Izdava:

Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Izdavaka djelatnost El-Kalem Selim Jarko Fatima Alihodi Aida Mujezin Tarik Jesenkovi El-Kalem 2000 Al-Shams Printing Press, Tel.:5531932 Amman, H.K. Jordan Rezk A. Sammhan

Za izdavaa: Lektor i korektor: Tehniko ureenje: Dizajn korice: dtp: Tira : tampa: Za tampariju:

VAKF UZVIENOM ALLAHU

Knjiga je tampana uz pomo donacije rahmetli Hamuda sina Sulejmana At-Turejkija Az-Zulfija Kraljevina Saudi Arabija

UZ OVO IZDANJE Djelo Reada Kadia je bogato i tematski vrlo razueno. Uslovno bismo ga mogli podijeliti na knjievno - zagledano u prolost, i novinarsko-publicistiko - biljeenje aktualnoga. Kadi poinje svoju karijeru kao novinar prije Drugog svjetskog rata, a u reimu nakon toga perioda, iz politikih razloga, mora svoj javni glas da skriva iza pseudonima. Koliko iz profesionalne ljubavi toliko i zbog egzistencijalnih razloga Kadi nastavlja da pie za razne novine, a objavljuje i nekoliko akcionih i futuristikih romana. I kad je novinar, Kadi je najee pripovjeda, i ono to pie je pria o vremenu i ljudskim sudbinama. Izbor to je pred nama sadri ono najvrijednije to je Read Kadi ostavio u literaturi. To su njegovi romani Hadi Lojo, Baeskijin posljednji zapis i Izbor pripovjedaka. To je djelo vezano za osmanski i austrougarski period, inspirirano znaajnim historijskim dogaajima i linostima. Read Kadi nije jedini koga je inspirirao na klasik, neumorni hroniar zbivanja u Sarajevu, i ire, u XVIII stoljeu Mula Mustafa Baeskija.1 Vie od pola stoljea Baeskija sjedi u svome duanu i ispisuje sve ono to vidi i uje a smatra da je vrijedno zapisivanje, jer sve to je napisano ostaje, to se pamti iezne". Ovim romanom Kadi nam je htio pribliiti i oslikati toga hroniara onako kako ga je, iz njegovih zapisa, vidio. Preciznim rukopisom oivljuje Baeskijin lik i tragom njegovog Ljetopisa donosi njegov ambijent i vrijeme. Tako vidimo skromnog i priljenog zapisivaa kako provodi svakodnevnicu, kako teko vezuje kraj s krajem, ali se ne tui, vidimo ga kao brinog supruga i oca, pobonog dervia, istinoljubivog i zabrinutog zbog loih pojava u drutvu u kome ivi i na koje poesto reagira. Njegov moralni lik Kadi u cjelini ocrtava na samom kraju romana, kad Baeskija, pred svoj posljednji zapis, a osjea da je kraj blizu, svodi sam sa sobom raune, polae ih pred sobom iskreno, smjernou dervia koji cio
Darko Luki, Abdulah Sidran: Baeskija, pjesma u knjizi Sarajevska zbirka.
1

ivot posmatra kao proputovanje do konanog stanita u koje treba ponijeti istu duu. Baeskijin posljednji zapis, pisan tragom Ljetopisa, i sam se doima kao hronika koja iznosi pred nas jednu sliku Sarajeva i u njemu niz razliitih likova i sudbina, pisana jezikom karakteristinim za sarajevsku ariju u kojoj se sve uglavnom i zbiva. Upravo su to najvrijednije stranice ovoga romana, stranice sa kojih pulsira ivot Sarajeva. Tipian ivot arije u kojoj vladaju nepisani zakoni i obiaji, likovi po kojima se prepoznaju ambijent i vrijeme, obiaji i drutveni ivot koji se odvija u privatnim i javnim prostorima, a sve to na osnovi historijskih fakata. Nekoliko likova izvlai Kadi da bi to vjernije oslikao vrijeme. Tu je kasap Junus, mladi koji ne zna ta bi sa silnom snagom a tanahane, njene due, siromah bez zalea koji postaje rtvom da bi se formalno udovoljilo pravdi, a njegovim delatima nije ni do pravde ni do istine, nego do toga da namire neke svoje raune. Pogoen traginom sudbinom nedunog mladia Baeskija razmilja o pravdi i nepravdi pa, posmatrajui jednu potjeru, sjetno veli da se moli za onoga koga gone, ali i za one koji gone, jer se ne zna ko je kriv. Tu je i tragina sudbina jednoga Ermenina, njegove kerke i njenoga momka, pa fini, suptilni razgovori meu derviima u tekiji, iz kojih se kristaliziraju likovi. I tako, kroz priu o prii, Read Kadi zaokruuje svoje kazivanje o Sarajevu XVIII stoljea, a sve to kroz Baeskijin Ljetopis, ivot ovoga hroniara i pisane historijske tragove. Drugi Kadiev roman, njegovo najobimnije djelo, Hadi Lojo govori o predaustrijskom vremenu Bosne, jednom prijelomnom historijskom trenutku. Sudbina cijele zemlje i njenih naroda odluena je za zelenim stolom Berlinskog kongresa, kada je dogovoreno da Bosna i Hercegovina potpadne pod upravu Austro-Ugarske. Za Bonjake posebno ta odluka je dubok rez kojim je prekinuta viestoljetna osmanska uprava a dolazi nova, sa drugaijom kulturom i civilizacijom. Taj in izazvao je osjeanje prevarenosti od strane Stambola i svjetskih sila podjednako, osjeanje izgubljenosti ali istovremeno i bunta. Sarajevo, jezgro pobune, okuplja nekolicinu uglednika koji odluuju da ustanu protiv presude Berlinskog 6

kongresa. Na elo pobune stavlja se Hadi Lojo, ovjek koga karakterizira jedino fizika snaga i neustraivost, i naravno, domoljublje. Ta pobuna iskristalizirala je ideju o autonomiji Bosne. Nesazreli historijski uslovi i strategijski neosmiljen otpor nisu mogli rezultirati niim drugim do nizom pojedinanih tragedija i slomom ustanka. I, kako je skoro pola vijeka ranije pobuna Husein-kapetana Gradaevia i ideja o nezavisnoj Bosni propala, a njen kolovoa zavrio u tuini, tako je i Hadi Lojo, fiziki i duhovno skren, zavrio u zatvoru, pa u progonstvu. Ima tu neke slinosti u zlehudoj sudbini ove zemlje vjeno razapete izmeu tuih interesa. U ovom romanu vidi se to kroz put glavnog junaka, sudionika takve sudbine. On svoju Bosnu najprije vidi slobodnu i samostalnu, a kad se taj san srui surovo i brzo, on je nosi u dui i umire sa neostvarenom eljom o povratku. I ovdje Kadi obilato koristi historijska fakta i donosi sve relevantne javne linosti toga perioda, pa kroz ovaj roman defiliraju uglednici Sarajeva i Bosne, konzuli, fratri i drugi. Roman Hadi Lojo znaajan nam je prije svega kao rijedak pisani trag o ljetu 1878. godine, o jednom specifinom historijskom trenutku za Bosnu i Hercegovinu. Izbor pripovijedaka obuhvata bogat Kadiev opus tematski vezan za osmansko i austrougarsko razdoblje. I obimom i kvalitetom izdvaja se Ilhamijin put u smrt, inspiriran traginom sudbinom Abdulvehaba Ilhamije (1773-1821), pjesnika na bosanskom, turskom i arapskom jeziku, ejha i narodnog uitelja i tribuna. Ovaj pjesnik bogatoga i raznovrsnog djela neobian je i po svome ivotnom putu. Predani sufija u svojoj poeziji, i u ivotu je smjeran i ljudski estit kako to zahtijeva Boiji zakon. Njegov pjesniki zanos i dua bogougodnika sudaraju se sa surovom stvarnou punom svakojakoga zla. Ilhamija se buni na njemu jedini mogui nain svojom pjesmom. Ta pjesma razgaljuje duu obinog ovjeka, on je prihvata, a to ve postaje opasno po vlast. Stoga tadanji namjesnik na Bosni Delaludin-paa poziva pjesnika u Travnik na odgovornost. Upravo tu Read Kadi zapoinje svoju priu kroz koju vodi Ilhamiju na putu od rodnog epa do Travnika. Pjesnik taj put 7

prevaljuje pjeke, svjestan od samog poetka da mu je to posljednje putovanje. Ide polahko, sabirui se sam sa sobom. Cio put je smjenjivanje snovienja i stvarnosti. Ilhamiji i na san dolazi Paa, okrutan i ve pripravan da ga kazni i tu, samo na trenutak, vidimo pjesnika slabog i uplaenog, da bi se, odmah nakon buenja, odbranio od te slabosti prizivanjem Boga i pouzdanjem da de mu Boija milost podariti snage da istraje uspravan. I taj se kraj blii pjesnikovim dolaskom u Travnik, tu se razrjeava drama koja lebdi nad junakom cijelog njegovog puta. Razgovor monika i pjesnika je kratak i konaan, jer su im pogledi na svijet sasvim opreni. Ilhamiju vode u tvravu da ga zadave, a on, s uzdanjem u Boga, koraa te posljednje korake zadovoljan to je ostao vrst i ustrajan. Ilhamijin tragini kraj zbog pjesnikog bunta je bez primjera u naoj historiji knjievnosti. Meutim, pisac je ovog pjesnika idealizirao do te mjere da on, u jednom snu, na ispitu pred melekima koji trae da se prisjeti svojih loih postupaka, ne moe da se sjeti nijednog grijeha koji bi zavrijedio pokajanje. I inae, kroz cijelu priu osjea se romantiarska zanesenost pisca svojim glavnim likom i njegovom sudbinom. Kadi sasvim drugaije pristupa Omer-pai Latasu, osmanskom velikodostojniku, poslatom u Bosnu sredinom prologa vijeka da skri otpor bosanskoga plemstva reformama Mahmuda Drugog. I ovdje autor ide tragom historijskih fakata i kroz njih donosi priu o ovome pai koga je Bosna zapamtila po krvavim posljedicama. Opet koristi postupak sjeanja kako bi nam predstavio ivotni put svoga junaka. Paa Latas, prebjego iz austrijske vojske jo prije dvadeset i pet godina, je prihvatio islam. Bistar i ambiciozan ostvario je brzu i sjajnu karijeru. Kao sposobnog vojnog stratega i krianina porijeklom, sultan ga alje kao najpodesniju linost da konano smiri Bosnu. I ovaj to ini ne birajui sredstva, surovo kako to moe samo ovjek okrenut iskljuivo karijeri i vlasti. Takozvana pacifikacija Bosne bila je bolna za zemlju u cjelini, a posebno za niz znaajnih linosti. I kad je zavrio progon nad bonjakim uglednicima, poeo je progoniti viene ljude meu kranima. Tako je pod udar njegove pacifistike" palice doao i veoma ugledni 8

fratar Ivan Franjo Juki.2 Povodom ovog zajednikog stradanja pisac zakljuuje: Postade jasno da je sudbina Bosne i Hercegovine, kao i sudbina svih njenih ljudi bez obzira na vjeru i naciju nedjeljiva i zajednika i da je okupator jednih ujedno i okupator svih ostalih.3 Progon krana uslovio je ozbiljnu zategnutost Carevine i Austrije, pa je posljedica toga bilo povlaenje Latasa iz Bosne. in odlaska propraen je velikim veseljem i meu plemstvom, koje je njegov dolazak primilo sa zebnjom, i meu sirotinjom koja je polagala nade u njega, a sada, nakon dve godine, ispratile su ga mrnja i kletve. Pisac prati Latasa do kraja njegovog ivota, do smrti u Istanbulu gdje mu niko nije spomenik podigao. Kadi njegovu ivotnu misiju zakljuuje ovako: Njegov su spomenik ve davno sa zemljom sravnjeni grobovi po Bosni, Siriji, Kurdistanu, Albaniji, Kreti. Vode Save i Bosne, koje je hranio bosanskim mesom, davno su protekle.4 U nizu pria iz ovoga izbora Kadi je hroniar zanimljivosti Sarajeva, gdje susreemo skromne, obine ljude i njihove intimne drame, nesretne ljubavi, ivot mahale, nesviklost na novo dolo s austrougarskim periodom. Ovom posljednjom temom pisac se bavi u prii Posljednji Lubo. U uglednoj porodici Luba ivot tee po mjeri koju je uspostavio otac, strog prema sebi i prema ukuanima, koji tiho, u nekom tajnom savezu, to podnose. Njihov ivot je jednoobrazan, dani lie jedan na drugi sve dok otac ne umre, a sin pokuava da nastavi njegov posao ivei s majkom u slozi i oputenoj atmosferi. Oni su upueni jedno na drugo, zadovoljni svakodnevnicom do onog kobnog dana kada mladi upoznaje razuzdani ivot kafane i u njemu mladu Maaricu. Odgojen na sasvim drugaijim moralnim normama mladi se ne snalazi, porok ga potpuno obuzeo pa iz dana u dan propada, imetak mu se osipa a
Jukia je Latas ubijedio da je pronevjerio novac namijenjen pomoi kranskoj sirotinji, uhapsio ga i protjerao u Istanbul u zatvor, a s najveom moguom kaznom - da se nikad ne moe vratiti u Bosnu. 3 Paa Latas, str. 269. 4 Isto, str. 277-278.
2

posao stoji. Kad gubi i posljednje uporite, majku koja ga i takvoga njeno voli, i sam umire a s njim izumire i porodica Luba. Tema propadanja mladih ljudi nespremnih da se bez lomova i traginih posljedica ukljue u novo vrijeme dosta je koriena u naoj literaturi s poetka ovoga vijeka. Kadi joj pristupa s dosta nostalgije za starim, patrijarhalnim odnosima i saosjeanja sa zabludjelim svojim junakom. U nizu pria o obinim a velikim ljudima je i Carev imam. Kazuje nam priu o hafizu Ibrahimu, koji godine provodi prepisujui Kur'an. ini to u ime Boga, smjerno i predano, jedan po jedan, ispisao ih je ezdeset i est i kad se sprema da zapone novi prijepis dolazi mu sarajevski uglednik a silnik i poruuje kod njega prijepis za koji je bitno da bude lijepo ispisan i ukraen, a cijena nije bitna. Hafiz nikada nije prepisivao za novac, pa to i ovdje odbija. U meuvremenu, po odluci isto ga toga uglednika usmrena su dvojica staraca bez krivice. Taj in boljeljivog i ve povuenog u kuu hafiza nagoni da sa posljednjom snagom ode do damije i iskae javni bunt. Bajram je, puna damija oekuje praznini govor, a starac staloeno i razlono iznosi na vidjelo nedjelo toga uglednika i prijeti mu Boijom kaznom. I po dolasku kui ovaj imam Careve damije po emu je i dobio naziv carev imam, prepisani Kur'an poklanja jednome derviu, jer je on dostojan da ga posjeduje i moli iz njega. A sutradan, smrt mu sklapa oi prije nego to su delati doli da se namire. Poema Gazi Husrevbeg, sainjena od osam zasebnih cjelina, zapravo je ciklus pria u stihu. To su storije o dolasku Gazije u Sarajevo i njegovim zadubinama, njegovom dugogodinjem ivotu u Sarajevu. Sve pjesme ove poeme pisane su u duhu i formi narodne poezije. Minka Memija

10

BRATU REUFU

11

1.
- Lijepo, ba lijepo - aptao je Mula Mustafa, zadovoljno se osvrui po svom duaniu-pisarni, smjetenu nasuprot donjeg ulaza u harem Begove damije. Bog zna otkad se skanjivao da to uradi. Velike vlane mrlje, valjda od vode iz susjednih Begovih hala, bile su procvjetale po zidovima, da ih je bilo ba runo vidjeti. Zato je odjutros poranio u susjedne Mudelite, nabavio zeleno obojena papira i poeo izrezivati zvijezde, mjesec i kojekakve ornamente i ptice pa ih pribijati po zidovima. Donio je i nekoliko levhi, a Avdaga berber poodavna mu je poklonio areno naslikana zmaja, pa je i njega pribio kraj samih duanskih vrata. Kad smjesti seiju, itabe i petahtu, jo jednom se obazrije oko sebe pa umorno othuknu i zadovoljno se osmjehnu. Zaturi ahmediju, pogladi kratku kao vuna bijelu bradicu, pa sam sebe glasno pohvali: - Ba lijepo! Aferim, Mula Mustafa! Sjeti se u taj as konja nainjena od konjske dlake koji je odskora stajao u antalovu duanu i okolo kojeg se svijet kao na udo kupio, pa odmahnu rukom: - Ama, nije ono za mene! Baka ovo, baka ono! Ne moe otrpjeti, a da ne otvori tefter u koji je zapisivao sve vanije dogaaje koji su se zbivali u eheru. Poloi ga preko koljena dohvati trstiku i umoi je u mureef pa sa zadovoljstvom zapisa - Ja, skromni Mula Mustafa, imao sam svoj duan smjeten uz hale ispod same Sahat-kule, uz mjesenu kiriju od deset groa, koji je bio svakome pristupaan za pisanje... Okitio sam ga raznim papirima, pa je tako okien stajao... Sklopi tefter i ustade. Otvori duanska vrata, izae na sokak i zavrati glavu prema Sahat-kuli. Ljetno sunce ga pomilova po licu i zapljusnu svjetlou i vedrinom. Mula Mustafa iznese ibrik, unu i 12

opra ruke. Do podne je bilo ostalo jo puna dva sahata. A vezir e, kako je bilo javljeno, stii oko podne. Mula-Mustafa po obiaju zamiri na desno oko, mislei pri tome na novoga vezira. - Ih, po Bogu si brat, ta li e nam ovaj donijeti... Onda se sjeti ta mu je nevjesta rekla kad je jutros polazio od kue i vidio da nema kud: nijedna se muterija nije odjutros pojavila na vratima, a nije bilo u izgledu da e do podne bilo ko izbiti pa da se to zapie i zaradi. Mislei o tome, zbunjeno se nakalja i prie zidu gdje je u maloj udubini stajao plitak bakreni tas, s hrpicom nabacanih aki. U njega bi Mula Mustafa, kad god je mogao, ubacivao po koju aku, da na kraju svakog mjeseca sabere onih deset groa i odnese ih muteveliji na ime kirije. I prije bi, kad god bi mu pripustilo, prilazio tasu i uzamljivao koliko mu je trebalo i koliko je moglo izai, da prvom prilikom poteno vrati i zahvali se mrtvom Gaziji. inio je to kao da je Gazija iv i kao da stoji pred njim i slua ga. Kad prie tasu, savi ruke preko prsa i smjerno pozdravi: - Selamun alejkum, Gazi Husrevbee! Poutje malo, pa onda neto krupnijim glasom sam sebi odgovori: - Alejkumu-s-selam, Mula Mustafa. Merhaba. Merhaba, koje dobro? - Ama, kako u ti rijet... - poe Mula Mustafa da se uvija. Otanjilo se, moj dobri Gazi Husrevbee, pa, ko velim, smijem li te neto zamoliti... - Da uzajmi koji gro, ha? - Eh, eh!... - Uzmi, br'te Mula Mustafa, uzmi! Vidi kol'ko ima u tasu, pa uzmi. - A ja u vratit' posigurno u vratit'! - Ama, zar te pitam! Mula Mustafa iskrenu tas na dlan, izbroji tri groa i deset aki i kaza koliko je naao, pa vraajui tas na njegovo mjesto glasno se zahvali: 13

- Allah ti lijepi dennet dao, moj dobri Husrevbee! Kako ti meni, tako milostivi Allah tebi iz svoje neiscrpne hazne, Amin! Hitro navue dubu i skonta da pokupuje to mu treba kad se bude vraao s doeka, jer arija je ionako bila ve napola zatvorena. Usput svrati do Avdage berbera, ali ga ne zatee u berbernici. I on je bio otiao na doek. Mula Mustafa se uputi kroz damijski harem i po obiaju se zaustavi kraj Gazijina turbeta gdje proui i pokloni Fatihu, a zatim krenu kroz Sarae i ubrza prema eherehajinoj upriji, kuda je vezir trebao proi. Na upriji i okolo nje ve se bila okupila silna svjetina, pa su zaptije s mukom odravale prolaz. Dan je bio vedar i tih, bez ijednog oblaka ili vjetra. Boje i zvukovi su bili rijetko topli i jasni. Alifakovac, ist i bijel nakon noanje kie, inilo se kao da lebdi pod njenim plavetnilom neba. Preko uprije i uz strmi alifakovaki put, s obje strane pritisnut radoznalom svjetinom, s vremena na vrijeme su promicali sarajevski uglednici, koji su ili u susret veziru. Rano jutros do na Kozju upriju ve su bili izali visoki turski inovnici da tu, po starom adetu, doekaju i pozdrave vezira. Mula Mustafa se nekako probi do uprije pa se nasloni na kameni korkaluk i tu ostade da seiri i eka. Dok su predstavnici ehera urno promicali, svjetina je upirala prstima i glasno pogaala ko je ko, ivo pratei svaku novu pojavu i svaku znaajniju linost. - Ih, ja plaha bajraka u saraa! - u se u asu kad naie saraki esnafbaa u pratnji bajraktara zametnuta ogromnim svilenim bajrakom. Iza njih naioe i predstavnici ostalih esnafa, s bogato izvezenim esnafskim bajracima. - Uh, to je muftija grohn'o! Vidi ga, jedva taba! - zau se iz gomile kad naie sarajevski muftija, opkoljen hodama koje su ga pratile. - A vidi to su ga hode skolile! - doeka drugi, upirui prstom u buljuk hodu u tankim ljetnim latama i utim mestvama na nogama. - Je l' ono vladika? - upita neko na sav glas. 14

- Koji? - Onaj kabasti, crni. Novi vladika Pajsije, u pratnji paroha i akona i nekoliko uglednih srpskih trgovaca i opinara, prelazilo je preko uprije. Svi su odreda bili odjeveni u modre i crne doke, u izmama ili postulama na nogama, samo je vladika bio odjeven u sveani vladianski ornat, dok su popovi bili u mantijama. - Ma stani bolan, ouni me, kud si navro! - opsova neko naglas. - A vidi fratara! Eno, ono him je glavni! - Koji to, koji? - Onaj u sredini, velikaki. Fojniki gvardijan, okruen trojicom fratara, ustro je gazio preko uprije, dok su im krajevi habita iroko landarali oko golih glenjeva. - Njih njihovi zovu ujacima. - to li to? - Daj pa znaj! Taki him je adet. - Eto i Jehudija. Eno i hahambae! Dok se gomila propinje na prste i meusobno objanjava, grupa sarajevskih Jevreja, trgovaca i sarafa, odreda obuenih u tamnomodre ohali akire s plavim mestvama na nogama, sitnim koracima grabi preko uprije. Na elu im je sarajevski hahambaa, koji se usput potiho dogovara sa svojim opinarima. - A vidi Toge, kurvina sina, to je zajordamio! - okomi se neko u sav glas na krna zaptiju koji naie na konju, kandijom prijetei i potiskujui svijet ustranu. - Jah, i ne zajordamio! Zapalo mu, pasjem sinu! Naj'o se bosanskog hljeba pa uz'o fursat. Jakako! urije izazvae naroitu ivost meu okupljenim mnotvom. Naprijed je jahao uribaa nosei zlatom izvezen bajrak, s tekim srebrnim kitama na dnu, a iza njega je iao mlad pristao au, odjeven u bogato izvezenu odjeu, ukraenu vie zlatom nego svilom. Rukavi su mu bili visoko zagrnuti, a ruke snane i pune. U desnici je nosio topuz i na topuzu vezen djevojaki jagluk. 15

Kad stigoe na sredinu uprije, uribaa razigra konja, a au baci topuz u ruke i muklo jeknu od prevelike muke snage i jedrine. - Akosun! - zaori se sa svih strana. U to naie buljuk gizdavo odjevenih ajana s pozlaenim pusatom i crvenim kabanicama na pleima. Jahali su na utilim konjima, opremljenim bogatim rahtom. Svjetina se ponovo umiri i istegnu vratove, navodei poimenice as ovoga as onoga ajana. Onako opremljeni i pod orujem, izgledali su im sada sasvim drukije nego pri svakodnevnim susretima u ariji i po kahvama. Iza njih, tih i umiljat kao djevojka, s rukama na prstima, naie Mehmed-efendija Kjuranija, zvani Mejlija, gorljiv dervi i neenja, uven u Sarajevu kao kaligraf i pjesnik. On kao da se zbuni pred tolikom svjetinom koja ga je sa svih strana radoznalo gledala, pa na as zastade nasred uprije i okrenu ustranu, a ljudi mu napravie prolaz i propustie ga. - Ah, ja kud li je to Mejlija po'o? - upita se Mula Mustafa poluglasno, nenaviknut da Mejliju via u slinim zgodama. Odmah iza ajana promae jedna jeniarska orta s turnadijom na elu. Svi su bili pod kalpacima, u zagarijama i obui od kajsara, ba kao da su krenuli na vojnu. Mnogi meu svjetinom trecnue gledajui ih. Padoe im na um desti ratni pohodi, nakon kojih bi Sarajevo gotovo opustilo. Jeniari su gazili utke, na izgled ljutiti i neraspoloeni i pomalo urei, samo je oruje na njima potiho zveckalo. Promiu tako bijele hodinske ahmedije i zeleni kauci, kamilavke i habiti, svileni esnafski bajraci i bogato ukraeno oruje, konjanici i pjeaci, bjelobrade hode i mrki akoni, ustri fratri i krotki rabini. Svi sa svojim ljudima i opinarima, a uz njih ozbiljne i dostojanstvene esnafbae i ponositi aui, ajani, bezi i age, bogati trgovci, sarafi, jeniari i zaptije. Svijet stoji i gleda pokazuje i dovikuje. Svi slii ogromnom roju koji podrhtava i zuji, dok se sunce, veselo, raskono i nasmijano uspinje prema sredini neba. Na koncu duge, nesreene povorke, u kojoj je svako iao kako je stizao, jahalo je nekoliko zaptija, a za njima je iao Ramo 16

Cigan, s rukama punih goveih utroba koje je povazdan prodavao po ariji, derui se koliko ga grlo nosi: - Za make-eee! - Jesi l' to i ti po'o prid vezira? viknu neko iz gomile, koja udari u smijeh. Ramo neto krupno kresnu na ciganskom jeziku i zamae pod upriju da isti i pere utrobe. Svijet napokon odahnu od duga seirenja i gledanja, pa se zatalasa i razgiba, jer mostom niko vie nije nailazio. Za to vrijeme gore, na Kozjoj upriji, uglednici koji su izali na doek, redali su se na selamluk. Prvi je, s desne strane, stao sarajevski muftija, pa onda kadija, pa muderrisi, a za njima ostala ulema. Zatim su stale i spahije i jeniari, a iza njih esnafi. Prvi su meu esnafima bile akmeije, a poslijednji kasapi i krpedija. Onako kako su bili stali i poredali se tako e doekati vezira, pozdraviti ga i dopratiti do Begluka. Tu e vezir odsjesti da se odmori, a onda de se dii i s pratnjom krenuti u Travnik. Kroz ono poldrug sahata koliko je proteklo do vezirova dolaska, svijet je sebi naao novu razonou. Bio je to ovaj put oravi i suludi Salin, jedan od najpoznatijih arijskih mazluma, iji se glavni marifetluk sastojao u tome to je znao kao horoz zaklepetati pa otegnuto i dugo zakukurijekati. Kad god bi se Salin, nakon to bi mu dobacili koju sitnu paru, pljesnuo dlanovima o bedra i zakukurijekao, sa svih strana bi zaorio smijeh i dovikivanje. Tad bi i bijelo Salinovo oko, golemo i izbuljeno kao obareno jaje, za as oivjelo, ba kao da je i ono progledalo i nasmijalo se. - Maallah, Saline, maallah! Akosun! Hajde, jo jednom da ujemo! - Kukurjeku-uuu! - Ih, Saline, da ti je jo koka, pa da noas okoka! - Kukurjeku-uuu! Smijeh, razuzdan i bezbrian, prsnuo bi meu onim najbliim, pa se kao talas irio i dalje prenosio. Premda je naoko sve izgledalo vedro i raspoloeno, bilo je u tome prijepodnevu mnogo skrivene i zgusnute brige, osobito meu 17

prvacima. Svaki se u sebi pitao kakav e biti i ta li e donijeti novi vezir. Jer, Bosna je svata zapamtila, vie zla nego dobra. Novi vezir e tri dana provesti u Sarajevu, a onda e krenuti u Travnik. Nije prilika da e se za tri dana neto krupnije dogoditi, ali, kad ponu stizati pozivi iz Travnika, mnogi e se u brizi i strahu zapitati to li ga vezir zove i ta ga eka u Travniku. Pa zar je onda bilo udo to su mnogi sa skrivenom zebnjom oekivali vezira? Napokon, kad se sunce ve bilo ispelo nasred neba, odozgo, s Alifakovca, zaue se pucnji i povici: - ok jaa, maallah! - Odmah zatim, kao prigueno zujanje pelinjeg roja, zaue se borije i talambasi. Iza toga zagrmjee i topovi sa ute tabije. Svjetina se uskomea. Bio je to posiguran znak da je vezir stigao navrh Alifakovca, treptao u bogatom arenilu boja. Dvije su se boje najvie isticale: zelena i bijela. Bijeljele su se sarajevske kue, groblja eme i damije; zelenile su se bezbrojne bae i avlije, ljivici i vitki jablanovi, koji su se dizali svuda po eheru. A Miljacka, slobodna i nesputana, mehko se razlijevala i tekla niz svoje korito. Poevi od bujne bae mevlevijske tekije na Bembai, odakle je poinjao eher, pa sve dolje do posljednjih bai ispod Hiseta, okreui usput desetine niz rijeku nanizanih mlinova . - Eto hin! Zurle, talambasi i bubnjevi ponovo odjeknue, ali ovaj put mnogo blie i jasnije. inilo se da ne odjekuju u uima, ve u samim utrobama. Kao da su krili put veziru i njegovoj pratnji koja se sputala niz Alifakovac, izmeu kua na desnoj i musafirskog groblja na lijevoj strani mahale. Svijet se pritajio, pa kao da i ne die. Sve se oi pretvorile u jedno oko, koje upija svaku sliku i svaki pokret. Kad glazba promae i kad vezir stupi na upriju, svjetina se jo jednom zatalasa i zaumi kao krupna ljetna kia, a onda se najednom smiri i zamre. Vezir je bio sredovjean, tankovijast ovjek, gotovo zemljaste puti s tekim olovnim pogledom i sa tubastim, zagasito crvenim turbanom na glavi. Zelenkasto-modra dolama gorjela je na njemu od zlatnih kita i irita, dok mu je pogled kruio nad svjetinom. Desnom 18

je rukom drao kajasu krasne, kao a crne arapske bedevije ija se dlaka blistavo prelijevala na suncu, dok je lijevu drao na slabini i dostojanstveno jahao. U itavoj njegovoj pojavi i licu, obraslu u kratko podianu crnu bradu, bilo je neega i ponosnog i otmjenog, ali isto toliko i opreznog i prezrivog. Najednom, kad je elo vezirove najue pratnje ve bilo stiglo na drugi kraj uprije, dogodi se neto neoekivano, to razbi tiinu i radoznalost, a unese zaprepatenje i strah. Budalasti Salin, na kojeg se niko vie nije ni obazirao, iznenada iskoi iz mnotva i stade pred vezirovu bedeviju, pa udarivi dlanovima o bedra glasno zakukurijeka. Bedevija uplaeno frknu i poskoi ustanu, dok joj stranje noge poee uznemireno podrhtavati. Vezir se, iznenaen i zbunjen, za as zanjiha u sedlu i rukama uhvati za unka, dok mu se oi uplaeno razrogaie, pri emu se ukazae krupne, ukaste bjelonice. Na elu povorke nasta pometanja, a onaj isti maloprijanji zaptija, koji kao da iz zemlje iznie, izmahnu kandijom i nasrnu na Salina. Preplaena bedevija napravi jo neliko razigranih koraka pa se smiri i krenu, a vezirova pratnja za njom. Brojni pogledi iz pratnje, mrki i prijetei, ibali su po gomili i zabadali se u nju. Nijedan se glas nije uo, ali je iznad svega visilo pitanje: ta e se sada zbiti? Ali, nita se ne dogodi. Samo je Toga, previjen preko konja, zamahivao kandijom i gonio Salina, dok se kandija u jednom asu ne saplete oko Salinovih oiju. Mazlum ivinski dreknu, jer ga kraj kandije dohvati ba po onom izbuljenom oku, na ta se svjetina uskomea i uzbuni. Neko iz gomile u sav glas povika: - Ostavi mazluma, pasji sine! Toga bijesno die glavu i poe prijetiti i psovati pogani Bosna-millet, nakon ega se povici iz gomile udesetostruie, a mnoge se ruke prijetei digoe. Salin to iskoristi pa mugnu meu, svjetinu, a zaptija, videi da nema kud, vrati konja i obori niz upriju, praen glasnim pogrdama i psovkama. Ostatak povorke proe kroz tiinu, kao da niega nije bilo i kao da se nita dogodilo nije. 19

im pratnja zamae preko uprije, okupljena svjetina se zaljulja i zaegori. Rasu se kao ogroman mravinjak i razmili na sve strane. Dvije-tri grupe obijesne mladarije i lola poee se dovikivati s jedne na drugu stranu uprije, a Mula Mustafa umoran od duga stajanja i seirenja postaja jo malo pa i on krenu. Uputi se prema Carevoj damiji, jer je podne bilo davno uilo, pa se poboja da mu vakat ne proe. Kad klanja i izie iz damije, ponovo nabasa na gomilu, mada je vezir sa svojom svitom ve davno bio otiao u Begluk da se odmori. Mula Mustafa se zaudi i zapita ta li je sad. Svijet se ovaj put nije okupljao poradi vezira. Zbijao se oko jedne oniske krme u Latinluku koju su zaptije bile opkolile, i uzalud nastojei da rastjeraju brojne besposliare i radoznalce. U krmi je, za oniskim grubo istesanim stolom, sjedio poznati sarajevski kasap Junuz, div ovjek, i mrano buljio preda se. Pred njim je bio zaboden ogroman kasapski no, a okolo, po stolu, bili su razbacani sahani, nenaeta ovija glavua, duhankesa, akmak, bardak s rakijom i jo kojekakve sitnice. S asa na as Junuz bi se kao iza sna prenuo, ruknuo kao vo i poeo da pljuje i psuje sve redom, ne tedei nikoga, a novoga vezira ponajmanje. Bilo je to ono mrano i strano bosansko pijanstvo od kojeg ovjeka hvata strah i u kojem se oekuje samo nesrea i krv. U krmi nije bilo nikoga osim krmarice Anke sakrivene iza teraha, i nekolicine zaptija, koji su podalje stajali i preali da Junuz zakunja, pa da ga onda zaskoe i veu. Ali, kad god bi im se uinilo da je Junuz zakunjao, pa pokuali da mu se priblie, on bi se prenuo i prihvatio za no. Ispod kratkog rukava bijele bezne koulje ukazala bi se kao stegno debela miica, a no bi bljesnuo blistav i opak kao guja. Zaptije bi uplaeno ustuknule, a Junuz bi malo otpio iz bardaka i nastavio da psuje jo poganije i ee. Svijet, naikan na vrata i prozore, radoznalo je pratio Junuzov gaziluk, dok su zaptije s vremena na vrijeme kao bijesne istravale iz krme i razgonile gomilu. Kad Mula Mustafa stie pred krmu, zaptije ba tada istrae na sokak i razbjeae se zajedno s okupljeim radoznalcima, a na 20

vratima se pojavi Junuz s golim noem u ruci, propet i snaan kao hrast. - ta je, to bjeite, kukavice! 'Vamo, 'vamo, da vas vidim! 'Vamo, na mejdan! - vikao je s vrata. Prostor pred krmom ostade ist kao dlan i samo se Mula Mustafa tu zatee. Svi ostali bili su se razbjeali. Junuz svrati pogled na starca koji je onako sitan i malo poguren brzao ispred krme, s lijevom rukom zaturenom ispod dube. - Mula Mustafa, jesi l to ti? doviknu mu Junuz i nadlanicom otra usta, idui mu u susret. Iao je tromo i nesigurno, steui no u ruci. Zboe ga, dina mi! Ne dajte, ljudi! - viknu neko u strahu. Mula Mustafa zastade i die glavu. Junuz mu prie, pa gledajui odozgo, za dvije glave vii od starca, rasteui upita: - Mula Mustafa, zna li ti mene? Starac iskrivi vrat i po obiaju zakilji na desno oko. - Znam, efendum, znam - odgovori tvrdo, s osjetnim prijekorom u glasu. - A koji sam, kad zna? Dede, da ujem! - Ti si Junuz. Rahmetli Alijagin. Otac ti je bio dobar oj'k. Dobar! - A ja, zar ja nisam?... - isprsi se Junus prkosno. - Dobar je Allah, delleanuhu, koji te takog dri! - doeka starac i s prezirom svrati pogled ustranu. - A ta to u mene ne valja, da ujem! - prostenja Junuz i prijetei puhnu na nos. Svijet, koji je bio natisnuo s obje strane sokaka, ali podobro udaljen od obojice, uvukao duu u se. A zaptije se ukoile pa ni da se maknu. - ta ti ne valja? - pita - ponovi Mula Mustafa strogo, otro gledajui u zakrvavljene Junuzove oi: - Ne valja ti to od sebe sramotu pravi, jazuk ti bilo! Pogledaj se kakav si! Zar ti to valja? Da ti rahmetli babo iz mezara ustane pa da te takog vidi, haramio bi ti 21

to si mu evlad! Jazuk ti bilo! Stid te bilo i Boga i svijeta! Zar sam te ja tome u mektebu uio? Kazuj, da ujem!... Zar te nije strah od Boga i stid od svijeta jadan ne bio! - Dok je govorio, zelene Mula Mustafine oi su gorjele od srdbe, a bijela kratka brada je ljutito podrhtavala. Onda sastavi dubu na prsima ba kao da se elio obraniti od Junuzove blizine, pa okrenu glavu ustranu. Junuz je za sve to vrijeme bez rijei stajao. Onda se sav strese, dok nekakav udan pla, slian ridanju, provali iz njega. - Moram, Mula Mustafa, moram! Vidi li ti, bolan, ta se radi s nama, vidi li? - A ta se to radi, da ujem, ta? - Pa ono danas s budalastim Salinom! Jesi l' vidio to ga bije onaj kurvin sin? Samo, lahko je na mazluma, nek' udari na mene, na mene! - Pa ti to zbog Salina, ha? -Bezbeli! Ne dam da ga biju! Nas niko ne smije biti. Mi smo ovdi na svom topraku. Stojnici! A oni, ko su oni da nas biju? Tuini, Turkue. Pa odjednom, kao da mu neto bi, Junuz se zagrcnu od plaa i uze da trai i ljubi Mula Mustafinu ruku. Zaptije poee da se prikradaju. Prvi je iao Toga, koji je danas na upriji iskandijao Salina. Junuz ih primijeti pa prijetei die no. - Ne prilaz'te, pasji sinovi. Digericu u vam na nou izvadit'! A ti, Toga, kurvin sine, s tobom u ja nabaka raun svidjeti! Nabaka, dobro zapamti! Nisam ja hudi Salin pa da me kandija! Ja u tebe k'o horoza! 'Vako, 'vako! - razmahivao je Junuz noem. Mula Mustafa se umijea: - Ostav'te ga, on e sa mnom! Hajde, sinak, ostavi no, pa hajdemo. - Majku li vam ! - prijetio je Junuz, zakrvavljeno pogledajui u zaptije. Onda se okrenu Mula Mustafi, pa obmotavajui pojas koji mu se bio odmotao i na pola spao sa akira, nastavi: - Ne bojim se ja njih, pa da hin je stotinu! Hajde, udrite, ekam vas! 22

- Nemoj, sinak, posluaj me! Ostavi no, pa emo zajedno. - Kad ti Mula Mustafa kae, hou. Samo, nek' mi oni ne prilaze! Vallahi, sviju u hin k'o janjce! - Niko te nee darnuti. Hajdemo, sinak! Ti e sa mnom. Mati te, bezbeli, eka kod kue, brine se. Kad mu starac spomenu mater, Junuz se kao dijete raznjei. I nanovo zaplaka. - O'kle zna da me mati eka?... Dva dana je nisam vidio! Kupiu joj ahiju i ponijeti. Ih, al' sam se zaelio matere! - Eh, eh, tako moj sinak, tako! Pripazi mater dok je ima. Ona ti je najvei dost. uvaj je...! Ve, ostavi no, pa hajdemo. Mahnuvi rukom spram zaptija, Mula Mustafa uhvati Junuza ispod miice i povede ga. Onako sitan spram divovskog Junuzova rasta, izgledao je maluan kao dijete. Svijet i zaptije ostadoe kao u udu. Samo se Toga izdaleka uputi za njima. Kad prooe kroz ariju i stigoe do pod Sagrdije, Mula Mustafa zastade. - A sad, pravo kui! Da se nisi nikud svra'o! Zapamti: mati te eka i brine se! - Neu, Mula Mustafa, dina mi! Neu nikud. Pravo u kui! - Hajde, s hajrom! A kad se lijepo otrijezni i ispava, doi mi doli u duan, imam ti neto rijet. uje li? - ujem, Mula Mustafa. - Hajde sad! Junuz se uputi uza Sagrdije. Iao je pognute glave i napola mirei, ali se nije zavaljivao. - Allahselamet... - apnu starac pratei ga pogledom, pa se preko Baarije i kroz Sarae uputi u duan. Usput susrete Togu. - Ostavi ga, uje li! Zar ne vidi kakav je. Ne trai belaja, kaem ti! Toga ga mrko pogleda, ali nita ne ree. Postaja jo malo, pa i on krenu za Mula Mustafom. Kad stie u duan, Mula Mustafa uze zembilj i pokupova to je trebalo za kue. Pred idindiju izbi neka ena, a nakon nje jo jedan 23

seljak, da im se prepiu presude o diobi. Oboje ostavie gro i po. Umalo iza toga izbi i Avdo, najmlai Mula Mustafin unuk, kojeg starac zaprti punim zembiljom. - Polajnak i uvaj se! Kai nani da u ja veeras u tekiju! doviknu za njim. Kako je bilo uoi petka, to Mula Mustafa ranije zatvori duan i uputi se prema Mevlevijskoj tekiji na Bembai. Premda nije pripadao mevlevijskom ve kaderijskom redu dervia, ija je tekija bila na Vrbanjui, ponekad bi odlazio i u tekiju na Bembai. Drago mu je bilo sluati eh-Nasira, koji je poslije zikra tumaio Mesneviju, nakon ega je ponekad dugo i zanimljivo pripovijedao o ljudima i dalekim zemljama kojim je putovao. Prije nego to je pao prvi sumrak, simahana tekije na Bembai bila je dupke puna. Bili su to veinom esnafije i mali ljudi iz arije, koji su pripadali mevlevijskom redu i dolazili u tekiju na zikr. Nakon to se klanjala jacija i obavio zikr, eh Nasir otpoe kazivati Mesneviju. Govorio je smireno i zamiljeno lagano se njiui u pasu. S vremena na vrijeme bi digao glavu i pogledom preao po prepunoj simahani. Glava mu je bila mrava i duga, kao da je oglodana do samih kostiju. Bijeli i otri zubi i zelene eh-Nasirove oi davali su toj glavi strog i prijetei izraz. Dok je govorio, otra vratna jabuica, na dugu tanku vratu, penjala bi mu se do pod samo grlo i tu zastajala pa se opet sputala i ponovno penjala. Visoki bijeli kauk, omotan zelenom tkaninom, inio je eh-Nasira jo viim, a zbog zelene hrke koja je bila na njemu, priinjao se kao visok iz trave izrastao nian. eh Nasir je po materi bio Bonjak, a po ocu Kurd. Otac mu je bio tabor-imam, pa je s vojskom davno nekad izbio u Bosnu i tu se oenio. Govorilo se da je bio vrlo uen i da bi posigurno dotjerao do muftije da nije bio iva i nemirna duha i da se tamo nekome nije zamjerio, zbog ega je zauvijek, ostao tabor-imam. S vojskom je krenuo dalje iz Bosne i obiao itavo Carstvo, a kad je umro, ena mu se opet vratila u Bosnu i dovela sina koji se bio gotovo zamomio. Sin, ovaj isti eh Nasir, uz oca je mnogo neta vidio i nauio, a hodajui po svijetu obogatio je svoje znanje i ivotno 24

iskustvo. Osim materinskog jezika govorio je jo i turski, arapski, perzijski i grki. Kad mu je mati umrla, on se stalno nastanio u tekiji na Bembai, gdje je izabran za eha. Nije se nikada enio, a u Sarajevu se apatom govorilo da eh Nasir zna sakupiti dairu i da su ljudi u gluho doba noi sluali lupu i udne glasove iz tekije. Vaio je za uena, spram sebe i drugih vrlo stroga ovjeka, pa su ga Sarajlije s potovanjem susretale i pribojavala ga se. Poslije kazivanja Mesnevije otpoe sijeljenje i razgovor. Poe se dijeliti aj i simahanom poe onaj tihi, suzdrljivi poluapat, kojim ljudi obino govore u drutvu onih koje potuju i pred kojim se ustruavaju. Neko glasnije spomenu dananji dolazak vezira i dogaaj s kasapom Junuzom, a dervi Salih, papuija iz Saraa, ovjek ista srca ali djetinje pameti, okrenu se eh-Nasiru pa e, onako iznebuha: - eh-Nasire, da mi neto kae! - Eh, da ujem, dervi Salih. - Odavno te hou da pitam: to je Allah, delleanuhu, stvorio u, kad je u pogana i kad udi insanu? - Neuzubillah! - doeka neko poluglasno. Svi naulie ui, a simahana naglo utihnu. - Sve ima svoje, dervi Salih. Nita na dunjaluku nije daba, pa tako ni u - zamiljeno e eh Nasir. - Pa kad sve ima svoje, reci mi onda to e u? - zaintai dervi Salih ponovno. - Da bi ujedala ugursuze koji se ne iste i natjerivala ih da se peru i kupaju, eto zato e - odgovori eh Nasir, pa zamiri na oba oka i suzdrljivo se nasmija. Odgovor doe naglo i neoekivano, pa izazva ope raspoloenje u simahani, dok neko poluglasno doeka: - Allahu alemu, ba sve na svijetu ima svoje! - Ima jah, samo daj pa znaj! Neko zatim upola glasa poe pripovijedati da se neto pojavilo na Bistriku, ali ne kaza ta je to neto", nego ree da ve treu no padaju kamenice na kuu saraa Pehle. A kua nova. Pehla 25

je nedavno napravio i tek uselio u nju. Za as se o tome otvori pria, ali nekako oprezna i bojaljiva. eh Nasir je za to vrijeme sjedio na svom mjestu i poluzatvorenih oiju lagano se njihao u pasu. - Kau da je Pehla bojio kamenice koje su padale u avliju i nosio ih u Miljacku, a sutradan su te iste kamenice opet padale u avliju! Ljude proe tiha jeza i mnogi se strese pri pomisli da e noas, kad se bude vradao kui, morati prodi kraj groblja. - Ko zna ta je po srijedi... - neko e neodreeno. - Ama, zna se ta je! ejtani, nalet hin bilo, eto ta! Ud'rilo mu na kuu - prokinu Nuraga kazaz i puhnu preda se. - eh-Nasire, ta ti veli? - Hm! - uini eh Nasir i odmahnu rukoin, ba kao da odbija nekoga ko mu je dosadan, a dovezao ga se. - More l' bit' ono to ree Nuraga? eh Nasir prestade da se njie. - Neka se Pehla raspita i sazna ko mu je mani na kuu i ko bi hotio da useli umjesto njega, pa e otjerati dine - odgovori mirno i pree pogledom po simahani. - Bogami ba, i to bi moglo bit'! Kakav je vakat i kakva svijeta danas ima, ne reci nita! Mnogima kao da bi ao to eh Nasir na taj nain prekide priu, pa zautjee. Samo Nuraga kazaz ne moe otrpjeti. - Ne mere se rijet da i toga nije bivalo i da i sad ne biva. Hou rijet ejtana ... - Bezbeli da je bivalo i da sad biva - otro e eh Nasir. - U onoga to se baca na Pehlinu kuu, u toga se ejtan zasigurno uvuk'o. Jer, gdje god je zlo i nevaljalstvo u insanu, tu je ejtan! Zato se insan treba odupirat' zlu i tui ejtana. Davit' ga u sebi! - Duboko! - apnu Mula Mustafa poluglasno. Kad se nali drugi aj, Mula Mustafa se uzvrtje da ide. - Eh, kuda, Mula Mustafa - pogleda ga eh Nasir. - Meni ete af, al' moram, vakat mi je. U mene je hasta kod kue. 26

- Znam, Mula Mustafa, znam. Ve, fala ti za ono danas. uo sam ta je bilo u Latinluku s onim kasapom. Nasavjetuj ga. Bog ti dao, da se proe pia. Sevab ti je! Jer, pie je vel'ko zlo. Insan se vlastitim rukama baca u propast. Mula Mustafa se die i utke pozdravi s ljudima, a posebno sa eh-Nasirom. Izae u hajat, nae svoje firale i obu ih. Dok je prolazio kroz tekijsku avliju, ispunjenu mirisom trava i cvijeda, poluglasno je razmiljao o svemu. - Boe - razmiljao je - ta se sve zbije u jednom jedinom danu! A sve je povezano i sve ima svoje, ba k'o to ree eh Nasir. Eto, sultan posl'o vezira u Bosnu, a ljudi nauili Salina da kukurijee, pa Salin zakukurijek'o prid vezirom. Onda onaj zaptija iib'o Salina, a Junuz se zbog toga razgoropadio i opio. Ja opet nai'o i spasio Junuza od goreg belaja, a eh Nasir, me moli da ga posavjetujem da vie ne pije. ta e dalje bit', ko to zna... Samo, sve se mota i nadovezuje jedno na drugo. Sve, dok insan jednoga dana ne oprui ruke niza se i ne legne u kabur. I dok ne pone polagati raune za ono to je za ivota poradio ... Kad stie kui i ue u halvat, Safija-hanuma ga doeka sjedei na dueku. - Hodi, Mula Mustafa! Jesi l' mi se umorio? - ree s osmijehom i pokua da se digne. Njega presijee. Onako pri svijei, uini mu se da se jo vie istopila. Glava joj dola kao pogolem ut limun, umotan u arenu jemeniju. Nije ni udo, pomisli on, tolike godine hastica boluje! - Sjedi, sijeda, sjedi i ne ustaj! - ree joj umiljato, dajui joj rukom znak da ne ustaje. - Kako ti je noas? - 'Nako, uvijek jednako. Ve, jesi l' gladan, da ti ta podgrijem? - Ama, lezi i ne ustaj, kad ti kaem! Ne treba mi nita, jeo sam u ariji. - Ma, nije meni teko, zaas u ja - poe ona da ustaje. - Ama, lezi, enska glavo! Vidi je!... Ve, kai ti meni bi l' ti ta mogla? - upita je saosjeajno. - Eh - osmjehnu se Safija-hanuma. Kad je insan hasta, isti je 27

k'o i dijete, svata mu magne. Eto, danas mi na um padoe kisele takie! O'kle mi to, ni sama ne znam! - Rano je za takia, al', im hin bude, donijeu ti. Ve, ja se podugo zabavih u tekiji - poe on da se ispriava. - Neka si. Ja sam ionako bila budna. Znala sam i si, pa se nisam brinula. - Eh, dobroto moja! - pomisli Mula Mustafa i duboko uzdahnu. - ta ti je, to uzdie? Da ti nije runo? - zabrinuto e Safijahanuma. - Ama, jok, nije mi nita, ve... 'nako... - odgovori on zbunjeno, osjeajui da ga stee u grlu. Dok je gasio svijeu i uei lijegao, eh Nasir je u tekiji zapoinjao novu priu. Jednu od onih koja se ne slua, ve upija. Pripovijedao je o nekoj dalekoj zemlji u kojoj su ljudi maluni i uti, a kad govore, ba kao da vabe pilie.

