UNIVERZITET U

TRAVNIKU

FARMACEUTSKO ZDRAVSTVENI FAKULTET

SMJER: Farmaceutski

SEMINARSKI RAD

ROD STAPHYLOCOCCUS

Kandidat:

Mentor:

Adin Salinovi (612/13)

Doc.dr. Sabaheta Bekta

Travnik, oktobar 2014.

SADRAJ
1. UVOD
2. KULTURELNE OSOBINE
3. PATOGENOST
3.1. Bakterioloka dijagnoza
4. STAPHYLOCOCCUS AUREUS
5. STAPHYLOCOCCUS EPIDERMIDIS
6. STAPHYLOCOCCUS SAPROPHYTICUS
7. ZAKLJUAK
8. LITERATURA

1. UVOD
Bakterije roda Staphylococcus su gram-pozitivne, asporogene i nepokretne koke. Veliine su
oko 1 mikrona, a rasporeene su u nepravilnim nakupinama (kao grozd). Sve su aerobne ili
fakultativno anaerobne bakterije. Dobro rastu i razmnoavaju se na obinim hranjivim
podlogama. Ravnomjeno mute hranjivi bujon uz formiranje taloga. Na krvnom agaru rastu
tako da hemolitiki sojevi bakterija formiraju zonu beta hemolize. Polije 24 h inkubacije
formiraju sjajne i neprozrane kolonije. One su okrugle, ravnih ivica, pigmentirane bijelo,
limun-uto ili zlatno-uto. Kolonije mogu imati veliinu od 2-3 mm.
Bakterije ovog roda ive u slobodnoj prirodi, ali se nalaze i kod ljudi i ivotinja. Mogu biti
zastupljene kao apatogeni ili patogeni sojevi. Neke od ovih vrsta mogu da ulaze u sastav
normalne flore koe, respiratornog i digestivnog sistema.
U rodu Staphylococcus nalazi se vie vrsta od kojih su medicinski znaajne:
-

Staphylococcus aureus,
Staphylococcus intermedius,
Staphylococcus epidermidis,
Staphylococcus saprophyticus.

2. KULTURELNE OSOBINE
3

Stafilokoki rastu dobro na svim osnovnim hranjivim podlogama. U hranjivom bujonu stvaraju
osrednje zamuenje, a na dnu talog u vidu praha, to moe posluit u dijagnostike svrhe. U
preparatu napravljenom sa tene kulture stafilokoki su obino rasporeeni u vidu kraih
lanaca ili pojedinanih koka.
Na krvnom agaru stvaraju glatke, sjajne, konveksne kolonije. Neke kolonije su sluzave uslijed
prisustva kapsule. Prisustvo endopigmenta kod nekih vrsta stafilokoka daje kolonije koje su
obojene u bijelo, zlatno-uto. Sojevi koji lue hemolizine formiraju oko kolonije uu ili iru
zonu hemolize na krvnom agaru, to se koristi u identifikaciji.
Pored krvnog agara koristi se i selektivna podloga Bir-Parkerova, koja pored ostalog sadri
hranjivi agar sa dodatkom kalijum telurita, na kojoj stafilokoki rastu karakteristinim rastom u
obliku okruglih, oblih kolonija sa crnim centrom i svijetloutom zonom oko kolonije.
Kao kvalitetna podloga koristi se krvni agar sa 7,5% NaCl, poto stafilokoki vrlo dobro
podnose odreene koncentracije NaCl-a kao i eera.

Slika 1. Staphylococcus epidermidis

3. PATOGENOST
Bakterije iz roda Staphylococcus izazivaju najee promjene na koi i sluznicama. Na koi to
su razne vrste apscesa koji skoro obavezno prelaze u furunkule i karbunkule. Promjene na
sluznicama zahvataju respiratorni trakt i rjee sluznice urogenitalnog i probavnog trakta. Ove
bakterije mogu biti i uzronici pneumonija kao i stafilokoknih enteritisa koji nastaju kao

posljedica konzumiranja hrane u kojoj se nalazi enterotoksin stafilokoka ili je posljedica

razgradnje bakterija i oslobaanja enterotoksina kod antibiotske terapije. Poznati su veoma
teki dermatitisi, posebno kod novoroenadi. Ovisno od odnosa soja i prirodne otpornosti
organizma uzronik moe penetrirati iz jednog u drugo tkivo i izazvati metastaze.
Stafilokoki mogu izazvati i teku upalu plua kod operisanih bolesnika ili kao komplikaciju
virusne respiratorne infekcije, naroito gripa i gnojnog meningitisa.

