ENDOPARAZITI

PASA NA PODRUJU SARAJEVA: PREVALENCA I UTICAJ NA JAVNO

ZDRAVSTVO
Sandro ui, Nermina Meanovi, Haris ustovi
Veterinarska stanica "City Vet", Hasiba Brankovia bb, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Kratak sadraj
Bez poznavanja epizootioloke situacije endoparazitoza pasa na odreenom podruju,
apsolutno je nemogue poduzimati bilo kakve mjere kontrole i suzbijanja. Stoga, utvrivanje
prevalence endoparazita kod pasa na podruju Sarajeva, a uzimajui u obzir i rapidan porast
broja pasa lutalica tokom posljednjih godina, bio je cilj ovog istraivanja.
U periodu od februara 2014 do januara 2015 godine, metodom flotacije ispitano je 610
uzoraka fecesa pasa lutalica i vlasnikih pasa.
Od ukupno 355 ispitanih uzoraka pasa lutalica, 313 (88,1%) je bilo pozitivno i
ustanovljeni su razvojni oblici Toxocara canis (192/313; 61,3%), Uncinaria stenocephala
(66/313; 21,0%), Trichuris vulpis (24/313; 7,6%), Ancylostoma caninum (22/313; 7,0%),
Isospora spp. (15/313; 4,8%), Giardia duodenalis (6/313; 1,9%) i Alaria alata (1/313; 0,3%).
Razvojni oblici Toxocara canis (89/173; 51,4%), Isospora spp. (48/173; 27,7%), Giardia
duodenalis (19/173; 10,9%), Uncinaria stenocephala (16/173; 9,2%), Trichuris vulpis (2/173;
1,15%) i Ancylostoma caninum (2/173; 1,15%) utvreni su u 173 (67,8%) od ukupno 255
pretraena uzorka fecesa vlasnikih pasa.
Vrlo visoka prevalenca navedenih parazita, ukljuujui i zoonotine vrste, ukazuje na
vrlo ozbiljan javno-zdravstveni i socio-ekonomski problem, ije rijeavanje zahtjeva efikasan i
brz program kontrole, te zajedniku i koordiniranu akciju odgovarajuih zdravstvenih i dravnih
sistema.
Kljune rijei: endoparaziti, flotacija, psi, javno zdravstvo, Sarajevo

Uvod
Nakon to je stupio Zakon o zatiti i dobrobiti ivotinja u Bosni i Hercegovini u aprilu
2009. godine, dolo je do naglog porasta broja pasa lutalica u Sarajevu, kojih prema organizaciji
Dogs Trust danas broji preko 11, 000.
Manjak novanih sredstava za izdravanje kunih ljubimaca, neinformisanje i
neodgovornost uzgajivaa i vlasnika pasa su pridonjeli porastu rasnih pasa lutalica kao sto su
Malinoe, Njemaki ovari, Tornjaci, Rotvajleri i Ameriki stafordi.

Neadekvatna sklonita za pse, veliki broj nekontrolisanih pansiona i smetaja,

pristupanost lijekova nestrunim licima doveli su pojave rezistencije pasa na odredjene
antihelmintike, a samim tim i prisustvo enormnog broja endoparazita.
Psi kao vrsta imaju znaajnu ulogu u irenju oboljenja kao pravi domain za endoparazite,
putem izmeta [1]. Prisustvo razvojnih oblika zoonotinih crijevnih parazita u izmetu pasa lutalica
i vlasnikih pasa predstavlja javni zdravstveni problem, kojem je pridonjelo nesavjesnost
vlasnika kunih ljubimaca, uzgajivaa i zakonodavnih organa.
Crijevni paraziti pasa uzrokuju veliki broj klinikih manifestacija od jakog proljeva,
povraanja jedinki, nadutosti i bolnosti stomaka, zaostajanja u razvoju, suve i krte dlake. Gubitak
tenosti i minerala te krvave stolice moe dovesti do ugibanja psa. Osim to uzrokuju promjene
zdravstvenog stanja kod pasa, mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme kod ljudi. [2]
Bez poznavanja epizootioloke situacije endoparazitoza pasa na odreenom podruju,
apsolutno je nemogue poduzimati bilo kakve mjere kontrole i suzbijanja. Stoga, utvrivanje
prevalence endoparazita kod pasa na podruju Sarajeva, a uzimajui u obzir i rapidan porast
broja pasa lutalica tokom posljednjih godina, bio je cilj ovog istraivanja.