28

2.
Drugu no po dolasku novoga vezira, u kui starog sarafa Izaksisa, jednog od prvih Mula-Mustafinih komija, zbio se uzbudljiv dogaaj o kojem niko u komiluku ni slutio nije. No je bila burna i vjetrovita. Crni oblaci su pritiskivali nebo, a vjetar se zalijetao i mahnitao, lomei grane voki i ruei tarabe u baama, ne doputajui kii da se otisne i udari. Stari saraf Izaksis, porijeklom Ermen, drao je sarafnicu u jednom od brojnih duana nanizanih ispod Talihana. Starca niko nije ni poznavao pod drugim imenom ve Ermen. Bio je kratkovid. Nosio je ispod koljena podvezane akire, crvenu tubastu kapu i visoke mestve. Doao je u Sarajevo prije dvadesetak godina, odnekle iz Grke, i donio u naruju ensko dijete. Kupio je kuu u Buzadihadi-Hasan-mahali, odmah povie sadanje Mula-Mustafine kue, i uskoro iza toga otvorio sarafnicu u Talihanu. O njemu i djetetu kolale su u to vrijeme po Sarajevu svakojake prie. Djevojica je s vremenom postala djevojka i uvena ljepotica o kojoj se esto pripovijedalo, osobito po sijelima, ali su je ljudi rijetko viali. Tek bi ponekad, sa srpskim curama, odlazila na teferi u Koevo. Tu bi, u drutvu starih ena, provele kraj vatre koji sahat, uz tihi ubor potoka i slatke gurabije, da se prije prvog sumraka vrate kuama. Stari Izaksis je bio dudak u oima Sarajlija. Malo se s kime druio a jo manje razgovarao, jer, osim turskog i ermenskog jezika, tek je poneto natucao bosanski. Sjedio bi po itav dan u svom hladovitom kamenom duanu, utke doekivao i ispraao muterije i nikada se, kao ostali sarafi, nije cjenkao s muterijama. Kad bi bio besposlen, drao bi na krilu velikog utog maka, mirkajui na njega svojim sitnim kratkovidim oima, tepajui mu ermenskim jezikom. Ako bi trebalo neto kabastije i tee nabaviti i odnijeti do kue, tada bi unajmljivao jednog starog hamala, kojeg bi u stopu 29

pratio. Pred avlijskim vratima sam bi preuzimao stvari. Niko mu nikad nije ni u avliju uao, a kamoli u kuu. Prialo se jo da je starac bogat, a da mu je ki, Dafna, lijepa i gizdava kao sultanija, samo da je starac uva koliko moe bolje. Jedan od rijetkih Sarajlija s kojim se stari saraf donekle zbliio, bio je Mula Mustafa, u iju je kuu ak i Dafna ponekad ulazila, osobito otkako je Safija-hanuma pala na postelju. Nekako potkraj prole jeseni, starcu je u goste doao mlad, naoit Ermen, po imenu Zaharis, za kojeg se ulo da je starev sestri. Poslije mladieva dolaska starac je nekako ivnuo, a gost se ubrzo snaao i poeo druiti s ljudima iz arije. Lahko je i brzo uio jezik i privikavao se na novu sredinu. Bio je, to no se kae, pitom, pa se onako kran i naoit svakome milio. Sarajlije su ga, mada netrpeljive prema doljacima, lijepo susretale i primale. Kad god bi, umjesto starca, ostajao u duanu, mnogi komija, koji nikad dotle nije ni uao u sarafnicu, sad bi svraao, da zajedno s mladiem popije kahvu i izmijeni pokoju rije. Te noi, kad se to zbilo, u Ankinoj krmi u Latinluku sjedio je onaj isti zaptija Toga i sa svojim drugom, takoer zaptijom, pijanio do kasno u no. U vonju krme, prezasiene mirisom loja, krzatme, luka i duhana. Toga je bio umeraio na Anku, vremenu, ali jaku i dobro dreu enu. Kako je Toga bio poznat kao jedan od najgorih sarajevskih zaptija, a uz to jo pijanica i enskar, to se Anka, koja je dobro poznavala Toginu ud, a bojei se nevolje, kradom izvukla iz krme, ostavivi brata da ih on dvori. Bijesan zbog toga na Anku, Toga je poeo da razbija i psuje. - Platie mi vlahinja! Ponavljao je neprestano. Mahnitao je tako dok se nije zamorio, a onda se dignuo i poao, ostavivi druga sama u krmi. Idui niz Latinluk, Togi je odjednom odnekle iz mraka i vjetra, izala pred oi Dafnina slika. O ljepoti mlade Ermenke on je dugo sluao, dok je nedavno nije susreo i vidio, kad se u buljuku srpskih cura vraala odnekle s teferia. Djevojka ga kao vatra oprila. Onako lijepu i krotku osjetio je u samoj utrobi. I, ini mu se, nasrnuo bi na nju, da nije bilo usred mahale i u po bijela dana. Otada mu se misao esto vraala na djevojku, osobito kad bi popio. Matao bi i smiljao kako 30

da joj prie i da je se doepa. Noas, pogotovo. U mati ju je gledao bijelu, raspletenu. To to je bila tuinka, jo vie ga sokolilo u njegovoj namjeri i elji. Znao je, ponekad, kao maak obilaziti oko Ermenove kue, u nadi da e je vidjeti. Ali, uzalud. Na kunom zidu, okrenutu prema sokaku, nije bilo pendera, osim malog muepka na avlijskom duvaru. Ko zna, mislio je tada, moda je djevojka iza muepka, moda ga ba sad proviruje i gleda. Pa bi prilazio muepku da se uvjeri da li je prazan i da li ga niije oi ne proviruju. Da zakuca na vrata i pokua ui, nije se usuivao. Plaio se djevojine vike i komiluka, pogotovo jer je bio svjestan koliko ga svijet mrzi. Ali, mrzio je i on njih, jedva ekajui priliku da se na nekome iskali i da im pokae tu svoju mrnju. Dok je noas matao o djevojci, razdraen Ankom i rakijom, tromo se uspinjui prima Buzadi-hadi-Hasan mahali, nozdrve su mu pohodno podrhtavale. Znao je ta e i kako e. Iz harema Jahjapaine damije, koja se nalazi povrh sarafove kue, prei e u prvu bau, a onda, kroz susjedne bae, do stareve bae i avlije. Sve je on to ve otprije razvidio kad je nedavno, gonei toboe nekakva hrsuza, hodao i razviao po okolnim baama. A kad se nae u sarafovoj avliji, onda, onda... tu je Toga zastao. Kako e i ta e dalje, to sada nije znao. Znao je samo jedno: da e mu djevojka tada biti na dohvat ruke. Pri pomisli na to sav bi uzdrhtao. Isprsio bi se pred naletom vjetra, ba kao da mu prkosi i bori se s njim, kao da je vjetar iv i razuman stvor koji ga pokuava zaustaviti i sprijeiti u njegovoj namjeri. Zaavi u bae, poeo je da posre i pada. Nekakve nevidljive zamke, spletene od loze i trave, splitale su mu se oko nogu i vukle ga zemlji. Ruke su mu bile pune iupane trave. Prst pred okom nije se vidio. Poeo je psovati, okreui se u mraku kao u rogu, dok svjetlica nije zaparala nebom i osvijetlila okolinu. Bio je stigao u sarafovu bau. Upornou pijanog ovjeka, koji na koncu stigne do cilja, obreo se i u avliji. Dva prozora u prizemlju bila su osvijetljena, ali iz kue nije dopirao nikakav glas. I sama pomisao da je djevojka tu, iza tih 31

prozora, da se moda, ba sada svlai i sprema u postelju, poeo ga guiti. Prio ga je vlastiti dah. Stajao je jo neko vrijeme, kao da uiva u onome to je trebalo da doe. Nita ga vie nije moglo sprijeiti u njogovoj nakani. Prije nego to je stigao do kunih vrata, svjetlost se u sobi pokrenu. Na hajatu se outie tihi koraci i lupa posua, a na otvorenom kanatu ukaza se Dafna s irakom u ruci. Toga silovito uzdahnu, stee pojas i poe. Priini mu se da ga djevojka zove i trai. uo je priguen krik, vidio kako joj je irak ispao iz ruke, ali je znao i elio samo jedno: da je zgrabi, osjeti i skri; da tu, na tom mjestu, uje njezine uzdahe, da osjeti njezino grcanje i suze, da je izgrize do krvi, do besvijesti. Noen tom pomamnom eljom, gluh i slijep za sve drugo, nije ni opazio kad se jedna ljudska prilika pojavila iz polumraka i ustremila na njega. Najednom je osjetio kako mu se neto silovito i otro zabada ispod desnog uha i kako to neto, kao uaren konac, klizi i zasijeca mu se u vrat i razdvaja ga. Htio je da vikne, ali glasa nije smogao. Neto vrue ga zalilo po prsima i ispruenim rukama koje je pruio spram djevojke, pa mu je prvo klonula glava, a onda i itavo tijelo. Poeo je da krklja i da se gui, shvativi s uasom da je to smrt, pa se s posljednom snagom napola pridigao i opet nemono klonuo. Dospio je da u slabanom treptaju prevrnute svijee makar na trenutak sagleda svoju smrt: mladog Ermena koji je s noem u ruci stajao iznad njega. Na vrhu basamaka, u dugoj nonoj koulji, pojavio se stari Izaksis. - Dafna, keri!... - zaustio je. - Pssst! - prekinu ga Zaharis, pomaui izbezumljenoj djevojci da se pridigne. Grmljavina, koja je s vremena na vrijeme dopirala iz daljine, dolazila je sve blie. Uskoro se silovit pljusak srui na eher. Visoki jablan u susjednom damijskom haremu uvijao se i stenjao pod naletima vjetra. Dva dana kasnije, psi i djeca su otkrili le u haremu susjedne Buzadi-hadi-Hasanove damije. Bilo je gotovo podne, kad je opor 32

pasa okupljenih u haremu privukao panju mahalske djece, koja su se igrala dole. Jedno od djece uzveralo se uz parmake i polo prema psima, koji su se reei razbjeali. Odmah nakon toga zaulo se djeje zapomaganje. Za tren oka iskupila se itava mahala. Uzbueni ljudi su nagrnuli u harem, gdje im se ukazao muan prizor. Raskereen i preklan, izmeu dva povaljena niana, leao je zaptija Toga, i jednim okom uasnuto zurio u sunce. Veliki uti zubi bili su mu iskeeni i stisnuti, a poput fre otra kosa bila je ulijepljena skorenom krvlju. Dug pljesniv ukur bio mu se istegao iz akira, dok mu je desna noga bila bez obue. Do iindije, dok nije doao kol-ehaja, nad ubijenim zaptijom izredalo se ko zna koliko radoznala svijeta. - Stig'o ga eksikluk zbog Salina! govorili su jedni. - A i jest se bio osilio! - zlurado su dodavali drugi. - Eto mu sad: to je traio, to je i na'o! Prije akama dola je araba u koju su poloili mrtvaca i odvukli ga. Ali, svijet se i po akamu okupljao oko harema i nagadao ko li je dohakao Togi, jer je bilo oito da je po srijedi ubojstvo. Pronio se glas da je Togu ubio nekakav crni Hamdo sa Hrida, koji se te noi vraao iz aikluka pa se sukobio s Togom koji je prvi potegao dugi no, ali je Hamdo bio bri. A prialo se jo i to, da je Toga nekoliko noi prije ubojstva pijan susreo bjelobradog Idriza, napola slijepa, ali vrlo pobona ovjeka, i neto mu runo opsovao. Starac se, kau, sklonio u stranu, pljunuo za Togom i rekao: - More, jaramaze, jo do petka, al' poslije petka nikoga vie naklati nee!... Zaudo, Toga je po svemu sudei bio ubijen u petak uvee ili uoi petka. Iste noi kad se to zbilo, Mula Mustafa je usnio udan san. Sanja on Junuza kasapa kako sjedi na odsjeenoj ljudskoj glavi koja se ispod njega smije, dok iznad Junuza stoji arijski teveelija Haim tabak, koji je stalno za pojasom nosio lepezu nainjenu od horozova perja. Stoji tako Haim i mae lepezom hladei Junuza. Pita njega Mula Mustafa ta mu je i od ega se toliko ugrijao, a Junuz mu kroz pla veli: - Eto, Mula Mustafa, potvorili me da sam ja odsjek'o ovu glavu, pa hoe da i moju odsijeku. Samo, ne da mene Haim tabak, brani me lepezom!... 33

Mula Mustafa se probudio sav u goloj vodi od nekakva straha i muke, jer se odsjeena glava neprestano smijala. Kad se probudio, uo je Safija-hanumu kako u susjednoj odaji suho kalje. Jo uvijek pod dojmom sna. Mula Mustafa uzdahnu i apnu: Da bogda spram dobru!... A kad je saznao ta se zbilo, pretrnuo je. Povezao je nekidanji sluaj pred krmom u Latinluku i Junuzove prijetnje izreene Togi, pa onda svoj runi san, poslije ega je zabrinuto pomislio: - Daj, Boe, da Junuz ne ispadne kriv! - Tjeilo ga to, to nije uo da se Junuz ni usput ne spominje, ali nije mogao otrpjeti, a da ne ode u kasapsku ariju i ne potrai ga. - Doi mi ! - apnuo mu je i vratio se u pisarnu. Junuz je izbio pred samu iindiju. Sagnuo je glavu da moe ui u pisarnu i nazvao selam. Priinjao se nekako zbunjen i jednako je obarao oi, ekajui da Mula Mustafa prvi progovori. - Sjedi, moj sinak, sjedi! - oslovi ga starac. Kad Junuz sjede na nisku emliju, na kojoj su obino sjedile Mula Mustafine muterije, starac ga je jedno vrijeme utke i ispitivaki gledao. Uini mu se da je Junuz jo vei i izrasliji, jer je bio zakrilio gotovo polovicu duana. - Pa, merhaba ti! - Merhaba, Mula Mustafa - tiho e Junuz, smjerno gledajui u koljena, preko kojih je bio prebacio svoje krupne lopataste ake. Mula Mustafa ga u mislima vidje kad je prije dvadesetak godina isto tako sjedio i drao ruke na koljenima, dok je kao dijete dolazio u mekteb na Vrbanjui. - Ja ti neki dan rekoh da mi se uvrati kad bude trijezan, a ti ni habera! Junuz je utio. Onda pree rukom preko ela, prodrije pljuvaku, ali nita ne ree. - Bezbeli si zaboravio il' nisi haj'o ta sam ti rek'o. - Nisam zaboravio, ve... - Ve? - Bilo me stid... - izgovori Junuz jedva ujno, jednako 34

gledajui preda se. Mula Mustafa za trenutak zautje, a onda e strogo: - Ve, da mi neto pravo kae, hoe li? Junuz die glavu. - Hou. - Al', pravo! - Pravo. - uo si, bezbeli, za onog zaptiju, koji je naen gori u haremu. - Jesam, uo sam. Mula Mustafa ponovo zautje, pa se iskalja i naglo upita: - Jesi l' ga ti ubio, kai mi? Junuz se die. Glava mu dotae duansko ie. Vidjelo se da je uzbuen. utke je gledao u starca, dok mu je pogled bio pun zaprepatenja. - uje li ta te pitam: jesi l' ga ti ubio - ponovi Mula Mustafa strogo. - Nisam, Mula Mustafa, iva mi mati! - gotovo plauim glasom, zakle se Junuz. - Je l' jemin da nisi? - die se i Mula Mustafa. - Sto jemina, ako treba! Tri dana i tri noi bio sam na Glasincu i kupov'o stoku. Kad sam se jutros vratio, uo sam ta je bilo... Mula Mustafa odahnu. Kao da mu teak kamen pade sa srca. - Allahu uur, kad nisi...! A pie da si bacio, jesi l' uo! U Mula Mustafinu glasu, osim strogoe, osjeao se prizvuk oinske brige i ljubavi. Junuz sjede i kao dijete obori glavu. - Hoe li me posluat', da ujem! - Hou, Mula Mustafa. - More li se zakleti? - Vallahi, neu vie...! - apnu Junuz i potrai Mula Mustafinu ruku.. Starac zakrenu glavu. Ne moe otrpjeti, a da ne zaplae. I pazi na mater, ako hoe da i tebe tvoji uspaze. Zapamti: dennet je pod materinim nogama! I nemoj da ita runo ujem o tebi! 35

Dok je Junuz izlazio iz duana, starac ga je pratio pogledom. Srce mu je bilo puno. - Allahu dragi, Tebi hvala! - apnu sav ozaren. Pa se u taj as sjeti eh-Nasira, dohvati tefter i zapisa: - Danas mi je svan'o plaho lijep i radostan dan. Uinio sam jedno dobro djelo... Sutradan ujutro Mula Mustafa saznade da je Junuz te noi odveden od kue i zatvoren u tvravu. Starac se sledi. - Udavie ga, dina mi... Stajao je jedno vrijeme kao skamenjen i nije znao ta da pone. Onda se, ba kao da ga neko goni, razletje arijom. Prvo utra u Avdaginu berbernicu. Avdaga se u taj das bio zabavio oko nekakva softe iz medrese, kojemu je vadio zub. Softa je sjedio na emliji i poput ovna stenjao od muke. - Avdaga, spremi se, hajdemo! - povika Mula Mustafa s vrata. Avdaga se utke okrenu i pogleda ga, pa jo jednom potegnu klijetima. Softa kao mamen zapomaga, a meu klijetima se ukaza krvav kutnjak. - Sad e ispirati slanom vodom, a poslije, ako ti krv ne stane, uzmi malo duhana i metni u ranu - nasavjetova Avdaga softu pa se okrenu Mula-Mustafi. - Eh, Mula-Mustafa, koje dobro? - Ufatilo noas Junuza kasapa i odvelo ga u tvravu. Treba odma' ii na mehkemu, jer Junuz nije kriv. A oni, kakvi su, lahko bi mogli da ga... Ve, pohiti, spremi se, sad u ja... - ne dovri Mula Mustafa, pa i ne ekajui ta e Avdaga rei nestade s vrata. Dok se Avdaga utke spremao, Mula Mustafa zareda od sokaka do sokaka, od duana do duana. Onako omalen, zaas je obigrao Sarae, Kazaze, Tabake i Bazerane i podigao dvadesetak ljudi, koji se ubrzo okupie u haremu Begove damije. Svi su bili uzbueni kad su uli ta se zbilo, pogotovu to je u posljednje vrijeme bilo izvreno nekoliko smrtnih presuda u tvavi, a da niko nije bio uvjeren da su nesretnici bili krivi. Osobito nezadovoljstvo izazvalo je davljenje starca Mula-Hasana, poznata kao estita i vrlo pobona ovjeka, kojeg neko od dumana potvori da je, toboe, bunio i podgovarao svijet da se ne ide pod bajrak. Dok su se ljudi okupljali u haremu, osobito je grlat bio 36

topalasti kazaz Memi koro, koji je razjareno vikao: - Il' neka ga puaju, il' emo zapalit' mehkemu. Dosti je toga! Onda, onako grupimice, krenue do mehkeme, ali tamo ne naoe mulu koji je, kako im rekoe, bio otiao na Kiseljak. - Jah, oti'o na teferi na Kiseljak, a 'vamo ljudi pravi-zdravi ginu i gube glave! - vikao je topal. Kadija Naim-efendija, miran i pribran ovjek, pokua da ih smiri: - Ama, dobri ljudi, smirite se! Vidjeemo, ispitaemo, ne mere tako... - Vidjeete ko i za Mula-Hasana! - razgoropadi se Mula Mustafa. - Po eriatu se ni hajvanu ne smije nasilje initi, a nekamoli insanu, stid vas i sram bilo! Jaramazi! Zar se tako svijetli eriat gazi? - Mula-Mustafa, nemoj tako! - strogo e Naim-efenfija. - 'Vako, 'vako, jakako ve 'vako! Vi ste ovdi da pravdu krojite, a jok da zulum inite! - Tako je, tako! - doekae svi u jedan glas. - Ama, brao, nismo mi krivi, to su, belim, age naredile! branio se Naim-efendija sputajui glas i strepei od zla. - Ve, kako bi bilo da se naini arzuhal. Evo Mula Mustafa, on bi to mog'o. - Ne treba nama arzuhal! Dok arzuhal ode i vrati se iz Travnika, onome e hudniku oi prsnuti! - Ondar otiite agama na Kapiju, oni su to... - Ako ustreba, mi emo i Kapiju zapalit', nek' zna! - zaprijeti topal, pa se onako dematile uputie prema jeniarskom odaku naspram Gazi Husrevbegova hamama. Vie su trali nego koraali. Gomila se usput udvostrui, a pred Kapijom njoj se pridruie i svi oni koji su tu stajali i ekali, pa ak i nekoliko ena. Straa ih na ulazu zaustavi, a kad gomila navali, straari se latie dugih noeva. - Ne prilazi! Topal povileni: - Vrati noeve, il' emo priko vas mrtvih! Onako omalen i nakostrijeen, dok mu je brada ljutito 37

podrhtavala, a oi sijevale, bio je spreman na sve. Neko odzada baci kamen, a jedan od straara kriknu i posmu. Gomila ruknu, zanese se i pokulja, a Mula Mustafa, da ni sam ne zna kako, nae se navrh basamaka, pa vie noen nego na svojim nogama, dospje u odaju. Svud okolo njega stajali su uzbueni ljudi. Usta su im se krivila, oi gnjevno sijevale, a svi su vikali, mahali rukama i prijetili. sve je bilo nabijeno uzbuenjem, da se inilo da e damovi na penderima poprskati. Dvojica turnadija i jeniarski aga koji se zatekoe u odaji bili su se pribili uza zid, drei ruke na malim pukama zadjevenim za bensilah. Kahva koju su maloas pili bila se razlila po seiji, a jedan je ibuk leao prelomljen na ilimu i dimio se. Prosuta ar bila je dohvatila ilim pa je miris nagorjele vune ispunjavao odaju, ali se niko na to nije obazirao. - Junuza na srijedu! - povika topalasti Memi, jednako maui akom ispred oiju jeniarskog age. Onako onizak i topalast, sliio je na horoza gaonju koji se zalijee i poskakuje, ne bi li dohvatio protivnmika. Aga se opet izmie, ba kao da ga osa oblijee, ali i ne pokuava da se brani. - Polajnak, ljudi! Sjed'te, brao, da ujemo o emu se radi! prvi se pribra jedan od turnadija i pokaza rukom na seiju. - Nismo mi doli da se isjeavamo, ve, puajte Junuza! - Stan'te, brao, kojeg Junuza? - Vidi, kooja ne znate! - Onoga to ga je kol-ehaja noas odv'o u tvravu. Ja sam jamac da nee utei i da nije kriv! - istupi Mula Mustafa. - Puajte momka il' e pasti krvina! - zaprijeti Nuraga sara koji je bio samo u jednoj firali, jer mu je druga ostala negdje na basamcima. - Ako ete biti jamci, ondar ... - poe jeniarski aga. - Hoemo, svi emo! - povikae u jedan glas. - Peke, ondar emo ga pustiti, ispitaemo kako je bilo, pa ako ne bude kriv... - Jazuk vam bilo! - doeka Mula Mustafa. - Tri dana momak nije bio u Saraj'vu, a vi njega! Osladila vam se sila - ha? Zar je eriat zato dat da se gazi, a 38

jok da se uzdie i uva! - Junuza na sunce! - opet se prodera topalasti Memi. - Naredi u da ga puste, samo... ako bude kriv... poe aga, ali ne dospje da dovri jer ga uutkae. arija se za to vrijeme bila uzdigla i zatvorila. Gomila, uzbuena i prijetea poput nadole bujice, valjala se arijskim sokacima i s asa na as sve vie rasla, nadirui u harem Begove damije. Neto teko i prijetee lebdjelo je u zraku. Mnogi nisu ni znali o emu se radi, ali su ili, mahali akama i prijetili. Sve je sliilo na golem crn oblak, koji ide i nosi grad, vjetar i gromove. Jehudija Mento, krivonog i rohav saraf, u mavenim akirama i utim mestvama, utjerivao je maka u duan, sputajui kapak na vratima i jedva ekajui da se doepa ifuthane. Ne proe dugo, kad pue glas da je Junuz puten iz tvrave i da je ljegao u Meinu kahvu u Oprkanju. Svijet se, rekoe, okuplja oko njega i grli ga. Odmah nakon toga, ba kao da se maloprijanji oblak rasturi i nestade a sunce se ukaza i granu, tako se i gomila smiri i rasturi. duani se poee opet otvarati, a u Kazandiluku i Saraima javie se ekii. Isprva jedan po jedan, a onda se udruie, ba kao da se natjeu koji e bre, veselije i jae. Maloumni Joldo, arijska razbibriga i teveelija, proe Saradima, oponaajui jahaa. Neko mu od saraa doviknu: - Pritegnu atu dem, Joldo! Joldo zanjiska i poe da se okree u evrntiju, ba kao da obuzdava konja, a ljudi veselo zagrajae: - Pritegni, Joldo, pritegni jae! Uto zaui ezan sa munare Begove damije. Nanule zaklepetae arijskom kaldrmom. Mula Mustafa se pojavi na haremskim vratima, radostan i nasmijan kao dijete.

39

3.
Kako nije bilo uoi petka, Mula Mustafa te veeri nije kanio u tekiju. Bio je pozvan na sobet-halvu kod Mula Mehmeda Mestvice. Te njihove sobet-halve prireivali bi svaki put na drugom mjestu. Nije ih bilo mnogo, svega petorica, ali kad je onomadne umro hadi Jusufaga kazaz, krug se jo vie suzio i sveo na etvoricu. Bivalo bi ih ponekad i mnogo vie, ali njih etvorica nisu nikad izostajali. Svaki je od njih na neki nain bio drukiji od ostale trojice, a svi su opet bili po neemu slini. To, to ih je zbliivalo i vrsto vezalo, bila je njihova arka ljubav prema uenim stvarima i razgovorima, pri emu se hadi Mehmed, eh Hadi-Sinanove tekije na Vrbanjui, posebno isticao. Hadi Mehmed je bio uen i uvaen ovjek, kojeg su Sarajlije openito potivale. Premda se bio primakao osamdesetoj, iao je lahak i prav, uvijek pitom i blag, a uz to ist i ibarast da ga je bila prava milina vidjeti. Pripovijedalo se da je znanjem dubok kao more, a neki su ga ubrajali meu eviije. Otkad su mu se sinovi poenili a keri poudale, ivio je sm, u jednoj odaji Hadi-Sinanove tekije. Osim znanja i pobonosti, koji su mu pribavili toliki ugled, ljudi su se esto pitali od ega hadi Mehmed onako lijepo ivi. Jer, iako mu je kua nekad bila teka i puna eljadi, a prihod tanak, ipak je vrlo nafakali ivio. - Ima tu neta! - aptali su mnogi i nekako tajanstveno vrtjeli glavom kad god bi se poveo razgovor o hadi-Mehmedu. Uza sve ostalo, starac je bio iroke ruke i pun razumijevanja za svakoga. Uvijek je govorio da je iskrena i potena namjera najvanija stvar u ivotu i postupcima ljudi. Jednom ga je prilikom neko gledao kako pokraj adrvana u haremu Begove damije razgovara s nekakvim jaramazom, koji mu neto povjerljivo kazuje i 40

salijee ga. Umalo iza toga hadi Mehmed spusti sagovorniku neto u aku i saosjeajno ga potapa po ramenu. - Ama, eh-hadi-Mehmede - priao onaj koji je to gledao ta hoe onaj jaramaz od tebe? - Efendum, umrlo mu dijete, pa, sjeromah, nejma ime da ga ukopa. Allahselamet! ... - odgovorio starac saosjeajno i odmahnuo rukom. - Ma kakvo dijete, eh-hadi-Mehmede! Nejma on ni ene ni djeteta! Ni kue ni kuita! Lola je ono i pjano. On e ono to si mu dao iz ovijen stopa polokati! - Nejse, ja sam ukop'o dijete... - osmjehnuo se hadi Mehmed, pa priao adrvanu i poeo uzimati abdest. Takav je bio u svemu, pa nije bilo udo to ga je svijet toliko potivao. Drugi meu njima, a najmlai po godinama, bio je Mula Mehmed Mestvica, koji nema ta nije znao i s kakvim se sve stvarima i umijeem nije bavio. Bio je to ovjek lahke sjene i veseljak. Premda je bio puki siromaak, za novac nije mario. Osim turskog, govorio je jo arapski i pomalo perzijski, a imao je mnogo lijepih i vrijednih kitaba koje je esto danima i noima itao i tabirio, sve dok ga san ne bi savladao pa mu glava klonula na kitab i tako zaspao. A ta sve nije znao i ime se nije zanimao! Osim pisarskog posla, kojim se u posljednje vrijeme poeo baviti, bio je jo i pjesnik, kaligraf, kroniar, astronom, astrolog, a nadasve ovjek vedra duha, uvijek hitar i u pokretu. Njegova kratka i otrcana duba uvijek je sijevala arijom. A bio je, to jest-jest, i ljubitelj ena, ali na svoj, nekako uen nain. Opisivao je i zapisivao znakove po kojima se moe poznati koja e ena biti dobra domaica i supruga, koja je opet hladna a koja vatrena, koja je arsuz, a koja je blage udi i pitoma. Znao je uz to spravljati i madune za jaanje muke snage i jo mnogo drugih stvari, ali o tome pred eh-hadi-Mehmedom nije govorio. Kad bi se naao nasamo s Mula-Mustafom ili dok bi ekali na drugu dvojicu, do suza bi ga nasmijavao, jer je i Mula Mustafa volio alu i nije bio 41

muhanat ni na kakve razgovore i njihova meusobna bockanja. Opisujui pojedine zgode, Mestvica je imao obiaj da poneto izmilja i dodaje, a kad bi ba prekardaio, Mula Mustafa bi ga prekinuo: - E, ovo si ba zeleno uskin'o! - Nije, vjere mi, Mula Mustafa! Tako je bilo ili se meni tako uinilo! - branio se Mestvica kroz smijeh, pa bi nastavio da jo tenije pripovijeda. To njegovo pripovijedanje bilo je pravi vatromet rijei i duha, pri emu bi se Mula Mustafa kao dijete zacenuo od smijeha. Osim prezimena Mestvica, imao je jo i nekoliko nadimaka koje je dobio i zaradio u raznim zgodama, pa meu ostalim i nadimak Vrcanija, koji je sm sebi dao. O tome je sa smijehom pripovijedao: Jednom prilikom je neto govorio protiv vlasti, pa se to saznalo i trebalo je da odgovara. Straa, koja je pola da ga pronae i dovede, susrela ga je u Sumbul-mahali, gdje je Mestvica stanovao. Jedan od straara koji ga je, kako se ini prepoznao, ali nije bio siguran je li to ba on, prie mu i upite ga da li je on Mestvica. Slutei zato ga trae, Mestvica se brzo snaao: - Ko, je l' ja ... ? Jok, br'te, ja sam Vrcanija, kakav Mestvica! velim ja njemu. I kako rekoh da sam Vrcanija, onako se vrcnem pa oporim niz mahalu, a oni odoe da me trae... Slijedei meu njima bio je Numan gasal, namrgoen ovjek zavezana jezika i zamiijena pogleda. Oi su mu bile vie mrane nego crne, obrubljene velikim tamnim kolutovima. - Zar more biti drukiji, kad uvijek gleda u teneire i mrtvace - isprva je govorio i alio se Mestvica, ali samo kad je bio nasamo s Mula-Mustafom. Pred hadi-Mehmedom nije to nikad govorio, jer je hadi Mehmed i uveo Numana u njihovo drutvo. Trebalo im je vremena dok su se svikli na njega, ali su ga poslije bratski zavoljeli, jer Numan je u dui bio dobar i iskren ovjek. I nimalo tup, kako se to, moda, na prvi pogled inilo. Obino bi sjedio na koljenima, utio i gledao preda se. I, to se kae, svaku bi rije vagao i u obrve kupio. A kad bi neto rekao ili 42

upitao, vidjelo se odmah da je to misaon ovjek, koji o svemu na svoj nain razmilja i za sve stvari trai odgovor. Sjedi on s njima jednog uoipetka u Hadi-Sinanovoj tekiji pa se onako, iznenada, obrati hadi-Mehmedu: - eh-hadi-Mehmede, smijem li te neto upitat'? - to ne bi smio, dervi-Numane? - Ima l' drvo duu? - O'kle ti to? - u udu e starac. - Ja k'o mislim, da sve to ivi i mrije, mora imati duu. Pa tako i drvo. Jer, i ono se raa i mrije. Ponekad, dok kupam mejita ili kad odem tabutiji, ini mi se da ujem kako drvo pod njegovom bradvom uzdie. - Ostavi to! - blago ga ukori hadi Mehmed. - Biva, ne zna mi kazati - uzdahnu Numan i prikova pogled za pod. Hadi Mehmed se znaajno iskalja: - Hazreti Omer je rekao: uvajte se zalaenja u dinske dubine, jer je Allah delleanuhu dini-islam uinio lahkim, pa uzmite ono to moete nositi... Pa tako i ti, dervi-Numane, ne zalazi duboko, boj se, potonue... Numan je i ove veeri utke sjedio gledajui preda se, dok Mula Mustafa ne ree da je vakat jaciji. Nakon to klanjae, Mestvica se die da pee halvu. Odaja zamirisa hamurom, a Mula Mustafa se naali i bocnu ga: - Mula Mehmede, ne ali masla! - Jok, vala! Ozidae bolje ve kod Oaktana - doeka Mestvica, mislei pri tome na poznatog sarajevskog tvrdicu Asimagu Oaktana, o ijem su titizluku kolale Sarajevom brojne prie. Meu ostalim i one, kako je Oakan u kutiju s kahvom zatvarao muhu, da bi po tome poznao ako bi mu eni za njegova izbivanja palo na um da sebi ispee kahvu. Svi se nasmijae, a hadi Mehmed ih blago ukori: - Nemojte tako! Ne valja drugoga gibet initi. To je isto k'o kad jedete meso svog mrtvog brata! - Halalie nama Oaktan, samo neka mu se ne dira u 43

duzdan! - dobaci Mestvica, skidajui halvu s vatre. Halva je ispala da ne moe bolja, pa Mula Mustafa javno pohvali domaina: - Kamo sree da si aija, Mula Mehmede! - Ne daj mi Boe! - A to? - Jer mi ti ne bi ni izlazio iz ainice! - Eek! Kako hadi Mehmed te veeri ne bjee horan da kazuje Mesneviju, to Mula Mustafa uze da pria kako je onomadne usnio Junuza kasapa gdje sjedi na odsjeenoj insanskoj glavi, pa na to nadoveza sve ono to se tih dana zbilo sa zaptijom Togom, a o emu se u Sarajevu danima pripovijedalo. - Vallahi, ko da mi je u snu kazano ta e bit' - zavri Mula Mustafa. - Jah, to su gajb stvari - dodade hadi Mehmed zamiljeno. Ima, efendum, insana, kojima je dato da tabire i kazuju iz snova. Ima hin, al' malo ... Svi su ekali da hadi Mehmed nastavi, jer su osjeali da nije dokrajio. Tako i bi. Premeui tespih, hadi Mehmed nastavi: - Kad smo kod toga, da vam neto ispriam. Jednom, nekad, bio neki trgovac, koji se spremao da ode na abu. Kako je bio brez ikoga svoga, to se uputi do jednog uenog i pobonog oj'ka u tom gradu, kojeg su mlogi drali za evliju. Do'o sam, veli mu trgovac, da te zamolim da mi priuva ovo sermije. Pa ako se, s Bojom pomoi, vratim s abe, znam da u nai ono to sam ostavio, a ako se ne vratim, halal ti bilo, uradi s tim ta zna. Rekavi to, spusti pred njega zobnicu punu zlata. - Ne brini, brate, to god ostavi, nai e. A vratie se, akobogda, vratit' jakako! - veli mu evlija. Ondar onaj trgovac ode na abu i ostade vie nego to je i mislio: pune tri godine. Svata ga pratilo i tralo na putu. Vratio se i bolestan i brez para. Nejse, poslije dva-tri dana, poto se malo odmorio, uputi se do onoga evlije i zakuca mu na vrata. Nazove selam i veli mu: - Evo me, vratio sam se s Bojom pomoi, pa sam 44

do'o da to zamolim da mi vrati ono to sam u tebe ostavio. Uz to mu prui i neke hedije koje je s abe bio donio. - A ta si ti to u mene ostavio? - onaj e ko u udu. - Pa, onu moju sermiju - veli hadija. - Ne znam ja ni za kakvu tvoju sermiju! Nit' si ti kod mene ta ostavio, nit' ima ta da trai! - ljutnu se tobonji evlija. - Ama, kako, pobogu si brat! Zar si zaboravio ta sam ti dao i ta si mi ondar rek'o: da se nita ne brinem i da du nai netaknuto sve to sam ostavio. -Nita ti u mene ostavio nisi i izdiri mi iz kue! - povika onaj s hujom. - Ama, brate, zar te nije strah od Boga? - kroz suze de hadija, al', daba. Onaj ga i ne slua, ve ga silom gura iz kue i prijeti da de zvati strau, jer ga prava-zdrava potvara i napada. Ondar se na hudi hadija plaui vrati kui i poe da smilja ta e i kako e. Da ga tui, veli, daba je, jer svjedoka nejma, a svi e vie vjerovat' evliji ve njemu. Najpotlje skonta da mu ponudi polovicu zlata, da makar neto spasi, jer se na dugu putu bio posve istroio. Hele, sutradan hadija ponovo porani, pa onome opet na vrata. - ta je, opet si se dovuk'o da me bihuzur ini i napada! povika lani evlija im vidje hadiju. - Ama, nemoj, brate, tako! Sasluaj me makar! Nisam do'o da te napadam, ve da ti ponudim polovicu od onoga to sam kod tebe ostavio, a da mi vrati drugu polovicu. Halal ti bilo i na ovom i na onom svijetu! - Ama, uje, pezevenk nijedan, il' mi se gubi s oiju, il' e te ovo napadanje skupo stati! Kako smije da mi neto tako priiva, kad itav eher zna ko sam i kakav sam! Otjera on njega ponovo i hudi hadija, ko jadniji ko emerniji od njega, opet se vrati kui pa nastavi plakati i uiti, molei dragoga Boga da mu pomogne. itavu je bogovetnu no plakao i uio i jedva se pred sabah smiri i malo zaspa. Kol'ko god mu je bilo ao zlata, jo su mu tee bile besjede i uvrede koje mu je onaj istres'o. im je zasp'o usnije san. Na san mu izae jedan drugi oj'k iz 45

toga istoga grada, kojeg su mlogi ljudi poznavali ko velikog pravednika i bogobojazna oj'ka. Otii njemu pa mu kai ta je i kako je bilo, a on e te onda uputit' ta e radit - ree mu neiji glas u snu, poslije ega se hadija probudi. Uzme abdest, klanja sabah i poe pravo kui onoga za kojeg mu je u snu kazano. Taj ga bratski primi, saslua svaku njegovu rije, pa se i sam zamisli ta e i kako e. Vidi i on da je zaduen da hadiji d odgovor i da mu pomogne, al', ne zna kako. Vidjelo se da mu nije lahko. Najpotlje, poslije duga razmiljanja, ree: - Dragi brate. Ja ti sad ne mogu nita kazat', al' mi doi za tri dana, pa u ti ondar rijet ta e i kako e. Dva dana i dvije noi onaj je pravednik razmilj'o ta e kazati naem hadiji, al' odgovora nije mog'o nai. Da on ide lanom evliji pa da ga zamoli da hadiji vrati njegovo, ne ide, nije pametno. Jer, kad je hadiji, od kojeg je primio sermiju, mog'o da zahaa, kako nee njemu? Da ga hadija tui, ni to nejma hasne, jer svi e prije vjerovat' evliji ve hadiji. Hele, treu no pravednik usnije udan san. Usnije on da je umro i da je hazreti Israfil puhn'o u sur, pa svi mrtvi oivjeli i krenuli da na Sudnjem danu devap daju. Gleda on, a sa svih strana lazaju rijeke insana i skupljaju se na jednoj velikoj meraji kojoj kraja sagledat' ne mere. A sve utihlo, pa nit' ko govori nit' romori, ve samo ustraeno gledaju i ekaju. Nit' zna ko je car a ko prosjak, ko kad su svi jednaki: i goli i bosi, ba ko od majke roeni. Samo uje kako im srca u strahu udaraju, jer je, eto, do'o obeani dan kad se rauni treba da sviaju, mada neki nisu vjerovali da e taj dan ikada doi. Pa i oni koji su vjerovali, sad strepe, jer nejma Bojeg roba koji zgrijeio nije. Samo to je Allah milostiv, pa praa! Dok oni tako okupljeni i pristraeni stoje i ekaju, uju se glasovi koji jednog po jednog po imenu zovu. U to i na pravednik u svoje ime, pa spomenu Boga i krenu. Doe do jedne uzviice na kojoj su stajale mizan terezije i meleki kraj njih. Meleki mu ondar rekoe da stane na desni tas, a on ih poslua i stade. Kako on stade, tako se onaj tas zajedno s njim die, a meleki ga ondar prifatie i spustie na zemlju. Njegova dobra djela bila su pritegla unahe i na pravednik odjednom osjeti kako mu se razgaljuje. Meleki ondar 46

izmeu sebe neto progovorie to on nije razumio, pa ga odvedoe do Sirat-uprije i rekoe mu da krene priko nje. Pravednik opet spomenu Boje ime, proui ahadet-kelimu i poe. Al', im zakorai na Sirat-upriju, zapahnu ga nekakva vrua jara, bi rek'o oi e mu saei, a hiljade jauka dopre mu do uiju. Pogleda on doli, ispod sebe, i sve se u njemu od straha sledi, Doli je, na sve strane, buktio oganj, a ljudi su se, i muko i ensko, previjali u mukama i dozivali u pomo, maui i rukama i nogama. Ide on, pravednik, i sve to u strahu gleda i slua, kad zau kako ga neko imenom doziva. Pogleda odakle glas dopire da vidi ko ga to zove, kad, ima ta vidjet': bio je to kasap u kojeg je on nekad, birvaktile, meso kupov'o. Al' kakav je, alosnik, sad bio! Ispod pazuha mu mavi plamenovi udaraju, a prsti mu iva eravica! Ba ko da su od usijana gvoda. - Brate, vidi li moga hala! - jauknu kasap diui ruke prina njemu. - Neka ti se Allah smiluje! - apnu pravednik samilosno. - A ne pita zbog ega sam ovdikan? - onaj e kroz pla. - Nije moje da te pitam, ve da zajedno s tobom zamolim Milosnika da ti oprosti. - E, moj brate, ja u ti kazat', pa nek' zna zbog ega sam ovdi. Krivo sam za ivota mjeru mjerio i tui hak jeo, pa sam zato dehennema dopao! A i u tebe toga ima, priuvaj se! - viknu mu kasap. - U mene? Ne ako Boga, ne govori tako! - Ima, Ima! - zavika kasap. - Jednom, kad si kupov'o meso, ost'o si mi duan tri groa i nikad mi se nisi oduio i platio! Sjeti se! Pravednik stade i zamisli se. Pa se onda sjeti da mu je jednom ost'o duan tri groa. - Jesam, duan sam ti! Halali mi, ako si brat! - Jok, nejma halala dok mi ne plati! - zavika kasap, jednako pruajui ruke prina njemu. - Okle, brate, da ti platim? - jeknu pravednik, pokazujui da ni koulje na sebi nejma. - Ima, ima! Jer, ako mi ne plati, nek' zna da ti neu 47

halalit'! Teko se ondar tebi! - A kako, brate, da ti platim, kako? Reci, da ujem! - Sagni desnu pleku da na njoj ohladim ovu dehennemsku ruku pa u ti halalit' - ree kasap i isprui ruku koja mu je mavenim plamenom gorjela. Ondar se pravednik malo prignu i isturi desnu pleku, a onaj nesretnik isprui ruku i prisloni prste uz njegovo plee. im ga dotaknu, pravednik osjeti bol, ba ko da ga je usijano gvoe taklo. Pa se u taj tren tre i probudi. Za ivo udo, pleka ga je tol'ko boljela, ko da ju je na javi sprio. Mada nije mog'o da vidi, inilo mu se da mu se i koa potpritila, kol'ko je mog'o prstima napipat'. Probudivi se sjedne na duek i bi mu znano da je na'o odgovor koji de kazat' naem hadiji. Uze abdest, klanja sabah i zahvali se dragom Allahu na velikoj milosti koju mu je kroz san ukaz'o. Nejse, kad hadija ujutro izbi, pravednik ga doeka: - Doi mi veeras na sijelo, pa u ti sve kazat'. Kad je pala no, u kui onog pravednika iskupie se mlogi ljudi koji su bili te veeri pozvani. Meu njima je bio i onaj lani evlija. Njega su ljudi proturili uvrh sobe, jednako vjerujui u njegovu pravednost i pobonost. Ondar, poto se popio aj i o svemu poprialo, domain uze da kazuje svoj noanji san. Kaziv'o ga je polahko, sve onako kako je u snu uo i vidio. Oni, koji su ga te veeri sluali, nasrhli su od nekakva straha i svako je uvuk'o duu u se. Htio ne htio, svak' je razmilj'o o sebi, je li gdje koga zakin'o i tui hak jeo. Kad pravednik presta da kazuje, ree im: - Eto, brao, uli ste kako je teak tui hak i kakav nas dehennemski azab eka ako smo se polakomili na tue dobro. Jer, davno je kazano: u tuem malu nejma mala! Zato, neka se svak' za vakta pribere i prisjeti, jel' togod tue uz'o, pa nek' za vakta vraa i pere se! Ljudi jo malo posjedie pa se digoe i poee razilazit' Svak' je bio pod dojmom onoga to je maloas uo. Svi su utjeli i u sebi kontali nisu li se nee, makar i u neznanju, o tui hak ogrijeili. Kad su bili prid avlijskim vratima, ondar onaj na hadija 48

prie onome jalan evliji, uhvati ga za rukav i upita: - u l' ti ono? - uo sam... - apnu on, a vas drhti ko prut. - Pa, hoe li mi vratit' ono moje? - Hou. Hajdemo kui da ti dam. I halali mi, tako ti velikog Boga! I vratio mu je. Sve do zadnjeg dukata. Nije hotio ni groa da uzme. Ni za hediju. Mada mu je hadija nudio. Hadi Mehmed na tom mjestu prekide priu. I uutje. ulo se kako vatra u pei pucketa. Svi su zamiljeno utjeli i gledali preda se. Onda e Mestvica: - Fala ti, eh-hadi-Mehmede! Duboko je!... - Ama, kad je nekome dato pa zna protabirit' san! Nije to svaije! - I nije - apnu Numan i uzdahnu. A podnica pod njim zacvilje. - Samo, jedno sam uo, ah-hadi-Mehmede - opet e Mestvica. - Kau, da je u tri stvari teko ostat' eho: kraj vrue pogae, uz bijele enske noge i uz ute dukate. Tu, kau, nejma pravednika. Malo je ko da se na to ne privari! Hadi Mehmed se iskalja i prijekorno ga pogleda. - Neka, Mula-Mehmede! Ne zna, morebit da ima i takije ljudi. Ne reci nita.

