SVEUČILIŠTE U DUBROVNIKU

ODJEL: AKVAKULTURA

STUDIJ: MARIKULTURA

KOLEGIJ: OSNOVE GENETIKE

Seminarski rad:

Selekcija i križanje mediteranskih akvakulturnih

vrsta

Student : Kristina Poljanić

Uvod

Profit raste, a dobici iz gospodarstvenog napretka se smanjuju, uzgajivači riba u

Mediteranu razmatraju korištenje i razvoj genetički modificirane ribe kako bi povećali
produktivnost i profitabilnost. Objavljeni su podaci korištenja (crossbriding) hibridizacije
unutar vrsta i selekcije Mediteranskih uzgojnih vrsta samo za vrstu Sparus aurata.
Na istočnom Mediteranu pronađeno je nekoliko oblika ove vrste koje su se razlikovale
međusobno uzgojnim performansama.
Divlje i uzgojene riblje kulture iste vrste iz drugačijih zemljopisnih područja pokazuju razliku
u rastu, preživljavanju kod šarana Cyprinus Carpio (Cyprinidae), salmonidnih vrsta,
kanalskog somića i tilapije te općenito roda Oreochromis (Cichlidae) .

Kroz generacije uzgojna riblja populacija može poprimiti genetički promjenjena

svojstva kao što su domestifikacija koja je poželjna i inbriding tj. križanje unutar srodnih
jedinki što je nepovoljna osobina.
Trenutno postoji premalo podataka iz ribljih kultura kako bi se ustanovila važnost genotipa X
po pitanju okolišnih interakcija, i po pitanju hoće li se trebati birati drugačije kulture za
određena zemljopisna područja.

Koncept umjetne selekcije

Pomladak nalikuje svojim roditeljima po pravilu.

Odabir superiornih jedinki i njihovo razmnožavanje trebalo bi davati i pomladak kakav nam je
potreban. Nasljednost je nužna kako bi predvidjeli hoće li odabir određenog svojstva
rezultirati genetskim promjenama. Korištene su raznovrsne metode razmnožavanja iz
obiteljskih populacija, do individua i masovne selekcije. To se proučavalo kako bi se
ustanovio rast i gen za rast kod slatkovodnih i anadromnih vrsta uključujući salmonide i
tilapije.

Porodična analiza

Veliki broj obitelji je potrebno kako bi se ustanovila pouzdana nasljedivost i održavanje

obiteljske selekcije bez inbridinga. Obiteljske grupe su spremno podržane kod mnogih
slatkovodnih vrsta. Ovo su neka od karakteristika koje se mogu izdvojiti:
A) Sinkronizirani razvoj gameta
B) moguće je ručno odvajanje sperme i jaja
C) moguča je umjetna oplodnja

Kod S. aurata pokazane su drugačije znalačajke. Ona je protoandrični hermafrodit. Ženke

imaju ansinhroni razvoj oocita i svaki dan se mrijeste duž zimskog tromjesečnog razdoblja. U
divljini, S. aurata razmnožavaju se grupno i ta njihova socialna značajka je važna ne samo za
razmnožavanje več i za frekvenciju kojom mužjaci bivaju podložni promjeni spola.
Nekoliko je posljedica selekcije komarče:
A) Selekcija jedne karakteristike može rezultirati genetskim i fenotipskim promjenama
kod ostalih značajki.
 B) Ukoliko nam je matična populacija malobrojna, tokom godina dolazi do inbridinga i
genetskog drifta. Neke morske vrste imaju visok fekunditet, pa se fertilnost i
preživljavanje mogu uvelike razlikovati.

C) Visok intezitet direktne selekcije kroz generacije može dovesti do bliskih jedinki koje
su pokazivale neke superiorne karakteristike te se tako reducira genetske šifra za neke
značajke.