Materijali i metode
U periodu od februara 2014 do januara 2015 u privatnoj veterinarskoj stanici City Vet
pregledano je 610 uzoraka fecesa pasa lutalica i vlasnikih pasa.
Pregledano je 355 uzoraka fecesa pasa lutalica, od kojih je veina sa ulice i iz pansiona za
pse. Veliki znaaj ovolikom broju uzoraka jeste projekat sterilizacije i kastracije pasa u okviru
svjetske organizacije Dogs Trust, koja je omoguila odreen broj pasa lutalica tokom godine u
veterinarskoj stanici City Vet. Njihovim boravkom prikupljali su se uzorci samoinicijativno. Od
255 vlasnikih pasa, pregledani su uzorci na zahtjev vlasnika, te samoinicijativno dio uzoraka
vlasnikih pasa koji su takoer bili u projektu Dogs Trusta.
Svi uzorci su pregledani parazitolokom metodom flotacije (OVATECTOR) uz pomo
flotacione otopine natrijum hlorida (1,18). [3]

Rezultati i diskusija

Od ukupno 355 ispitanih uzoraka pasa lutalica, 313 (88,1%) je bilo pozitivno i
ustanovljeni su razvojni oblici Toxocara canis (192/313; 61,3%), Uncinaria stenocephala
(66/313; 21,0%), Trichuris vulpis (24/313; 7,6%), Ancylostoma caninum (22/313; 7,0%),
Isospora spp. (15/313; 4,8%), Giardia duodenalis (6/313; 1,9%) i Alaria alata (1/313; 0,3%).
Razvojni oblici Toxocara canis (89/173; 51,4%), Isospora spp. (48/173; 27,7%), Giardia
duodenalis (19/173; 10,9%), Uncinaria stenocephala (16/173; 9,2%), Trichuris vulpis (2/173;
1,15%) i Ancylostoma caninum (2/173; 1,15%) utvreni su u 173 (67,8%) od ukupno 255
pretraena uzorka fecesa vlasnikih pasa.

Sl.1 Toxocara canis Sl.2 Uncinaria stenocephala Sl.3 Alaria alata

Sl.4 Trichuris vulpis

Sl.5 Ancylostoma caninum Sl.6 Giardia duodenalis Sl.7 Isospora spp

Prva istraivanja na naim podrujima su obavljena 1956.godine parazitolokim

sekcijama, gdje su Deli S. i Gall Z. kod 100 pasa lutalica na podruju Sarajeva dijagnosticirali 9
vrsta helminata. 1974-1976.godine je Esko S. parazitolokim sekcijama eutanaziranih pasa
lutalica sa podruja Sarajeva dijagnostikovano 11 helminata. 1988-1989.godine Jai A. je
izvrio 132 parazitoloke sekcije pasa lutalica sa podruja Sarajeva i ustanovio je 19 vrsta
endoparazita iz 4 klase. 1993.godine Esko S. je pretragama 321 psa lutalice sa ueg podruja
Sarajeva ustanovio zaraenost kod njih 318 (99,06%) sa 19 vrsta endoparazita. [4]

Komparativni prikaz ekstenziteta invadiranosti ustanovljenih vrsta endoparazita

pasa lutalica sa podruja Bosne i Hercegovine u periodu 1952-1993
VRSTA PARAZITA

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

Toxocara canis
Uncinaria stenocephala
Trichuris vulpis
Ancylostoma caninum
Isospora canis
Isospora ohioensis
Isospora wallacei

REZULTATI ISTRAZIVANJA PO AUTORIMA

Boko
Deliankovi Esko
Jai
1952.
Gall
i sar.
1978.
1989
1956.
1974/76
32,00
50,17
29,87
49,00
44,94
47,56
52,00
20,50
23,17
23,00
17,07
1,82
2,43
-

Esko
1993.
53,89
61,68
7,16
1,25
2,23
0,61
2,25

.Tabela 1
U ispitivanju grkih autora (Papazahariadou i sar., 2007), koje je obuhvatilo ovarske i
lovake pse naena je prevalenca parazitizma od 26%, a dijagnostikovano je 11 vrsta parazita: T.
canis, T. vulpis, Giardia spp., Isospora (Cystoisospora) spp., Ancylostoma/Uncinaria spp.,
Cryptosporidium spp., A. alata, Strongyloides stercoralis, Angiostrongylus vasorum, Toxascaris
leonina i Dipylidium caninum [5]. Ispitivanje prisustva parazita meu psima kunim
ljubimcima, psima iz prihvatilita i lovakim psima u paniji (Martinez Carrasco i sar., 2007)
pokazalo je prisustvo jaja parazita u fecesu kod 25% pasa. T. canis, Ancylostomatidae spp., T.
leonina i I. canis ustanovljene su kod 610% pasa, dok su T. vulpis, Giardia lamblia i D.
caninum ustanovljene kod 0,41% [6]. U Turskoj su kod 30,4% pasa naene jedna ili dve vrste
nematoda (T. leonina, T. canis, T. vulpis, U. stenocephala) (Senlik i sar., 2006) [7]. Ispitivanja
inficiranosti pasa endoparazitima u Nemakoj su pokazala prevalencu od 32,2% (Barutzki,
Schaper, 2003) odnosno 30,4% (Barutzki, Schaper, 2011) [8]. Postojala je najvea inficiranost
vrstama Giardia spp. i T. canis. Slina prevalenca infekcije helmintima i protozoama (34,2%)
naena je i kod pasa u Belgiji, pri emu su dijagnostikovani paraziti: T. canis, T. leonina, U.
stenocephala, T. vulpis, cestode i oociste Isospora (Vanparijs i sar., 1991) [9]. Ispitivanja
prisustva infekcije nematodama u odgajivanicama u Holandiji su pokazala postojanje infekcije
kod 33% odraslih pasa, pri emu je najzastupljeniji bili paraziti T. vulpis i T. canis (Overqaauw,
Boersema, 1998) [10]. Najnia prevalenca intestinalnih helminata od 5,9% naena je u Finskoj.
Koprolokim pregledom naena su jaja T. cains, U. stenocephala, D. latum i T. vulpis (Pullola i
sar., 2006) [11].
Istraivanje endoparazita u veterinarskoj stanici City Vet nije ustanovilo razvojne oblike
cestoda, a svi ispitani psi terapirali su se sa antihelminticima (Tenivet, Caniverm, Biheldon,
Drontal). Iako je terapija sprovedena nakon pregleda, visoka prevalenca odreenih endoparazita