49

4.
Petnaestak dana nakon Togine pogibije, kad su novi dogaaji privukli panju arije, a sluaj sa zaptijom ve poeo da tone u zaborav, jednog petka kasno poslije podne izbi u Mula-Mustafinu, pisarnu stari Izaksis. Uao je nekako bojaljivo, nijemo pozdravio i stao kraj vrata. - Bujrum, komija, bujrum! Otur! - doeka ga Mula Mustafa srdano i pokaza rukom na usku seiju na kojoj bi nudio mjesto samo najbliim ahbabima i gdje bi ponekad malo iza ruka zakunjao, dok je za muterije bila odreena emlija. - Ima malo vakta? - upita saraf, mijeajui turske i bosanske rijei. - Otur, bezbeli da imam! Za komiju uvijek ima vakta, jer komija je, to no se kae, najprei! - doeka Mula Mustafa. Starac sjede, pa zabrinuto uzdahnu i izvadi iz akira ut ehrubarski tespih, utanjen i sjajan od duga premetanja kroz prste, pa se utke zagleda u Mula-Mustafu. U njegovu pogledu bilo je i opreznog ispitivanja i brige, dok je gledao as u Mula-Mustafine oi, as u vrhove njegovih mestava, ba kao da vaga koliko je siguran i teak. -Eh, hajrola, koje dobro? Jesmo l' za kahvu? - upita Mula Mustafa. - Komija, doao sam da te molim - poe saraf rasteui rije po rije, kao da se skanjuje da li da se povjeri zbog ega je doao. Nevolja mi je... - Ma kakva nevolja, pobogu, da ujem! - Dijete mi je hasta, komija. Moja Dafna... - Starac je izgovorio djevojino ime tako alostivo, da to Mula-Mustafu u srce acnu. - Ah, otkad to! Nisam to znao... 50

- Tebi mogu da kaem, komija, ti si estit ovjek i znam da nee dalje ii. Jer, djevojka je, pa ne bi bilo dobro... - Ama! - Prepala se, komija, grdno se prepala! - Neega? - Kad su onog mrtvog zaptiju iznosili iz harema, zatekla se na avlijskom muepku i otada kao da nije ona koja je bila. Kao da je zanijemila. Uvijek je tuna i zamiljena... - uzdahnu starac. - Ama ta mi kae! Jazuk br'te, jazuk! Al', mlada je, proi e to, proi, vjeruj se! Smirie se, vidjee - poe da ga tjei Mula Mustafa, natojei da bude to uvjerljiviji. Ve kako bi bilo da je negdje odvede, rijeemo nee na selo, na zelen. Pa da to malo zaboravi. Vrijeme je najbolji lijek, nek' zna! - Radi toga sam i doao, komija. Htio bih da promijenim kuu, da Dafna vie ne gleda u ono mjesto. ao mi je komiluka, ali... - Jah, jah, bezbeli da je ao! ao je, belim, i meni, lijepo smo se pazili, al' kad je tako, ta more. Svoj je evlad najprei. Ve, ima li ta, jesi l' ta na'o? - uo sam za Turhanijinu kuu pod Soukbunarom. Odavno je, ujem, prazna. I na prodaju je. Ima i bau i gaj vie kue. Ima i zelenila i ptice pjevaju. I potok tee niz bau... - Eh, eh, jest to kae. Biva, Turhanijina kua pod Soukbunarom! Hmm... Munasib, munasib bi bilo. I ti bi to, biva, hotio da pazari. - Ako bude sueno. - Kua se, kol'ko ja znam, prodaje. A lijepa je i prostrana. Samo je, Bogami, haraba, trebae je podobro popravit'. A ima i podosta bae. Sva je u zeleni. A ima i potok, to kae. Ba je, onako, teferili. - Zato sam i doao komija. Da se raspita i vidi bi li se moglo pazariti. Ako bude pomunasib i ako bude sueno, ja bih kupio. - Jah, jah, bezbeli. A ono gori, ono bi bezbeli, prod'o? - Za to jo imam vakta. - Ma jah, ti najbolje zna ta e i 51

kako e. Ve, ti bi ko hotio da se ja raspitam kod Turhanija. - To te molim. - Brez molbe. Ja u kol'ko sutra vidjeti, pa ti haber uiniti. Pa, to kae, ako bude hairli, neka bude i sueno. Nizata se ne valja odvie otimat', a niti odvie branit'. Jer, insan nikad ne zna ta e na ta iza'. Nije mu sve otkriveno. Je l' tako? - Evet, efendum, evet. - Eh pa lijepo. Ja u se raspitat' pa u ti kazat'. - A za tvoj hizmet, komija... - Ama, baci! - odmahnu Mula Mustafa rukom, pa zatvarajui vrata za sarafom saosjeajno apnu: - Jazuk, 'naka cura! Da joj se Allah smiluje! Pod gajem na Soukbunaru dugo vremena je stajala prazna Turhanijina kua. Iza kue se prostirao golem komad bae koja se blago uspinjala i urastala u susjedni soukbunarski gaj, koji je takoer pripadao staroj i imunoj porodici Turhanija. Kua je pozadugo stajala gotovo pusta, jo odonda otkako je umro Ismetbeg Turhanija. Bio je to postariji, to bi se reklo bajat momak, ali jo uvijek naoit i kran gazija iz kojeg je izbijala silina i prkos, ali i neka gotovo djevojaka mehkoa, osobito prema fukari, kojoj je dijelio i akom i kapom. Volio je i ivot i pie, ali na svoj nain. Danima bi se zatvarao u kuu, pa teferiio i derneio, a da niko nije znao ta se unutra zbiva. Ponekad bi iz kue sve do sabaha dopiralo kucanje saza ili poneki pomaman vrisak, pa se govorilo da to vrite izlije, koje bi hamali nou u sepetima donosili. Ostale Turhanije, koji su mnogo drali do nama i svi odreda bili ljudi o sebi pri sebi, estoko su osuivali Ismetbegov nain ivota, pa su ak pokuali da mu postave tutora, ali se on nije dao. - Ako troim, svoje troim, ako teferiim, za svoju duu teferiim, nije to niija briga! - odbrusio bi i nastavio po starom. Onda su se Turhanije obratile eh-hadi-Mehmedu, molei ga da on utjee na anamo onoga", kako su zvali Ismet-bega. Ovaj je opet mnogo drao do hadi-Mehmeda koji je esto zalazio u njihovu kuu, jo dok je Ismet-begov otac bio iv. Mnogo puta je ovaj isti Ismet-beg, koji se tada bio tek zamomio, sjedio na koljenima i uz 52

ostale sijeldije gotovo pobono sluao hadi-Mehmeda dok bi im govorio o stvarima i pojavama koje su mnogima bile i nejasne i nedokuive. Jo iz tih dana u njemu je ostalo nepomueno osjeanje prema hadi-Mehmedu, kojeg je uvijek s potovanjem susretao. Kad su mu Turhanije iznijele svoju molbu, hadi Mehmed ih nije odbio. - Lijepo, zovnuu ga i govoriu mu - odgovorio je kratko. Uskoro ga je pozvao Turhanija, premda je slutio o emu se radi, nije mogao, a da se ne odazove. Razgovor je bio kratak. Hadi Mehmed mu je rekao samo ovo: Zovn'o sam te da ti kaem: p'janac il' umre mlad il' pod starost ofukari. A ti sad kako hoe. Ako e mene posluat', baci pie! Umalo iza toga Turhanija se na ope uenje svih onih koji su ga dotad poznavali, dibiduz izmijenio. Prvo je bacio pie, onda je pustio bradu, a kad se te godine poelo govoriti ko e na abu, on je meu prvima ikrario. Otiao je na abu, ali se nije vratio. Umro je pri povratku, na putu kroz Tursku, gdje su ga bosanske hadije i zakopale. Kau, da su mu posljednje rijei bile: - Poselamite mi ehhadi-Mehmeda i kaite mu da sam Boijim emerom a njegovim sevepom tobe do'o. Poselamite mi i sve butum Saraj'vo i zamolite sve one koji za mene uspitaju, da mi halale. Nadam se da e mi i Allah delle anuhu sve oprostiti... Priali su jo da je umro napolju, iza akama, ispruen na serdadi i gledajudi u zvijezde. aptao je ehadet, a oi su mu bile pune suza. Kua pod Soukbunarom ostala je otada prazna. Turhanije, drei do nama, nisu je odmah prodavale, a niti je ko u nju uselio, osim jednog njihova momka koji je ostao u kui kao uvar. Onako prostrana i zaputena, s gustim demirima na penderima i napola sasuenom lozom uza zidove, kua se inila pomalo haufli. A kako je jo bila na osami i povrh bae natkriljena gajem, punim tiine i polumraka, to je jo vie isticalo njenu gluhou. Pa i sam taj momak, koga su Turhanije ostavile u kui, nekakav Jakub iz Veleia, po svemu je odgovarao toj naputenoj kui. Bio je to gluhonijemi udak, pun neobinih navika koje su poznavale sve okolne mahale. Zaputen i neobrijan, Jakub je ili tumarao po bai i plaio djecu ili 53

bi spavao gore u gaju, punom tiine i hladovine. Djeca su su ga se posebno plaila. Zbog toga je rodna Turhanijina baa, premda puna svakojakog voda, ostala svake godine poteena i netaknuta. Niko se od djece nije usuivao baciti kamen da strese ili ubere voku. Turhanije su Jakubu s vremena na vrijeme donosile rublje za presvlaku, koje bi nekad pocrnjelo na njemu, ili poneto za hranu, koju je obino sam pripremao. Ali, jednom u godini, a to je bivalo redovno svakog Jurjeva, u Jakubovu ivotu dolazilo bi do neobinog preokreta, koji je trajao samo jedan jedini dan. To je znao sav komiluk i na to se, kao na neto izuzetno, sa znatieljom ekalo. Toga jurjevdanskog jutra, za razliku od svih prije i poslije njega, Jakub bi se pojavio isto presvuen i obrien. Na njemu su bile lijepe bajramske haljine i nove, crvene firale. Sabahom bi izaao iz kue i pod starim orahom u vrhu bae poeo bi sakupljati kamenje. Sakupio bi ga itavu gomilu. Izraz bi mu se za to vrijeme posve izmijenio,. Postao bi vedar, nekako otkravljen i nasmijan, pa ga se ni djeca, koja bi se nakitila po tarabama, nisu toga jutra plaila. Kad bi sabrao kamenje vratio bi se u kuu i iznio nov, utkast bardak, opervaen crnim arama. Bardak bi spustio pod orah i poeo bi se raspasivati. Prvo bi otpasao pas i sloio ga, a zatim bi skinuo ulah i firale. Onda bi privezao bardak na lea i poeo se uspinjati uz orah. inio je to vjeto i hitro kao maka. Kad bi se ispeo do samih vrika, praen uplaenim pogledima komiluka, privezao bi bardak gotovo na najviu vriku, a onda se spustio na zemlju. Tada bi poeo posljednji, zavrni dio Jakubova jurjevdanskog adeta. Podrhtavajui od nekog unutarnjeg milja, Jakub bi prihvatio za kamenje i poeo gaati u bardak. Radio je to polahko, sa slau i uivanjem, koje mu se odraavalo na svakoj ilici. Isputao je uz to kratke, neodreene glasove, sline pasjoj radosti, koji nisu bili ni skika ni lave, ve isprekidano cvilenje i drhtaj. I kad bi baeni kamen napokon pogodio u nian, a pogoeni bardak uplje zazvonio i raspao se, Jakub bi smogao posljednji, najglasniji povik, koji kao da mu se otkidao iz same utrobe. Poskoio bi od radosti i zalamatao rukama, a onda bre-bolje poeo sabirati krhotine bardaka i zavezivati ih u novu evrmu. 54

S time se sve svravalo. Jakub niti je uo niti mario za vrisku djece i uzvike komiluka. Natakao bi na prste skinute firale, uzeo ulah i evrmu s krhotinama i poao prema kui. Pri vrhu oraha ostao bi samo privezan drak razbijenog bardaka, kao nijemi svjedok Jakubove jurjevdanske radosti. Nije onda bilo nikakvo udo to je vijest da stari saraf kupuje Turhanijinu kuu potakla mnoge prie u ariji. U prvi mah se govorilo da to starom udaku i prilii, dok se nije proulo da kuu kupuje sestriu koji mu je doao u pohode i koji e ostati u Sarajevu. A kad je uskoro nakon toga mladi Ermen poeo dolaziti pod Soukbunar i istiti bau, pria se obistinila. Ubrzo su i kua i baa izmijenili svoj prijanji izgled. Suhe voke su bile posjeene, a korov i trava poupani i pokoeni. eremit na kui je prekien, a zidovi nanovo obiljepljeni i okreeni. Kua je odjednom sinula. Donedavno tmurna i pusta, sad je dola nekako vesela, kao da nije bila ona. Snijena bjelina okreenih zidova jo vie se isticala u bujnom zelenilu prostrane bae, niz koju je bistri potoi iz jednog od mnogih soukbunarskih vrela hitro vijugao. ak ni mahalska djeca nisu vie zazirala od nekad gluhe Turhanijine kue. Mladi Ermen, nekako pitom i srdaan, prvo je stekao naklonost djece, a zatim i ostalog komiluka. Djeca bi se otimala o bijelu halvu koju bi im ponekad donosio iz arije. Nerijetko bi i poneka mahalska djevojka kriomice virila kroz muepke, dok bi Zaharis prolazio ispred kue. ak bi ga i mahalski mujezin Nurhoda mrzovoljan i utljiv ovjek, kojeg je mladi s potovanjem susretao i pozdravljao, ponekad pohvalio. Uvee, dok bi sjedio na damijskim soframa ekajui da zaokujie jaciju, rekao bi dematlijama: Obrazli momak, nejma ta! Samo, da je jo mumin... Ubrzo nakon to je kua bila sreena, stari saraf i ki mu preselie se pod Soukbunar. To izazva radoznalost komiluka, posebno enskinja, jer se ve uveliko pripovijedalo o udesnoj ljepoti mlade Ermenke. Ali, prolo je gotovo i mjesec dana, a da je niko nije vidio. Il je bona il' se radi neega krije - tumailo je enskinje to njezino neizlaenje, dok se Dafna jednoga popodneva ne pojavi u bai. 55

Bila je ve sredina jeseni, pitome i blage kakva se samo poeljeti moe. I zrak i sunce mehko su milovali ne samo lica ve i due ljudi. Stari saraf je u tim popodnevima najee ostajao doma, sjedei u sofi pod velikom razgranatom takiom uvrh bae, na kojoj su vrapci po cio dan veselo cvrkutali. Sjedio bi tu sjetan i nepomian, da samo ponekad svrati pogled kad bi vrapci vie njega jo ivlje i bunije zacvrkutali, kao da se oko neega ivo prepiru, ili kad bi se tromi bumbar, slijeui s takie, brundavo spustio na sto u sofi, da se opet digne i zujei odleti. Ponekad bi starac dugo i zamiljeno posmatrao svoje mrave ruke. A te njegove ruke, osim kostiju koje su se otro nazirale ispod tamnosmee koe s bezbroj crnoutih mrlja, kao da nisu u sebi imale ni kapi krvi ni daka ivota. Sliile su granama osuene loze, s koje je opao i posljednji list. Miris trava i tiina bae esto su ga prenosili u daleku Ermeniju, odakle bi se opet vraao u ovu tuu zemlju, u koju je doao da tu sakrije i pokopa svoju prolost. Nikome o tome nije govorio. Ni Dafni. Nije elio da je uzbuuje i alosti. ivio je jo samo za nju. Svoju je tajnu nosio kao skrivenu ranu, za koju niko osim njega nije znao. Tako je bilo sve do lani, dok Zaharis nije doao u Sarajevo. S njegovim dolaskom opet su se probudile duboko zapretane uspomene i nemir, koji ga je godinama morio. Poslije Togine pogibije, starac se jo vie uznemirio. Sa strahom se branio od pomisli da bi to mogao biti predznak jedne nove bure, koje se zbog Dafne toliko plaio. Nije mario ta e s njim biti. S osjeajem tuge i beznaa, koji esto zaokupljaju ljude njegovih godina, ve odavno je sve okolo njega poelo gubiti svoju svrhu i smisao. U tim je asovima esto razmiljao o ubitanoj dervikoj mudrosti s kojom se u ovoj zemlji mnogo puta susretao: sve se raa poradi smrti i sve se gradi poradi ruenja... Iznenada su ga prenuli vika djece i Dafnin neoekivani dolazak. Pojavila se neujno. Na njoj je bila dugaka, zlatnom icom izvezena anterija utegnuta u struku, u kojoj je djevojka izgledala tanana i vitka poput sevlije. Modre djevojine oi, zasjenjene dugim trepavicama, visoko poeljana kosa okrunjena iznad ela i savijena u pletenice, njezin visoki vrat ponosan kao u labudice, inili su je 56

nestvarno lijepom. Stajala je na zelenom ilimu trave, desetak koraka udaljena od oca. ekala je da saraf digne glavu, pa da ga iznenadi. Priinjala se u tom asu kao hurija koja se iskrala iz denneta, da opet iznenada nestane i vrati se u svoj svijet. - Eno je, eno je, vidimo je! - najednom se zaorila vika djece nakiene po baenskim tarabama, koja su prvi put vidjela Dafnu. Devojka se prestravljeno stresla i kriknula pa rukama prekrila oi, dok je starac kao podboden skoio i ptritrao joj. - Dafna, dijete moje, ne boj se! - aptao je gotovo plano privijajui djevojku uza se, dok je ona podrhtavala poput uplaene ptice, pokuavajui da uvue glavu pod njegovo pazuho. - Eno je, eno je! Ermenka, Ermenka! - orilo se s taraba. Starac je oajniki mahao spram djece, nastojei da se s Dafnom to prije doepa kue. Vie ju je vukao negoli vodio. Usput joj je kojeta tepao, mada je i sam drhtao od uzbuenja. - Spadoe joj papue! Spadoe joj papue! - zavikae djeca, kad vidjee kako djevojci spadoe papue i ostadoe u travi. Tek kad njih dvoje zamakoe u avliju, djeca se smirie. Ali jo uvijek ostadoe nakiena po tarabama. Starac povali Dafnu na seiju i razletje se po kui. Nae ulsiju i poe joj trljati sljepoonice. Usput joj je kroz suze govorio: - Sunce moje, zlato moje, ne boj se! Evo, ja sam, otac je kraj tebe, ne boj se! Sunce moje, ono su bila djeca, ne boj se! Dafna se malo smiri i prestade drhtati. Nijemim je pogledom pratila starca, dok su joj oi bile pune straha. Uskoro doe i Zaharis. U Dafninim oima bljesnu tuan osmijeh, pa se opet ugasi. itavu su no u strahu probjedli kraj djevojke, koja se tek pred zoru smiri i zaspa. Sutradan, im je Mula Mustafa otvorio pisarnu, stari Izaksis se pojavi na vratima. - Eh, uranio, komija, koje dobro? - srdano ga doeka Mula Mustafa, iznenaen sarafovom ranom posjetom, mada su se posljednjih mjesec-dva, dok saraf nije pazario kuu, ee viali i sastajali. Ojaen i utuen, Izaksis ispria ta se juer dogodilo, pa 57

zamoli Mula-Mustafu da mu pomogne ako moe, Dafna se bila tek malo oporavila i juer prvi put izala iz kue, - uzdahnu starac alosno. - Eeci! Eeci! - ponavljao je Mula Mustafa sluajui ga, dok mu je brada ljutito podrhtavala. Onda se okrenu sarafu: - Komija, ne brini! Jo danas u potrait' Nurhodu sa obanije, pa neka kae dematlijama kakva su im djeca. Da su gora od painja! Ne brini, komija, nee vie, vjeruj se! I Zaharis je toga predveerja okupio oko sebe, svu mahalsku djecu. Podijelio im je halvu i medene gurabije, pa ih zamolio da ne uznemiruju Dafnu. - Nemojte, djeco! Niko ni vae sestre ne dira! - rekao im je prijekorno. - Neemo vie, neemo bogami! - zagrajae djeca. Te iste noi, dok su ekali vakat jaciji, Nurhoda je na damijskim sofama, govorio okupljenim dematlijama: - Sramota je, brao! I sramota i grehota! Kol'ko ja znam, to su dobre komije i estiti ljudi, i po radi ega da hin bihuzur inimo? Kaem vam: prijetite djeci! Dina mi, ako se to jo jednom ponovi i ako ta tako ujem, ja u hin ibati! To su ljudi jabandije, doli iz daleka, pa zar da nejmaju mira u svojoj kui... Nekoliko dana kasnije, kad je Zaharis susreo Nurhodu pa ga kao i uvijek smjerno pozdravio, ovaj mu prie. - Ama, ree mi Mula Mustafa, da je ona vaa cura hasta, da se od neega prepala. Dobro me posluaj, pa ovo urad'te: neka vam neko donese vode s Jusuf-paina bunara pokraj Drvenije medrese, gori kod Careve uprije. Pa neka se ondar s tom vodom cura umiva nekoliko jutara. A ako joj to ne bi pomoglo, odved'te je jedne noi do ljutog turbeta, gori vie Borka. Samo, to mora biti poslije pola noi! Kad doete gori, ubac'te sadaku i namijen'te je na taj njezin strah. Mlogima je pomoglo, pa e, belim, i njoj. Cura ne mora ii, more ti umjesto nje. Kad je saraf ispriao Mula-Mustafi ta je Nurhoda rekao Zaharisu, ovaj rairi ruke. - Ama, kako u ti rijet, komija. Kad je insan u nevolji, svata 58

se laa. Samo, vjere mi, od mrtvijen slaba hasna! Ni ivi ne mogu il' nee da pomognu, a nekamoli mrtvi! A ti, kako hoe. A to kae za vodu iz Paina bunara, svijet i to uzima. Nejse, ni to joj ne mere naudit'. Samo ti moram jedno rijet: Jusuf-paa je velikaki ters. Treba potrait' nekoga ko mu je vjet, pa toga poslat' po vodu. Kad saraf ree da poznaje Jusuf-paa, Mula Mustafa doeka: - Vidiii! To nisam znao! Taman lijepo, onda mu ti otii. Sutradan je saraf potraio Jusuf-pau i zatekao ga u njegovu oetu. To Jusuf-paino oe hila je prizemna kuica prikrpljena uz umiia medresu, nadomak Careve uprije. Sastojala se od jedne odaje i male avlije, nasred koje je stajao dubok ozidan bunar, za iju se vodu u Sarajevu tvrdo vjerovalo da je ljekovita. Sami Jusuf-paa, pod kojim su ga imenom Sarajlije jedino i poznavale, bio je obaka ovjek, o kojem se kojeta pripovijedalo. Vjerovatno se i govorilo da je to glavom i bradom Jusuf-paa uprili, jedan iz uvene loze uprilia, kojeg je zla sudbina bacila u Sarajevo. Prije trideset i toliko godina stigao je u Sarajevo kao osamljen dervi. Odjea mu je bila derviki skromna: na glavi mavi kauk od kostrijeti obavijen zelenim turbanom, a na pleima crna iznoena duba. U jednoj je ruci nosio taku i tespih, a preko ramena zembilj u kojem se nalazila sva njegova imovina. O vratu mu je visio srebrom okovan teslim-ta, koji se pri hodu lagano njihao. Dervi je jo uvijek bio muevno krepak, a djelovao je dostojanstveno, gotovo oholo, mada mu je nujan osmijeh lebdio u oima i oko usana. Stasom je bio visok, a puna brada, tek malo progruana, i crne, krupne oi, inili su ga jo dostojanstvenijim. Sarajlije su se radoznalo osvrtale za njim, dok mu je teka drvena taka ravnomjerno udarala o sitnu arijsku kaldrmu. Ubrzo po dolasku, dervi je u Zildiluku, uz umiia medresu, sagradio sebi skroman konak i iskopao dubok bunar, pa se tu zatvorio i predao dervikom ivotu, punom tiine i pobonosti. Ne proe dugo, a Sarajevom potee pria da dervi nije niko drugi do li Jusuf-paa uprili, jedan od slavnih uprilia, velikih vezira i vojskovoa, koji je nakon izgubljene bitke kod Slankamena, gdje li, pobjegao u Sarajevo da spasi glavu od katal-fermana. Jer, nije 59

to bilo ni prvo, a ni posljednje gorko iskustvo pobijeenih vojskovoa da ih pri povratku u Stambol, u Beogradu ili Edreni, doeka katal-ferman i svileni gajtan u delatovim rukama. Da li je ta pria kao i mnoge druge nastala sama od sebe ili ju je dervi svojim postupcima oko sebe ispleo, teko je rei. Sarajlije su njegov konak ubrzo prozvale Jusuf-painim oetom, a bunar u avliji, Jusuf-painim bunarom. Za taj se bunar tvrdo vjerovalo da je ljekovit, da razbija groznicu i razgoni strah, pa se voda iz njega uzimala kao lijek. Godine su prolazile, a da se u Jusuf-painu, nainu ivota nije gotovo nita mijenjalo, osim to mu je brada, pri dolasku tek malo progruana, bivala sve bjelja, dok mu se i stas bio ve podobro povio. Rijetko je kad izlazio meu svijet. A i kad bi izaao, osobito u prvo vrijeme, svojim bi ponaanjem zbunjivao ljude. Imao je obiaj da stane na neko arijsko oe i podigne svoju derviku taku, pa pone izdavati gromke vojnike zapovijedi, ba kao da je pred etama spremnim za boj. Oi bi mu tada plamtjele vatrom, dok bi gromke zapovijedi odjekivale arijom. Onda bi drhtavim glasom poeo uiti ratne dove i oponaati pisku vojnikih borija, diui taku poput gole sablje u pravcu nevidljivog neprijatelja, na kojeg su njegove tobonje ete trebale da krenu. Svijet bi se tada, okupljao, pa utke gledao i sluao opsjednutog Jusuf-pau. On bi se onda iznenada trgao, pogledao okolo sebe pa, shvaajui stvarnost, okrenuo lea svjetini ili bi prezirno pljunuo i poao. To bi meu djecom izazivalo smijeh, dok bi stariji dovikivali za njim: - Hajd', divanijo jedna! - Allah selamet! - odmahivali bi drugi. Nou, dok bi Sarajevo spavalo ili kad bi u gluhim zimskim noima teki snjegovi pritisli grad, u Jusuf-painu oetu ponekad bi do svanua gorjela svijea. Sjedio bi na pustekiji i sjetno sanjario, lagano se njiui u pasu. Vojskovoa bez vojske, paa bez paaluka, uprili bez imena! Davne uspomene, poput otvorenih rana koje poinju ponovno krvariti, uz omu svilenog gajtana ija se sjena polahko njie na ukasto osvijetljenom duvaru odaje, ponekad bi ga 60

morili i satirali sve dok zora ne bi zamlijeila, a svijea u iraku dogorjela i iskapala... Mnogi su uprilii i prije padali u nemilost pa se smireno povlaili u tekije, ili bi opet zablistali starom slavom i sjajem, ali se Jusuf-pai njegova nesrea inila najgorom. Pobjegao je od svega, ali nije mogao od sebe i svojih sjeanja, a to mu je bilo najtee. Sve mu je sada izlazilo pred oi: ljute bitke i jangije, vriska konja i jauk ranjenika, dotjerano roblje i ratni plijen, hitri Tatari koji su kretali u Stambol na mutuluk i crni gavrani okrvavljenih kljunova koji bi padali na utihlo bojite... Mrzio je ovu zemlju, mada je u njoj naao utoite. Osjeao se kao progonjen kurjak u dubokoj jami u koju se bio sklonio, ali iz koje nije mogao utei, ekajudi da ga tu pronau i dotuku. Spoznao je, napokon, da ima i jedan drugi, zemaljski dehennem, u kojem ljudska dua neizmjerno pati i grca, pa se ovjek uvija i gri kao ranjena zmija, a da niko ne zna ta mu je, jer se nikome ne moe i ne smije povjeriti. Strah bi najee razgonio molitvom. Satima bi zikr inio i huktao, sve dok mu bijela pjena ne bi udarila na usta, pa bi izgubio svijest i pao po iltetu. Poslije toga se budio izlomljen i grozniav, pa uzimao abdest i onda padao u tihu pobonost, osjeajui kako ga srsi slasti probadaju, kako se uzdie, postaje bestjelesan i presretan. Tada bi sve na ovom svijetu, i bogatstvo i slava, i elenke i tugovi, i sve sultanovo carstvo pa i sam sultan, zajedno sa svim lalama i vezirima, postajali za njega siuni i beznaajni. Spoznavao bi u tim asovima jedan drugi, uznositiji svijet. Tada bi s njega spadalo sve ovozemaljsko, poevi od vlastitog mesa i kostiju, a ostajao bi samo njegov duh, blistav i propet kao duga. Poneki rijetki prolaznik, koji bi u to doba noi naiao pokraj Jusuf-paina oeta, uo bi esto neobine glasove koji su iznutra dopirali a od kojih se koa jeila, jer se nije moglo razabrati jesu li to uzvici strave ili blaenstva. S vremena na vrijeme Jusuf-paa bi se svratio u Izaksisovu sarafnicu. Doao bi da promijeni ili usitni pokoju zlatnu paru, pri emu ni on ni stari Izaksis ne bi progovorili nijednu suvinu rije. Tako je trajalo godinama, sve dok se Jusuf-paa nije malo otkravio, pa bi osim onog najnunijeg poneto i zapitao ili bi pokuao da 61

zametne razgovor, pa bi opet naglo zautio i nestao preko vrata. Stari saraf, i sam udak i ovjek zavezana jezika, nije ni pokuavao da ga bilo ta raspituje. ini se, to se Jusuf-pai svidjelo, jer nikad nije zavirio u drugu sarafnicu, kakvih je jo bilo ispod Talihana. No i pored tog njihova neobina i nedoreena prijateljstva, obojica su osjeali da jedan drugome nisu daleko, premda tu svoju granicu utnje i zatvorenosti nisu prelazili. Kad se Jusuf-paa toga jutra nakon sarafova upornog kucanja pojavio na avlijskim vratima, u gedeluku i s vunenim ulahom na glavi, bio je iznenaen. Saraf ga utke pozdravi. - Doao sam da mi dadne vode iz bunara - pokaza on glavom na veliku crnu testiju. - ta e ti? Jesi l' bolestan? - Kerka mi je bolesna. - Od ega? - Prepala se. Tuna je i uti. - Svi smo mi isprepadani. I svi umiremo u strahu! Niko ne zna ta e biti s njim. Niko!... Hajde, ui i zahvati! Kad je saraf bacio kovu u bunar i zahvatio vodu pa napunio testiju, Jusuf-paa, kao da govori samome sebi, zamiljeno dodade: - Kad bi se ovjek makar u smrti mogao da smiri. Ali, i tada ga eka obraun. Zato, nikad mira! Ni ivu, ni mrtvu. Nikad! - Jesam li ti ta duan? - Duan...? Ako joj pomogne, neka me spomene po svome zakonu. Ali, nikome nije pomoglo, pa nee ni njoj! Svi lau! Svi se zavaravaju, a nikome nema pomoi. Zapamti: nikome! Kad je saraf ve bio na sokaku, uini mu se da je uo kako Jusuf-paa muklo jauknu u avliji. Nekoliko noi kasnije, Zaharis je na, sarafovu molbu obiao ljuto turbe iznad Borka. Pono je bila podobro minula kad se kroz trnje i preko ograda uspeo do turbeta, u kojem je drhturila slabana svjetlost kandilja. Nigdje naokolo nije bilo ni kue ni ive due. Dolje, u kotlini, leao je grad, u kojem je tek ponegdje mirkala svjetlost. No je bila tiha i bez mjeseine. S vremena na vrijeme 62

jedino bi dopro dalek lave pasa. Drvee i grmlje oko turbeta priinjali su se u mraku kao neka strana privienja koja, potegla i progeta, ekaju i vrebaju na osamljene prolaznike. Tih krik ili uanj probudene ptice, samo je pojaavalo taj dojam. Urjan-dedetovo turbe, poznatije u Sarajevu kao ljuto turbe bilo je jedno od brojnih sarajevskih turbeta i bogougodnikih grobova kojima su se pripisivala nadnaravna svojstva. Tako je Kotrino turbe na Hridu pomagalo nerotkinjama da zatrudne, dok je Karain greb" na Natkovaima bio na pomoi okradenima. Dovoljno je bilo uzeti grumen zemlje sa toga groba i nou ga metnuti pod uzglavlje, pa u snu vidjeti hrsuza ili usniti san iz kojeg e se moi razabrati ko je hrsuz. Dedo u trnu, iji se grob nalazio na Obhodi, na sjeveroistinoj strani Sarajeva, obilazio se u danima dugotrajnih sua. Oko groba bi se uile kine dove, a mektebska djeica bi na etrdeset hiljada kamenia aminala na kiu. Zaudo, kad god bi neko pokuao da dedin grob oisti od trnja, on bi opet osvanuo u trnju. Za grob site Nefe se vjerovalo da donosi nafaku, pa su ga obilazili ljudi s potankom nafakom, dok se grobu uz Hadi-Sinanovu tekiju pripisivalo svojstvo da budi ljubav prema ilumu, radi ega su ga posjeivali ljubitelji znanja. Jedileri, turbe podno irokae, u kojem je bilo pokopano sedam nevino podavljenih dervia, pomagalo je u raznim nevoljama. Pred turbetom je trebalo prouiti sedam Fatiha i pokloniti ih duama sedmorice, a zatim ubaciti sadaku i polahko krenuti prema Latinskoj upriji. Usput bi valjalo dobro otvoriti ui i prisluhnuti ta prolaznici govore. Iz njihova razgovora mogao se nai odgovor emu se nevoljnik moe nadati i ta mu je initi. Oprezno gazei kroz visoku travu i bunje, Zaharis je priao prozoriu ljutog turbeta. Kao limun uta svjetlost kandilja osvjetljivala je onisku prostoriju. Na sredini je stajao grob, iznad kojeg se dizala drvena kubura zastrta ohom, ija je sredina bila ukraena izvezenim ajetima iz Kur'na. Pojedini harfovi, izgrieni prainom i vremenom, bili su posve neitki. Iznad uzglavlja kubure bio je poboden visok nian, s kaukom i zelenim turbanom oko kauka. 63

U podnoju groba, koji je svojom veliinom budio i tjeskobu i strah, stajali su leen i ibrik, s abdestnom mahramom preko ibrika. Na poutjeloj pustekiji leao je crn tespih, poput kratke, svrnute zmije. Jedini znak ivota u toj prostoriji mira i smrti bio je slabaan plemiak kandiIja koji je neujno podrhtavao, odraavajui na zidu tamnu sjenu groba i izduenog nadgrobnog niana. Ljudi su nerado obilazili Urjan-dedetovo turbe. Trebalo ga je pohoditi u gluho doba noi, a Urjan-dede, mada bogougodnik, bio je estoke udi. Uznemiren u svom vjenom miru, mnoge je uplaio i otjerao. Ti su se kasnije zaklinjali da su svojim oima vidjeli kako se kubura nad grobom pomie i da su uli kako Urjan-dede iz mezara neto nerazumljivo i krupno rui, zbog ega je turbe i dobilo naziv ljuto turbe". A i turbedar se zaklinjao da je ujutro nalazio prazan ibrik i mokru mahramu, jer da Urjan-dede nou ustaje i uzima abdest. Stojei kraj turbeta, Zaharis je vrue mislio na Dafnu, od prvoga susreta s njom u Zaharisu je buknuo osjeaj koji nije mogao da utoli. Nije se usudio priznati Dafni da joj nije roak, niti radi ega je doao ovamo. Starac je sve to znao, ali je utio. I od Zaharisa je traio da uti. Tek noas, kad ga je zamolio da obie turbe, u utjeljivoj nadi da bi to Dafni moglo pomoi, nagovijestio je da e joj jednoga dana sve rei. Noas je rekao i vie od toga. - Danilo, sine - aptao je brino - uini to te molim! Nevolja je! A kad Dafna opet bude vesela i zdrava, sve emo joj rei. Prije joj nisam smio kazati, jer nisam elio da je plaim.... Starac je malo zastao, pa traei Zaharisovu ruku, tiho je nastavio: - Ja sam star ovjek i neu dugo. Dafna ne smije ostati sama. U svijetu je mnogo zlih ljudi. ta bi ona sama?... Obeaj mi, da e biti dobar Dafni, obeaj,... Danilo!... Onda mu je vrsto stegao ruku. Pa ga privukao na prsa. Sav je podrhtavao. I sam uzbuen, Zaharis je progovorio kao da se zaklinje: - Obeajem ti, da du sve uiniti za Dafnu. uvau je kao oi u glavi! - Hvala ti, sine! Bog neka vas uva i blagoslovi! 64

Zaharis je kraj turbeta jo jednom proivljavao te trenutke. Onda je ubacio sadaku kroz gvozdene demire turbeta i skrenuo pogled. Unutranjost turbeta, s velikom nadgrobnom kuburom nad kojom je plamiak kandilja lagano podrhtavao i povijao se, ispunjala ga tjeskobom. elio je da im prije ode. Kad se okrenuo zauo je tih uanj i priguen kaalj. Jedna ljudska sjena, i sama iznenaena ugledavi Zaharisa, pojavila se s druge strane turbeta i neodluno zastala... Dugo nakon toga Zaharis je lutao usnulim mahalama, sve dok se prvi horozi nisu javili. Mahalske su eme toile debele mlazeve vode. Uskoro su se zauli ezani, koji su mehko zaplovili nad gradom. Zaklepetali su mandali na avlijskim vratima. Bio je sabah. Nurhoda je s munare oblinje obanije damije pozivao na molitvu. Glas mu je bio staraki tih, ali neobino milozvuan...