Stafilokokna

pneumonija se redovno razvija poslije akutne virusne respiratorne bolesti, a kod male djece
direktnom inhalacijom uzronika bez prethodne virusne infekcije. Moe nastati i kao
posljedica diseminacije iz gnojnog arita. Klinika slika poinje naglo sa porastom
temperature, drhtavicom, bolom u grudima, produktivnim kaljem, dispnejom, cijanozom.
Stafilokokne infekcije koe: impetigo, pemfigus novoroeneta, folikulitis, furunkul,
karbunkul, flegmona, apsces, celulitis i dr.

Slika 2. Impetigo
Kao jedna od najteih klinikih manifestacija stafilokokne infekcije navodi se maligna
stafilokokcija lica, koja predstavlja perakutnu septikemiju sa lokalizacijom primarnog ognjita
na gornjoj usni ili nosu (furunkul ili folikulitis). Klinikom slikom dominira zapaljenski
proces na licu u vidu otoka crvene boje koji lii na erizipel na polovini lica. Ona duplja je u
cjelini oteena i potisnuta naprijed. U najveem broju sluajeva impetigo se javlja u obliku
slijedeih efloroscencija: gnojni mjehuri koji pucaju, nastajanje erozija na koi, pojava krusta
i na kraju izlijeenje defekta na koi. Kod buloznog tipa, mjehurii nisu tako sitni, ve su
vei, do 2 cm, moe proi vie vremena dok se ne probiju i ponu suiti. Takve promjene
mogu trajati i do 3 dana. Nakon pucanja mjehura nastaje erozija i zeleno-smea krasta.
Promjene se nalaze na licu, iako se mogu nai i na drugim dijelovima tijela. Bolest prolazi
kao akutna, a spontana sanacija moe nastupiti za 2-3 nedelje. Prognoza bolesti je najee
dobra. Furunkuli mogu biti lokalizovani bilo gdje na koi izuzev na dlanovima i tabanima.
5

Mikrotrauma, trenje, maceracija, kao i neke pruriginozne dermatoze (atopijski dermatitis,

skabijes, pedikuloza) pogoduju nastanku furunkula. Oboljenje obino poinje kao folikulitis
odakle infekcija prodire u dubinu folikula i njegovu okolinu. Manifestuje se bolnim
dermohipodermalnim infiltratom (nodusom), vrste konzistencije sa koom koja ga prekriva,
intenzivno eritematoznom (crvenom), glatkom, sjajnom i toplom. Infiltrat se moe resorbovati
ali ee dolazi do centralne nekroze (izumiranja) koja se manifestuje razmekavanjem i
fluktuacijom. Uestala pojava veeg broja furunkula na koi u toku vie mjeseci i godina
naziva se furunkuloza. esta je kod osoba sa eernom boleu i sa smanjenom optom
otpornou organizma.
3.1.