Selekcija može povećati učestalost specifičnih alela sa glavnim fenotipskim obilježjima, koje
imaju prednosti npr. Heterozigotnost, ali su nepovoljni kao homozigoti u smislu inbridinga.

Razlike u performansama rasta i preživljavanja u uzgoju otkrivene su među nekoliko

istočnomediteranskih kultura pa tako i kod vrste kod Sparus aurata, usprkos tome što je
nekolicina samo istraživana.
Takvo otkriće bilo je nepovoljno za morske vrste toga područja. Budući znanstveni radovi
trebali bi istražiti okolišne interakcije kog X genotipova, jesu li za svako područje potrebne
druge kulture i važnost kompetitivnih učinaka.
Uobičajeno, križanja između S. aurata kultura dalo je malo heteroze. Malobrojne
intraspicifične heteroze često mogu biti pronađene kod onih morskih vrsta s kraćom
uzgojnom poviješću i sa nekolicinom preprečnih gena koji teku kroz divlje populacije.
Reproduktivne konstante diktiraju sadašnji izbor uzgojnih metoda i kultura.
Masovna selekcija, bolje nego obiteljska tehnički je omogučena za grupu S. aurata i
uobičajeno rezultira napretkom u rastu.

Buduće mogučnosti selekcije kultura uključuju:

-Selekcija različitih pozitivnih karakteristika osim rasta to su i otpornost na bolesti.

-Selekcija jedinki koje imaju veći broj kvaliteta koje tražimo i koje su nam ekonomski
značajne.
-Korištenje praktičnih metoda kako bi kvantificirali selekcijske kriterije, uključujući
molekularna istraživanja otpornosti na bolesti.
-Korištenje DNA markera za stvaranje pedigree analize i detekciju ekonomski važnih grupa.

Triploidija kod riba

Uvođenje triploidije kod riba pokazalo se korisno za kontrolu populacija, poboljšanje

rasta mlađi te poboljšano preživljavanje i rast odraslih jedinki. Triploidi imaju tri seta
kromosoma, za razliku od diploida koji imaju dva. Uglavnom su sterilni zbog nepravilne
mejotičke diobe kromosoma što uzrokuje reduciran razvoj gonada i pojavu aneuploidnih
gameta. Prema tome, kod takvih riba, potrošnja energije za spolno sazrijevanje se može
izbjeći i usmjeriti u unapređenje kvalitete mesa i somatskog rasta. Induciranje triploidije je
kod mnogih vrsta riba postignuto blokiranjem druge mejotičke diobe ili spriječavanjem
odvajanja sekundarnog polarnog tijela jajne stanice. Zadržavanje sekundarnog polarnog tijela
oplođene jajne stanice se u nekim slučajevima može dogoditi i bez posebnog tretmana ili
može biti rezultat temperaturnog ili kemijskog šoka, te promjene tlaka.
Šok hidrostatskim tlakom je uspješno primjenjen kod: kalifornijske pastrve (Onchorhynchus
mykiss), «zebrafish» (Danio rerio), šarana (Cyprinus carpio), nilske tilapije (Oreochromis
niloticus), žutog grgeča (Perca flavescens), coho“ lososa (Oncorhynchus kisutch) i hibrida
kanalski × plavi somić (Ictalurus punctatus × Ictalurus furcatus). Triploidi vrsta soma i
tilapije imaju veću stopu rasta prije sazrijevanja od diploida. Bolji rast je zabilježen kod
triploida tilapije i europskog somića pri starosti od 14 tjedana.

Kod dagnji u području lošijeg rasta rast triploida bio je znatno bolji od rasta diploida u
drugoj godini rasta. To je rezultat spolnog sazrijevanja diploida nakon prve godine rasta kada
troše energiju na spolno sazrijevanje. Dok kod triploida energija se usmjerava na rast jer nema
spolnog sazrijevanja. Zato nema velike razlike u rastu tijekom prve godine, prije spolnog
sazrijevanja. U području boljeg rasta triploidi pokazuju bolji rast i u prvoj i u drugoj godini.
Triploidi nadmašuju diploide u 9 mjeseci zbog toga što diploidi na ovom području prije
sazrijevaju. Triploidi dagnji su sterilni i kao proizvod zadržavaju kvalitetu tijekom i nakon
perioda mrijesta.