65

5.
Te iste noi odveli su Junuza kasapa. U neko doba neko je snano zakucao na avlijska vrata. Mati, koja je ula lupu, prva se probudila. - Junuze, neko nam kuca, ustani! Navikao da ga diu u svako doba, jer je esto puta trebalo primiti i poklati stoku im je dotjeraju, Junuz se za as obukao, siao u avliju i otvorio. Pred vratima je stajala straa. Bila su trojica. - Hajde s nama! - ree jedan. - Kuda? - Zovu te. - Ko? - Zove te kol-ehaja. Pofatani su neki hrsuzi koji su krali stoku, pa treba da hin prepozna. - to ba da hin ja prepoznajem? - Jer si ti s majstorom kupov'o stoku od njih. - Ma, ko to kae? - Hajde sad, pa se tamo pravdaj! I majstor ti je tamo. - Ama, boni ne bili, jeste l' vi pri pameti? - Ostavi daba govor. Hajde, pa tamo kazuj ta ima da kae. Ako bude prav, niko ti nia nee. Vratie se k'o to si do'o. Junuz je stajao na vratima utke gledajui u straare. Neka nejasna slutnja uvlaila mu se u duu. - Hajde, ta eka! Boga mi, k'o da e ti glava s ramena frciti, ta si se prip'o? - Nisam se prip'o i nejmam se za ta da pripadam, ve... - Pa kad nisi, hajde! Ko da mi imamo vakta da se s tobom naduravamo! - Junuze, sine, i to hoe da te vode? - u se materin glas iza kanata. Bio je pun strepnje. 66

- Nije, mati, nita, ne boj se! Pofatali neke hrsuze koji su krali stoku, pa me zovu. - A to tebe, sinko? - Da hin prepozna, da hin prepozna, eto za ta - umijea se jedan od straara. - Hajde, sinko, s bismilletom, ja u te ekati - odhuknu starica plano. Kad su, silazei niz Vrbanjuu, stigli nadomak Hadi Sinanove tekije, ljudi koji su u taj das izlazili iz tekije zastadoe. Stajali su i utke gledali, pa kad straa naie kraj njih, u svjetlu fenjera koji je gorio nad tekijskim vratima poznadoe Junuza. - Ma, je l' 'no Junuz? - Jest, ja ta je. Pozn'o bi ga meu carskom ordijom. - to li ga gone? - Aj, moj br'te, ko to zna! - Neki dan se jedva kutaris'o, pa sad opet... - Bojat' se je, vjere mi, da ne bude najgore... dodade neko brino. - Kad straari okrenue prema Kovaima, Junuz stade. - i emo vamo? - U tvravu, rek'o sam ti! - dreknu straar i lati se male puke. - Neka, Sabitaga, polajnak, polajnak! - umijea se drugi straar. Pa se onda okrenu Junuzu: - Hajde, bolan, nisi dijete da ti se ne mere kazati! Lijepo ti je reeno zato te zovu. Rijet e ta ima rijet, pa ako nisi kriv, kui e. Boga mi, kol'ko si se nahorozio, k'o da je ne znam ta! Hoe, haman, da daba krvina padne! Junuz se malo primiri pa poe. Kad stigoe do pred tvravu i kad im otvorie kapiju i uoe u avliju opasanu visokim kamenim zidom, svi prisutni straari opkolie Junuza. Po avliji su bili porazmjetani fenjeri koji su gorjeli u potkrovljima, uz nekoliko komada lui zabodene meu kamenje u zidu. - Ha-h, evo ga opet! - kliknu jedan od straara diui fenjer da bolje osvijetli Junuza. 67

Kroz gomilu se probi Beiraga, dizdar tvrave. - Jeste l' ga doveli? - Jedva. - Ba! - nasmija se on, polahko prilazei Junuzu. - Harunio se, veli! Nejse, smiriemo mi njega. Zauvik! Dok je govorio, lagano je obilazio oko Junuza, kao to kupac obilazi oko konja prije nego to se odlui da ga pazari. Beiraga je bio povisok, krivovrat ovjek, nemilosrdnih prljvih oiju. Lice mu je bilo izdueno i ospiavo, boje peene zemlje. Bazdio je okrutnou. Sarajlije su ga se plaile. Znalo se: ko mu padne aka, neka mu je Bog na pomoi! Nakon to je obiao oko Junuza, Beiraga se malo izmae i ledeno nasmija. - Ko prikla Togu, govori, da ujemo! Junuz je utio. Shvatio je u ta je upao. Srce mu je, udaralo kao malj. - uje li ta te pitam: ko prikla Togu? Junuz zazinu da neto kae, ali nita ne ree. Samo proguta pljuvaku. - Da nisi zanijemio? - prosikta Beiraga i die nogu, smjerajui da ga udari u monje. Junuz odskoi, a straar koji mu je bio najblii, posrnu i pade. - Vod'te, pasjeg sina! Tamo ga, i su oni noanji! - viknu Beiraga. Gurnue ga i skolie sa svih strana. Avlija tvrave, opasana visokini kamenim zidom preko kojeg se nije nita vidjelo, sa crvenoutim plamenom lua koji je tu i tamo plamtio, s tamnim nebom iznad zidine i bezdunim oima ljudi koji su ga gonili, ispunie Junuza beskrajnom tugom i osamljenou. Sve mu se uini kao ruan, nestvaran san. Sjetio se u taj as matere, pa ga neto vrue oinu preko srca i najradije bi kao dijete zaplakao. Osjetio se osamljen kao nikad u ivotu. Da mu je da sad zagrli mater, da joj legne u krilo pa da osjeti njezinu toplinu i mehke staricine ruke u svojoj kosi. - S bismiletom sinko, s bismilletom! - uini mu se da opet uje njezin brian glas. - ' Vamo! - viknu Beiraga i gurnue ga pukama u slabine. 68

Prostorija u koju ga ugurae, bila je osvijetljena luem. Nekoliko ustraenih ljudi stajalo je uza zid i nijemo gledalo i ekalo. Kad se klju u bravi ponovo okrenu, oni utke posjedae. Junuz ostade na nogama. - to su te doveli? - upita jedan apatom. Junuz ne odgovori. - Zna li da noas dave? - opet e isti glas. - Umukni, ne umuk'o, da Bogda! - prokle drugi. - Brao, nemojte vie o tome! - molei jauknu neka bradata spodoba iz budaka. Napolju se opet outjee mnogi koraci i glasovi. Ljudi u sobi zanijemie. Sve su oi ustraeno gledale u vrata, dok su ui hvatale svaki um. Suha pljuvaka svima je stajala u grlu. ulo se kako oruje metalno zvecka. Koraci se udaljie i zastadoe na gornjoj strani hodnika. Neko neto nerazumljivo i muklo opsova, dopre neije bolno stenjanje i krklanje, pa ubrzo oslabi i presta. Onda neto tupo i teko hegnu o zemlju. - Dave...! - apnu s jezom maloprijanji glas. Jedan kranin, seljak, odvoji se od zida, izae nasred sobe, skide crnu janjeu ubaru i kleknu, pa poe da se kria i moli. ulo se kako mu zubi cvokou. - Allahu, ti nam budi na pomoi! - zazva glas pun oajnikog preklinjanja. U hodniku se bilo smirlo. Onda se zau kako neto strue o tle, kao da neto vuku po zemlji, pa i to prestade. Koraci utihnue i izgubie se. Junuz pree rukom preko lica. Strese se od hladnoe koja je izbila iz njega. Sav je bio u goloj vodi. Soba utonu u ledeni mir. Ljudi su nepomino sjedili ili kleali na koljenima i kao opinjeni gledali u neto nevidljivo i neodreeno. Svi su se nijemo molili. S vremena na vijeme ule bi se poluglasno izgovorene rijei Ajetu-l-kjursije. Plameni odsjaj lua igrao je po potamnjelom kamenju zida. Strah i emer lazali su iz svakog ugla. Junuz se za tren sjeti Mula-Mustafe i kao da u njegove rijei: 69

- Pripazi mater, moj sinak! Zapamti: dennet je pod materinim nogama!... - Ko li e je sad pripaziti, Allahu moj! Jedan od ljudi se die, pride niskom drvenom abru kraj vrata i poe mokriti. Koraci se ponovo outjee. Onaj naglo prekide i ustraeno odskoi od vrata. - Eto hin opet! Koraci se zaustavie pred samim vratima. Nastade kratak tajac, pun napetog iekivanja. Klju se, uz otar metalan zvuk, prevrnu u bravi. Niska gvozdena vrata kripnue. Beiraga, u pratnji itavog buljuka straara, ukaza se na vratima. - Hajde ti, gazija, izlazi! - upre on prstom u Junuza. Junuz se ne pomae. - uje li ta ti kaem: izlazi! Junuz je i dalje nepomino stajao. - Biva, nee! E hoe, majin sine, izai e na leima. Beiraga glavom dade znak straarima i izaoe. Sa hodnika se zau tih razgovor i doaptavanje. - to ne izlazi? - ljutito e jedan od zatvorenika. - Hoe li da svi postradamo? - plano e drugi. Ostali su utjeli. Vrata se naglo otvorie. Nekoliko straara nahrupi u sobu, pa naskoie na Junuza. Neki se kao make objesie o njega. On razmahnu rukama pa dvojicu-trojicu zbaci i povalja oko sebe. - Po glavi, po glavi ga! - zavika Beiraga stojei kraj vrata. Neto kratko zveknu, teka jabuka neije male puke udari Junuza po tjemenu i on se zaljulja. - Tako, tako! Jo, jo! - povika Beiraga razdraeno. Sastavie ga jo nekoliko puta i Junuz se polahko, pedalj po pedalj, ba kao da tone, poe sputati zemlji, dok ne klonu na koljena. - Dr'te ga vrsto za ruke! - umijea se jedan drugi glas. -Prifaate k'o da ste kilavi! Junuz je kleao na koljenima. Glava mu je nemono klonula. Dvojica straara uhvatie ga za ruke i ispravie ih. 70

Pozadi njega stade omalen, demekast i bezvrat ovjek. Ponaao se hladno i sigurno kao smrt. - Podigni mu glavu! Junuz je kleao gologlav. Kapa mu je u guvi spala. Gusta crna kosa pokrivala mu je elo. Jedan od straara ga uhvati za bradu, pokuavajui da mu zavrti glavu. - Za kosu, ahmae, za kosu! - umijea se bezvrati. - Zar nisi nikad vidio kako se to radi? Kad mu zavratie glavu, ukazae se krupne bjeloonice. Bezvrati mu polahko prie, opre se lijevim stopalom vrsto o zemlju, a desnim koljenom upre meu Junuzove pleke pa mu spretno, preko glave, nabaci otvorenu omu s kratkom petljom i poe da stee. Desnom je rukom zatezao omu, a lijevom se opirao o Junuzovo tjeme. Radio je to odmjereno i sigurno, s asa na as sve jae priteui omu. Zatvorenici u sobi zamrli. Skupili su se i smanjili na svojim mjestima, pa i ne diu. Beiraga je drao fenjer u visini Junuzove glave, pratei svaki njegov trzaj. Kad Junuz posljednji put zakrklja, a oi mu se izvalie kao da de ispasti iz duplji i razliti se, pa se tijelo jo jednom strese, nape i naglo klonu. Beiraga spusti fenjer. - Za as to bi! Bre i lake nego sam se nad'o. Bezvrati pusti rtvu, kratko odahnu i popravi pas. Ne ree nita. Junuz ostade da klei na koljenima. Stajao je tako as-dva s omom o vratu, dok mu je bezvrati ne skide. Junuz se onda kao posjeeno drvo polahko zavali ustranu i osta leei. - Izvuc'te ga. Straari prihvatie mrtvaca za noge i za ruke i poee ga vui. ulo se zatim kako ga vuku preko hodnika. Kad se sve stia, neko u sobi glasno zaplaka. Drugi su ustravljeno utjeli, okreui glavu od Junuzove kape koja je leala na tlima. Jedan poe da povraa...

71

*** Kad se sutradan ulo da su prole noi davili u tvravi i da su rakari iskopali jutrom sedam novih raka na Bakijama, ljudi se uznemirie. Pritajen strah poe da laza arijom. - Udavili i Junuza kasapa... - Biva, dohakae mu. A 'naki momak! Allahrahmetejle! - Tome, se je bilo i nadat'! Zar bi oni njega daba puali? Ih, moj br'te! Bilo je to vrijeme mnogih mranih dogaaja, zuluma i samovolje pojedinaca, pri emu glavom platie mnogi neduni ljudi. Pojedine stranice Mula-Mustafina Ljetopisa ispisane u to vrijeme, ostale su kao svjedoanstvo o mori koja je u to vrijeme pritiskivala grad. Meu nedunim rtvama naao se i njegov punac Mustafa artozan, slijep i bogobojazan starac, o emu Mula Mustafa zapisa: - Alikadi, i jo nekoliko ljudi, iz neprijateljstva prema izvjesnim osobama, podnesoe kol-ehaji mazhar i potajno isposlovae smrtni ferman koji nikom ne pokazae, a na osnovu kojeg su dvojica staraca osamdesetogodinjaka zatvoreni u tvravu i nasilno, bez ikakve krivnje, to je jasno k'o sunce, zadavljeni i to: ortozan Mustafaga, sin Alijage, moj punac, koji bijae ba-aga serdengedijskih aga iz 97. demata, a koji bijae slijep u oba oka, i bjelobradi starac, mirni i ugodni ovjek, Hasanbeg, bivi baeskija 10. buluka, koji je imao veoma lijepo ophodenje prema kranima i idovima. On je, osim toga, preko etrdeset godina posluivao i dvorio slijepu enu, pa je i s te strane bio dobar ovjek. Potpuno je jasno da ovi nisu nita skrivili, ali, eto, njihova slaba srea, pa ih ubie. Meutim, nema sumnje, ko ubije drugoga, bie ubijen... Kad je Mula Mustafa uo za Junuza, ostade kao gromom oinut. Isprva nije mogao ni da progovori. Zavukao se u pisarnu, skupio na seiji pa nepomino gleda u ie i samo ponekad duboko i ojaeno othukne. Dolazilo mu je da skoi, da stane nasred arije i pone ljude nagovarati na bunu. Onda se gorko nasmija. Znao je on dobro taj udni svijet. U jednom asu mogao si ih nizata dii i 72

uzbuniti, a da sutradan ni okom ne trepnu za stotinu puta krupniju stvar. Eto, neki dan su bili spremni da zajedno s njim, radi tog istog Junuza, zapale mehkemu, da udare na age i Kapiju, a danas, danas samo slijeu ramenima i govore: Allahselamet!... Allahrahmetejle!... Uzeo je tefter da zabiljei Junuzovu smrt i sve ono to je toga asa osjeao, pa ga je opet sklopio i odloio. Nije imao snage za to. Rijei su bile nemone i slabe da to iskau. Ni prije, kad god bi ga snala kakva vlastita nevolja i nesrea, nije zapisivao. Kad mu je kuga djecu morila, samo je kratko zapisao: pomrlo je i moje dvoje djece... Zaudo, nije se plaio da bi i on mogao biti upetljan u tu nevolju s Junuzom. Jer, da je htjelo neto biti, ve bi bilo. Age bi naredile da i njega, a i druge koji su s njim ili na Kapiju, dignu u tvravu. Nikad se nije znalo kakvim se udnim putevima donose tako krupne i po ljude sudbonosne odluke. I kako se uope spliu i raspliu pojedini dogaaji. Mnoge su stvari i samome Mula-Mustafi bile neshvatljive. Eto, recimo, onaj sluaj s pehlivanima koji, kao i neki drugi, najbolje govori o udljivosti ovoga grada i njegovih ljudi. Izbili nedavno pehlivani, razapeli ueta i poeli pehlivaniti. Kad, arija se digla i uzbunila. To je protiv i mimo eriata, gonite hin! - zavikali sa svih strana. I otjerali pehlivane. Iza toga nije prola ni puna sedmica, kad doli neki Visoani u Sarajevo. Pitaju ih Sarajlije ta ima u Visokom, a oni vele da su stigli plahi pehlivani. Dan-dva iza toga toliko se Sarajlija diglo i krenulo u Visoko da gledaju pehlivane. Daj ti sad pa budi pametan! Mula Mustafa nije mogao, a da to sa uenjem ne zapie. Dok je sada potresen i ojaen razmiljao o hudoj Junuzovoj sudbini, mislei ta e i kako e jadna i samohrana Junuzova mati, ispred pisarnice nastade strka. Nekoga su tjerali. Nesretnik utra u damijski harem, optra oko adrvana i upravi prema vratima koja su vodila u Kazaze. Gonioci se natisnue za njim. inilo se kao kad opor hrtova goni ustraenu zvjerku, koja zna ta je eka: ako je stignu, rastrgae je. Zato je onaj nesretnik i trao onako uoravo. 73

Jo uvijek pod dojmom Junuzove nesree i stranih ljudskih zabluda koje su uzrok tolikih stradanja, Mula Mustafa dohvati tefter i divit pa zapisa: - Danas su opet nekog nesretnika ganjali arijom. Boe Milosni, budi milostiv pa pomozi i onima koje gone, a i onima to ih gone, jer se nikad ne zna ko je u pravu... Zatim odloi tefter i duboko othuknu. *** arija je ubrzo zaboravila na posljednja davljenja, osim najblie rodbine tih nesretnika, da i njihova alost s vremenom otupi. Jer, i zahvalnost i alost nekako ponajbre okopne i zabajate. Kako je jesen bila neobino lijepa i pitoma, zaredae kuanme. Ne bi prola sedmica, a da ne bi bila upriliena bar po jedna, dvije, pa ponekad i po tri kuanme. Tom prilikom su bivim egrtima, koji su izuili zanat, na svean nain bili pripasivani petemalji, poslije ega su proglaavani za kalfe, dok bi i poneki kalfa bio prevoden za majstora. Mnogim prisutnim bi udarile suze na oi dok bi ehaja novim kalfama davao oinske savjete kako trebaju poteno raditi i zaradivati, a majstora, koji im je dao hljeb u ruke, uvijek potivati. Nove kalfe bi onda prilazile svojim majstorima, ljubili ih u ruku u darivali ohom, dok bi novog majstora, koji je trebao da otvori svoj duan, drugi majstori darivali alatom i ostalim, kako bi lake stao na svoje noge. Poslije toga bi nastajao teferi, koji bi trajao po dva-tri dana, a nekad i po heftu, pa ak i vie. Teferiilo se obino na Koriji, na Kozjoj upriji, na Zmajevcu, Obhodi, na Piivodi ili pod Trebeviem. Donosile su se pite i baklave, pekle halve, okretali janjci i varili areni pilavi, koji su bili osobito mehur. Ko god bi izbio, pa bio on zvan ili nezvan, bio bi lijepo doekan, pogoen kahvom, jelom i duhanom. Teferiilo se i dan i no kraj razapetih adora, dok su duani dotinog esnafa za to vrijeme bili zatvoreni. A to je koji esnaf bio ugledniji i brojniji, to su i njegove kuanme bile uvenije i bogatije. Sazovi su sitno i meraklijski kucali, a ni nou se kraj zapaljenih vatri ne bi mirovalo. Samo bi se pomalo 74

dremnulo pa se opet diglo i nastavilo. Kad ekmeije priredie kuanmu na Pjenkovcu na Bembai, doe do svae, jer nekima ne bi po volji to su majstori krani jahali na elu povorke, pa ih poskidae s konja, ime ih i uvrijedie i osramotie. uvi to, Mula Mustafa, i onako ogoren na nepravde, ne moe da otrpi, ve se uputi pekarskom ehaji i tresui se od huje poe grditi: - Zar vas, boni ne bili, nije stid to poradiste! Hem ste jedan esnaf hem o Bojem nimetu radite i jedan hljeb jedete, hem na istoj zemlji ivite, pa umjesto da se k'o ljudi i komije slaete, tujete i pazite, vi se uzeli naduravat i naprdivat' ko je vei i prei! Jazuk vam bilo! - Ama, Mula Mustafa, nismo mi krivi! Nalo se nekol'ko nabodica... - Krivi ste, bezbeli da ste krivi! to ste him dali da to rade! Tim povodom je Mula Mustafa u svom Ljetopisu zapisao i ovo: - Ima svakakvih ljudi koji se raunaju u pametnjakovie, a nemaju ni pameti ni zdrava uma, te im se pilav esto raskai... Kako je Mula Mustafa bio poznat, a u jednu ruku i priznat u ariji, to su ga mnogi esnafi pozivali na kuanme, ali se on nije odazivao. Tih dana je najvie utio i hudio. Safija-hanuma, nenavikla da ga via tako okaharena i zamiljena brino bi pitala: - ta ti je, Mula Mustafa? Da nisi bon...? - Nije mi, sijeda, nita. Ve, onako sam ti nakav. Doe to insanu, a da ni sam ne zna ta mu je... A dobro je znao ta mu je. Otkako su udavili Junuza, u MulaMustafi kao da je neto prepuklo. Neka crna tuga svalila mu se na srce pa se tu, poput zmije, sklupala i ugnijezdila. Ponekad se i sam tome udio: pokopao je vlastitu djecu koju mu je kuga odnijela, ali, ini mu se, ni za jednim se nije toliko alostio koliko za Junuzom. A ta mu je on bio? Nita. Tuin. Ipak, kad su ga tabaci pozvali na kuanmu, nije ih mogao odbiti. Salihaga artozan, ehaja tabakog esnafa i enin mu rod, mahsuz je doao da ga pozove. Trebalo je da se pripau petemalji 75

desetorici tabakih egrta i da se prevedu u kalfe. artozan mu veli: - Mula Mustafa, zdogovorili smo se da ti to uvede u esnafske teftere. Zato, nemoj da ne doe! Ne znam, br'te, ta si se u zadnji kraj tol'ko osamio i uvuk'o u se? A za hediju smo ti odrezali plahu ohu, vidjee. Mogu ti iza' i duba i alvare. Kad mu je spomenuo ohu, Mula Mustafa i nehotice pogleda niza se. I alvare i duba bili su mu se podobro izlizali. Gotovo da su mu alvare bile progledale na koljenima. Na kuanmu se krenu uoi petka. U sveanoj povorci ilo je oko dvije hiljade dua, s gotovo tri stotine konjanika koji su jahali na elu povorke. Dan je bio sunan, a ljudi horni i razdragani. Gruhanje topova, za ta su se tabaci bili pobrinuli i dobro platili, uzdie svijet na noge. Svirka i pjesma, pucnji i bajraci, sveana odjea i izuzetan lijep dan, uz obilje svega to su tabaci bili pripremili, doprinijee da je sve ispalo kako najljepe moe. Kuanma je prireena na Zmajevcu i trajala je tri dana i tri noi. Nema ta, tabaci su se ba pokazali! A i hedije su bile: ama-ha! Najvie je bilo oha. I to kakvih! inilo se kao da plamte na suncu. eh Abdulatif je prouio dovu. Savjeti koje je uputio novim kalfama, uzbudili su sve prisutne. Govorio je polahko i naglaavao svaku rije, gledajui mladim kalfama pravo u oi. - Posluajte me iz sveg srca i primite ove moje nasihate! Ne izlaz'te iz granica eriata, ne slijedite ejtana, ne ostavljajte namaza, potujte majstore i ne odgovarajte starijim, ne iznevjer'te one koji su vam dali hljeb u ruke, ne svjedoite krivo, jednom rukom radite za sebe, a drugom za sirotinju, pa ete ako Bog da, nai sreu i spas i ovoga i onoga svijeta... Tako zaraujte, a harama se k'o vatre uvajte. Ako morete tako raditi, onda radite, a ako ne merete, ostav'te zanat, jer u vas ja tuiti na Sudnjem danu! Poslije toga je eh Abdulatif pripasao petemalje novim kalfama, a oni ga poljubie u ruku, pa onda poljubie u ruku svaki svoga majstora i redom sve starije. 76

Svi su bili ganuti i mnogi od prisutnih su plakali. I MulaMustafu je ganulo. - Allahu moj, mislio je, kako se to brzo mijenja i nestaje! Jo malo, pa e ovi momci, koji su tek nastali, zajedno sa svojim vrnjacima iz drugih esnafa, preuzeti ariju u svoje ruke. A ovi dananji majstori i toliki drugi zajedno sa mnom, pomrijee i razii de se. Jedni e na Bakije, drugi na Hendek, trei na Hemzarijino greblje. Poslije, kad dou bajrami, rodbina i prijatelji koji ih nadive zijaret e ih initi, dok i na njih ne doe red.. . Poslije kulatisanja otpoe teferi. Teferiilo se i veselilo i dan i no. Osobito omladina. Stariji su sjedili pred razapetim adorima pokienim po meraji pa ispijali kahve, puili, gostili se i pripovijedali. Nema kakvih jela nije bilo. Tabaci su izveli dvojicu aija da se brinu samo o jelu, osim pita, baklava i drugoga ega je bilo u izobilju. Sve je to bilo ranije zgotovljeno i doneseno. Vrilo je na sve strane. Onamo su se okretali janjci, na drugoj se strani u kazanima pekla halva i varili areni pilavi, kahveni takumi stalno su kolali, a ibuci se punili. Sazovi i argije kao da su se natjecali ko e gizdavije i sitnije zakucati. Svijet je neprestano stizao, obilazio teferilije, zastajao i sjedao. Svako je bivao pogoen ako niim, a ono makar kahvom i duhanom. Nekakva trojica jaramaza koji izbie prvoga dana iza iindije, umalo da ne zametnue kavgu, jer su bili pri piu. Ljudi skoie, momci ih skopae i dok bi udario dlanom o dlan, izdegeneie ih i stjerae niz Zmajevac. Poslije zametnue igre. Momci su bacali kamena s ramena, skakali iz usteka i izatrke, trkali se u zavezanim vreama, skakali na mijeh i puzali uz direk namazan lojem, na ijem je vrhu stajao boaluk. Kad god bi neko od skakaa, onako bosonog, odskoio od napuhanog mijeha pa posramljen hegnuo u travu ili sletio odozgo s direka, pokuavajui da dohvati boaluk, svi bi udarili u smijeh. Djeca su, kao i uvijek, bila najbunija. Kad poe padati sumrak, sve nekako utihnu, samo vatre veselije buknue, a uskoro se javi i krneta. Glas joj se izvi pitomo i mehko, srca se otvorie, a uspomene navrijee. Stariji su se prisjeali mladosti i s uzdahom se vraali davnim uspomenama, a mlaarija je u mislima hrlila pod pendere, stiskala muepke i sklapala oi. 77

Onda se javi pjesma: Soko leti preko Sarajeva, srebrenijeh nogu do koljena, pozlaenih krila do ramena, biserli mu krune nad oima... Sve odjednom zamre. Pjevao je Nuraga Smaji, kazandija i uven pjeva, kojemu na daleko nije bilo premca. Nuraga je pjevao, a krneta ga pratila. Kad Nuraga zavri, krneta jo jednom pisnu pa umue. Onda se omae puka. Jedna pa druga. Nekoliko momaka skoi, pa uz vrisak poee preskakati preko vatre. Oko jacije izbi nekakav stranac u pratnji djeaka. Grk li je, vabo li je, ko bi ga znao. Pa onda priredi vatromet. Sve se die na noge, a itav Zmajevac kao da planu. Hiljade zvijezda i svjetlica, crvenih, modrih i utih buknu u grozdovima i die se put neba, da se tu raspu i ugase, pa da ih onda sustignu novi grozdovi s novim svjetlicama i zvijezdama. Stranac poslije toga sabra lijep baki, pa onako kako je doao tako i nestade. Djeak koji ga je pratio, iao je iza njega zapren velikom torbom preko ramena, s komadom peena mesa u ruci. Mula Mustafa je do neko doba sjedio pred velikim adorom, u drutvu poznanika i ashaba iz arije. Razgovaralo se potiho, gotovo apatom. Najvie o prolim vremenima i ljudima. Kolikogod je Mula Mustafa nastojao da se raskravi i raspoloi, nije mu polazilo za rukom. U neko doba, kad se ljudi poee povlaiti pod ador, on se polahko die i neopazice obori niz Zmajevac. Pod rukom je stiskao ohu. Kad stie pod Budakovie, zastade kraj eme da se napije. Paljivo spusti ohu da mu se ne skvasi, pa se onda utke zagleda u nju i uzdahnu: - Eh, Allahu moj, al' nas dunjaluk pritee! Odemo, odemo, pa se opet vratimo dunjaluku... Nakon to je dlanom otrao usta, uze ohu pa zabrza niz Budakovie. Blizu damije na Vrbanjui nabasa na momka koji je stajao pod aik-penderom i drao se rukama za demire. Kad ugleda Mula-Mustafu, momak uutje, odmae se od pendera i prieka dok 78

Mula Mustafa proe... *** Kako su ljive te godine bile dobro ponijele, zaredae i bestilji. Po baama su plamtjele vatre pod kazanima, ljive se epale, momci i djevojke se smjenjivali za ugeljom, a krneta je po svu no svojim zvukom milovala srce. Jesen je mirisala zrelim voem i travama, ba k'o jedra djevojaka njedra. Na Bembai je u tim danima bilo najteferilije. Tu se, u predveerje, kraj velikog benta koji je zajezivao rijeku, esto ponavljala ista slika: Po sitnom pijesku Jalije polijegali bi, onako odjeveni, mnogi ljudi iz arije i mahala. Svakome je pod glavom bio vunen jastuk ili presavijen koporan. Kraj njih, na dohvat ruke, stajale su razvezane duhankese, a ponegdje i bardak s rakijom, uz drvene kafeze pune bijelih, pitomih golubova, s oima istim i prozirnim kao staklo. Bili su to izmirci", uveni golubovi premetai, koji su se mnogo gajili u Sarajevu. Ljudi, ozareni nekim pritajenim merakom i iekivanjem, s vremena na vrijeme bi otvarali kafeze i vadili bijele ustreptale ptice. - ekaj, ne puaj, nek' zajedno poleti - uli bi se povici. im bi ih izvadili iz kafeza i pustili, golubovi bi snano zalepetali krilima i izvili se u mirno plavetnilo neba, koje se ogledalo u irokom toku zaustavljene rijeke. Tada bi, u tom tirkiznom prostranstvu, nastala jedna udesna i prekrasna igra. Iz bijelog oblaka koji je kruio nad rijekom, s vremena na vrijeme bi se izdvojio poneki golub i kao okamenjen, i to samo za trenutak, ukoio bi se u visinama. To bi potrajalo asak-dva, 'moda ni toliko, a onda bi se ptica, kao da je smrtno ranjena, poela prevrtati i padati. To nemono padanje na izgled mrtve ptice ljudi sa Jalije pratili bi iroko razrogaenih oiju, bez glasa i daha... A kad bi ptica u svom padanju dosegla ogledalo rijeke, najednom bi se zaustavila, trgla i oivjela. Tada bi snano rairila krila i poput bijelog mlaza ponovno se izvila k nebu. Utihla Jalija bi se u taj tren i sama trgla i oivjela. Oduevljeni poklici slili bi se u jedan poklik, dok su se ibuci nanovo 79

punili. - Ih, pusto! Kad bi insan 'nako mog'o! Ja da je neto tica, pa da se digne i poleti! Najveseliji i najgrlatiji na Jaliji bio je uvijek Almas-au, visok, mravan etrdesetogodinjak, ute puti i zelenih oiju, od kojeg je svako iv zazirao i sklanjao mu se s puta, osobito kad bi mu se elo orosilo znojem. Djed mu je bio vojniki au, pa su Almas i otac mu dobili nadimak - au. Pravo prezime bilo im je Pimpil, ali ih po tome niko nije ni znao ni zvao. Nije se niim odreenim bavio, a bivalo ga je svugdje, pa je ak nekoliko godina proveo i na galijama. Bio je to ovjek opake udi, spreman da za malu stvar cikne i nasrne na insana. Prvi je iao pod bajrak i jedva bi ekao da se vojska pone kupiti. Izaao je na glas po svom junatvu, ali i po jednoj drugoj stvari po kojoj se jo vie prouo, i to odonda otkad je dohakao mahalskom muhtaru Salihagi Mlivaru. Ovaj mu je u jednoj prilici neto bezazleno prigovorio, na ta je Almas-au kao arslan skoio, skopao Mlivara poda se i, mada je muhtar bio krupan ovjek i u najboljoj snazi, dohakao mu je kao vuk janjetu: zubima mu je pregrizao grkljan. A ti njegovi zubi i vilice, bili su mimo ostalih insana. Kad bi govorio, a govorio je malo i porijetko, sa strana bi mu iskakale miiave kvrge, a zubi su mu bili bijeli i otri, ba kao u vuka. Poslije Mlivareva ubojstva, govorilo se da to Almas-auu nije bila prvina i da je to radio i u boju, kad god bi mu neprijatelj iv dopao aka. Na galijama je proveo etiri godine, a onda se opet pojavio u Sarajevu. Kako su ga pustili, to niko nije znao. Govorilo se da su ga digli sa galija u vojsku da gui bunu negdje u Kurdistanu, gdje li, pa da se i tamo prouo po svom krvolotvu. U Sarajevu je imao samo mater, hudu, grbavu staricu, koju je za priu pazio. Zvao ju je Merdan-kaduna, mada joj je bilo ime Nura. Ponekad bi je uzimao u naramak i nosao po avliji i bai i usput joj kao djetetu tepao. Ona bi se toboe ljutila i upala ga za kosu, dok se i sama ne bi zahihotala i zajedno s njim podjetinjila. Komiluk bi ih provirivao kroz tarabe, ali se niko nije usuivao ni da 80

pisne ni da se pojavi. Kad je ubio muhtara, trebalo je da i sam plati glavom, ali se Merdan-kaduna digla na noge i nije bilo vrata na koja nije zakucala i zaplakala, sve dok nije doprla do vezira u Travnik, a govorila je da e, ako ustreba, ii do Stambola. Pala je pred vezira i poela ga zaklinjati da joj pusti sina, pozivajui se na njegovo junatvo i vjernost sultanu. To mu je, izgleda, najvie i pomoglo. Ostala mu je glava na ramenu, ali su ga otpremili na galije, odakle se poslije etiri godine ponovo vratio u Sarajevo. Osim matere, Almas-au je imao jo jednu veliku ljubav: golubove. U njegovoj avliji, gore u Kadijinoj mahali, po zidovima je bilo nakieno nekoliko velikih drvenih kafeza s golubovima. Kad bi se zabavljao s njima, postajao bi sasvim drugi ovjek. Tepao bi im, trpao ih u njedra, metao im kljun sebi u usta, a sav bi treptao od nekakva milja, osobito kad bi se golubovi izvili i poeli kruiti iznad mahala i kua, a premetai poeli da se prevru u zraku. Njegov uveni golub-premeta pirgo, bio je u tome nenadmaiv i Almasau ga je volio kao oi u glavi. Kad je jednoga dana nestalo pirge, kojeg je, izgleda, primamila neija golubica, Almas-au se uzbudio. Kao i uvijek u takvim prilikama elo mu se orosilo znojem, to je bilo znak da mu se treba sklanjati s oiju. Obiao je nekoliko golubara i mrano poruio: - Neka mi onaj u koga je pirgo vrati goluba, il' u mu uz pirgu uzet' glavu pride... Nije prolo ni tri dana a jednog jutra, dok Almas-aua nije bilo kod kue, neije je dijete zakucalo na avlijska vrata i Merdankaduni pruilo goluba. Niti je dijete ta reklo, niti ga je ona ta pitala. Almas-au je obino sjedio u kahvi Moria hana, najee sam, utljiv i mraan. Ljudi su ga obilazili i sa strahom mu se javljali kad bi im uhvatio oi. Podsjeao je na veliki kurbanski no koji, zadjeven vrata, prijetei eka. Ponekad bi zaklao tele ili brava pa bi meso, natrpano u zobnicu, raznosio po ariji. Od toga se uglavnom i izdravao. U nekoliko navrata neki su pokuali da mu uine poklon u novcu, i to vie da ga odobrovolje, ali bi ih Almas-au tako oinuo pogledom, da im to nikad vie nije padalo na pamet. 81

Kad bi raznosio meso, zastao bi ispred duana, izvadio meso i kratko rekao: - Ima dvije oke, vadi gro! Kupac, trebalo mu meso ili ne trebalo, ne bi imao hrabrosti da ga odbije ili da razgleda kakvo je meso. - Bujrum, Almas-au! skoio bi i pruio mu pare, uz namjeten osmijeh, kakav se upuuje onima kojih se pribojavamo. Meutim, kad bi Almas-au dolazio na Jaliju, s velikim kafezom na ramenu, bio je to posve drugi ovjek. Ljudi su mu onda slobodnije prilazili i javljali mu se: - Mehraba, Almas-au! Je l' pirgo u kafezu? Eh, bie onda teferia i meraka! I bivalo je i teferia i meraka. Pogotovo kad bi pirgo nadmaio sama sebe, pa se premeui dotakao samog ogledala rijeke. Tad bi Almas-au od radosti povilenio. Tako je jednom, i odjeven i obuven skoio u vodu pruajui ruke za pirgom, koji je krilom zasjekao vodu pa se opet naglo izvio u visinu. Jalija je zahalakala, udarila u ciku i smijeh, na ta se Almas-au smrtno uvrijedio. utke je izgazio iz vode, podigao pojas i sputene glave krenuo prema gomili, dok mu je voda kuljala kroz nogavice. Oi su mu se sastavile u dvije tanke, zelene crte. Cika i smijeh naglo utihnue, a kad Almasau kripnu zubima, sve se razbjea. Otada su se svi pravili da ne vide ta Almas-au radi. Jo je neko na svoj nain uivao u toj treptavoj igri ptica. Bio je to eh Nasir iz susjedne Mevlevijske tekije na Bembai. Stojei na otvorenom penderu gornjeg boja tekije, eh Nasir bi obino drao ruke skrtene na prsima, pa bi, zanesena pogleda, gotovo i ne diui, lagano micao usnama, kao da izgovara neku uznositu, ali neujnu molitvu. Ponavljala se ta udesna igra ljepote i radosti, slobode i prostranstva, do pred sami mrak. Padale su na izgled mrtve bijele ptice, da se opet trgnu i oive, pa da kao strijela suknu u visine. Zastajao bi dah i orili se poklici, dok su se prazni bardaci razbijali. Bilo je to jedno drugo, gotovo djetinjsko lice Sarajeva, posve drukije od stranog lica posljednje noi Junuza kasapa.

82

6.
Do svanua je bilo ostalo jo itav sahat, ako nije i vie, kad se Mula Mustafa die iz dueka. Noas je proveo jednu rijetko tegobnu no. Otkako je legao, a legao je porano, pa sve dok se nije digao, nije ni okom trepnuo. Tek se bio malo smirio poslije Junuzove pogobije, kad ga noas poklopi nova nevolja. A to je najgore, sam je za to bio kriv. Avdaga Logavija, njegov prvi komija i jedan od rijetko bogatih Sarajlija, bio ga pozvao na veeru. Sunetio Logavija unuka pa pozvao ljude na jemek, i to jedne na ruak, a druge na veeru, jer je pozvanih bilo toliko da nisu mogli sjesti ni za est velikih sofri, koliko ih je toga dana bilo postavljeno u prostranoj Logavijinoj kui. Na dva dana prije toga iz kudnog mutvaka su se dizali mirisi i plovili mahalom, golicajudi nosnice i mamedi na jelo, koju su najbolje aikadune bile pripremile. A kako je Mula Mustafa bio mahalski imam susjedne Buzadi-hadi-Hasan-dainije, Logavija nije mogao da ga mimoie i ne pozove. Inae bi ga, posigurno, mimoiao, jer nije pokazivao nimalo sklonosti prema Mula-Mustafi. Moglo bi se rei da ga je ak i mrzio, jer je, uz ostalo, zagovarao da se umjesto Mula-Mustafe nae drugi imam. Nije mu se sviao ni Mula-Mustafin jezik ni njegova otvorenost, pogotovo odonda kad je Mula Mustafa za njega rekao da mu je kesa prea od dana. A bilo je to nedavno, kad je trebalo popravljati mahalsku damiju i kad je Logavija dao onoliko koliko su davali najprosjeniji mahaljani. Mula Mustafa nije mogao da to otrpi i preuti, pa je Logaviju uzrezilio pred itavim dematom. Bio je petak i on je po obiaju poeo da vazi. Prouio je devetnaesti ajet poglavlja Tevbe iz Kur'ana, koje govori o podizanju i posjeivanju Boijih hramova, pa onda nastavio da ga tumai. Pri tome se posve neoekivano, okomio na Logaviju: 83

- Jah, brao, ima hin i ovdi meu nama koji bi mogli itavu damiju iz temelja napravit', a da im se to na malo i ne pozna. Jer, kad je jedan buzadija, koji je sabirao gro po gro, mogao sam da podigne damiju, to ne bi mogli ti i taki? Mogli bi, bezbeli da bi mogli, al' takim je kesa prea od dana, pa him se, hudim sijedim, teko rastaviti od para. Priteu hin zemlji, puste him ostale! A ne znaju, hudi, da e jednoga dana, kad him vakti-sahat dojde, da e tada samo malo ham-pamuka u uima i nozdrvama ponijeti sa sobom! I ako koji sevab budu imali. Tu se Mula Mustafa znaajno iskalja pa pogledom oinu Logaviju koji je sjedio u prvom safu, pocrvenio k'o paprika. Ali, kao da mu i to bi malo, nastavi: - Ima l', brao, ita bolje, ve kad insan ima iroko srce i otvorenu ruku? Ne znam jeste l' uli kako je naem hair-sahibiji Buzadi-hadi-Hasanu - neka mu veliki Allah lijepi dennet dadne, nestalo para kad je dovrio ovu nau damiju, pa nije mog'o emu kraj damije napravit', i ostala tako damija brez eme. U to je vrijeme u ovoj mahali ivjela nka ena, ime joj se ne pamti, iji je oj'k bio potanak, pa joj ni lijepu feredu nije mog'o skrojiti. A ona, sjerota, godinama veremila da joj je lijepu feredu. Hele, taj njezin ojk pone da skuplja gro po gro, dok nije skupio toliko kol'ko je trebalo za dobru feredu. Ondar joj jednog dana veli: - Sijeda - veli - do'o vakat da te obradujem. - ime? - pita ona. - Feredom. - Ba? - Ba! Skupio sam enliko kol'ko treba za dobru feredu, da se vie ne stidi svojih kon. ena se malo zamisli, pa e: - Zna ta je: ja bih najvoljela da se za te pare napravi ema kraj nae damije. Vidi kako nam je lijepa damija, a nejma eme! Di e insan abdest uzeti, a edan se vode napiti? - A fereda, eno? - ema je prea od ferede! I tako je, brao, napravljena naa damijska ema, koja se po 84

tome i prozvala feredua". Mula Mustafa malo zastade, pa zavri: - Kamo sree da se u tu enu, kojoj e Allah delleanuhu mjesto u lijepom dennetu napraviti, hoe inallah, kamo sree da se u nju ugledaju neki i neki meu nama, pa da otvore svoje srce i svoju skvrenu aku i za damiju dadnu vie ve sve ostale dematlije, jer imaju i duni su da to uine. Pri izlasku iz damije, ljudi su utjeli. Kad bi se susreli s Mula-Mustafinim pogledom, gledali bi ustranu. Logavija je navrat nanos navukao firale i prvi nestao. Otada je bio proao itav mjesec, ako nije i vie, kad je najavljen sunet u Logavijinoj kui, na koji je, eto, i Mula Mustafa bio pozvan. Pa se i odazvao. A najvolio bi da nije. To, to su ga posadili za malu sofru dolje u halvatiu, i to meu fukaru i one najbeznaajnije, to bi on lahko oprostio, jer je znao da meu takvima ima sto puta boljih ljudi od onih to su sjedili gore u ardaku. Ali, osjeaj da ga je Logavija time htio uniziti, pekao ga, pa je za veerom jedva ta i okusio. Svaki zalogaj mu je zapinjao kao kost u grlu. Kasnije, kad se klanjao akam i kad se izalo u gornje odaje da se sijeli i razgovara, Mula Mustafa je hotimice sjeo na ilte u velikom ardaku, meu sami eraf, osjeajudi kako se u njemu neto upoprijeilo pa mu ne da mira i tjera ga da olaka duu i da na neki nain vrati Logaviji milo za drago. - Misli on, ahmak nijedan, da sam ja eljan njegova zalogaja! - vrilo i kljucalo u njemu, dok je sjedio u ardaku i vrebao priliku da na neki nain sebi da oduka. Ama opet, pomalo se i pribojavao Logavije. Jer, itava njegova kua, sa skupim halijama po podu i serdadama po iltetima, s pozlaenim levhama po duvaru i pozlaenim sahanima po rafama, ulijevala je u ljude, pa i u Mula-Mustafu, neki poseban osjeaj Logavijina dostojanstva i moi. A i sam Logavija, onako visok, rumen i siguran u sebe, kako to budu ljudi njegova znaaja i soja, ve je unaprijed odbijao i samu pomisao da mu se neko odupre i suprotstavi. U to neko zapoe razgovor o kurbanima, jer je Bajram bio na 85

pragu, pa se Mula Mustafa za to uhvati. Ne moe otrpjeti, a da ne dobaci: - Jah, efendum, ima hin koji kolju po est kurbana, a bolje bi him bilo da ne kolju nijednoga, jer im ni taj nije kabul! - Neuzubillah! - zgranu se neko s mindera, a Logavija, koji je svake godine klao po est kurbana, die glavu i pogledom ubode Mula-Mustafu. uta ehrubarska zrna tespiha koji je prebirao, zastadoe mu meu prstima. - Ne ree nam kako to misli - potiho e Logavija, diui glavu i oekujui odgovor. Neko se u ardaku zbunjeno iskalja, a svi se okrenue prema Mula-Mustafi. - Kako mislim, ha? Evo kako: Allah delleanuhu je zaduio one koji mogu, da kolju kurban, radi toga da bi i sjerotinja osjetila da je Bajram i okusila se kurbanskog mesa. Ama, ta jedni po jedni meu nama rade? Zakolju kurban pa meso izmeu sebe jedni drugima podijele ili ga metnu u kaurmu, a digericu i furdu fukari! Jah-h! Tako se samo grijee! Bolje bi him bilo da nita i ne kolju. Imali bi jedan grijeh manje! - Ama, nije ba tako, Mula-Mustafa! - doeka pomirljivo atib Mehmed-efendija, nastojei da umeka i ublai Mula-Mustafine rijei koje izazvae neugodnu utnju u ardaku, jer je svako osjetio da se to odnosi na Logaviju. A kako je ardak bio pun uglednijih ljudi iz arije i komiluka, svi su se donekle osjeali pogoenim. Ali, Mula Mustafa ne popusti. - Tako je kako vam rekoh, a vi sad nastavite da limunite, jer ja to ne znam! - odsijee on izazovno, pa se ubrzo iza toga die, utke pozdravi i izae iz ardaka. Niko isprva nita ne ree, ali su se svi nekako nelagodno osjeali, dok Mehmed-efendija ne odmahnu rukom i dodade: - Ama, k Mula Mustafa, on uvijek neto nae! Ne treba mu za zlo uzimati. Neko iza toga ubaci da je novi valija poeo pozivati ljude na divan u Travnik, pa se razgovor na to prebaci, a onda se iznese kahva. Samo je Logavija utio i nepomino gledao preda se, pa kad mu se neko od prisutnih za neto obrati, on se kao iza sna tre i presta da premee tespih. 86

*** Doavi kui, Mula Mustafa se svu bogovetnu no prevrtao u dueku, ali nikako da se smiri i zaspi. Safija hanuma bi u drugoj sobi s vremena na vrijeme potiho jauknula ili bi se suho zakaljala, to ga je jo vie jedilo i boljelo. as bi razmiljao o njoj i njezinoj bolesti, as mu je pred oi izlazio nesretni Junuz i njegova jadna mati, a onda i vlastita sestra, koja je kao udovica s etvero djece ivjela gore na Vratniku i patila se, a da joj on nije mogao pomoi. Onda je mislio na svoje siromatvo i ljudske brige i nepravde, koje su ga kao vatra pekle. Zatim bi ga poeo kljucati onaj dug koji ga je mjesecima ekao u Ablakovoj bakalnici, a kojeg nikako da se otpetlja i rijei. Pa bi mu osim svega, sad pred oi izlazio Logavija, onako krupan, rumen i pouzdan u sebe. Pri svakoj pomisli na njega osjetio bi pritajen strah koji se skupljao duboko u njemu, lazajui mu negdje po samom mokranom mjehuru. - Jo kako mi more naudit'! - aptao je prevrui se po dueku. - Ne znam ni ta mi bi, pa da mu sve ono kaem, i to prid enlikim ljudima! A dobro znam kol'ki mi je duman! Jedva eka da mi i damiju uzme. Uh, uh, uh...! Safija-hanuma se u drugoj sobi suho zakalja, a zatim kao da se neto preturi, pa se Mula Mustafa pritaji i osluhnu. Kad se nita poslije toga ne u, ve samo njezin uzdah, njega tek uhvati jad. Za trideset i toliko godina, koliko je proveo s njom pod jednim jorganom, nikad mu nije prigovorila ni runo odgovorila, nikad mu se nije pojadila, naljutila ili zautjela. Kad god bi ga susrela, bilo na avliji, u hajatu, u sobi ili ma gdje, pa bilo to ne znam po koliko puta na dan, uvijek bi se veselo osmijehnula i upitala ga: - Treba l' ti ta, Mula Mustafa?... Ako je neko bio melek u insanskom suretu, to je bila ona. A ve je trea godina kako lei i kalje. Da mu nije nevjeste, ta bi on? Samo, ni nevjesta ne moe sve, ima i ona svoju kuu i svoju djecu. - Da mogu - razmiljao je - ja bi' joj, hastici, zvijezdu sa neba 87

skin'o, a ni limuna joj, to se kae, ne mogu donijeti. Ej, jadu moj! Pa onda nastavi da sam sa sobom ape: - Allahu dragi, ta sam ja tebi tol'ko zgrijeio, pa da mi se ne da, da mi je tol'ko toga prikraeno, ega Logavija i naki k'o on imaju u izobilju?... Eto, ja ne traim mlogo, ne iem nita za sebe, ve samo da mi je ovo nevolje oko sebe ublait' i drugima makar malo pomo'. Pa, ako nita, da me makar gori od mene ne gaze i ne vrijeaju!... Ne znam, Allahu moj, al' mi se ponekad ini da to god je insan gori, njemu je na ovom kletom dunjaluku bolje! Kol'ko znam, ja drugima nisam nikad zlo inio, a neto krupno i znano nisam zgrijeio. Tebe sam se, Allahu moj, uvijek sje'o i prid Tobom ponizan bio, tobe inio i na seddu pad'o, pa opet... Ili me Ti, Allahu moj, hoe da iskua? Pa Ti sve zna, Tebi je znano i ta ja mislim i ta u pomislit', a nekamoli ta govorim i radim! A zna ta rade i drugi kojima je stotinu puta bolje ve meni, mada su, kol'ko ja znam, stotinu puta gori od mene. Doe mi ponekad pa se upitam i uzdahnem: ima l' te pravde? Gledam, Allahu moj, kol'ko je nepravdi i zla na ovom kletom dunjaluku, kako se silnici i krvnici samo razmahuju, a Ti to sve zna i gleda i pua. Kol'ko Tvojih dobrih robova trpi i strada od njih i njihova zuluma, molei Te da im Ti, svojim kudretom, stane u kraj. A kraja, haman, nie... Onda, kao da se prepade svojih vlastitih misli, brzo se povrati: - Neuzubillah! Oprosti mi, Allahu moj, ako grijeim! Smrtan sam oj'k, pa me ejtan na sve ovo nagovara. Eto, da je meni makar polovica, da mi je makar evrtina od onoga to Logavija ima, ja bi' se kutaris'o svih briga. i god bi i'o, ljudima bi pomag'o i dobro inio. A on, pezevenk nijedan, pozv'o me na jemek samo da me unizi! Zar mi nije dosta moje muke i tuih jada i nevolja, koje po vazdan gledam i sluam...? Prevrtao se Mula Mustafa, razgovarao sam sa sobom i inilo mu se da ga neto gui, da ga je sam ejtan uzjahao, pa ga nagovara i navodi na kojekakve rune i mrske misli. Onda, u neko doba, skoio iz dueka, u mraku se obukao i na prstima siao u avliju, pa se 88

neujno iskrao iz kue. Neto ga gonilo dolje u ariju, neka neodreena slutnja vukla ga prema Begovoj damiji. eher je jo spavao. Tek poneki pender bio je osvijetljen. ema pod njegovom damijom snano je toila. Hladan i kao ruka debeo mlaz udarao je iz kamena i zvonio o kamen. Udahnuo je punim grudima i im je izaao iz kue bilo mu je lake. Kad se spustio u ariju i uao u damijski harem, posve se smirio. apat lia stare stoljetne lipe i ubor velikog adrvana, bili su mu kao mehlem na duu. Priao je adrvanu i uzeo abdest. A onda se uputio prema sofama, jer damija nije bila otvorena. Do sabaha je jo podugo ostalo. Izuo je firale i uspeo se na sofe, i to na onaj dio gdje se sputaju denaze. Zastao je i poeo poluglasno razmiljati: - Boe, kol'ko hin je ovdi dosad poloeno i kol'ko e hin jo lei?! Prije i poslije mene. Donijee jednoga dana i one, kojima jo ni beike nisu skovane! Snijeti e jednoga dana i one, za koje se jo ne zna ni da e se roditi. Kojima jo ni oevi nisu roeni. I mene e jednoga dana snijeti. Inallah, s lijepim dinom i imanom. - Ko je to umro? - pitae jedni. - Mula Mustafa Baeskija - kazae drugi. - Allahrahmetejle - rei e na to i prouiti mi Fatihu. Kao u nekom udnom snu, Mula Mustafa se nakon toga spusti na sofe i lee. Sklopi oi i spusti ruke niza se. - Nita mi tada trebati nee. Niti e mi tko ita moi dati niti uzeti. Ono to sam dobra i zla za ivota poinio, ponijeu sa sobom. ivi e me po tome spominjati, a Milostivi e mi za to na Obeanom danu suditi. A taj Dan i taj as e sigurno doi! Ehedu en la ilahe illellah... - jeknu Mula Mustafa i zagrcnu se. Sve mu se u taj as uini maluno i nitavno. Sve dunjaluko u trenu sagorje pred njegovim oima. - Jekdur Allah! - dopre odnekle iz arije osamljeni pasvandijin povik. Mula Mustafa se die, sae sa sofa, pa iz punog srca apnu: 89

