sueno de la muerte; Luis de Gongora u sonetu Varia
imaginacion, gdje itamo:
El sueno, autor de representaciones, en su teatro sobre el viento armado, sombras suele vestir de buho bello.
San, pisac predstava,
u svojem kazalitu na vjetru sagraenom
sjenama obiava obui lijepi lik.
U XVIII. stoljeu Addison e to rei jo preciznije. Dua, kad sanja - pie on - jest kazalite, glumci i
gledalite.
1 Ovo je tekst predavanju odranog na Culegio Libre cle Esltulios Superiorcs u oujku 1949.
59
Mnogo prije, Perzijanac Omer Hajjam napisa da je povijest svijeta predstava koju Bog, brojni Bog panteista,
smilja, prikazuje i promatra da bi utukao svoju vjenost; mnogo poslije, vicarac Jung, u arobnim i, bez
sumnje, tonim svescima, usporeuje knjievne s onirikim izumima, knjievnost sa snovima.
Ako je knjievnost san, san usmjeravan i promiljen, ali u biti ipak san, to e bolje stihovi Gongorini posluiti
kao moto ovoj povijesti amerike knjievnosti, koju poinjemo s ispitivanjem Hawthornea, sanjaa. Poneto
mu prethode u vremenu drugi ameriki pisci - Fenimore Coo-per, jedna vrsta Eduarda Gutierreza, beskrajno
slabija od Eduarda Gutierreza; Washington Irving, snovatelj zgodnih nazovipanjolskih sliica - ali ih moemo
mirne due zaboraviti.
Hawthorne se rodio 1804., u luci Salema. Salem je patio, jo onda, od dvije znaajke udnovate u Americi; bio
je to grad, premda siromaan, vrlo star, bio je grad u propadanju. U tom starom i ruevnom gradu estita
biblijskoga imena, Hawthorne je ivio do 1836.; volio gaje s tunom ljubavlju kakvu pobuuju osobe koje nas
ne vole, neuspjesi, bolesti, manije; u biti, ne bi bila la rei da se od njega nikad nije udaljio. Pedeset godina
poslije, u Londonu ili Rimu, on je i dalje ivio u svojem puritanskom gradiu Salemu; na primjer, kad je
osuivao kipare, u jeku XIX. stoljea, to izrauju gole skulpture.
Njegov otac, kapetan Nathaniel Hawthorne, umro je 1808., u Istonoj Indiji, u Surinamu, od ute groznice;
jedan od njegovih predaka, John Havvthorne, bio je sudac na procesima vjeticama 1692., na kojima je
devetnaest ena, meu njima i jedna robinja, Tituba, bilo osueno na vjeala. Na tim neobinim procesima
(danas fanatizam ima
60
liti ruge oblike) Justice Havvthorne postupao je strogo i, vjerojatno, iskreno. Tako je iziao na glas - pisao je
Nathaniel, na Nathaniel - "zbog muenja vjetica, te je doputeno misliti da je krv tih nesretnica ostavila mrlju
na njemu. Mrlju tako duboku da se, zacijelo, jo uuvala na njegovim starim kostima, na groblju Charter
Streeta, ako ve nisu prah. Havvthorne dodaje, nakon te slikovite biljeke: Ne znam da li su se moji stari
pokajali i preklinjali da im se Bog smiluje; ja, danas, inim to za njih i molim da koje god prokletstvo to je palo
na njihove potomke bude, od dana dananjega, oproteno ... Kad je kapetan Hawthorne umro, njegova se

udovica, mati Nathanielova, zatvorila u spavau sobu, na drugom katu. Na tom su katu bile i spavae sobe
njegovih sestara, Loui-se i Elizabethe; na najgornjem, Nathanielova. Te osobe nisu jele zajedno i gotovo nisu ni
razgovarale; ostavljao ttn se obrok na pladnju, u hodniku. Nathaniel je provodio dane piui fantastine prie;
o veernjem sumraku iziao bi u etnju. Taj skriveni raspored ivota trajao je dvanaest godina. Godine 1837.
pisao je Longfellovvu: Odvojio sam se od drutva; pa ipak, nikad nisam razmiljao o tome, nisam ni sanjao
kakav ivot provodim. Sam sam sebe pretvorio u zarobljenika, i bacio sam sebe u samicu, i sad ne mogu nai
klju da sam sebe pustim van. Hawthorne je bio visok, lijep, suhonjav, crnomanjast. Zanosio se u hodu kao
mornar. U ono doba nije bilo (bez sumnje, na sreu djece) knjievnosti za djecu; Havvthorne je, kao estogodinjak, itao Pilgrim s Progress; prva knjiga koju je kupio vlastitim novcem bila je The Faerie Queen; dvije
alegorije. Takoer, premda to njegovi biografi ne vele, Bibliju; moda istu koju je prvi Havvthorne, William
Havvthorne de Wilton, donio iz Engleske s jednim maem, 1630.
61
i
ni
1
Izgovorio sam rije alegorije; ta je rije vana, moda nerazborita ili indiskretna, kad je posrijedi Hawthorneovo djelo. Poznato je daje Edgar Allan Poe optuio Haw-thornea da alegorizira i da je on mislio da se ta
djelatnost i taj anr ne mogu braniti. Sa dvije se zadae susreemo: prva, pokazati da lije alegorijski anr,
zaista, nedopustiv; druga, pokazati da li Nathaniel Hawthorae pripada tome anru.
Koliko ja znam, najbolje je pobijanje alegorije Cro-ceovo; najbolja obrana Chestertonova. Croce optuuje
alegoriju daje zamorni pleonazam, igra zaludnim ponavljanjima koja nam najprije pokazuje (recimo) Dantea
koga vode Vergilije i Beatrice, a potom nam objanjava, ili nam daje do znanja, daje Dante dua, Vergilije
filozofija ili razum ili prirodna rasudna mo, a Beatrice teologija ili milost. Po Croceu, po razlaganju Croceovu
(primjer nije njegov), Dante je najprije morao pomisliti: Razum i vjera djeluju na spas dua ili Filozofija i
teologija vode nas u nebo, a potom je gdje je mislio razum ili filozofija metnuo Vergilije, a gdje je mislio
teologija ili vjera metnuo Beatrice, da bi sve postalo neka vrsta maskerade. Alegorija bi, po tom prezirnom
tumaenju, bila kao neka zagonetka, opirnija, tromija i neugodnija od drugih. Bila bi barbarski ili djetinjast
anr, estetika danguba. Croce je formulirao to pobijanje 1907.; godine 1904. Chesterton je ve bio pobio njega
a da on to nije ni znao. Tako je nepovezana i tako golema knjievnost! Dotina se Chestertonova stranica
nalazi u monografiji o slikaru VVattsu, glasovitu u Engleskoj potkraj XIX. stoljea i optuivanu, poput
Hawthornea, s alegorinosti. Chesterton doputa da je VVatts izraivao alegorije, ali porie daje taj anr kriv.
Misli daje stvarnost neodredivo bogata i da ljudski jezik
ne iscrpljuje to vrtoglavo obilje. Pie: ovjek zna da u dui ima nijansa mnogo udnovatijih, bezbrojnijih, bezimenijih negoli je boja u jesenskoj umi... Ipak, on ozbiljno vjeruje da svaka od tih stvari, u svima svojim
tonovima ili polutonovima, u svim svojim kombinacijama i slaganjima, moe besprijekorno biti predstavljena
nekim proizvoljnim sustavom roktaja i kmeaja. On vjeruje da neki obini civilizirani burzovni meetar moe
odista proizvesti, iz vlastite unutranjosti, umove koji oznauju sve tajne sjeanja i sve agonije udnje ...
Chesterton veli, poslije, da moe biti razliitih jezika koji, na neki nain, odgovaraju nedohvatljivoj stvarnosti;
meu njima mnogima i jezik alegorija - i fabula.
Drugim rijeima: Beatrice nije znamen vjere, muna i proizvoljna istoznanica rijei vjera; istina je da na svijetu
ima jedna stvar - osobit osjeaj, unutarnji proces, niz slinih stanja koja se moe oznaiti dvama simbolima:
jednim, sasvim jadnim, koji glasi vjera; drugim, Beatrice, slavnom Beatrice koja silazi s neba i dodiruje
stopalima pakao da bi spasila Dantea. Ne znam da li je Chestertonova postavka valjana; znam da je neka

alegorija to bolja to je manje svodljiva na kakav obrazac, na hladnu igru apstrakcijama. Postoji pisac koji misli
u slikama (Shakes-peare ili Donne ili Victor Hugo, recimo) i pisac koji misli u apstrakcijama (Benda ili Bertrand
Russell); a priori, jedni vrijede koliko i drugi, ali kad apstraktist, mislilac, poeli biti i matovit, ili se prikazati kao
takav, javlja se ono to Croce osuuje. Napominjemo daje autor nakitio i preru-io jedan logiki proces da bi
omalovaio razumijevanje itateljevo, kako veli Wordsworth. To se, da navedemo jedan poznat primjer te
boljetice, dogaa Joseu Ortegi y Gassetu, ije su valjano razmiljanje esto koile mune i
i
62
63
neoekivane metafore; to se mnogo puta dogaa i Haw-thorneu. Izvan toga, ta su dva pisca suprotna. Ortega
moe misliti dobro ili loe, ali ne i matati. Hawthorne je bio ovjek trajne i neobine mate, ali odbojno
raspoloen, recimo tako, prema miljenju. Ne velim da je bio glup; velim daje mislio u slikama, intuicijom, kako
esto misle ene, a ne s pomou dijalektikoga mehanizma. kodila mu je jedna estetika pogreka:
puritanska elja da od svake matarije pravi priu, koja gaje navodila da im dodaje moralne pouke, a pokadto i
da ih krivotvori i izobliuje. Sauvale su se biljenice u koje je katkad biljeio, ukratko, teme; u jednoj od njih, iz
1836., napisao je: Zmija koja je ula u eludac jednoga ovjeka i hranila se ondje od petnaeste do trideset i
pete, muei ga najgroznije. To je dosta, ali se Hawthorne osjea obveznim da dometne: Mogao bi biti
simbol zavisti ili koje druge zle strasti. Drugi primjer, ovaj put iz 1838.: Niz udnovatih, zagonetnih, jezovitih
dogaaja da se zbude, potpuno razornih za sreu jednoga lika. On da ih pripie raznim osobama i uzrocima, ali
da, najposlije, otkrije da imje on jedini zaetnik. Pouka, da naa srea ovisi o nama samima. Idui, iz iste
godine: Jedna osoba, budna i zabavljena ivotnim poslovima, da misli najpovoljnije o drugoj, i da ima
savreno povjerenje u nju, ali da bude uznemirena snovima u kojima se taj prividni prijatelj pojavljuje u ulozi
najsmrt-nijega neprijatelja. Napokon se otkriva daje karakter iz sna pravi. Sanje imao pravo. Objanjenje bi
moglo biti -nagonsko opaanje due. Bolje su iste fantazije koje ne trae opravdanja ili moralne pouke i koje
kao da nemaju druge osnove do mranoga uasa. Ova, iz 1838.: Situacija ovjeka posred gomile, ipak isto
tako potpuno u vlasti drugoga, po ivotu i svemu, kao da su, obojica, u najdubljoj samoi. Idua, koju je
Hawthorne pribiljeio pet
godina poslije, varijacija je prijanje: Neki ovjek snana znaaja da naredi nekoj osobi, koja mu je moralno
podlona, da izvri neko djelo. Osoba koja nareuje da nenadano umre; i, do kraja svojega ivota, da podlona
nastavlja vriti to djelo. (Ne znam kako bi Hawthorne napisao ovaj zaplet; ne znam da li bi mu odgovaralo da
djelo koje se vri bude trivijalno, ili pomalo jezivo, ili fantastino, ili, moda, poniavajue.) Ova, kojoj je tema
takoer porobljavanje, podvrgavanje drugome: Neki bogata oporuci kuu i imanje siromanu paru. Oni se
useljavaju, i zatjeu ondje mrana slugu, koga im je, po oporuci, zabranjeno otpustiti. On im postaje muenje:
i, na kraju, pokazuje se da je on bivi gazda imanja. Navest u jo dvije skice, prilino neobine, kojima je
tema (koja nije bila nepoznata Pirandellu i Andreu Gideu) podudaranje ili pobrkanost estetike i uobiajene
razine, stvarnosti i Iknjetnosti. Evo prve: Dvije osobe da iekuju neki dogaaj, i da oekuju dva glavna aktera
u njemu, i da otkriju daje dogaaj ve proao i da su oni sami njegovi akteri. Druga je jo sloenija: Jedan
ovjek da pie pripovijest, i da otkrije da se ona oblikuje protiv njegovih nakana: da likovi djeluju drukije negoli
je on bio nami-slio; da se zbudu nepredvidljivi dogaaji; i da dolazi katastrofa koju on uzalud nastoji sprijeiti.
To moe pomraiti njegovu vlastitu sudbinu - on je od sebe sama nainio jedan od likova. Te su igre, ta
trenutna proimanja imaginarnoga i stvarnog svijeta - svijeta koji hinimo, dok itamo, daje stvaran, ili nam se
ini - moderne. Njihovo podrijetlo, njihovo prastaro podrijetlo, moda je na onom mjestu Ilijade na kojem
Helena Trojanska tka sag, a ono to tka bitke su i nesree istoga trojanskoga rata. Ta znaajka kao daje zadivila
Vergilija, jer u Eneidi stoji da Eneja, ratnik
64

65
iz trojanskoga rata, stie u kartaku luku i ugleda, isklesane u mramoru jednoga hrama, prizore iz toga rata i,
meu tolikim likovima ratnika, i vlastiti lik. Hawthorne je volio te dodire imaginarnog i realnog, oni su odrazi i
udvos-truivanja umjetnosti; takoer se opaa, u skicama koje sam naveo, da je naginjao panteistikom
poimanju da je jedan ovjek drugi ljudi, da je jedan ovjek svi ljudi.
Neto ozbiljnije od udvostruivanja i od panteizma nazire se u tim skicama, tonije: neto mnogo ozbiljnije za
ovjeka koji tei da bude romanopisac. Nazire se da su poticaj Hawthorneu, da su polazite Havvthorneovo,
bile, openito, situacije. Situacije, a ne karakteri. Havvthorne bi prvo zamislio, moda i nehotino, neku
situaciju i onda bi traio karaktere koji je otjelovljuju. Nisam romanopisac, ali sumnjam da bi ijedan
romanopisac poinjao tako. Vjerujem daje Schomberg stvaran - napisao je Joseph Conrad o jednom od
najnezaboravnijih likova svojega romana Victory, i to bi mogao poteno tvrditi bilo koji romanopisac o bilo
kojem liku. Pustolovine Quijoteove nisu dobro zamiljene, spori i antitetini dijalozi - umovanja, vjerujem da ih
tako naziva pisac - ogreuju se o vjerodostojnost, ali nema sumnje daje Cervantes dobro poznavao Quijotea i
daje mogao vjerovati u njega. Nae vjerovanje u vjerovanje romanopievo iskupljuje sve nehatnosti i
nedostatke. Nisu vani nevjerojatni ili nespretni dogaaji ako drimo na umu da ih pisac nije smislio za to da
zapanji nau dobru vjeru nego da definira svoje likove. Nisu vani djetinjaste sablazni i zbrkani zloini na
pretpostavljenome danskom dvoru ako vjerujemo u princa Hamleta. Havvthorne, naprotiv, prvo smisli neku
situaciju, i onda izgrauje ljude koje njegov zasnov zahtijeva. Ta metoda moe proizvesti, ili podnijeti, krasne
prie, jer je u njima,
zbog kratkoe, radnja vidljivija od aktera, ali ne i krasne romane, u kojima je opa forma (ako je ima) vidljiva
tek na kraju i u kojima jedan jedini lik, ravo zamiljen, moe nestvarnou zaraziti one uza se. Iz prethodnih bi
se razloga moglo, unaprijed, zakljuiti da su prie Hawthorneove valjanije od Havvthorneovih romana.
Vjerujem daje tako. etrdeset i etiri glave Skrletnoga slova obiluju nezaboravnim ulomcima, napisanima u
dobroj i prijemljivoj prozi, ali me nijedan ne dira kao jednostavna pripovijest Wake-fieldova, koja je u TwiceTold Tales. Havvthorne je bio proitao u novinama, ili se pravio, radi knjievnih svrha, daje proitao u
novinama, o nekom engleskom gospodinu koji je bio ostavio enu bez ikakva razloga, nastanio se blizu svoje
kue, i tako, a da nitko nije posumnjao, proveo skriven dvadeset godina. U tome dugom razdoblju proveo je
sve dane suelice svojoj kui, ili ju je promatrao s ugla, roanogo bi puta spazio i svoju enu. Kad je bio
proglaen mrtvim, kad je proteklo mnogo vremena otkako mu se ena pomirila sa svojim udovitvom, ovjek,
jednoga dana, otvori vrata kue i ue. Jednostavno, kao da je izbivao nekoliko sati. (Bio je do dana svoje smrti
primjeran mu.) Havvthorne je itao, uznemiren, o tom neobinom sluaju i pokuavao ga shvatiti, zamisliti.
Zadubio se u tu temu; pria Wakefield jest pretpostavljena povijest toga izgnanstva. Tumaenja te zagonetke
mogu biti beskonana; pogledajmo Havvthorneovo.
On zamilja Wakefielda kao ovjeka staloena, srameljivo tata, sebina, sklona djetinjastim zagonetkama i
uvanju beznaajnih tajna; ovjeka mlakuna, velike snage mate i duha, ali spremna na duga i dokona i
nezavrena i neodreena razmiljanja; vjerna mua, zatiena vlastitom lijenou. Wakefield se, jedne
listopadske veeri,
67
i
I
oprosti sa enom. Veli joj - ne zaboravimo da smo na poetku XIX. stoljea - da ide na put koijom i da e se
vratiti najkasnije za nekoliko dana. ena, koja zna da je on sklon bezazlenim tajnama, ne pita ga za razloge
puta. Wakefield uzima izme, kini eir i ogrta; nosi kiobran i koveg. Wakefield - to mi se ini izvanrednim ne zna jo to e se kobno dogoditi. Izlazi, manje-vie vrsto odluivi da uznemiri ili da iznenadi enu,

izbivajui cijeli tjedan od kue. Odlazi, zatvara vrata s ulice, potom ih odkrine i, zaas, osmijehne se. Mnogo
godina poslije ena e se sjetiti toga posljednjeg osmijeha. Zamiljat e ga u lijesu s osmijehom zamrznutim na
licu, ili u raju, u slavi, gdje se smjeka lukavo i spokojno. Svi e povjerovati daje umro, a ona e se sjeati onoga
osmijeha i misliti da, moda, nije udovica. NVakefield, poto se nekoliko puta okrenuo idui pre-acem, stie u
ve spremljen stan. Raskomoti se uz kamin i osmijehne se; blizu je kue i stigao je na kraj putovanja. Sumnja,
estita sam sebi, ini mu se nevjerojatnim da je ve tu, boji se da ga ne primijete i ne odaju. Gotovo se pokajavi, lijee; u golemoj pustoj postelji prua ruke i glasno ponavlja: Neu spavati sam idue noi. Sutradan
se budi ranije negoli obino i upita se, smeten, to da radi. Zna da ima neku svrhu, ali mu je teko daje odredi.
Otkriva, najposlije, daje njegova svrha da provjeri kako e se tjedan udovitva dojmiti uzorne gospoe
Wakefield. Znatielja ga goni na ulicu. Mrmlja: Uhodit u svoju kuu izdaleka. Seta, rastresa se; odjednom
shvaa da ga je navika dovela, podmuklo, na vlastita vrata i da samo to nije uao. Onda, preplaen, ustukne.
Jesu li ga vidjeli? Hoe li ga slijediti? Najednom se uglu osvre i pogleda svoju kuu; ini mu se dalekom, jer je
on ve drugi, jer je jedna jedina no proizvela u njemu, premda on to nije
68
znao, preobraaj. U njegovoj se dui zbila moralna promjena koja e ga osuditi na dvadeset godina izgnanstva.
Tu, zapravo, poinje duga pustolovina. Wakefield nabavlja crvenkastu vlasulju. Mijenja navike; nakon nekoga
vremena stjee novu rutinu. Titi ga sumnja da njegovo izbivanje ne uzbunjuje previe gospou Wakefield.
Odluuje da se ne vraa dok je dovoljno ne prestrai. Jednog dana ljekarnik ulazi u njegovu kuu, sutradan
lijenik. Wake-field se rastui, ali se boji da bi njegov nagli povratak mogao pogorati bolest. Opsjednut, puta
da vrijeme tee; prije je mislio: Vratit u se za nekoliko dana, a sada: Za nekoliko tjedana. I tako prolazi
deset godina. Zadugo nije znao da je njegovo ponaanje udnovato. Sa svom mlakunom osjeajnou, za
koju je njegovo srce bilo sposobno, Wakefield je nastavio voljeti svoju enu, a ona njega zaboravljati. Jednoga
nedjeljnog jutra mimoilaze se rij-fh dvoje na ulici, u londonskom mnotvu. Wakefield je omravio; ide
pogureno, kao da se skriva, kao da se sklanja, njegovo je nisko elo kao izbrazdano borama; njegovo lice, koje
je prije bilo obino, sad je izvanredno, zbog izvanrednoga pothvata to gaje bio izveo. U njegovim sitnim
oima pogled vreba, ili se gubi. ena se ugojila; nosi u ruci molitvenik i posve se doima kao simbol spokojna i sa
sudbinom izmirena udovitva. Navikla se na tugu i ne bi je zamijenila, moda, za sreu. Licem u lice, dvoje se
ljudi gledaju u oi. Mnotvo ih razdvaja, oni se gube. Wa-kefield juri u svoj stan, dvaput zakljuava vrata i baca
se na postelju, gdje ga svladava jecaj. U jednom trenutku vidi bijedno osobenjatvo svoga ivota. Wakefielde,
VVakefielde! Ti si lud! - kae sebi. Moda i jest. U sreditu Londona raskrstio je sa svijetom. Ne umrijevi,
odrekao se bio mjesta i povlastica meu ivima. U dui, nastavio je
69

predvia as kad e ljudi, siti beskorisnih gomilanja, odluiti da razore prolost. Naveer se prikupljaju, s tom
svrhom, na jednom od golemih podruja na zapadu Amerike. U tu zapadnu nizinu stjeu se ljudi sa svih granica
svijeta. Na sredini podiu golemu lomau koju hrane svim rodoslovljima, svim diplomama, svim medaljama,
svim odlijima, svim plemikim poveljama, svim grbovima, svim krunama, svim ezlima, svim tijarama, svim
grimiznim odorama, svim oltarnicima, svim podrijetlima, svim alkoholima, svim vreama kave, svim
sanducima aja, svim cigarama, svim ljubavnim pismima, svom artiljerijom, svim maevima, svim zastavama,
svim ratnim bubnjevima, svim muilima, svim giljotinama, svim vjeali-ma, svim plemenitim kovinama, svim
novcem, svim potvrdama o vlasnitvu, svim ustavima i zakonima, svim knjigama, svim mitrama, svim
dalmatikama, svim svetim pismima koja napuuju i pritiu Zemlju. Hawthorne gleda sa zapanjenou to
sagorijevanje, i s nekom sablanjeno-u; jedan ovjek zamiljena izgleda veli mu da se ne treba ni radovati ni
alostiti jer je golema vatrena piramida unitila samo ono stoje unitivo u stvarima. Drugi promatra - demon napominje da su zaetnici te paljenice zaboravili baciti ono bitno, ljudsko srce, gdje je korijen svakoga grijeha, i
da su unitili samo nekoliko oblika. Haw-thorne zakljuuje ovako: Srce, srce - to bijae malena, pa ipak

bezgranina, kugla u kojoj postojae izvorno zlo kojega su zloin i bijeda ovoga vanjskog svijeta puki tipovi.
Oistite tu unutarnju kuglu, i mnogi oblici zla koji opsjedaju izvanjsko, i koji se sad ine gotovo jedinim naim
stvarnostima, prometnut e se u sjenovite utvare i ieznuti od vlastite volje; ali ako ne idemo dublje od
razuma, i nastojimo, samim tim slabanim oruem, razabrati i
72
popraviti ono stoje ravo, sav na posao bit e san, tako nestvaran daje malo vano da lije lomaa, koju sam
tako vjerno opisao, bila ono to biramo da bismo nazvali stvarnim dogaajem, i plamen koji bi oprio prst, ili
samo fos-forescencija i parabola mojega vlastitog mozga. Haw-thorne se ovdje povodi za utjecajem
kranskoga nauka, osobito kalvinistikoga, o uroenoj izopaenosti ljudi, i ini se da nije opazio da njegova
parabola o prividnom unitenju svih stvari moe imati filozofski, a ne samo moralni, smisao. Zapravo, ako je
svijet san Nekoga, ako ima Netko tko nas danas sanja i koji sanja povijest svemira, kao to ui idealistika
kola, unitenje religija i umjetnosti, sveopi pale knjinica, nisu vaniji od unitenja namjetaja u snu. Duh
koji ih je jednom sanjao sanjat e ih opet; sve dok duh nastavlja sanjati, nita nee biti izgubljeno. Vjera u tu
istinu, koja se ini fantastinom, navela "j Schopenhauera da, u svojoj knjizi Parerga und Parali-pomena,
usporedi povijest s kaleidoskopom, u kojem se mijenjaju likovi, a ne komadii stakla, i s vjenom i zbrkanom
tragikomedijom, u kojoj se mijenjaju uloge i obrazine, ali ne i glumci. Ona ista intuicija po kojoj je svemir odraz
nae due, i po kojoj je sveopa povijest u svakom ovjeku, navela je Emersona da napie pjesmu pod
naslovom History.
to se tie matanja o unitavanju prolosti, ne znam da li se valja sjetiti da su to pokuali u Kini, sa zlosretnim
ishodom, tri stoljea prije Isusa. Herbert Allen Giles pie: Ministar Li Su predloio je da povijest pone s novim
vladarom, koji je uzeo naslov Prvi Car. Da bi skrio zaludne tenje za starinom, naredio je da se zaplijene i spale
sve knjige, osim onih koje ue ratarstvu, lijenitvu i astrologiji. Oni koji su sakrili svoje knjige bili su oigosani
73
uarenim eljezom i prisiljeni da rade na podizanju Velikoga zida. Mnogo vrijednih djela propade;
samoprijegoru i junatvu malih i nepoznatih knjievnika duguje potomstvo ouvanje Konfucijeva kanona.
Toliko je literata, veli se, bilo smaknuto zbog nepotovanja carskih naredaba da su zimi rasle dinje na mjestu
gdje su bili pokopani. U Engleskoj, sredinom XVII. stoljea, taj je isti naum iskrsao meu puritancima, meu
precima Hawthor-neovim. Najednom od narodnih sabora to ih je sazvao Cromvvell - pie Samuel Johnson predloeno je, najozbiljnije, da se popale svi arhivi u londonskom Toweru, da bi se zatro svaki spomen na
prole stvari i da bi cjelokupni ivot iznova poeo. To e rei, naum da se uniti prolost ve se pojavio u
prolosti i - paradoksalno -jedan je od dokaza da se prolost ne moe unititi. Prolost je nerazoriva; prije ili
poslije vraaju se sve stvari, a jedna od stvari koja se vraa jest zasnov da se uniti prolost.
Poput Stevensona, takoer sina puritanskoga, Haw-thorne nije nikad prestajao osjeati da je pieva zadaa
frivolna, ili, to je jo gore, grena. U prologu Skrletnom slovu zamilja sjene svojih starijih gdje ga gledaju dok
pie svoj roman. Ulomak je neobian. Stoje on? - veli jedna stara sjena drugoj. Pisac knjiga pripovijedaka!
Kakva vrsta posla u ivotu - kakav nain slavljenja Boga, ili da se bude na slubu ovjeanstvu u njegovo doba i
u njegovu narataju - to moe biti? E, pa ovaj bi izopaeni momak mogao isto tako biti i gusla! Ulomak je
neobian jer sadri neku vrstu ispovijesti i odgovara unutranjim obzirima. Odgovara, takoer, starom sporu
etike i estetike ili, ako se hoe, teologije i estetike. Jednu od njegovih prvih potvrda sadri Sveto pismo, a
zabranjuje ljudima oboavanje idola. Druga je od Platona, koji u desetoj knjizi Drave razmilja ovako: Bog
stvara arhetip
74
(prvobitnu ideju) stola; stolar, privid. Trea je od Muhameda, koji je izjavio da e se svaki prikaz ivog stvora
pojaviti pred Gospodinom, na dan Posljednjega suda. Aneli e zapovjediti umjetniku da ih oivi; on to nee

moi, i bacit e ga u Pakao, na neko vrijeme. Drugi muslimanski nauitelji smatraju da su samo zabranjeni oni
likovi koji mogu bacati sjenu (kipovi)... O Plotinu se pria da se gotovo sramio to boravi u tijelu i da nije
doputao kiparima da ovjekovjee njegove crte. Neki ga prijatelj jednom zamoli da se dopusti slikati; Plotin mu
ree: Dosta me gnjavi to to moram vucarati naokolo ovaj privid u koji me priroda zatoila. Zato onda da
dopustim da se ovjekovjeuje slika ove slike?
Nathaniel Hawthorne rijeio je tu tekou (koja nije prividna) na nain koji poznajemo; sastavljao je moralne
pouke i prie; pridavao je, ili pokuavao pridati, umjet-*>nosti funkciju savjesti. Tako, da se ograniimo na
jedan jedini primjer, roman The House ofthe Seven Gables (Kua sa sedam zabata) eli pokazati kako zlo to
gaje poinilo jedno pokoljenje traje i nastavlja se u iduima, kao neka vrsta nasljedne kazne. Andrevv Lang
usporedio je taj roman s romanima Emilea Zole, ili s teorijom Emilea Zole o romanu; osim asovita
iznenaenja, ne znam kakve koristi moe biti od pribliavanja tih dvaju heterogenih imena. To to se
Hawthorne muio, ili ih podnosio, temama moralne vrste ne obezvreuje, niti moe obezvrijediti, njegovo
djelo. U toku ivota, manje posveena ivljenju negoli itanju, uvjerio sam se, mnogo puta, da su teme i
knjievne teorije samo poticaji i da konano djelo obino ne mari za njih, dapae im i protuslovi. Ako u piscu
ima neto, nikakva tema, koliko god bezvrijedna i pogrena bila, nee moi, nepopravljivo, izvjetaiti njegovo
djelo. Jedan pisac
75
1
moe patiti od apsurdnih predrasuda, ali njegovo djelo, ako je samosvojno, ako odgovara samosvojnoj viziji,
ne moe biti apsurdno. Oko 1916. romanopisci Engleske i Francuske vjerovali su (ili vjerovali da vjeruju) da su
svi Nijemci demoni; u svojim romanima, unato tome, prikazivali su ih kao ljudska bia. U Hawthornea uvijek
je zametna vizija bila istinita; lane su, eventualno lane, moralne pouke koje je dodavao u posljednjem
odlomku ili likovi koje je smiljao, koje je sastavljao, da bi ih prikazao. Likovi Skrletnoga slova - napose Hester
Prvnne, junakinja - nezavisniji su, autonomniji, negoli oni u drugim njegovim pripovjedakim djelima; obino
su slini stanovnicima veine romana i nisu puke projekcije Hawthornea, malice preruene. Ta objektivnost,
ta relativna i djelomina objektivnost, moda je razlog to dva pisca tako otroumna (i tako razliita) kao to su
Henry James i Lud-wig Lewisohn sude daje Skrletno slovo remek-djelo Haw-thorneovo, njegovo nezaobilazno
svjedoanstvo. Usuujem se razlikovati se od tih autoriteta. Tko ezne za objek-tivnou, tko je gladan i edan
objektivnosti, neka je trai u Josepha Conrada ili u Tolstoja; tko trai osobiti okus Nathaniela Hawthornea,
otkrit e ga manje u njegovim brino napisanim romanima nego na bilo kojoj uzgrednoj stranici ili u malim i
patetinim priama. Ne znam ba kako da obrazloim svoje neslaganje; u tri amerika romana i u Mramornom
faunu vidim samo niz situacija, smiljenih s profesionalnom vjetinom da se gane itatelj, a ne spontanu i ivu
djelatnost mate. Ona je (ponavljam) smislila opi zaplet i digresije, a ne povezanost epizoda i psihologije nekako je moramo nazvati - aktera.
Johnson napominje da se nijednom piscu ne svia ita dugovati svojim suvremenicima; Hawthorne nije mano
76
za njih koliko je god bilo mogue. Moda je dobro inio; moda nam se nai suvremenici - uvijek - ine slini
nama, a tko trai novine, lake ih nalazi u starima. Havvthorne, po svojim biografima, nije itao Keatsa, nije
itao Victora Hugoa - koji, isto tako, nisu itali jedan drugoga. Grous-sac nije doputao da jedan Amerikanac
moe biti originalan; u Hawthornea otkriva znatan utjecaj Hoffmanna; tvrdnja koja kao da je zasnovana na
podjednakom nepoznavanju jednoga i drugog pisca. Hawthorneova je mata romantika, njegov stil, unato
stanovitim manama, odgovara XVIII. stoljeu, slabanom koncu prekrasnoga XVIII. stoljea.
itao sam razne ulomke Hawthorneova dnevnika koji je pisao da bi rastresao svoju dugu samou; izvijestio
sam, makar i ukratko, o dvije prie; sad u proitati jednu stranicu djela Marble Faun da biste uli Hawthornea.