Bakterioloka dijagnoza

Koji e materijal biti uzet za analizu, zavisi od lokalizacije patolokog procesa. Najee su to
razni brisevi (nosa, grla, rana), sadraj raznih furunkula, sputum kod pneumonija, krv u
sluaju sepse itd.
Identifikacija patogenih stafilokoka dokazuje se na prisustvo enzima, toksina i nekih
biohemijskih osobina po kojim se razlikuju patogene od nepatogenih vrsta. Veoma je vano
ispitati da li bakterija lui enzim koagulazu kao vaan znak patogenosti. Moe se odrediti
slobodna i vezana koagulaza.
Dokazivanje slobodne koagulaze slobodna koagulaza je po svom sastavu protein. Ogled se
vri u epruveti tako da se uzme 1 ml bujonske kulture ili jedna eza kulture sa vrste podloge i
pomjea sa ljudskom plazmom koja je predhodno razblaena fiziolokim rastvorom. Inkubira
se 8 sati na 27 0 C. Mogu se raditi i kontrole sa poznatim sojevima kao i kontrola bujonske
kulture.
Dokazivanje vezane koagulaze ekstracelularna koagulaza kod sojeva koji je proizvode
nalazi se na povrini elije, pa nakon kontakta sa plazmom na ploici dolazi do aglutinacije.
Ogled se vri na predmetnom staklu na slijedei nain:
Sterilnom ezom na sterilno predmetno staklo stavi se jedna kap ljudske plazme i doda kultura
ispitivanog soja. Takva mjeavina je mutno-bijela. Ukoliko ispitivana bakterija lui
koagulazu, na ploici e se u roku od jedne minute poaviti sitnozrnasta aglutinacija. Ukoliko
koagulaza nije prisutna, mjeavina e ostati bijelo-mutna, bez promjene.

Nukleaze su enzimi koji razgrauju nukleotide DNK i RNK i mogu biti termostabilne i
termolabilne. Termostabilne se nalaze samo kod patogenih sojeva, pa se negdje vri i njihova
identifikacija. Mada nukleaze same po sebi, ne predstavljaju faktore patogenosti one su s
njima u sinergizmu.
Dokazivanje termostabilne DNA-ze, test se izvodi zasijavanjem ispitivanog soja na hranilite
sa DNA-zom. Ukoliko se radi o pozitivnim sojevima , oko zasijane kolonije stafilokoka
podloga postaje prozrana zbog razgradnje DNA-ze, DNA-za produkuje oko 95% patogenih
sojeva stafilokoka.
Fermentativne osobine stafilokoka imaju malu vrijednost. Neto je znaajnija fermentacija
manitola koja se izvodi u dijagnostikim laboratorijama. Moe se vriti i seroloka
dijagnostika primjenom antistreptolizinskog testa kod raznih apcesa i akutnih osteomielitisa.
U serumu oboljelih ispituje se prisustvo antitijela-antistafilolizina i odreuje njihov titar.
Antistafilolizini u serumu pacijenata inhibiraju hemolizu eritrocita veui se za alfa
stafilolizin. U toku bolesti potrebno je pratiti titar, njegovu dinamiku u nekoliko uzoraka, ime
se procjenjuje i efekat terapije.
U cilju ispitivanja prisustva enterotoksina S. aureusa razvijeni su komercijalni testovi. Oni su
bazirani na imunolokim metodama. Antibiogram se izvodi po identifikaciji vrste izolovanih
stafilokoka.
S. aureus je katalaza +, koagulaza +, fermentuje manitol, na Novobiocin je osjetljiv.
S. epidermidis je katalaza +, koagulaza -, ne fermentuje manitol, na Novobiocin je osjetljiv, a
S. saprophyticus je na Novobiocin rezistentan.
Izolacija pojedinih vrsta stafilokoka procjenjuje se na osnovu porijekla uzetog materijala, klinike
slike, epidemiolokih pokazatelja, rezultata drugih analiza, kao i iskustva ljekara.

4. STAPHYLOCOCCUS AUREUS
Staphylococcus aureus je Gram - pozitivna okrugla bakterija. Fakultativno je anaerobni
organizam. Nepokretan je i ne stvara spore. Vrlo brzo stvara otpornost prema svim
antibioticima. Tako da se ubrzo nakon primjene nekog antibiotika, stvore i otporni sojevi.
Prenosi se dodirom i kapljino, obino je prenosilac zdrava osoba. Prisutni su i na predmetima
opte upotrebe, ali i u mlijeku i drugim prehrambenim proizvodima, gde najee dospjevaju
preko ovjekovih ruku.
Posjeduje potencijalne faktore virulencije, povrinske proteine, faktore koji inhibiraju njihovu
fagocitozu kao i toksine. Rasprostranjen je u prirodi. Kod ovjeka se nalazi u predjelu
nazofarinksa, perineuma, aksili i vagini zdravih osoba. Njihov patogeni efekat ovisi od faktora
virulencije, ali i zdravstvenog stanja inficiranog.
Staphylococcus aureus lui itav niz supstancija koje izazivaju razliite bioloke promjene na
elija kod ovjeka i drugih sisara. Ove supstancije se dijele na celularne ili elijske i na
ekstracelularne ili vanelijske. U skupinu celularnih supstancija spadaju: peptidoglikan,
teihoina kiselina, kapsularna supstancija, faktor nagomilavanja i protein A. U ekstracelularne
supstancije spadaju: -hemolizin ili -toksin, -hemolizin ili -toksin, leukocidini, lipaza,
koagulaza, proteaze, stafilokonaza, hijaluronidaza, epidermolitiki toksini, pirogene
supstancije i enterotoksin.