Allahu moj, neka Ti je neizmjerna hvala na evlikom ittikadu koji mi dade! itav taj dan Mula Mustafa je bio neobino smiren i lahak, a i vrata na njegovoj pisarnici ee su se otvarala nego obino. Kad je pred akam poao kui, nosio je u evrmi dva prtokala i kitu kao vosak utih hurmi nanizanih na suhu granicu. - Bog ti dao, lijepi moj Mula-Mustafa! - zahvali se Safijahanuma, zatvorenih oiju uvlaei miris prtokala. Nekoliko dana nakon toga, lupa na avlijskim vratima probudi Mula-Mustafu, i to ba kad se bio uljuljao u san. Onako bunovan, u gaama i koulji, promoli glavu kroz pender. Bez turbana, izgledao je posve drukiji. Kao tui. - Ko je, ko lupa? Pred vratima je stajao Sadik, najmlai Logavijin sin. - Mula-Mustafa, babi je plaho runo, pohiti! - Ama, ta mi govori! - Pohiti, Mula-Mustafa, zovu te! - ponovi Sadik uzbueno. Pomalo smeten, a jo vie iznenaen, obukao se navrat-nanos i pohitio Logaviji. Zatekao ga kako obuen lei na seiji, pomodrio i nadut kao da se gui. Maloas je bio doao sa sijela i pao. Gledao je desnim okom, pa im spazi Mula-Mustafu htjede neto da izusti, ali ne moe. Umjesto toga vrsto stee Mula-Mustafinu ruku i poe da krklja. - Izdie... - apnu neko izmeu ustravljenih ukuana. - Ehedu en la ilahe illellah... - (Bog je samo Allah) poe Mula Mustafa glasno uiti. Glas mu je bio vrst i odzvanjao je kao pouka i opomena, pa svi prisutni nasrhnue. Logavija prestade krkljati, pa ponovo otovri desno oko i poe micati usnama... - Ve ehedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu... - (a Muhammed je Njegov rob i poslanik) uio je Mula Mustafa dalje, osjeajui vrst stisak Logavijine ruke. Bolesnik poe opet krkljati, muno se rastajui s duom. Umirao je teko i podugo. Na as je izgledalo kao da ga je neka nevidljiva zvijer epala za vrat pa ga grize i davi, a on se otima, 90

proginje i stenje. Napokon se, uz jedan teak hropac, rastavi s duom i osta leei modar i nepomian. Odjednom se smanji i odrveni. Kao da nikad nije hodio, ni zapovijedao, ni smijao se. U odaji zavlada tajac. Kao da se ekalo da smrt do kraja obavi svoj posao pa da ode. - Umrije... - suho se zagrcnu Sadik i rukom stisnu usta. - Allahrahmetejle... - proe apat kroz odaju. Na hajatu neko tiho zaplaka, a iz donjih odaja outjee se brzi koraci i plano aputanje. - Pomoz'te, brao, da ga okrenemo - die se Mula Mustafa, oslobaajui se stiska Logavijine ruke. Nakon to okrenue mejta, Mula Mustafa mu sklopi oi, poveza vilice i oprui ruke niz tijelo. Na malom prstu desne Logavijine ruke blistao se krupan zumurlut, sjajan kao maje oko. Dok su pokrivali mrtvaca stavljajui mu klju na trbuh, Mula Mustafa je poluglasno uio dovu na arapskom jeziku: - Boe, Ti oprosti naim ivim i mrtvim, prisutnim i odsutnim, velikim i malim, mukim i enskim. Boe, kome od nas da ivot, daj mu ga u islamu, a kome od nas oduzme ivot, oduzmi mu ga, a da je on s dinom i imanom. Obaspi mrtvoga spokojstvom, smirenou, milou, oprostom i Tvojim zadovoljstvom. Boe, ako je dobro inio, Ti mu poveaj dobra djela, a ako bude runo radio, Ti mu oprosti i primi ga sa sigurnou i radou, poasti i odlikovanjem. Tako Ti Tvoje milosti, Najmilostiviji! Gledajui veliki klju koji je leao na Logavijinu trbuhu, Mula Mustafa s tugom pomisli da je za Logaviju sada sve zakljuano. Sve do onoga dana kad se due i srca budu drijeila. I u tom asu sve mu oprosti.

91

7.
Zima je naglo nahrupila. Poslije nekoliko prohladnih dana preko noi je otoplilo, pa je prvo udarila kia sa susnjeicom, a onda snijeg. Padao je u krpama cijelu bogovetnu no. Sokaci su sutradan osvanuli zatrpani, kao i svi prilazi gradu. Premda je bila srijeda, uobiajeni pazarni dan, niko od seljaka iz okolice nije mogao u grad. Tek poslije podne, kad snijeg prestade, arija se malo raisti, dok se mahalama prolazilo samo uskom utabanom stazom, na kojoj se moglo teko razmititi. Naredne noi je steglo, pa je sve ispod nogu kripilo, to je bio siguran znak da je nastala prava zima i da se snijeg, kojeg je bilo do iznad pojasa, nee ale dii. Niani po grobljima bili su posve zatrpani, samo su se od onih najviih vidjeli snijegom nakuljeni baluci. Kad je hladnoa malo popustila, na ve napadali snijeg pade novi, kojeg je bilo jo vie. Drva i drveni umur naglo poskupjee, a odmah zatim poskupjee meso, maslo i svijee. Trgovake karavane koje su se zatekle u Talihanu, Kolobari i Moria hanu, nisu mogle ni tamo ni ovamo, jer je snijeg zatrpao sve puteve, osobito s gornje, istone strane. Poslovi u ariji naglo jenjae. Trgovci i esnafije pribili se uz raspaijene mangale pa se mrzovoljno i ljutito naduravaju sa zimom. arijom urno promiu prozebli prolaznici i duboko zabraeni seljaci, po ijim se brkovima nakostrijeilo inje. Konji, koje seljaci vuku za ulare, jedva se kreu zalenom arijom, obavijeni oblacima pare koja im kulja kroz injem okiene nozdrve. Golubovi po hanskim avlijama prebiru i kljucaju po smrznutoj balezi, ne bi li ieprkali koje zrno zobi, a kahve pune. U haremu Begove damije protekle vrue eme, jer se voda u adrvanu zaledila, a na damijska vrata stavljeni debeli koom opiveni ulovi, kako bi studen to manje nadirala i u onako studen damijski prostor. U nekim damijama postavljene mangale da makar malo ublae 92

studen, tek toliko da joj srce prepukne. Preko Miljacke, iroko razlivene, uhvatio se led iz kojeg, ponegdje pri kraju, viri noga krepale i smrtznute make ili psa. - Salep vru! - svaki das odjekne arijom glas salepije Arnauta, tahtoguzog i utegnutog u uske bijele akire, opervaene crnim gajtanom, s debelim alom omotanim oko ulaha. Ispod okruglog kalajsanog bakraa iskri se raspaljen ar, a u fildan naliveni salep, vru, zameden i posut isijotom, osobito prija na ovoj kletoj hladnoi. Sa zimom otpoee uobiajena zimska sijela i plazala. Sijelilo se iza jacije, po dobro utopljenim halvatima, pri emu se pazilo da se vrata bez potrebe ne otvaraju. im bi ih neko malo vie otvorio ili zaboravio zatvoriti, sijeldije bi zavikale: - Zatvori, pobjee maka! Na sijelima se kucalo uza saz, pripovijedale pripovijetke stravinog sadraja, od kojih se mnogom sijeldiji koa jezila, pjevale se junake pjesme, igralo se prstena, emadana i drugih igara. Sijeldijama su se iznosili vareni krompiri uz sabah naerendana suha sira ili jabukova pekmeza, pa kisele takie, jabuke, orasi i drugo. Po kahvama je bivalo jo bunije. Znalo se u kojoj je kahvi dobar sazlija ili guslar, pa se, ve zarana, hvatalo mjesto i s uzbuenjm slualo o mejdanima i pobjedama, o vjernim i nevjernim ljubama, o mranim tamnicama i akrepima, o bijelim vilama i troglavim Arapima. erdelez Alija, ija je kua jod uvijek stajala na Vrbanjui, odmah do Hadi-Sinanove tekije, u pjesmi se najee spominjao. I na plazalima je bilo ivo i veselo. Najbolja i najdua plazala bila su niz Bistrik i irokau, niz Budakovie i Bjelave. Plazala se ne samo mlaarija, ve i ozbiljni ljudi iz arije. Razdrljenih prsa ispod raskopanog koporana i fermena, slijetalo se na saonama niz Bistrik i irokau, sve do Latinske uprije, ili sa Budakovia do na Baariju ili Predimaret. Momci bi pred akam ravnali i polijevali plazala, da se preko noi smrznu i dou glatka kao dam. Pri tome su pomagale i djevojke, dodajui iz avlija vodu u ugumima, koju su crple iz avlijskih bunara. A da bi plazala bila to teferilija, obino su ih polijevali vodom u kojoj je bila razmuena boja, pa su se plazala arenila poput duge. Saone, osobito niske i brze gajtanije, potkovane 93

tankim elikom, nimalo debljim od gajtana, bile su osobito brze i iskiene. Sjedalo je bilo pokriveno ovijom koicom, sa strana su bile prikucane bakrene pule i sitne halke, a ispod njih poturene zvijezdice, izrezane od crvene i zelene ohe. Pri sputanju niz plazala halke bi na saonama sitno zveckale. Momci bi opet, pred visokim skakalima nainjenim od zaleena snijega, obijesno vriskali idali nogama, kako bi se to ue prebacili preko skakala, pristigli one koji su ispred njih i udarili im apraz. Jo je jedno mjesto u tim zimskim danima bilo veselije nego prije. Bila je to biva Turhanijina kua pod Soukbunarom. U miru prostrane kue, Dafna se poela polahko smirivati i oporavljati. Otac je vie nije ostavljao. U ariju nije gotovo m silazio. Zaharis je sad vodio sarafnicu, ali se uvijek prije akama vraao kui. Obojici je trebalo i strpljenja i truda dok su jednoga dana nagovorili Dafnu da izae u bau. Bio je prekrasan zimski dan. Snijeg se u bai blistao u bezbroj kristalnih zvjezdica. Kad su je izveli, djevojka se uplaeno osvrtala po baenskim tarabama, oekujui ta e se zbiti. S druge strane taraba ula se vika mahalske djece, koja su se plazala niz Soukbunar. Zaudo, nita se nije dogodilo. Da bi sasvim umirio Dafnu, Zaharis je iznio pun sepeti jabuka i preko taraba ga dodao djeci. Umalo iza toga jedno je dijete prejahalo preko taraba i vratilo sepeti, prijateljski se nasmijeivi Dafni. A nekoliko dana iza toga djevojke iz oblinje ogoljeve kue zakucale su na avlijska vrata i posjetile Dafnu. Donijele su jej zlatom izvezenu evrmu i itavo jutro ostale u njezinu drutvu. Starac je rohnuo od milja videi kako Dafna razgovara s djevojkama, kako se polahko raskravljuje i poput cvijeta otvara. Otada se ee dogaalo da i druge djevojke iz mahale, ponekad tri-etiri zajedno, dou u posjet Dafni. Izaksis se tada povlaio u gornji boj kue, elei da djevojkama bude to ugodnije, da budu to ljepe doekane i pogoene. Ponekad su donosile i erefe pa vezle i pripovijedale, a ponekad se dogaalo da potiho i zapjevaju. - ujem da je onoj vaoj curi sad bolje - zaustavio je Nurhoda jednoga dana Zaharisa. U glasu mu se osjeala iskrena radost i toplina. 94

- Pa, jest, mujezin-efendija, Bogu hvala, bolje joj je! - Neka, Bogu uur! Plaho mi je drago! Ve, ako ta ustreba i ako uzmognem pomoi, slobodno me potrai! Slobodno, k'o to ti kaem! I Mula Mustafa je nekoliko puta navraao u sarafnicu i raspitivao za Izaksisa i Dafnu. Obeao je da e jednoga dana mahsuz doi da ih obae. - Ama, br'te, ne stigne se, uv'jek naki poslovi! Al', nejse, im ufatim malo vakta, eto me! Stari se komiluk ne smije zaboravit'! Jo su na jednom mjestu zimske veeri bile ivlje nego obino. U mukom krilu prostranog Denetia konaka, u blizini Gazi Husrevbegova hamama, odravana su uobiajena zimska sijela koja je sazivao Alibeg Deneti, sarajevski muselim. Tu bi se sastajale sarajevske prve, monici i bogati trgovci, a i mnogi ueni ljudi, meu kojima je redovit gost bio sarajevski pjesnik i uveni kaligraf Mejlija. Veliki ardak zastrt halijama a ukraen zidnim ornamentima i levhama, mogao je primiti po pedeset i vie gostiju. Svi bi se razmjestili po mehkim, crvenom ohom zasatrtim minderima, puei na ibuke i nargile, uvijek se iznova divei Mejlijinu slikarskom umijeu utkanu u ornamente i zlatom ispisane levhe, pokiene po zidovima. Kad je eh hadi Mehmed iz Sinanove tekije, koji je s vremena na vrijeme bio pozvan na sijelu u Denetia konak, jednoga dana poruio Mula-Mustafi da toga uoi petka pou zajedno na sijelo, Mula Mustafa se uzvrtio. Jo se vie zbunio kad je saznao da je sam Deneti izrazio elju da i on doe s hadi-Mehmedom. - Ma, to li me zove? - pitao se Bog zna po koji put, dok je silazio niz strmu Vrbanjuu, drei fenjer u lijevoj ruci a desnom pridravajui eh hadi-Mehmeda. Znao je dobro da je Alibeg Deneti nasilnik, za razliku od nekih drugih Denetia, kao to je bio Smailbeg, koji je uivao glas blaga ovjeka i rijetko pravedna muselima. Kad su se primakli konaku. Mula-Mustafa malo zastade, premjesti fenjer u drugu ruku pa e izokola: - eh hadi-Mehmede, to li on mene zove? Nikad me dosad 95

nije zvao, a nisam mu ni akran. - Bie da je poradi mene. Zna on dobro da ja ne mogu sam, pogotovo po ovoj zimi. Onda se sjetih tebe, a on ree da bi to bilo pomunasib. Veli mi, da te svakako dovedem. A neka zna, ni meni se ne ide. Samo, ovaj put hou. Imam rata! Mula Mustafa se znaajno iskalja. - Morebit se brine? - upita hadi Mehmed. - Ma kako u ti rijet, eh hadi-Mehmede. Kad bi' rek'o da sam brez ikakve ubhe, belim bi slag'o. - Brez bojazni, brez bojazni - ponovi hadi Mehmed smireno. - Zajedno smo! Kad zakucae na kapiju konaka, momci im bez ekanja otvorie. Velika muka avlija bila je dobro osvijetljena, osim jedne prizemne zgrade smjetene u dnu avlije, u kojoj je boravilo nekoliko beara i suludih ljudi iz stare i ve otanale porodice Denetia. Ljeti je ta kua bila zaklonjena lozama i cvijeem, ali je sad, gluha i ogoljela, mrano buljila u no. Gore, u ardaku, sve je odisalo bogatstvom i moi, poevi od Alibega Denetia, ogrnuta u skupocjen kontu durak od samura, pa do tekog miomirisa koji se dizao iz velike carigradske mangale, postavljene nasred ardaka. Kad se hadi Mehmed pojavi na vratima, ljudi poustajae, a on im dade znak da se ne diu i nazva selam. Deneti mu poe u susret. - Bujrum! Ba mi je drago to si do'o Ba mi je drago! Boj'o sam se kako e po ovoj zimi i snijegu. - Neka meni moga Mula-Mustafe: on mi je pomog'o! Brez njega ne znam kako bi. Deneti se okrenu Mula-Mustafi. - Ha-h, i Mula Mustafa je s tobom! Peke, peke, bujrum, otur! Deneti je bio ovjek ezdesetih godina, osav i bez obrva sa dva rumena podvoljka, kratkih ruku i sitnih vodnjikavih oiju. Dok bi govorio, neprestano se smijekao, a oi su mu ispitivaki gledale i uvijek neto preale. On propusti hadi-Mehmeda i poe s njim uvrh ardaka gdje se ljudi razmakoe i hadi-Mehmedu napravie mjesto. Jer, bio je najstariji meu prisutnima. U to neko Mula-Mustafu 96

povue za rukav. - Mula-Mustafa, 'vamo se! Bio je to Mula Mehmed Mestvica, vedar i nasmijan kao i uvijek. Mula Mustafa se u prvi as zaudi i htjede da ga upita odakle on ovdje, ali se sjeti da se u ariji posprdno pripovijeda kako Mestvica spravlja madune Denetiu, koji mora da je podobro onemoao, ali je jo uvijek bio pohotan i slatkohran, pogotovo otkako se oenio i doveo enu gotovo triput mlau od sebe. Ljudi u ardaku izmijenie pozdrave i ispitae se s hadiMehmedom i Mula-Mustafom, a momci unesoe kahvu i ibuke. Hadi Mehmed odbi i jedno i drugo, a Mula Mustafa umjesto ibuka mrknu burmuta i nekoliko puta slatko kihnu. Dok mu je Mestvica kroz smijeh aptao kako je prole noi iza jacije nekoliko puta sletio na saonama od Miine damije do na Baariju, Mula Mustafa je razgledao ljude nakiene po minderima. Veinu ih je dobro poznavao. Bilo ih je i trbuastih i bogatih, i pametnih i manje pametnih, i amli i jednostavnih, ali svi su, na svoj nain, znaili neto u svojoj sredini. Mejlija se meu njima posebno isticao. Duga, bijela vrata, u naokrug potkresane brade, s rukama lijepim i njenim kao u djevojke, sav je zraio neim istim i produhovljenim. Paljivo je sluao dok mu se govorilo, lagano klimajui glavom, a kad bi progovorio - a govorio je tiho i gotovo stidljivo - bljesnuli bi mu bijeli vlani zubi, to ga je dinilo mnogo mlaim nego to je bio. ta li je Mejliju mamilo u Denetia konak, to Mula Mustafa nije mogao da odgonentne, jer su njih dvojica, jedan nasilnik, a drugi tankoutni pjesnik, bili dva posve razliita svijeta. Ako je neko nekome mogao da uini ast svojim prisustvom, onda je to svakako bio Mejlija, omiljen i potovan u Sarajevu, za razliku od oholog i omrznutog Denetia. Na desnoj Mejlijinoj strani sjedio je sarajevski mula Hikmetefendija, ovjek naoko ist i ibarast kao behar, mada se o njemu nije najbolje govorilo. arija ga je otvoreno napadala govorei da je pohlepan i podmitljiv. Posljednja pogubljenja u tvravi, ponekad i bez ikakve presude, budila su sve jae neraspoloenje meu Sarajlijama, uz nespokojstvo i strah da bi se i svakome od njih danas97

sutra moglo to isto dogoditi. Mula je unazad dvije godine bio damlaisan. Bilo ga je kucnulo u desnu stranu, pa mu je ruka od toga bila napola uzeta i prsti su mu se neprestano tresli, pa je tu ruku skrivao ispod dube. Do mule je sjedio jeniarski aga Mustafaga, utljiv i mrk ovjek, mislima posve odsutan iz ardaka. Nepomino je gledao u jednu taku negdje na ilimu i kad bi mu se mula okrenuo i poneto potiho rekao, samo bi klimnuo glavom, ne diui pogleda i ne odgovarajui. Desno od Mustafage sjedio je uveni dalepija Goro, iji su delepi stizali do Italije i Austrije. Goro se neprestano smjehuljio, arajui pogledom po ardaku, ba kao da je htio reci: - Nejma ta, ba nam je lijepo! A napolju onoliki snijeg i zima!... Donja Gorina gubica je bila pogolema, mesnata i crna, pa je Mula Mustafa, koji je imao obiaj da opisuje ljude, za Goru kratko rekao: - Brada mu je, benzer, k'o u konja... Jo je jedna osoba privlaila Mula-Mustafinu panju. Bio je to napola slijepi hafiz Ibrahim ehovi, ovjek ista srca, tih i skroman, koji je, usprkos tomu, nosio raskoan naziv: Carev imam. Hafiz Ibrahim je dugi niz godina bio imam Careve damije, zbog ega je i dobio taj naziv. Ali, po jednoj drugoj stvari bio je mnogo uveniji: bio je vrstan prepisiva Mushafa. Od svoje dvadeset i neke godine - a sad mu je bilo gotovo osamdeset - prepisao je ezdeset i est Mushafa. Danju je predano i s ljubavlju obavljao imamsku dunost, a nou je, zanesena pogleda, pri slabanom treptaju svijea, vrhom zailjene trstike ispisivao hiljade harfova, niui ih poput zrna biserja. Tako je radio sve dok mu se pogled, pun zanosa, nije pomutio i gotovo ugasio. Na posljednjem primjerku prepisanog Mushafa, prije nego to ga je zaklopio, hafiz Ibrahim je drhtavom rukom ispisao: Prepisano rukom siromaha Ibrahima, sina hadiMehmedova. Neka im grijehe oprosti prebogati Allah, koji sve sramote prekriva... - Suza koju je nakon toga pustio, razlila se po svjee ispisanim harfovima. Sada je hafiz Ibrahim, ve u godinama kad se ljudi smanjuju i srauju, sjedio gotovo neprimjetan u dnu seije, drei dlan uz 98

desno uho. Nastojao je da bar neto razabere od razgovora koji se vodio. - Ih, blago li se njemu, koji je hizmet uinio i koji je sevab zaradio! - apnu Mula Mustafa i duboko uzdahnu. - ta ree? - priupita Mestvica. - Nita, 'nako, za sebe... Sjedili su tako jedan do drugoga ljudi od zakona i vlasti, trgovci i hode, muderrisi i kadije, i poneki ugledni esnafija i hadija. Oni, manje znaajni i rjee pozivani u konak, drali su se i ponaali suzdrljivo, apatom razgovarajui jedan s drugim, dok su oni iz prve sofre govorili glasno, prisiljavajui itav ardak da ih slua, dok se neko drugi izmeu njih ne bi javio i uzeo rije. Razgovor se isprva vodio nevezano: o zimi i snijegu, o skupoi koja je rasla, o nestaici mesa, svijea i penice. Goro, koji je o nestaici mesa i loja najvie znao i bio najpozvaniji da govori, i dalje se smjekao i utio. Onda neko spomenu one dvije izlije koje su neko jutro nali u Miljacki, mrtve i svezane u vree, pa razgovor utihnu, jer se Deneti iskalja, dajui time znak da eli govoriti. - Ama, izlije k'o izlije, to su traile, to su i nale! odmahnu on rukom i prui ibuk momku koji je stajao kraj vrata i pratio svaki njegov pokret. Bio je to znak da je razgovor o tome presjeen. No tada se, posve neoekivano, umijea hadi Mehmed. - Ja ne bi' tako, Alibee! Ako su i izlije, ima eriat, ima sud, pa nek' him se sudi! Jer, ako se tako nastavi, i je kraj? Neku no su u tvravi podavljeni toliki ljudi, a da niko ne zna zbog ega! Nije to prvi put, a daj Boe da bude i zadnji. Treba uti hudu mater onog nesretnog momka Junuza, koji je te noi zadavljen, pa da insan zastrepi. Ako njezina makar i stota kletva stigne onoga ko je naredio da se momak na bigajri hak zadavi, teko si ga njemu! Hadi Mehmed na das zautje, a onda podie glas, to inae nije bio njegov obiaj: - Kako to mogu raditi oni, koji kau da vjeruju u Boga i Sudnji dan i koji znaju da e se raun polagati i za hajvana, a nekamoli za insana! Kad bi takima bila vjera u srcu k'o to je na jeziku, zar bi bilo zla i nepravde? A najgore je to to rade i nareuju 99

stari ljudi, koji su jednom nogom u mezaru! Da mi je samo znati ta ti i takvi misle i emu li se, nesretnici, nadaju? ... Neki dan su, ujem, kidisali u ariji na nekog hudnika zimiju. Kau da je neijem djetetu 'sov'o tursku mater. A ne kau, stid hin i sram bilo, da su mu ta ista djeca, koja su ga prije toga dirala i potezala, 'sovala usput stotinu matera! Pa zar, dobri ljudi, more tako? I zar je to pravo? Zar se Boji i ljudski zakoni smiju tako kriti i gaziti? U ardaku zavlada tajac. Momci, koji su sluili sijeldije, pribili se uza zidove pa i ne diu. Hikmet-efendija izvukao damlaisanu ruku ispod dube, a prsti mu se tresu ba kao da udara uz saz. - Ama, ne mere se svemu stati u kraj, moj hadi-Mehmede! javi se Deneti. Glas mu je zvuao pomirljivo i vidjelo se da eli ublaiti utisak hadi-Mehmedovih rijei kao da je htio rei: - ta ti zna o vlasti, jadan ne bio! Tvoje je tekija i zikr, a ovo ostavi nama! - I ko e stati tolikim jaramazima u kraj? - dodade mula. - Zar su jaramazi podavili one nesretnike u tvravi? - okrenu mu se hadi Mehmed. Deneti se znaajno iskalja, ali nita ne ree. Mula Mustafa osjeti kako ga Mestvica pritie akom u lea, a zatim mu apnu: ta je hadi-Mehmedu, po Bogu si brat'! Postradae! Mula Mustafa uvukao duu u se, pa treperi kao list na vjetru. Osjea kako ga obliva hladan znoj. Vidje kako Deneti i mula izmijenie poglede i to ga presijee. Jedino je hadi-Mehmed bio i dalje uporan. Okrenu se prvo Denetiu, pa muli: - Ti si, Alibee, muselim, Tvoje je da bude pravedan, da sa svakim lijepo ivi, da pazi na eriat i kanun i da u tekim stvarima trai savjeta. A onda e muli: - A tvoje je, Hikmet-efendija, da provodi eriat i kanun i da ih uva k'o oi u glavi, da niko prav ne bi uzdahn'o ni suzu pustio! Ja, eto tol'ko. Da vam ovo nisam kaz'o, i pred Bogom i prid ljudima ost'o bi grijean. A vi sad, kako znate... Hadi Mehmed spusti glavu i pree dlanom preko lica, ba kao da neto sapire i skida sa sebe. 100

U ardaku je i dalje vladao muk, kojeg Deneti prvi prekide. Govorio je blago, gotovo brino. - Fala ti, eh hadi-Mehmede! Znam ja da ti od srca govori i da u tebe nejma hinle. A ja u, vjeruj se, sa svoje strane uinit' ta mogu. Evo, ovdi je i Hikmet-efendija, pa e mi i on sa svoje strane pomoi. Gledaemo da se tako neto vie ne ponovi. Deneti se onda okrenu Mejliji pa, elei da o tome prekine svaki daljni razgovor, upita: - Mehmed-efendija, ujem da si sloio plah tarih ebdedhesabom rahmetli muftijinoj eri? Mejlija se pomae na minderu. - Jesam, neto sam sloio. - Ako se more ut'..? Mejlija malo poutje, pa poe da recitira. Glas mu je bio pun osjeajnosti. Rijei je izgovarao polahko, napola sklopljenih oiju, drei ruke na prsima, ba kao da se zaklinje. Pamet i srce su nemoni da preokrenu sudbinu, pa eto, i ovu nevinu pticu sudba pokosi. ista i nevina kerka, porod Asafov, bila je odranije povod radostima. Najednom puhnu vjetar koji sve unitava, i prenese tu svjeu ruu u ruinjak raja, ode Nefisa da posmatra vjenost. Iskreno i od srca izrekoh joj kronogram smrti: o, Boe, dvorac Firdevsi, neka bude dosuen Nefisi! Mula Mustafa, koji je i sam sastavljao epitafe, edno je upijao svaku Mejlijinu rije. eh hadi-Mehmed je sputene glave i sklopljenih oiju pozorno sluao. A kad Mejlija zavri, on je jo jedno vrijeme nepomino mirei sjedio. Onda uzdahnu i zahvalno pogleda u Mejliju. ardakom proe agor. - Mehmed-efendija, aferim! - javi se Deneti. A zatim se 101

obrati gostima: - Jesmo l' zato da se malo kucne uza saz? - Pa i ne ekajui odgovor, dade znak momcima. Dok su momci unosili sahane s jalandi-dolmom i burekom i redali ih po pekunima, sazlija se smjesti nasred ardaka i kucnu. Iz sedefom pokovana saza, ukraena zlatnom kitom na vrhu vrata, dopre zvuk najieg srebra. Goro se od meraka protee na seiji, ali ga Hikmet-efendija presijee pogledom, pa se on zbunjeno iskalja i pristojno sjede. Svi su, bez rijei, uivali u svirci. Samo se, ponekad, uo pokoji dubok uzdah, pun pritajene alosti za mladou. U neko doba Deneti die ruku, prekinu sazliju i raspoloeno se obrati Mestvici: - Mula-Mehmede, kad emo tebi 'vako kucnut'? - Je l' u svatovima? - Pa ja kontam da ti je vakat. - Meni je vakat davno pro'o! - Ma, ono jest, al' nikad nije kasno. - Da ti kaem, Alibee: enio bi' se ja, al' me strah. - Ma koga, Mula-Mehmede? - ena! Goro se pljesnu dlanom po koljenu i ciknu, a ardakom se razlijee smijeh. - A to, pobogu? - uo sam jednu hiaju o enama, pa me pripalo. - Koju to hiaju, more l' se uti? - Ne branim, samo da poslije ne ispa'nem kriv? - Pred kim? - Prid vama, oenjenim. - Izun ti je kazuj! Mestvica se namjesti na minderu, alaki se smjehuljei. - Ja u kazivati kako sam uo, a vi, ako hoete, sluajte. - Hajde, kazuj, ne zanovijetaj! - Bio, kau, neki avdija pa rano poranio i po'o u lov. Stao on na jedan proplanak pa uz'o da razgleda, kad ima ta vidjeti: kraj 102

jednog grma stoji lisica. Al' kakva lisica! Sva gori na suncu, k'o da je od suhog zlata, jer tako je krzno na njoj. On nju gleda, a ona njega ne vidi. - Allahu dragi, Tebi nek' je fala na ovoj mojoj srei i dananjoj nafaki! - apnu avdija i die puku. I taman kad je sastavio nian i hotio da povue za horoz na puki, kad, evo ti orla. Sletje k'o strijela pa ti epa lisicu. Zabi joj kande u lea, pa je die i ponese. Kad to vide na avdija, spusti puku pa veli: - Orlova nafaka! Njemu je suena, nek' nosi! Gleda on tako za njima, kad, objene, ima ta vidjeti: gori, u havi, i or'o i lisica poee se prevrtat' i padat'. I to pravo na jedan proplanak, doli ispod njih. Onda ti na avdija puku priko ramena, pa nagari prema onom proplanku. Al' jest! On tamo, a ni od lisice ni od orla ni traga ni glasa! Od orla, na zemlji, samo kljun i kande, a od lije - ni toga. A ta je, br'te si mi dragi, bilo: dok je or'o nosio lisicu, ona je njega, gori u havi, epala za vrat i zaklala ga, pa mu uzela piti krv. Or'o onda klon'o i jedva se doep'o zemlje, jer nije mog'o dalje letjeti. A kad su pali na zemlju, lisica ga dokusurila. Od orla ostali samo kljun i kande, jer ih lija, pasja i, nije mogla pojesti. Mestvica malo poutje, skide kauk s glave, puhnu u njega pa zavri: Isto je tako, efendisi benum, s momkom i djevojkom. Kad momak prvi put ugleda curu pa mu se svidi, uzdahne i pomisli: Allahu moj, ja njezine ljepote! Daj, Boe, da mi bude suena! Molba mu se ispuni, pa mu cura i bude suena. Onda on nju prid kadiju, pa je sebi pod krilo i s njom kroz ivot. I kako mu ona od prvoga dana pone krv piti, i to onako, polajnak, na ham-pamuku, ne prestane dok mu ne dohaka i dok ga posve ne dokusuri. I kad ti potlje nekog vakta pogleda u hudog oj'ka, ima ta, vidjeti: od njega, allahselamet, ost'o samo ulah i firale, a oj'ka nie! Dokusurila ga ena. Goro od smijeha prvo ciknu pa se zacenu, a i ostali se povedoe za njim, tako da se ardak tresao od smijeha. ak se i poluslijpi i nagluhi hafiz Ibrahim zbunjeno smjekao osvrui se oko 103

sebe, ba kao da pita treba li i on da se smije. Denetiu od smijeha udrile suze na oi a oba mu se podvoljka napela, pa ti se ini prsnue. - Eh, neka te, Mula-Mehmede, prid topom letio i vodu nosio! - odhuknu Goro umorno, briui suze i jo se uvijek s vremena na vrijeme tresui od smijeha. - Ova ti je valjala! - odhuknu i Deneti hvatajui dah. Sav se bio oznojio i doao u licu cren kao krv. - Znao sam, dina mi, da u ispast' kriv! - uze, toboe, da se pravda Mestvica. Kad se ardak napokon smiri, Hikmet-efendija se okrenu Mestvici pa e posve ozbiljno. - A zna li ti, Mula-Mehmede, da se uz arsuz enu more lijepi dennet zaradit'? Ako nisi znao, nek' i to zna! - Zar ba more? - radoznalo de Mestvica. - More, jah. - Ja kako to, moj lijepi mula-efendija? Hikmet-efendija se iroko nasloni na jastuke, ba kao da je u mehkemi, pa poe ozbiljno i odmjereno, kao da izrie presudu: - Svi ste, bezbeli, uli za Zembili Ali-efendiju, koji je birvaktile, bio ejhu-l-islam. A bio je vrlo uevan, pravedan i bogobojazan, kakav samo iv insan more biti. Ovo to vam kazujem, desilo se prije nego to e postati ejhul-islam. Nejse, dragi mu je Allah, uza sve darove dao i jednu kunju: dao mu je enu koja je, kau, bila prava dehennemska zebanija. Nejma kako ga nije ezijet inila. A on je, pravednik, sve to strpljivo podnosio. Nije hotio da je pua, jer nije hotio sramote, pa da svijet s njime usta ispire. Saburio je i trpio k'o to sve na dunjaluku proe. Glavno je da insan ostane ist i pravedan i da taki prid Allaha izie. Ondar, jednog dana, ta njegova ena uzme prati haljine. Al' joj uzfali sanduk koji je pod tekne podmeala. Tamo, vamo, nie sanduka. Ondar ona vikne naega Zembili Ali-efendiju i on doe. - Deder, veli mu, sagni se! - to da se saginjem? - Da metnem tekne na te, pa da operem haljine ona e. 104

- Pa zar na meni, ako draga Boga zna! - veli on. - Na tebi, na tebi, ve na kome? ta u ti ja, kad nejma sanduka! Ondar on, jadan i emeran, kroz suze uzdahne i ue u kuu. Svata je trpio, ali to ba nije mog'o da otrpi. Uzme svoj ap i izie iz kue. Bio je nakastio da krene u svijet i ode i ga noge nose. Tako i bude. I'o je jedno vrijeme sam i zamiljen, usput uei i Boga molei, dok jednoga dana ne nabasa na dvojicu dervia koji su ili od mjesta do mjesta, od tekije do tekije. Kad hin ugleda, obraduje se i prie im. - Selamun alejkum, brao! - Alejkumu-s-selam - vele oni. - Vidim, brao, da ste dervii. - Jesmo, jah. - A ja sam samac, putnik, pa mi dojadilo samom putovati. Ve vas molim da me primite u drutvo. Neu vam biti na teret. Dervii se zgledae, pa e ti ondar onaj stariji: - More, al' ima jedan art. - Da ujem, koji? - Mi smo, kako i sam vidi siromani dervii. Nita uza se nejmamo i goli smo k'o nokat. A ivjeti se mora. Al', u milosti Boijoj, obojica znamo jednu dovu, pa kad doe vakat ruku, jedan od nas proui tu dovu i dragi Allah nam dade nafaku za taj dan, jer na dan samo jednom jedemo. Pa ako i ti zna taku dovu, bujrum more s nama. Ondar se na Zembili Ali-efendija malo zamisli, pa e: Znam, brao, znam i ja tu dovu, pa vam ni s te strane neu bit' na teret. im to ree, odma' se pokaja i tobe doe, jer je slag'o. Al', samoa i tuga bijahu ga pritisli, pa se ponada da e mu dragi Allah la oprostit'. - Ako zna dovu, bujrum! - rekoe dervii i on im se pridrui. Nejse, ili su do podne sve kroz neku pusto, u kojoj ne sretoe ni insana ni hajvana. ak ni tica nije bilo. A sunce pripeklo, ini se mozak e provreti. Najpotlje ugledae jedno osamljeno drvo 105

pa sjedoe ispod njega. - Eh, brate, vakat je ruku - uini stariji dervi, okreui se naem Ali-efendiji. - Hoe li prouit' onu dovu i zamolit' Allaha delleanuhu da nam udijeli dananju nafaku? - Ja bi' volio da danas proui jedan od vas, a ja u ako Bog da, drugi dan - veli on. Ondar onaj stariji dervi die ruke i pone uit' dovu. Uio je u sebi. im je prouio, prid njih se spusti velika demirlija sa sahanima, a uz demirliju i testija s vodom. Sve okolo zamirisa od jemeka. Ondar oni oprae ruke, spomenue Boije ime i sjedoe za sofru. Kako oni sjedoe, tako se i ono drvo iznad njih okiti ticama koje poee pjevati. Zembili Ali-efendiji se uini da nikad taku pjesmu uo nije, ni da taki jemek jeo nije. Nejse, kad jedoe, ondar opet stariji dervi proui drugu dovu i zahvali se Bogu delleanuhu na nafaki koju im je dao, pa oprae ruke, uzee abdest i klanjae. Dok su klanjali, sofre i testije nestade, a i tice s drveta prhnue i odletjee. Poslije legoe da se malo odmore, pa iza toga krenue dalje. Sutradan, u podne, upitae dervii naeg Ali-efendiju hoe l' danas uiti dovu, a on hin zamoli da je proui onaj drugi dervi, a da e on sutra. Tako i bi, i sve ono to se zbilo juer, ponovi se i danas. ardak utihnuo pa upija svaku Hikmet-efendijinu rije. On malo zastade, iskalja se, pa nastavi: - Sve to ide, to i doe, pa tako doe i trei dan. Jednako su bili u onoj pustoi u kojoj su se zatekli prvoga dana. - Brate, na tebi je danas reda - ree stariji dervi naem Aliefendiji, koji vidje da vie nejma kud. - Jest, na meni je reda - apnu on, a srce mu udara, to od straha to od stida. Al', daba, vidi nejma kud. Ondar die ruke i potee iz dna srca: - Allahu veliki i milostivi! Tako Ti Tvoje milosti i Tvoga hurmeta, molim Ti se isto 'nako k'o to Te mole i ova moja braa, da nam udijeli dananju nafaku. Ovo svoju dovu namjenjujem na ono na ta je i oni namjenjuju. Smiluj mi se, Allahu na, i ne urezili me, ne dopusti da ostanem sramotan i ponien prid ovom svojom braom. 106

Amin! Kako on to ree, 'nako se prid njih spusti demirlija puna sahana s najljepim jemecima. Tice oko njih popadae i zapjevae, da bi insan od milja zaplak'o. Na Zembili Ali-efendija ne moe otrpjeti, a da od sree i zahvalnosti ne pusti suzu. Pa se ondar okrenu derviima: - Bujrum, brao, u Boijoj milosti! Kad su jeli i klanjali, pa se poslije malo odmorili, digoe se i krenue. Na Ali-efendija, koji je sav gorio od nak'a aka to mu je tolika milost bila ukazana, ne moe, a da ne upita dervie: - Brao, ako vas neto upitam, hoete l' mi kazati? - Pitaj, da ujemo! - Vi ste vidjeli da i ja znam onu dovu. Morete l' mi kazati na ta vi muradate kad od dragoga Allaha nafaku iete? Ondar e onaj stariji dervi: - Mi prvo zamolimo dragoga Allaha da nam dade nafaku za taj dan, a ondar reknemo: - Boe milosni, tako Ti patnje onoga dobroga oj'ka Zembili Ali-efendije, koju trpi od one svoje ene, dehennemske zebanije, i tako Ti njegova sabura i odabranog mjesta koje zbog svojih vrlina kod Tebe ima, smiluj nam se i podari nam dananju nafaku!... I im to reknemo, sofra i testija iziu prid nas... Kad to u, na Ali-efendija zanijemi, a onda hin priupita: - Na koga to rekoste da muradate? - Na estitog i bogougodnog Zembili Ali-efendiju, koji je poradi svoga sabura, zbog enina ezijeta, post'o pribran kod dragoga Allaha. uvi to, na Ali-efendija se to ga asa oprosti od dervia, pa iz tih stopa upravi kui. im je stig'o na kuni prag, sagne se i vikne: - eno, pohiti, ponesi tekne! Mislio je, pravednik 'vako: kad sam ja kod dragoga Allaha zbog svoga sabura toliko pribran da ljudi u svojim dovama muradaju na mene, nek' ena radi s mene ta zna. Halal joj bilo po stotinu puta! Hikmet-efendija za das uutje, ne bi li dojam njegovih rijei bio to jai, a onda se okrenu Mestvici: - Pa tako i ti, moj Mula-Mehmede: ako kojom sreom ovarie na enu arsuza, a ti ondar osaburi, nee li lijepi dennet 107

zaradit'. - Eh, eh, tako, tako! - povikae sijeldije raspoloeno, a MulaMehmed k'o s nokta doeka: - Blago si ga ondar vama, brao moja, jer ste vi svi redom dennetlije! Goro se od smijeha zacenu pa kao da povileni, a ni ostali ne mogoe odoljeti, pa se itav ardak prolamao od smijeha. Kad se to malo stia, eh-hadi-Mehmed se iskalja i ustade. - Kuda, eh hadi-Mehmede? - die se i Deneti. - Vakat je, a i podaleko je. - Ama, sjedi, ako Boga! Narediu da se spreme savone. Treb'o sam to i prije, da se ne pati silazei od kue. - Neka, neka, Alibee, ne treba! Imam ja svoga Mula Mustafu! Mi emo polajnak. - Ama, ba mi je ao - uze Deneti da se pravda, pratei starca preko ardaka. Prije nego to je izaao, hadi-Mehmed se jo jednom okrenu ljudima i pozdravi, pa u pratnji Denetia izae na hajat. - Dina ti i Boga, eh hadi-Mehmede, nemoj ta zamjerit' zamoli ga Deneti pozdravljajui se. - A ja u zapamtit' ono to si rek'o i gledaemo da toga vie ne bude. - Amin! - kratko e hadi-Mehmed. Dok su ili preko avlije, momci su ih pratili s upaljenim fenjerima. No je bila vedra i studena. Hiljade zvijezda treptalo je na tamnomodrom nebu. Kua u dnu avlije, s njezinim zaboravljenim stanovnicima, stajala je u mraku kao ukleta. Mula-Mustafi se uini da iz nje dopire neki nejasan glas, ba kao da neko prigueno jaue i doziva, ali nekako iz dubine, kao ispod zemlje. - Eno ga opet! - poluglasno e jedan od momaka. Kad maie jeniarsku kapiju, pred kojom je straa danonono stajala, Mula Mustafa, koji je dotle grizao jezik, ne moe vie da otrpi: - Nemoj mi zamjeriti, eh hadi-Mehmede, al' more bit bi bilo bolje da him ono nisi kaz'o. Svata oni mogu... Hadi Mehmed zastade i Mula Mustafa u kako starac 108

duboko uzdahnu. - Znam, moj Mula-Mustafa, znam da mogu! Al' ne mere se uvijek ni utjeti! Insan je duan da kae i osudi ono to ne valja, pa nek bude to e bit', il' ehit, il' gazija! - Ama, to ne kau drugi! Vidio si hin, svi ute! Niko ni rijei! Svi oborili glave i gledaju prida se! - Eh, moj br'te, tako ti je uvijek. Insani su podijeljeni u tri kauma. Prvi kaum je rahmani. To su oni koji su na dobrom putu. Drugi kaum je ejtani. Ti su na ejtanskom putu. Trei kaum je hajvani, i njih je najvie. Ko su i kakvi su, samo him ime kae. Prva dva kauma se meu sobom jednako bore, a trei kaum stoji i eka ko e bi' jai i pobijediti, pa da se uz njega prislone. Tako ti je to. Sad sam ti sve kaz'o... Do Vrbanjue nisu vie ni rijei progovorili. Imali su o emu utjeti. Pozdravili su se i rastali zamiljeni. Dotle su se i sijeldije u Denetia konaku bile prorijedile. Uskoro ostatoe samo Deneti, Hikmet-efendija i janiarski aga Mustafaga. Deneti dade znak momcima da izau iz ardaka. - Pa ta velite? - okrenu se drugoj dvojici. - Hm, uste l' onoga! - tvrdo e Mustafaga, ne diui oiju i jednako gledajui u ilim. - Jah-h. - Pa, ta emo? - U tvravu, eto ta! - doeka Mustafaga otro i die glavu. Na desno je oko bio orav i spod napola stisnutih kapaka provirivao je mrak. - Tccc... jok! - uini Hikmet-efendija. - Ve? - Nije pametno, efendum! Time emo jo vie uzbunit' svijet, koji se i onako uzbunio. Ne znam to je onim u tvravi trebalo da dave tol'ke ljude da ne idu pod bajrak! Beiraga je, po mome, za to najkrivlji. Zar nam je malo briga i brez toga?... Ja se, dina mi, brinem. U ariji vrije k'o u kazanu. Samo se pitam i e prekipjeti i preliti se! - Ja bi' njega i nake k'o on u tvravu, pa jednima gajtan, a druge... pa da vidi! 109