Tema je onaj zdenac ili ponor koji se otvorio, po latinskim povjesniarima, nasred Foruma i u iju se slijepu
dubinu bacio jedan Rimljanin, naoruan i na konju, da bi umilosti-vio bogove. Tekst Havvthorneov glasi:
"'Metnimo' - ree Kenvan - 'daje ovo tono ono mjesto gdje se bio otvorio ponor, u koji je Kurcije strmoglavio
svojega dobrog hata i sebe. Zamislimo veliku, mranu pukotinu, nedogledno duboku, i s poluoblikovanim
udovitima i odvratnim licima to izranjaju iz nje, na velik uas dobrih graana koji se nadvirkuju preko ruba!
Unutra je, bez sumnje, bilo prorokih vizija objava svih buduih nedaa Rima - sjena Gota, Gala i ak dananjih
francuskih vojnika. teta to su je zatvorili tako brzo! Dao bih ne znam to da mogu poviriti u takav ponor.'
'Zamiljam' - napomene Miriam - 'da svatko zaviri u nj u trenucima sjete i beznaa; to jest u trenucima
najdubljega svojeg uvida.'
77
Taj je ponor bio tek jedan od otvoria one mrane provalije koja lei pod nama, posvuda. Najvra tvar ljudske
sree samo je tanuna korica razastrta preko nje, upravo s toliko stvarnosti da se izdignu varljive kazaline
kulise posred kojih mi koraamo. Ne treba nikakva potresa da otvori ponor. Korak, malice vri negoli
obino, posluit e; a mi moramo koraati vrlo mekano da ne bismo provalili tu koricu u bilo kojem asu.
Ionako emo najzad potonuti! Kurcije je iskazao jalovo junatvo strmoglaviv-i se prvi u taj bezdan, jer je, kao
to vidite, cijeli Rim upao u nj. Stropotala se palaa cezara, uz zaglunu lomljavu kamenja. Svi su se hramovi
svalili u nju, i tisue kipova bile su baene potom! Sve vojske i pobjede odmar-irale su u taj veliki ponor, s
ratnom svirkom, dok su prelazile preko ruba ...
Toliko Havvthorne. S gledita razuma (obinoga razuma koji ne treba mijeati s umjetnou) gorljivi ulomak
koji sam preveo jest neobranjiv. Raspuklina koja se otvorila nasred Foruma znai suvie stvari. U sklopu
jednoga jedinog ulomka jest raspuklina o kojoj govore latinski povjesniari, a isto tako i ue Pakla, s
poluoblikovanim udovitima i odvratnim licima, isto tako ona je temeljni strah ljudskoga ivota, isto tako i
Vrijeme, koje prodire kipove i vojske, isto tako i Vjenost, koja obuhvaa sva vremena. To je viestruk simbol,
simbol koji moe imati mnoga znaenja, gotovo nespojiva. Za razum, za logiko miljenje, ta raznovrsnost
znaenja moe biti sablanjiva, ali nije tako za snove, koji imaju svoju osobitu i tajnu algebru i na ijem
vieznanom podruju jedna stvar moe znaiti mnoge. Taj svijet snova jest svijet Havvthorneov. On je
jednom bio naumio napisati jedan san, koji e biti
78
slian stvarnom toku sna, sa svom njegovom nepoveza-nou, njegovim ekscentrinostima i besciljnou, i
udio se da nitko, do dananjega dana, nije napravio togod slino. U istom dnevniku u kojem je ostavio zapis
o tome udnovatom naumu - koji sva naa moderna knjievnost uzalud nastoji ostvariti i koji je, moda,
ostvario samo Lewis Carroll - biljei tisue beznaajnih dojmova, malih konkretnih crtica (kretanje jedne
kokoi, sjenu jedne grane na zidu) koje ispunjavaju est svezaka, ije neobjanjivo obilje zaprepauje sve
biografe. itaju se - pie zbunjeno Henry James - kao niz vrlo ugodnih, iako prilino priglupih i nesumnjivo
formalnih, pisama to ih je sam sebi naslovio ovjek, koji je, silno se bojei da ih ne otvore na poti, bio odluio
da ne mee u njih nita stvarno. Ja mislim daje Nathaniel Hawthorne biljeio, svih tih pustih godina, te
beznaajnosti da bi sam sebi pokazao daje stva-Tan, da bi se oslobodio, nekako, dojma nestvarnosti, prividnosti, koji gaje esto spopadao.
Jednoga dana 1840. napisao je: Sad sjedim u svojoj staroj sobi na koju sam se navikao, gdje sam obiavao
sjediti u danima to minuse ... Ovdje sam napisao mnoge pripovijetke - mnoge koje su izgorjele u pepelu,
mnoge koje su, bez sumnje, zavrijedile istu sudbinu. Zasluuje da bude nazvana sablastima podsjednutom
sobom, jer su mi se tisue i tisue vizija javljale u njoj; a samo su neke od njih postale vidljive svijetu ... I katkad
mi se ini kao da sam ve bio u grobu, hladan, nepomian i ukoen. Ali, ee sam bio sretan ... I sad poinjem
shvaati zato sam bio zatoen tolikih godina u ovoj samotnoj sobi, i zato ne bih nikad mogao provaliti

nevidljive kraune i zasune; jer da sam ee bjeao u svijet, otvrdao bih i ogrubio, i prekrio se zemaljskom
prainom, i srce bi moje, moda,
79

postalo okorjelo ... Doista, mi smo tek sjene ... U recima koje sam naveo Hawthorne spominje tisue i tisue
vizija. Broj, moda, nije pretjeran; dvanaest svezaka sabranih djela ukljuuju stotinjak pripovijedaka, a one su
samo djeli onoga mnotva koje je nabacio u svojem dnevniku. (Meu zavrenima ima jedno - Mr. Higginbotham s Catastrophe [Ponovljena smrt] - koje navjeuje kriminalistiki anr to gaje izmislio Poe.) Miss
Margaret Fuller, koja ga je susretala u utopijskom drutvu Brook Farm, napisala je poslije: Od toga oceana
imamo samo nekoliko kapi, a Emerson, koji mu je takoer bio prijatelj, vjerovao je da Hawthorne nikad nije
dao sve stoje mogao. Hawthorne se oenio 1842., to e rei u trideset i osmoj godini; njegov ivot, do toga
dogaaja, bio je gotovo isto imaginativan, duhovan. Radio je na carinarnici u Bostonu, bio je konzul
Sjedinjenih Drava u Liverpoolu, ivio je u Firenci, u Rimu i Londonu, ali je njegova stvarnost bila, uvijek, mali
sutonski, ili mjesearski, svijet fantastinih matanja.
Na poetku ovoga predavanja spomenuo sam uenje psihologa Junga koji knjievne izume usporeuje s onirikima, knjievnost sa snovima. To uenje kao da se ne moe primijeniti na knjievnosti na panjolskome
jeziku, ljubiteljice rjenika i retorike, a ne mate. Naprotiv, primjerena je amerikim knjievnostima. One (kao i
one u Engleskoj i Njemakoj) kadrije su da izmiljaju nego da opisuju, da stvaraju nego da promatraju. Iz te
znaajke proistjee neobino potovanje koje Amerikanci odaju realistikim djelima i koje ih nagoni da
pretpostave, naprimjer, da je Maupassant vaniji od Hugoa. Razlog je to to je amerikom piscu mogue biti
Hugo; ne, bez nasilja, i Maupassant. Usporeena s knjievnou Sjedinjenih Drava,
koja je dala razne umnike, koja je utjecala na Englesku i Francusku, naa bi se argentinska mogla uiniti nekako
provincijskom; ipak, u XIX. stoljeu, proizvela je nekoliko realistikih stranica - nekoliko sjajnih grozota Echeverrije, Ascasubija, Hernandeza, zanemarenoga Eduarda Gutierreza - koje Amerikanci nisu nadmaili (niti su im,
moda, bili ravni) do danas. Faulkner, primijetit e se, nije bio manje surov od naih gaukih pisaca. Jest, znam
ve, ali na halucinativan nain. Na nain paklenski, ne zemaljski. Na nain snova, svijeta koji je uspostavio
Hawthorne.
Umro je 18. svibnja 1864. u planinama New Hamp-shirea. Njegova smrt bila je tiha i zagonetna, jer je nastupila
u snu. Nita nas ne prijei da zamislimo da je umro sanjajui i ak moemo smisliti i priu koju je sanjao posljednju u beskrajnu nizu - i kako ju je okrunila ili prekriila smrt. Jednoga u je dana, moda, napisati i pokufati prihvatljivom priom iskupiti ovo turo i odvie di-gresivno predavanje.
Van Wyck Brooks, u The Flowering ofNew England, i D. H. Lawrence, u Studies in Classic American Literature,
ralanjuju i ocjenjuju Hawthorneovo djelo. Ima mnogo biografija. Ja sam upotrijebio onu koju je Henry James
napisao 1879. za Morlevevu seriju English Men of Letters.
Kad je Hawthorne umro, drugi su pisci naslijedili njegovu zadau sanjanja. U iduem predavanju prouavat
emo, ako to vae strpljenje dopusti, slavu i muke Poea, u kojeg se san izdie do none more.
I
80
81
Va/irif kao simbol

Staviti ime Whitmanovo uz ime Paula Valervja, to je, na prvi pogled, proizvoljan i (to je jo gore) nepodoban
in. Valerv je simbol beskrajnih umijea, ali, isto tako, i beskrajnih skrupula; Whitman gotovo nepovezana, ali
titanskoga, prizivanja radosti; Valerv sjajno otjelovljava labirinte duha; Whitman kliktaje tijela; Valerv je simbol
Europe i njezina profinjenoga sumraka; Whit-man osvita Amerike. Cijeli svijet knjievnosti, kako se ini, ne
doputa dvije protivnije primjene rijei pjesnik. Jedno ih, unato tome, ujedinjuje: djelo i jednoga i drugoga
manje je dragocjeno kao poezija nego kao znak uzor--pjesnika to gaje stvorilo to djelo. Tako je engleski
pjesnik Lascelles Abercrombie mogao slaviti Whitmana zato to je stvorio iz riznice svojega plemenitog
iskustva tu ivu i osobnu figuru koja je jedna od malobrojnih stvari to su doista velike u pjesnitvu naega
doba: figuru sebe samoga. Taj je stav nejasan i superlativan, ali mu je jedina vrijednost u tome to ne
poistovjeuje Whitmana knjievnika i poklonika Tennvsonova s Whitmanom poluboan-skim junakom knjige
Leaves o/Grass. To je razlikovanje opravdano; Whitman je pisao svoje rapsodije u slubi ima-ginarnogaja, koje
je djelomino bilo sastavljeno od njega
sama, djelomino od svakoga od njegovih itatelja. Odatle razlike koje su ozlojedile kritiku; odatle njegova
navada da datira svoje pjesme na podrujima koja nikad nije upoznao; odatle na jednoj stranici njegova djela
stoji da se rodio u junim dravama, na drugoj (kao i u stvarnosti) na Long Islandu.
Jedna je od svrha Whitmanovih sastava definirati jednoga mogueg ovjeka - Walta Whitmana - bezgranine i
bezbrine radosti; nije manje pretjeran, ni manje varljiv, ovjek kojega definiraju sastavi Valervjevi. Ovaj ne
velia, poput onoga, ljudske sposobnosti za ovjekoljublje, za revnost i za radost; velia duhovne vrline. Valerv
je stvorio Edmonda Testea; taj bi junak bio jedan od mitova naega stoljea kad ga svi, potajice, ne bismo
smatrali pukim Doppelgdngerom Valervjevim. Za nas, Valerv je Edmond Teste. To e rei, Valerv je odvjetak
Chevaliera Dupina Edgara Allana Poea i nepojmljivoga teolokog Boga. A ni ta pretpostavka, zacijelo, nije
pouzdana.
Yeats, Rilke i Eliot napisali su stihova vrednijih da se upamte nego to su Valervjevi; Joyce i Stefan George
postigli su dublje oblikovanje na svojem glazbalu (moda je francuski manje uobliljiv nego engleski i
njemaki); ali iza djela tih eminentnih umjetnika nema osobnosti koja bi se mogla usporediti s Valervjevom.
Okolnost to ta osobnost, na neki nain, moe biti projekcija djela, ne umanjuje tu injenicu. Predlagati
ljudima jasnou u razdoblju duboko romantinom, u melankolinom razdoblju nacizma i dijalektikoga
materijalizma, poklonika Freudove sekte i trgovaca surrealismea, to je asno poslanje koje obavlja (i nastavlja
obavljati) Valerv.
83
Paul Valery ostavlja nam, postoje umro, simbol ovjeka beskrajno osjetljiva na svaku injenicu, i kojem je svaka
injenica poticaj to moe pobuditi beskonani niz misli. ovjeka koji nadilazi razlikovna obiljeja jastva i o
kojem moemo rei, kao to je VVilliam Hazlitt rekao o Shakes-peareu: He is nothing in hhnself. ovjeka iji
blistavi spisi ne iscrpljuju, ak i ne definiraju, njegove sveobuhvatne mogunosti. ovjeka koji je, u stoljeu to
oboava zbrkane idole krvi, zemlje i strasti, uvijek vie volio pronicljive uitke miljenja i tajnih pustolovina
reda.
Buenos Aires, 1945.
,,S4
Jedan se ovjek, Omer ibn Ibrahim, rodio u Perziji u XI. stoljeu kranske ere (to stoljee njemu bijae peto
stoljee po hidri), i uio je Kur'an i predaje s Hasanom ibn Sabahom, buduim osnivaem sljedbe ha-iina, ili
ubojica, i s Nizamulmulkom, koji e postati vezir Alpa Arslana, osvajaa Kavkaza. Trojica prijatelja, pola
"zbiljno, pola u ali, kunu se, ako srea jednoga lana kojemu od njih bude sklona, da onaj koji joj bude miliji
ne zaboravi druge. Godinama poslije, Nizamulmulk stjee ast vezira: Omer ite samo kutak u sjeni njegove
sree da bi mogao moliti za prijateljevu dobrobit i razmiljati o matematici. (Hasan trai i dobiva visok poloaj

i, na kraju, dade zaklati vezira.) Omer prima iz niapurske riznice godinji prihod od deset tisua zlatnih denara
i moe se posvetiti prouavanju. Ne vjeruje u astrologiju, nego njeguje astronomiju, surauje na reformi
kalendara, koju potie sultan, i sastavlja znamenitu raspravu o algebri, koja daje brojana rjeenja jednadba
prvoga i drugog reda, i geometrijska rjeenja, s pomou presjeka stoaca, jednadba treega reda. Tajne broja
i zvijezda ne iscrpljuju njegovu panju; ita, u samotnosti svoje knjinice, spise Plotina, koji je, u islamskome
rjeniku, Egipatski Platon
85
i
ili Grki Uitelj, i pedesetak poslanica heretike i mistike Enciklopedije Bratstva istoe, u kojoj se razlae
daje svemir emanacija Jedinstva i da e se vratiti k Jedinstvu ... Nazivlju ga obraenikom Alfarabija, koji je
smatrao da opih pojmova nema izvan stvari, i Avicenne, koji je nauavao daje svijet vjean. Stanovit nam
ljetopis veli da on vjeruje, ili se pravi da vjeruje, u seobe due iz ovjejega u ivotinjsko tijelo, i da je jednom
razgovarao s magare-tom kao to je Pitagora razgovarao sa psom. Bezboac je, ali umije pravovjerno tumaiti
najtee dijelove Kur'ana, jer je svaki prosvijeen ovjek bogoslov, a da to bude, nije prijeko potrebna vjera.
Odmarajui se od astronomije, algebre i apologetike, Omer ibn Ibrahim Al-Hajjami izrauje sastave od etiri
stiha, od kojih se prvi, drugi i posljednji meusobno rimuju; najbogatiji mu rukopis pripisuje pet stotina tih
etverostiha, neznatan broj koji e biti nepovoljan za njegovu slavu, jer u Perziji (kao i u panjolskoj Lopea i
Calderona) pjesnik mora biti plodan. Godine 517. po hidri Omer ita raspravu pod naslovom Jedan i mnogi;
omete ga neka nelagoda ili predosjeaj. Ustaje, oznauje stranicu koju njegove oi vie nikad nee vidjeti i miri
se s Bogom, s onim Bogom koji moda postoji i iju je milost zazivao na tekim stranicama svoje algebre.
Umire toga istog dana, o uri suneva zalaska. Tih godina, najednom sjeverozapadnom otoku, nepoznatom
islamskim kartografima, jednoga saksonskog kralja, koji je bio porazio kralja norvekoga, pobijedi normanski
vojvoda. Sedam stoljea protjee, sa svjetlima, agonijama i mijenama, i u Engleskoj se raa jedan ovjek,
FitzGerald, manje intelektualan nego Omer, ali moda osjetljiviji i runiji. FitzGerald zna daje njegova istinska
sudbina knjievnost i okuava se u njoj s nehatom i upornou. ita i preitava Quijotea, koji mu se ini gotovo
najboljom od
svih knjiga (ali ne eli biti nepravedan ni prema Shakes-peareu ni prema onom dear old Virgil), i njegova se
ljubav protee i do rjenika u kojem trai rijei. Smatra da svaki ovjek u ijoj je dui imalo glazbe moe pisati
stihove deset ili dvanaest puta u prirodnome tijeku svoga ivota, ako mu zvijezde budu sklone, ali on ne kani
zlorabiti tu skromnu povlasticu. Prijateljuje sa znamenitim linostima (Tennvsonom, Carlvleom, Dickensom,
Thackeravem), od kojih se ne osjea manje vrijednim, unato svojoj skromnosti i uljudnosti. Objavio je jedan
dolino pisan dijalog, Euphranor, i prosjene prijevode Calderona i velikih grkih tragiara. Sa panjolskoga
prijee na prouavanje perzijskoga i poe prevoditi Mantiqu 't-tajr, onaj mistiki ep o pticama koje trae svoga
kralja, Simurga, i najposlije dou do njegova dvorca, koji je preko sedam mora, i otkriju da su one Simurg i daje
Simurg sve one i svaka od njih. _Oko 1854. pozajmljuju mu rukopisnu zbirku Omerovih 'sastava, nainjenu bez
ikojega drugog zakona osim alfa-betskoga rasporeda srokova; FitzGerald prevodi neke na latinski i nazire
mogunost da sastavi od njih povezanu i cjelovitu knjigu, kojoj bi na poetku stajale slike zore, rue i slavuja, a
na kraju none i grobne. Tome naumu, nepojmljivu i gotovo nevjerojatnu, FitzGerald posveuje ivot nehatna,
samotna i zanesena ovjeka. Godine 1859. objavljuje prvi prijevod Rubaijd, za kojim dolazi drugi, bogat
varijacijama i savjesniji. Zbiva se udo: iz sluajna spoja perzijskoga zvjezdoznanca, koji je popustio pisanju
poezije, i ekscentrinog Engleza, koji, moda ih ne razumijevajui sasvim, lista istonjake i panjolske knjige,
nastaje izvanredan pjesnik, koji ne slii nijednome od njih. Swinburne pie daje FitzGerald dao Omeru
Hajjamu trajno mjesto meu najveim pjesnicima Engleske, a Chesterton, osjetljiv na romantino i klasino u
toj knjizi bez premca, napominje
87

daje, istodobno, u njoj melodija koja bjei i tekst koji vrsto stoji. Neki kritiari vjeruju da je FitzGeraldov
Omer, zapravo, engleski spjev s perzijskim aluzijama; FitzGerald jest umetao, proiavao, izmiljao, ali
njegove Rubaije, ini se, trae od nas da ih itamo kao perzijske i prastare.
Taj sluaj potie nagaanja metafizike naravi. Omer je ispovijedao (znamo) platonsko i pitagorejsko uenje
da dua prolazi kroz mnoga tijela; nekoliko stoljea poslije, njegova se, moda, opet otjelovila u Engleskoj da
bi ispunila, u dalekome germanskom jeziku proaranom latinskim, onu knjievnu sudbinu koju je u Niapuru
bila zatomila matematika. Isaac Luria Lav nauavae da mrtvae-va dua moe ui u koju nesretnu duu da bi
je okrijepila ili pouila; moda se Omerova dua uselila, oko 1857., u FitzGeralda. U Rubaijama se ita da je
sveopa povijest predstava koju Bog smilja, prikazuje i promatra; ta spekulacija (kojoj je tehniki naziv
panteizam) mogla bi nas navesti na pomisao daje Englez uspio iznova stvoriti Perzi-janca zato to su obojica
bili, u biti, Bog, ili trenutna lica Boja. Uvjerljivija je, a ne manje udesna, od tih nagaanja nadnaravne vrste
pretpostavka o sretnom sluaju. Oblaci stvaraju, katkad, oblike planina i lavova; slino su tuga Edwarda
FitzGeralda i jedan rukopis na utom papiru s grimiznim pismenima, zaboravljen na polici Bodleiane u
Oxfordu, stvorili, nama na dobrobit, spjev.
Svaka je suradnja tajanstvena. Suradnja Engleza i Per-zijanca bila je to vie od ikoje druge, jer su oni bili vrlo
razliiti i moda se u ivotu ne bi sprijateljili, a smrt, mijene i vrijeme pridonesoe da jedan upozna drugoga i da
budu jedan jedincati pjesnik.
0 Os caru Wildeu
Spomenuti Wildeovo ime znai spomenuti jednoga dandyja, koji je, povrh toga, bio i pjesnik, znai prizvati
sliku jednoga caballera posveena ubogome cilju da zaprepauje kravatama i metaforama. Isto tako, to znai
prizvati pojam umjetnosti kao otmjene i tajne igre - na nain sagova Hugha Verekera i sagova Stefana Georgea - i pjesnika kao marljivoga monstrorum artifexa (Pli-Twje, XXVIII., 2). To znai prizvati umorni suton XIX.
stoljea i onu nasilniku pompu staklenika ili krabuljnoga plesa. Ni jedno od tih prizivanja nije lano, ali sva ona
odgovaraju, tvrdim to, polovinim istinama i protuslove opepoznatim injenicama, ili ih zanemaruju.
Razmotrimo, primjerice, miljenje da je Wilde neka vrsta simbolista. Mnotvo je okolnosti podupire: Wilde je,
oko 1881., vodio estetiare, a deset godina poslije deka-dente; Rebeca West perfidno ga optuuje (Henry
James, III.) da je udario na drugu od tih sljedbi peat srednje klase; rjenik pjesme The Sphinx proueno je
velianstven; Wilde je bio prijatelj Schwobov i Mallarmeov. Pobija je glavna injenica: u stihu i u prozi, sintaksa
je Wil-deova uvijek krajnje jednostavna. Od mnogih britanskih pisaca nijedan nije tako prihvatljiv strancima.
itatelji koji nisu kadri odgonetnuti neki ulomak iz Kiplinga, ili koju
89
7

kiticu Williama Morrisa, zapoinju i iste veeri zavravaju Lady Windermere's Fan. Metrika je Wildeova
spontana ili bi da se ini kao daje spontana; u njegovu djelu nema nijednoga eksperimentalnoga stiha, kao
stoje ovaj grubi i mudri aleksandrinac Lionela Johnsona: Alone with Christ, desolate else, left by mankind.
Wildeova tehnika beznaajnost moe biti dokaz u korist njegove unutranje veliine. Da se djelo Wildeovo
podudaralo s naravi njegove slave, tvorile bi ga puke majstorije tipa Les Palais Nomades ili Sutoni u vrtu. U
Wildeo-vu djelu ima izobilje tih majstorija - sjetimo se jedanaeste glave Doriana Graya ili The Harlot's House ili
Svmpho-ny in Yellow - no njihova je sporedna uloga opepoznata. Wilde se moe liiti tih purple patches
(grimiznih krpa), fraza koje mu izum pripisuju Ricketts i Hesketh Pearson, ali koju ve biljei uvod Poslanice

Pizonima. To pripisivanje dokazuje daje postojao obiaj da se Wildeovo ime povezuje s pojmom dekorativnih
ulomaka.
itajui i preitavajui Wildea godinama, zapaam jednu injenicu koju njegovi panegiriari, kako se ini, nisu
ak ni naslutili: dokazivu i temeljnu injenicu da Wilde, gotovo uvijek, ima pravo. Djelo The Soul of Man under
Socialism nije samo krasnorjeivo; ono je i pravedno. Razbacane biljeke koje je on razasuo po Pali Mali
Gazetteu i po Speakeru obiluju jasnim opaskama koje nad-mauju najbolje sposobnosti Leslieja Stephena ili
Saints-burvja. Wilde je bio optuivan da se bavi nekom vrstom kombinatorike umjetnosti, poput Ramona
Llulla; to je, moda, primjenjivo na neku od njegovih dosjetaka (jedno od onih britanskih lica koja se, kad se
jednom vide, uvijek zaboravljaju), ali ne i na miljenje da nam glazba otkriva neznanu i gotovo stvarnu
prolost (The Critic as
90
Artist), ili na miljenje da svi ubijaju ono to vole (The Ballad of Reading Goal), ili na ono da kajati se za neko
djelo znai preinaivati prolost (De Profundis), ili na ono1 koje nije nedostojno Leona Bloya ili Swedenborga,
da nema ovjeka koji nije, u svakome asu, ono to je bio i ono to e biti (ibidem). Ne prepisujem ove retke da
bih odobravao itatelju; navodim ih kao znak mentaliteta mnogo razliitijega od onoga to se, openito,
pripisuje Wildeu. On je, ako se ne varam, bio mnogo vie od nekoga irskog Moreasa; bio je ovjek XVII. stoljea
koji je, katkad, pristajao da se igra simbolizma. Poput Gibbona, poput Johnsona, poput Voltairea, bio je
otroumnik koji je, uz to, imao pravo. Bio je, pa recimo konano te kobne rijei, sve u svemu klasik.2 Dao je
stoljeu ono to je stoljee trailo - comedies larmoyantes za veinu i verbalne ara-beske za manjinu - radio je
te razliite stvari s nekom vrs--tom nehajne sree. kodila mu je savrenost; djelo mu je tako skladno da se
moe initi neumitnim i ak bezvrijednim. Teko nam je zamisliti univerzum bez Wildeovih epigrama; ali ih ta
tekoa ne ini manje prihvatljivima.
Jedna uzgredna napomena. Ime Oscara Wildea povezuje se s ravniarskim gradovima; njegova slava s osudom
i zatvorom. Ipak (to je vrlo dobro shvatio Hesketh Pearson), osnovni okus njegova djela jest srea. Za razliku
od njega, srano djelo Chestertona, prototipa tjelesnoga i moralnoga zdravlja, uvijek za dlaku izmie da se
1 Cf. neobinu postavku Leibnizovu, koja je onako sablanjivala Arnaulda: Pojam svakoga individuuma
obuhvaa a priori sve dogaaje koji e mu se zbili. Po tom dijalektikom fatalizmu, injenica daje Aleksandar
Veliki umro u Babilonu jedno je od svojstava toga kralja, kao oholost.
2 Reenica je od Revesa, koji je primjenjuje na Meksikanca (Reloj de Sol. str. 158).
91

ne pretvori u nonu moru. S njega vreba dijabolinost i groza; moe poprimiti, na najbezazlenijim stranicama,
uasne oblike. Chestertonje ovjek koji eli povratiti djetinjstvo; Wilde je ovjek koji uva, unato naviklosti na
zlo i nesreu, neranjivu nevinost.
Kao Chesterton, kao Lang, kao Boswell, VVilde je od onih sretnika koji mogu ne hajati za odobravanje kritike i
ak, ponekad, za odobravanje itatelja, jer je zadovoljstvo koje nam pribavlja doticaj s njim neodoljivo i stalno.
92
0 CkesPerPoHH
Because He does not take away The terrorfrom the tree ... Chesterton: A Second Childhood*

Edgar Allan Poe pisao je prie iste fantastike groze ili iste bizzarrerie; Edgar Allan Poe izumitelj je
kriminalistike prie. To nije manje pouzdano od ^injenice da nije mijeao ta dva anra. Nije nametnuo Seig'neuru Augusteu Dupinu zadau da rijei prastari zloin ovjeka Gomile ili da razjasni utvaru koja je zgromila, u
grimiznoj i crnoj sobi, zakrabuljenoga kneza Prospera. Nasuprot tome, Chesterton izvodi strasno i radosno te
tours deforce. Svaka pojedina pria sage o ocu Brownu iznosi jednu tajnu, predlae objanjenja demonskoga ili
magijskoga tipa i zamjenjuje ih, najposlije, drugima, koja su od ovoga svijeta. Vjetina nije jedina vrlina tih
kratkih matarija; vjerujem da u njima nazirem ifru ivotne povijesti Chestertonove, simbol ili zrcalo
Chestertonovo. Ponavljanje jednoga obrasca u toku svih godina i kroza sve knjige (The Man Who Knew too
Much, The Poet and the Lu-natics, The Paradoxes oj'Mi: Pond) pridonosi potvrivanju
* Jer on ne odue
Uas drvetu...
Chesterton: Drugo djetinjstvo
93

daje posrijedi bitna forma, a ne retorika majstorija. Ova bi napomena da rastumai tu formu.
Prvo, bilo bi dobro razmotriti nekoliko predobro poznatih injenica. Chestertonje bio katolik, Chesterton je
vjerovao u srednji vijek prerafaelita (of London, small and White, and dean), Chestertonje mislio, poput
Whitmana, da je sama injenica postojanja tako udesna da nas ni jedna nedaa ne bi smjela osloboditi neke
vrste svemirske zahvalnosti. Takva vjerovanja mogu biti ispravna, ali pobuuju ogranieno zanimanje;
pretpostaviti da se Chesterton u tome iscrpljuje znai zaboraviti da je vjerovanje posljednji lan niza duhovnih i
emocionalnih procesa i da je ovjek cijeli taj niz. U ovoj zemlji, katolici uzdiu Ches-tertona, slobodoumnici ga
nijeu. Kao svakog pisca koji ispovijeda neko vjerovanje, i Chestertona prosuuju po njemu, kude ga ili slave po
njemu. Njegov je sluaj slian sluaju Kiplinga, o komu uvijek sude s obzirom na Britanski imperij.
Poe i Baudelaire smiljali su, poput izmuenoga Uri-zena Blakeova, stvaranje jednoga svijeta ispunjena
uasima; prirodno je to njihovo djelo obiluje oblicima strave. Chesterton, ini mi se, ne bi podnio ocjenu da je
snovatelj mora, monstrorum artifex (Plinije XXVIII., 2), ali on ima obiaj nezaustavljivo uletjeti u okrutne
napomene. Pita se to bi bilo da ovjek ima tri oka, ili ptica troja krila; govori, protivno panteistima, o mrtvacu
koji otkriva da dusi aneoskih korova imaju, bez kraja i konca, njegovo vlastito lice;1 govori o zatvoru od
zrcala; govori o labirintu bez sredita; govori o ovjeku koga su
1 Proirujui jednu misao Attarovu (Posvuda vidimo samo tvoje lice), Dalal al-Din Rumi sastavio je nekoliko
stihova to ih je preveo Ruckert (Werke, IV.. 222), u kojima se veli da na nebesima, u moru i u snovima postoji
Samo Jedno i u kojima se to Jedinstveno slavi jer je svelo na jedinstvo etiri hitre ivotinje koje vuku kola
svjetova: zemlju, vatru, zrak i vodu.
izjeli automati od kovine; govori o stablu koje prodire ptice i na kojem, umjesto lia, izbija perje; zamilja
(The Man Who Was Thursday, VI.) da na istonim meama svijeta, moda, postoji drvo koje je vie ili manje od
drve-ta, a na zapadnima neto kao kula kojoj je sama arhitektura zla. Odreuje blizo dalekim, i ak stranim;
ako govori o svojim oima, zove ih rijeima Ezekielovim (1,22) strani prozirac, a ako o noi, usavrava jednu
prastaru grozotu (Otkrivenje, 4,6) i zove je udovite od oiju. Nije manje ilustrativna ni pripovijest How I
Found the Superman: Chesterton razgovara s roditeljima Nadovjekovim; upitani o ljepoti svoga sina, koji nije
izlazio iz mrane odaje, oni mu napominju da Nadovjek stvara vlastiti zakon i da ga treba mjeriti po njemu
(Na toj je razini ljepi od Apolona. S nae, nie, razine, naravno ...); potom doputaju da se nije lako rukovati
s njim (Razumijete: ustrojstvo mu je drukije); potom, nisu kadri odrediti da lije kosmat ili "fSernat. Propuh

ga ubija, i nekoliko ljudi iznosi lijes koji nije ovjejeg oblika. Chesterton u aljivom tonu pripovijeda tu
teratoloku matariju.
Takvi primjeri, koje bi bilo lako umnoiti, dokazuju da se Chesterton branio od toga da bude Edgar Allan Poe ili
Franz Kafka, ali i to daje neto u njegovoj grai naginjalo nonim morama, neto tajno, slijepo i sredinje. Nije
uzalud svoja prva djela posvetio tumaenju velikih gotikih majstora, Brovvninga i Dickensa; nije uzalud
ponavljao daje najvea knjiga koja je potekla iz Njemake knjiga Grimmovih bajka. Klevetao je Ibsena i branio
(moda neobranjivo) Rostanda, ali su Trolli i Ljeva iz Peera Gynta bili tvar njegovih snova, the stuffhis dreams
were made of. Taj nesklad, to nestalno podvrgavanje demonske volje, odreuje Chestertonovu narav. Znaci te
borbe, po mojem miljenju, jesu doivljaji oca Browna, od kojih svaki eli objasniti, samo s pomou razuma,
neku
95