Felip i sur. (1997) je optimizirao upotrebu triploidije kod lubina primjenom hladnog
šoka. Ovaj rad pokazuje da se triploidija može uspješno dobiti upotrebom velikih količina
jaja, bez velikih utjecaja na preživljavanje. Iako kariotipizacija može točno utvrditi razinu
ploidije, to je tehnika koja oduzima puno vremena. Umjesto toga, za ovo istraživanje, za
procjenu ploidije mjerila se srednja vrijednost eritrocita.
Razlike u rastu između diploida i triploida ovise o životnoj dobi i vrsti. Ovisno o vrsti,
triploidi mogu rasti isto, bolje ili lošije od diploida, uzgajanih u istim uvjetima. Dobiveni
rezultati u ovoj studiji pokazuju da, barem do druge godine života, triploidi lubina imali su
gotovo jednak rast kao diploidi, iako su bili 7 – 8 % manje mase.

RADOVI U HRVATSKIM ZNANSTVENIM INSTITUCIJAMA

Istraživane su vrste Dentex dentex, Diplodus vulgaris i Diplodus sargus.

Krajem 80-ih prvi koraci u polju riblje genetike radili su se na hibridima Sparus aurata X
Diplodus puntazzo, Sparus-aurata X Diplodus vulgaris i Dentex dentex X Diplodus sargus;
posljednji su se pokazali potencijalno interesantnima za morsku akvakulturu. Daljnje
istraživanje kromosomske manipulacije je korišteno za induciranje triplodije Sparus aurata
temperaturnim šokom svježe oplođenih jaja. Početkom 90 ih izvodilo se istraživanje
populacijske genetike.

Dominantna vrsta u hrvatskoj akvakulturi je lubin 90% ukupne riblje proizvodnje.

Komarča (Sparus aurata) i neki sparidi čine 10% proizvodnje.
Najvažnija istraživanja vezivala su se za rast, razvoj mlađi, utjecaj hranjenja na mortalitet
mlađi, preživljavanje i rast mlađi u korelaciji sa temperaturom, slanost i hranidbeni ritam te
kanibalizam. Jedan od važnijih radova je hibridizacija sparidnih vrsta vodeći se znanjem
reproduktivne biologije.
Znanstvenici su izveli prvo intergenetsko križanje kod Sparus aurata, Diplodus puntazzo i
Diplodus vulgaris .
Nakon toga pratio se razvoj i rast Sparus aurata (Xf) x Diplodus puntazzo(m) hybrid i Sparus
aurata(f) X Diplodus vulgaris (m) hibrida.
Dodatno je rađeno i na hibridizaciji vrste Diplodus sargus i Dentex dentex.
Istraživane su i manipulacije kromosomkog seta. Kod komarče je proučavano uvođenje
temperaturnog šoka na induciranje triploidije. Istraživanja su pokazala veliku stopu
mortaliteta, što je dokazalo da spomenuta vrsta ima manju toleranciju na temperaturne
promjene od slatkovodnih vrsta ko je su prije bile istraživane.

Populacijska genetika kod kamenice na našem području

Istraživanja su se fokusirala na genetsku strukturu i stupanj migracije. Enzozimske strukture
populacije kamenica proučavale su se gel elektroforezom. Istraživanja su pokazala da je u
uzgajalištima populacije imaju niži stupanj heterozigota i polimorfizma od prirodnih
populacija. To je najvjerovatnije rezultat genetičkog difta. Pokazalo se da i broj alela po
lokusu se smanjuje sa sjevera prema jugu kod divljih populacija.