- Neka, neka, Mustafaga, polajnak! Da ujemo Hikmetefendiju - prekide ga Deneti. - Ako e se mene sluat', ja bi' Beiragu jedno vrijeme pritvorio u tvravi. Dok se svijet malo ne primiri. Rijet emo da se ispituje poradi ega su ljudi podavljeni. Mustafaga skoi sa seije: - ta ree, Beiragu u tvravu! - Polajnak, Mustafaga, ako Boga! Nismo zar djeca! - Ama, ako darnemo u Beiragu, skoie straa! Svi su u tvravi uz njega! - Promini hin! Velike hin muke prominit' - mirno e Hikmetefendija. Bolje i to, nego da se digne buna. - Rad'te ta znate, al', brez mene! - Neka, neka, Mustafagaaa! - pomirljivo e Deneti. - Beiragi se more rijet ta je po srijedi. Nek ostane u tvravi koju heftu, nita mu falit' nee. Mora se neto uinit'! Ono, to hadi Mehmed ree, nije daba. Nije! - Ama, briga mi je ta matuh govori! Ja bi' njega...! - frknu Mustafaga. - Nije on, Mustafaga, matuh, nemoj tako! - ozbiljno e Hikmet-efendija. - Ja mislim da smo se zdogovorili - prekide Deneti. - Ti se Mustafaga, jo malo promisli pa vidi kako emo to izvesti. Ako treba, zovnuemo Beiragu i rijet mu. Je l' tako... - Ja nisam za to, a vi radte kako znate - die se Mustafaga. - Mustafaga, - die se i Deneti - 'vako emo kako smo se zdogovorili! Brez muharebe! Svi smo za to da bude brez belaja! - Ama, bezbeli, zna to i Mustafaga - pomirljivo e Hikmetefendija, gladei lijevom rukom desnicu koja mu se ubrzano tresla. *** Tri dana nakon sijela u Denetia konaku, zatvoren je Beiraga, dizdar tvrave. Sve se odvijalo na dlaku onako kako su utanaili Deneti i mula. 110

Dan uoi Beiragina hapenja Deneti je pozvao Karadu, Beiragina zamjenika u tvravi, kao da je znao da e ga obradovati, jer Karada nije mogao smisliti Beirage. Prvo, Karada je bio dolo, repa bez korijena, a Beiraga Sarajlija, u dobru hatoru i agama s Kapije i mnogim drugim kojima je trebao ovjek njegova kova. Beiraga uz to nije bendao Karadu ni koliko lanjski snijeg, pa je to na svakom koraku pokazivao. Hej, ti, bjeloguze sjeniki! - esto bi mu doviknuo, i to pred momcima u tvravi, nastojei da ga time to vie unizi. Zato, kad je Deneti pozvao Karadu i rekao mu ta treba da radi, ovom se uinilo da ga je sunce iznenada ogrijalo. Ve je vidio Beiragin kraj i uinilo mu se da uje kako mu noge struu o tle, dok ga momci mrtva povlae. Odmah se ponadao da e on postati dizdar. - Biva, 'vako e - govorio je Deneti povjerljivo i tiho, gledajui Karadi pravo u oi. U tom njegovu pogledu bilo je neega i podrugljivog i opakog, od ega je Karada protrnuo, zahvaljujui Bogu da se ne radi o njegovoj, ve o Beiraginoj koi. - Biva, 'vako: kad on sutradan doe sa sela i ue u tvravu, iz tih stopa ga razoruajte i zatvor'te. Samo brez muharebe! Nikakve muharebe neu, to da si zapamtio! - ponovi Dneti napola mirei i naglaavajui svaku rije. - A ta de potlije bit', vidjeemo. - Razumim, beg-efendija! - ekaj! Nita ti ne razumi! Jo danaske, ili jo bolje veeras, makni iz tvrave sve one koji su uz njega. Primjesti hin, il' na Goricu il' i zna, a mjesto njih dovedi druge. Ima, bezbeli, svojih ljudi u koje se more pouzdati, ha? - Imam, beg-efendija. - Eh, pa lijepo. A on, ako bude diz'o tafru i horozio se, smiri ga, smiri!... - tiho de Deneti i pri tom zamiri na oba oka, ba kao da pada u san. Rairi male, podbuhle ruice, kao da se od toga ograuje. - Razumim, beg-efendija! - ekaj! Ne razumi! Ti odmah misli da ga treba... Jok, jok, efendum! Nita! Zatvori ga doli pod basamake i ostavi ga da se hladi. Nek' se sam o sebi zabavi. Jakako! Nit' mu 111

smije ko prilazit', nit' on smije kome ta poruivat'. - Razumim. - Eto, tako... A sad, hajde, pa gledaj kako e. Samo, opet ti kaem: nikakve muharebe ni huke! Za sve e mi glavom odgovarat'! Izlazei iz konaka. Karada nije bio naisto ta e sa Beiragom, ili ga treba smai, ili... Odlui, da ga zasad strpa u eliju pod basamake, a poslije e se vidjeti. Prije akama izmijenio je straare za koje je znao da su Beiragini ljudi. Jedne je poslao na Goricu, a druge na Viegradsku kapiju. Umjesto njih doveo je druge, uglavnom svoje ljude. No je protekla mirno, niti su koga dovodili, niti odvodili. A sutradan ranim jutrom Beiraga, koji je tri posljednja dana bio na svom dobru u Glavogodini, izbi u tvravu. im mu otvorie i dok ugleda nove straare, razvika se: - Okle ovi ovdi, ko vas je doveo? Karada, koji od juer nije micao iz tvrave, izae na avliju. - Okle ovi ovdi? - okrenu mu se Beiraga. - Tako je nareeno. - Nareeno? A ko je mimo mene mog'o naredit'? - pisnu on. - Muselim. - Muselim? - Jah, muselim! - naglasi Karada s visoka. - Ma, uje li ti! Ovdi sam ti ja i muselim, i paa, i vezir i sve, jesi l' uo! A vi - okrenu se straarima - kup'te se i polja! Karada, s tobom u ja za ovo nabaka raspravit'! - Nejma ti sa mnom ta raspravljat' polahko e Karada, pa se okrenu zbunjenim straarima: - Nie ne mi'te i ostan'te i ste. Ja ovdi zapov'jedam! - Ha, ta ree, majku li ti firaunsku! - ciknu Beiraga i lati se dugog noa. Karada dade znak straarima koji zaskoie Beiragu, pa ga za as povalie i razoruae. - Karada..., kurvini sinovi, zar mene! - derao se Beiraga izbezumljeno. - Pod basamke, ga, ta ekate! - naredi Karada. Beiraga se 112

otimao i vikao kao da ga iva deru: - Puajte me, majku vam cigansku il' u vas sviju pobit'! Puajte, ujete l' me! - Vodi ga, vodi! - Karada, platie mi za ovo, il' ja ne bio iv! Dok su ga straari vukli preko avlije, Beiragi spade kapa s glave i obua s nogu, a krv, koja mu je tekla iz nosa, oboji kaldrmu. - Karada, platie mi k'o niko! Proklee mater koja te okotila! - prijetio je i psovao Beiraga, dok su ga straari vukli avlijom. Kad ga s mukom ugurae u mranu eliju ispod basamaka pa navalie mandal na vrata, Karada dade znak straarima da se povuku, pa sam ostade pred vratima i osluhnu. Nekoliko se trenutaka nije nita ulo, a onda se Beiraga ponovo javi. Poe psovati i dozivati glasom u kojem se osjeao prizvuk i nemoi i straha. Dozivao je odnekle iz dubina, kao ispod zemlje, jer je elija bila za nekoliko basamaka nia od hodnika. Neto kasnije, kad mu se oi priviknue na mrak, uspe se do vrata pa poe udarati i nogama i rukama. - Otvarajte, otvarajte, kurvini sinovi! - vikao je promuklo, dok su debela gvozdena vrata zvonko odjekivala od udaraca. Karada se s druge strane pritajio pa gotovo i ne die. Beiraga je jo neko vrijeme udarao i vikao, pa kad se umori, zautje. ulo se kako silazi niz basamake i bespomono jedi i uzdie. Jedno je vrijeme nastala duboka tiina, a onda se silovito prolomi: - A-aaaa! Brao, puajte, u pomo! U pomo, brao! Glas je ovaj put dopirao iz jo vee dubine, jer je zatvorenik sjedio na kamenom podu elije i dozivao. Svaki put, nakon to bi zazvao u pomo, zautio bi i osluhnuo, oekujudi da mu se neko odazove i javi. Karada se jo vie pribio uz vrata, s osjeajem neke udne jeze koja ga je podizala kad god bi se Beiraga oglasio i poeo da doziva. Nije bio svjestan je li to od straha ili od prevelikog zadovoljstva to je doekao takav Beiragin kraj. 113

U jednom trenutku, kad ponovo zavlada tiina, Karada se pomae pa malom pukom nehotice zagreba o vrata. - Ko je, ko je to? - javi se Beiraga tiho, za tren oka naavi se kraj vrata. - Straa - odgovori Karada izmijenjenim glasom, a ona maloprijanja jeza ponovno ga pomilova po itavu tijelu. - Koji si, kai se! - apnu zatvorenik pribijen uz vrata. - ta je, ta hoe? - upita Karada umjesto odgovora. - Jesi l' od naih il' si...? Karada je utio. uje li me? - ujem. - Koji si? - Od naih sam. Avdan. - Avdane, bi l' me neto poslu'o? Nee se kajati! - ta? - Da javi Mustafagi na Kapiju ta je sa mnom, il' da mi ode do kue. Nee se pokajat' kad ti kaem! -Ba? - Dina mi! - ta e mi dat', da ujem! - ta voli: il' u zlatu il' u neemu drugom? - U zlatu. A kad e mi dat'? - im iziem. - Nee privarit'? - Dina mi! Jemin ti je! Samo, pohiti! - ta u rijet? - Reci Mustafagi da ni asa ne asi, ve da pohiti, iz ovijen stopa! - Zar te je strah? - I ne zaboravi mu rijet da povede momke. Al', im prije! aptao je Beiraga uzbueno. Karadi se inilo da iza vrata osjea Beiragin vreo dah. - I ta jo? - To, tol'ko, al', im prije! Karada je i dalje stajao kraj vrata. Uivao je u Beiraginu strahu i njegovoj jalovoj nadi da e mu Mustafaga pomoi i osloboditi ga. 114

- ta je, to ne ide? - Ne smijem. - Od koga? - Od Karade. - Ma kakvog Karade, krmak mu mater! prosikta Beiraga bijesno. - Sredidu ja njega, da mu se ni za trag nee znati! - Ba? - Kad ti kaem! - Kad je tako, da i ja tebi neto kaem. - Kazuj, al' brzo! - Moj ti je savjet da proui koju Ajetu-l-kursiju i da potegne ehadet, dok je jo za vakta - tiho de Karada pa prsnu u smijeh. to se vie smijao, sve ga je vie podilazila ona maloprijanja slatka jeza. S druge strane nastade tajac. A kad Karada uutje, iz elije dopre skrhan Beiragin glas: - Da bog da ti ne crk'o dok ne otpatio 'vako k'o i ja! Jedno su vrijeme obojica utjeli, a onda se Karada na prstima odmae od vrata. Pozva straara i posla ga pred eliju. - Ako ta uje, zovi me! Bude l' vik'o', nije ti briga. Uutjee. Uputi se zatim u Beiraginu odaju, sjede na minder i zamisli se. Nekakva turobna slutnja poe mu lazati po mokranom mjehuru i natjera ga da mokri. Ali, ne moe, uinilo mu se. Uznemiri ga Beiragina kletva. Beiraga se za to vrijeme bio uurio u kut elije. Drhtao je kao prut. Slutio je ta ga eka. Pri pomisli na smrt, jeio se od straha. Vidio je tolika pogubljenja i znao je kako to izgleda. Guilo ga. Kao da mu je oma ve namaknuta na vrat. Doe mu da povraa. Onda mu se poe priinjati. Uzalud je dlanom zaklanjao oi i dozivao u pomo. Mrtvi su dolazili da ga obiu i vide. Prilazili su utke, bez rijei. Sviju ih se dobro sjeao. Bilo je meu njima ljudi iz arije, trgovaca i esnafa, pa onda aga, seljaka i zimija. Jedni su mu pokazivali rane od noeva i kuruma, drugi masnice od ueta na vratu, a svi su neujno plakali i uvijali se oko njega, ba kao da su od dima satkani. Meu njima se pojavi i onaj nekidanji kasap Junuz. Kleao je na koljenima, s omom oko vrata i jednako padao ustranu, 115

ali nikako da se svali i padne. Oi su mu bile irom otvorene crne i krupne, a iz njih su tekle suze. Onda mu se oma pretvori u crnu, debelu zmiju, koja se odmota s vrata i poe da laza prema Beiragi, palacajui crvenim rasjeenim jezikom. On vrisnu, skoi na noge i svom silinom se zatra prema vratima elije. Udari glavom o rub kamenog basamaka i vrisnu koliko ikad moe. Jauk odjeknu tvravom i zamre meu zidinama... U neko doba noi, taman kad se Karada bio zanio u san, straar ga poe drmati. - Karada, ustani' de! - ta je, ta je bilo? - skoi on zbunjeno, ne mogavi da se rasani. - Ne znam, al' k'o da je Beiraga... - ta k'o da je...? - Krklja... - Haaa...? Zovi momke! Daj fenjer! Dok je uzbuen otkljuavao eliju, okupljeni straari su stajali i utjeli. Neto teko i zlokobno lebdjelo je u zraku. - Daj, posv'jetli! Svi su stajali na otvoru vrata i gledali u eliju. Dolje, u uglu, leao je Beiraga. Leao je potrbuke, skvren i bez glasa. Crn potoi krvi nadirao je ispod njega i polako lazao po kamenom podu. - Ramize, sii i digni ga! Dede, posv' jetli mu! Kad mu digoe glavu, svi se stresoe. Jedan od straara uzviknu. itavo Beiragino elo bilo je smrskano. Kao da ga je neko maljem dohvatio. - Bezbeli se zaletio i udario glavom o basamake. uo sam kad je vik'o i kad je neto udrilo... - poe da objanjava straar koji je straario pred elijom. - Hajde, izlazi - naredi Karada mrano i zakljua vrata. Noanje slutnje se obistinie. Opet ga neugodno zakaklja u utrobi. Pred oi mu izae Deneti. Hoe li mu ovo biti po volji? - upita se i strese. Vie od straha nego od none svjeine.

116

*** Glas o Beiraginoj smrti stigao je ranim jutrom u Denetia konak. Zatekao je Denetia dok je u enskom krilu konaka srkao kahvu. Zamagljenih oiju od nesanice zbog neiskapljenih slasti noanje noi, jo nije mogao da odlui da li da se jo malo poigra s Fazilom ili da ide. Morae poruiti po Mestvicu da mu uvalja i donese jo maduna, jer osjea da mu madun pomae. ak se i Fazila svu dragu no, cikotala i paakala, dok se nije umorila i zaspala. A jest plaha! Ne zna se ta je ljepe i bjelje na njoj. Ili vrat, ili njedra, ili bedra. Pa kad se jo idne i cikne dok je on... Kad su mu javili ta se noas zbilo u tvravi, uzbudio se. Nije mu bilo mrsko, ali ga je vijest iznenadila. Brzo se opremio i ostavio iznenaenu Fazilu, pa se uputio u svoje odaje. Poeo je hodati goredolje, uznemireno oekujui ta e se dalje zbiti. Nije dugo ekao. Prvo je izbio jeniarski aga Mustafaga, a odmah zatim i Hikmet-efendija. Kao da su se dogovorili. Zaudo, Mustafaga je bio umjereniji nego to se Deneti nadao. - Rekoh li ja da onom starom jarcu treba zakrenut' vratom! A vi uzeli da ga branite! Ko e sad ljudima na oi? - poe Mustafaga i ne ekajui da mu Deneti prihvati selam. Hikmet-efendija, koji se ba u taj as pojavio na vratima, glavom dade znak Denetiu i mirno dodade. - Allahrahmetejle!... Ko bi se tome od Beirage nad'o. K'o da nije mog'o da prieka da se stvari raspetljaju. Sad, ta je - tu je. - Ne mere tako, Hikmet-efendija! - obracnu se Mustafaga. Ljudi e trait' da im se poloi raun za Beiragu! - Baaa! - otegnu Deneti zajedljivo. - A kome je on polag'o raune kad je davio enlike ljude? Kome, da ujem! Mustafaga prijetei sijevnu svojim jednookim pogledom. - Alibee, ako emo tako, ondar...! - Allah, Allah, ta vam je, pobogu! - umijea se Hikmetefendija pomirljivo. - Neka, Hikmet-efendija, pusti da mu kaem! - otro e Deneti. - Ja u odjutra opremit' tatara u Travnik i o svemu javit' 117

veziru. A ako u Saraj'vu bilo ta ozuhuri, ti e, Mustafaga, pojest' poparu dobro znaj! Pa sad kako hoe - okrenu mu se Deneti, prijetei svojim kratkim, debeljukastim kaiprstom. - Dosti je bilo i Moria i nakijen k'o oni! Bolje da izgine deset Beiraga, ve da plane buna! Mustafaga ustaknu. - A zar nije moglo brez toga? - Nije! A on da nije kriv, ne bi sam sebi kidisav'o! - A ako se ljudi dignu, ko e prid njih? - Ti, eto ko! A ako nee ti, hoe vezir. Hoemo svi! Samo se ondar uvaj!... Ma ne znam to si toliko zapeo za njega! Ih, ja velikog jazuka i velikakog mi oj'ka! Mustafaga je smrknuto utio i grizao usnu. - A ako ba treba nekoga isturit' prid ljude, isturiemo onoga... onoga Karadu, kako li se zove. ta mi znamo kako je to bilo u tvravi i ta je bilo izmeu njega i Beirage. Ha, je l' tako? Ne znam, radite kako znate - promrsi Mustafaga. - Nije kako znate, ve tako ti je! Ma nit' smo tamo bili, nit' znamo ta je bilo. Njegovo je bilo da pazi na Beiragu, dok se stvar ne ispita. A ta je on radio, na svoju ruku, nek za to i odgovara! Iz ovijen u stopa naredit' da ga zatvore. Da ga ne puaju iz tvrave. Da ujem, ta vi velite? - Ono, to kae, tako je... - prihvati Hikmet-efendija rasteui. - Mi smo prid ljudima rekli da emo stvar razvidjeti i to smo i hotjeli. A to je ispalo 'vako, mi za to nismo krivi!... - Ne bojte se, niko ga u ariji nee poalit'! Jedva e doekat' da uju da ga nejma, - odmahnu Deneti rukom. - Samo ti puaj onoga eha i onoga njegova Mula Mustaficu da rove! - puhnu Mustafaga na nos. - Onaj je neki dan dov'o pola arije prid Kapiju. Hotio sam jo ondar da mu zavrnem vratom, al' vi ne dadoste. Samo vi njih puajte, pa ete vidjeti! - Ostavi ti to meni, Mustafaga, to je moja stvar! Nije sve ni u gajtanu! Progovoriu ja s njima. Malo drukije ve neku veer! Ono je bilo baka, prid svijetom. Taman bi nam trebalo da smo hin... I onako me, dina mi i Boga, ponekad ufati strah. Zar, boni, ne vidite da 118

vrije! Samo to se nije prelilo - pomirljivo e Deneti. - Jah, nije lahko... - dodade Hikmet-efendija brino. - Ve, ostavimo Alibegu da on to svri. A za Beiragu emo 'vako kako smo se zdogovorili. Ja mislim da je tako najbolje. - Je l' tako, Mustafaga? - Ne znam, Boga mi, puna mi je kapa - othuknu Mustafaga, ve podobro raskravljen i smekan. - A kome nije puna kapa? Zar je meni lake? doeka Deneti. Rastali su se pomirljivo, ostavljajui Denetia da postupi kako su se dogovorili. Nakon to je pozvao i uputio atiba kako e i ta e napisati veziru u Travnik, Deneti naredi da mu pozovu eh-hadi-Mehmeda i Mula-Mustafu. - Prvo staroga, pa ondar onoga! Bilo je ve podne, kad je hadi Mehmed stigao u konak. Sveo ga je jedan od unuka, jer se zbog poledice teko moglo niz mahale. Dok je iao, bio je svjestan da se neto krupno moralo dogoditi, dok ga Deneti poziva u ovo doba. Mada nije znao ta je, nikakvu se dobru nadao nije. Jer, dobro nije poodavno izlazilo iz Denetia konaka. Kad je uao u avliju, ostavivi unuka da ga eka pred konakom, hadi Mehmed se u pratnji jednog od momaka uputi preko avlije. Iao je uspravno, smiren i dostojanstven kao i uvijek. Deneti, koji ga je ugledao odozgo, iz odaje, prie blie penderu, pratei svaki starev korak. Ljutili su ga njegov mir i pouzdanje s kojim je dolazio. Umjesto da se uznemireno osvre oko sebe, eto ga, dolazi kao da ide na zijafet! - E, nauiu ja tebe pameti! - prosikta Deneti odmiui se, od pendera. Dobro je rek'o Mustafaga: treba njega pritegnut'! I njega i sve druge. Jer, ako im se pusti, ode to! Kad momak otvori vrata da hadi-Mehmeda propusti u odaju. Deneti dade znak atibu da izae. Nije elio da iko prisustvuje njihovu razgovoru. - Selamun alejkum! - pozdravi hadi Mehmed, tarui prozeble 119

ruke. Oi su mu iroko i otvoreno gledale u Denetia. Nekakav smiren osmijeh, kakav upuuju oni koji sve razumiju i prataju, igrao mu je oko usana. Taj starev osmijeh jo vie razgnjevi Denetia. Kao da ga podbode. Htjede da plane, ali se suzdra. - Alejkumu-s-selam - odgovori gledajui ustranu. Ne ree mu merhaba, ne upita ga za zdravlje i ne ponudi da sjedne. - Zvao sam te... - poe Deneti i zastade. - Bujrum, evo me, makar to je zima - osmijehnu se starac. - Zima ne zima, al' sam te zovn'o radi one veeri. Rezil si me uinio prid enlikim ljudima. I mene i Hikmet-efendiju. Na moju nevolju, poslu'o sam te, i vidi ta bi! Hadi Mehmed die pogled. - Beiraga je noas skon'o u tvravi. Nek' zna, ti si za to kriv! Ba ti! - upre Deneti prstom u starca. Primae mu se tol'ko, da osjeti miris jaga koji je dopirao sa hadi-Mehmedove odjee. - Ne nagli, Alibee, ve mi kai oklen sam ja za to kriv! Ako je zbog onoga to sam ti one veeri na sijelu govorio, ondar grijei. Rek'o sam ono to je trebalo da ti kaem. Da nisam, grizlo bi me. Bilo je farz da ti to kaem. Deneti povileni. Ne moe se suzdrati: - uje li ti! Dosta je meni i tebe i takijen k'o ti! Nee ti meni pamet solit' i svijet bunit'. Ako ti one veeri nisam kazo, kazau ti sad: il' uuti, il' u te ja zauvijek uutkati! Zapamti! Dok je vikao i prijetio, Deneti je bijesno optravao oko eh hadi-Mehmeda. Sliio je, to bi Baeskija imao obiaj rei, na nadolmljen patlidan. Sitne vodnjikave oice bijesno su mu sijevale, a jednako je prijetio kaiprstom ispred hadi-Mehmedovih oiju, ba kao da je elio da ga njime ubode. Smireni osmijeh ni sada nije silazio sa stareva lica. ak, kako se Denetiu uinilo, sad je taj osmijeh postao jo i posprdan, to ga jo vie razgoropadi. - Smije se, ha? E zaplakae, dina mi! Nee ti meni inad tjerat', zapamti. Moj si ti! - Alibee, smiri se, ako Boga draga zna. Rata sve to! Ne daj da te ejtan podjaruje i na ruku uzima! Zar se razuman insan smije 120

dotlen zaboravit' da ne zna ta govori? Smiri se i sjedi, pa da k'o insani progovorimo. - Kaz'o si ti one noi to si im'o da kae! Ne valjam ti ja, ne volja ti mula, ne valja ti itav devlet, a valja ti i tvoje drutvo i tvoja tekija! Ma zna li ti da u ja i tebe i tvoje drutvo satrt' zajedno s tekijom. Nee vie carski ljudi ginut' poradi tebe i takije k'o ti! - E moj, Alibee, moj Alibee, al' se daba grijei! A ako morebit misli da me time pripadne, ne mui se! Jer, jedno u ti rijet: samo je Jedan kojega se ja bojim! Samo je On, Allah, delleanuhu! Pa ako je Njegova volja da zbog istine koju sam ti kaz'o padnem od tvoje ruke, neka tako i bude! Ja se smrti nimalo ne plaim i za nju se odavno spremam. To nek' ti je znano! Deneti je drhtao od uzbuenja. as je stezao as irio svoje male gojazne ake, pa je izgledalo da e svakog asa nasrnuti na starca. itavo mu je lice bilo podliveno krvlju. inilo se da e od uzbuenja prsnuti. eh hadi-Mehmed mu prie i blago stavi ruku na rame. - Ono to sam ti kaz'o one noi, i sad ti kaem: ne ini zuluma. Alibee, zaklinjem te! Nije vlast radi zuluma. Ne zaboravi: doi e dan obrauna! Dunjaluk je kratak! A ni ti vie nisi mlad. Vakat je da razmisli o onome ta te eka. - Dosta! Umukni! - Ja tol'ko, a ti kako hoe. Reci mi sad: il' u ii, il' naredi da me vode. Deneti prie seiji i umorno sjede. Disao je ubrzano. Onda se kao odsutan zagleda u hadi-Mehmeda i muklo apnu: - Gubi mi se s oiju! Dok je hadi Mehmed prelazio avlijom, Deneti ustade i prie penderu. Gledao je starca kako uspravan i dostojanstven ide prema kapiji. inio mu se u taj das velik i nepokolebljiv kao klisura. Osjeaj vlastite nemoi i poraza poe ga guiti. Htjede da vikne momcima da ga epaju i vode u tvravu ili da ga vrate pa da ga on nogama izgazi, ali ga prizor koji ugleda razorua: jedan od momaka prie eh hadi-Mehmedu, dohvati ga pod ruku i povede do kapije. Ostali momci su ga smjerno pozdravljali i sklanjali mu se s puta. 121

Deneti se odmae od pendera pa i ne gledajui, spotae se o mangalu. Bijesno frknu i oturi je nogom, na ta jedan od momaka utra i iznenaeno zastade kraj vrata, ugledavi prevrnutu mangalu i prosutu eravicu, koja je za as zahvatila ilim. - ta je, ta eka, kupi! - ciknu Deneti i istra iz odaje. *** Kad su javili Mula-Mustafi da ga Deneti poziva u konak, on se uznemiri. Ve od juer mu je igrao lijevi oni kapak i samo je ekao kakva de ga nevolja pokiopiti. - Ja zna li, rata me zovu? - pitao je momka koji je doao da mu to javi. - To ti ne znam rijet. Emin-efendija je naredio da te zovnem. - A zna li, jesu l' jo koga zvali? - Zvali su i eh hadi-Mehmeda iz Sinanove tekije. - Jesu, jutros. Mula Mustafa se tek uznemiri. Razne misli poee se rojiti po glavi, dok se na jedno ne vrati: na nekidanje sijelo. - Ako nije to, ne znam ta bi, drugo - razmiljao je poluglasno. - Hadi Mehmed je rek'o krupne rijei. Dobro kaza Mestvica: Nastradae, dina mi! Ih, kamo sree da nisam ni i'o! Kad nisam prije, da nisam, bogdo, ni tada! Brzo je zatvorio pisarnu i usput se uvratio Avdagi u berbernicu. - Avdaga, ja odoh, zovu me. Ako me ko ustrai, nek' zna. - i e? - Zovu me, u konak. - Ja zna li rata? - zabrinuto e Avdaga. - Ne znam, vidjeu... - slee Mula Mustafa ramenima. - Ah, ah... hajde, da Bog da s hajrom! - isprati ga Avdaga do vrati i zabrinuto odmahnu rukom. to se vie bliio konaku, crne slutnje su ga sve vie obuzimale. - Inne Rabbi latifun lima jeau... Inne Rabbi latifun lima 122

jeau... (Zaista je moj Stvoritelj milostiv prema onome ko zasluuje) - uio je usput, steui dubu na prsima. Pred jeniarskom kapijom zazebe ga oko srca. - Morebit da je radi onoga?... sjeti se nedavnog pohoda na Kapiju, kad su traili da se pusti Junuz kasap. - Samo, to me ondar ne zovu age, ve Deneti? Kad izbi pred konak, iz jedne sporedne kapije na desnoj strani, iza koje se nalazila avlija s aharima, izjaha Tatar i oinu konja koji odjuri niz emaluu. - i li ide i ta li nosi, Allahu moj? - pomisli Mula Mustafa gledajui za Tatarom. Tek ovdje, pred konakom, osjeti se posve sam. Nije to bila njegova iva i uvijek buna arija, u kojoj su ga svi poznavali i u kojoj se osjeao svoj na svome. Pred njim se sada dizao prostrani i utljivi konak, sa svojim bogato namjetenim, ali hladnim odajama, u kojim se pletu nevidljive niti i donose krupne odluke. Pred njegovim visokim zidovima i tvrdim kapijama, iza kojih se utke kreu sluge i straari i sav onaj posluni svijet koji slui i slua Denetia, ljudi postaju nesigurni, sitni i slabi, ostavljeni i od najbliih. - Hajde gori i javi se atibu Nasih-efendiji - rekoe mu u avliji. Navrh basamaka susrete atiba Nasih-efendiju. Mula Mustafa ga je dobro poznavao. Bili su nekada komije, a i Nasih-efindijino dijete uilo je pred njim u mektebu. - Ha-h, do'o si, Mula-Mustafa! - oslovi ga Nasih-efendija, ali nekako tvrdo i slubeno. - Jesam, evo me. Zvao me muselim. - Jest, zvao te je. - A ne zna poradi ega? - tiho e Mula Mustafa. Nasihefendija slee ramenima: - Ne znam, mlogo me pita. Kazae ti Alibeg. Hajde 'vamo. Dovede ga do vrata. - Skini firale i ui ! U odaji nikoga. Bila je bogato namijetena kao i itav konak. Minderi zastrti crvenom ohom, a raskono izrezbarenom okolicom i ietom. Zastori na penderima su napola navueni. U odaji duboka 123

tiina, ispunjena tekim mirisom anduza. Mula Mustafa zastade kraj vrata, ne smijui ni da se makne. Kao da se plaio da ne narui tu nestvarnu tiinu. Prolo je neko vrijeme, a onda se iza oniskih, u polukrug svedenih vrata ukraenih bakrenim pulama, zau uanj. Vrata se neujno otvorie, a na njima se ukaza Deneti. Na licu mu ni traga od nekidanje ljubaznosti i gostoprimstva. utke pree preko Mula-Mustafina selama, zastade nasred odaje i naglo se okrenu. Gledao je Mula-Mustafi pravo u oi. - Dovukao si se, biva! Mula-Mustafu presijee. Takvom se doeku nije nadao. U dui se zastidje. Osjeti se kao da stoji golokrak pred Denetiem. - Ti si onaj to buni ariju i udara na mehkemu! I to ti je bilo malo, pa si ud'rio i na Kapiju! Mula Mustafa se ukipio pa ni da progovori. - Govori! On pokua da nae rije, ali je ne nae. Kao da mu se jezik zavezao. - Govori, kad ti kaem! - pisnu Deneti i dohvati ga za bradu. Mula Mustafa u taj as zaeli da mu Deneti, zajedno s bradom, iupa i duu. Nakon to ga je nekoliko puta dobro prodrmao, krei u Mula-Mustafi sve ljudsko dostojanstvo, odgurnu ga. - A ko nakla rahmetli Logaviju, ni to, morebit, ne zna, ha? upita Deneti, ponovo pruajui ruku prema Mula-Mustafinoj bradi. - Iupau ti je zajedno s glavom, nek' zna! Mula Mustafa zaplaka. Suho i staraki. - Hlini, ha? Sad hlini, a kad buni ariju i nakilja potene ljude, onda se junai i horozi, je l'? - Hej, zemljo, otvori se da propadnem! - uzdahnu Mula Mustafa, unien i posramljen kao niko njegov. - ta je, zar nejma ta da mi kae? A i ti je eh hadiMehmed, sram vas i stid bilo! Zovn'o sam vas na sijelo k'o ljude, a vi, k'o bijesna paad! Mula Mustafa rukavom otra suze, koje su mu jednako 124

navirale. inilo mu se da se sav pretvorio u suzu. Deneti se odmae od njega. Pogleda ga onako uplakana i pogruena, pa kao da se saali nad njim. - Sjedi! - pokaza mu rukom na seiju. - Neka... - apnu Mula Mustafa, gutajui suze. On mrknu i sjede. - Ma zar ti ejtan ne da mira pa da gleda i radi svoj pos'o, umjesto da trai belaja - poe Deneti meke. - Rata ti je to? Hajde, da ujem, rata? Kai mi, to si bunio ariju? Zbog onoga sjerotog momka Junuza koji je jedinac u matere, a koji nije bio kriv kol'ko ni ja. Potvorilo ga da je ubio zaptiju, a on tih dana nije ni bio u Saraj'vu. Deset ljudi e jemin dati... - A ti onda pravo, pa na mehkemu! Pa onda na Kapiju! Podig'o si one arijske ahmake, pa, hajde! - Poli smo da zamolimo da... - Jest, da zamolite! A jok da palite i ruite! A to si nakiljo rahmetli Logaviju, hajde, da ujem! - Prigovorio sam mu radi damije za koju je malo dao. A on se ondar izuz'o na mene, pa hotio da mi oduzme imametluk i... - A one noi kad ste bili na sijelu ti i onaj, onaj... - zarea Deneti. - Zar se 'nako govori s ljudima od devleta? - Zaboravi to, Alibee - Mula Mustafa se po prvi put malo ohrabri. - eh hadi Mehmed je star oj'k, pa ponekad prileti i rekne i ono to ne bi treb'o. - Prileti, kae! E, nee vie, to ti ja kaem! - poe Deneti ponovo da se esti. - Jezik du ja njemu iupat' pa da je stotinu puta i eh i hadija! To mu kai, jesi li uo? - uo sam... - apnu Mula Mustafa. - A ti, ime se ono bavi? Pie svijetu, ha? - Piem... - Ja, more l' ti barem idara izi?... Potanko, bezbeli - Deneti e saaljivo. - Elhamdulillah, ja sam sa svojom nafakom zadovoljan. - Lijepo, tako i treba! Insan treba bit' zadovoljan s onim to 125

mu je dragi Allah dao i uvijek uur initi. Samo, da jo ne izlijee i ne treba. Rata ti je to, moj Mula-Mustafa, rata? Haman ti i ne zna ta je svjetina! Ostavie te, moj br'te, kad ti je najgore! Kandija njima treba, kandija! Mula Mustafa, se okljunio, oborio oi, pa uti. - Je l' tako? - Tako je - apnu on. Deneti se die. - Ovaj put u ti oprostit' al', nemoj vie! Nemoj da te guja ujede! A sad, hajde! Mula Mustafa poe. - ekaj! Deneti pride ekmedi koja je stajala u jednom oetu odaje zastrta serdadom, pa je otvori. Izvadi jednu konu kesu, odvagnu je u ruci, pa je opet vrati. Uze drugu, manju, pa je dobaci Mula-Mustafi. - Na, pa se malo pomozi! - Fala ti, Alibee, al' ja, Bogu fala, nisam muhta... Neka, uzmi, kad ti dajem! Zamagljenih oiju, sve kao u nekom bandaku, Mula Mustafa die kesu, pozdravi Denetia, pa izae na hajat. Drhtei obu firale, pa se klecajui spusti niz basamake. Tek dolje, na avliji, kad ga zapahnu hladan zimski zrak, doe sebi. Dok je grabio prema ariji, sav je gorio od stida i oaja. Najvolio bi da ga toga asa zauvijek nestane, da ga crna zemlja prodre. Kesa u depu prila ga gore od vatre. Kako je doao do pisarne ni sam ne zna. Ojaen sjede na seiju, uhvati se rukama za glavu i osta nepomian. - Eh, ta bi? - proviri na vrata Avdaga berber. - Dobro, dobro ako Bog da - odgovori on zbunjeno i doe mu da zaplae. - Bogami sam se brin'o. Fala Bogu kad nije kakav belaj! - s olakanjem e Avdaga i pritvori vrata. Mula-Mustafa je itav dan bio pod dojmom dogaaja u konaku. Po Bog zna koji put doivljavao je sve ono to se zbilo i ta mu je Deneti rekao. Pri svakoj pomisli na to, uvijek bi ga iznova podilazio i stid i ponienje, koji su mu natjerivali plamen u lice. - Ih, ih..., ih! - jeknuo bi muklo i uhvatio se rukama za mali 126

trbuh odakle mu je izvirao bol i penjao se do u sam mozak, pa tu podmuklo vrtio. Nije mogao m ruati. Iznutra se zakapario u pisarnu i tako doekao kraj dana. Ni u damiju nije iao. inilo mu se da je sav raskomadan i ni za ta nije imao snage. Molio se i uio u mislima, ali nekako bolno i paeniki. Samo to nije glasno plakao. Kad je pred akam doao kui, Safija-hanuma je odmah zapazila da se neto dogodilo. - ta ti je, Mula-Mustafa, da nisi bn...? - pitala je brino, itajui mu s lica da ga je neto teko pretrlo, jer ga odavno nije vidjela tako slomljena. - Ama, ne znam ti rijet, sav sam ti nakav... Hem zima, hem svijet, hem svata pomalo. Sabralo se svega... - poe on da se izgovara. - A da ti nije 'nako ta? On se silom nasmijei. - Jok, vala, nije nita, a i ta bi moglo bit'? Ve, 'nako sam nakav... Dok je govorio, osjeao je potrebu da joj se izjada, da joj sve kae, da joj se isplae jer bi mu, inilo mu se, bilo lake. A onda se povrati. - to da je alostim, kad joj je dosta i njezine nevolje? Posjedio je neko vrijeme, svario nane i sebi i njoj, a onda uzeo abdest i krenuo u damiju. Na akam. - Iza jacije u mrven u tekiju, do eh hadi-Mehmeda - ree pri polasku. - Utopli se da ne ozebe! I uvaj se da ne padne! Bezbeli se zaledilo? - opomenu ga Safija-hanuma. Dok je govorila, stalno ga je pratila pogledom. Bio je uvjeren da ona neto sluti, ali nije htjela da pita. Takva je oduvijek bila: odmjerena i smirena. Vie je osjeala nego govorila. eh-hadi-Mehmeda zatee nasmijana i raspoloena, pa u prvi mah pomisli da on moda nije ni bio u konaku. - Bujrum, ba neka si mi do'o, i jesam se bio osamio! obradova se starac. A onda, nakon to su izmijenili pozdrave, upita: - ta je, nekakav si mi naho? Mula Mustafa kao da je samo na to ekao. - Bio sam u 127

konaku. Zvao me Deneti. - Eh? - Jah. Onda malo poutje, ekajui da mu to isto i hadi-Mehmed potvrdi. No on nita ne ree. Zato ga priupita: ujem, da je i tebe zvao? - Jest, zvao me je. - Bog mu platio! - prokle Mula Mustafa. - Ne kuni, Mula Mustafa, nisi za to pozvan! Bogu ne trebaju niije kletve! - opomenu ga starac. - Ne mogu, eh-hadi-Mehmede, ne mogu kad ga mrzim! K'o nikog na dunjaluku! - jeknu on i zagrcnu se. Starac ga blago ukori: - Nemoj tako, moj Mula-Mustafa! Ne valja ni u emu pregoniti, pa ni u mrnji, i kad mrzi, mrzi osrednje, i kad voli, voli osrednje. Jer, lahko se more okrenut' pa da onoga kog' si mrzio, zavoli, a onoga to si ga volio, zamrzi, pa e te potlje biti stid. Zato, uvijek s mjerom! Mula Mustafa othuknu. Iz dubina. Pa poe da pripovijeda ta je doivio u konaku. Kad doe do potezanja za bradu, ne moe, a da ne zaplae. Stid ga je bilo i pred samim sobom, a nekamoli pred eh hadi-Mehmedom. - Pa je ondar, Bog mu platio, ud'rio na tebe. Te 'vaki si, te 'naki si. Prijetio je strahoba jedna! Najvie radi onoga sijela i rijei koje si mu uputio. Hotio sam da ga umekam, da mu kaem da ti nisi taj oj'k za kojeg te on dri, al', daba! Mislio sam, zgazie me... - E, moj Mula-Mustafa, moj Mula-Mustafa! Fala ti, al' nisi treb'o da me brani. Ja ta sam rek'o one noi, potvrdio sam i jutros u konaku. Al' daba mu je govorit': zalim je ono. Teko si ga njemu! Neka mu se dragi Bog smiluje! - Ja nit' mu mogu nit' hou halalit' ! Urezilio me je i unizio k'o niko u ivotu. Da Bog da mu...! - Nemoj tako, ne alosti se! Zapamti: niko nikoga ne moe unizit' ako se insan sam ne unizi. Ve, smiri se i baci to od sebe. - A ovo mi je najgore, pee me k'o vatra! - izvue Mula 128

Mustafa kesu i baci je na ilim, podaleko od sebe. - ini mi se, da me je ovim k'o izliju kupio i platio! Kazuj, eh hadi-Mehmede, ta u s ovim? Il' u vodu il' u vatru? Kazuj mi! - Nai neku sjerotu pa joj to podaj! Nek se pomogne! Speri to sa sebe. im prije! Poalji to materi onog sjerotog Junuza! Sevab ti je. A Denetiu, neka se dragi Bog smiluje! Jadan ti je on i emeran, dok je 'naki. aka zla i praha! O Denetiu nisu vie progovorili. Poslije sijela, Mula Mustafa se osjeao kao preporoen. Sve ono to mu je do maloas izgledalo mrano i nerazumljivo i to ga je cio dan kao mora pritiskivalo, sve je to hadi Mehmed s lahkoom razbistrio i presjekao. Kad se poslije sijela vraao kui, osjeao se lahak i smiren, pa mu je i sam Deneti, na kojeg je dotad sa strahom i mrnjom pomiljao, najdnom doao maluan i saaljenja vrijedan. - Jadan ti je on i emeran, dok je 'naki! aka zla i praha! Nek' mu se dragi Bog smiluje! - jo uvijek su mu u uima odjekivale ehhadi-Mehmedove rijei.