neobjanjivu injenicu2. Zato sam kazao, u prvome dijelu ove napomene, da su te matarije bile ifre u
povijesti Chestertonovoj, simboli i zrcala Chestertonova. To je sve, osim to razum kojem je Chesterton
podvrgavao svoja matanja nije bio ba tono razum nego katolika vjera, ili, jo bolje, mjeavina hebrejskih
matanja podinjenih Platonu ili Aristotelu.
Sjeam se dviju parabola koje se potiru. Prva je u prvom svesku Kafkinih djela. To je pria o ovjeku koji moli
da bude priputen zakonu. Vratar prvih vrata veli mu da ih unutra ima jo mnogo3 i da nema dvorane koju ne
uva jedan vratar, od kojih je svaki jai od prethodnoga. ovjek sjedne da eka, i prolaze dani i godine, i ovjek
umire. Na izdisaju pita: Zar je mogue da svih ovih godina koliko sam ekao nitko nije elio ui osim mene?
Vratar mu odgovara: Nitko nije elio ui jer su samo tebi bila dosuena ova vrata. Sad u ih zatvoriti. (Kafka
objanjava tu parabolu, jo je vie zapleui, u devetoj glavi Procesa.) Druga je u Pilgrim s Progressu
Bunvanovu. Ljudi gramzivo zure ujedan zamak koji uva mnogo ratnika; na kapiji je vratar s knjigom da bi u nju
upisao ime onoga koji je dostojan da ue. Jedan sran ovjek prie vrataru i ree: Zapisi moje ime,
gospodine. Potom isuka ma i nasrnu na ratnike, i primi i zada mnogo krvavih rana, dok ne prokri put kroz
timu i ne ue u zamak.
Chesterton je posvetio svoj ivot da napie drugu od tih parabola, ali je neto u njemu uvijek teilo da napie
prvu.
Prvi Wells
'- Pisci kriminalistikih romana, openito, ne nameu sebi zadatak da objanjavaju neobjanjivo nego
zamreno.
' Pojam o vratima iza vrata, koja se umeu izmeu grenika i slave, nalazi se i u oharu. Vidi Glatzer: In Tune
and Eternilv, 30; isto tako i Martin Buber: Tules ofihe Hasidim. 92.
96
Harris pripovijeda da je Oscar Wilde, upitan o Wellsu, odgovorio: - Znanstveni Jules Verne.1 Taje reenica iz
1899. Nagaa se da je Wildeu manje bilo do toga da definira Wellsa, ili da ga pokopa, negoli da promijeni
temu. H. G. Wells i Jules Verne danas su nespojiva imena. Svi tako osjeamo, ali ispitati zamrene razloge na
kojima se na osjeaj temelji ne mora biti nekorisno. Meu razlozima najpoznatiji je onaj teh-aike naravi.
Wells (prije negoli se pomirio s time da bude drutveni promatra) bio je sjajan pripovjeda, batinik
jezgrovitoga stila Swifta i Edgara Allana Poea; Verne, marljivi i ugodni nadniar. Verne je pisao za adolescente;
Wells za sve ovjekove dobi. Postoji i druga razlika, na koju je, jednom, upozorio sam Wells: Verneove se prie
bave vjerojatnim stvarima (podmornicom, brodom veim od onih iz 1872., otkriem Junoga pola,

fotografijom koja govori, prelijetanjem Afrike u balonu, kraterima ugaslog vulkana koji vode do sredita
Zemlje); Wellsove pukim mogunostima (nevidljivim ovjekom, cvijetom koji prodire ovjeka, kristalnim
jajetom koje odraava zbivanja na Marsu), kad se ve ne bave nemoguim stvarima: ovjekom koji se vraa iz
sutranjice s buduim cvijetom, ovjekom koji se vraa iz drugoga ivota sa srcem
1 Wells, u The Outline of Hisloiy, hvali djelo druge dvojice pretea: Francisa Bacona i Lukijana Samosaanina.
31.
i
zdesna jer su ga sasvim izokrenuli, kao u zrcalu. itao sam daje Verne, sablanjen slobodama koje se doputaju
u djelu The First Men in the Moon, rekao s gnuanjem: // invente!
Dokazi koje sam iznio ine mi se valjanima, ali ne objanjavaju zato je Wells beskrajno superiorniji od autora
Hectora Servadaca, isto kao i od Rosneva, Lvttona, Roberta Paltocka, Cvranoa ili od nekoga drugog pretee
njegovih metoda. Ni vrsnoa njegovih zapleta nije dovoljna da rijei problem. U knjigama koje nisu suvie
kratke zaplet moe biti samo izlika, ili polazite. Vaan je za graenje djela, a ne radi uitaka itanja. To se
moe rei o svim anrovima; najbolji kriminalistiki romani nisu oni s najboljim zapletom. (Da su zapleti sve, ne
bi postojao Quijote, a Shaw bi vrijedio manje od O'Neilla.) Po mojem miljenju, prednost prvih romana
Wellsovih - The Island ofDr. Moreau, naprimjer, ili The Invisible Man - potjee od jednoga dubljeg razloga. Nije
samo otroumno ono to pripovijedaju; to, isto tako, simbolizira procese koji su, na neki nain, inherentni
svima ljudskim sudbinama. Progonjeni nevidljivi ovjek, koji mora spavati kao da su mu oi irom otvorene
zato to mu vjee ne zaustavljaju svjetlost, jest naa samoa i na uas; tajni sastanak sjedeih udovita, koja
u svojoj noi hunjkaju posluno Vjerovanje, jest Vatikan i Lhasa. Djelo koje istraje uvijek je sposobno za
beskrajnu i plastinu viesmislenost; ono je sve za svakoga, kao Apostol; ono je zrcalo koje pokazuje itaoeve
crte i, uz to, karta svijeta. To se mora dogaati, uz to, jedva naslutljivo i skromno, gotovo unato piscu; mora
se initi kao da on nita ne zna ni o kakvu simbolizmu. Tu lucidnu neovisnost VVells je pokazao u prvim
98
fantastikim vjebama, koje su, po meni, najdivnije od onoga to sadri njegovo divno djelo.
Oni koji vele da umjetnost ne treba da propagira uenja obino misle na uenja koja su suprotna njihovima.
Odmah da kaem, to nije moj sluaj; hvalim i ispovijedam gotovo sva uenja Wellsova, ali mi je ao to ih je
umetnuo u svoje prie. Dobar nasljednik britanskih nominalista, Wells osuuje nau naviku da govorimo o
upornosti Engleske ili o makinacijama Pruske; razlozi protiv te tetne mitologije ine mi se
besprijekornima, ali ne i injenica to ih je umetnuo u priu o snu gospodina Parhama. Sve dok se pisac
ograniava na to da iznosi dogaaje ili da opisuje sitna skretanja neke svijesti, moemo pretpostaviti daje
sveznalac, moemo ga pobrkati sa svemirom ili s Bogom; ali im spadne na rezoniranje, prepoznamo ga kao
pogre-jya. Stvarnost proizlazi iz injenica, a ne iz razmiljanja; Bogu toleriramo kad tvrdi (Izlazak, 3, 14): Ja
Sam Koji Jesam, ali ne i da iznosi i ralanjuje, poput Hegela i An-zelma, argumentum ontologicum. Bog se ne
mora baviti teologijom; pisac ne treba da ljudskim razlozima obes-nauje trenutnu vjeru koju u nama budi
umjetnost. Postoji i drugi razlog; pisac koji pokazuje odbojnost prema jednom liku doima se kao da ga ne
moe razumjeti, doima se kao da priznaje da on za njega nije neizbjeiv. Gubimo vjeru u njegovu inteligenciju,
kao to bismo izgubili vjeru u inteligenciju Boga koji bi podravao nebo i pakao. Bog, napisao je Spinoza (Etika,
5, 17), ne mrzi nikoga niti voli ikoga.
Kao Quevedo, kao Voltaire, kao Goethe, kao neki drugi, Wells je manje knjievnik nego knjievnost. Pisao je
brbljave knjige u kojima je, na neki nain, uskrsao gorostasnu sreu Charlesa Dickensa, rasipao je socioloke

QQ
parabole, stvarao enciklopedije, proirivao mogunost romana, iznova pisao, za nae doba, Knjigu o Johu, tu
veliku hebrejsku imitaciju platonskoga dijaloga., napisao, bez oholosti i bez poniznosti, vrlo ugodnu
autobiografiju, borio se protiv komunizma, nacizma i kranstva, polemizirao (uljudno i nasmrt) s Bellocom,
pisao povijest prolosti, pisao povijest budunosti, biljeio ivote, stvarne i zamiljene. Od goleme i raznovrsne
knjinice koju nam je ostavio nita mi nije tako milo kao njegovo pripovijedanje o stanovitim jezivim udesima:
The Time Machine, The Island ofDr. Moreau, The Plattner Story, The First Men in the Moon. To su prve knjige
koje sam itao; moda e biti i posljednje ... Mislim da e biti ugraene, poput formule Tezejeve ili Ahasverove,
u sveope pamenje vrste i da e se umnoavati na svojem podruju, onkraj granica slave onoga to ih je
napisao, preko smrti jezika na kojem su bile napisane.
Biaphanapos
De Quinceyu (komu tako mnogo dugujem da se poblie navoenje jednoga dijela toga duga ini kao
odbacivanje ili preuivanje dragih) dugujem svoj prvi pojam o Biathanatosu. Tu je raspravu sastavio,
poetkom XVII. stoljea, veliki pjesnik John Donne1, koji je ostavio rukopis Sir Robertu Carru bez ikakve druge
.zabrane osim da ga dade u tisak ili u vatru. Donne je umro 1631.; 1642. izbio je graanski rat; 1644. sin prvenac pjesnikov dade stari rukopis u tisak, da ga zatiti od vatre. Biathanatos obasee dvjestotinjak stranica;
De Quincey (Writings, VIII., 336) ovako ih saima: Samoubojstvo je jedan od oblika ubojstva; strunjaci za
crkveno pravo razlikuju svojevoljno ubojstvo od opravdanog ubojstva; po valjanoj logici, treba i na
samoubojstvo primijeniti tu razliku. Kao to svaki ubojica nije zloinac, ni svako
1QQ.
1 Da je odista bio veliki pjesnik, mogu pokazivati ovi stihovi: Licence my roving hands and let them go Before,
behind, between, above, below. 0 my. America. my ncw-found-land.
(Elegies, XIX.)
Pusti moje zalutale ruke i daj ini da idu Naprijed, natrag, izmeu, gore, dolje. O moja Ameriko, moja
novootkrivena zemljo.
(Elegije, XIX.)
,10.1

samoubojstvo nije kanjivo kao smrtni grijeh. Doista, takva je tobonja postavka Biathanatosa; nju iznosi
podnaslov (That Self-homicide is not so naturally sin that it may never be otherwise), a potkrepljuje, ili
preoptereuje, ueni katalog basnoslovnih, ili istinitih, primjera; od Homera2, koji je napisao tisue stvari to
ih nitko drugi nije mogao razumjeti i o kojem vele da se objesio jer nije razumio zagonetku ribara do nesita,
simbola oinske ljubavi, i pela, koje se, kao to kae Hexaemeron Ambrozijev, ubijaju kad se ogrijee o
zakone svoga kralja. Tri stranice zauzima taj katalog, i na njima sam opazio ovu ispraznost: obuhvaaju
opskurne primjere (Feta, miljenika Domicijano-va, koji se ubio da bi prikrio kako ga rastae kona bolest),
isputaju druge, uvjerljivije snage - Seneku, Temistokla, Katona - koji su se mogli initi pretjerano laganima.
Epiktet (Sjeti se bitnoga: vrata su otvorena) i Scho-penhauer (Je li Hamletov monolog razmatranje jednoga
zloinca?) branili su samoubojstvo obiljem stranica; kako smo unaprijed sigurni da ta dvojica branitelja imaju
pravo, itamo ih povrno. To mi se dogodilo i s Biathanato-som prije negoli sam primijetio, ili vjerovao da sam
primijetio, jedan implicitan, ili ezoterian, argument ispod vidljivoga.

Neemo nikad doznati da li je Donne napisao Biatha-natos s promiljenom svrhom da natukne taj skriveni
argument, ili da li gaje predvianje toga argumenta, makar naas i tek maglovito, navelo na tu zadau. ini mi
se da je mnogo vjerojatnije ovo drugo; pretpostavka da jedna knjiga koja za izricanje A-& rabi B, na nain
kakva tajno-pisa, izvjetaena je, ali to nije i pretpostavka o djelu koje
; Cf. nadgrobni epigram Alkeja Mesenjanina (Grka antologija, VII., 1).
je potakla nesavrena intuicija. Hugh Fausset natuknuo je daje Donne mislio samoubojstvom okruniti vlastitu
obranu samoubojstva; da se Donne nosio s takvom milju, mogue je ili vjerojatno; daje to dovoljno da se
objasni Bia-thanatos, naravno, smijeno je.
Donne, u treem dijelu Biathanatosa, razmatra svojevoljne smrti o kojima izvjeuje Biblija; nijednoj ne
posveuje toliko stranica koliko Samsonovoj. Poinje s tvrdnjom daje taj uzor-ovjek znamen Krista i da se
ini da je Grcima posluio kao pralik Heraklov. Francisco de Vito-ria i isusovac Gregorio de Valencia nisu ga
eljeli svrstati meu samoubojice; Donne, da bi ih pobio, prepisuje posljednje rijei to ih je izgovorio prije
negoli je izvrio osvetu: Neka poginem s Filistejcima (Suci, 16, 30). Takoer opovrgava pretpostavku sv.
Augustina, koji je tvrdio da Samson, lomei hramske stupove, nije bio kriv za smrt drugih ni za vlastitu, nego je
sluao nadahnue Duha Svetoga, poput maa ijim otricama upravlja volja onoga to se njime slui (Drava
Boja, I., 20). Donne, dokazavi da je ta pretpostavka neosnovana, zavrava glavu reenicom Benita Pererija,
koji veli daje Samson, ne manje u svojoj smrti nego u drugim djelima, bio simbol Krista.
Preokreui augustinsku postavku, kvijetisti su vjerovali da se Samson, po nasilju demona, ubio zajedno s
Filistejcima (panjolski inovjerci, V., I, 8); Milton (Samson Agonistes, infine) branio gaje od toga da mu se
pripisuje samoubojstvo; Donne je, slutim, u tom kazuistikom problemu vidio samo metaforiku ili prividnu
smrt. Nije ga se ticao sluaj Samsona - a i zato bi ga se ticao? - ili ga se ticao, recimo, samo kao znamen
Krista. U Starom zavjetu nema junaka koji nije bio poaen tim ugledom: po sv. Pavlu, Adam je lik onoga koji
treba da doe; po sv.

Augustinu, Abel predstavlja smrt Spasiteljevu, a brat mu et njegovo uskrsnue; po Quevedu, Job bijae
udesna skica Krista. Donne se upustio u tu triavu antologiju da bi njegov itatelj shvatio: Ono prijanje, to
je reeno o Samsonu, moe biti lano; ali ne i ono stoje reeno o Kristu.
Glava koja izravno govori o Kristu nije otvorena. Ograniava se da navede dva mjesta iz Biblije: reenicu i
ivot svoj polaem za ovce (Ivan 10, 15) i neobini izraz pre-dade duh, koji etiri evanelista upotrebljavaju
da bi rekli umrije. Iz tih mjesta, koja potvruju stih Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe
polaem (Ivan 10, 18), proistjee da muka na kriu nije ubila Isukrsta i daje on, uistinu, sebi zadao smrt
udesnim i svojevoljnim predavanjem due. Donne je zabiljeio tu pretpostavku 1608.; 1631. uvrstio ju je u
propovijed koju je odrao, gotovo na izdisaju, u kapelici Dvorca Whitehall.
Izvanjska svrha Biathanatosa jest ublaivanje samoubojstva; dubinska: pokazati da se Krist sam ubio3. Da se,
kako bi objelodanio tu postavku, Donne ograniio na jedan redak iz sv. Ivana i na ponavljanje glagola izdahnuti, nevjerojatno je i neshvatljivo; bez sumnje je vie volio ne inzistirati na toj svetogrdnoj temi. Za kranina,
ivot i smrt Kristova sredinji su dogaaj u povijesti svijeta; prijanja su ih stoljea pripravila, potonja odrazila.
Prije negoli je Adam sazdan od praha zemaljskoga, prije negoli je svod odijelio vode od voda, Otac je znao da
e Sin morati umrijeti na kriu i, kao poprite te budue smrti, stvorio je zemlju i nebesa. Krist je umro
dobrovoljnom smru, po
' Cf. De Quincey: Wiilins, Vili.. 398; Kiinl: Religion innerhalb der Grenzen Jer Vernunft, 11., 2.
1Q4

Donneu, a on eli rei da su poela, i kugla zemaljska, i ljudski narataji, i Egipat i Rim i Babilon i Judeja, bili
izvueni iz nitavila da njega unite. Moda je eljezo bilo stvoreno radi avala a trnje radi krune za porugu, te
krv i voda radi rane. Ta se barokna ideja nazire iza Biathanatosa. Ideja o bogu koji stvara svijet da bi stvorio
vlastito gubilite.
itajui iznova ovu biljeku, pomiljam na traginoga Philippa Batza, koji se u povijesti filozofije zove Philipp
Mainlander. Bio je, kao i ja, strastven itatelj Schopen-hauera. Pod njegovim utjecajem (i, moda, pod
utjecajem gnostika), zamiljao je da smo krhotine jednoga boga koji se na poetku vremena unitio, eljan
nepostojanja. Sveopa povijest jest mrana agonija tih krhotina. Mainlander se rodio 1841.; svoju knjigu
Filozofija iskupljenja objavio je 1876. Te iste godine on se i ubio.
11
r
.105,,
Pascal
Prijatelji mi kau da im Pascalove misli slue da misle. Zacijelo, nema niega na svijetu to ne slui kao poticaj
miljenju; to se mene tie, nikad u tim znaajnim ulomcima nisam vidio prilog problemima, izmiljenima ili
stvarnima, s kojima se suoavaju. Vidio sam ih vie kao atribute Pascalova subjekta, kao osobine i epitete
Pascalove. Isto kao to nam definicija quintessence ofdust ne pomae da razumijemo druge ljude osim princa
Hamleta, tako nam ni definicija roseaupensant ne pomae da razumijemo druge ljude, osim jednoga ovjeka,
Pasca-la.
Valerv, vjerujem, optuuje Pascala zbog samovoljne dramatizacije; injenica je da njegova knjiga ne donosi
sliku nekoga novog nauka ili dijalektikoga postupka, nego sliku pjesnika izgubljenog u vremenu i prostoru. U
vremenu zato to, ako su i prolost i budunost beskonani, ne postoji neko kada; u prostoru zato to, ako je
cijela priroda jednako udaljena od beskonanoga i neizmjerno malenoga, ne postoji ni gdje. Pascal s prezirom
spominje Kopernikovo miljenje, ali njegovo djelo odraava, to se nas tie, vrtoglavicu jednoga teologa
prognanog iz svemira Almageste i izgubljenog u kopernikovskom svemiru Keplera i Bruna. Svijet Pascalov jest
svijet Lukrecija
106...................._.......^......................._...............................
(kao i Spencerov), ali beskonanost koja je opijala Rimljanina prepada Francuza. iva je istina da ovaj drugi
trai Boga, a da nas prvi kani osloboditi straha od bogova.
Pascal je, kau nam, otkrio Boga, ali izrazi sree manje su mu rjeiti od izraza samoe. U tome je bez premca;
dopustite mi da se prisjetim, ovdje, glasovitoga 207. odlomka Brunschwicgova izdanja (Combien de royaumes
nous ignorent!) i onog drugog, uz taj, u kojem se govori o beskonanoj golemosti prostora to ga ne poznam i
to mene ne pozna. U prvom, golema rije royaumes i nesretni glagol na kraju doimaju nas se fiziki; neko
sam mislio da je taj usklik biblijskoga podrijetla. Prelistavao sam, sjeam se, Sveto pismo; nisam mogao nai
mjesto koje sam traio i koje, moda, ne postoji, ali sam naao savreno obratno, s ustreptalim rijeima
ovjeka koji se osjeao razgolienim do utrobe pod Bojim budnim okom. JCae Apostol (Prva Korinanima 13,
12):
Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice!
Sada spoznajem djelomino, a tada u spoznati savreno, kao to sam i spoznat!

Nije manje primjeran ni ulomak 72. U drugome stavku Pascal tvrdi da je priroda (svemir) kugla kojoj se
sredite nalazi posvuda a rubovi nigdje. Pascal je mogao nai tu kuglu u Rabelaisa (III., 13), koji je pripisuje
Hermesu Trismegistu, ili u simbolinom Romanu o Rui, u kojem se kae daje iz Platona. Ali to nije vano;
znaajno je da su se tom metaforom, koju Pascal upotrebljava da bi odredio svemir, njegovi predasnici sluili
(i Sir Thomas Browne u Religio Medici) da bi definirali boanstvo.' Ali
1 Koliko se sjeam, povijest ne biljei stoaste, kockaste ili piramidalne bogove, iako biljei idole. S drage
strane, oblik je kugle savren i odgovara boanstvu (Ciceron: De natura ileonim. II., 17). Bog je bio okrugao za
Ksenofana i za
..mi.

ne uzbuuje Pascala veliina Stvoriteljeva nego veliina Stvorenoga.

Izriui, nepotkupljivim rijeima, pomutnju i jad (on mourra seul), on je jedan od najpatetinijih ljudi u povijesti
Europe; primjenjujui na apologetike vjetine raun vjerojatnosti, jedan od najtatijih i najlakoumnijih. Nije
mistik; pripada onim kranima, koje je razobliio Swe-denborg, to pretpostavljaju da je raj nagrada, a pakao
kazna i koji, navikli na melankolina razmiljanja, ne umiju razgovarati s anelima.2 Manje mu je vaan Bog
nego pobijanje onih koji ga nijeu.
Ovo izdanje3 eli reproducirati, zamrenim sustavom tiskarskih znakova, nezavrene, razbaruene i zbrkane
znaajke rukopisa; oito je daje ta svrha postignuta. Biljeke su, pak, bijedne. Tako se, na 71. str. prvoga
sveska, objavljuje ulomak u kojem se razvija, u sedam redaka, poznati kozmoloki dokaz sv. Tome i Leibniza;
izdava ga ne prepoznaje i primjeuje: Moda Pascal ovdje govori u ime nekoga skeptika. U biljekama
izdava navodi ulomke sline Montaigneovim ili Svetom pismu; taj bi se posao mogao proiriti. Da bi se
razjasnio Pari, treba navesti spise Arnobija, Sirmonda i Algazela, koje je spomenuo Asin Palacios (Huellas del
Islam, Madrid, 1941.);
pjesnika Parmenida. Po miljenju nekih povjesniara, Empedokle (ulomak 28)
1 Melis shvaali su ga kao beskonanu kuglu. Origen je drao da e mrtvi uskrsnuti u obliku kugla; Fechner
(Vergleichencle Anatomie der Engel) pripisuje taj oblik, koji je i oblik organa vida. anelima. Prije Pascala,
poznati panteist Giordano Bruno (De la cansci, V.) primijenio je reenicu Trismegisto-vu na materijalni svijet.
2 De coelo et infernv. 535. Za Svvedenborga, kao i za Boehmea (Sexpuncta ihcosophica). raj i pakao stanja su
koja ovjek trai slobodno, ne kaznena ili milosrdna ustanova. Usp. takoer Bernard Shaw: Man
andSuperman. III.
1 Izdanje Zacharieja Tourneura (Pariz. 1942.).
,..,108,
da bi se razjasnio ulomak protiv slikanja, dio iz desete knjige Republike, gdje nam se veli daje Bog stvorio Prasliku stola, da drvodjelac pravi sjenu Praslike, a slikar sjenu sjene; da bi se razjasnio ulomak 72. (Je lui veux
peindre l'immensite ... dans l'enceinte de ce raccourci d'atome ...), njegovo predvianje u koncepciji
mikrokozmosa, njegovo ponovno pojavljivanje u Leibniza (Monadologia, 67) i u Hugoa (La chauve-souris):
Le moindre grain de sable est un globe qui mule Trainant comme la terre une lugubre foule Qui s'abhorre et s
'acharne ... *
Demokrit je mislio da se u beskraju nalaze istovjetni svjetovi, u kojima istovjetni ljudi, bez varijacija,
ispunjavaju istovjetne sudbine; Pascal (na kojega su, takoer, _mogle utjecati davne rijei Anaksagorine daje

sve u sva-Tcoj stvari) ukljuio je u te sline svjetove nekoliko njih koji su jedni u drugima, tako da nema atoma
u prostoru koji ne sadri svemir ni svemira koji ne bi bio, takoer, atom. Logino je misliti (premda to ne kae)
da se vidio beskrajno umnoen u njima.
* Najmanje zrnce pijeska jest planet to se okree Vukui, poput Zemlje, alosnu svjetinu Koja se gnua i
okomljuje ...

109
Analitiki jezik
Jok na WiIkti
Otkrio sam da Encyclopaedia Britannica, u svojem etrnaestom izdanju, isputa lanak o Johnu Wil-kinsu. To
je isputanje opravdano ako imamo na umu trivijalnost lanka (dvadeset redaka golih biografskih podataka:
VVilkins se rodio 1614., Wilkins je umro 1672., Wilkins bijae kapelan Charlesa Louisa, palatin-skoga kneza;
Wilkins je bio imenovan rektorom jednoga od oksfordskih uilita; Wilkins je bio jedan od prvih tajnika
Kraljevskoga drutva u Londonu, itd.); nedopustivo ako razmotrimo NVilkinsovo spekulativno djelo. Ono
obiluje sretnim neobinostima: njega je zanimala teologija, krip-tografija, glazba, izrada prozirnih konica,
putanja jednoga nevidljivog planeta, mogunost putovanja na Mjesec, mogunost i naela jednoga svjetskog
jezika. Tom posljednjem pitanju posvetio je knjigu An Essay towards a Real Character and a Philosophical
Language (600 stranica, u velikom kvarto-izdanju, 1668.). Nema primjeraka te knjige u naoj Nacionalnoj
knjinici; za sastavljanje ove biljeke posluio sam se djelima The Life and Times of John Wilkins (1910.) P. A.
Wrighta Hendersona; VVorter-buch der Philosophie (1924.) Fritza Mauthnera; Delphos (1935.) E. Svlvije
Pankhurst; Dangerous Thoughts (1939.) Lancelota Hogbena.
.im .............._........................u.........................,...........,,,,..........,..,......,.......
Svi smo, pokatkad, podnosili one tvrdoglave raspre u kojima se neka dama, s obiljem uzvika i anakoluta, kune
u sve na svijetu da je rije luna izraajnija (ili manje izraajna) od rijei moon. Bez obzira na oitu opasku da je
jednoslonica moon moda podesnija da oznai to vrlo jednostavno tijelo nego dvoslonica luna, nita se ne
moe pridonijeti takvim raspravama; ako se izuzmu sloenice i izvedenice, svi su jezici na svijetu (ne
iskljuujui ni vola-puk Johanna Martina Schlevera i romansku interlinguu Peanovu) podjednako neizraajni.
Nema izdanja Gramatike Kraljevske akademije koje ne velia zavidnu riznicu slikovitih, sretnih i izraajnih
rijei u vrlo bogatom panjolskom jeziku, ali to je puko razmetanje, bez ikakve potkrepe. Uostalom, ta ista
Kraljevska akademija, svako nekoliko godina, objavljuje rjenik koji definira rijei panjolskoga jezika ... U
univerzalnom jeziku koji je zamislio Wilkins sredinom XVII. stoljea svaka se rije definira sama sobom.
Descartes, u jednoj poslanici datiranoj u studenom 1629., ve je bio zapisao da s pomou deseti-noga sustava
oznaivanja moemo, u jednom jedincatom danu, nauiti imenovati sve koliine do beskonanosti i napisati ih
u novom jeziku, jeziku znamenaka;' takoer je predloio da se stvori analogan jezik, sveopi, koji bi organizirao
i obuhvatio sve ljudske misli. John Wilkins, oko 1664., latio se te zadae.
Podijelio je univerzum na etrdeset kategorija ili rodova, koji su potom podrazdijeljeni na diferencije, to se
1 Teoretski, mnoina je brojanih sustava neograniena. Najsloeniji (za upotrebu boanstvima i anelima)
obuhvaat e beskonaan broj simbola, jedan za svaki cijeli broj; najjednostavniji zahtijeva samo dva. Nitica
se pie 0, jedan l.dva 10 tri II, etiri 100, pet 101, est 110, sedam 111, osam 1000... To je izum Leibniza, koga su
(ini se) na to potakli zagonetni heksagramiy/L)//igu.
111

i
opet dijele na vrste. Svakom je rodu dodijelio po jednu dvoslovnu jednoslonicu; svakoj diferenciji po jedan
suglasnik; svakoj vrsti po jedan samoglasnik. Naprimjer: de znai element; deb prvi od elemenata, vatra; deba
dio elementa vatre, plamen. U srodnom jeziku Letellierovu (1850.) a znai ivotinja; ab sisavac; abo mesoder;
aboj ivotinja iz roda maaka; aboje maka; abi biljozder; abiv konjski, itd. U jeziku Bonifacija Sotosa Ochanda
(1845.) imaba znai graevina; imaca harem; imafe bolnica; imafo lazaret; imari kua; imaru ljetnikovac; imedo
stup; imede greda; imego tlo; imela krov; imogo prozor; bire uveziva; birer uvezati. (Ovaj posljednji popis
dugujem knjizi stoje 1886. tiskana u Buenos Airesu: Teaju sveopega jezika doktora Pedra Mate.)
Rijei analitikoga jezika Johna Wilkinsa nisu bedasti proizvoljni simboli; svakoje slovo u njemu smisleno, kao
to su za kabaliste bila slova Svetoga pisma. Mauth-ner primjeuje da djeca mogu nauiti taj jezik i ne znajui
da je umjetan; poslije, u koli, otkrit e da je to i sveopi klju i tajna enciklopedija. Kad smo ve opisali Wilkinsov postupak, valja ispitati problem koji je nemogue ili teko zanemariti: valjanost etrdesetine tabele koja
je temelj toga jezika. Razmotrimo osmu kategoriju, koja obuhvaa stijene. Wilkins ih dijeli na obine (kremen,
ljunak, kriljevac); neznatne (mramor, jantar, koralj); dragocjene (biser, opal); prozirne (ametist, safir) i netopljive (ugljen, ilovaa i arsen). Koliko i osma, isto toliko zapanjuje i deveta kategorija. Ona nam otkriva da kovine
mogu biti nesavrene (cinober, iva); umjetne (bronca, mjed); otpadne (piljevina, ra) i prirodne (zlato, kositar,
bakar). Kit se nalazi u esnaestoj kategoriji; to je riba--sisavac, duguljasta. Te dvosmislice, suvinosti ili
nedostaci, podsjeaju na one to ih doktor Franz Kuhn pripisuje
112
stanovitoj kineskoj enciklopediji pod naslovom Nebeska trnica korisnih znanja. Na njezinim pradavnim
stranicama pie da se ivotinje dijele na a) one koje pripadaju Caru, b) balzamirane, c) pripitomljene, d)
mladunad, e) sirene, f) izmiljene, g) pse lutalice, h) uvrtene u ovu klasifikaciju, i) koje se luaki tresu, j)
neizbrojive, k) nacrtane najtanjim kistom od devinje dlake, 1) itd., m) koje su upravo razbile vr, n) koje
izdaljega slie muhama. Bibliografski zavod u Bruxellesu takoer se bavi kaosom: razdijelio je univerzum na
1000 podrazdjelaka, od kojih 262. odgovara papi; 282. Katolikoj crkvi; 263. Danu Gospodnjemu; 268.
nedjeljnim kolama; 298. mormonstvu, a 294. brahmanizmu, budizmu, intoizmu i taoizmu. Ne izbjegava ni
heterogene podrazdjelke, primjerice 179: Okrutnost prema ivotinjama. Zatita ivotinja. Dvoboj
4_samoubojstvo s gledita udorednosti. Raznovrsne mane i nedostaci. Raznovrsne vrline i svojstva.
Pribiljeio sam proizvoljnosti Wilkinsove, nepoznatoga (ili apokrifnoga) kineskog enciklopedista i
Bibliografskoga zavoda u Brux-ellesu; oito je da nema klasifikacije univerzuma koja ne bi bila svojevoljna i
utemeljena na pretpostavkama. Razlog je vrlo jednostavan: mi ne znamo to je univerzum. Ovaj svijet napisao je David Hume - ... bio je samo prvi grubi pokuaj nekoga djetinjastog boanstva koje ga je ostavilo
napola dovrena, sramei se svojega traljavog djela; to je djelo tek nekoga zavisnog, niega boanstva, kojem
se podsmjehuju njegovi nadreeni; to je proizvod oronulog i umirovljenog boanstva, koje je ve umrlo ...
(Dialogues Concerning Natural Religion, V., 1779.) Treba krenuti jo dalje; moramo posumnjati da li uope
postoji neki univerzum u organskom, ujedinjujuem, smislu koji ima ta ambiciozna rije. Ako postoji, moramo
mu
Ml
1
pretpostaviti svrhu; moramo pretpostaviti rijei, definicije, etimologije, sinonimije Bojega tajnog rjenika.
Nemogunost da proniknemo boansku osnovu univerzuma ne moe nas, unato tome, odvratiti od toga da
crtamo ljudske sheme, premda znamo da su privremene. Analitiki jezik Wilkinsov nije meu tim shemama
najmanje vrijedan potovanja. Rodovi i vrste od kojih je napravljen protuslovni su i neodreeni; vjetina s
kojom su upotrijebljena slova rijei da bi se oznaila razdioba i podrazdioba bez sumnje je ingeniozna. Rije

salmon ne kae nam nita; zana, odgovarajua rije, definira (za ovjeka koji je upuen u etrdeset kategorija i
u rodove tih kategorija) ljuskavu ribu, rijenu, rumenkasta mesa. (Teoretski, nije nezamisliv jezik u kojem ime
svakoga bia oznauje sve pojedinosti njegove sudbine, prole i budue.)
Kad se izuzmu nade i utopije, moda su najproniclji-vije to su o jeziku napisane one rijei Chestertonove:
ovjek zna da u dui ima nijansa mnogo udnovatijih, bez-brojnijih, bezimenijih negoli je boja u jesenskoj
umi ... Ipak, on ozbiljno vjeruje da svaka od tih stvari, u svima svojim tonovima i polutonovima, u svima svojim
kombinacijama i slaganjima, moe besprijekorno biti predstavljena nekim proizvoljnim sustavom roktaja i
kmeaja. On vjeruje da neki obini civilizirani burzovni meetar moe odista proizvesti, iz vlastite
unutranjosti, umove koji oznauju sve tajne sjeanja i sve agonije udnje. (G. F. Watts, 1904., str. 88)
i
njegove prepee
Jednom sam bio naumio sastaviti pregled Kafkinih pretea. Isprva sam mislio daje on isto toliko jedinstven
koliko i feniks iz retorikih pohvalnica; upoznavi ga malko izbliega, povjerovali da sam prepoznao njegov
glas, ili njegove navike, u tekstovima raznih knjievnosti i raznih doba. Zapisat u ih nekoliko ovdje, po
vremen-^kome slijedu.
Prvi je Zenonov paradoks protiv gibanja. Tijelo koje se giba od toke A (tvrdi Aristotel) ne moe stii do toke
B, jer, prije negoli mogne prevaliti polovicu puta izmeu njih, mora prevaliti polovicu polovice, prije toga
polovicu polovice, i tako dalje u beskraj; forma toga glasovitog problema jest, tono, forma Zamka, a tijelo
koje se giba, strijela i Ahilej prvi su kafkinski junaci u knjievnosti. U drugom spisu, koji mije sluaj pribavio iz
knjiga, slinost nije u formi nego u tonu. Rije jeo jednoj basni Han Jua, pisca iz IX. stoljea, uvrtenoj u izvrsnu
Margouliesovu Anthologie raisonnee de la litterature chinoise (1948.). Evo ulomka koji sam oznaio, a
zagonetan je i staloen: Openito se misli da je jednorog nadnaravno bie i povoljan znamen; to tvrde ode,
ljetopisi, ivotopisi znamenitih mueva i drugi spisi neprijeporna ugleda. ak ene i djeca u narodu znaju da je
jednorog povoljan predznak.
- 115
Ali, ta ivotinja nije meu domaim ivotinjama, nju nije uvijek lako sresti, a ne pokorava se ni razvrstavanju.
Nije poput konja ili bika, vuka ili jelena. I, zbog svega toga, moemo biti suelice jednorogu a da ne znamo
pouzdano da je to on. Mi znamo daje neka ivotinja s grivom konj i da je neka ivotinja s rogovima bik. Ne
znamo kakav je jednorog.1
Trei tekst potjee iz predvidljivijega vrela: iz Kierke-gaardovih spisa. Duhovna srodnost te dvojice pisaca
svakom je poznata; no jo nije isticano, koliko je meni poznato, da Kierkegaard, poput Kafke, obiluje
religioznim parabolama sa suvremenim i graanskim temama. Low-rie, u svojem Kierkegaardu (Oxford
Universitv Press, 1938.), prepisuje dvije. Jedna je pria o krivotvoritelju koji ispituje, pod stalnim nadzorom,
novanice Engleske banke; Bog, na isti nain, nepovjerljiv prema Kierkegaardu, povjeri mu jednu zadau,
naprosto zato stoje znao da se on srodio sa zlom. Ekspedicije na Sjeverni pol tema su druge. Danski sveenici
navijestie, s propovjedaonica, da sudjelovanje u tim ekspedicijama pridonosi vjenom spasu due. Ipak,
dopustie daje stii do Pola teko, ako nije i nemogue, i da se u takvu pustolovinu ne moe svatko upustiti.
Najposlije objavie da je svako putovanje, recimo od Danske do Londona brodom, ili nedjeljni izlet fijakerom prava pravcata ekspedicija na Sjeverni pol. etvrti sam primjer naao u Browningovoj pjesmi Fears and
Scruples, objavljenoj 1876. Jedan ovjek ima, ili
' Neprepoznavanje svete ivotinje i njezina sramotna ili sluajna smrt od ruku svjetine tradicionalne su teme
kineske knjievnosti. Vidi posljednju glavu Jun-gove Psvchologie und Alchemie (Ziirich, 1944). koja donosi
dvije neobine ilustracije.