Slika 3. Staphylococcus aureus

5. STAPHYLOCOCCUS EPIDERMIDIS
Opte osobine:

Gram-pozitivna koka,
koagulaza negativna vrsta,
osjetljiv na novobiocin.

Slika 4. Staphylococcus epidermidis

Uzrokuje udruene infekcije koje su na antibiotsku terapiju manje osjetljive. Ova bakterija
predstavlja dio normalne flore ovjekovog organizama. Nalazi se u predjelu koe i sluzokoe.
Moe da bude i uslovno patogena bakterija. U ovjekov organizam S. epidermidis ulazi preko
ugradnje hirurkih proteza, katetera, sistema za dijalizu i sl.
Faktori virulencije:

elastaza,
delta toksin,
lipaza,
baktriocini,
siderofore.

Slika 5. S. epidermidis na koi, u centru folikul dlake

6. STAPHYLOCOCCUS SAPROPHYTICUS
9

Opte osobine:

Gram-pozitivna koka,
koagulaza negativna vrsta,
rezistentan na novobiocin.

Slika 6. Staphylococcus saprophyticus

Faktori virulencije:

adhezni,
ureaza,
elastaza,
lipaza.

Moe da predstavlja dio normalne flore. Moe se izolovati iz digestivnog trakta ljudi. Hrana
animalnog porjekla je najvjerovatniji izvor Staphylococcus saprophyticus (mlijeko i mlijeni
proizvodi, meso i mesne preraevine).
Oportunistike infekcije u vanbolnikim uslovima. Urinarne infekcije (cistitis, pijelonefritis)
kod mladih ena (16-35 godina), oko 20% svih urinarnih infekcija ove starosne grupe je
izazvano ovim uzronikom.

7. ZAKLJUAK
Bakterije roda Staphylococcus su gram-pozitivne, asporogene i nepokretne koke. Veliine su
oko 1 mikrona, a rasporeene su u nepravilnim nakupinama (kao grozd). Sve su aerobne ili
10

fakultativno anaerobne bakterije. Dobro rastu i razmnoavaju se na obinim hranjivim

podlogama. Ravnomjeno mute hranjivi bujon uz formiranje taloga.
U rodu Staphylococcus nalazi se vie vrsta od kojih su medicinski znaajne:
-

Staphylococcus aureus,
Staphylococcus intermedius,
Staphylococcus epidermidis,
Staphylococcus saprophyticus.

Stafilokoki rastu dobro na svim osnovnim hranjivim podlogama. U hranjivom bujonu stvaraju
osrednje zamuenje, a na dnu talog u vidu praha, to moe posluit u dijagnostike svrhe. U
preparatu napravljenom sa tene kulture stafilokoki su obino rasporeeni u vidu kraih
lanaca ili pojedinanih koka. Na krvnom agaru stvaraju glatke, sjajne, konveksne kolonije.
Neke kolonije su sluzave uslijed prisustva kapsule.

8. LITERATURA
-

Mikrobilogija Morfoloki aspekti sa dijagnostikom, Fahrija Bai, Edina Belagi,

1998.

Bakteriologija, Mirsada Huki i saradnici, Sarajevo, 2005.

11

http://www.tehnologijahrane.com/enciklopedija/rod-staphylococcus
http://sl.wikipedia.org/wiki/Stafilokoki
http://perpetuum-lab.com.hr/wiki/plab_wiki/_/interna-medicina/stafilokoki-r147

12