129

8.
Zima, koja je poela vrlo rano, otegla se k'o gladna godina, i to je dalje odmicala, nestaica je bivala sve vea. Mesa i svijea nije gotovo ni bilo u ariji, a inik penice izaao je na cijenu koja se nije odavno pamtila. Svi su alameti bili da de proljee donijeti jo vee brige. ulo se da se stoka iz Bosne goni u Dalmaciju i Austriju, jer trave su jesenas slabo ponijele, pa je sijena ve odavno nestalo. Uzalud su vlasti zabranjivale da se stoka ne izvozi, jer Goro i Gorini drugovi delepije malo su za to hajali. Seljaci su rjede salazili u ariju, pa su i pazarni dani bili bez uobiajene ivosti. Srijedom je na Baariji bilo najvie metala, drala za sjekire, luka i priglavaka, a na Natkovaima drvenog umura i otesanih parmaka, a sve manje jaja, mrsa i ita. Poneki up meda, stelja mesa, kaca sira ili pokoja vrea penina mliva ne bi ni stigli do Baarije. Seljake su presretali na ulazu u grad ili po okolnim mahalama i uvlaili ih u avlije, gdje bi pazar za tren oka bio sklopljen. A kad se jednoga dana poslije denaze koja se klanjala neijem djetetu dogodi pa dijete u haremu Begove damije ispade iz tabuta i onako odmotano napola golo pade u snijeg, svijet se tek uznemiri. Po miljenju mnogih bio je to posiguran znak da se sprema neka golema nevolja. Almas-au je i dalje s vremena na vrijeme prolazio arijom, sa zobnicom preko ramena. Kako je dolazio do stoke, to niko nije znao. Tek bi zastao ispred nekog duana, izvadio meso iz zobnice pa, i ne gledajui u kupca, kratko bi rekao: - Daj gro i po! Svi su sada veselo skakali na noge, bez one lane udvornosti kao nekad, kad su iz straha kupovali meso. Zaudo, Almas-au je obilazio samo one koje je i prije obilazio. Neki su pokuavali da ga presretnu i sklope pazar na sokaku, ali ih je on ljutito tjerao: 130

- Za tebe nejma, odbi! Kad bi obiao muterije i rasprodao meso, svraao bi obino u kahvu Moria hana, sjedao na svoje staro mjesto i utke gledao preda se. U kahvi je sada vladao mir. Briga i potitenost ogledali su se na licima ljudi. Ako bi se i razgovaralo, razgovaralo se najvie o nestaici, skupoi i belajima. To je Vejsilagi terziji toliko dokunisalo da vie nije mogao izdrati, ve je jednoga dana iz ista mira skoio nasred kahve i zavikao u sav glas: - Aman, brao, hajte mi togod lijepo slaite! Ubie me ove brige i belaji! Kod kue othukuju, u ariji othukuju, ovdikan, u kahvi, vrte glavama i othukuju! Ima l' ita lijepo na ovom kletom dunjaluku? Ako nejma, slaite mi makar, pobudaliu! Dok je Vejsilaga molio da mu se neto lijepo slae, na vratima se pojavi hanski momak koji je raznosio kahvu po ariji, pa zavika: - Ljudi, zatvara se arija! Svi skoie na noge. - Ha, ta ree? - Zatvara se arija! - Ne mere bit' ! - Dina mi, ne alim se! Napale ene na mehkemu i porazbijale pendere. Eto hin, idu 'vamo! Svi pokuljae na vrata. arija se uistinu uurbano zatvarala. Sputali su se efenci i metalne prijevornice. Radilo se brzo, gotovo utke, jer se svako brinuo da im prije zatvori duan i zatiti robu. Ono robe to je bilo izloeno ispred duana ili povjeano o ivije, uurbano se ubacivalo u duane i magaze. Za to vrijeme grupa od stotinjak i vie ena bila se okupila oko mehkeme, porazbijala pendere i izbacila na sokak petahte i sidile, izvikujui protiv nestaice i skupoe, protiv murtata i mule. Mulin zamjenik, dvojica kadija i nekoliko baeskija koji su se zatekli u mehkemi, pobjegoe im su prve kamenice poletjele, ostavljajui otvorena vrata za sobom. - i je mlivo, i su meso i svijee, pocrkali da Bog da! 131

vikale su uzbuene ene. - Vamo mulu da mu mi sudimo! - i mu je ruvet to ga je primio od mumdija i delepija? - Hrsuzi! - Pasji sinovi! Bila je to veinom sirotinja iz najudaljenijih sarajevskih mahala iznad Bistrika i sa Hrida, ali su pridolazile i ene sa Vratnika i Bjelava. Ferede su im bile potanke i izblijedjele, mnoge su bile bez jamaka, otkrivena lica i ruku, jer se vie ni na ta nije pazilo. Osim ena, itavi buljuci djece obigravali su oko mehkeme, bacajui kamenice i derui sidile. Mukinje je stajalo malo podalje, po strani, utke i u udu gledajui ta se zbiva. Zaudo, nikoga od zaptija nije bilo u blizini. Kao da su u zemlju propali. Kad se ene do mile volje izgalamie i razbie i posljednji pender na mehkemi, a djeca poderae i raznesoe ageta pa skaui po petahtama i njih polomie, nekoliko ena vatreno povika: - Hajmo, sestre, pred Kapiju! - Prid Kapiju! Prid Kapiju! - zavikae druge u jedan glas. Kao oblak gnjevnih vrana na bijelu snijegu, ba tako su izgledale u svojim feredama dok su ile prema Kapiji. Usput ih je bivalo sve vie, jer je gomila neprestano rasla. - Djeca nam poskapae, dajte nam, katili, hljeba! - uli su se pojedinani povici, koji su se stapali u ljutito halakanje. Pred Kapijom doe do guve, a umalo iza toga i do belaja. im straari ugledae tolike ene i vidjee da one hoe silom na Kapiju, zapucae iz puaka, ne bi li ih prepali i rastjerali. I na Kapiji i u oblinjem Denetia konaku sve se odmah uzbuni. Straari i momci strae se sa svih strana, na ta se ene na as rasprie da se opet ubrzo sjate, ali, na svoju nesreu. Ovaj put se i momci i straari latie tapova i soha, pa navalie na njih. Sve je pucalo od udaraca praenih vriskom i jaucima izubijanih ena koje su padale po snijegu, preklinjui da ih ne biju. Poneka, ratobornija, branila se i udarala i nogama i rukama. - Udri, udri rospije! - siktao je Deneti gledajui s pendera 132

u konaku, svaki put poskakujui kad bi ugledao da je koja ena posrnula i pala, a momci nastavili da je udaraju. Ne proe dugo, a pred Kapijom se raisti i stia. Od svega ostadoe samo komadi poderane enske odjee, poneki jamak i okrvavljen snijeg. I arija se uskoro poe otvarati, Mula Mustafa toga dana zapisa: - Ovako neto u Sarajevu se nije nikad zapamtilo... Nekako pri kraju hamsina, kad puhnue vrui vjetrovi, najavljujui da se zima polahko blii kraju, Mula Mustafa se jedne noi iznenada tre iza sna. Probudi ga neobina tiina koja je vladala u kui. Iz susjednog halvata, u kojem je Safija-hanuma godinama bolovala, nije dopirao nikakav um. On osluhnu, navikao da u svako doba uje poneki priguen jecaj ili uzdah, ali ovaj put nita ne u. Pridie se u dueku, osluhnu jo paljivije, ali, uzalud. Njega zazebe oko srca. - Da nije...? - strese se u strahu i hitro se die iz dueka. Jedva u mraku napipa irak. Dok je palio svijeu, ruke su mu drhtale i sav se kao prut tresao. Poe uiti Ajetu-l-kursiju, ne bi li se makar malo sabrao. Ni iz kue ni sa sokaka nije dopirao nikakav um. Kao da je itav dunjaluk pomro. Prie halvatu, polahko otvori vrata koja izdajniki kripnue i na prstima prie dueku. Podie svijeu i sa zebnjom se sagnu. Safija-hanuma je nepomino leala. Kao uboga i zaboravljena korica kruha. arena jemenija kojom se podvezivala, bila joj je spala s glave. A ta njezina glava, sitna i uta kao limun, sa sijedom prorijeenom kosom slijepljenom uz tjeme, uini mu se posve tuom. Na jastuku se crvenjela krvava mrlja, koja ga ignu. On se spusti na koljena pa dohvati njezinu suhu, ve ohladnjelu ruku i zaplaka: - Hej, dobroto moja, halali! inilo mu se da ju je ostavio i izdao u njezinu posljednjem asu. Pomisao na to pekla ga je kao rana. Trideset i toliko godina dijelili su i dobro i zlo, i sad, kad joj je najvie trebao, nije ga bilo kraj nje. Bio je siguran da ga je traila pogledom i dozivala apatom, elei da joj togod proui, da joj kae rije utjehe, pred njezin veliki, 133

posljednji put. A njega nije bilo. Umrla je osamljena, u mraku halvata, sa aljenjem i prijekorom to on nije uz nju, to umire posve usamljena u toj gluhoj i mranoj noi. - Hej, dobroto moja, halali mi! - jeknu Mula Mustafa, ponovo osjeajui kako ga bol stee i davi i da e, inilo mu se, svisnuti od alosti. Pomisao da vie nikad nee vidjeti njezin pitomi osmijeh i uti ono brino: - Mula Mustafa, jesi l' mi se umorio, treba l' ti ta? boljeli su ga do vriska. - Zar, zar je do'o kraj...? - pomisli s nevjericom i strese se. Stajao je neko vrijeme kao skamenjen, ne znajui ni kud bi, ni ta bi. Bio je sam u kui. Nevjesta, koja je preko dana dolazila i ostajala uz bolesnicu do pred akam, nee doi dok jutro dobro ne odmakne. A da budi komiluk, ne bi valjalo, neka su doba noi. Do sabaha ima jo dosta vakta. Da bi se pribrao, poe uiti Tundina-salavat. To ga malo smiri. Pree u svoju sobu, obue se i nad banjicom uze abdest. Pa se opet vrati i s Bismillom prie Safija-hanumi. Snese je s dueka i poloi na ilim, pa je okrenu prema Kibli. Dok joj je sklapao oi, poluglasno je uio uobiajenu dovu: - Bismillahi ve ala milleti resullilahi. Allahumme jessir alejha emreha... - (S imenom Boijim i u vjeru Boijeg Poslanika! Boe, olakaj joj ono to dolazi. Usrei je susretom s Tobom i uini joj mjesto kuda je otila ljepim od onoga odakle je dola...) Onda joj sklopi oi i spusti ruke niz tijelo, pa je prekri arafom. Zaudo, opet je bio posve smiren. Smrt mu se najednom ukaza kao neto to je ne samo neizbjeno, silno i sveobuhvatno, ve i kao neto to samo na as rastavlja pa opet sjedinjuje ljude. Svi odlaze i svi se opet vraaju svome izvoru. - O smirena duo, vrati se svome Gospodaru, zadovoljna i Njemu ugodna! - sjeti se kur'anskog ajeta i u zanosu ga ponovi. Do sabaha je presjedio kraj mejita, premeui tespih i apatom uei salavat. Ponekad, kad bi otvorio oi i ispod bijelog arafa ugledao obrise mejita, osjetio bi kako mu bol ponovo nadire u srce. Brzo bi sklopio oi i poluglasno nastavio s uenjem... 134

Toga dana iza ikindije, uz pratnju rodbine i prijatelja, MulaMustafinih komija i dematlija, obavljena je Safija-hanumina denaza. Pokopana je u groblje na Vrbanjui. Mula Mustafa je smireno uio dovu nad kaburom. Oi su mu bile poluzatvorene i pune tuge. Tanka, ovehdala duba, bila mu je iarana ilovaom iz kabura. Nekoliko slijedeih dana uz njega su bili sin mu i nevjesta. Kad su ga pozvali da pree u njihovu kuu, odbio je. - Neka, djeco, fala vam! Ostau i sam. Neu da sam ikome na teret. A vi, kad god uzmognete, doite. Sevab vam je... Kad bi ga neko od ahbaba upitao kako devera sam u kui, obiavao je rei: - Ah, dina mi, svakako! Najgora je nevolja kad staru insanu umre drug. Ne daj Boje ni dumanu!... *** Mrana nagaanja o zlom proljeu obistinie se. S prvim beharima i izuzetnom vruinom za to doba godine, pojavi se kuga. Uvue se utke u grad i prvo se javi na Vratniku, pa se uskoro, k'o mahnit insan, razmahnu i poe moriti. eher zastrepi. Bio je to njegov najstraniji musafir. Kuga i jangija. Treega, a gorega, nije bilo. Prvih dana poe umirati po dvoje, po troje, i to najvie djeca, a poslije tri-etiri hefte broj umrlih se pope na po dvadeset i vie, dok ne istjera i na po pedeset na dan. Umiralo se na sve strane: Po Vratniku i po Bistriku, po Bjelavama i po Hridu. Umiralo je i veliko i malo, i muko i ensko. Bolesnici se nisu dugo patili: po nekoliko dana. Prvo bi im otekle i otvrdnule vratne lijezde, a onda bi im od vatre poela izgarati utroba. Vode im nikad dosta. Gute, pune tenosti sline gusto razmuenu lugu pomijeanu s krvlju, nicale su im po preponama i drugim mjestima. Bolesnici bi s mukom povraali, as padajui u bandak, as opet dolazei sebi. A kad bi im usta posve pocrnjela i ispunila se oteklinama, a lice pozelenjelo, znalo se da im je doao 135

vakti-sahat. Pred damijama su se redali mrtvaki tabuti, pa bi ih pred Begovom i pred Carevom damijom samo u jednome danu bivalo po pedeset i vie, tako da su se denaze esto zamjenjivale, jer se nije znalo ko je ko. Svijet je isprva dolazio da to gleda, a onda se povue. Iza denaza, koja su se urno nosile, povlaio se teak vonj, jer su okueni mrtvaci strano zaudarali. Sirotinja je najvie umirala, dok ne udari i u gospodu. Onda imuniji svijet, kao i svi oni koji su po okolnim selima bilo ta imali, poee naputati grad i sklanjati se to dalje. arija zamrla, a poslovi stali. Seljaka ni za lijeka, a hrane ponestalo, pa je glad kucala na vrata. Dogodi se i nekoliko napada i ubojstava, uglavnom radi pljake. Hrsuzi su nou provaljivali u kue onih koji su ostavljali grad, traei hranu i odnosei samo ono to je najvrednije. Nekakav krupan Arap, koji je odskora ozuhurio u Sarajevu, unosio je jo veu pometnju i strah meu i onako ustraene ljude. Prolazio je arijom nakrke nosei velikog crnog ovna i glasno najavljivao kijametski dan, pozivajui ljude da dou tobe dok je jo za vakta. A kako nije govorio bosanski ve arapski, i to jednim proderanim i prijetiim avazom, ljudi su ga sa strahom i kao opinjeni sluali. Pa kad bi jo i ovan zablejao s Arapovih lea, ljude bi spopadao smrtni strah, jer im se inilo da im i on neto krupno govori i prijeti. - Sklanjajte nam ga s oiju - zavikae neki, izbezumljeni stalnim Arapovim izvikivanjem po ariji i mahalama, dok Arapa ne nestade. Govorilo se da je uvrijeen ostavio grad, izrekavi prije toga teku bet-dovu i da e tek sada nastati prava nevolja i pomor, dok ga jednoga dana ne naoe na susjednom groblju, pa ga uhvatie i zaklae. Mula Mustafa je u to vrijeme porijetko silazio u ariju, jer nije imao rata. Ponekad bi nekom umrlom ispisao tarih na nianu i to je bilo sve. Nou bi esto odlazio na sijelo eh-hadi-Mehmedu, i tu bi se najprijatnije osjeao. Tada mu se inilo da sve nevolje, makar i za as, prestaju, toliko bi ga hadi-Mehmed zanio svojim 136

pripovijedanjem i poniranjem u stvari koje su, kako se Mula Mustafi inilo, bile samo starcu dostupne. Petkom bi ponekad dolazio i Mestvica, zajedno s Numanom gasalom, pa bi ta njihova sijela bila jo ugodnija. Mula-Mustafi se tada inilo da je Hadi Sinanova tekija i hadi-Mehmedova odaja u njoj neko tiho i mirno ostrvo, usred uzburkanog mora ljudskih nevolja i zala. Zaudo, usprkos opoj nestaici, Mestvica bi nekad poneto i donosio, od masla do meda, pa bi se ponekad i halva okrenula. - Ama, i ti to stigne, ako draga Boga zna ? - udio se Mula Mustafa. Mestvica bi se obino pogladio po bradi i namignuo, ili bi apnuo: - Donesu kudret-deve, ne pitaj! Ponovilo se to nekoliko puta, dok hadi Mehmed jedne veeri ne u ta Mestvica ree, pa e strogo: - Da to nije od onoga zalima? - mislei pri tome na Denetia, jer je belim bio uo da mu Mestvica spravlja madune. Mestvica se uzvrtje. - Ako je od njega, da to vie nisi donio! Ne pogani se haramom, jer njegov zalogaj nije daiz prodrijeti! Numan, koji je po obiaju utio, ustade, pokupi stvari koje je Mestvica bio donio i izae iz odaje. Svi su utjeli. Poslije nekog vremena Numan se vrati i sjede na svoje mjesto. - Ono sam iznio na sokak. Kome bude sueno, nai e, da se za tren oka prebaci na drugu stranu, poe pripovijedati ta ima novo, ta se gdje dogodilo ili ulo. Ovaj put je bio donio krupan havadis. Prvo se znaajno iskalja, pa e: - ulo se, da je prije tri dana u Travnik stig'o Tatar iz Stambola. Stig'o je dvan'esti dan, ne silazei, haman, s konja... - Ah... ah... ah! Ja zna l' se, barem, ta je i kakve je habere donio? - Ima svata! Haman nam i Deneti ide. I jo neki... - Ha? - tre se, Mula Mustafa kao podboden i odjednom 137

poraste. Ja, zna l' se poradi ega ide? - Jo se ne zna, al' znae se. - Zna se - javi se Numan. Svi ga pogledae. To je bilo prvi put u toliko vakta da se i on umijea u razgovor. Ako bi dotad ta i rekao, obino bi se obraao eh-hadi-Mehmedu i poneto pitao. - Zar se ba zna?... Pa kazuj, da ujemo! - navali Mula Mustafa. - Dede, da ujemo! - prihvati i Mestvica. - Kazano je u hiaji o dva brata - odgovori Numan kratko. Nuto sad! - ljutnu se Mula-Mustafa. - Okle mi znamo tu hiaju? - Beli vala - potvrdi Mestvica. Numan se okrenu hadiMehmedu: - Je l' izun da kazujem? - Izun ti je, jata je, dervi-Numane! Da ujemo. Ne diui oiju i sjedei na koljenima, Numan poe da pripovijeda. Zaudo, pripovijedao je veoma slikovito. Tu i tamo bi malo zastao, spustio ili digao glas, ba kao da se dogaaji odvijaju pred njegovim oima, a on ih gleda i opisuje. - To sam slu'o od svoga rahmetli dede, koji je bio tabutija. U Saraj'vu su, kae on, birvaktile ivjela dva brata. Mlaem je bilo ime Jakub, a starijem Junuz, a oba su, anamo oni, bili gutavi. Hele, jedne veeri, Jakub poe u Gazi-Isabegov hamam da se okupa. Hamamdija ga lijepo doeka, nalije mu tekne mlake vode i ostavi ga da se kupa. Al', kako je bilo pokasno i vakat da se hamam zatvori, tako hamamdija zaboravi na Jakuba pa zakapari hamam i ode doma. Jakubu se opet zadrijema u teknetu, pa, tako i zaspi... Hele, u neko doba noi, outi se naka barhana i Jakub otvori oi. Kad, ima ta vidjeti: ejtani, nalet hin bilo, ufatili se za ruke pa igraju ejtansko kolo. Jedni se vrte po podu, drugi po duvarovima, trei po ietu, a svi u jedan avaz pjevaju: Dihari embe!... dihari embe...!", - pjev'o je u sav glas. U neki vakat zapjevaju prvi horozi, a hamam se iz temelja zatrese. To je bio do'o ejtanski car, Heravi Dabo, nalet ga bilo. - ta radite djeco? - pita ondar ejtanski car ejtane. - Igramo i 138

pjevamo - vele oni. - A ko vam je ovaj? - opet e ejtanski car i upre prstom u Jakuba. - Ne znamo, care, ni mi vele ejtani. Al', nije nam smet'o, igr'o je i pjev'o k'o i mi. Kad oni to rekoe, ondar Heravi Dabo prie Jakubu pa ga pomilova rukom po onoj njegovoj guti, a guta se odlijepi sa Jakubovih lea i osta na dlanu ejtanskog cara. Ondar je ejtanski car hiti prina ietu, i se guta zalijepi i osta da visi, ba k'o da je prikovana. U to se javie drugi, pa i trei horozi, a ejtanski car viknu na ejtane: - Bje'mo djeco, vakat je! Kako on to ree, tako ejtani poletjee kud koji: jedni ispod vrata, drugi kroz pendere, trei kroz badu, i za tili as hin nesta. Hamam pristade da se trese i sve se stia k'o da nita ni bilo nije. Umalo iza toga poe svanjivat'. U to izbi i hamamdija i otkljua, pa ugledavi Jakuba uze se pravdat': - Afedersum, dina ti! Ja na tebe posve zaboravio! - Nita... nita - apnu Jakub, pa frci iz hamama. Dok se Jakub penj'o uz Bistrik, surete ga stariji brat, koji je bio po'o da ga trai. - Ama, i si, pobogu! Svu dragu no nisam oka stisn'o... poe on, al' objene zautje. Vide da na Jakubu nejma gute, pa e apui: - A i ti je...? - I pokaza oima na Jakubova lea. - Nejma, ja se Bogu fala kutaris'o! - Ja kako, po Bogu si brat? Ondar mu Jakub kaza ta je i kako bilo i kako je te noi sa ejtanima igr'o i pjev'o, a brat ga ondar upita bi li i on tako mog'o, ne bi l' se i on kutaris'o gute. - Bi, to ne bi - opet e Jakub, i kaza mu kako e igrat' i ta e pjevat'. Hele nejse, kad se poe smrkavat', na ti Junuz ode u hamam i zamoli hamamdiju da ga pusti da se okupa. 139

- Al' dina ti i Boga, da me ostavi sama, jer vidi!... - pa mu pokaza iaretom na gutu. Hamamdija, koji ga je poznav'o, a bio uz to i merhametli srca, pristane. - Ama, bezbeli da more! I brat ti je sino ovdikan zanoio. Ja u te zakaparit', pa te, ako Bog da, na sabah ispustit'. Tu no se ponovi sve ono to se zbilo i no ranije. Junuza, koji je zasp'o u teknetu, u neko doba probudi svirka i pjesma, bi' reko sve de se sruit'. Gleda on i slua, a ejtani ufatili ejtansko kolo pa jednako igraju i pjevaju. Samo, to ovaj put nisu pjevali dihari embe ve pendu embe", jer je taj dan bio ervrtak. im ugleda ejtane i ejtansko kolo, Junuz se sjeti onoga to mu je rek'o Jakub, pa bre-bolje skoi iz tekneta, ufati se u ejtansko koli i pone pjevat'. Al', dok su ejtani pjevali pendu embe" , on je jednako ponavlj'o dihari embe", kako mu je Jakub bio rek'o. Kad su igra i pjesma bile najee, zakukurijeu prvi horozi, a meu ejtane bahne ejtanski car, Heravi Dabo, naletosum ga bilo. - ta radite, djeco? - upita ejtanski car ejtane. - Evo, igramo i pjevamo - kau oni. - A koji vam je ovaj ? - opet e ejtanski car i upre prstom u Junuza. - Ni mi ga ne znamo - vele ejtani. - Igr'o je isto k'o mi, al' nije pjev'o. Kad to ejtanski car u, tol'ko se raljuti, bi' rek'o sve e potrat'. Ondar prie hudom Junuzu koji se od straha bio uberabatio, pa nejma ta mu ne kaza i ne osova. Bilo je takijen poganijen rijei, da hin je grijeh i ut', a nekamoli ponovit'. Pa ondar, kad sve to izgovori i isova, isprui ruku prina ietu i dofati onu Jakubovu gutu koja je tu visjela. Kako je skide, tako je metnu sebi na dlan, pa e Junuzu: - Evo ti, njemu rekavi: pasji sine, jo jedna guta, pa nek' ima dvije! Kako to ree, tako onom Jakubovom gutom udari hudog Junuza iza vrata. im ga udari, guta se odmah zalijepi i sraste navrh Junuzovih lea, ba k'o da mu je tu od roenja bila. 140

U to se zaue i drugi pa i trei horozi, a ejtanski car zavika: Bje'mo djeco, vakat je!" Pa se ondar razbjegoe kud koji: jedni ispod vrata, drugi ispod pendera, trei kroz badu, dok hin sviju ne nesta. Numan naglo zautje i osta sjedei na koljenima. A onda e poluglasno: - Mora da i Denetieva kajda nije valjala. Dobro igr'o al' nije pjev'o kako treba. - Pa mu skoila guta za vratom! - doeka Mula Mustafa slavodobitno. - Neka, nee l' ga uduit ako Bog da! Samo, da mi je znati zbog ega je svra'o? Kako je nagazio na jaziju? - Ih, muke ti znati! Zna se na emu ljudi od devleta lome vratove! Po srijedi su il' dukati, il' vlast, il' enskinje. Hotio Deneti, morebit da bude vii od vezira - doeka Mestvica. Hadi Mehmed je utio i zamiljeno gledao preda se, kaem ja: dervi Numan malo govori, al' kad progovori, beli progovori! opet e Mestvica. - Kad bi i ti tako mog' o - podbode ga Mula Mustafa. - Ne mogu, Mula Mustafa, ja sam isti k'o i ti: reknem, pa se potlje kajem i za jezik ujedem. Al' - dockan! Mula Mustafa se ugrize za usnu i ljutito frknu. - Eto, i za ovo to rekoh, pokajah se! - zaskoi ga Mestvica ponovo, pa hitro izvadi kutijicu s burmutom i prui je Mula-Mustafi: - Deder, povuci, im kihne, bie ti mrven lake! - Dervi-Numane, pristavi nam aj - prekide ih eh hadiMehmed i prui ruku prema krupno prepisanoj Mesneviji uvezanoj u kou, koja je stajala u penderu. Svi se poee iskaljavati i namjetati, ekajui da hadiMehmed otpone s kazivanjem. On prvo proita nekoliko uvodnih bejtova na perzijskom jeziku, prije nego to pree na tumaenje poglavlja o muhi, ija uobrazilja nije imala granica, premda njezin vidokrug i rasuivanje nisu bili nita vei od njezine sitne glavice i jo sitnije joj pameti. Reske rime ugladih perzijskih stihova hadi Mehmed je izgovarao razgovjetno, pri emu je na pojedinim mjestima sklapao oi kao da 141

se otiskuje negdje u daljinu, nastojei da onim nevidljivim, duhovnim okom, prodre u bisernu koljku Delaluddin Rumijevih misli. - Mlogi su insani isti k'o i ona maluna muha, o kojoj kazuju ovi bejtovi. Ona se i brez pia bila opila, pa nejma ta ondar sebi nije umiljala. ah je, hudnica, zamiljala da se pritvorila u sokola pa da leti nebu pod oblake, a doli, ispod nje, sve sitno i maluno pa jedva gamie. Al', muhi i to bilo malo, pa umislila da je udotvorna tica Ank. Nejma kakva ondar uda u svojoj pameti inila nije i kudan letjela nije. Hele, kad ni s tim nije bila zadovoljna, pritvorila se u laara. Bila se uvalila u lokvu magareje mokrae, a nogama se prikrpila uz neku slamku koja je plivala po mokrai, pa zavikala: - Ovo je emija na kojoj sam ja kapudan, a ovo, oko mene, ovo je sinje more! Ko vei ko silniji od hude, malune muhe! Pod njom tvrda emija, a oko nje silan deniz, dubok i modar da mu kraja sagledati ne mere. Kakva slamka, kakva lokva magareije mokrae! To muha nit' vidi, nit' hoe da vidi, ba k'o to ne vide neki i neki insani, koji su isti k'o i ta muha. Mloge opije prolazna ljudska sila i bogatstvo, pa umjesto da pravdu kroje i dobra ine, oni se u magareijoj mokrai valjaju i due. Te i take e po zlu pamtit i spominjat' oni koji dolaze potlje njih. Neki od njih jo ovdikan, na dunjaluku, svoj dehennem okuse, a potlje, neka him je Bog na pomoi... - K'o Denetiu, inallah! - poluglasno e Mula Mustafa. Hadi Mehmed ga utke pogleda. - Pouka ti je zato, da ne bude k'o budalasta muha, pa se mlogo ne uzdie i ne bude sija, ve da bude skroman i pitom, da ljudima dobro ini, jer znaj da nisi nita vei ni dunjaluki trajniji od muhe! Samo, tebi je data pamet i uputa, a njojzi nije, pa e, za ono to radi devap davat' i raun polagat'. Mlogi to il' zaborave il' nee da znaju, pa stvari kazuju i tevile kako se njima svia. Nije ondar ni udo to naopako i misle i rade. Insan je zbog toga duan da svoj iman jednako obnavlja i uvruje, jer ga svaki dan nove dalge zapljuskuju i nove kunje 142

ekaju. Svoje srce treba stalno istit' i pripirat'. Ono je k'o i bunar: puno je bistre vode, al' u njega i ozgor i sa strane svakav poganluk upada i navire, pa ga zato treba brez prestanka istit' i svoj iman obnavljat', da se insan ne bi zaboravio i zanio, pa od mokrae vidio more, a od slamke emiju. Treba se svesti na pravu mjeru, pa e i ono to ini bit' razumno i s mjerom. - Ja ta li Denetia eka? - opet e Mula Mustafa, ko nije mogao da se odrhve pomisli da se i mrskom Denetiu stalo u kraj. Prvo e, bezbeli, prid vezira u Travnik, a ondar... - Neka, Mula-Mustafa, ne nagli! Jednom sam ti, ini mi se, kaziv'o: ne prigoni ni u emu! Ni u mrnji, ni u volbi. Jer, lahko se more okrenut' da zavoli onoga to si ga mrzio, pa e te potlje bit' stid. - Znam, eh-hadi-Mehmede, al' ti dobro zna koliaki je ono zalim! Da mi je samo znat' ta ga eka? - Ni to ti ne valja, Mula-Mustafa! Svako e, kad li, tad li, doekati ono to je zaradio. Ti se za to ne brini! Nekad je i jedna mala stvar kabulnija i vea od stotinu drugih za koje mislimo da su denneta vrijedne. Zato, ne ulazi u to! Mlogi su insani u naijem oima sitni i mali, a prid Allahom su golemi. ta mi znamo kakav je ko i kakvo je ije srce? Voda je bila prokljuala, pa se Mestvica tiho die i poe zasipati aj. Hadi Mehmed ostavi Mesneviju i spusti glavu meu dlanove. utio je neko vrijeme, pa nastavi: - Kau da je neko nekad usnio Gazi Husrevbega i vidio ga kako sjedi u jednom kraju denneta. Potoci oko njega ubore, dennetske 'tice pjevaju, leptiri se igraju i padaju po cvijetju, najevi sviraju, a on sjedi pod jednim drvetom sa kojeg se behari rune i ui slavate. A oi mu pune suza. Od miline, bezbeli. Ondar onaj to ga je usnio, upita ga ime je lijepi dennet zaradio. Je l', veli, svojim hajratima: damijom, medresom, imaretom, emama, i tolikim drugim dobrima koja je podig'o i iza sebe ljudima ostavio. - Jok - veli Gazija. - Nisam time dennet zaradio. - Ve ime? 143

- Ve jednom drugom, malom stvari. - A kojom to? - I'o sam jednom i susreo muko dijete kako ide arijom i plae. ta ti je, sinak, to plae? - pitam ga. - Ne smijem majstoru na oi, iibae me - veli ono. - A poradi ega? - Majstor mi dao novu testiju i posl'o me na emu da je natoim. I zaprijetio mi da je dobro uvam. - Pa? - Testija mi ispala i razbila se - zaplaka dijete ponovo. - A majstor ljut... ipka mu k'o guja, sva se uvija dok me iba... - Ja ondar djetetu otarem suze i kupim mu novu testiju pa je natoim. Ko sretniji ko veseliji od njega! Kako me je samo pogled'o! ini mi se, nikad vie sree i veselja u neijim oima vidio nisam i eto, dragi me je Allah zbog toga dennetom obradov'o. Za djetinju suzu koju sam otr'o... - Jah... h, blago si ga njemu! - glasno uzdahnu Mula Mustafa. Mestvica razli aj. - Bujrum! Dok su utke ispijali aj, hadi Mehmed se znaajno iskalja. - Im'o bi, jo neto, da vam kaem. Ovo je, ako hoete, amanet koji vam ostavljam. Svi ga s iznenaenjem pogledae. Stareve oi nisu bile vedre i nasmijane. Izgledao je sjetan i zamiljen. Poutje kao da razmilja odakle bi poeo. - Hmm... Hotio sam vam ovo rijet: ima ivot, ima smrt. Inallah, s lijepim dinom i imanom! Mula Mustafa napravi pokret kao da e neto rei, ali hadi Mehmed die ruku i prekide ga. - Velim, ima ivot, ima smrt. Oni se jednako prepliu i izviru jedno iz drugoga. Jer, nejma ni stalna ivota ni stalne smrti. Insan ponekad osjeti da mu se blii dunjaluki kraj, pa se pone spremati. Jer, golem je to i strahoban put. Golem i strahoban. Tekija mi je, brao moja, jedna golema briga. Tolike godine sam je milov'o i uv'o i njojzi sa svojim derviima zikr inio. Da 144

Allah, delleanuhu, kabul uini i u sevab upie! Razmilj'o sam, na kome u je ostavit' i ko e potlje mene vekil biti. Ima hin mlogo: i uevnih i derviluku odanih. Al' ako se ja pitam, jedan je meu svima najprikladniji. Bogu, delleanuhu, je odan, u srcu ist, a u derviluku vru. Al', sve se bojim da mlogima nee bit' po volji. Njih trojica su utjeli, i utke pitali, netremice gledajui u hadi Mehmeda. - Pa da vam ga kaem: to je dervi Selim. Svi ga znate: kova, ozgor s Kovaa. Duboka utnja koja nasta, izraste u neto tvrdo i golemo, to se isprijei izmeu njih i hadi-Mehmeda. Sva trojica oborie oi, izbjegavajui starev pogled. Svi su u taj as vidjeli pred sobom Selima kovaa, ljudeskaru rutavih ruku i jo rutavijih prsa, koja su mu i ljeti i zimi bila razdrljena. Brada mu je bila crna i gusta a zubi kao snijeg bijeli, pa kad bi se osmjehnuo, a smijeh mu gotovo nije ni silazio s usana, sav bi se upitomio. I oi su mu bile prave djetinje. U tekiji, gdje je redovito dolazio, svi su ga poznavali kao rijetko gorljiva dervia, krtoka i ponizna, to je odudaralo od njegove pojave. Glas mu je bio snaan i lijep, pa kad bi potegao tekbir, ljudi bi nasrhli od miline. Kao kova bio je uven, a govorilo se da je po porijeklu od bijelih Cigana. Kako niko nita ne ree, hadi Mehmed se sjetno nasmija. - Znao sam, dina mi, da ete tako. ini mi se da ujem ta mislite, mada to ne kazujete. Hoete rijet da je dervi Selim kova i, haman, da je ciganskoga roda. Kova i firaun, pa vekil! Zar se je to ikad' ulo i zar to more bit', ha? Kod toliko drugih, znanih i uevnih! A ja vam kaem da more, jer je njegovo srce ljepe i istije od svakog alem-kamena, a vjera mu je tvrda od najtvreg gvoa! Starac se bio uzbudio, to nije bio njegov obiaj. Kao da je htio da digne poglede koji su bili prikovani za pod. - Godinama sam ga prouavljao i pratio. Godinama! Blag je k'o janje. Mada je k'o planina. Pa kakav mu je ittikad! I kakvo mu je srce! Jednom, nee ljetos, svratih mu u kovanicu. Sunce upeklo, 145

ini ti se sve izgorje. A on kraj vatre. Kuje. Vas u goloj vodi. Iskre oko njega k'o svjetlice frcaju. Padaju i po njemu i oko njega. A ja se jednako izmiem. Hem je vruina k'o pod saem, hem se bojim da me koja iskra ne dofati. U neko doba on presta da kuje. Baci otkovanu sjekiru koja u vodi cvrknu, pa otra znoj s ela i prie. Nazva selam i veli: - eh hadi-Mehmede, ne zna kol'ko mi je drago to si mi do'o! - Sjedi, bezbeli si se umorio - velim mu. - Pa eto... i nisam - kae on, a ne sjeda. - Ja kako, moj lijepi brate, izdri na ovoj vrelini? Jednako si uz vatru. Ja se jednako izmiem, to od vatre, to da me koja iskra ne dofati, a ti ni habera. Pada po tebi k'o kia! On se samo nasmija. - Sviko sam i na vrelinu i na vatru, eh hadi-Mehmede. Radei, poesto pomislim i dragoga Allaha zamolim da ja, ako ne daj Boe, ustreba, gorim u dehennemu, samo nek' ne gore moja dervika braa. Jer, ja sam na ovo sviko, meni e bit' mlogo lake... - Kad je to rek'o bilo mi je dosta! Sav sam protrn'o. Sve mi je kaz'o! A sad mi vi kaite, brao moja, ije je srce tako i tol'ko, da bi za drugoga i u dehennemu gorio! Dervi-Numan, koji je sjedio u dnu sobe, zaplaka, htjede da se suzdri, ali ne moe, ve glasno zarida. Mestvica i Mula Mustafa htjedoe da ga smire. - Neka, neka, ostav'te ga! Pustite ga nek' se isplae, bie mu lake. Svi bi imali rata plakati! - zaustavi ih hadi Mehmed. Te su se noi pokasno rastali. Najvie su utjeli i svako se bavio svojim mislima. - Haman e nas eh hadi Mehmed ubrzo ostavit' - uzdahnu Mula Mustafa rastajui se s Mestvicom. To je bilo jedino to su progovorili po izlasku iz tekije. - I meni se ini. Jazuk, Mula Mustafa, jazuk vel'ki! Kad ga ne bude, vidjeemo koga smo izgubili! 'Naki se rijetko raaju....

146

9.
Odmah po Jurjevu, dok se svijet plaio da de se kuga zbog vruine jo vie razmahati, ona iznenada poe da jenjava. Broj umrlih naglo se smanji na troje-etvero dnevno, dok i to ne presta. Svi odahnue i sve se preko noi izmijeni. Ljudi, navikli da se prilagoavaju i dobru i zlu, mada prije dobru nego zlu, ubrzo sve zaboravie, kao da kuga nikad ni morila nije. Zemlja, tokom duge zime i zakanjela proljea stalno natapana snijegom pa onda kiom, a sad ogrijana suncem, zamirisa ivotom, buduim rodom i berietom. Voe, kao i sve drugo, ponese kao rijetko kad. Svi oni koji su bili isprtljali na selo, poee se vraati kuama, sretni i veseli da su umakli stranom kudret-koscu koji pomori toliki svijet. Isto onako kao to se teki bolesnik koji se pridigao iz postelje raduje ivotu i svakom novom susretu s ljudima, tako su se sada radovali i svi oni koji su se poznavali i ponovo sretali. inilo se da su ljudi postali nekako pitomiji, meki i bolji. U damijama zaredae dove, u znak zahvalnosti to se kuga povukla, uz vrue molitve da se vie nikad ne povrati. arija preko noi oivje, duani se otvorie, seljaci poee silaziti u grad, a Talihan, zlatno vrelo Sarajeva, zajedno s Moria hanom, Kolobarom i drugim sarajevskim hanovima, zabrujae kao konice. Opet poee stizati karavane. Jedne su donosile robu iz raznih krajeva svijeta, a druge odnosile sirovine i gotove proizvode vjetorukih sarajevskih zanatlija. Roba je uglavnom stizala preko Dubrovnika i Zadra iz Venecije, Perzije, Arabije, a onda iz Bruse, Austrije, eke i drugih zemalja. Uvozila se oha, pamuk, svilene tkanine, sra, papir, lijekovi, pirina, kahva, aj, zaini i mnogo ega, a izvozili koa, krzno, vuna, vosak, stoka i drugo. uvene su bile lisiinom postavljene urdije marljivih sarajevskih urije, mahom Srba, koje su bile osobito cijenjene na sajmovima u Stambolu, kuda 147

su stizale posebnim karavanama, koje su dugo i zamorno putovale. Prostrana avlija Talihana nije se smirivala ni danju ni nou. Tovari prispjele robe irili su onaj neobini i opojni miris dalekog i nepoznatog, koji je privlaio ljude. Radoznalo su obilazili okolo tovara, oima drijeei dakove i bale, obijeljeene Bog zna ijom rukom i u kojoj dalekoj zemlji. - Ih, nejma ega, nejma! - Stig'o je, kau, plah kuma. - Ima, vala, svega! Dok su radoznali trgovci obilazili oko tovara, dotle su umorni konji nestrpljivo hrzali, ekajui da ih napoje i nahrane. U velikoj kahvi, smjetenoj u prizemlju, gonii i naoruana pratnja karavane odmarali su se, puili i pripovijedali kako su putovali, spominjui razne zgode i nezgode koje su ih na putu pratile. - Hajde, bolan, glavno je da se stiglo ivo i zdravo! A za onog konja to svrata, lahko emo. O njegovu glavu...! Ve, daj nam jo po kahvu! Grad se brzo vraao ivotu, zaboravljajui sve ono to ga je do juer morilo i tralo. Kuga je gotovo neprimjetno prola kraj Turhanijine kue na Sokbunru, u kojoj su boravili stari saraf, ki mu Dafna i Zaharis. im se bolest pojavila, starac je zamandalio avlijska vrata koja se nisu gotovo ni otvrala, sve dok bolest nije posve prestala. Oprezan kao i svi stari ludi i pouen mnogim ivotinim iskustvima, nije se nikad uputao, a da mu kua ne bude snabdjevena svim onim to je kui trebalo. ak su i drva naslagana u odunluku mogla izdurati ne jednu, ve tri zime. Mahalom je u vrijeme kuge rijetko ko prolazio. Izlazilo se iz kua samo kad se moralo. Jedino je Nurhoda ostao na popritu. I jutrom i veerom pozivao je na namaz, premda mu se demat bio posve prorijedio. Jedni su se razili po selima, neke je pokosila kuga, a oni to su ostali zavukli se u kue i o sebi zabavili, sa zebnjom doekujui svaki novi dan. Nurhoda kao da nije mario za kugu. Pred zoru bi ga uli kako se iskaljava prolazei ispod kue, da bi uskoro poeo okujisati. 148

Glas bi mu zaplovio kroz jutarnju tiinu ne samo kao poziv na molitvu, ve i kao poziv u ivot, pun smirene nade i nepokolebljive vjere da su sve nevolje kao i sve radosti ovoga svijeta prolazne. Nou pak, kad bi pozivao na jaciju, u glasu mu se osjeao prizvuk utjehe i vrste vjere u Onoga u ijoj su ruci i ivot i smrt. Stari Izaksis ga je esto sluao. Sjedio bi u mraku ardaka i sklopljenih ruku smjerno se predavao molitvi. Sve njegove misli i elje bile su u tim asovima posveene Dafni. Vrue je molio za nju. Djevojka se u to vrijeme bila podobro oporavila i smirila, doekujudi prve ljetne dane s onom radosnom lahkoom s kojom ih je doekivao itav grad. Jutrom ju je budio cvrkut ptica koje su se natjecale pjesmom, u jatima izlijeui iz susjednog soukbunarskog gaja, punog ptiijih gnijezda i raskone igre sunca, koje su se u blistavim strijelama svjetlosti probijale kroz guste kronje drvea. Nou je bilo jo zanosnije. Iz tamne tiine mjeseinom posrebrenog gaja zaula bi se pjesme slavuja, as brza i glasna, as tiha i strastvena. Onda bi se javili novi glasovi koji bi se dozivali i preplitali, kao da se natjeu ko e ljepe, ie i gizdavije. Izgledalo je u tim asovima da de se na rubu gaja pojaviti razigrano vilinsko kolo i zaigrati lepravu i bezglasnu igru, dok je iznenada ne prekinu nevidljivi gledaoci, skriveni iza tamnih sjenki gaja. Dafna bi ponekad, u pratnji starca i Zaharisa, omamljena ljepotom noi, izlazila u bau i polahko se uspinjala prema rubu gaja. Tu bi utke zastala, nashrla od svjeine noi i ustreptala pred tajanstvenom ljepotom mjeseine i pjesmom raspjevanih slavuja. - Dafna, keri, hladno je, da se vratimo... - opomenuo bi je starac. Vraali bi se utke, svako sa svojim mislima. Zaharis bi u tim asovima bivao i sretan i ganut. Kad bi Dafni mogao rei sve ono to je osjeao!... Poslije bi se sam vraao u bau, sjedao u sofu ispod stare takie i dugo bi gledao u zvijezde. Njima je aptao sve ono to je elio rei Dafni. Jedna od zvijezda kao da ga je razumjela. Bila je ista i sjajna, pa bi as jae as slabije zablistala, kao da mu eli rei da je 149

samo njegova... Nije Zaharis bio jedini koji je u tim noima izgarao od ljubavi. Kraj susjedne ogoljeve kue, kasno iza jacije, zauli bi se tihi koraci. Kameni, baen preko avlijskog zida, odbio bi se o kladrmu, a odmah zatim zauo bi se uanj na muepku iznad avlijskih vrata. Jedna od djevojaka, mlada ogoljeva ki Hajrija, tiho bi se javila. Kao kad se ptica nou pokrene u gnijezdu. - Hajro, duo, jesi l' ti? - Ja sam, akam hajrollah... - odgovorila je apatom. - Jesi l' me ekala? - Jesam. - Jesi l' mlogo? - K'o i ti mene. - Zar nisi vie? - Zar more vie? - Ih, Hajro, da zna!... - Neta? - Ne mogu ti rijet. - Reci da ujem! Slavuj negdje u blizini poe da biglie. - Hajro, uje li...? - ujem. - Eto, nek ti on kae! Oboje zautjee. Drugii slavuj, primamljen maloprijanjom pjesmom, poe da odgovara. Pjevali bi as jedan, as drugi, as oba zajedno. inilo se da njihova mala slavujska srca plamte od zanosa i da e i sagorjeti u njemu. Onda naglo zautjee. - Odoe, blago li se njima! - to? Zar him je bolje ve nama? - Jo pita! Oni su zajedno, a mi... - Nemoj tako, Salko?! Biemo, ako Bogda, i mi... - Znam, al' kad?... Da je po meni, ja bi' te jo noas priv'o. - A sestra? Zna da je Almasa starija, zar mogu priko nje...? U emalui, kraj visoko uzdignutog muepka na Imirijinoj 150

kui, sevdiu Alibeg Halilbai i uvena sarajevska ljepotica Mulija Imirijina. Pod Alibegom miruje at, na ijem on sedlu uspravno stoji, drei se rukama za muebak. Muliju i ne vidi. uje joj samo apat i osjea njezin vreo dah, uz opojan miris rue kojom je djevojka zakiena. Uzalud Alibeg pokuava da prstima, kroz demire, dohvati djevojine ruke. Umjesto toga, uje joj samo tihi kikot koji ga jo vie uzbuuje. - Kad te privedem i kad bude moja, platie mi za ovo, il' ja ne bio iv! - Reci Ako Bog da! Stoje oni tako i apuu do neko doba noi, ponekad i do prvih horoza, kad se Alibeg spusti na konja i krene uz emaluu. Prije toga dohvati ruu koju mu Mulija proturi kroz muebak, poljubi je i zakiti se njom. Mulija, vrela i uzbuena, ostane iza muepka, sve dok zvuk konjskih potkova posve ne zamre... Nedaleko odatle, kraj jednog otkrinutog pendera na poetku Latinluka, jo neko gori od sevdaha. Na penderu je lijepa Andelija, jedinica u bogatog urije Blagoja Perende, dok dolje, pod penderom, stoji Aleksa, kalfa u duanu Andelijina amide, takoer urije. Momak je naoit, visok i prav kao bor, dva oka da ga se nagledaju. Malo je hrianskih djevojaka koje ga ne oinu pogledom i kriomice ne uzdahnu za njim. Ali, ta mu valja, kad je i siromah i bez ikoga svoga. Stanuje u kalfinskim sobama na gornjem boju Talihana i mjesecima sanjari o Andeliji, ne usuujui se ni pomisliti da je zaprosi. Zna kako bi ga doekao i ta bi mu rekao gazda Blagoje. - Ja vie 'vako ne mogu! II' e bit' moja, il'... - ape Aleksa gledajudi na pender, s kojeg ga djevojka pri oima, dok joj tijesan jelei stee grudi u kojima srce uznemireno kuca. - ta: il'...? - Il' me vie bit' nee! - Ma, to tako govori, Aleksa? Ti zna da bi ja noas pola s tobom, samo kad bi' smjela od babe. Bi me on!... - Ve, ta emo? 151

- Provukla sam kroz ui strina Jefi, ne bi l' ona govorila amidi. Pa da on govori babi... - A ta veli strina? -Prvo se uzela smijat', a kad su mi udrile suze, uzela me tjeit'. Rekla je da e govorit' amidi. Amida te, veli strina, fali. Da si poten i vrijedan... Dobra je strina Jefa! Ja se uzdam u Boga i u nju. - A ako od toga nita ne bude, ukrau te, nek' zna! - A e emo onda? - e bilo! Vjenae nas pop erko, pa nek onda rade ta znaju! Ja imam svojih deset prstiju i ne uzimam te poradi bogatstva. Mlad sam i zdrav, zaradiu, stei u... Ni tvoj se babo nije zgodan rodio, ve radio i stek'o. Kazivali su mi kako je radio kod drugih gazda, dok se i sam nije zagazdio. - Znam, Aleksa, al' ne smije naglit' ! Negdje, u kui vrata kripnue, pa djevojka hitro pritvori pender i nesta, a Aleksa zabrza niz sokak. Sa Miljacke je dopirao kreket aba i tiha kripa mlinske koladi odozgo oko eherehajine uprije. Mjeseina je sjala kao dan. - Bie, vala, moja, pa da te brane i babo i vladika! - ljutnu se Aleksa i krinu zubom.