vjeruje da ima, znamenita prijatelja. Nikad ga nije vidio, istina je i to da mu on, do danas, nije mogao pomoi,
ali su na glasu njegove plemenite osobine, a krue i vjerodostojna pisma. Netko posumnja u te njegove
osobine, a grafolozi utvrde da su pisma apokrifna. ovjek se, u posljednjem stihu, pita: A ako je taj prijatelj ...
Bog?
Moje biljeke sadre i dvije kratke prie. Jedna potjee iz Histoires desobligeantes Leona Bloya i pripovijeda o
nekim ljudima koji su imali silesiju globusa, atlasa, eljeznikih voznih redova i kovega i koji su pomrli a da
nikad nisu napustili rodno mjesto. Druga je pod naslovom Carcassonne i djelo je Lorda Dunsanvja.
Nepobjediva vojska ratnika odlazi iz beskrajna zamka, pokorava kraljevstva i vidi udovita i gazi pustinje i
planine, ali nikad ne stie u Carcassonne, premda ga pokadto nazire, -^va je pria, to se lako razabire,
potpuno oprena prethodnoj; u prvoj, nikad se ne odlazi iz grada; u drugoj, nikad se u nj ne stie.)
Ako se ne varam, ti raznovrsni primjeri koje sam nabrojio nalik su na Kafku; ako se ne varam, oni nisu svi slini
meusobno. Ova druga injenica vrlo je vana. U svakom je pojedinom od tih tekstova idiosinkrazija, vie ili
manje, kafkinska, ali da Kafka nije pisao, ne bismo je opazili; bolje rei: ona ne bi ni postojala. Pjesma Fears
and Scruples Roberta Browninga prorie Kafkino djelo, ali nae itanje Kafke izotrava i mijenja nae itanje
pjesme. Brovvning je nije itao onako kako je mi danas itamo. U rjeniku kritike rije pretea prijeko je
potrebna, ali bije valjalo pokuati oistiti od svakoga prizvuka polemike ili suparnitva. injenica je da svaki
pisac stvara svoje pretee. Njegovo djelo preinauje na pojam o
-11R
ML
prolosti, kao to e preinaiti i budunost2? U tom suodnosu nita ne znai identitet ili pluralitet ljudi. Rani
Kaf-ka Betrachtunga manje je pretea Kafke sumornih mitova i jezivih ustanova nego to su Brovvning ili Lord
Dun-sany.
Buenos Aires, 1951.
1 Vidi:T. S. Eliot: Points of View (1941.), str. 25-26. 11R
0
U' osmom pjevanju Odiseje * itamo da bogovi smiljaju nesree kako buduim pokoljenjima ne bi uzmanjkalo
bilo to da o tome pjevaju; Mallarmeo-va izjava: Svijet postoji da bi postao knjiga ini se kao da ponavlja,
tridesetak stoljea poslije, istu koncepciju estetskoga opravdanja zala. Te se dvije teleologije, unato tome, ne
podudaraju sasvim; Grkova odgovara razdoblju usmene rijei, a Francuzova razdoblju pisane rijei. U jed-ffoj
se govori o pjevanju, u drugoj o knjigama. Knjiga, koja mu drago knjiga, za nas je posveen predmet; Cervantes, koji, moda, nije oslukivao sve to ljudi govore, ita ak iskidani papir s ulica. Vatra, u jednoj od
komedija Bernarda Shawa, prijeti aleksandrijskoj knjinici; netko usklikne da e izgorjeti sjeanje ovjeanstva,
a Cezar veli: Neka izgori. To je sjeanje na gadosti. Povijesni Cezar, po mojem miljenju, ili bi odobrio ili osudio
naredbu koju mu pisac pripisuje, ali je ne bi ocijenio, poput nas, kao svetogrdnu alu. Razlog je jasan: ljudima
antike napisana je rije bila samo nadomjestak za usmenu.
Pria se da Pitagora nije pisao; Gomperz (Griechische Denker, I., 3) tvrdi daje to bilo zato stoje vie vjerovao u
* Odiseja (8, 579-580), po prijevodu Mareti-lvi: A to uinie bozi. usudie oni i propast Ljudima, da to bude i
rodu buduem pjesma!
1
119

usmeno pouavanje. Jae od obinoga Pitagorina suzdravanja jest nesumnjivo svjedoanstvo Platonovo. On
u Timeju veli: Teak je posao otkriti tvorca i oca ovoga svemira, a ve otkrivenoga nemogue je objaviti svima
ljudima, a u Fedru iznosi jednu egipatsku priu protiv pisanja (jer taj obiaj pridonosi da ljudi zanemare
vjetinu pamenja i ovise o simbolima), i veli da su knjige poput slikarija, koje se ine kao ive, ali ne odvraaju
ni rijei na pitanja to im se upuuju. Da bi ublaio ili uklonio tu smetnju, zamislio je filozofski dijalog. Uitelj
bira uenika, ali knjiga ne bira svojih itatelja, koji mogu biti hulje i bedaci; to platonsko nepovjerenje sauvalo
se i u rijeima Klementa Aleksandrijskoga, ovjeka poganske kulture: Najrazboritije je ne pisati, nego uiti i
pouavati ivom rijeju, jer napisano ostaje (Stromateis), i u ovima iz iste rasprave: Sve napisati u knjigu
znai staviti ma u ruke djetetu, koje proistjeu iz evaneoskih: Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja
bacajte pred svinje, da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas. Ta je reenica od Isusa, najveega
usmenog nauitelja, koji je samo jednom napisao nekoliko rijei na tlu, i nitko ih nije proitao (Ivan 8, 6).
Klement Aleksandrijski zapisao je svoju sumnjiavost prema pisanju potkraj II. stoljea; potkraj IV. stoljea
poeo je duhovni proces koji e, nakon mnogih narataja, kulminirati u premoi napisane nad izgovorenom
rijeju, pera nad glasom. udesan je sluaj htio da jedan pisac oznai as (jedva da preuveliavam spomenuti
as) u kojem bijae zapoeo taj golemi proces. Pripovijeda sveti Augus-tin u estoj knjizi svojih Ispovijesti:**
Kad je itao (sv.
Ambrozije), oi bi mu letjele preko stranica, a srce bi mu prodiralo u smisao, dok bi mu glas i jezik mirovali.
esto, kad bih bio prisutan - nikome nije bilo zabranjeno da ue k njemu niti je bio obiaj da mu najavljuju
onoga koji mu dolazi - vidio sam ga gdje tako ita sasvim tiho i nikada drugaije. Ostajao sam tako sjedei u
dugoj tiini - ta tko bi se usudio da ga ometa u tolikoj sabranosti? - a onda sam odlazio nagaajui da on u ono
kratko vrijeme to ga je uzimao za okrepu svoje due, slobodan od buke tuih poslova, ne eli da bude
odvuen u neto drugo, i uva se moda da ne bi, ako ga koji slualac pozorno i napeto slua, pa ako je pisac
kojega ita neto nejasno napisao, moraosluaocu izlagati ili raspravljati s njim o nekim teim pitanjima te bi
potroio vrijeme na taj posao i proitao manje teksta nego to je htio. Ali i potreba da uva glas, koji mu je vrlo
lako znao promuknuti, mogla je biti jo Opravdani] i razlog da tiho ita. Kakav god daje razlog bio da je tako
radio, svakako je onakav ovjek to radio iz opravdana razloga.
Sveti Augustin bio je uenik svetog Ambrozija, milanskoga biskupa, oko 384. godine; trinaest godina poslije, u
Numidiji, napisao je svoje Ispovijesti i jo ga je uznemirivao taj jedinstveni prizor: jedan ovjek u jednoj sobi, s
jednom knjigom, koji ita ne izgovarajui rijei1.
Taj je ovjek neposredno prelazio od pisanoga znaka do izravnoga poimanja, izostavljajui zvuni znak; udna
vjetina koju je zaeo, vjetina tihoga itanja, urodit e udesnim posljedicama.
** Navedeno po prijevodu Stjepana Hosua (A. Augustin: Ispovijesti, Kranska sadanjost. Zagreb. 1973., str.
110).
120
' Komentatori primjeuju daje u to doba bilo uobiajeno itati naglas kako bi se bolje shvatio smisao, jer nije
bilo interpunkcija, pa ak ni dijeljenja rijei; i itati zajedniki da bi se ublaila ili izbjegla nevolja s nestaicom
rukopisa. Dijalog Lukijana Samosaanina Protiv neznulakoga kupca knjiga donosi i svjedoanstvo o tom
obiaju u drugom stoljeu.
12.1.

Vodila je, nakon mnogo godina, shvaanju knjige kao svrhe, a ne kao sredstva za neku svrhu. (To mistiko
shvaanje, preneseno u svjetovnu knjievnost, dat e jedinstvene sudbine Flauberta i Mallarmea, Henrvja
Jamesa i Jamesa Jovcea.) Iznad poimanja Boga koji govori s ljudima da bi im neto zapovjedio ili neto
zabranio dolazi poimanje Apsolutne knjige, knjige Svetoga pisma. Za muslimane, Kur'an (koji se zove i Knjiga,
Al Kitab) nije samo djelo Boje, kao due ljudi ili svemir; on je jedan od Bojih atributa, kao Njegova vjenost ili
Njegov gnjev. U trinaestoj glavi itamo da je izvornik, Matina knjiga, pohranjen u Raju. Muhammad alGhazali, Algazel sko-lastiara, veli.: Kur 'an se prepisuje u knjigu, izgovara se jezikom, pamti se u srcu a,
unato tome, i dalje traje u sreditu Boga, i ne mijenja ga to to boravi na ispisanim stranicama ni u svijesti
ljudi. George Sale primjeuje da taj nestvoreni Kur'an nije nita drugo nego njegov pojam ili platonski arhetip;
vjerojatno se Algazel utekao arheti-pima, koje su islamu prenijeli Enciklopedija Bratstva istoe i Avicenna da
opravdaju pojam Matine knjige.
ak i pretjeraniji od muslimana bili su idovi. U prvoj glavi Biblije nalazi se glasovita reenica: I ree Bog:
'Neka bude svjetlost!' 1 bi svjetlost. Kabalisti misle daje snaga te zapovijedi Gospodnje proistekla iz slova u
rijeima. Rasprava Sefer j'cira (Knjiga Stvaranja), napisana u Siriji ili Palestini oko VI. stoljea, otkriva daje
Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov i Bog Svemogui, stvorio svemir s pomou glavnih brojeva koji idu od jedan
do deset i s pomou dvadeset i dva slova alefbeta. To da su brojevi bili sredstva i poela stvaranja dogma je
Pitagorina i Jam-blihova; da su to bila i slova, jasan je znak novoga kulta pisma. U drugom odjeljku drugoga
poglavlja itamo:
Dvadeset i dva temeljna slova: Bog ih nacrta, ureza, poreda, odmjeri, razmjesti i njima proizvede sve to jest i
to e biti. Zatim se otkriva i to koje slovo ima mo nad zrakom, koje nad vodom, koje nad umnou, koje nad
mirom, koje nad milosrem, koje nad snom, koje nad srdbom, i kako je (naprimjer) slovo kaf, koje ima mo
nad ivotom, posluilo da se stvori Sunce u svijetu, svaka srijeda u godini i lijevo uho na tijelu.
Jo su dalje otili krani. Pomisao da je boanstvo napisalo jednu knjigu potaklo ih je da zamisle da ih je
napisalo dvije i daje druga svemir. Poetkom XVII. stoljea Francis Bacon izjavio je, u svojem Advancement of
Learning, da nam je Bog ponudio dvije knjige da ne bismo zapali u grijeh: prvu, svezak Pisma, koja otkriva
Njegovu volju; dragu, svezak stvaranja, koja otkriva njegovu mo i koja je klju prvoj. Bacon je smjerao na
neto vie _jiegoli da napravi jednu metaforu; mislio je da je svijet Vodljiv na bitne forme (temperature,
gustoe, teine, boje) koje tvore, u ogranienom broju, abecedarium naturae ili niz slova kojima se pie
sveopi tekst2. Sir Thomas Brow-ne, oko 1642., ustvrdio je: Tako su dvije Knjige odakle ja pribirem svoje
Boanstvo; uz onu to ju je napisao Bog, druga je Njegova slukinja Priroda, taj sveopi i javni Rukopis,
rasprostrt pred oima sviju: oni koji Ga nikad nisu vidjeli u prvoj, otkrili su Ga u dragoj (Religio Medici, 1., 16).
U istom odjeljku itamo: Ukratko, sve su stvari umjetno stvorene; jer Priroda je umjetnost Boja.
2 Poimanje svemira kao knjige prevladava u Galileovu djelu. Drugi odjeljak Favarove antologije (Galileo Galilei:
Pensieri, motti e sentenze [Firenca, 1949.]) nosi naslov // libro delta Natura. Navodim ovaj pasus: Filozofija je
zapisana u toj vrlo velikoj knjizi koja je neprestance otvorena pred naim oima (mislim na svemir), ali se ona
ne moe razumjeti sve dok se prvo ne proui jezik i dok se ne znaju slova kojima je napisana. Jezik je te knjige
matematiki, a slova su trokuti, krunice i drugi geometrijski likovi.
i
1
Prole su dvije stotine godina, i kot Carlvle, na raznim mjestima svoga djela, a osobito u ogledu o Cagliostru,
nadmauje Baconovu pretpostavku; on veli daje sveopa povijest Sveto pismo koje nesigurno odgonetamo i
ispisujemo, i u kojem smo i sami zapisani. Poslije e Leon Bloy napisati: Nema na zemlji ljudskoga bia koje bi
s pouzdanjem moglo objaviti tko je. Nitko ne zna po kojem je poslu doao na ovaj svijet, emu odgovaraju
njegova djela, njegovi osjeaji, njegove misli, ni koje je njegovo istinsko ime, njegovo neunitivo Ime u upisniku
Svjetlosti ... Povijest je golemi liturgijski tekst gdje slovca i tokice ne vrijede manje od cijelih stihova i

poglavlja, ali je vanost jednih i drugih neodredljiva i duboko skrivena. (L'Ame de Napoleon, 1912.). Svijet, po
Mallarmeu, postoji radi jedne knjige; po Bloyu, reci smo ili rijei ili slova jedne magijske knjige, a ta neprekidna
knjiga jedina je na svijetu, bolje rei: sam svijet.
Buenos Aires, 1951.
124
slavuj
Oni koji su se ee vraali engleskome lirskom pjesnitvu nee zaboraviti Odu slavuju to ju je John Keats,
suiav, siromaan i, nesretno zaljubljen, sastavio u jednom perivoju u Hampsteadu, u dobi od dvadeset i tri
godine, jedne noi u mjesecu travnju 1819. U tom prigradskom perivoju Keats je uo vjenoga slavuja Ovidija i
Shakespearea i osjetio vlastitu smrtnost i suprotstavio je tankoutnom i neprolaznom pjevu nevidljive ptice.
Keats je bio napisao da pjesnik mora davati pjesme isto tako prirodno kao to stablo daje lie; dva ili tri sata
bilo mu je dosta da proizvede tu stranicu neiscrpne i nezasitljive ljepote, koju je poslije jedva malice dotjerao;
njezinu vrijednost, koliko ja znam, nikad nitko nije sporio, ali jest tumaenje. Sr je problema u pretposljednjoj
kitici. Privremeni i smrtni ovjek obraa se ptici: M-kakvi te gladni narataji ne gaze, iji je cvrkut, sada, isti onaj
koji je na poljima Izraela, jednoga pradavnog dana, sluala Ruta Moapka.
U monografiji o Keatsu, objavljenoj 1887., Sidnev Col-vin (dopisnik i prijatelj Stevensonov) otkrio je, ili izmislio,
jednu tekou u kitici o kojoj govorim. Prepisujem njegovu neobinu tvrdnju: Jednom logikom pogrekom,
kojaje, ini se, i pjesniki nedostatak, Keats suprotstavlja
prolaznosti ljudskoga ivota, pod kojim razumije ivot individuuma, neprolaznost ivota ptice, pod kojim
razumije ivot vrste. Godine 1895. Bridges je ponovio tu optubu; F. R. Leavis prihvatio ju je 1936. i dodao joj
ovu primjedbu: Naravno, pogreka ukljuena u to shvaanje dokazuje jainu osjeaja koji gaje porodio.
Keats, u prvoj kitici pjesme, nazvao je slavuja drijadom; drugi jedan kritiar, Garrod, ozbiljno je naveo taj epitet
kako bi presudio daje u sedmoj kitici ptica besmrtna zato stoje dri-jada, boica uma. Amy Lowell napisala je
tonije: itatelj u koga ima i mrve matovitosti ili smisla za pjesnitvo otprve e shvatiti da Keats nije smjerao
na slavuja koji je pjevao u onom asu, nego na vrstu.
Prikupio sam pet sudova od pet kritiara iz sadanjosti i prolosti; mislim daje od svih njih najmanje isprazan
sud Amerikanke Amy Lowell, ali ja poriem opreku, koja se u njemu postulira, izmeu efemernoga slavuja one
noi i generikoga slavuja. Klju, pravi klju za tu kiticu jest, mislim, u jednom metafizikom ulomku iz
Schopenhauera, koji je nikad nije itao: Oda slavuju potjee iz 1819.; 1844. pojavio se drugi svezak Svijeta kao
volje i predodbe. U 41. poglavlju itamo: Pitajmo se poteno da lije lastavica ovoga proljea sasvim i posve
druga od lastavice prijanjega proljea, i da li se udo stvaranja izmeu njih zbilja milijune puta obnavljalo da
isto toliko puta dade prilike za apsolutno unitenje. Ja, dodue, znam da bi me, kad bih koga ozbiljno uvjeravao
da je ona maka to se upravo sada igra na dvoritu jo ona ista koja je prije tri stotine godina pravila iste
skokove i uljanja, smatrali ludim: ali ja znam i to da je jo mnogo lue vjerovati da je ona dananja maka
naskroz i od temelja posve druga negoli ona prije tri stotine godina. To e rei: individuum je, na neki nain,
vrsta, te je i slavuj Keatsov takoer slavuj Rutin.
Keats, koji je bez pretjerane nepravde mogao napisati: Ne znam nita, nisam itao nita, odgonetao je, sa
stranica kakva kolskoga rjenika, grki duh; najtananiji dokaz toga odgonetanja, ili prestvaranja, jest to to je
u skromnome slavuju jedne veeri intuitivno prepoznao platonskoga slavuja. Keats, moda nesposoban da
definira rije arhetip, anticipirao je, za etvrt stoljea, jednu od Schopenhauerovih teza.
Sad, postoje rasvijetljena jedna tekoa, ostaje da se rasvijetli druga, mnogo razliitije naravi. Zato to oito
objanjenje nisu nali Garrod, Leavis i drugi?1 Leavis je profesor najednom od koleda u Cambridgeu, gradu
koji je, u XVII. stoljeu, okupio Cambridge Platonists i dao im svoje ime; Bridges je napisao platonistiku

pjesmu pod naslovom The Fourth Dimension; puko nabrajanje ovih injenica kao da poveava zagonetku. Ako
se ne varam, T&zlog proistjee iz neega to je bitno za britanski duh.
Coleridge veli da se svi ljudi raaju kao aristotelovci ili kao platonisti. Drugi osjeaju da su razredi, redovi i
rodovi realnosti; prvi da su uopavanja; za druge, jezik je samo priblina igra simbola; za prve je karta svemira.
Platonisti znaju daje svemir, na neki nain, kozmos, red; taj red, za aristotelovca, moe biti pogreka ili utvara
naega djelominog znanja. Preko daljina i epoha, dva besmrtna antagonista mijenjaju jezik i ime: jedan je
Parmenid, Platon, Spinoza, Kant, Francis Bradlev; drugi Heraklit, Aristotel, Locke, Hume, William James. U
napornim srednjovjekovnim kolama svi su se pozivali na Aristotela, uitelja ljudskoga razuma (Convivio, IV,
2), ali su nominalisti

1 Njima bi valjalo dodati genijalnoga pjesnika Williama Butlera Yeatsa, koji, u prvoj kitici pjesme Sailing to
Byzanlium, govori o umiruim naratajima ptica s promiljenom ili nehotinom aluzijom na tu Odu. Vidi T. R.
Henn: The Lonelv Tower. 1950., str. 211.
,.._., 1 97
11
Aristotel; realisti Platon. Engleski nominalizam XIV. stoljea uskrsnuo je u skrupuloznom engleskom idealizmu
XVIII. stoljea; ekonominost Occamove formule entia non sunt multiplicanda praeter necessitatem, doputa,
ili unaprijed uobliuje, ne manje precizno esse est percipi. Ljudi, veli Coleridge, raaju se kao aristotelovci ili
pla-tonisti; o engleskom bi se duhu moglo rei da se rodio kao aristotelovac. Za taj duh, stvarni nisu apstraktni
pojmovi nego individuumi; ne generiki slavuj nego konkretni slavuji. Prirodno je, ak moda i neizbjeivo, to
se u Engleskoj Oda slavuju ne shvaa ispravno.
Neka nitko u prethodnim rijeima ne proita osudu ili prezir. Englez odbacuje generiko jer osjea da je
individualno nesvodljivo, neprispodobljivo i jedinstveno. Etika skrupuloznost, a ne spekulativna
nesposobnost, spreava ga da se uputa u apstrakcije poput Nijemaca. Ne razumije Odu slavuju; to
neshvaanje, dostojno potovanja, doputa mu da bude Locke, Berkelev, Hume, i da napie, prije
sedamdesetak godina, zanemarene i proroanske opomene Pojedinca protiv Drave.
U svim jezicima svijeta slavuj uiva milozvuno ime (ruisenor, nightingale, Nachtigall, usignuolo), kao da su
ljudi, nagonski, eljeli da ono ne bude nedostojno pjeva koji ih je zadivljivao. Pjesnici su ga toliko uzvisili daje,
pomalo, postao nestvaran; manje srodan evi negoli anelu. Od saksonskih zagonetaka u Ekseterskoj knjizi
(ja, drevni pjeva veernji, donosim plemiima radost u dvorce) do Swinburneove tragine Atalante,
beskrajni je slavuj pjevao u engleskoj knjievnosti; veliaju ga Chau-cer i Shakespeare, Milton i Matthew
Arnold, ali s Johnom Keatsom neizbjeivo zdruujemo njegovu sliku, kao s Blakeom tigrovu.
Zrcalo TdgoHePdki
Misao da Sveto pismo ima (mimo doslovnu) i simboliku vrijednost nije iracionalna i prastara je: nalazi se u
Filona Aleksandrijskoga, u kabalista, u Swedenborga. Budui da su injenice iznesene u Pismu istinite (Bog je
Istina, Istina ne moe lagati, itd.), moramo pretpostaviti da ljudi, ispunjavajui ih, slijepo izvode taj-m igrokaz
koji je predodredio i unaprijed smislio Bog. Ottatle pa do misli da povijest univerzuma - i u njoj nai ivoti i
najsitnija pojedinost naih ivota - ima nenaslut-ljivu, simboliku vrijednost, razmak nije beskrajan. Mnogi su
ga prevalili; nitko tako zapanjujue kao Leon Bloy. (U psiholokim ulomcima Novalisovim i u svesku
autobiografije Machenove, pod naslovom The London Adven-ture, ima slina hipoteza: daje vanjski svijet oblici, temperature, mjesec -jezik koji su ljudi zaboravili ili koji jedva natucaju ... Iznosi je i De Quincey: ak
razgovijetni ili mumlavi glasovi kugle zemaljske moraju svi tvoriti toliko jezika i ifara koji negdje imaju i

odgovarajue kljueve - imaju vlastitu gramatiku i sintaksu; i tako najmanje stvari u svemiru moraju biti tajna
zrcala najveima.
Jedan stih iz svetoga Pavla (I. Korinanima 13, 12) nadahnuo je i Leona Bloya. Videmus nunc per speculum in
aenigmate: tune autemfacie adfaciem. Nune eognoseo
.129,
m
I
ex parte: tune autem cognoscam sicut et cognitus sum. Torres Amat jadno prevodi: Al presente no vemos a
Dios ino como en un espejo, y bajo imagenes oscuras: pero entonces le veremos cara a cara. Yo no le conozeo
ahora ino como imperfeetamente: mas entonces le conocere con una vision clara, a la manera que soy yo
conocido.*) etrdeset i etiri rijei obavljaju posao dvadeset i dviju; ne moe se biti brbljaviji i nemoniji.
Cipriano de Valera blii je izvorniku: Ahora vemos por espejo, en oscuridad; mas entonces veremos cara a
cara. Ahora conozeo en parte; mas entonces conocere como soy conocido. Torres Amat misli da se taj stih
odnosi na nae vienje boanstva; Cipriano de Valera (i Leon Bloy), na nae sveope vienje.
Koliko ja znam, Bloy svojoj pretpostavci nije utisnuo konaan oblik. Diljem njegova fragmentamoga djela (koje
obiluje, kao to svi znaju, kuknjavom i pogrdama) postoje razne verzije i aspekti. Evo ih ovdje nekoliko koje
sam preuzeo s plaljivih stranica Le mendiant ingrat, Le Vieux de la Montagne i L'invendable. Ne vjerujem da
sam ih iscrpio: nadam se da ih neki strunjak za Leona Bloya (ja to nisam) moe upotpuniti i ispraviti.
Prva je iz lipnja 1894. Prevodim je ovako: Reenica svetoga Pavla: Videmus nunc per speculum in aenigmate
bila bi kao prozor da se uroni u istinski ponor, koji je dua
* Kako Borges razmatra katkad neprevedive nijanse u panjolskim prijevodima toga mjesta, naveli smo ih u
izvorniku. Jer nam se ini da najbolje odgovara Borgesovoj svrsi, a i inae, navodimo prijevod Bonaventure
Dude i Jerka Fuaka (Novi zavjet. Kranska sadanjost, Zagreb, 1973.): Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u
zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomino, a tada u spoznati savreno, kao to sam i
spoznat!
........,..., 130 .._
ovjekova. Jezovita golemost nebeskih ponora jest iluzija, vanjski odraz naih ponora, percipiranih 'u zrcalu'.
Treba da svrnemo oi i da se pozabavimo profinjenom astronomijom u beskraju svojih srdaca, za koja je Bog
bio voljan umrijeti ... Ako vidimo Mlijeni Put, to je zato to on odista postoji u naoj dui.
Druga je iz studenoga iste godine: Sjeam se jedne od svojih najstarijih misli. Car je glavar i duhovni otac
stotinu i pedeset milijuna ljudi. Strana odgovornost, koja je samo prividna. Moda je on odgovoran pred
Bogom samo za nekoliko ljudskih bia. Ako je sirotinja u njegovu carstvu bila tlaena za njegove vladavine, ako
su iz te vladavine proistekle goleme katastrofe, tko zna nije li sluga zaduen da mu lasti izme stvarna i jedina
odgovorna osoba? U zagonetnim nakanama Dubine, tko je odista Car, tko kralj, tko se moe razmetati daje
samo sluga? -*-v Trea je pismo napisano u prosincu: Sve je simbol, ak i najljua bol. Spavai smo koji krie
u snu. Ne znamo nije li ono to nas alosti tajni poetak potonje radosti. Vidimo sada, tvrdi sveti Pavao, per
speculum in aenigmate, doslovce: 'u zagonetki s pomou zrcala' i neemo vidjeti drukije dok ne doe Onaj
koji je sav u plamenovima i koji nas mora pouiti svemu.
etvrta je iz svibnja 1904.: Per speculum in aenigmate, veli sveti Pavao. Vidimo sve naopako. Kad vjerujemo
da dajemo, primamo, itd. Onda (veli mi jedna ljubljena tjeskobna dua) mi smo na nebu, a Bog trpi na zemlji.