kako lutalica tako i vlasnikih pasa, ukazuje na neadekvatnu profilaksu endoparazitoza.

Nedovoljna informiranost i ne savjesnost vlasnika i uzgajivaa, neadekvatni i ne higijenski
uslovi sklonita i pansiona za pse, uzrokovali su irenje endoparazita na podruju grada Sarajeva
i ire. Dostupnost lijekova i nabavke medikamenata iz drugih drava preko udruenja za zatitu
ivotinja, doveli su i do rezistencije endoparazita na odreene antihelmintike.
U ovom istraivanju parazitoloki pregled je obavljen jednokratnim ispitivanjem, to ne
moe garantovati negativan nalaz nakon terapije. Da bi potpuno iskljuili prisustvo endoparazita
moraju se obaviti tri koproloka pregleda.[4] Zbog velikog broja pasa lutalica vrlo je teko raditi
profilaksu, te predstavlja veliki problem za javno zdravstvo. Uloga veterinara i medicinara treba
da se zasniva na edukaciji graana i vlasnika pasa o mjerama i kontroli sprovoenja
dehelmintizacije pasa.

Zakljuak

Vrlo visoka prevalenca navedenih parazita, ukljuujui i zoonotine vrste, ukazuje

na vrlo ozbiljan javno-zdravstveni i socio-ekonomski problem, ije rijeavanje zahtjeva efikasan
i brz program kontrole, te zajedniku i koordiniranu akciju odgovarajuih zdravstvenih i
dravnih sistema.

Literatura
[1] Santarm, V.A.; Giuffrida, R.; & Zanin, A.Z. 2004. Larva migrans cutnea: ocorrncia de
casos humanos e identificao de larvas de Ancylostoma s em parque pblico do municpio de
Taciba, So Paulo. Revista da Sociedade Brasileira de Medicina Tropical. Vol. 37, No. 2, marchapril 2004, 179-181
.
[2] Lindsay, D. S.; Dubey, J. P.; Butler, J. M.; Blagburn, B. L. Veterinary Parasitology, v.73,
n.1/2, p.27-33, 1997.
[3] Coelho, LMPS., Dini, CY., Milman, MHSA., & Oliveira, SM. 2001. Revista do Instituto de
Medicina Tropical de So Paulo. Vol. 43, No. 4, july-august 2001, 189-191.
[4] Jai A.; Ekto i endoparaziti (predavanja za graninu policiju); Veterinarski fakultet Sarajevo
Katedra za parazitologiju i invazione bolesti & veterinarski institute Laboratorija za
parazitologiju

[5] Papazahariadou M., Founta A., Papadopoulos E., Chlionakis S., Antoniadou-Sotiriadou K.,
Theodorades Y.: Gastrointestinal parasites of shepherd and hunting dogs in the Serres Prefecture,
Northern Greece. Vet Parasitol, 148, 2, 170-173, 2007
[6] Martinez-Carasco C., Berriatua E., Garijo M., Martinez J., Alonso F.D., de Ybanez R.R.:
Epidemiological study of non-systemic parasitism in dogs in southeast Mediterranean Spain
assessed by coprological and post-mortem examination. Zoonoses Public Health, 54, 5, 195-203,
2007
[7] Senlik B., Cirak V.Y., Karabacak A.: Intestinal nematode infections in Turkish military dogs
with special reference to Toxocara canis. J Helminthol, 80, 3, 299-303, 2006
[8] Barutzki D., Schaper R.: Endoparasites in dogs and cats in Germany 1999- 2002. Parasitol
Res, 90, Suppl 3, 148-150, 2003
[9] Vanparijs O., Hermans L., van der Flaes L.: Helminth and protozoan parasites in dogs and
cats in Belgium. Vet Parasitol, 38, 1, 67-73, 1991
[10] Overqaauw P.A., Boersema J.H.: Nematode infections in dog breeding kennels in The
Netherlands, with special reference to Toxocara. Vet Q, 20, 1, 12-15, 1998
[11] Pullola T., Vierimaa J., Saari S., Virtala A.M., Nikander S., Sukura A.: Canine intestinal
helminths in Finland: prevalence, risk factors and endoparasite control practices. Vet Parasitol,
140, 3/4, 321-326, 2006