Peta je iz svibnja 1908.: Zastraljiva misao Jeanni-na, o tekstu Per speculum. Uici na ovom svijetu bili bi
paklene muke, vieni naopako, u zrcalu.
esta je iz 1912. Na svakoj stranici L 'dme de Napole-on, knjige kojoj je svrha da odgonetne simbol Napoleona,
131

to se smatra preteom drugoga junaka - ovjeka takoer simbolina - koji je skriven u budunosti. Dostaje
navesti dva ulomka. Prvi: Svaki je ovjek na zemlji zato da bi simbolizirao neto to ne zna i da bi stvorio
djeli, ili planinu, nevidljive grae koja slui da se podigne Grad Gospodnji. Drugi: Nema na zemlji ljudskoga
bia koje bi s pouzdanjem moglo objaviti tko je. Nitko ne zna po kojem je poslu doao na ovaj svijet, emu
odgovaraju njegova djela, njegovi osjeaji, njegove misli, ni koje je njegovo istinsko ime, njegovo neunitivo
Ime u upisniku Svjetlosti... Povijest je golemi liturgijski tekst gdje slovca i tokice ne vrijede manje od cijelih
stihova i poglavlja, ali je vanost jednih i drugih neodredljiva i duboko skrivena.
Prethodni ulomci moda e se uiniti itaocu pukim neosnovanim tvrdnjama Blovovim. Koliko ja znam, nije se
nikad pobrinuo da ih obrazloi. Usuujem se ocijeniti ih kao vjerojatne i, moda, neizbjeive u kranskome
nauku. Bloy (ponavljam) samo je na cijelo Stvaranje primijenio metodu koju su idovski kabalisti bili primijenili
na Sveto pismo. Oni su mislili da je djelo koje je izdiktirao Duh Sveti apsolutni tekst: bolje rei tekst u kojem je
suradnja sluaja ravna nitici. Ta udnovata pretpostavka
0 knjizi u koju ne moe prodrijeti nasuminost, o knjizi koja je ustroj beskrajnih svrha, potakla ih je da
preturaju svetopisamske rijei, da raunaju brojanu vrijednost slova, da im ispituju oblik, da promatraju mala i
velika pismena, da trae akrostihe i anagrame i druge egzegetske tanine, kojima se nije teko izrugivati.
Isprika im je to da nita ne moe biti sluajno u djelu beskrajnoga uma.1 Leon
1 to je beskrajni um? - moda e upitati itatelj. Nema teologa koji ga ne definira; ja vie volim primjer.
Koraci jednoga ovjeka, od dana roenja do njegove smrti, crtaju u vremenu nepojmljiv lik. Boanski Um
intuira taj lik izravno, kao ovjeji to intuira trokut. Taj lik (moda) ima odreenu funkciju u ekonomiji
svemira.
Bloy pridaje tu hijeroglifsku narav - narav boanskoga teksta, aneoske kriptografije - svim trenucima i svim
biima na svijetu. Praznovjerac vjeruje da e proniknuti taj organiki spis: trinaest sustolnika tvore simbol
smrti; uti opal, simbol nesree.
Sumnjivo je da svijet ima smisao; jo je sumnjivije da ima dvostruki i trostruki smisao, kazat e nevjerni Toma.
Razumijem daje to tako; ali razumijem i to da hijeroglif-ski svijet to ga je postulirao Bloy ponajvie odgovara
dostojanstvu intelektualnoga teolokog Boga.
Nitko ne zna tko je, tvrdi Leon Bloy. Nitko kao on ne moe, ini se, osvijetliti to unutarnje neznanje. Vjerovao
je daje strogi katolik, a bio je nastavlja kabalista, tajni brat Swedenborga i Blakea, herezijarha.
i
0
,133
i!
Dvije

Posljednja Wellsova knjiga - Guide to theNew World, A Handbook of Constructive World Revohition -moe se
uiniti, na prvi pogled, pukom enciklopedijom uvreda. Njezine najitkije stranice optuuju Fiihre-ra da skvii
kao zec ulovljen u zamku; Goeringa, ru-itelja gradova, koji sutradan pometu krhotine stakla i opet se vrate
jueranjim poslovima; Edena, neutjenoga kvintesencijalnoga udovca Drutva naroda; Josifa Staljina koji
na nestvarnom narjeju nastavlja braniti diktaturu proleterijata, premda nitko ne zna to je to proleteri-jat, ni
kako se i gdje diktira; apsurdnoga eljeznog konjanika; generale francuske vojske, koje je porazila svijest
o vlastitoj nesposobnosti, tenkovi proizvedeni u ehoslovakoj, radiotelefonski glasovi i glasine i neki kuriri na
biciklu; oitu elju za porazom (will far defeat) koju ima britanska aristokracija, prkosni umez June
Irske; englesko Ministarstvo vanjskih poslova, koje kao da ne tedi ni najmanjega napora da bi Njemaka
dobila rat koji je ve izgubila; Sir Samuela Hoarea, mentalno i moralno bedastog; Amerikance i Engleze,
koji izdaju slobodarsku stvar u panjolskoj; one koji misle daje ovaj rat rat ideologija, a ne zloinaka
formula sadanje pometnje; one naivine koje pretpostavljaju daje dosta
egzorcirati, ili unititi, zloduhe Goeringa i Hitlera da bi se svijet pretvorio u raj.
Skupio sam nekoliko Wellsovih invektiva: doslovno uzete, kao knjievnost nisu ba vrijedne pamenja; neke mi
se ine nepravedne, ali pokazuju nepristranost njegovih mrnja i njegova gnuanja. Pokazuju, isto tako,
slobodu koju uivaju pisci u Engleskoj, u presudnim satima jedne bitke. Mnogo je vaniji od tih mrzovoljnih
epigrama (od kojih sam naveo samo neke i kojih bi bilo najlake navesti trostruko ili etverostruko toliko) nauk
toga revolucionarnog prirunika. Taj bi se nauk mogao saeti u preciznu alternativu: ili e Engleska
poistovjetiti vlastitu stvar sa stvari ope revolucije (s ujedinjenim svijetom), ili je pobjeda neizvojiva i
nepotrebna. Glava XII. (stranice 48-54) utvruje temelje novoga svijeta. Tri zavrne glave raspravljaju o nekim
sitnijim problemima. -* Wells, zaudo, nije nacist. Zaudo, jer su to gotovo svi moji suvremenici, premda to
poriu ili ne znaju. Od 1925. nema publicista koji ne misli da neizbjeiva i beznaajna injenica to su roeni u
nekoj odreenoj zemlji i to pripadaju nekoj rasi (ili nekoj mjeavini rasa) biva jedinstvena povlastica i dovoljan
talisman. Pobornici demokracije, koji vjeruju da su mnogo razliitiji od Goeb-belsa, potiu svoje itatelje, na
istom narjeju neprijatelja, da sluaju otkucaje srca koje skuplja intimne poruke krvi i zemlje. Sjeam se, za
panjolskoga graanskog rata, nekih neodgonetljivih rasprava. Jedni su se proglaavali republikancima; jedni
nacionalistima; jedni marksistima; svi su oni, rjenikom kakva Gauleitera, govorili o Rasi i Narodu. ak su se i
ljudi srpa i ekia doimali kao rasisti ... Isto se tako sjeam, sa stanovitim uenjem, jednoga skupa koji je bio
sazvan radi osude antisemitizma. Ima
135
il
raznih razloga zbog kojih ja nisam antisemit; glavni je ovaj: razlika izmeu Zidova i neidova ini mi se,
openito, beznaajnom; katkad iluzornom ili neopaljivom. Nitko se, toga dana, nije htio sloiti s mojim
miljenjem; svi su se zaklinjali da se njemaki idov jako razlikuje od Nijemca. Uzalud sam ih podsjeao da
upravo to isto govori i Adolf Hitler; uzalud sam im sugerirao da jedan skup protiv rasizma ne smije doputati
doktrinu o Izabranoj Rasi; uzalud sam navodio mudri stav Marka Tvvaina: Ja ne pitam koje je rase neki ovjek;
dostaje to je ljudsko bie; nitko ne moe biti nita gore. (The Man That Corrupted Handleyburg, str. 204).
U toj knjizi, kao i u drugima - The Fate ofHomo Sapi-ens, 1929.; The Common Sense ofWar and Peace, 1940. Wells nas potie da se sjetimo svoje bitne ljudskosti i da zanemarimo svoje bijedne razliitosti, koliko god bile
patetine i pitoreskne. Doista, takva samozataja nije pretjerana: ograniava se na to da zahtijeva od drava,
radi njihove bolje koegzistencije, ono to osnovna pristojnost trai od pojedinca. Nitko zdrave pameti - tvrdi
Wells - ne misli da su ljudi Velike Britanije izabrani narod, plemenitija vrsta nacista, koji se bore s Nijemcima o
hegemoniju nad svijetom. Oni su fronta bitke ovjeanstva. Ako nisu ta fronta, nisu nita. Biti to jest
povlastica.

Let the People Think naslov je zbirke ogleda Bertran-da Russella. Wells, u djelu koje sam ovlano komentirao,
potie nas da iznova promislimo povijest svijeta bez prednosti zemljopisne, gospodarske ili etnike naravi; i
Rus-sell daje savjete o univerzalnosti. U treem lanku - Free Thought and Official Propaganda - predlae da se
u osnovnim kolama ui vjetina itanja novina s nepovjerenjem. Mislim da takva sokratska disciplina ne bi bila
nekorisna. Od osoba koje poznajem malo je koja jedva natuca.
Dadu se obmanuti tiskarskim i sintaktikim majstorijama; misle da se neki dogaaj zbio zato to je tiskan
krupnim crnim slovima; brkaju istinu s cicerom; nee da shvate da je tvrdnja: Svi pokuaji napadaa da pregazi
B skreni su u krvi puki eufemizam da se prizna gubitak B-a. Jo i gore: bave se stanovitom vrstom magije,
misle da bi izraavati strah znailo suraivati s neprijateljem ... Russell preporuuje da Drava uznastoji
imunizirati ljude protiv takvih nagovjetaja i sofizama. Na primjer, sugerira da uenici prouavaju posljednje
Napoleonove poraze itajui izvjetaje Moniteura, vidljivo slavodobitnike. Predvia obveze poput ove:
jednom prouenu na engleskim tekstovima o ratovima s Francuzima, iznova napisati tu povijest s francuskoga
gledita. Nai nacionalisti ve se slue tom paradoksnom metodom: izlau argentinsku povijest sa
panjolskoga gledita, ako ne sa stajalita Qui-~?-diua ili Querandijd.
Od drugih lanaka nije manje toan onaj pod naslovom Genealogija faizma. Autor poinje s napomenom da
politikim dogaajima prethode mnogo starije spekulacije i da treba da proe mnogo vremena izmeu irenja
jednoga uenja i njegove primjene. Tako, gorua suvremenost, koja nas razdrauje ili ushiuje i koja nas, sa
stanovitom uestalou, unitava, samo je nesavren odraz starih rasprava. Hitler, straan sa svojom javnom
vojskom i tajnim pijunima, jest pleonazam Carlylea(l795.-1881.) i ak J. G. Fichtea (1762.-1814.); Lenjin je
transkripcija Karla Marxa. Upravo zato pravi intelektualac zazire od suvremenih prepirki; stvarnost je uvijek
anakronizam.
Russell pripisuje teoriju faizma Fichteu i Carlvleu. Prvi, u etvrtom i petom od glasovitih Reden an die deutsche Nation, temelji superiornost Nijemaca na neprekidnom posjedovanju istoga jezika. Taj je dokaz gotovo
137

neizmjerno laan; moemo pretpostaviti da na Zemlji nema ni jednoga ista jezika (ako bi rijei i mogle biti
iste, nisu predodbe; premda istunci vele deporte, to znai sport); moemo podsjetiti daje njemaki manje
ist od baskijskoga ili hotentotskoga; mogli bismo upitati: zato je poeljniji jezik bez primjesa ...?
Mnogo je sloeniji i mnogo rjeitiji Carlvleov prilog. On je 1843. pisao daje demokracija oaj to se ne mogu
nai heroji koji bi nas vodili. Godine 1870. navijestio je pobjedu strpljive, plemenite, duboke, vrste i pobone
Njemake nad razmetljivom, astohlepnom, razmaha-nom, drskom, nemirnom, preosjetljivom
Francuskom (Miscellanies, svezak VII., str. 251). Hvali srednji vijek, osuuje parlamentarne mjehure od
sapunice, brani spomen na boga Thora, Vilima Kopilana, Knoxa, Cromvvella, Friedricha II., utljivoga doktora
Gaspara Rodrigueza de Franciju i Napoleona, ezne za svijetom koji ne bi bio kaos opskrbljen izbornim
kutijama, gnua se ukidanja ropstva, preporuuje pretapanje kipova - groznih bronanih solecizama - u
korisne bronane kade, zalae se za smrtnu kaznu, raduje se to u svakom naselju postoji vojarna, slavi, i
izmilja, Teutonsku Rasu. Tko bi se zaelio drugih kletava i apoteoza, moe se obratiti knjigama Past and
Present (1843.) i Latterday Pamphlets iz 1850.
Bertrand Russell zavrava: Na stanovit nain, slobodno moemo zakljuiti da je atmosfera prve polovice XVIII.
stoljea bila racionalna, dok je atmosfera naega doba antiracionalna. Ja bih izostavio stidljivu priloku
oznaku s kojom poinje ta reenica.
0

J5. kolovoza P44.

Taj mi je dan, s mnotvom na ulicama, priskrbio tri raznovrsna iznenaenja: tjelesni stupanj sree kad mi
rekoe daje osloboen Pariz; otkrie da i kolektivni osjeaj moe biti plemenit; zagonetno i otvoreno
oduevljenje mnogih Hitlerovih pristaa. Znam da ispitivati to oduevljenje znai izloiti se opasnosti da
budem nalik na one zaludne hidrografe koji istrauju zato dostaje jedan jedincati rubin da bi se zaustavio tok
rijeke; mnogi e me optuiti da ispitujem utvaran dogaaj. On se ipak zbio, i tisue ljudi u Buenos Airesu mogu
to potvrditi.
Ti su prevrtljivci, ponaajui se nedosljedno, izgubili svaki pojam o tome da se ta nedosljednost mora
opravdati: veliaju germansku rasu, ali se gade saksonske Amerike; osuuju lanke Versajskog ugovora, ali
pljeu udima Blitzkriega; antisemiti su, ali ispovijedaju vjeru hebrejskoga podrijetla; slave podmorniko
ratovanje, ali estoko osuuju britanska gusarstva; optuuju imperijalizam, ali brane i propovijedaju tezu o
ivotnom prostoru; idoliziraju Josea de San Martina, ali misle da je nezavisnost Amerike bila pogreka; na djela
Engleske primjenjuju zakon Isusov, ali na djela Njemake zakon Zarathustrin. Smatrao sam, isto tako, da bi
svaka dvojba bila poeljnija od razgovora s tim srodnicima kaosa, koje beskonano
139
I
ponavljanje zanimljive formule Ja sam Argentinac oslobaa asti i milosra. I dalje, nije li Freud mislio, a Walt
VVhitman predvidio, da ljudi vrlo malo znaju o dubokim pobudama svojega ponaanja? Moda je, rekoh sebi,
magija simbola Pariza i osloboenja tako jaka da su pristae Hitlerove zaboravile da oni znae poraz njegovim
vojskama. Izmoren, odluih se za pretpostavku da su sklonost novotarijama, strah i najobinije pristajanje uza
stvarnost vjerojatno objanjenje toga problema.
Nekoliko noi poslije, prosvijetlie me jedna knjiga i jedna uspomena. Knjiga je bila Shavvov Man and Superman; posrijedi je odjeljak o metafizikom snu Johna Tan-nera, gdje se tvrdi da je grozota Pakla njegova
nestvar-nost; taj se nauk moe usporediti s nauavanjem drugoga Irca, Johannesa Scotusa Eriugene, koji je
poricao stvarno postojanje grijeha i zla i koji je izjavio da e se sva stvorenja, ukljuujui i avla, vratiti k Bogu.
Uspomena se odnosila na onaj dan koji je savreno i odvratno nalije 23. dana mjeseca kolovoza 1944.: na 14.
lipnja 1940. Jedan germanofil, ijeg se imena ne elim sjetiti, uao je toga dana u moju kuu; smjesta, s vrata,
objavio je groznu novost: nacistike su armije zauzele Pariz. Osjetio sam mjeavinu tuge, gaenja i nelagode.
Pogodilo me neto to nisam razumio: drsko likovanje nije objanjavalo ni gromki glas ni odsjenu objavu.
Dodao je da e te armije ubrzo ui u London. Svako je protivljenje beskorisno, nita ne moe sprijeiti njihovu
pobjedu. Onda sam shvatio daje i on sam uasnut.
Ne znam da li injenice koje sam iznio treba objanjavati. Vjerujem da ih mogu rastumaiti ovako: za
Europljane i Amerikance jedan je poredak - jedan jedincati poredak - mogu: onaj koji je neko nosio ime
Rima, a
,140
sad se zove zapadna kultura. Biti nacist (igrati se odlunoga barbarstva, igrati se Vikinga, Tatarina,
conquistadora iz XVI. stoljea, gaua, crvenokoca) jest, na kraju krajeva, duhovna i moralna nemogunost.
Nacizam pati od ne-stvarnosti, kao Eriugenin pakao. Nenaseljivje; ljudi mogu samo umrijeti za njega, lagati za
njega, ubijati i liti krv za njega. Nitko, usred samotnosti svojega bia, ne moe mu poeljeti trijumf. Usuujem
se iznijeti ovu pretpostavku: Hitlereli biti poraen. Hitler slijepo surauje s nezaustavljivim armijama, koje e
ga unititi, kao to su mjedene grabljivice i adaja (koje nisu mogle znati da su udovine) suraivale,
tajanstveno, s Heraklom.

J.1L
0 ^/illiama Beckforda
Wilde pripisuje Carlvleu ovu alu: Michelangelov ivotopis koji izostavlja svaki spomen djela Mi-chelangelovih.
Stvarnost je tako sloena, povijest tako fragmentarna i pojednostavnjena da bijedan sve-znali promatra
mogao napisati beskonano, ili gotovo beskonano, mnogo ivotopisa jednoga ovjeka koji bi isticali
nezavisne injenice i kojih bismo morali proitati mnogo prije negoli shvatimo da im je protagonist isti.
Pojednostavnimo dokraja jedan ivot: zamislimo da ga tvori trinaest tisua injenica. Jedan bi od hipotetinih
ivotopisa zabiljeio niz 11, 22, 33 ...; drugi niz 9,13, 17, 21...; trei niz 2,12,21, 30, 39... Nije nezamisliva
pripovijest o snovima jednoga ovjeka; druga o njegovim tjelesnim organima; trea o pogrekama to ih je
poinio; etvrta o svim trenutcima kad je zamiljao piramide; peta o njegovu odnosu s nou i jutrima. Sve se
ovo moe uiniti kao puko fan-taziranje; naalost, ono to nije. Nitko se ne miri s tim da napie knjievni
ivotopis nekoga pisca, vojni ivotopis nekoga vojnika; svi vie vole rodoslovni ivotopis, gospodarski
ivotopis, psihijatrijski ivotopis, kirurki ivotopis, tiskarski ivotopis. Sedam stotina stranica, in octa-vo,
obuhvaa neki ivotopis Poeov; autor, oaran njegovim
142
promjenama prebivalita, na jedvite jade uspijeva preoteti jednu umetnutu reenicu za Maelstrom i za
kozmogoni-ju iz ogleda Heureka. Drugi primjer: ono neobino otkrie u prologu jednom ivotopisu Bolivarovu:
U ovoj se knjizi vrlo oskudno govori o bitkama, kao i u onoj koju je isti autor napisao o Napoleonu. ala
Carlvleova predvia nau suvremenu knjievnost: godine 1943. zvui kao paradoks ivotopis Michelangelov
koji doputa ikakav spomen djela Michelangelovih.
Ispitivanje jednoga nedavnog ivotopisa Williama Beckforda (1760.-1844.) nalae mi prethodne napomene.
William Beckford, iz Fonthilla, otjelovljavao je prilino otrcan tip milijunaa, gospara, putnika, bibliofila,
graditelja palaa i libertina; Chapman, njegov ivotopisac, zalazi u bit (ili nastoji zaci) njegova labirintskoga
ivota, ali proputa da analizira Vatheka, roman kojega je deset posljednjih stranica Williamu Beckfordu
osiguralo slavu.
Usporedio sam razliite kritike o Vatheku. Prolog to gaje Mallarme napisao svojem ponovnom izdanju iz 1876.
obiluje sretnim napomenama (primjerice: on upozorava da roman poinje na krovitu jedne kule, s koje se ita
nebo, a zavrava u zaaranu podzemlju), ali je to napisao na nekakvu etimolokom narjeju francuskoga koje
je teko, ili nemogue, proitati. Belloc (A Conversation with an Angel) sudi o Beckfordu ne marei za
argumente i usporeuje njegovu prozu s Voltaireovom i ocjenjuje ga kao jednog od najpodlijih ljudi svojega
doba, one ofthe vilest men of his time. Moda je najpronicljiviji sud Saints-burvjev, u jedanaestom svesku
Cambridge Historv ofEng-Hsh Literature.
U biti, fabula Vatheka nije sloena. Vathek (Harun Be-nalmotasim Vatiq Bila, deveti abasidski kalif) podie
143
1

nekakvu kulu babilonsku da bi odgonetao tajne planeta. One mu proriu slijed udesa, kojih e orue biti jedan
ovjek bez premca, to e doi iz zemlje neznane. Nekakav trgovac stie u carsku prijestolnicu; lice mu je tako
jezovito da straari koji ga dovode pred kalifa hodaju stisnutih oiju. Trgovac proda kalifu sablju krivoiju;
potom ieznu. Urezana u otricu, tu su zagonetna promjenjiva pismena koja pobuuju znatielju Vathekovu.

Jedan ovjek (koji poslije takoer nestaje) odgonetne ih; jedan dan znae: Najmanje sam udo u kraju gdje je
sve udesno i dostojno najveega vladara na zemlji; drugi: Jao drzniku koji hoe da zna ono to bi mu moralo
ostati nepoznato. Kalif se odaje vradbinama; glas trgovev, iz mraka, predlae mu da se odrekne
muslimanske vjere i da tuje sile tame. Ako to uini, bit e mu otvoren Dvorac Podzemnoga Ognja. Pod
njegovim e svodovima moi promatrati blago koje su mu zvijezde obeale, talismane koji pokoravaju svijet,
dijademe predadamskih sultana i Sulejmana Bendauda. Gramzivi kalif poputa; trgovac mu iznuuje etrdeset
ljudskih rtava.* Protjeu mnoge krvave godine; Vathek, due crne od gnusoba, stie u pustu planinu. Zemlja
se otvara; sa strahom i nadom, Vathek silazi do dna svijeta. Tiho i blijedo mnotvo osoba, koje ne gledaju
jedna drugu, luta po raskonim galerijama beskrajnoga dvorca. Ovo mu trgovac nije bio slagao: Dvorac
Podzemnoga Ognja obiluje sjajem i talismanima, ali je ipak Pakao. (U srodnoj prii o doktoru Faustu, i u
mnogim srednjovjekovnim legendama koje joj prethode, Pakao je kazna za grenika koji sklapa ugovor s
bogovima Zla; u ovoj je kazna i iskuenje.)
* U Beckfordovu djelu doista se spominje pedesetero rtava, i to djece. 144
Saintsburv i Andrew Lang izjavljuju, ili sugeriraju, daje izum Dvorca Podzemnoga Ognja najvea slava Beckfordova. Ja tvrdim daje posrijedi prvi pakao u knjievnosti koji je odista jeziv.' Usuujem se iznijeti ovaj
paradoks: najblistaviji meu knjievnim paklima, dolente regno iz Komedije, nije jezivo mjesto; to je mjesto
gdje se zbivaju jezivi dogaaji. Razlika je velika.
Stevenson (A Chapter on Dreams) pripovijeda da ga je u djetinjim snovima progonio jedan odvratan preliv
smee boje; Chesterton (The Man Who Was Thursday, IV.) mata da na zapadnim meama svijeta, moda,
postoji drvo koje je i vie od drveta i manje od drveta, a na istonim meama neto kao kula kojoj je sama
arhitektura zla. Poe, u Rukopisu naenom u boci, govori o junom moru gdje obujam broda raste kao ivo
tijelo mornarevo; Melville posveuje mnoge stranice Mobyja Dicka objanjavanju grcteote nepodnoljive
kitove bjeline ... Naveo sam neke primjere; moda bi bilo dosta napomenuti da danteovski Pakao velia pojam
zatvora; Beckfordov hodnike none more. Boanstvena komedija najopravdanija je i najvra knjiga svih
knjievnosti; Vathek je puka neobinost, the perfume and suppliance of a minute; vjerujem, ipak, da Vathek
prethodi, makar i rudimentarno, satanistikim kra-sotama Thomasa De Quinceya i Poea, Charlesa Baudelairea i Huvsmansa. Postoji neprevediv engleski epitet, epitet uncanny, koji oznauje nadnaravnu jezu; taj se
epitet (unheimlich na njemakome) moe primijeniti na neke stranice Vatheka; koliko se ja sjeam, ni na jednu
drugu prijanju knjigu.
' I
1 U knjievnosti, rekoh, a ne u mistici: izborni Pakao Swedenborgov - De Coelo et Inferno, 545, 554 - ranijega je
datuma.
Jife.
i
Chapman navodi nekoliko knjiga koje su utjecale na Beckforda: Bibliotheque Orientale Barthelemvja d'Herbelota; Quatre Facardins Hamiltona; La princesse de Baby-lone Voltairea; uvijek kuena i hvaljena Mille et une
Nu-its Gallandova. Dodao bih tom popisu Carceri d'inven-zione Piranesija, bakroreze to ih je uzvisivao
Beckford, a prikazuju velike palae koje su, uz to, i nerazmrsivi labirinti. Beckford, u prvoj glavi Vatheka,
nabraja pet palaa posveenih petorim osjetilima; Marino, u spjevu Adone, opisao je pet analognih vrtova.
Samo je tri dana i dvije noi zimi 1782. trebalo Willi-amu Beckfordu da napie traginu pripovijest o svojem
kalifu. Napisao ju je na francuskome; Hanlev juje preveo na engleski 1785. Izvornik nije vjeran prijevodu;
Saints-bury napominje daje francuski XVIII. stoljea manje podesan od engleskoga da prenese neodreene
grozote (izraz je Beckfordov) te vrlo udnovate pripovijesti.

Engleski prijevod Hanlevev iziao je kao 856. svezak Everyman's Librarj; izdava Perrin, iz Pariza, objavio je
izvornik, koji je revidirao i kojem je prolog napisao Mal-larme. udnovato je da iscrpna bibliografija
Chapmano-va ne poznaje ni tu reviziju ni taj prolog.
Buenos Aires, 1943.
0
146
Taj Hudsonov roman-prvenac svodljiv je na formulu tako staru da gotovo moe obuhvatiti i Odiseju; tako
jednostavnu daje lagano pomrauje i kvari samo ime formula. Junak se odaje lutanju, a pustolovine mu se
dogaaju putem. Tom lutalakom i riskantnom anru pripadaju Zlatni magarac i ulomci Satirikona, Pickwickovci i Don Quijote, Kim iz Lahorea i Segundo Sombra iz /Trea. ini mi se da nije opravdano zvati te izmiljaje
pikaresknim romanima; u prvom redu zbog bijedne konotacije te rijei; u drugom, zbog prostornih i
vremenskih ogranienja (panjolsko XVI. i XVII. stoljee). Taj je anr i sloen, povrh svega. Nered,
nepovezanost i raznovrsnost nisu nedokuivi, ali je prijeko potrebno da njima vlada tajni red, koji se postupno
otkriva. Prisjetio sam se nekoliko izvrsnih primjera; moda nema ni jednoga koji ne pokazuje oite nedostatke.
Cervantes se slui dvama tipovima: vitezom suhonjavim, visokim, isposnikim, ludim i pompoznim; tustim
seljakom, oniskim, oblapornim, lukavim i prostim: taj nesklad, tako simetrian i postojan, najposlije ih odvaja
od stvarnosti, svodei ih na cirkuske figure. (U sedmoj glavi svojega Payadora na je Lugones ve natuknuo taj
prigovor.) Kipling izmilja Maloga Prijatelja Cijeloga Svijeta, posve slobodnog Kima:
147
2
i
poslije nekoliko glava, potaknut ne znam kakvom rodoljubnom izopaenou, pridaje mu jezivu ulogu pijuna.
(U svojoj knjievnoj autobiografiji, napisanoj poslije blizu trideset i pet godina, Kipling ne pokazuje nikakva
kajanja, pa ak ni to daje svjestan toga.) Biljeim bez zluradosti te nedostatke; inim to da bih mogao suditi o
romanu The Purple Land s podjednakom iskrenou.
Od vrste romana koje razmatram najpriprostiji trae puki slijed pustolovina, puku raznolikost; sedam
putovanja Sindbada Moreplovca moda su najistiji primjer. Junak je, u njima, puki predmet, bezlian i pasivan
koliko i itatelj. U drugima (jedva kompleksni)ima) dogaajima je svrha da prikau junakov karakter, ili njegove
besmislice i manije; takav je prvi dio Don Quijotea. U treima (koji odgovaraju kasnijem stupnju) gibanje je
obostrano, uzajamno: junak mijenja prilike, prilike mijenjaju znaaj junakov. Takav je drugi dio Quijotea,
Huckleberryja Fin-na Marka Twaina, romana The Purple Land. To djelo, zapravo, ima dva sadraja. Prvi,
vidljivi: dogodovtine mladoga Engleza Richarda Lamba po Istonoj strani.* Drugi, unutranji, nevidljivi: sretna
prilagodba Lambova, njegovo postupno prihvaanje surovoga morala, to malo podsjea na Rousseaua, a
malo navjeuje Nietzschea. Njegove Wanderjahre isto su tako i Lehrjahre. Hudson je na vlastitoj koi upoznao
surovosti polubarbarskoga, pastirskoga, ivota; Rousseau i Nietzsche samo s pomou sjedilakih svezaka
Histoire Generale des Voyages i ho-merskih epova. Ovim to sam iznio ne elim rei da je The Purple Land bez
mane. Pati od jedne oite mane, koju je logino pripisati sluajnostima improvizacije: od beskorisne i zamorne
zamrenosti stanovitih dogodovtina.
* Banda Oriental (Istona Strana) sinonim je za Urugvaj. Repiihlica Orientul clel Uruguay osnovana je 1830.
Mislim na one s kraja: dovoljno su zapetljane da zamore panju, ali ne i da je pobude. U tim tegobnim glavama
Hudson kao da ne shvaa da je ta knjiga slijed zbivanja (gotovo isto tako ist slijed kao Satirikon ili Lupe) i
optereuje je beskorisnim majstorijama. Rije je o pogreci prilino proirenoj: Dickens, u svim romanima,

zapada u sline razvuenosti. Moda nijedno djelo knjievnosti o gauima nije bolje od romana The Purple
Land. Bilo bi alosno da nam poneka topografska nemarnost i tri-etiri omake ili tiskarske pogreke
(Camelones umjesto Canelones, Aria umjesto Arias, Gumesinda umjesto Gu-mersinda) pomute tu istinu ... The
Purple Land u temelju je kreolsko djelo. Okolnost to je pripovjeda Englez opravdava stanovita tumaenja i
stanovite pretjeranosti koje zahtijeva itatelj, a koje bi pobudile dojam usiljenosti u gauu naviklu na takve
stvari. U 31. broju asopisa Sur -Jzequiel Martinez Estrada tvrdi: Nae stvari nisu imale pjesnika, slikara ni
tumaa kao to je Hudson, niti e ga ikad imati. Hernandez je djeli argentinske ivotne kozmo-rame koju je
Hudson opjevao, opisao i tumaio ... Na posljednjim stranicama djela The Purple Land, na primjer, sadrana je
najvia filozofija i vrhunsko opravdanje Latinske Amerike sueljene sa zapadnjakom civilizacijom i
vrijednostima katedarske kulture. Martinez Estrada, kao to se vidi, nije oklijevao da cijelom djelu Hudsonovu
dade prednost pred kanonskom knjigom nae gauke knjievnosti. Isto tako, podruje koje obuhvaa The
Purple Land nerazmjerno je vee. Martin Fierro (unato zamisli Lugonesovoj da se on kanonizira) manje je
epopeja o naim poecima - 1872! - a vie ispovijest ovjeka vjeta na nou, iskvarena razmetanjem i
jadikovkama koje gotovo proriu tango. U Ascasubija ima ivljih obiljeja, vie sree, vie hrabrosti, ali je sve to
sasvim fragmentarno i
.14,9.,
\
i
prikriveno u tri sluajna sveska, od kojih svaki ima etiri stotine stranica. Don Segundo Sombra, unato
vjerodostojnosti dijaloga, obiljeen je grevitim nastojanjem da se uzvise i najbezazleniji poslovi. Svi znaju daje
njihov pripovjeda gauo; zato je dvojako neopravdan taj teatralni gigantizam koji od tjeranja teladi stvara
ratni prizor.
Giiiraldes povisuje ton da bi pripovijedao o svakidanjim stoarskim poslovima; Hudson (poput Ascasubija,
poput Hernandeza, poput Eduarda Gutierreza) pripovijeda savreno prirodno gotovo uasne dogaaje.
Tkogod e kazati da u romanu The Purple Land gauo ima samo sporednu, drugorazrednu, ulogu. To bolje za
istinitost slike, moemo odgovoriti. Gauo je mualjivac, gauo ne poznaje, ili prezire, sloene slasti sjeanja i
sa-mopromatranja; prikazati ga autobiografski i otvorenog znai ve ga izobliiti.
Drugi je Hudsonov pogodak zemljopisne naravi. Roen u provinciji Buenos Airesa, u arobnom okruju pampe, bira, ipak, zemlju crvenicu gdje su odmetnici na konjima prvi i posljednji put vitlali kopljima: Urugvaj. U
argentinskoj knjievnosti na cijeni su gaui iz provincije Buenos Airesa; paradoksni razlog tome prvenstvu jest
postojanje jedne velike varoi, Buenos Airesa, majke slavnih gaukih literata. Ako se, umjesto da ispitujemo
knjievnost, osvrnemo na povijest, otkrit emo da je to glorificiranje svega gaukoga malo utjecalo na sudbinu
provincije, a nimalo na sudbinu zemlje. Tipian organizam gaukoga rata, montonera, tj. odmetniki konjiki
odred, u Buenos Airesu javlja se samo sporadino. Nareuje grad, nareuju voe gradske. Jedva daje koji
pojedinac - Hor-miga Negra (Crni Mrav) u sudskim ispravama, Martin Fi-erro u knjievnosti - banditskom
pobunom stekao glas u policije.
Hudson, rekoh, bira za pothvate svoga junaka uzvi-ice Urugvaja. Taj mu povoljni izbor omoguuje da sudbinu
Richarda Lamba obogati sluajnou i raznolikou rata - sluajnou koja pogoduje skitnikoj ljubavi.
Macaulav se, u lanku o Bunvanu, udio to matarije jednoga ovjeka, s vremenom, postaju osobne
uspomene mnogih drugih. Hudsonove traju u sjeanju: britanski hici koji odjekuju u noi Pavsandua; zamiljeni
gauo koji s uitkom pui crni duhan prije bitke; djevojka koja se po-daje strancu na tajnoj obali rijeke.
Razvijajui do savrenstva frazu koju je proirio Bos-well, Hudson pria kako se mnogo puta u ivotu prihvaao
prouavanja metafizike, ali kako ga je svaki put omela neka srea. Ta fraza (jedna od najnezaboravnijih koje

sam sreo bavei se knjievnou) tipina je za toga ovjeka i za tu knjigu. Unato estokom krvoproliu i
rastancima, -Yfie Purple Land meu malobrojnim je sretnim knjigama na zemlji. (Druga, isto tako amerika,
isto tako okusa gotovo rajskoga, jest Huckleberrj Finn Marka Twaina.) Ne mislim na kaotinu raspravu
pesimista i optimista; ne mislim na doktrinarnu sreu koju je patetini Whitman neumoljivo sam sebi
nametnuo; mislim na sretnu narav Richarda Lamba, na njegovu prijemljivost na sve mijene postojanja,
prijateljske ili kobne.
Zavrna napomena. Zapaanje ili zanemarivanje kre-olskih nijansa moda je nevano, ali je injenica da ih ni
jedan stranac (ne izuzimajui, zacijelo, ni panjolce) ne opaa osim Engleza. Millera, Robertsona, Burtona, Cuninghamea Grahama, Hudsona.
Buenos Aires, 1941.
151
4
I
Od nekog i do
Isprva, Bog je Bogovi (Elohim), mnoina koju neki zovu mnoinom velianstva, a drugi mnoinom potpunosti u
kojoj se, kako se vjeruje, opaa odjek prijanjih poli teizama ili pak pretkazivan]e uenja, proglaenog u Nice-ji,
daje Bog Jedinstvo i Trojstvo. Elohim se slae s glagolima u jednini; prvi stih Zakona* veli doslovce: U poetku
stvori Bogovi nebo i zemlju. Unato neodreenosti koju sugerira mnoina, Elohim je neto vrsto; Bog se zove
Jahve, i itamo da se etao vrtom za dnevnoga povjetarca, ili, kako vele engleski prijevodi, in the cool of the
day Odreuju ga ljudska svojstva; najednom se mjestu u Svetom pismu ita: Jahve se pokoja i u svom srcu
raalosti to je nainio ovjeka na zemlji, a na drugom: Ta Jahve -- ime mu je Ljubomorni - Bog je ljubomoran, i
na treem: Govor ah u ognju gnjeva svojega. Subjekt tih navoda bez sumnje je Netko, Netko tjelesan koga e
vjekovi uveavati i zamuivati. Njegovi su nazivi raznovrsni: Tvra Ja-kovljeva, Stijena Izraelova, Ja Sam Koji
Jesam, Bog Nad Vojskama, Kralj Nad Kraljevima. Posljednji, koji je, bez dvojbe, nadahnuo, radi opreke, Slugu
Slugu Bojih, a
* Zakon (Tora): tako idovi zovu prvih pet knjiga Biblije. U nas je uvrijeen naziv Petoknjije ili Pentateuh.
152.
potjee od Grgura Velikoga, u izvorniku je superlativ od imenice kralj: Svojstvo je hebrejskoga jezika - veli
Fray Luis de Leon - da udvostruuje iste rijei kad eli uveliati neku stvar, radi pohvale ili radi pokude. Tako,
kad se veli 'Pjesma nad pjesmama' isto je kao kad na kastiljskome obino kaemo Cantar entre cantares
(jedinstvena pjesma meu mnogima), hombre entre hombres (najvrsniji ovjek izmeu ljudi), tj. znamenit i
ugledan izmeu sviju i izvrsniji od mnogih drugih. U prvim stoljeima naega raunanja vremena, teolozi su
preuzeli predmetak omni, neko priuvan za oznaivanje prirode ili Jupitera; mnoe se rijei omnipotens,
omnipraesens, omnisciens, koje su Boga pretvorile u potovanja dostojnu zbrku nezamislivih superlativa. To
nazivlje, poput svih drugih, kao da ograniava boanstvo: potkraj V. stoljea nepoznati pisac djeja Corpus
Dionysiacum veli da nijedan potvrdni atribut 'ne odgovara Bogu. Nita se ne moe tvrditi o njemu, sve se moe
porei. Schopenhauer kratko primjeuje: Ta je teologija jedina istinita, ali nema sadraja. Napisani na
grkom, rasprave i pisma to tvore Corpus Dionysiacum susreu se, u IX. stoljeu, s jednim itaocem koji ih
prevodi na latinski: to je Johannes Eriugena ili Scotus, tj. Ivan Irac, ije je ime u povijesti Scotus Eriugena. On
uo-bliuje nauk panteistike naravi: pojedinane su stvari bogojavljenja (otkrivenja ili ukazanja boanskoga) i
iza njih je Bog, koji je jedini zbiljski, koji ne zna to je jer on nije neko to i nespoznatljiv je sebi samom i svakoj
inteligenciji. Nije mudar, vie je nego mudar; nije dobar, vie je nego dobar; nedokuivo nadmauje i

odbacuje svaki pridjev. Ivan Irac, da bi ga odredio, pribjegao je rijei ni-hil, to e rei nitavilo; Bog je prvotno
nitavilo iz onoga creatio ex nihilo, bezdan u kojem se raaju arhetipi i
153
i
stvarna bia. On je Nitko i Nita; oni koji ga tako poimaju ine to s osjeajem da je on vie negoli Netko ili
Neto. Slino tome, ankara nauava da su ljudi, u dubokome snu, univerzum, Bog.
Proces koji sam uzeo rasvjetljavati nije, zacijelo, sluajan. Velianje nitavila nastaje, ili tei da nastane, u
svima kultovima; nesumnjivo ga opaamo u sluaju Shakes-pearea. Njegov suvremenik Ben Johnson voli ga ne
zapadajui u idolatriju, on this side of ldolatry; Drvden ga proglauje Homerom engleskih dramskih pjesnika,
ali priznaje da je esto bljutav i bombastian; diskurzivno XVIII. stoljee nastoji pohvaliti njegove vrline i
pokuditi njegove mane; Maurice Morgan, 1774., tvrdi da su kralj Lear i Falstaff samo modifikacije duha svojega
tvorca; poetkom XIX. stoljea to je gledite obnovio Coleridge, kojem Shakespeare vie nije ovjek nego
knjievna varijacija beskrajnoga Boga Spinozina. Shakespeare kao linost - napisao je - bio je natura
naturala, snaga, ali ono univerzalno, potencijalno nazono u pojedinanom, bilo mu je otkriveno - ne kao da je
izvedeno iz promatranja mnotva sluajeva, nego prije kao bit sposobna za svakojake uoblike, od kojih je
njegovo osobno postojanje bilo samo jedna. Hazlitt to potvruje i dodaje: Shakespeare je nalik na sve druge
ljude osim po tome to nije kao svi drugi ljudi. U svojoj biti, on nije bio nita, ali je bio sve to su bili drugi, ili to
bi mogli biti. Poslije gaje Hugo usporedio s oceanom, koji je rasadnik moguih oblika.1
1 U budizmu se ta slika ponavlja. Prvobitni tekstovi pripovijedaju da Buddha, pod smokvom, intuira
beskonanu ulanenost svih posljedica i uzroka u svemiru, prole i budue inkarnacije svakoga bia; kasniji,
napisani stoljeima poslije, smatraju da nita nije stvarno i da je sve znanje fiktivno i da bi, kad bi bilo toliko
Gangesa koliko je zrnaca pijeska u Gangesu i opet toliko Gangesa koliko je zrnaca pijeska u tim novim
Gangesima, broj zrnaca pijeska bio manji od broja stvari koje Buddha ne zna.
Biti jedna stvar, to, neumoljivo, znai ne biti nijedna druga; zbrkana slutnja te istine ponukala je ljude da
zamisle da je ne biti vie nego biti neto i da, na neki nain, to znai biti sve. Ta je obmana u rijeima onoga
legendarnog indijskog kralja koji se bio odrekao vlasti i krenuo u pronju na ulice: Odsad nemam kraljevstva,
ili je moje kraljevstvo bez granica; odsad mi ne pripada moje tijelo, ili mi pripada sva zemlja. Schopenhauer je
napisao daje povijest beskrajni i smueni san ljudskih narataja; u tome snu ima oblika koji se ponavljaju,
moda nema niega doli oblika; jedan je od njih i proces koji se objavljuje na ovoj stranici.
Buenos Aires, 1950.
] 41 I 'II
i\
,155.
1
0Hici jedne legende
Ljudima je muno vidjeti starca, bolesnika ili mrtvaca, pa ipak su podloni smrti, bolesti i starosti; Bud-dha je
kazao da ga je ta misao potakla da ostavi kuu i roditelje i da odjene utu isposniku halju. To se svjedoanstvo
nalazi u jednoj od kanonskih knjiga; druga biljei prispodobu o pet tajnih glasnika koje su poslali bogovi; to su
djetece, pogrbljen starac, uzeti, zlikovac na mukama i mrtvac, a opominju da nam je sueno roditi se,
ostarjeti, oboljeti, otrpjeti pravednu kaznu i umrijeti. Sudac Sjena (u indijskim mitovima tu dunost preuzima

Yama, jer je on bio prvi ovjek koji je umro) pitagrenika nije li vidio glasnike; on potvruje da jest, ali da im nije
odgonetnuo poruku; straari ga zatvore u kuu punu ognja. Moda Buddha nije izmislio tu jezovitu
prispodobu. Dosta je to znamo da ju je izrekao (Majjhima-nikdya, 130) i daje, moda, nije nikad povezao s
vlastitim ivotom.
Stvarnost moe biti odvie zamrena za usmenu predaju; legenda je preobliuje tako da samo sluajno moe
biti lana i puta je da se iri svijetom, od usta do usta. I u prispodobi i u svjedoanstvu javljaju se starac,
bolesnik i mrtvac; vrijeme je ta dva zapisa pretvorilo ujedan i stvorilo, pomijeavi ih, drugu priu.
Siddhartha, Bodhisattva, pred-Buddha, sinje velikoga kralja uddhodane, od Suneva plemena, U noi
njegova zaea mati sanja da u njezin desni bok ulazi slon, snjene boje, sa est kljova1. Mudraci proreknu da
e taj sin zavladati svijetom ili da e zavrtjeti kolo nauka2 i pouavati ljude kako da se oslobode ivota i smrti.
Kralju bude milije da Siddhartha stekne vremenitu negoli vjenu veliinu i zatoi ga u dvorcu, iz kojega bijae
uklonjeno sve to bi mu moglo otkriti daje propadljiv. Dvadeset i devet godina varljive sree protee tako,
posveenih osjetilnim uicima, ali se Siddhartha jednoga jutra izveze kolima i s uenjem ugleda pogrbljena
ovjeka, ija kosa nije kao u drugih, ije tijelo nije kao u drugih, koji se u hodu potapa i kojem tijelo dre.
Upita tko je taj ovjek; vozar mu rastumai daje to starac i da e svi ljudi na zemlji biti poput njega. Siddhartha,
uznemiren, naredi da se odmah vrate, ,di na drugom izlazu spazi ovjeka iscrpljena od groznice, svega
gubava i irava; vozar objasni da je to bolesnik i da nitko nije poteen od te pogibli. Na drugom izlazu spazi
ovjeka koga su nosili u lijesu; taj je nepomini ovjek mrtvac, tumae mu, a umrijeti je zakon svemu to se
rodi. Na iduem izlazu, posljednjem, spazi redovnika iz prosjakoga reda koji ne eli ni ivjeti ni umrijeti.
Spokojno mu je lice; Siddhartha je naao put.
1 Taj je san, za nas, obina rugoba. Nije takav za Indijce; slon, domaa ivotinja, simbol je blagosti;
umnoavanje kljova ne moe smetati promatraima umjetnosti koja, da bi sugerirala daje Bog sve, stvara
likove s vie ruku i lica; est je uobiajen broj (est putova seobe; est Buddha koji prethode Buddhi; est
glavnih toaka, raunajui zenit i nadir; est boanstava koja Vajurveda zove est vrata Brahminih).
2 Taje metafora mogla sugerirati Tibetancima izum molitvenih strojeva, kotaa ili cilindara koji se vrte oko
svoje osi, ispunjenih smotanim vrpcama papira na kojima se ponavljaju arobne rijei. Neke su rune; druge su
poput velikih mlinova, i pokree ih voda ili vjetar.
157
/I
Jil
1
Hardy (Der Buddhismus nach dlteren Pali-Werken) hvali ivopisnost te legende; jedan suvremeni indolog, A.
Foucher, iji podrugljivi ton nije uvijek inteligentan, ili pristojan, pie da, kad se prihvati prijanje Bodhisattvino
neznanje, pria ne oskudijeva u dramatinome stupnjevanju ni u filozofskoj vrijednosti. Poetkom V. stoljea
naega raunanja vremena, redovnik Fa Hien hodoastio je u indijska kraljevstva tragajui za svetim knjigama i
vidio ruevine grada Kapilavastua i etiri lika to ih je Aoka bio podigao na sjevernoj, junoj, istonoj i
zapadnoj strani zidina kako bi obiljeio susrete s Bodhisattvom. Poetkom VII. stoljeajedan je kranski
redovnik napisao roman pod naslovom Barlaam i Jozafat; Jozafat (Joasaf, Bodhisattva) sin je indijskoga kralja;
zvjezdoznanci mu proriu da e zavladati velikim kraljevstvom, koje je Kraljevstvo Slave. Kralj ga zatoi u
dvorcu, ali Jozafat otkriva nesretno stanje ljudi u liku slijepca, gubavca i samrtni-ka, i najposlije ga na pravu
vjeru obraa pustinjak Barlaam. Ta kranska verzija legende prevedenaje na mnoge jezike, ukljuujui
holandski i latinski; na zahtjev Hako-na Hakonarsona, nainjena je na Islandu, sredinom XIII. stoljea, Barlaams
saga. Kardinal Cesare Baronio uvrstio je Jozafata u svoju reviziju (1585.-1590.) Rimskoga mar-tirologija; 1615.

Diego de Couto upozorio je, u svojem nastavku Dekada, na slinosti izmeu izmiljene indijske pripovijetke i
istinite i pobone prie o sv. Jozafatu. Sve ovo, i mnogo vie, nai e itatelj u prvome svesku Izvora romana
Menendeza y Pelava.
Ta legenda, koja je u zapadnim zemljama pridonijela da Rim kanonizira Buddhu, ipak ima jedan nedostatak:
susreti o kojima ona govori snani su, ali isto tako i nevjerojatni. etiri Siddharthina izlaza i etiri pouna lika ne
,158
odgovaraju navadama sluaja. Manje pazei na estetiku negoli na obraenje ljudi, znanstvenici su htjeli
opravdati taj nedostatak; Koeppen (Die Religion des Buddha, I., 82) biljei da su u posljednjem obliku legende
gubavac, mrtvac i redovnik privienja to ih boanstva stvaraju na pouku Siddharthi. Tako se u treoj knjizi
sanskrtskoga spjeva Buddhacarita veli da su bogovi stvorili mrtvaca koga nitko nije vidio, dok su ga nosili, osim
vozara i kraljevia. U jednom legendarnom ivotopisu iz XVI. stoljea etiri su prikaze etiri pretvorbe Boga
(Wieger: Vies chinoises du Buddha, 37-41).
Jo je dalje otilo djelo Lalitavistara. O tom zborniku proze i stihova, napisanom na neistu sanskrtu, obino se
govori s nekim podsmijehom; na njegovim se stranicama pria o Iskupitelju napuhuje do iznemoglosti i do
vrtogla-vosti. Buddha, opkoljen sa dvanaest tisua redovnika i trideset i dvije tisue Bodhisattva, otkriva tekst
djela bogovima; iz etvrtoga neba on odreuje doba, kontinent, kraljevstvo i kastu u kojoj e se roditi da bi
umro posljednji put; osamdeset tisua talambasa pratilo je rijei njegova govora, a u tijelu njegove matere bila
je snaga deset tisua slonova. Buddha, u tome udnovatom spjevu, upravlja svakom etapom svoje sudbine;
postigne da boanstva smisle etiri simbolina lika i da, kad o tome priupita vozara, ve znade tko su i to
oznauju. Foucher vidi u tome crtu puke udvornosti pisaca, koji ne mogu podnijeti da Buddha ne zna ono to
zna sluga; zagonetka trai, po mojem sudu, drugo rjeenje: Buddha stvara likove i potom pita nekoga treega
o znaenju to ga oni imaju. Teoloki bi se moglo, moda, odgovoriti: knjiga pripada koli mdhdyana, koja
nauava daje vremeniti Buddha emanaci-ja, ili odraz, vjenoga Buddhe; onaj na nebesima upravlja
159
pm* m
4
stvarima, onaj na zemlji trpi od njih i izvrava ih. (Nae stoljee, s drugom mitologijom ili rjenikom, govori o
nesvjesnome.) Ljudskost Sina, druge boanske osobe, mogla je kriknuti s kria: Boe moj, zato si me ostavio?;
isto se tako ljudskost Buddhina mogla prepasti oblika to ih bijae stvorila sama njegova boanstvenost... Da
bi se rijeio taj problem, nisu prijeko potrebne, uostalom, ni dogmatske tanine; dosta se sjetiti da sve religije u
Indiji, napose budizam, nauavaju da je svijet privid. Opiran prikaz igre (Buddhine) i jest znaenje
Lalitavistare, po Winternitzu; igra ili san, po mdhdyani, ivot je Buddhin na zemlji, to je drugi san. Siddhartha
bira svoj narod i svoje roditelje. Siddhartha stvara etiri lika koji e ga ispuniti stravom. Siddhartha nareuje da
drugi lik objavi smisao ostalih; sve je to razumljivo ako imamo na umu Sid-dharthin san. Jo bolje ako mislimo
na to kao na san u kojem se pojavljuje Siddhartha (kao to se pojavljuju guba-vac ili redovnik), ili kao na san
koji nitko ne sanja, jer su u oima sjevernoga budizma3 svijet, i obraenici, i nirvana, i kolo seoba, i Buddha
podjednako nestvarni. Nitko ne dosee ugasnue u nirvani, itamo u jednoj znamenitoj raspravi, jer je utrnue
bezbrojnih bia u nirvani kao nestajanje utvare to ju je neki arobnjak na raskru stvorio s pomou vradbine,
a na drugom mjestu pie daje sve puka praznina, puko ime, kao i knjiga koja to objavljuje i ovjek koji je ita.
Paradoksalno, brojane pretjeranosti spjeva oduzimaju mu, a ne dodaju, realnost; dvanaest tisua redovnika i
trideset i dvije tisue Bodhisattva manje su stvarni od jednoga redovnika i od jednoga Bodhisattve. Golemi
oblici i goleme brojke (XII. poglavlje sadri niz od

' Rhys Davids osuuje taj izraz koji je uveo Burnouf, ali je njegova upotreba i) ovoj reenici manje neprikladna
negoli upotreba izraza Veliki Put ili Veliko Vozilo, koji bi zbunili itatelja.
dvadeset i tri rijei to oznauju jedinicu za kojom dolazi sve vei broj nitica, od 9 do 49, 51 i 53) golemi su i
udovini mjehuri, preuveliavanje Niega. I tako nestvar-nost stalno prodire u priu; prvo je uinila
fantastinima one likove, potom kraljevia i napokon, zajedno s kraljeviem, sva pokoljenja i svemir.
Potkraj XIX. stoljea Oscar Wilde ponudio je drugu inaicu; kraljevi umire sretan u osami dvorca ne otkrivi
boli, ali je njegov nadgrobni lik raspoznaje s vrha svojega postolja.
Indijska je kronologija nepouzdana; moja je uenost jo nepouzdanija. Koeppen i Hermann Beckh moda su
isto toliko pogreivi koliko i kompilator koji se odvaio na ovu biljeku. Ne bih se zaudio daje i moja povijest te
legende legendarna, stvorena od osnovne istine i sluajnih pogreaka.
4
i
160
J&l
Od alegorija do romana
Za sve nas alegorija je estetska pogreka. (Prvo sam kanio napisati: nita drugo doli pogreka estetike, ali
sam onda opazio da moja reenica sadri alegoriju.) Koliko ja znam, alegorijski su anr ralanjivali
Schopenhauer (Welt als Wille und Vorstellung, I., 50), De Quincey (Writings, XI., 198), Francesco de Sanctis
(Storia della letteratura italiana, VII.), Croce (Estetica, 39) i Chesterton (G. F. Watts, 83); u ovom u se ogledu
ograniiti na posljednju dvojicu. Croce porie alegorijsku umjetnost, Chesterton je brani; mislim da prvi ima
pravo, ali bih volio znati kako je mogao stei takvu naklonost oblik koji nam se ini suvinim.
Rijei su Croceove kristalno jasne; dosta je da ih ponovim na panjolskome: Ako se simbol zamisli kao
neodvojiv od umjetnike intuicije, on je sinonim za samu intuiciju, koja uvijek ima idealan znaaj. Ako se
simbol zamisli kao odvojiv, ako se, s jedne strane, moe izraziti simbol, a s druge ono to se simbolizira, opet
se zapada u intelektualistiku pogreku; pretpostavljeni simbol jest izlaganje apstraktnoga pojma, jest
alegorija, jest znanost, ili umjetnost koja oponaa znanost. Ali, moramo biti i pravedni prema alegorijskome
anru i upozoriti daje on u
nekim sluajevima nekodljiv. Iz Osloboenoga Jeruzalema moe se izvui neka pouka; iz Adonisa, od Marina,
pjesnika putenosti, opaanje da neumjeren uitak zavrava u bolu; pred kakvu statuu kipar moe metnuti
natpis koji veli daje to Blagost ili Dobrota. Takve alegorije, koje su dometnute zavrenom djelu, ne mogu mu
nakoditi. To su izrazi koji se izvana dodaju drugim izrazima. Jeruzalemu se dodaje jedna stranica u prozi koja
izraava drugu misao pjesnikovu; Adonisu jedan stih, ili jedna kitica, koji izraava ono to pjesnik eli
obznaniti; kipu rije blagost ili rije dobrota. Na 222. stranici knjige Poesia (Bari, 1946.) ton je jo
neprijateljskiji: Alegorija nije izravan nain duhovnoga oitovanja nego jedna vrsta pisanja ili tajnopisa.
Croce ne doputa razliku izmeu sadraja i forme. Ova je ona, a ona ova. Alegorija mu se ini udovinom jer
tei da u jednu formu ifrira dva sadraja: izravnali doslovni (Dante, pod Vergilijevim vodstvom, stie Beatrici) i
figurativni (ovjek, na kraju, stie do vjere voen razumom). Misli da takav nain pisanja pati od nesnosnih
zagonetaka.
Chesterton, da bi obranio alegoriju, poinje s nijekanjem da jezik iscrpljuje izraavanje stvarnosti. ovjek zna
da u dui ima nijansa mnogo udnovatijih, bezbroj-nijih, bezimenijih negoli je boja u jesenskoj umi... Ipak, on
ozbiljno vjeruje da svaka od tih stvari, u svim svojim tonovima i polutonovima, i svim svojim kombinacijama i

slaganjima, moe besprijekorno biti predstavljena nekim proizvoljnim sustavom roktaja i kmeaja. On vjeruje
da neki obini civilizirani burzovni meetar moe odista proizvesti, iz vlastite unutranjosti, umove koji
oznauju sve tajne sjeanja i sve agonije udnje. Kad se objavi nedostatnost jezika, ima mjesta za druga
sredstva; alegorija
1
1
162.
163
moe biti jedno od njih, kao graditeljstvo ili glazba. Ona jest uobliena od rijei, ali nije jezik o jeziku, nego
znak za druge znakove djelotvorne snage i tajnih prosvjetljenja koje naznauje ta rije. Znak toniji od jedne
jednoslo-nice, bogatiji i sretniji.
Ne znam ba koji od uglednih parbenika ima pravo; znam da se alegorijska umjetnost neko inila arobnom
(labirintski Roman o rui, koji se sauvao u dvjesta rukopisa, sadri dvadeset i etiri tisue stihova), a danas je
nesnosna. Osjeamo da je, povrh toga to je nesnosna, blesava i frivolna. Ni Dante, koji je iznio povijest svoje
strasti u djelu Vita Nuova; ni Rimljanin Boetije, piui u jednoj kuli u Paviji, u sjeni maa svoga krvnika, De Consolatione, ne bi razumjeli taj osjeaj. Kako da objasnimo to neslaganje ne utjeui se jo nedokazanom dokazu
da se ukusi mijenjaju?
Coleridge primjeuje da se svi ljudi raaju kao aristo-telovci ili kao platonisti. Potonji intuiraju da su ideje
stvarnosti; prvi da su uopavanja; za prve, jezik je samo sustav proizvoljnih simbola; za druge, karta svemira.
Platonist zna da je svemir, na neki nain, kosmos, red; taj red, za aristotelovca, moe biti pogreka ili utvara
naega djelominog znanja. Preko daljina i epoha, dva besmrtna antagonista mijenjaju jezik i ime: jedan je
Parmenid, Platon, Spinoza, Kant, Francis Bradlev; drugi Heraklit, Aristotel, Locke, Hume, William James. U
napornim srednjovjekovnim kolama svi su se pozivali na Aristotela, uitelja ljudskoga razuma (Convivio, IV,
2), ali su nominalisti Aristotel, a realisti Platon. George Henry Levves smatrao je da jedina srednjovjekovna
raspra koja ima neku filozofsku vrijednost jest ona izmeu nominalizma i realizma; ta je ocjena presmiona, ali
istie vanost te tvrdoglave raspre
164
to ju je jedna reenica, Porfirijeva, koju je preveo i komentirao Boetije, izazvala poetkom IX. stoljea, koju su
Anzelm i Roscelin nastavili potkraj XI. stoljea i koju je William Occam oivio u XIV.
Kako se moe i pretpostaviti, tolike su godine umnoile do beskonanosti srednje stavove i njihove razlike;
treba, ipak, kazati daje za realizam najvanije bilo ope (Platon bi rekao ideje, forme; mi: apstraktni pojmovi),
a za nomi-nalizam pojedinano. Povijest filozofije nije zaludni muzej razbibriga i igara rijeima; vjerojatno, te
dvije postavke odgovaraju dvama nainima intuiranja stvarnosti. Mau-rice de Wulf pie: Ultrarealizam je
prikupio prvobitne pristae. Ljetopisac Heriman (XI. stoljee) naziva antiqui doctores one koji nauavaju
dijalektiku in re; Abelard govori o njoj kao o starom nauku, a sve do kraja XII. stoljea primjenjuje se na njezine
protivnike naziv moder-nr.ji Jedna postavka koja je danas neshvatljiva inila se oitom u IX. stoljeu i na neki se
nain odrala sve do XIV. Nominalizam, neko novost malobrojnih, sad obuhvaa sve ljude; njegova je pobjeda
tako velika i temeljita da mu je i ime nepotrebno. Nitko ne veli za sebe da je nominalist, jer nema nikoga daje
togod drugo. Nastoj-rao shvatiti, ipak, da za ljude srednjega vijeka ono to je stvarno nisu bili ljudi nego
ovjeanstvo, ne pojedinci nego vrsta, ne vrste nego rod, ne rodovi nego Bog. Iz takvih pojmova (ega je
najjasniji izraz, moda, etverostruki sustav Eriugenin) proistekla je, po mojem miljenju, alegorijska
knjievnost. Ona je pria o apstrakcijama kao to je roman o pojedincima. Apstrakcije su bile personificirane;

zato u svakoj alegoriji ima neto romaneskno. Pojedinci koje romanopisci iznose tee generikome (Dupin je
Razum, Don Segundo Sombra jest Gauo); u romanima postoji element alegorije.
itl
Za prijelaz od alegorije do romana, od vrsta do pojedinaca, od realizma do nominalizma, trebalo je nekoliko
stoljea, ali ja u pokuati navesti idealan datum. Onaj dan 1382., kad je Geoffrev Chaucer, koji, moda, nije
vjerovao da je nominalist, poelio prevesti na engleski Boccacciov stih E con gli occulti ferri i Tradimenti (I sa
skrivenim maevima Izdajstva) i ponovio ga ovako: The smyler with the knyfunder the cloke (Smjeljivac s
noem pod kabanicom.) Izvornik je u sedmoj knjizi Teseide; engleski prijevod u Knightes Tale.)
Buenos Aires, 1949.
Napomena o (k) Bernardu L
Potkraj trinaestoga stoljea Raimundo Lulio (Ramon Llull) pokuao je rijeiti sve tajne s pomou ureaja od
koncentrinih kolutova, nejednakih i okretnih, podrazdijeljenih na odsjeke s latinskim rijeima; John Stuart
Mili, poetkom XIX. stoljea, uplaio se da e se iscrpsti, jednoga dana, broj glazbenih kombinacija i da Tiee
biti mjesta, u budunosti, za nove Webere i Mozarte; Kurd Lasswitz, potkraj XIX., igrao se munom sanjarijom
o sveopoj knjinici koja biljei sve inaice dvadesetak pravopisnih simbola, ili, bolje rei, sve stoje mogue
izraziti, na svima jezicima. Stroj Luliov, strah Millov i kaotina knjinica Lasswitzova mogu biti za podsmijeh,
ali oni preuveliavaju jednu sklonost koja je openita: od metafizike i od umjetnosti napraviti neku vrstu
kombinatorike igre. Oni koji se uputaju u tu igru zaboravljaju da je jedna knjiga vie od verbalnoga
ustrojstva, ili niza verbalnih ustrojstava; ona je dijalog koji zapodijeva sa svojim itateljem i intonacija koju
pridaje svojem glasu i promjenjive ili nepomine slike to mu ih stavlja u pamenje. Taj je dijalog beskonaan;
rijei amica silentia lunae oznauju danas prisni, tihi i sjajni mjesec, a u Eneidi oznaivale su doba bez
mjeseine, mrak koji je omoguio Grcima da
i
l
1RK
167
uu u utvrenu Troju ...' Knjievnost nije iscrpljiva, zbog dostatnoga i jednostavnoga razloga to to nije ni
jedna jedincata knjiga. Knjiga nije neprenosiv entitet; ona je odnos, ona je os bezbrojnih odnosa. Jedna se
knjievnost razlikuje od druge, prethodne ili potonje, manje po tekstu negoli po nainu kako se ita: kad bih
mogao proitati neku dananju stranicu - ovu, na primjer - kao to e je itati godine dvije tisuite, znao bih
kakva e biti knjievnost godine dvije tisuite. Poimanje knjievnosti kao formalne igre vodi, u najboljem
sluaju, dobro obavljenu poslu to se tie kakva reeninoga sklopa ili strofe, kakvu artistikom sjaju (Johnson,
Renan, Flaubert), a u najgorem neugodnostima kakva djela nainjena od iznenaenja to ih diktiraju tatina i
sluaj (Gracian, Herrera Reissig)Da je knjievnost samo verbalna algebra, bilo tko mogao bi proizvesti bilo koju knjigu, okuavajui varijacije.
Lapidarna formula Sve tee svodi na dvije rijei filozofiju Heraklitovu: Ramon Llull rekao bi nam da je, kad je
zadana prva, dovoljno ispitati neprelazne glagole
1 Ovako ih tumae Milton i Dante, ako se sudi po stanovitim ulomcima koji
se ine imitativnima. U Komediji (Pakao, I., 60; V, 28) imamo: d'ogni lue

muto i dove il sol tace da bi se oznaila mrana mjesta; u spjevu Samson Agonistes (86-89):
The Sun to me is ilark
And silent as the Moon,
When she deserts the nighl
Hid in her vacant interlunar cave.
Cf. E. M. W. Tillvard: The Miltonic Setting, 101.
Sunce je meni tamno
1 tiho kao Mjesec
Kad naputa no
Skriven u svojoj praznoj interlunarnoj peini.
ISflL
da se otkrije druga i da se dobije, zahvaljujui melodinom sluaju, ta filozofija i mnoge druge. Bilo bi dosta
odgovoriti da bi ta formula, dobivena eliminacijom, izgubila vrijednost, dapae i smisao; da bi ona imala neku
vrlinu, moramo je shvaati u vezi s Heraklitom, u vezi s iskustvom Heraklitovim, premda je Heraklit samo
pretpostavljeni subjekt toga iskustva. Rekoh daje knjiga dijalog, oblik odnosa; u dijalogu sugovornik nije zbroj
ili prosjek onoga to govori: moe ne govoriti, a odisati um-nou; moe pametno zboriti, a odisati
bedastoom. S knjievnou se dogaa isto; d'Artagnan izvodi bezbrojne junake pothvate, a Don Quijotea
mlate i rugaju mu se, ali se Don Quijoteova vrijednost osjea dublje. Sve nas to navodi na estetski problem koji
se dosad nije postavljao: moe li neki pisac stvoriti likove nadmonije od sebe? Ja bih odgovorio da ne moe, i
tim bi nijekanjem bilo obuhvaeno i intelektualno i moralno. Vjerujem da se iz nas ne bi mogli roditi likovi
pronicljiviji i plemenitiji od naih najboljih trenutaka. Na tome, ini mi se, zasnivam svoje uvjerenje o Shawovu
prvenstvu. Sindikalni i opinski problemi iz prvih djela izgubit e zanimljivost, ili su je ve izgubili; alama iz
Pleasant Plays prijeti opasnost da budu, jednoga dana, isto tako neumjesne kao i Shakespeareove (humor je,
mislim, usmeni anr, iznenadna pomo u razgovoru, a ne neto napisano); ideje koje objavljuju prolozi i
slatkorjeive tirade mogu se nai u Schopenhauera i u Samuela Butlera2; ali Lavinia, Blanco Posnet, Keegan,
Shotover Richard Dudgeon, i, povrh sviju, Julije Cezar
2 Takoer i u Swedenborga. U Man and Superman itamo da Pakao nije kaznena ustanova nego stanje koje
mrtvi grenici odabiru zbog razloga intimne privlanosti, kao blaenici Raj; Swedenborgova rasprava De Coelo
et Inferno, objavljena 1758., izlae isto uenje.
169
1
\
nadmauju svaki lik to ga je smislila umjetnost naega doba. Misliti na Monsieur Testea pokraj njih, ili na
histri-onskoga Zarathustru Nietzscheova, znai uvidjeti, s iznenaenjem i ak sa sablanjenou, Shavvovu
prednost. Godine 1911. Albert Soergel mogao je napisati, ponavljajui jedno ope mjesto onoga doba,
Bernard Shaw uni-tavatelj je pojma herojskoga, ubojica heroja (Dichtung und Dichter der Zeit, 214); nije

shvatio da herojsko nema nikakve veze s romantinim i da se ono otjelovljuje u kapetanu Bluntschliju u Arms
and the Man, a ne u Sergiusu Saranoffu.
ivotopis Bernarda Shavva, od Franka Harrisa, sadri jedno njegovo prekrasno pismo iz kojega navodim ove
rijei: Razumijem sve i svakoga, a nisam nita i nitko. Iz toga nita (tako usporediva s prvobitnim
boanstvom koje je jedan drugi Irac, Ivan Scotus Eriugena, nazvao M-hil) Bernard Shaw izveo je gotovo
bezbrojne likove, ili dramatis personae: najefemerniji je, mislim, onaj G. B. S. koji se pokazivao puku i koji je
rasipao, na novinskim stupcima, onako olake otroumnosti.
Temeljne su teme Shawove filozofija i etika: prirodno je, i neizbjeivo, to nije na cijeni u ovoj zemlji, ili to ga
povezuju samo s nekim epigramima. Argentinac osjea daje svemir samo oitovanje sluaja, nasumini tok
Demokritovih atoma; filozofija ga ne zanima. Ni etika: drutveno se svodi, za njega, na sukob pojedinaca ili
klasa ili naroda, u kojem je sve doputeno, osim da se bude ismijan ili pobijeen. ovjekova narav i njezine
varijacije bitna su tema romana naega doba; lirika je ugodljivo velianje ljubavnih slasti ili jada; filozofije
Heideggera i
170......................,,_....................
Jaspersa prave od svakoga od nas zanimljiva sugovornika tajnoga i neprekidnoga dijaloga s onim nita i s
boanstvom; te discipline, koje formalno mogu biti dostojne divljenja, izazivaju onu iluziju oja koju Veddnta
osuuje kao najglavniju pogreku. Mogu igrati na oaj i na tjeskobu, ali u dubini laskaju tatini; one su, u tom
smislu, nemoralne. Djelo Shawovo, nasuprot tome, ostavlja okus osloboenja. Okus uenja Stoe, okus saga.
Buenos Aires, 1951.
4
171
Poyij'esp odjeka jednoga imena
Odvojeni u vremenu i prostoru, jedan bog, jedan san i jedan ovjek, koji je lud i koji to zna, ponavljaju jednu
mranu izjavu; prenijeti i odvagnuti te rijei, i njihova dva odjeka, svrha je ove stranice.
Izvorno je itanje znamenito. Biljei ga trea glava druge knjige Mojsijeve, zvane Izlazak. itamo ondje da je
ovar Mojsije, pisac i glavni junak knjige, upitao Boga za Njegovo Ime, na to mu je On odvratio: Ja Sam Koji
Jesam. Prije negoli ispitamo te tajanstvene rijei, moda se nije zgorega prisjetiti da za magijsku, ili primitivnu,
misao imena nisu proizvoljni simboli nego ivotni dio onoga koga odreuju1. Tako australski uroenici
dobivaju tajna imena, koja ne smiju uti pripadnici susjednoga plemena. Meu starim Egipanima vladao je
slian obiaj, svaka je osoba dobivala dva imena: malo ime, koje su svi znali, i pravo ime, ili veliko ime, koje se
uvalo u tajnosti. Po knjigama mrtvih, mnoge opasnosti prijete dui nakon smrti tijela; zaboraviti svoje ime
(izgubiti osobni identitet) moda je najvea. Isto je tako vano znati prava imena bogova, demona i vrata
drugoga svijeta2. Jacques Vandier
1 Jedan od platonskih dijaloga, Kratil. raspravlja i kao da nijee nunu povezanost izmeu rijei i stvari.
2 Gnostici nasljeuju i iznova otkrivaju to jedinstveno miljenje. Tako se razvio golem rjenik vlastitih imena,
koja je Basilid, po Ireneju, sveo na kakofoninu i ciklinu rije Kaulakau. vrstu univerzalnoga kljua svih nebesa.
............ 17?
pie: Dosta je znati ime nekoga boanstva, ili kakva oboanstvljena stvorenja, da bismo ih drali pod svojom
vlau (La religion egyptienne, 1949.). Slino tome, De Quincey nas podsjea daje pravo ime Rima bilo tajno;
za posljednjih dana Republike, Kvint Valerije Soran poinio je svetogre otkrivi ga, te je bio pogubljen ...

Divljak skriva svoje ime da ne bi bio izloen magijskim inima, koji mogu ubiti, izluditi i baciti u ropstvo njegova
vlasnika. U obrascima kletava i uvreda i dalje se uva ta praznovjerica, ili njezina sjena; ne podnosimo da se uza
zvuk naega imena povezuju stanovite rijei. Mauth-ner je ralanjivao i osuivao tu mentalnu navadu.
Mojsije je upitao Gospodina za Njegovo Ime: nije bila posrijedi, vidjeli smo, znatielja filoloke vrste nego
ispitivanje tko je Bog ili, tonije reeno, stoje. (U IX. stoljeu Eriugena je pisao da Bog ne zna tko je ni to je, jer
on *rtije ni neko tko ni neko to.)
Koja je tumaenja izazvao strani odgovor to ga je uo Mojsije? Po kranskoj teologiji, Ja Sam Koji Jesam
znai da samo Bog postoji istinski ili, kako nauava Mag-gid od Mesritcha, da rije y a moe izgovoriti samo
Bog. Nauavanje Spinoze, to od protenosti i misli pravi puke atribute vjene supstancije, koja je Bog, lako
moe biti velianje te ideje; Bog postoji; mi ne postojimo - napisao je, slino tome, jedan Meksikanac.
Po tome prvom tumaenju, Ja Sam Koji Jesam jest ontoloka tvrdnja. Drugi smatraju da odgovor zaobilazi
pitanje; Bog ne kae tko je jer bi to nadmailo shvaanje njegova ljudskog ispitivaa. Martin Buber napominje
da se Ehje eer ehje moe prevesti i kao Ja Sam Koji u Biti ili kao Bit u Gdje Budem. Mojsije je, na nain
egipatskih vraa, upitao Boga za Ime da bi ga podvrgao svojoj vlasti;
173
\
Bog mu je zapravo odgovorio: Danas razgovaram s tobom, ali se sutra mogu odjenuti drugim oblikom, ak i
oblicima nasilja, nepravde i nesree. To itamo u Gogu i Magogu.3
Umnoeno u ljudskim jezicima - Ich bin der ich bin, Ego sum qui sum, 1 am thatlam - sentenciozno ime Boje,
ime koje je, unato tome to je sastavljeno od vie rijei, neprobojnije i vre od onih koja su od jedne jedine,
razrastalo se i odsjajivalo stoljeima, dok 1602. William Shakespeare nije napisao jednu komediju. U toj
komediji naziremo, sasvim uzgredno, vojnika razmetljivca i kukavicu, milesa gloriosusa, koji je, s pomou
lukavstva, isposlovao da ga unaprijede u kapetana. Prijevara se otkriva, ovjek bude javno degradiran, i tada se
umijea Shakespeare i metne mu u usta rijei koje odraavaju, kao u palo-me zrcalu, one to ih je boanstvo
izreklo na gori: Ja vie neu biti kapetanom, ali u jesti, piti, spavati jednako meko kao i kapetan. ivjet u
naprosto od onoga to jesam. * Tako govori Parolles, i naglo prestaje biti konvencionalni lik komine farse te
postaje ovjek, i svi ljudi.
Posljednja se verzija zbiva oko tisuu sedamsto i etrdesete, jedne od godina u kojima je trajala duga agonija
Swiftova i koje su, moda, za njega bile samo jedan nepodnoljiv trenutak, oblik paklene vjenosti. Swift je
' Buber (Was isl der Mensch?, 1938.) pie da ivjeti znai prodirati u neobino prebivalite duha, iji je temelj
ahovska ploa na kojoj igramo neizbjeivu i nepoznatu igru protiv nestalnoga i katkad uasnoga protivnika.
* Rijei koje izgovara Parolles (All's IVell Thal Ends IVell, Sve je dobro to se
dobro svri) u izvorniku glase (IV., 3):
Captain 1 'II be no more;
But I v/ill eat and drink, and sleep as sofi
As captain shall: simplv the thing I am
Shall muke me live.
174

ivio od ledene inteligencije i od ledene mrnje, ali gaje uvijek fascinirao idiotizam (kao to je fascinirao i Flauberta), moda zato stoje znao da na njegovoj granici vreba ludilo. U treem dijelu Gullivera zamislio je, s
minucioznom mrnjom, pleme ljudi oronulih i besmrtnih, izruenih na milost i nemilost slabunjavim apetitima
koje ne mogu zadovoljiti, nesposobnih za razgovor s blinjima, jer je protjecanje vremena izmijenilo jezik, i za
itanje, jer im pamenje nema snage da idu odjednoga do dragoga retka. Moe se pretpostaviti daje Swift
zamislio tu grozotu jer gaje plaila, ili da bije od sebe odvratio magijski. Godine 1717. kazao je Youngu, piscu
Night Thoughts: Ja sam poput ovoga drveta; poet u umirati od kronje. Vie negoli u slijedu svojih dana,
Swift traje za nas u nekoliko uasnih izreka. Njegov sentenciozni i turobni karakter pokatkad se protegne i na
ono to se govori o njemu, kSo da oni koji sude o njemu ne ele zaostati. Misliti na njega jest kao misliti na
ruevine velika carstva - napisao je Thackerav. Ipak, nita nije tako patetino kao njegova primjena
tajanstvenih Bojih rijei.
Gluhoa, vrtoglavica i strah od ludila i, najposlije, idiotizam oteavali su i produbljivali Swiftovu melankoliju.
Poeo je gubiti pamenje. Nije elio nositi naoale, nije mogao itati i vie nije bio sposoban ni pisati. Zaklinjao
je svaki dan Boga da mu poalje smrt. Ijedne veeri, ve stara i luda, i na izdisaju, uju ga gdje ponavlja, ne
znam da li s rezignacijom, oajem ili kao onaj koji se utvruje i tko se sidri u svojoj neranjivoj unutranjoj biti: Ja
Sam Koji Jesam, Ja Sam Koji Jesam.
Bit e da sam nesrea, ali ja jesam - osjeao je Swift, i uz to: Ja sam dio svemira, isto tako neumitan i nudan
kao i drugi, i uz to: Ja sam ono to Bog hoe da budem, ja
175

!*
1
sam ono ime su me stvorili sveopi zakoni, i moda: Biti je biti sve.
Ovdje se zavrava povijest jedne reenice; dostaje da dodam, kao epilog, rijei koje je Schopenhauer
izgovorio, primakavi se smrti, Eduardu Grisebachu: Ako sam katkad vjerovao da sam nesretan, to je zbog
pometenosti i zablude. Zamjenjivao sam sebe s nekim drugim, na primjer s nekim suplentom koji ne moe
stei titulu, ili s optuenikom u parnici zbog klevete, ili sa zaljubljenikom koga djevojka prezire, ili s bolesnikom
koji ne moe izii iz kue, ili s dragim osobama koje trpe sline jade. Ja nisam bio te osobe; bio sam, jedno s
drugim, tkanina za odjeu koju sam oblaio i svlaio. Tko sam ja zapravo? Ja sam pisac Svijeta kao volje i
predodbe, dao sam jedan odgovor na zagonetku Postojanja, koji e zaokupljati mislioce buduih stoljea. To
sam ja, a tko e o tome moi raspravljati u godinama koje mi jo ostadoe od ivota? Upravo zato to je
napisao Svijet kao volja i predodba, Schopenhauer je vrlo dobro znao da je, u osnovi, biti mislilac isto toliko
iluzorno kao i biti bolesnik ili prezreni, ali i daje neto bitno drago. Neto drago: volja, mrani korijen Parollesov, ono to je bio Swift.
povijesti
Jbhann Wolfgang von Goethe (koji je pratio vojvodu od Weimara na njegovu vojnom pohodu na Pariz) ugleda,
20. rujna 1792., najizvrsniju vojsku Europe koju je bila, neobjanjivo, kod Valmvja odbila aica pripadnika
francuske milicije, te ree uznemirenim prijateljima: Na ovom je mjestu, i na dananji dan, poelo novo doba u
svjetskoj povijesti, i moemo kazati da smo prisustvovali njegovu roenju. Od toga je dana bila sva sila
povijesnih datuma, a jedna je od zadaa vlada (osobito u Italiji, Njemakoj i Rusiji) bila i to da ih izmiljaju, ili
hine, s obiljem prethodne propagande i uporne reklame. Takvi datumi, u kojima se otkriva utjecaj Cecila B. de
Millea, imaju manje veze s povijeu negoli s novinarstvom: vjerovao sam daje povijest, istinska povijest,

mnogo srameljivija i da njezini bitni datumi mogu ostati, zadugo, tajni. Jedan je kineski pisac ustvrdio da
jednorog, zbog svoje neobinosti, moe proi nezapaen. Oi vide ono to su navikle vidjeti. Tacit nije shvatio
Raspee, premda ga spominje njegova knjiga.
Te su mi se misli javile nakon sluajne reenice to mi je bila zapela za oko dok sam listao povijest grke
knjievnosti i koja je pobudila moju panju zato to je,
.177
m
pomalo, zagonetna. Evo te reenice: He brought in a se-cond actor. (On je uveo drugoga glumca.) Zastao sam
otkrivi daje subjekt te tajanstvene radnje bio Eshil i daje, kako itamo u etvrtoj glavi Aristotelova Pjesnikog
umijea, poveao broj glumaca od jednoga na dva. Poznato je da se drama rodila iz tovanja Dioniza;
izvorno, jedan se jedini glumac, hypokrites, penjao na koturne, odijevao u crno i crveno i, lica uveana
maskom, dijelio pozornicu s dvanaest lanova kora. Drama je bila jedna od kultnih sveanosti i, kao i svaki
obred, lako je mogla postati nepromjenjiva. Moglo se to dogoditi, ali jednoga dana, pet stotina godina prije
kranske ere, Atenjani su ugledali, zapanjeni, moda i sablanjeni (Victor Hugo nagaa ovo potonje),
nenajavljenu pojavu drugoga glumca. Toga dana, jednoga pradavnog proljea, u kazalitu boje meda, to li su
mislili, to li su tono osjeali? Moda ni zapanjenost ni sablazan; moda jedva poetak iznenaenja. U Tusculanae disputationes stoji da je Eshil pristupio pitago-rovskom redu, ali nikad neemo doznati da li je imao
predodbu, makar i nesavrenu, o vanosti prijelaza od jednoga prema dva, od jednine prema mnoini i, tako,
prema beskonanosti. S drugim su glumcem doli dijalog i beskrajne mogunosti reakcija jednih osoba na
druge. Gledalac-prorok bio bi u njegovoj pratnji ugledao mnotvo buduih pojava: i Hamleta i Fausta i
Sigismunda i Macbetha i Peera Gynta, i druge koje nae oi jo ne mogu razabrati.
I drugi sam povijesni datum otkrio itajui. Osvanuo je na Islandu u XIII. stoljeu po naem raunanju vremena;
recimo: 1225. Povjesniar i poligraf Snorri Sturluson,
na svojem posjedu u Borgafjordu, pisao je, za uputu buduim naratajima, o posljednjem pothvatu
znamenitoga kralja Haralda Sigurdarsona, kojeg su zvali i Neumoljivi (Hardrada), to se borio u Bizantu, Italiji i
Africi. Tostig, brat saksonskoga kralja Engleske, Harolda God-winovia, bio se polakomio na vlast, te je
pridobio potporu Haralda Sigurdarsona. S vojskom Norana iskrcae se na istonu obalu i svladae zamak
Jorvika (Yorka). Juno od Jorvika srazie se sa saksonskom vojskom. Iznijevi prvanje injenice, Snorrijev zapis
nastavlja:
Dvadesetorica konjanika primakoe se redovima napadaa; ljudi i konji bijahu oklopljeni eljezom. Jedan od
konjanika povika: - Je li knez Tostig ovdje?
- Ne poriem da sam ovdje - ree knez.
- Ako si ti doista Tostig - ree konjanik - dolazim ti kazati da ti brat tvoj nudi oprotenje i treinu kraljevstva.
** - Ako prihvatim - ree Tostig - to e kralj dati Haraldu Sigurdarsonu?
- Ni njega nije zaboravio - odgovori konjanik. - Dat e mu est stopa engleske zemlje i, jer je toliko visok, jednu
vie.
- Onda - ree Tostig - kaider svojemu kralju da emo se boriti do smrti.
Konjanici odjahae. Harald Sigurdarson upita zamiljeno: - Tko li je taj vitez to je onako dobro zborio?
- Harold Godwinovi."

Druga poglavlja izvjeuju daje, prije negoli je toga dana sunce zalo, norka vojska bila hametice potuena.
Harald Sigurdarson poginu u bici, kao i knez Tostig (He-imskringla, X., 92).
Jedan je okus koji nae doba (moda sito nezgrapnih patvorina profesionalnih rodoljuba) obino ne prima bez
,........ 179
je
neke sumnjiavosti: prvotni okus junatva. Uvjeravaju me da Pjesan o Cidu ima toga okusa; ja sam ga,
jedinstvenoga, otkrio u stihovima Eneide (Sine moj, od mene se naui hrabrosti i postojanosti; od drugih
uspjehu), u anglosaksonskoj baladi o Maldonu (Poslat emo vam strijele mjesto nameta, otrovna koplja i
maeve predaka), u Pjesmi o Rolandu, u Victora Hugoa, u Whitmana i u Faulknera (lavanda, jaa od mirisa
konja i hrabrosti), u Housmano-vu Epitafu za plaeniku vojsku i u est stopa engleske zemlje u
Heimskringli. Iza prividne povjesniarove prostodunosti skriva se tankoutna psiholoka igra. Harold se gradi
da nije prepoznao brata, tako da i on, zauzvrat, pokae da nije prepoznao njega; Tostig ga ne izdaje, ali nee
izdati ni svoga saveznika; Harold, elei oprostiti bratu, ali ne i trpjeti paanje norkoga kralja, vlada se na
nain koji je sasvim razumljiv. Neu nita da reknem o dovitljivosti njegova odgovora: dati treinu kraljevstva,
dati est stopa engleske zemlje.' Samo je jedno izvrsnije od izvrsnoga odgovora saksonskoga kralja: to to ga
je ovjekovjeio jedan Islananin, ovjek od koljena poraenih. To je isto kao da nam je neki Kartaanin namro
spomen na pothvat Regulov. Razlono je Sakso Gramatik napisao u svojim Gesta Danorum: Ljudi Thule
(Islanda) veoma vole prouavati i zapisivati povijest svih naroda i ne misle daje manje slavno objaviti izvrsnost
drugih negoli vlastitu.
Nije povijesni onaj datum kad je Saksonac izrekao svoje rijei nego onaj kad ih je neprijatelj ovjekovjeio.
Datum koji prorie neto to je jo u budunosti: zaborav
1 Carlyle (Earlv Kings of Nonvuv. XI.) kvari, nesretnim dodatkom, tu ekonominost. Uz est stopa engleske
zemlje on domee for a gruve (za grob).
rasa i naroda i zajednitvo svega ovjeanstva. Ta rtva duguje svoju vrijednost pojmu domovine; Snorri, ve
po tome to o njoj izvjeuje, nadvisuje je i transcendira.
Drugoga danka neprijatelju sjeaju me posljednje glave Lavvrenceovih Seven Pillars of Wisdom: on hvali
vrijednost jedne njemake vojne posade i zapisuje ove rijei: : Dakle, prvi put u tome pohodu stadoh se
ponositi ljudima koje su ubijali moji prijatelji. I onda domee: They were glorious.
Buenos Aires, 1952.

181
Novo pobijanje
vremena
Vor mir war keine Zeit, nach mir wird keine seyn, Mit mir gebiert sie sich, mit mir geht sie auch ein.* Daniel
von Czepko: Sexcenta monodisticha sapientium, 111.(1655.)
?rep kodna napomena
T~*V a je objavljeno sredinom XVIII. stoljea, ovo bi m se pobijanje (ili njegov naslov) odralo u bi-* S
bliografijama Humeovim, i moda bi ga udostojali kojim retkom Huxley ili Kemp Smith. Objavljeno 1947. -

nakon Bergsona - ono je anakronistika reductio ad ab-surdum jednoga davnanjeg sustava, ili je, to je jo
gore,
* Prije mene ne bijae vremena, nakon mene nee ga biti, Sa mnom se rodi, sa mnom i prestaje.
182
slabano mudrovanje jednog Argentinca zabasala u metafiziku. Oba su nagaanja vjerojatna i, moda, istinita;
da bih ih popravio, ne mogu obeati, u zamjenu za svoju poetniku dijalektiku, neki neuven zakljuak.
Postavka koju u izloiti stara je koliko i strijela Zenonova ili kao kola onoga grkoga kralja u Milindapanhi;
novost, ako je ima, jest primjena Berkeleyeva klasinog oruja u tu svrhu. On i njegov nastavlja David Hume
obiluju odjeljcima koji protuslove mojoj tezi ili je iskljuuju; vjerujem, ipak, da sam izvukao neizbjeiv zakljuak
iz njihova nauka.
Prvi lanak (A) potjee iz 1944., a pojavio se u 115. broju asopisa Sur; drugi, iz 1946., jest prerada prvoga.
Namjerno nisam od ta dva lanka pravio jedan jer sam snao da bi itanje dvaju slinih zapisa moglo olakati
razumijevanje nepokorne materije.
Recimo koju i o naslovu. Nije mi promaklo da je on primjer onoga udovita koje logiari prozvae contradictio in adjectoy'er kazati da je pobijanje vremena novo (ili staro) znai prirei mu jedan atribut privremene
naravi, koji uspostavlja upravo onaj pojam to ga subjekt eli dokinuti. Ostavljam ga unato tome, jer njegova
lagana podsmjeljivost dokazuje da ne pridajem pretjeranu vanost ovim igrama rijeima. Uostalom, na je
jezik tako zasien i prodahnut vremenom da je vrlo mogue da na ovim stranicama nema ni jedne jedincate
reenice koja ga, na neki nain, ne zahtijeva ili ne priziva.
Posveujem ove rasprave svojem pretei Juanu Crisostomu Lafinuru (1797.-1824.), koji je argentinskoj
183
&TS.
knjievnosti ostavio nekoliko nezaboravnih jedanaeste-rakih pjesama i koji je nastojao reformirati nauavanje
filozofije oistivi je od teolokih mrlja i izlaui s katedre naela Lockea i Condillaca. Umro je u izbjeglitvu;
muilo gaje, kao i sve ljude, ravo vrijeme u kojem je ivio. '
J. L. B. Buenos Aires, 23. prosinca 1946.
1 Nema prikaza budizma koji ne spominje knjigu Milindapanha, apologetsko djelo iz II. stoljea, to pripovijeda
o raspri u kojoj su subesjednici baktrijski kralj Menandar i pustinjak Nagasena. Ovaj drugi izlae da kao to
kraljeva kola nisu ni kotai, ni sjedite, ni osovina, ni rudo, ni orma, tako ni ovjek nije materija, forma,
dojmovi, ideje, nagoni ili svijest. On nije ni kombinacija tih dijelova niti postoji izvan njih ... Nakon viednevne
raspre Menandar (Milin-da) preobraa se u Buddhinu vjeru. Djelo Milindapanha preveo je na engleski Rhys
Davids (Oxford, 1890.-1894.).
1J34
A
I.
U'tijeku ivota posveena knjievnosti i (pokadto) metafizikom nemiru nazreo sam, ili naslutio, pobijanje
vremena, pobijanje u koje ja sam ne vjerujem, ali koje me pohodilo nou, ili u zamornim svanui-ma, s
varljivom snagom aksioma. Toga je pobijanja, na jieki nain, bilo u svima mojim knjigama: unaprijed ga
flbbliuju pjesme Zapis na kojemu god grobu i El truco i moja udnja za Buenos Airesom (1923.); iznosi se u

dva lanka u Istraivanjima (1925.) i na 46. stranici Evarista Carriega (1930.), u prii Osjeanje u smrti u mojoj
Povijesti vjenosti (1936.), biljei ga 24. stranica Vrta raz-granatih staza (1942.). Nijedan me od tekstova koje
sam naveo ne zadovoljava, ak ni pretposljednji u tome nizu, manje uvjerljiv i promiljen negoli proroki i
patetian. Sve u ih nastojati uskladiti s ovim zapisom.
Dva me razloga navode na ovo pobijanje: Berkelevev idealizam; Leibnizovo naelo nerazlinoga.
Berkelev (Principles of Human Knowledge, 3) napominje: Da nae misli, osjeaji i ideje, stvoreni matom, ne
postoje izvan svijesti, jest neto s ime e se svi sloiti. A za mene je ne manje oito da razni osjeaji i ideje
utisnuti u osjetila, kako god se meusobno kombinirali (id
185
i
est, kakve god objekte oni tvorili), ne mogu postojati drukije doli u nekoj svijesti koja ih opaa ... Za stol na
kojem piem kaem da postoji; drugim rijeima, ja ga vidim i osjeam: i kad bih bio izvan svoje radne sobe,
rekao bih da postoji, mislei time rei da bih ga, kad bih bio u svojoj radnoj sobi, mogao opaziti, ili da ga neki
drugi duh zaista opaa ... Jer, meni je potpuno nerazumljivo ono to se govori o apsolutnom postojanju
nemisleih stvari, neovisno o tome da li su opaene ili nisu. Njihovo esse jest percipi; one, takoer, nikako ne bi
mogle postojati izvan svijesti ili misleih stvari koje ih opaaju. U 23. odjeljku dodaje, preduhitrivi primjedbe:
Ali, velite vi, bez sumnje mi nije nita lake negoli zamisliti, npr., da stabla postoje u nekom parku ili knjige u
nekoj radnoj sobi, a da nema nikoga u blizini da ih opaa. Odgovaram: moete, u tome nema nikakve tekoe.
No, da li je sve to, molim vas, ita vie od stvaranja, u vaoj svijesti, stanovitih ideja koje vi zovete knjigama ili
stablima i istodobno proputanja da stvorite ideju bilo koga tko bi ih mogao opaati? Ali, zar ih vi sve to
vrijeme ne opaate i ne mislite o njima? Ovo je, dakle, sasvim sporedno: to samo pokazuje da vi imate mo da
zamislite ili stvorite ideje u svojoj svijesti, ali ne pokazuje da vi moete zamisliti mogunost da objekti vae
misli mogu postojati izvan svijesti. U drugom odjeljku, broj 6, ve je bio kazao: Neke su istine tako bliske i
oite svijesti da ovjek treba samo da otvori oi da bi ih vidio. Takvom smatram ovu vanu istinu, naime da sva
bia na nebu i stvari na zemlji, ukratko sva ona tijela koja tvore golemu zgradu svijeta, uope ne postoje izvan
neke svijesti; da je njihovo bie u tome da budu opaene ili spoznate; da, prema tome, sve dok ih stvarno ne
opazim, odnosno sve dok ne postoje u mojoj svijesti,
ili u svijesti kojega god drugoga stvorenog duha, one ili uope ne mogu postojati ili mogu postojati u svijesti
nekoga vjenog duha ...
To je, iznesen rijeima svojega izumitelja, idealistiki nauk. Lako ga je razumjeti; teko je misliti u njegovim
okvirima. Sam Schopenhauer, tumaei ga, zapada u aljkavosti koje su za svaku osudu. U prvim recima prve
knjige svojega Welt als Wille und Vorstellung - godine 1819. - - iznosi ovaj stav, koji mu je omoguio da na
neprolazan nain zbuni sve ljude: Svijet je moja predodba. ovjek koji ispovijeda ovu istinu vrlo dobro zna da
ne poznaje sunce ili zemlju, nego samo oi koje vide sunce i ruku koja uti da dodiruje zemlju. To e rei,
idealistu Scho-penhauem oi i ruka ovjekova manje su varljivi, ili prividni, negoli zemlja i sunce. Godine 1844.
objavljuje do-_datni svezak. U prvoj glavi iznova otkriva, i preuveliava, jdnu staru pogreku: on definira
svemir kao modanu pojavu i razlikuje svijet u glavi od svijeta izvan glave. Berkelev je, ipak, metnuo 1713.
Philonousu u usta ove rijei: Stoga mozak o kojem govori, jer je opaljiva stvar, postoji samo u duhu. Sad,
rado bih znao da li ti misli da je razborito pretpostaviti da jedna ideja ili stvar, postojei u duhu, uzrokuje sve
druge ideje. A ako misli tako, molim, kako objanjava podrijetlo same te prvotne ideje ili mozga? Dualizmu,
ili cerebralizmu, Schopenhauerovu moe se valjano suprotstaviti Spillerov monizam. On (The Mind ofMan,
glava VIII., 1902.) tvrdi da su mrenica i povrina koe, koji se pozivaju u pomo da bi se objasnilo vizualno i
taktilno, same dva taktilna i vizualna sustava i da soba koju vidimo (objektivna) nije vea od one zamiljene
(cerebralne i daje ne sadri), jer su posrijedi dva nezavisna vizualna sustava. Berkelev (Principles

.187
i i",
1
of Human Knowledge, 10 i 116) takoer porie dvije prvobitne kvalitete - vrstou i protenost stvari - i
apsolutni prostor.
Berkelev tvrdi da predmeti neprekidno postoje, jer, makar ih neki pojedinac i ne opaa, Bog ih opaa; Hume to,
s vie logike, opovrgava (Treatise of Human Nature, I., 4, 2). Berkelev potvruje osobni identitet, jer ja sam
nisam svoje ideje, nego neto drugo, miljenje, djelatno naelo (Dialogues, 3). Hume, skeptik, to je pobijao i
pravio od svakoga ovjeka sveanj ili zbirku raznih opaaja, koji dolaze jedan za drugim nepojmljivom
brzinom (nav. dj, L, 4, 6). Obojica potvruju vrijeme: za Ber-keleva ono je slijed ideja u mojem duhu, tee
jednolino, a u njemu sudjeluju sva bia (Principles of Human Knowledge, 98); za Humea ono je sastavljeno
od nedjeljivih asaka (nav. dj. I., 2, 2).
Nagomilao sam navode zagovornika idealizma, obilno sam citirao njihove kanonske ulomke, ponavljao se i bio
eksplicitan, kudio sam Schopenhauera (ne bez nezahvalnosti) kako bih pomogao itatelju da prodre u taj
nestalni duhovni svijet. Svijet od dojmova to se gube; svijet bez materije i duha, bez objektivnoga i
subjektivnog; svijet bez idealne arhitekture prostora; svijet nainjen od vremena, kaos, san. Do toga, gotovo
savrena, rasapa dospio je David Hume.
Kad se idealistiki argument jednom prihvati, mislim da je mogue - moda i neizbjeivo - ii i dalje. Po Humeu, nije ispravno govoriti o obliku mjeseca i o njegovoj boji; oblik i boja jesu mjesec; isto se tako ne moe
govoriti o duhovnim opaaj ima, jer duh nije nita drugo nego niz opaaja. Kartezijansko mislim, dakle jesam
biva opovrgnuto; rei mislim znai postuliratija, to jepetitio prin-cipii; Lichtenberg je, u XVIII. stoljeu,
predloio da se,
umjesto mislim, rekne bezlino misli, kao kad se kae grmi ili sijeva. Ponavljam: nema iza lica nekoga
tajnogaya koje upravlja inima i koje prima dojmove; mi jesmo samo niz tih zamiljenih ina i pogrenih
dojmova. Niz? Ako nijeemo duh i materiju, koji su neprekidnosti, ako nijeemo i prostor, ne znam kakva prava
imamo na neprekidnost koja je vrijeme. Zamislimo koju god sadanjost. Jedne noi na Mississippiju budi se
Huckleberry Finn; splav, izgubljena u polumraku, plovi niz rijeku; moda je malo prohladno. Huckleberrv Finn
razabire neumorni blagi um vode; nehajno otvara oi; ugleda mnotvo zvijezda, gleda nerazgovijetnu crtu to
je tvore stabla; potom tone u drevan san kao u tamnu vodu'. Idealistika metafizika tvrdi da je opasno, i
uzaludno, pridavati tim opaajima materijalnu supstanciju (objekt) i duhovnu supstanciju (subjekt); ja mislim
da nije manje nelogino militi da su svi oni lanovi jednoga niza kojem je poetak isto toliko nepojmljiv kao i
kraj. Dodati rijeci i obali koje je opazio Huck drugu materijalnu rijeku i drugu obalu, dodati drugi opaaj toj
neposrednoj mrei opaaja, po idealizmu je neopravdano; po meni, nije manje neopravdano dodati vremensku
odrednicu: injenicu, npr., da se dogaaj zbio 7. lipnja 1849. izmeu etiri i deset i etiri i jedanaest. Recimo to i
drukije: poriem, na temelju idealistikih razloga, golemi vremenski niz koji idealizam pretpostavlja. Hume je
poricao postojanje apsolutnoga prostora u kojem svaka stvar ima svoje mjesto; ja, opstojanje jedinstvenoga
vremena u kojem se povezuju sve injenice. Poricati supostojanje (koegzistenciju) nije manje teko negoli
poricati slijed (sukcesiju).
1 Da olakam itatelju, odabrao sam jedan trenutak izmeu dva sna, knjievni, a ne povijesni trenutak. Ako
tkogod sumnja u prijevaru, moe umetnuti drugi primjer; iz svojega ivota, ako eli.
.189...

Poriem, u velikom broju sluajeva, susljedno (sukcesivno); poriem, u velikom broju sluajeva, i istodobno
(kontemporalno). Ljubavnik koji misli: Dok sam bio vrlo sretan mislei o vjernosti svoje ljubljene, ona me
varala, vara sam sebe: ako je svako stanje koje ivimo apsolutno, ta srea nije bila suvremena s tom
prijevarom; otkrie prijevare jest novo stanje, nepodesno da izmijeni prijanja, premda ne i da izmijeni
sjeanje na njih. Dananja nesrea nije zbiljskija od davnanje sree. Traim konkret-niji primjer. Poetkom
kolovoza 1824. kapetan Isidoro Suarez, na elu eskadrona peruanskih husara, izvojevao je pobjedu kod Junina;
poetkom kolovoza 1824. De Quincey je objavio dijatribu protiv djela JVilhelm Meis-ters Lehrjahre; te
injenice nisu bile suvremene (danas jesu) jer su ta dva ovjeka umrla, prvi u Montevideu, drugi u Edinburghu,
ne znajui jedan za drugoga ... Svaki je trenutak samosvojan. Ni osveta, ni opratanje, ni zatvori, ak ni
zaborav, ne mogu izmijeniti neranjivu prolost. Ne ine mi se manje zaludni ni nada i strah, koji se uvijek
odnose na budue dogaaje, tj. na dogaaje to se nee zbiti nama, koji smo do najmanje sitnice sadanji.
Kau mi da sadanjost, speciouspresent psihologa, traje izmeu nekoliko sekunda i djelia sekunde; toliko
traje i povijest univerzuma. Bolje rei, takve povijesti i nema, kao to nema ni ivota ovjejega, ni jedne
jedincate od njegovih noi; svaki trenutak koji ivimo postoji, ali ne i njihova zamiljena povezanost.
Univerzum, ukupnost svih injenica, jest zbirka ne manje idealna od zbirke svih konja to ih je Shakespeare
sanjao -jednoga, mnogih, nijednoga? -izmeu 1592. i 1594. Dodajem: ako je vrijeme duhovni proces, kako ga
moe dijeliti tisuu, ili ak dvoje, razliitih ljudi?
-:>.*.. A r\r\
Obrazlaganje u prethodnim odjeljcima, isprekidano i, ini se, preoptereeno primjerima, moe izgledati
zamreno. Traim izravniji nain. Razmotrimo jedan ivot koji obiluje ponavljanjima; moj, primjerice. Ne mogu
proi mimo groblja Recolete, a da se ne sjetim da su ondje pokopani moj otac, djed i baka i pradjed i prabaka,
kao i ja to u biti; onda se prisjetim da sam se toga istog prisjeao ve bezbroj puta; ne mogu se etati ulicama
u susjedstvu, u nonoj samoi, a da ne pomislim da nam ona godi zato to uklanja beskorisne pojedinosti,
poput sjeanja; ne mogu aliti zbog gubitka ljubavi ili prijateljstva, a da se ne sjetim da ovjek moe izgubiti
samo ono to doista nije ni imao; kad god prolazim mimo jednog od uglova Junoga okruga, spomenem se
vas, Helena; kad mi god vjetar donese miris eukaliptusa, pomislim na Adrogue, iz svojega djetinjstva; kad se
god sjetim Heraklitova 91. fragmenta: Nije mogue dva puta stupiti u istu rijeku, zadivim se njegovoj
dijalektikoj domiljatosti, jer lakoa s kojom primamo prvo znaenje (Rijeka je drugo) kriom nam namee
idue (Ja sam drugo) i podrava nas u iluziji da smo ga mi smislili; kad god ujem gdje neki germanofil
napada jidi, pomislim da jejidi, prije svega, njemako narjeje, jedva zamrljano jezikom Duha Svetoga. Ove
tau-tologije (i druge koje preuujem) sav su moj ivot. Naravno, one se ponavljaju bez preciznoga reda;
postoje razlike u uzbuenju, temperaturi, aru, opem tjelesnom stanju. Slutim, ipak, da broj prigodnih
varijacija nije beskonaan: moemo pretpostaviti, u duhu nekoga pojedinca (ili dvojice pojedinaca koji se ne
poznaju, ali u kojima se zbiva isti proces) dva ista trenutka. Pretpostavivi tu jednakost, moemo se upitati:
jesu li ta dva jednaka trenutka ista? Je li dovoljan svaki ponovljeni trenutak da razori i ispremee slijed
vremena? Nisu li zanesenjaci koji
191
I
4
se predaju jednom Shakespeareovu stihu doslovce Shakes-peare?
Nisam nacistu ak ni s etikom sustava koji sam izloio. Ne znam da li i postoji. Peti odjeljak etvrte glave
rasprave Sanhedrin iz Misne veli da, po Bojoj Pravdi, onaj koji ubije jednoga ovjeka razara svijet; ako ne
postoji mnoina, onaj koji uniti sve ljude nee biti greniji od primitivnoga i samotnoga Kaina, a to je
pravovjerno, ni sveobuhvatniji u svojem ruilatvu, to moe biti magijsko. Bune sveope katastrofe - poari,
ratovi, poasti -jedna su jedina bol, varljivo umnoena u mnogobrojnim zrcalima. Ovako sudi Bernard Shaw

(Guide to Socialism, 86): Ono to moe podnijeti najvie je to se moe podnijeti na zemlji. Ako umire od
izgladnjelosti, patit e od sve izgladnjelosti koje je bilo i koje e biti. Ako deset tisua ljudi umire s tobom,
njihovo sudionitvo u tvojoj kobi nee pridonijeti da bude deset tisua puta gladniji niti deset tisua puta
umnoiti vrijeme tvoje agonije. Ne daj da te prevlada strana ukupnost ljudskih patnja; takva ukupnost ne
postoji. Ni siromatvo ni bol nisu umnoljivi. Usporedi takoer The Problem ofPain, VII., C. S. Lewisa.
Lukrecije (De rerum natura, I., 830) pripisuje Anak-sagori nauk po kojem se zlato sastoji od estica zlata; vatra
od iskara; kost od sitnih koica. Josiah Royce, moda pod utjecajem sv. Augustina, sudi daje vrijeme
nainjeno od vremena i da je svako sada u kojem se neto zbiva takoer i slijed (The World and the
Individual, II., 139). Taj je stav spojiv sa stavom iz ovoga ogleda.
Svaki je jezik, po svojoj naravi, susljedan (sukcesivan); opire se razmatranju vjenoga, bezvremen-skog. Onima
koji su s odbojnou pratili dosadanje izlaganje moda e se svidjeti ova stranica iz 1928. Ve sam je bio
spomenuo; rije je o pripovijesti pod naslovom Osjeanje u smrti:
elim ovdje zabiljeiti jedan doivljaj koji mi se zbio neku no: malenkost odvie nestalna i zanosna da bi se
mogla nazvati dogodovtinom; odvie bezumna i uvstvena da bi bila misao. Posrijedi je jedan prizor i njegova
rije: rije koju sam ve navodio, ali je dotle nisam doivljavao s potpunim predavanjem. Sad u iznijeti njezinu
povijest, s vremenskim i prostornim zbivanjima u koji-jna se oitovala.
^ Sjeam se toga ovako. Po danu koji je prethodio toj noi bio sam u Barracasu, mjestu koje nisam esto
posjeivao i ija je udaljenost od mjesta koje sam poslije pohodio dala udnovat okus tome danu. Ta no nije
imala neke svrhe; kako je bila vedra, iziao sam da se proetam i razaberem nakon veere. Nije mi se
odreivao smjer etnje; gledao sam postii najveu irinu mogunosti, da svoje oekivanje ne bih zamorio
obveznim predvianjem jedne od njih. Pokuao sam, koliko je god bilo mogue, ono to zovu etati se bez
cilja; prihvatio sam, bez ikoje druge svjesne odluke osim da izbjegavam avenije ili ire ulice, najmranije porive
sluaja. Dakle, neka vrsta bliske privlanosti vodila me prema etvrtima ijih sam se imena uvijek elio prisjetiti
i koja nameu potovanje mojem srcu. Ne kanim ovako oznaiti svoju etvrt, toni ambijent djetinjstva, nego
njegov jo i sad tajanstveni okoli: kraj koji
193
I
i
sam sav bio zaposjedao u rijeima, a malo u zbilji, blizak i mitoloki istodobno. Protivne od bliskoga, njegovo
nalije, za mene su one pretposljednje ulice, gotovo isto toliko potpuno nepoznate koliko i skriveni temelji
nae kue ili na nevidljivi kostur. etnja me dovede do jednoga ugla. Udisao sam no, u najvedrijoj sveanosti
miljenja. inilo se da je prizor, ne odvie zamren, jo vie pojednostavnio moj umor. Onestvarivala gaje
vlastita tipinost. Ulica je bila od niskih kua, i premda je prvi dojam kojim je zraila bio bijeda, drugi je,
zacijelo, bio srea. Bila je jedna od najbjednijih i najljepih. Ni u jednoj se kui s ulice nije nazirao ivot; jedna je
smokva zasjenjivala ugao; mali trijemovi - vii od uredno poredanih zidova - doimali su se kao da su izgraeni
od iste beskonane tvari noi. Nogostup je tvorio strminu du ulice, ulice od obine gline, gline jo nepokorene
Amerike. Pri dnu, ulica, ve otvorena prema pampi, gubila se prema Maldonadu. Nad glinom nemirnom i
kaotinom, inilo se da ograda obojena u ruiasto ne ugouje mjeseinu nego da prosjajuje vlastitom
svjetlou. Ne moe biti od toga crvenila boljega naina da se imenuje njenost.
Gledao sam tu jednostavnost. Pomislih, zacijelo na-glas: Ovo je isto kao i prije tridesetak godina ... Pretpostavih ovaj datum: skoranje doba u drugim zemljama, ali sad sasvim daleko na ovoj nestalnoj strani svijeta.
Moda je cvrkutala ptica, i moda sam zato outio malice njenosti, ba toliko kolika je i ptica; ali je
najpouzdanije da u toj ve vrtoglavoj tiini nije bilo drugoga glaska do bezvremenoga zrikanja zrikavaca.

Jednostavna misao Ja sam u tisuu osamsto i nekoj prestala je biti tek nekoliko priblinih rijei i ukorijenila se u
stvarnosti. Osjetih se mrtvim, osjetih se apstraktnim opaateljem svijeta; osjetih
neodreeni strah to ga ulijeva spoznaja koja je najvia ozarenost metafizike. Nisam pomislio da sam se vratio
uz pretpostavljene vode Vremena; prije sam slutio da sam imalac zatajenoga, ili odsutnog, smisla nepojmljive
rijei vjenost. Tek sam poslije bio kadar definirati tu pomisao.
Zapisujem je, sad, ovako: Ovo jasno predoavanje homogenih injenica - vedre noi, iste ograde,
provincijskoga mirisa kozje krvi, obine gline - nije samo istovjetno s onim kako je bilo na onom uglu prije
toliko godina; ono je, bez slinosti ili ponavljanja, isto. Vrijeme, ako moemo zamisliti tu istovjetnost, jest
obmana: nerazlikovanje i neodvojivost jednoga trenutka od svojega privid-nog juer i drugoga od svojega
prividnoga danas dovoljno je da ga razori.
Oito je da broj takvih ljudskih trenutaka nije beskrajan. Oni temeljni - trenuci tjelesne patnje ili tjelesnoga
'itka, pribliavanja sna, sluanja nekoga glazbenog djela, trenuci velike snage ili velike klonulosti - jo su bezliniji. Izvlaim unaprijed ovaj zakljuak: ivot je i odvie bijedan da ne bi bio i besmrtan. Ali mi nemamo
sigurnosti ak ni u pogledu svoje bijede, jer se vrijeme, koje se lako pobija u osjetilnome, ne pobija lako i u
intelektualnome, od ije je biti, kako se ini, neodvojiv pojam slijeda. Neka ostane tek na razini emocionalne
anegdote ta nasluena pomisao, a u priznatom oklijevanju ove stranice neka bude istinski trenutak zanosa i
mogua slutnja vjenosti, u emu je ona no bila izdana prema meni.
Y\
194
195
B
Meu mnogim uenjima to ih biljei povijest filozofije moda je idealizam najstarije i najrasprostranjenije.
Napomena je Carlvleova (Novalis, 1829.); filozofima koje navodi valja dodati, bez bojazni da e se iscrpsti
beskrajni popis, platoniste, za koje su stvarne samo praslike (Norris, Judas Abrabanel, Gemit, Plo-tin),
teologe, za koje je kontingentno sve to nije boanstvo (Malebranche, Johannes Eckhart), moniste, koji od
univerzuma prave puki pridjev Apsoluta (Bradlev, Hegel, Par-menid)... Idealizam je star koliko i metafiziko
nespokoj-stvo: njegov najotriji pobornik, George Berkelev, bio je u naponu snage u XVIII. stoljeu: protivno
onome to je Schopenhauer tvrdio (Welt als Wille und Vorstellung, II., 1), njegova zasluga ne moe biti u
intuiranju toga uenja nego u razlozima koje je smislio da bi ga razmotrio. Berkelev se posluio tim razlozima
protiv pojma materije; Hume ih je primijenio na svijest; moj je prijedlog da se primijene na vrijeme. Prvo
ukratko ponovimo razne razvojne stupnjeve te dijalektike.
Berkelev je nijekao materiju. To ne znai, razumije se dakako, da je on poricao boje, mirise, okuse, zvukove i
dodire; on je nijekao, bez obzira na te opaaje, koji tvore izvanjski svijet, samo to da postoji neto nevidljivo,
neopipljivo, a zove se materija. Poricao je postojanje boli koje
196
nitko ne osjea, boja koje nitko ne vidi, oblika koje nitko ne dodiruje. Smatrao je da dodati materiju opaajima
znai dodati svijetu jo jedan nepojmljiv suvian svijet. Vjerovao je u prividni svijet to ga snuju osjetila, ali je
mislio daje materijalni svijet (recimo, Tolandov) isprazno udvostrui-vanje. On je napomenuo (Principles of
Human Know-ledge, 3): Da nae misli, osjeaji i ideje, stvoreni matom, ne postoje izvan svijeta, jest neto s
ime e se svi sloiti. A za mene je ne manje oito da razni osjeaji i ideje utisnuti u osjetila, kako god se
meusobno kombinirali (id est, kakve god objekte tvorili), ne mogu postojati drukije doli u nekoj svijesti koja
ih opaa ... Za stol na kojem piem ja kaem da postoji; drugim rijeima, ja ga vidim i osjeam: i kad bih bio

izvan svoje radne sobe, rekao bih da postoji, mislei time rei da bih ga, kad bih bio u svojoj radnoj sobi, mogao
opaziti, ili da ga neki drugi <Snh zaista opaa ... Jer, meni je potpuno nerazumljivo ono to se govori o
apsolutnom postojanju nemisleih stvari, neovisno o tome da li su opaene ili nisu. Njihovo esse jest percipi;
one, takoer, nikako ne bi mogle postojati izvan svijesti ili misleih stvari koje ih opaaju. U 23. odjeljku
dodaje, presreui primjedbe: Ali, velite vi, nita lake negoli zamisliti, npr., da stabla postoje u nekom parku
ili knjige u nekoj radnoj sobi, a da nema nikoga u blizini da ih opaa. Odgovaram: moete, u tome nema
nikakve tekoe. No, da lije sve to, molim vas, ita vie od stvaranja, u vaoj svijesti, stanovitih ideja koje vi
zovete knjigama i stablima i istodobno proputanja da stvorite ideje bilo koga tko bi ih mogao opaati? Ali, zar
ih vi sve to vrijeme ne opaate i ne mislite o njima? Ovo je, dakle, sasvim sporedno: to samo pokazuje da vi
imate mo da zamislite ili stvorite ideje u svojoj svijesti, ali ne pokazuje
.191..
da vi moete zamisliti mogunost da objekti vae misli mogu postojati izvan svijesti. U drugom odjeljku, broj
6, ve je kazao: Neke su istine tako bliske i oite svijesti da ovjek treba samo da otvori oi da bi ih vidio.
Takvom smatram ovu vanu istinu, naime da sva bia na nebu i stvari na zemlji, ukratko sva ona tijela koja
tvore golemu zgradu svijeta, uope ne postoje izvan neke svijesti; daje njihovo bie u tome da budu opaene ili
spoznate; da, prema tome, sve dok ih stvarno ne opazim, odnosno sve dok ne postoje u mojoj svijesti, ili u
svijesti kojega god drugoga stvorenog duha, one ili uope ne mogu postojati ili mogu postojati u svijesti
nekoga vjenoga duha. (Bog je, po Berkelevu, posvudanji promatra kojem je svrha da dade koherentnost
svijetu.)
Uenje koje sam upravo izloio bilo je naopako tumaeno. Herbert Spencer vjerovao je da gaje pobio (Principles of Psychology, VIII., 6), razmiljajui da, ako nema niega izvan svijesti, svijest mora biti beskonana u
vremenu i prostoru. Prvo je pouzdano ako smatramo da je cjelokupno vrijeme ono vrijeme koje netko opaa,
ali je pogreno ako zakljuimo da to vrijeme mora, nuno, obuhvaati beskonaan broj stoljea; drugo je
nedopustivo jer je Berkelev (Principles of Human Knowledge, 116; Siri, 266) vie puta poricao apsolutni
prostor. Jo je neodgonetljivija pogreka u koju Schopenhauer zapada (Welt als Wille und Vorstellung, II., 1)
kad iznosi daje za idealiste svijet modani fenomen; Berkelev je, ipak, napisao: Stoga mozak o kojem govori,
jer je opaljiva stvar, postoji samo u duhu. Sad, rado bih znao da li ti misli daje razborito pretpostaviti da jedna
ideja ili stvar, postojei u duhu, uzrokuje sve druge ideje. A ako misli tako, molim, kako objanjava podrijetlo
same te prvotne
198
ideje ili mozga? Mozak, odista, nije manje dio vanjskoga svijeta od zvijea Centaura.
Berkelev nijee da postoji neki objekt iza osjetilnih opaaja; David Hume, da postoji subjekt iza opaaja
mijena. Prvi je poricao materiju, drugi je poricao duh; prvi nije elio da slijedu opaaja dodajemo metafiziki
pojam materije; drugi nije elio da slijedu duhovnih stanja dodajemo metafiziki pojam ja. Tako je logino to
proirenje Berkelevevih razloga da ga je sam Berkelev bio predvidio, kako Alexander Campbell Fraser
napominje, i ak ga je pokuao odbaciti s pomou kartezijanskoga cogito, ergo sum. Ako vaa naela vrijede,
ti sam nisi nita drugo do sustav ideja to protjeu, nepoduprte bilo kakvom materijom, jer je besmisleno
govoriti o duhovnoj materiji, kao i o materijalnom duhu - razmilja Hylas, anticipirajui Davida Humea u
treem i posljednjem od Dijaloga. Hume tor^potkrepljuje (Treatise of Human Nature, I., 4, 6): Mi smo sveanj
ili zbirka razliitih opaaja koji dolaze jedan za drugim nepojmljivom brzinom ... Duh je neka vrsta kazalita
gdje se razni opaaji jedan za drugim pojavljuju; prolaze, dolaze, klize i mijeaju se u beskonanoj razliitosti
poloaja i situacija... Usporedba s kazalitem ne smije nas zavesti. Ta sam slijed opaaja tvori duh; mi nemamo
ni najdaljega pojma o mjestu gdje se ti prizori prikazuju ili o grai od koje je kazalite nainjeno.
Kad se idealistiko obrazlaganje prihvati, vidim daje mogue - moda i neizbjeivo - ii jo dalje. Berkelevu je
vrijeme slijed ideja, jednoliko tee i u njemu sudjeluju sva bia (Principles of Human Knowledge, 98);

Humeu, slijed nedjeljivih trenutaka (Treatise of Human Nature, I., 2, 3). Ali, poto se porekne materija i duh,
koji su neprekidni, poto se porekne i prostor, ne znam s kojim
199
J
pravom zadravamo neprekidnost koja je vrijeme. Izvan bilo kojega opaaja (stvarnoga ili pretpostavljenog)
materija ne postoji; izvan bilo kojega duhovnog stanja ne postoji duh; niti vrijeme postoji izvan bilo kojega
sadanjeg trenutka. Uzmimo jedan trenutak krajnje jednostavan; naprimjer, uang-ceov san (Herbert Allen
Giles: Chuang-tzu, 1889.). uang-ce je, prije otprilike 24 stoljea, usnio daje leptir i nije znao, kad se probudio,
da li je ovjek koji je sanjao daje leptir ili je leptir koji sanja daje ovjek. Ne osvrimo se na buenje nego
razmotrimo trenutak sna; ili jedan od trenutaka. Usnih da sam leptir to zrakom leti i nita ne zna o uangceu - veli stari spis. Nikad neemo doznati da li je uang-ce vidio perivoj nad kojim mu se inilo da leti, ili
pokretni uti trokut, koji je, bez sumnje, bio on, ali mi znamo daje ta slika bila subjektivna, iako ju je pribavilo
sjeanje. Nauk o psihofizikoj naporednosti prosudio bi da ta slika mora odgovarati nekoj promjeni u sanjaevu
ivanom sustavu; po Berkelevu, u tom trenutku nije postojalo tijelo uang-ceovo, ni zamraena spavaonica u
kojoj je sanjao, osim kao opaaj u bo-anskome duhu. Hume jo vie pojednostavnjuje dogaaj. Po njemu, nije
u tom trenutku postojao uang-ceov duh; samo su postojale boja sna i pouzdanje da on postoji kao leptir.
Postojao je kao trenutni dio u svenju ili zbirci opaaja, koji bijae, oko etiri stoljea prije Krista, duh uangceov; postojali su kao lan n beskrajnoga vremenskog niza, izmeu n-\ i n+\. Nema druge stvarnosti, po
idealizmu, osim stvarnosti duhovnih procesa; dodati opaenoga leptira objektivnom leptiru ini mu se kao
isprazno udvostruivanje; dodavati duhovnim procesima neko ja ne ini mu se manje pretjerano. Sudi daje
postojalo sanjanje, opaaj, ali ne i sanja, pa ak ni san; sudi da
.doriti o objektima i subjektima znai zabasati u neistu mitologiju. I sad, dakle, ako je svako psihiko stanje
samodovoljno, ako povezivati ga s nekom okolnou ili s nekim ja znai nedopustivo ili dokono dodavanje, s
kojim mu pravom onda nameemo neko mjesto u vremenu? uang-ce je sanjao daje leptir i, dok je to sanjao,
nije bio uang-ce: bio je leptir. Kako, ako ukinemo prostor iliy'a, te trenutke da poveemo s trenucima
buenja, i s feudalnim razdobljem u kineskoj povijesti? Ovim se ne eli kazati da nikad neemo doznati, ak ni
priblino, datum toga sna; time se eli rei da je kronoloko utvrivanje jednoga dogaaja, bilo kojega
dogaaja u svijetu, njemu strano i izvanjsko. U Kini je san uang-ceov poslovian; zamislimo da jedan od
njegovih gotovo bezbrojnih itatelja sanja daje leptir i onda daje uang-ce. Zamislimo da, po -sluaju, to nije
nemogue, taj san, dio po dio, ponavlja, uiteljev san. Kad se ta jednakost pretpostavi, valja se upitati: nisu li ti
trenuci, koji se podudaraju, isti? Nije Ujedan jedini lan niza koji se ponavlja dostatan da skri i ispre-mee
povijest svijeta, da bi pokazao kako takva povijest ne postoji?
Poricati vrijeme znai poricati dvoje: poricati slijed lanova jednoga niza, poricati istodobnost lanova dvaju
nizova. Zapravo, ako je svaki lan apsolutan, njegovi se odnosi svode na svijest da takvi odnosi postoje. Jedno
stanje prethodi drugome ako se poznaje kao prijanje; neko stanje G suvremeno je nekom stanju H ako se zna
kao suvremeno. Protivno onome to je tvrdio Schopenhauer2
2 [ jo ranijem to je tvrdio Newton: Svaki je djeli prostora vjean, svaki nedjeljivi trenutak trajanja jest
posvuda. (Principiu, III, 42).
u svojem popisu temeljnih istina (Welt als Wille und Vor-stellung, II., 4), svaki djeli vremena ne ispunja
simultano sav prostor; vrijeme nije posvudanje. (Jasno je da na ovom stupnju obrazlaganja prostor vie ne
postoji.)

Meinong, u svojoj povijesti aprehenzije, doputa apre-henziju zamiljenih predmeta: etvrte dimenzije,
recimo, ili osjetljivoga kipa Condillacova, ili hipotetine ivotinje Lao-ceove, ili kvadratnoga korijena od minus
jedan. Ako su razlozi koje sam naveo valjani, onda tom maglovitom svijetu pripadaju, takoer, materija,/,
vanjski svijet, sveopa povijest, nai ivoti. Uostalom, izraz pobijanje vremena dvosmislen je. Moe oznaivati
vjenost Platonovu ili Boetijevu, kao i dileme Seksta Empirika. Empirik (Adversus mathematicos, XI., 197)
pobija prolost, koja je ve bila, i budunost, koja jo nije, i tvrdi da je sadanjost djeljiva ili nedjeljiva. Nije
nedjeljiva jer tada ne bi imala poetka, koji bije povezao s prolim, ni svretka, koji bi je povezao s buduim,
ak ni sredine, jer sredine nema ono emu nedostaje poetak i svretak; nije ni djeljiva, jer bi se, inae,
sastojala od jednoga dijela koji je bio i od jednoga koji nije. Ergo, ne postoji, ali kako, isto tako, ne postoje ni
prolost ni budunost, vrijeme ne postoji. F. H. Bradlev iznova otkriva, i poveava, tu pomutnju. Napominje
(Appearance and Reality, IV.) da, ako je sadanjost djeljiva na druge sadanjosti, to nije manje zamreno od
samoga vremena, a ako je nedjeljiva, vrijeme je puki odnos meu bezvremenskim stvarima. Takva
razmiljanja, kao to se vidi, poriu dijelove da bi potom porekla cjelinu; ja odbacujem cjelinu da bih uzvisio
svaki pojedini dio. Preko dijalektike Berkeleveve i Humeove stigao sam do Schopenhauerova stava: Povrh
svega, moramo jasno razabrati da je forma fenomena volje ...
doista samo ono sadanje, ne budue ili prolo. Budunost i prolost samo su u pojmu, postoje samo u
povezanosti i kontinuitetu znanja utoliko ukoliko ono slijedi naelo dovoljnoga razloga. Nitko nije ivio u
prolosti i nitko nikad nee ivjeti u budunosti; jedino sadanjost jest forma svega ivota, ali i najpouzdaniji
posjed ivota, koji mu nitko ne moe oteti ... Vrijeme moemo usporediti s kuglom koja se neprestance vrti;
polovica koja se uvijek sputa bila bi prolost, a polovica koja se uvijek die bila bi budunost; ali na vrhu
nedjeljiva toka koja dodiruje tangentu bila bi neproteljiva sadanjost. Upravo kao to se tangenta ne vrti s
kuglom, tako se ni sadanjost, dodirna toka objekta kojem je forma vrijeme, ne giba dalje sa subjektom, koji
nema nikakve forme, ali je uvjet svega to je spoznatljivo (Welt als Wille und Vorstellung, I., 54). Jedna
budistika rasprava iz V. stoljea, Visuddhimag-ga (Put istoe), potkrepljuje isto uenje istom usporedbom:
Strogo govorei, trajanje ivota nekoga ivog bia izvanredno je kratko; traje samo dok traje jedna misao.
Upravo, kao to se kota na kolima okree samo u jednoj toki svojega obrua i, kad stoji, stoji samo na jednoj
toki, sasvim isto ivot ivoga bia traje samo koliko ijedna misao (Radhakrishnan: Indian Philosophy, I., 373).
Drugi budistiki tekstovi vele da svijet sam sebe unitava i uskrsava est tisua i pet stotina milijuna puta na
dan i da je svaki ovjek prividnost to je vrtoglavo stvara niz trenutnih i samotnih ljudi. Bie prologa
trenutka - veli nam Put istoe - ivjelo je, ali ne ivi niti e ivjeti. Bie buduega trenutka ivjet e, ali nije
ivjelo niti ivi. Bie sadanjeg trenutka ivi, ali nije ivjelo niti e ivjeti (nav. dj., I., 407), stav koji moemo
usporediti sa stavom Plu-tarhovim (De E apud Delphos, 18): ovjek jueranji umro je u dananjem, dananji
umire u sutranjem.
203

\*l
Andyet, andyet... Poricanje vremenskoga slijeda, po-ricanjeya, poricanje astronomskoga svemira - to su izrazi
prividnoga oaja i potajne utjehe. Naa sudbina (nasuprot paklu Svvedenborgovu i paklu tibetske mitologije)
nije zastraljiva zbog svoje nestvarnosti; zastraljiva je jer je nepovratna i poput eljeza. Vrijeme je supstancija
od koje sam nainjen. Vrijeme je rijeka koja me otima, ali ja sam ta rijeka; ono je tigar koji me komada, ali ja
sam taj tigar; ono je plamen koji me prodire, ali ja sam taj plamen. Svijet je, na nesreu, stvaran; ja sam, na
nesreu, Borges.
Freund, est is auch genug. Im Fali du mehr willst lesen, So geh und werde selbst die Schrift und selbst das
Wesen. Angelus Silesius: Cherubinischer Wandersmann, VI, 263 (1675.)*
0 klasicima

* Prijatelju, sad je dosta. Ako jo eli itati.

Idi i sam budi zapis i njegov smisao.
Angelus Silesius: Keruhinskiputnik, VI., 263 (1675.)
204 :,,
Rijetko bi koja znanstvena grana pobudila vee zanimanje od etimologije; ona ga duguje nepredvid--ljivim
preobrazbama prvobitnoga smisla rijei, u tijeku vremena. Budui da su podlone takvim preobrazbama, koje
se mogu graniiti s paradoksalnim, nimalo nam ne moe, ili moe vrlo malo, za tumaenje nekoga pojma
posluiti podrijetlo rijei. Znanje da p. cdlculo (raun) nflatinskom hoe rei kamiak, i da su ih pitagorejci
upotrebljavali prije izuma brojaka, ne omoguuje nam da ovladamo tajnama algebre; znanje daje hipokrit bio
glumac, a persona obrazina nije valjano orue za prouavanje etike. Isto tako, da bismo odredili ono to danas
zovemo klasinim, nije nam od koristi to to taj pridjev potjee od latinskoga classis, mornarica, to poslije
dobiva znaenje razreda. (Sjetimo se, uzgred, analogne tvorbe ship-shape.) to je, dakle, klasina knjiga?
Nadohvat su mi ruke definicije Eliota, Arnolda i Sainte-Beuvea, bez sumnje razborite i jasne, i bilo bi mi
ugodno sloiti se s tako sjajnim piscima, ali ja ih neu konzultirati. Navrio sam ezdeset i neku; u mojoj su dobi
podudaranja ili novost manje vane od onoga u to se vjeruje kao u istinito. Ograniit u se, zato, da iznesem
ono to sam o toj temi sam promislio.

Prvi mi je poticaj bila Povijest kineske knjievnosti (1901.) Herberta Allena Gilesa. U njezinoj drugoj glavi stoji
da je jedan od pet kanonskih spisa to ih je Kon-fucije izdao i Knjiga mijena ili Ji ing, sastavljen od 64
heksagrama koji iscrpljuju mogue kombinacije est isprekidanih ili punih crta. Jedan se od obrazaca,
primjerice, sastoji od dvije pune crte, jedne isprekidane i tri pune, okomito poredane. Neki ih je pretpovijesni
car, navodno, otkrio u oklopu jedne od svetih kornjaa. Leibniz je vjerovao da u heksagramima vidi binarni
brojani sustav; neki zagonetnu filozofiju; neki, kao Wilhelm, sredstvo za proricanje budunosti, jer da 64 lika
odgovaraju ezdeset e-tirma stupnjevima bilo kojega pothvata ili razvoja stvari; neki rjenik stanovitoga
plemena; neki, kalendar. Sjeam se da je Xul Solar obiavao rekonstruirati taj tekst s pomou tapia ili igica.
Za strance, Knjiga mijena mogla bi ispasti kao puka chinoiserie; ali tisuljetni narataji obrazovanijih ljudi itali
su je i iitavali predano, i jo je itaju. Konfucije je kazao svojim uenicima da bi, kad bi mu sudbina dopustila
jo stotinu godina ivota, posvetio polovicu da prouava nju i njezine komentare, ili krila.
Hotimice sam odabrao neobian primjer, tivo koje zahtijeva in vjere. Dolazim, sad, do svoje postavke.
Klasina je ona knjiga koju su jedan narod, ili skupina naroda, ili golemo vrijeme, odluili itati kao da je na
njezinim stranicama sve promiljeno, sudbonosno, duboko, kao svemir, i vrijedno da se tumai bez kraja i
konca. Oito, ti zakljuci variraju. Za Nijemce i Austrijance Faust je genijalno djelo; za druge, jedan od
najglasovitijih oblika nesnosne dosade, kao drugi Raj Miltonov ili djelo Rabelaiso-vo. Knjige kao to su ona o
Jobu, Boanstvena komedija,
Macbeth (i, za mene, neke od sjevernjakih saga) dokazuju dugu besmrtnost, ali nita ne znamo o budunosti,
osim da e se razlikovati od sadanjosti. Vea ljubav prema neemu prije moe biti praznovjerje.
Nemam sklonosti ikonoklasta. Prije trideset godina vjerovao sam, pod utjecajem Macedonija Fernandeza, da
je ljepota povlastica maloga broja pisaca; danas znam da je openita i da nas vreba i na sluajnim stranicama
kakva mediokriteta ili u ulinom razgovoru. Tako, moja je neupuenost u malajsku ili madarsku knjievnost
potpuna, ali sam uvjeren da bih, kad bi mi vrijeme dopustilo da ih prouim, u njima naao svu hranu koju trai
duh. Uz granice jezine upleu se i politike ili zemljopisne. Burns je klasik kotske. Juno od Tweeda pobuuje
manje zanimanje negoli Dunbar ili Stevenson. Slava jednoga pjesnika ovisi, u cjelini, o uzbuenju ili o
ravnodunosti narataj! bezimenih ljudi koji je stavljaju na kunju, u samoi svojih knjinica. Osjeaji to ih

izaziva knjievnost moda su vjeni, ali se sredstva moraju neprekidno mijenjati, makar i najsitnije, da ne
izgube snagu. Ona se habaju onoliko koliko ih italac prepoznaje. Odatle opasnost od tvrdnje da postoje
klasina djela i da e tako biti dovijeka.
Svatko izgubi vjeru u svoju umjetnost i u svoje sposobnosti. Ja, koji sam se pomirio s time da sumnjam u
beskonano trajanje Vbltaireovo ili Shakespeareovo, vjerujem (ove veeri jednoga od posljednjih dana 1965.) u
trajanje Schopenhauerovo i Berkelevevo.
Klasina nije knjiga (ponavljam) koja nuno ima ovakve ili onakve vrijednosti; to je knjiga koju narataji ljudi,
potaknuti razliitim razlozima, itaju unaprijed sa arom i s tajanstvenom privrenou.
?nfi
207
Epilog
T"^V vije sam tendencije otkrio, ispravljajui otiske, u M razasutim radovima ovoga sveska. * S Prva,
procjenjivanje religioznih i filozofskih ideja po njihovoj estetskoj vrijednosti i ak po onome to je jedinstveno i
udesno u njima. To je, moda, znak bitnoga skepticizma. Druga, pretpostavljanje (i ispitivanje) da je broj
fabula i metafora, za koje je sposobna ljudska mata, ogranien, ali da ti rijetki izumi mogu biti sve za svakoga,
poput Apostola.
elim, takoer, iskoristiti ovu stranicu da ispravim jednu pogreku. U jednom sam ogledu Baconu pripisao
misao daje Bog nainio dvije knjige: svijet i Bibliju. Ba-con je samo ponovio jedno skolastiko ope mjesto; u
djelu Breviloquium sv. Bonaventure - iz XIII. stoljea - ita se: creatura mundi est quasi quidam liber in quo
legitur Tri-nitas. Cf. Etienne Gilson: La philosophie au Moyen age, str. 442, 464.