152

10.
Umjesto dotadanjeg muselima Alibega Denetia, za kojeg se uskoro ulo da je otpremljen u surgunluk, doe Ahmedbeg Palo. Bujruldija o njegovu postavljanju bila je malo neobina. U njoj je stajalo kakav treba da bude muselim, pa se navodilo da treba biti pravedan, sa svakim da ivi lijepo, da pazi na eriat i kanun, sirotinji i raji da ne ini zuluma, a da se u osobito odgovornim poslovima, kad je teko donijeti odluku, obraa veziru. - Dina mi, k'o da je pis'o eh hadi Mehmed - ree Mula Mustafa. - Daj, Boe, da bude tako! - govorili su drugi. Ali, kad se uskoro poslije toga po nalogu iz Stambola promijeni i janiarski aga Mustafaga, a zatim i mula, svijet se zgleda. Bie da je i vlastima bila dodijala njihova samovolja i bezakonje koji su prijetili da se izrode u jo gore zlo i da ugroze svaku redovnu vlast, pa su odluili da ih maknu. Po kahvama se na sva usta govorilo samo o promjenama. Ali, uz one koji su pozdravili promjene, oekujui da de ivot i dogaaji sada krenuti mirnijim i sigurnijim tokovima, bilo je i nemalo onih koji su otvoreno govorili protiv toga. - Eno him Stambola i Travnika, a nas nek' ostave na miru da se sami o sebi brinemo i da sami sebi kapu krojimo! - govorili su takvi. - Hoe da nam nataknu ular, to ti je! - Kakvi su da su, nai su bili! - govorili su trei. - Pa i ovi su nai! - Nejse, vidjee se! udljivo i uvijek nemirno Sarajevo, koje se do juer bunilo i govorilo protiv onih koji su maknuti, sad ih je s mnogo strana alilo i zagovaralo. 153

- Ja udnijeh ahmaka, Allahu moj! - jedio se Mula Mustafa, ogoreno irei ruke. - Ma ima l' iko ko bi im ugodio i prav bio? U to vrijeme, posve neoekivano, umrije eh hadi-Mehmed. Sve je dotle redovno dolazio na rani sabah u susjednu damiju Pribjeguu, ali ga toga jutra ne bi. Numan gasal, koji je stanovao u komiluku i klanjao u istoj damiji, zaudi se i zapita to li to nema hadi-Mehmeda. I drugi se to isto zapitae. - Da nije hasta? - Ma, jok, ne bi' rek'o. Sino smo sijelili. Ni na ta se nije tuio! Kad ljudi izaoe iz damije, u se da je eh hadi-Mehmed te noi umro. Nali su ga pred sabah, s glavom koja mu je klonula na otvoreni Kur'an, nad poglavlje El-Fedr. Umro je lahko i neujno, kao ptica. Niti je ko uo, niti vidio. Na glas o hadi-Mehmedovoj smrti, ljudi zanijemie. Sjeknu ih kao otrica. - Ma, kad, ako Boga...? - Haman prid sabah. Umro je nad Musafom. - Blago li se njemu! - Allahrahmetejle! - Nakog vie nejma! - I ja velim. - Da ga Allah magfiret uini! Numan gasal, koji je bio posebno privren hadi-Mehmedu, na vijest o njegovoj smrti sjede na damijsku sofu, pa dlanom prekri usta i oi. Sjedio je tako neko vrijeme dok se ne pribra, pa se onda die i odhitje prema tekiji. Kad u za hadi-Mehmedovu smrt, Mula-Mustafi se uini da je u njemu neto naglo prepuklo, kao da ga je iznenada zapahnuo nekakav smrtni vjetar koji je i u njemu i oko njega iupao sve, a ostavio pusto i prazninu. Nije se mogao pomiriti s tim da hadiMehmeda vie nema. S kime e on odsad dijeliti svoje razmiljanja, slutnje i zebnje? Nije li ga starac toliko puta izvodio na sunce, na bistre izvore ljudskih misli i htijenja? Nije li se, zahvaljujui hadi154

Mehmedu, toliko puta uzdizao iznad ovog svakodnevnog svjetskog blata i jada, vrsto osjeajui da on nije samo nekakakav Mula Mustafa Baeskija, skromni pisar iz duana kraj Begovih hala, ve da je iskra neeg zasljepljujui svijetlog i nedostinog, emu se tei, pripada i vrata. Zar ga eh hadi-Mehmed nije uveo u tajne tasavvufa i otvorio mu on tree, duhovno oko, bez kojeg bi ostao i slijep i gluh za mnoge spoznaje. Razmiljajui o tome, nije mogao, a da ne zapie: Druei se sa ehom Sinanove tekije i itajui djela o tesavvufu, sve sam se vie naslaivao. Kao to ni ptica ne moe letjeti s jednim krilom, tako ni ueni ljudi bez tasavvufa ne mogu doi do cilja. Zaronio sam u tesavvuf i danonono razmiljajui trudio sam se i nisam posustao, dok mi se konano ne otvorie vrata. Tako sam spoznao sutinu tesavvufa... Hadi-Mehmeda su ukopali u dvoritu kamene Hadi Sinanove tekije, u kojoj je vie od etrdest godina bio eh. Brojni dervii i ostali hadi-Mehmedovi tovatelji i prijatelji okupie se da ga isprate na njegov posljednji put. Svi sokaci oko tekije bili su puni svijeta, pa je samo mali broj prisutnih mogao ui i stati u tekijsko dvorite. Koga tu nije bilo! Od gradskih prvaka i uleme, pa sve do arijskih hamala. Govorilo se tiho, gotovo poluapatom, o hadiMehmedu i njegvim vrlinama. - Nije ala: umro je hem uoi petka, hem nad Musafom! On je, ako Bog da, dennetlija. - Ko li e sad doi za eha? - Ko e da e, naki nee! - I ja kaem: nikad! - Nakog Saraj'vo vie ne raa, aj'a, bogme! - Kau da su prid sabah vidjeli kad je zvijezda pala u harem iza tekije. - Ne reci nita. Ako je iko bio evlija, on je! Pred tekijom se naao i Almas-au. Stajao je kraj samih ulaznih vrata, mrk i utljiv, s pogledom uprtim u zemlju. Niti se s kime pozdravljao niti kome odzdravljao. Kako bi ko od prvaka naiao i uao u tekiju, on bi zakrenuo glavu i puhnuo na 155

nos uz jedno muklo: h-hh! Kad su poslije klanjane denaze digli i ponijeli mejita, iz stotina grla odjeknue tekbiri i salavati, koje prihvatie i oni to su stajali pred tekijom. Golubovi, pokieni po okolnim strehama, prhnue u taj as i nekoliko puta preletjee iznad tekije, u emu mnogi vidjee osebujan znak. Almas-au se uzbudi. Progura se kroz svijet koji mu se sklanjao s puta, pa ude u dvorite i viknu: - Ne dajte munaficima da prifaaju mejita! Za trenutak nastade pometnja. eh-Nasir iz mevlevijske tekije prie Almas-auu, metne mu dlan na prsa i blago ree: - Brate moj, nije mjesto da to govori. Posluaj me i idi svojim putem... Almas-au sagnu glavu, okrenu se i poe. Tekbiri ponovo odjeknue. Nad zatrpanim kaburom, po dervikom obiaju, otpoe zikr. Izgledalo je da kamena tekija podrhtava od aka u koji su dervii padali u zikru. A kad se sjenke u kasnom popodnevu posve izduie, sve utihnu. Ljudi se utke razioe. Samo eh Mehmed ostade kao mrtva straa uz svoju tekiju... Druge veeri poslije eh-hadi-Mehmedove smrti sastae se njih trojica: Mula Mustafa, Mestvica i Numan gasal. Rijei su im bile tihe i sjetne, pune uspomena na hadiMehmeda. Kad Mestvica skide aj s mangale i htjede da ga razlije, zbunjeno se zgledae: nehotice je bio metnuo i etvrtu au. Mula Mustafa zakrenu glavu i uzdahnu: - On e, inallah, piti sa Kevser-vrela... Tada e Numan, koji je po obiaju utio i gledao preda se: - Brao, ao mi je eh-hadi-Mehmeda k'o nikog! U svom sam se vijeku svata nagled'o, a smrti ponajvie. Malo je koji dan, a da mejt ne legne prida me na uplju tahtu. Dok ga gledam 'nako ukoena, a poesto i svakakva, jer nije lahko s duom se rastati i Azrailu je dati, saalim se i nad sobom i nad njim. Uvijek pomislim: ima l' ita alosnije od mrtva i ukoena insana? Mrtva usta, mrtve oi, ruke k'o vosak ute i ukoene, a trbuh - ne pitaj. Sve to je bilo 156

eljno dunjaluka i otimalo se za dunjaluk lei sad mrtvo i gluho... - Jest, dervi Numane, jest, ba je tako - doeka Mestvica, elei ga prekinuti, jer mu se Numanove rijei uinie u ovom asu neprikladnim. Nije to bila prvina da Numan tako duboko zaranja i da svojim razmiljanjem i rijeima zbunjuje ljude. No, Numan se ne dade smesti: - Neka, ne prikidaj me! Hotio sam rijet da za mene nejma golemih i silnih insana! Prid takim ja odmah zamirim, oima skinem haljinku s njih pa hin ugledam na upljoj tahti ba 'nake kaki su: k'o suho, odsjeeno i truhlo drvo. Nit' im vie treba, nit' im ko pomo' more. to je, tu je! Ispuhali srca, iskrena nijjeta i korisna posla, k'o to je bio na eh hadi Mehmed, da ga Allah magfiret uini! Prid takim sam i ponizan i maluan, jer su bili pravi insani koji su bili na pravom putu. Taki su se imali rata i roditi i ivjeti. Numan malo poutje, pa nastavi: - Noas sam usnio rahmetli eha. Vas je u zelenu. Izie mi na san i veli: - Dervi-Numane, ostavio sam vam amanet! Da ga niste zaboravili? Odmah se probudih. Ustanem, uzmem abdest i prouim mu Ja-sin. Onda se sjetih amaneta. To je ono to nam je govorio o dervi-Selimu, kovau. Da on bude vekil. - Ako je po nama, i mi smo za to - dometnu Mestvica i okrenu se Mula-Mustafi. - Njega je povekilio, to da se zna - otro e Numan. - Niko to i ne haa - potvrdi Mula Mustafa. - A na koga e doi hilafetnama, nije nae - slee ramenima Mestvica. - Taman da je i stotinu puta Cigan, bolji je od, sviju! Srce mu je k'o alem-kamen: brez ijedne trunke! - Ne kaemo da nije opet e Mestvica. - Dokle god ne doe hilafetnama za novog eha, bie k'o to je odredio eh-hadi-Mehmed. On je prid nama povekilio derviSelima i to se ne smije pogazit'. Nae je da kaemo ta nam je rahmetli hadi-eh u amanet ostavio - zakljui Mula Mustafa. - Imate l' mi jo ta rijet'? - die se Numan. 157

- Kuda, dervi-Numane? Sjedi! - ustade i Mula Mustafa. Numan sklopi ruke preko prsa, utke se prignu i izae. - Ba je ponekad tuhaf! - zavrtje Mestvica glavom. - Ne znam ta mu bi objene? Dina mi, k'o da mi dajemo hilafetnamu! - Teko mu, bezbeli, zbog eh-hadi-Mehmeda. - A zar nama nije? - Nejse, duni smo da ouvamo amanet. eh hadi-Mehmed najbolje zna rata je povekilio dervi-Selima. Ne ree li, onomadne, da e i ridal biti s time zadovoljan i razi. Nije to daba, nije! Mada mlogima nee bit' pravo. Ko zna ta e rijet arija... - Ih, arija k'o arija. Baci, Mula Mustafa, dina ti! *** Slijededeg uoi petka nakon eh-hadi-Mehmedove smrti, simahana Hadi-Sinanove tekije bila je punija nego ikad. Samo je jedno mjesto bilo prazno: eh hadi-Mehmedovo. Pustekija na kojoj je klanjao, stajala je presavijena. Poneki bi dervi svrnuo pogled na tu stranu pa ga hitro oborio. Poslije jacije dervii posjedae u halku. Tiina, puna iekivanja, pritisnu simahanu. Prisustvo eh-Nasira iz Mevlevijske tekije na Bembai jo je vie isticalo znaaj onoga to se oekivalo. Sjedio je pred mihrabom, u zelenu tadu i hrki, pa se poluzatvorenih oiju lagano njihao u pasu. utkasti plamen svijea pobodenih u visoke irake ponekad bi zapucketao i rascvao se, pa bi se svjetlost za tren uvukla i u tamne uglove simahane u kojim su se dervii tek nazirali. inilo se da dugotrajna utnja i ekanja nee ni prestati. Vrijeme je protjecalo kap po kap. Poneko bi se kratko i prigueno zakaljao, pa bi opet nastala tiina i ekanje. eh-Nasir napokon prestade da se njie. Die glavu, otvori oi, a ul na njegovu tadu, izvezen jarkim bojama, bljesnu u odsjaju svijea. Znaajno se iskalja i zaokrui pogledom po simahani. Pognuti dervii se pomakoe. Sivi derviki ulahi, bijele ulabije i 158

crvene hajdarije na ponekom od njih, kao da oivjee. Poput cvjetova kad se otvaraju. - O, moji ihvani, brao moja - izusti eh-Nasir i baci sjetan pogled prema praznom ehhadi-Mehmedovu postu. - Preselio je najbolji meu nama, da ga Allah, delleanuhu, magfiret uini! - Amin! - muklo odjeknu simahanom. - Na nekoliko prije smrti odredio je vekila, dok tekija ne dobije novog eha. Da ujemo, koga je odredio. Neka kau oni koji su to uli i pred kojima je rahmetli eh to govorio. Neka se pozovu na Allaha za svjedoka, jer o tome zapisa nejma. Nastade tajac, a pogledi se susretoe. Mula Mustafa, koji je sjedio pri dnu simahane, istee vrat i prodrije pljuvaku. Po glasu mu se osjealo da je uzbuen. - Allah, delleanuhu, mi je svjedok da govorim ono to nam je rahmetli hadi-eh govorio. Prida mnom, prid Mula-Mehmedom Mestvicom i dervi-Numanom. Jedne veeri, dok smo sijelili u njegovoj odaji, a to je moglo bit' na mjesec i vie prije negoli de preselit' na ahiret, osjeajui, more bit, da mu se blii vakti-sahat, rek'o nam je da bi najvolio da za vekila dode dervi-Selim. Govorio je o dervi-Selimovu aku, o njegovu ittikadu i istoi srca, pa nam je kaziv'o to mu je jednom dervi-Selim rek'o u svojoj kovanici. - Kai sve, da i to ujemo! - zapovijedi eh-Nasir. - Jednom, kad mu je hadi-eh do'o u kovanicu, zatek'o je dervi-Selima kako kuje. A bila je vel'ka vruina. Pit'o ga je, kako more izdurat u toj vrelini. Sunce je, kae, prilo, kovaka vatra dahtala, a iskre frcale, dok je dervi Selim staj'o kraj vatre i kov'o. Vas je bio u goloj vodi. Iskre su jednako po njemu padale. Kad ga je eh-hadi-Mehmed upit'o kako tudikan more izdurat, on mu je 'vako odgovorio: - Nauio sam, veli, i na vatru i na vrelinu. Zato esto dragoga Allaha zamolim da ja, ako ne daj Boe ustreba, gorim u dehennemu i za nekoga od svoje dervike brae, jer meni e bit' lake, sviko sam... Kad nam je to rahmetli hadi-eh kaziv'o, haman to nije 159

zaplak'o. Rek'o je da bi svi trebali plakati, jer je i dervi-Numan bio zaplak'o... Pit'o nas je, ondar, u koga je srce tako i tol'ko, da bi za drugoga u dehennemu gorio. I jo je i ovo rek'o: da e derviSelimom, k'o s vekilom, i ridal bit' razi... Allah, delleanuhu, mi je svjedok da sam kaz'o ono to nam je rahmetli hadi-eh kaziv'o. Nek' potvrde Mula Mehmed i dervi Numan. Mula Mustafa uutje i skupi se na svom mjestu, a tajac ponovo pritisnu simahanu. - uli ste, moji ihvani, ta ree Mula Mustafa i ta vam je u amanet rahmetli hadi-eh ostavio. A znate i dervi Selima. Dobro ga znate! Ako ga draga srca primate za vekila, a duni ste da ispunite ehov amanet i da mu se k'o dervii pokorite, prim'te ga. Ko to ne mere, tome mjesta u tekiji i meu derviima nejma! Ko je pravi dervi, taj zna ta je ne posluat' eha i ne pokorit' mu se! Ni dah se nije uo u simahani. - Jo neto hou da vam kaem, pa me dobro ujte! - podie eh Nasir glas. - O tome kakav je dervi Selim, uli ste i znate. Kamo sree da smo svi tak'i! Al', ima smutljivaca i munafika kojima, sve to je dobro, smeta. Taki se podgurkuju i po ariji govore, jer su belim uli kakav je amanet eh hadi Mehmed ostavio, kako, toboe, dervi-Selim nije dostojan da bude vekil i da vodi tekiju, jer je niska roda i plemena. Kad bi taki znali, stid hin i sram bilo, kol'ko se time grijee! K'o da Allah, delleanuhu, dijeli ljude po boji njihove koe, po rodu i plemenu! Zar nije u Kur'anu, azimuanu, reeno: - Ljudi, mi smo vas stvorili od muka i enska, uinili vas narodima i plemenima da biste se meusobno upoznali... A na Pejgamber, sallallahu alejhi-s-sellem, na Oprosnom hadu na Arefatu rek'o je ovo: - Ljudi, znajte da je va Gospodar jedan i da je va praotac jedan! Arap nije bolji od ne-Arapa, niti ne-Arap od Arapa, niti crnac od bijelca, niti bijelac od crnca, osim - po pobonosti... Ovim vam je, brao moja, sve kazano. A ti, dervi-Selime, proi sad na svoje mjesto! 160

Svi se u simahani okrenue, a dervi-Selim, koji je sjedio u dnu simahane, uz sama vrata, nesigurno se die i poe prema mihrabu. Bio je uzbuen i krotak kao janje. Gledao je preda se, dok su se dervii dizali na noge i proputali ga da proe. Kad dode do mihraba, skrueno se prignu, tri puta poljubi eh-Nasira u nadlanicu i u dlan, pa sastavi ruke na prsima i prignu glavu. eh-Nasir se die, zagrli ga i dovede do kraja mihraba pa mu rukom pokaza da sjedne. Bio je to znak da je dervi Selim postao vekil. Poslije toga otpoe zikr. Predvodio ga je dervi Selim, a tekao je ustaljenim redom kako ga je obavljao i eh hadi Mehmed, samo to je to ovaj put bio poasni zikr, pun saosjeajnosti za umrlim ehom. Sjedei u halki, koljeno uz koljeno, dervii su zajedniki izgovarali rijei istigfara kojim su traili oprost i milost Boju, a zatim nastavie s Fatihom i salavatima. Pri tome su lagano padali u zanos zikra, pa je i ritam njihovih pokreta bivao sve bri. Zatvorenih oiju, lomei se u pasu, njihove su se glave okretale as na jednu as na drugu stranu, pri emu su im se glasovi stapali u jedan glas, a sklad pokreta u jedan jedinstven pokret. - Hu... Hu... Allah... Hu ! - Hu... Hu... Allah.... Hu! Damovi na simahani podrhtavali su pod silinom i snagom glasova, a plamen svijea koje su gorjele jedino pred mihrabom, sve se jae povijao. U jednom asu, poslije jednog dugog i otegnutog hu ...uuu", koje se die pa prelomi i zamrije, sve naglo prestade, sve se smiri i utia. Zatim zapoe drugi dio zikra. Dervi-Selim se die, a za njim i ostali. Na njegov pogled pojedini dervii su prilazili i primali glazbala koja im je dodavao. Njihov je zvuk trebalo da pobudi jo vei zanos i da rasplamsa ar zikra, pa da u njegovu plamenu nestane i sagori sve osim ljubavi prema Stvoritelju. Kad mu pristupi Numan gasal, pa se smjerno pokloni i poljubi ga u ruku, dervi-Selim se na as zbuni. Kudum, mali derviki 161

bubanj unjastog oblika ispade mu iz ruku i muklo odjeknu pri padu, na ta se Numan hitro prignu, dohvati kudum, pa ponovo uini nijaz i poljubi dervi-Selima u ruku. Derviko kolo bilo je isprva odmjereno i tiho, ali je s asa na as postajalo sve ubrzanije i ivlje, zajedno s glasovima i zvucima koji su se dizali i rasli. Kudumi su odjekivali kao da dopiru iz dubokih dubina, najevi su tiho jecali, a zilovi su se oglaavali nekakvim gotovo prijeteim zvukom. Samo je lepravi zveket bin-bir halki unosio neku nestanu radost u polumrani prostor uzavrele simahane. - Hu... Hu... Allah... Hu! - Hu... Hu... Allah... Hu! Bio je to zov odsjeene grane da se vrati svome stablu, jauk moleive enje ovjeka da se to vie priblii Praizvoru i Utoku svega, znanog i neznanog, vidljivog i nevidljivog. Dervi-Halid, mlad blijedolik terzija, koji se odnedavna bio zaderviio, zavrati oima, pa se zanese i posrnu. eh-Nasir mu pristupi, pree mu nekoliko puta dlanom preko lica i lijeve strane grudi, na ta se mladi dervi povrati i nastavi zikr s jo veim arom. - Hu... Hu... Allah... Hu! - Hu... Hu... Allah... Hu! Sve se bilo stopilo u silovit kovitlac glasova, zvukova i pokreta, pa se priinjalo da de se zidovi simahane raspasti, a ie sruiti, dok je plamen svijea sve vie podrhtavao i povijao se. I kad je ve izgledalo da e se svakog asa neto neoekivano dogoditi, zau se jedno dugo Hu...uuuu!" (On, tj. Allah), poslije ega se sve odjednom utia i zamre, tako da su se nastala utnja i mir priinjali gotovo nestvarni. Dervii kao da izronie u stvarnost, pa ostadoe utljivi i nujni to je taj plahoviti zanos na vrhuncu prestao. Umalo iza toga dervi Latif, koji je imao osobito lijep glas, poe uiti aere. Kad zavri, dervi Selim se obrati eh-Nasiru da on proui dovu. On die dlan i odbi, preputajui to dervi-Selimu. To, kao da je bilo posljednje dervi-Selimovo iskuenje. Glas mu je osjetno podrhtavao dok je izgovarao uobiajene rijei dove, a kad spomenu pira pa zatim eh-hadi-Mehmeda, ne moe, a da ne pusti suzu. eh Nasir, onako mravan u licu, na kojem osim kostiju i 162

koe kao da nije bilo ni drama mesa, djelovao je kao sablja. S vremena na vrijeme podigao bi pogled i zaokruio po prepunoj simahani, kao da oslukuje ono zajedniko Amin!", koje su dervii pobono izgovarali. Od te veeri dervi Selim je predano obavljao dunost vekila, krotak i ponizan kao i uvijek. Nenaviknut da bilo kome zapovijeda, vrue je elio da se im prije rijei tereta koji je za njega bio preteak. Poesto bi sam sebe zapitao zbog ega je eh hadi Mehmed ba njega povekilio, smatrajui se da nije ni dostojan ni dorastao za to. A dervii su se ubrzo privikli na njega i istinski ga potivali, mada ga je jedna grupa kadievaca" ismijavala po ariji. - Eh, jest hadi-Mehmed na'o koga e povekilit'! - Jah, kod tolikijeh uevnih! - Treba to oborit', pa doves' nekoga kome to prilii! Sramota, dina mi, firaun, pa vekil! Dok je Numan strijeljao oima spreman da se i za vratove uhvati, eh-Selim bi po itav dan provodio u kovanici, ne diui oiju s usijana gvoda. Poesto bi, zajedno s gvodem, jeknuo pod glasovima koji su i do njega dopirali. - Allahu, zar sam ja za to kriv? - pitao se glasno. Gibet insana pere! - tjeio ga Numan, koji ga je sve ee obilazio. Negdje s proljea stie iz Bagdada hilafetnama kojom se za eha Hadi-Sinanove tekije postavlja dervi hadi hafiz Ejub, slabaan i njean ovjek, koji nije imao nikakvih strasti niti se ikada enio. Nije bio prazan, mnogo je putovao, dopirao je ak do indijske skele i mnogo ega je vidio, ali je bio na svoju ruku. Govorio je piskavim glasom i stalno milovao svoju mehku utu bradicu, pazei da mu se ni mestve ne uprae, toliko je istunac bio. Mula Mustafa je jednom za njega rekao: - Ama, kako u ti rijet', nakav mi je k'o voda od ik: nit' je slan, nit' mastan... Dervi Selim je skrueno zahvaljivao Bogu to ga je rijeio tereta, dok se Numan gasal pomalo odbijao od tekije. Postao je jo utljiviji, ali je i dalje obilazio dervi-Selima. Znao je, ponekad, satima utjeti i gledati ga kako kuje. A Selim je ostao isti. Krotak i ponizan kao i prije, i dalje je redovno dolazio u tekiju sluajui i 163

tujui novog eha. - Razbi nam se drutvo - jadao se Mestvica jednom prilikom Mula-Mustafi. - Kako nesta eh hadi-Mehmeda, i mi se, haman, rasturismo. Nismo k'o prije. Slabo se sastajemo... - Jah uvijek je tako: smrt jedne rastavlja, a jedne sastavlja. im roditelji pomru i djeca se raspu - zamiljeno e Mula Mustafa.

164

11.
Uzbuen i razdragan, Zaharis je stajao na kunoj kamariji i pogledom upijao novoroeno jutro. Sve to je vidio, inilo se toliko lijepo, kao da je gotovo nestvarno. I da nije bilo ptijeg cvrkuta koji je dopirao iz oblinjeg gaja, pri emu su se ptiji glasovi veselo preplitali, povjerovao bi da on to sanja. Pred njim se prostirala prostrana avlija, iroka i gosposna kao i sve u velikoj Turhanijinoj kui. Du zidova rasli su bujni imiri, slini velikim zelenim loptama, dok je stara loza natkrivala itav jedan kraj avlije. Iza velikih zelenih listova ve su rudili krupni grozdovi. Svud okolo po kao sir bijeloj kaldrmi nanizanoj od oblutaka, treperili su zeleni listovi sabljica. Pa cvijee! Cvijee svih vrsta i boja. Od zagasito crvenih karanfila i njenih zambaka, sve do krupnih kao od kadife izrezanih glavica careva oka, u koje su se bumbari preko cijelog dana brundajui uvlaili. A na sredini avlije eftelija, puna rumenoutih plodova, nakienih po onisku naizgled slabanu stablu. I sunce! Blistavo, nasmijano, iroko, zasljepljujue. Kao da je gorjelo na nizu kalajisanih ibrika, uguma i demirlija, nakienih pred samim ulazom u kuu. I sve to pred Zaharisovim oima radosno treperi i podrhtava, kao sunana pjesma koja se die u visine uznosei i njega, da bi se gotovo zagrcnuo od milja koje ga ispunjava. Od sino je kao pijan od sree. Jo je u zanosu, pa ne vjeruje da li je to san ili java. Sino, kad se vratio iz arije, udno radostan i lahak kao rijetko kad, stari Izaksis ga je doekao na samim avlijskim vratima. Odmjeren i utljiv kao i uvijek, uhvatio ga je za ruku i povjerljivo mu apnuo: - Danilo, sine, rekao sam Dafni... Uzbudio se. utke je gledao u starca. 165

- Rekao sam, da nam nisi roak. Da te nevolja nanijela ovamo. Kao i mene.... Osjetio je kako mu krvotok snano udara. Sve ono to je dosad i pred sobom krio i u sebi zatomljavao, sad je snano buknulo i uzbudilo ga. Htio je da zagrli starca, da ga pita ta je rekla Dafna, no, nije mogao. Steglo ga u grlu. - Dafna je, ini se, slutila. Osjetio sam kako drhti... Danilo, sine, uvaj je! Ona mi je najvee blago! - aptao je starac vrsto mu steui ruku. Dafnu te noi nije vidio. Nije je bilo ni za veerom. On i starac veerali su sami. Uzalud je pogledao na vrata. Bio se ve zabrinuo, ali se nije usudio da pita. Starac ga je sa osmijehom utjeio: - Neka je, stidi se... itavu no Zaharis nije oka sklopio. Prevrtao se u dueku, oslukivao svaki um, ali, nita se nije ulo. Odnekle, iz mahala, samo bi dopro dalek lave pasa, da i on zamre... Nekad mu se opet inilo da uje tihe, lahke korake. Dafna! Pridizao se u dueku, uzbueno oslukivao i ekao, ali, uzalud. Samo bi grede na ietu tiho zapucketale. Nije vie mogao da podnosi tu ubitanu tiinu i mrak. U neko doba se digao, obukao i tiho izaao iz kue. Odahnuo je punim grudima. Dolo mu je da pri punoj mjeseini zapjeva, da vrisne od neke raspojasane radosti i sree. Htio je da jurne u kuu, da kae Dafni sve to osjea i koliko je voli i koliko je to krio i nosio u sebi, ekajui da ona prizdravi i da se ponovo pone radovati ivotu, danu i suncu. Te noi je kao opinjen lutao usnulim mahalama. Sve mu se priinjalo neobino. Nekoliko rijetkih sijeldija koje je susreo pri povratku kuama, dizali su fenjere i odzdravljali mu s nekom djetinjom razdraganou. Ili mu se to samo inilo? ak su i mahalske eme drukije tekle. Kao da toe ivo srebro koje je zvonilo o kaldrmu. Kosmati povori Trebevia bili su na mjeseini modro obojeni. Damijske munare bile su bjelje i vitkije, pune tajanstvene utnje, a grobljanksi niani po damijskim haremima kao da su se jo vie nagnuli i neujno aputali. Tamne kronje drvea su mirovale, 166

ivei svojim tajanstvenim ivotom noi. U neko doba se ispeo sve do na Alifakovac, i sam se zaudio kako je tu dospio. Na blagim padinama alifakovakog groblja doekali su ga niani. Bijelo okamenjeno jato na zelenoj tratini. Leali su tu, jedni uz druge, sitne esnaflije iz sarajevske arije, nekad mone, a sad mrtve jeniarske age, bogati trgovci, iz daleka prispjeli putnici, bjelobrade muftije, tek rascvale i napreac usahle djevojke, poboni dervii i nezamomeni djeaci. Svi su nekad imali svoje ivote, brige, radosti i nade. Svi su sad jednaki, mada su im niani razliiti. Smrt ih je sjedinila u tiini, zemlji i utnji... Zaharis je neko vrijeme stajao meu nianima. iv meu mrtvima. Nijem i uzbuen. Onda se naglo okrenuo i spustio do na Bembau. Zora je mlijeila. Miljacka je tiho lazala. Poput velike zmijurine. Sav je nasrhnuo od jutarnje svjeine i neprospavane noi. Ispod Mevlevijske tekije zastao je iznenaen. Nasred rijeke, gotovo do pasa u vodi, stajala je ljudska spodoba. Voda je udarala o nju i zapljuskivala je. Zaharis se spustio do rijeke i u udu gledao ovjeka koji je nepomino stajao. Bio je licem okrenut Zaharisu. Mada ga je morao vidjeti, nije se micao. - ta je to, ta radi u vodi? - doviknuo je s obale. ovjek se ne mae i ne pogleda ga, ve se nesigurno okrenu u vodi koja ga zanese i umalo da obori, pa podie ruke i ponovo se ukipi. Bio je to dervi Numan koji je esto, u neko doba noi, dolazio do rijeke, silazio u vodu i tu ostajao sve do svanua. Ne samo ljeti, ve i s ranog proljea, pa ponekad i zimi, kad voda ree. S tjeskobom u srcu, Zaharis je ostavio rijeku. Kad se okrenuo, dervi Numan je i dalje stajao u vodi, s rukama uzdignutim k nebu. Stigao je na Soukbunar uz sami izlazak sunca. Sad je stajao na kunoj kamariji, radujui se raskonoj ljepoti jutra. Sumorna slika s rijeke bila je iezla. Najednom se tre. Dafna! Sva u bjelini, osim crvenog jeleia, proarana zlatnom icom, pojavi se u avliji i zastade pred kafezom na zidu. Stajala je i sluala. Na otvorenim vratima kafeza jedna je kumrija pjevala. I 167

lagano se njihala. Smea ptija glavica s crnim obrubom oko vrata, as se dizala, as sputala. Bilo je u toj jutarnjoj slici neke zastraujue ljepote. - Dafna! - ote mu se poluglasno. Kumrija je i dalje ljupko pjevala... - Dafna! - uzviknu jo glasnije. Djevojka se okrenu. Priinjala se kao rua koja se otvorila. Pa kad ga ugleda, oi joj bljesnue i sva se ozari. Stajala je nekoliko trenutaka kao prikovana, lijepa kao jutro. inilo se da e rairiti ruke i krenuti prema njemu. Onda naglo obori oi, pa lahka i tanana kao srna nestade preko avlije. Umalo iza toga zau se starev kaalj. Ogrnut urkom, bio se uputio u bau. Tu, u baenskoj sofi, jutrom bi zajedno ispijali kahvu i dogovarali se o poslovima toga dana. Zaharis jo malo prieka pa i on sae. - Dobro si spavao? - doeka ga starac. - Dobro... - Sve troje smo dobro spavali! - dodade on s osmijehom. Dafna se pojavi s kahvom. Ila je oborenih oiju. - Dafna, keri, da ti ne bude hladno, vrati se u kuu! Dok je odmicala niz bau, obojica su je pratili pogledima. - Od sino je sretna. Kako me je jutros doekala! - zadovoljno de starac i s olakanjem odahnu. Pa se okrenu Zaharisu. - Danilo, trebao bi jutros obii staru kuu. Vidi ta ima i nai nekoga ko e prekititi eremit. Dok nisu poele kie. I ne ostaj dugo u ariji! Stara kua, kako su nazivali kuu u Buzadi-hadi Hasan mahali, bila je jo uvijek Izaksisova. Starac nije urio s prodajom. Znao je ako je bude nudio otii e ni bud zato. Zato je odravao kuu i ekao muteriju. Ni veliku bau za kuom nije zaputao. Zaharisova je briga bila da se voke s proljeda obreu, da se baa uskopa i zasadi i da se kua svake sedmice bar jedanput obie. - ekaj, kupi nam anduza! - sjeti se starac, kad se Zaharis pozdravi i poe niz bau. U avliji Zaharis zatee Dafnu. Kad ga ugleda, ustrepta. 168

Ba kao uhvaena ptica. On joj polahko prie. Osjeao je kako mu vratni damari udaraju. - Dafna, otac ti je rekao... Ona die oi. Bile su modre i duboke. Drhtala je. - Je li ti drago? - apnu joj uz samo uho. Ona obori glavu. Zaharis osjeti miris njezine kose. Pa je dotae usnama. Sva se od uzbuenja strese. Pogleda ga oima punim suza. Potra preko avlije. Kad stie do hajatskih vrata, okrenu se i osmjenu mu se kroz suze. Stari kuni maak, krupan i utio, dode do Zaharisa, protee se i kratko mrnjauknu. To, kao da ga osvijesti. Neko se, prolazei mahalom, staraki iskalja. - Dafna, ja idem, zamandali vrata! - doviknu joj s avlije, pa sretan i kao okrilatio izae na sokak. *** U to vrijeme dervi Numan, jo uvijek mokar od noanjeg stajanja u rijeci, sjedio je na koljenima pred eh-Nasirom i smjerno gledao preda se. - E, pa, dervi-Numane, hajde mi kai ta si radio u ono doba u vodi? - upita eh-Nasir blago. - Ti to zna, eh-Nasire, to me pita? - Hou od tebe da ujem, da mi ti kae. - Hrvao sam se sa svojim ejtanom. Razdire me, pa mu se otimam. - A kako te razdire? - Svakako! Nejma kako me ne salijee. Kad bi mog'o, najvolio bi'... uh-h... - uzdahnu Numan silovito i sav se zgri, ba kao da je ejtan uzjahao na njega pa ga iva lomi. Tamni kolutovi oko njegovih oiju sastavie se, pa se inilo da i nema oiju ve samo mrke oine duplje. 169

- Stani! A ta ree da bi najvolio kad bi mog'o, da ujem? priupita eh Nasir i stavi oba dlana na Numanova koljena. - Najvolio bi', najvolio bi', samo kad bi mog'o, osloboditi se vududa... Ovoga trbuha, ovijen oiju, ovijen ruku i nogu... hh-h... hhh! - grcao je Numan, udarajui se akom po elu. - A radi ega, dervi-Numane, radi ega? Kai, da ujem. Numan se i dalje lomio, silovito trzajui glavom, ba kao da se gui. Onako teak i mrk, izgledao je kao posjeeno, mrko deblo, s kojim se nevidljivi brzaci nemirno poigravaju. - Smiri se pa mi reci radi ega bi volio da se rijei vududa. Hajde, smiri se i kai mi! Numan je jo neko vrijeme podrhtavao, dok se ne smiri. Progleda i upre oi u eh-Nasira. - Zato, jerbo od vududa dolazi svako zlo. Ako te nefs raspinje, od vududa je: ako si kome mani to on ima, a ti nejma, i to je zbog pogane i gladne trbuine kojoj nikad dosta; ako kome nepravdu ini, sve je to zbog toga ne bi l' i tebi bilo bolje. Vudud je na samar, na tovar, naa nevolja i nesrea! Najvolio bi', samo kad bi' mog'o, sve ovo sa sebe noktima zgrebat' i zderat', pa da mi se dua oslobodi i rahat uini! Sav insanski poganluk i sve to je runo i haram, izvire iz vududa. Sve je zlo od njega i zbog njega! - Eh-h! - nasmija se eh-Nasir zagonetno. - Nemoj tako, dervi-Numane! Bog ti je dao i tijelo i duu. Dok si na dunjaluku, dunjaluki si. Vudud ti treba. Dunost ti je zato da se brine o njemu, a razum ti je dat da defi svoj nefs, da lomi zle strasti i elje koje te raspinju. Kad bi insani poeli da, kako ti ree, kidaju svoj vudud, brzo bi hin nestalo. Prestali bi da se ene i raaju, iz mrnje spram sebe i dunjaluka. Ebu Bekir je jednom rek'o: Tijelo je k'o kafez za tice il' ko ahar za hajvana. Ako svoju duu oplemeni i svoje strasti i elje stia i smiri, dua e ti na glas trube i poziv: Vrati se svome Gospodaru! - prhnuti u nebeske visine i sletjeti na krovove dennetskih dvora. A ako je insan ivio k'o hajvan, jadan je i teko si ga njemu! Nikad mu dua mira imati nee! - Mui, me, eh-Nasire, mui i raspinje, pa eto! Kai mi, ta u? Pit'o sam i eh-hadi-Mehmeda, da ga Allah magfiret uini, za 170

mnoge stvari, pa mi nije znao kazat'. Govorio mi je da ne pitam mlogo i da ne ronim duboko. Bojat' se je, veli, da ne saznam ono to mi nee biti drago i da ne naiem na ono to e me oalostit'. Boj se, veli, da ne potone... - Dobro ti je kaz'o, dervi-Numane! Daleko ide i duboko roni. Ve, da ja tebe neto upitam. - Pitaj. - Kad bi ja sad izi'o iz ove odaje, a na ilimu ostavio hrpu krupnih zrna bisera kojima se ni broja ne zna, ta bi ti uradio? Bi l' sebi odsjek'o ruku da se ne bi privario pa uz'o koje zrno. - eh-Nasire! - ekaj, kai mi! - Pa, to me to pita? - Hou da ujem bi l' sebi sjek'o ruku il' bi od sebe odbio i pomisao da to uradi... - Neuzubillah! - Eto, vidi! To sam hotio, da ujem! Pravi, tesavvuf se krije u borbi protiv strasti, protiv niskih elja i svih vrsta grijeha. Dok ih ne ubije i ne zatre u sebi, dua ti sve dotle nee biti obasjana svjetlom smirenja i spoznaje. - Pa to, eh-Nasire, to ja hou! - napola se pridie Numan, ije su oi bile pune suza... - A do toga e se uzdii postom, ibadetom, dijeljenjem onoga to ima i drugim dobrim djelima. Time se stie smirenost, blagost, vjernost i sve druge ljepote due i srca. To ti trai, moj dervi-Numane! To i ja traim. Jedno su vrijeme obojica utjeli. - uo sam da usred zime gazi vodu i da do neko doba noi ostaje u rijeci. Viali su te. - Jesu... - Nisi u pravi, Numane! Ne smije ruit' svoje zdravlje! ejtane treba biti iznutra u sebi, a jok sakaenjem svoga tijela. Pomisli, Numane, kad bi sebi otkin'o ruku koja se prua za tuim malom, pa kad bi sebi iskop'o oko koje te navraa na grijeh, pa kad bi sebi iup'o jezik koji govori lai! Kud bi stig'o i ta bi od tebe ostalo? Sve to izvire iz insanske naravi, a ruke, oi, jezik i sve drugo 171

samo su sluge koje nas sluaju. Zato se iznutra treba istit', iznutra, Numane! Trnje treba upati iz srca i due, a jok iz ruku, iz oiju, iz jezika! Insani se gizdaju, dotjeruju i kite, da bi se svidjeli jedni drugima, a ta ine da bi se svidjeli Onome koji ih je stvorio? Zapamti, dervi-Numane: ejtan je u insanu! Zato ga davi i ubijaj u sebi! U sebi! Zavlada tajac. Obojica su sjedjeli jedan kraj drugoga, dodirivali se koljenima, a u mislima su bili daleko od mjesta na kojem su sjedjeli. Dervi Numan se inio posve slomljen. Kao da se odjednom pogrbio i smanjio. Gore, na tavanu iznad odaje, neto otro zagreba i outi se nekakva trka. eh Nasir die glavu. utio je neko vrijeme, pa e: - Maka goni mia... To je u njezinoj naravi. A u mijoj je naravi da bjei od make. Nije mu dato da on goni maku. I ejtan goni insana. Al', insan more da goni ejtana. Jer, dat mu je razum. Numan je utke sluao. - Insanska je dua dvostruka Numane, a hajvanska je jednostruka. Hajvan ima samo ruhi-hajvani, duu ivota, a insan ima i ruhi-hajvani i ruhi-revani: i duu ivota i duu razuma. Oboje mu je dato. Po tome je insan. Tako je uio Hazreti Mevlana. Zato je insanu dunost da se bori protiv zla, protiv ejtana i protiv svega to ga raspinje i na zlo navraa. Hajvan to ne moe i ne zna. Zato nije ni duan. - A ta e i kako ejtan, eh-Nasire? Zar insani ne bi bili sretniji da nejma ejtana? to ga je Allah, delleanuhu, ikako stvorio? eh-Nasir zabaci glavu, zamirje i objema se rukama uhvati za vrat pa tegobno uzdahne. Zatim je dugo sjedio i utio, sklopljenih oiju i vrsto spletenih prstiju. Napokon progovori. Govorio je tiho. - Da nejma ejtana, insan bi bio melek. Ne bi znao za grijeh i nikad ne bi grijeio. Ovako, dunost mu je da se bori sa ejtanom, da mu odolijeva i da ga pobjeuje. to ga vie lomi i pobjeuje, vei je insan i Bogu je blii. A to je ejtan u njemu vei, insan je sve manji. Taj nee nai ni mira ni sklada u ivotu, nikada nee biti smiren i 172

zadovoljan i nikada mu dua, kad se oslobodi svoga kafeza nee pasati na krovove dennetskih dvora. Taj je k'o baen kamen. Teko se onome na koga naleti! Na tavanu se opet zau tutanj. Numan je nepomino sjedio i gledao u ie. inilo se da i ne die. - Jo u ti neto kazati, dervi-Numane. Mloge su stvari gajb, to e rijet' pokrivene, pa nam nije dato da uemo u njih. Zar, morebit, misli, da je meni mlogo toga znanije ve tebi? E, moj dervi-Numane, moj dervi-Numane! Maluni smo mi prid onim to nam je sakriveno i pokriveno! Maluni! Na tavanu se opet zau trka. eh Nasir skide tad s glave i rukom pree preko tjemena. Kosa mu je bila svijetla i mehka, a bez tada je izgledao mnogo mlai i nekako krotkiji. I ruke su mu bile lijepo svedene, s dugim tankim prstima. Kao u ene. - Ve, kai ti meni, to vie ne ide u tekiju? Otkako je umro eh hadi-Mehmed, ujem da rijetko zalazi - nastavi eh Nasir, vraajui se svom uobiajenom nainu ophoenja, ba kao da je navukao zastor preko svega onoga o emu je maloas govorio. - Ne idem, eh-Nasire... - Je l' zbog novog eha? Numan uzdahnu. - Jah... - Dervi si i zna ta ti je dunost. eha treba potivat'! I javno i tajno. I u sebi i prid drugima. A ako to ne mere, ondar je bolje da ga ostavi. Bjei od licemjerja, Numane! Od rijaluka goreg nevaljastva nejma, zapamti! Numan se die, metnu ruke na prsa i pokloni se. - Je l' izun da sad idem, eh-Nasire? - Sjedi jo. Dok je Numan sjedao, eh Nasir ustade, prie dolafu i izvadi atren", veliku drvenu tablu podijeljenu na mnogo polja, od kojih je svako imalo posebno znaenje. Bila je to stara dervika igra, ako se i moe nazvati igrom, kojom se nastojalo dokuiti dokle su se 173

pojedini dervii uzdigli u svom duhovnom preiavanju. eh Nasir metnu tablu pred Numana, rasklopi je i prui mu kocku od slonovae. - Uzmi zar i baci, da vidimo, na emu si! Numan se sa strahom zagleda u spletene zmije naslikane na tabli, utke uze kocku, zamirje, proapta Bismillu i baci je. Kocka se zakotrlja i stade, - Maallah, ak! - uskliknu eh Nasir. Numanovo lice, sve do tog asa ukoeno i mrano, ozari se. - Bi l' jo jednom? - Ako ti kae, eh-Nasire - apnu on bojaljivo. - Hajde, baci jo jednom! Numan ponovo uze zar. Drao ga je nekoliko trenutaka u stisnutoj aci, sputene glave i zatvorenih oiju, pa ga uzdahnuvi baci. Ali, ni tada ne otvori oi ve osta mirei. - Maallah, opet ak! ta bi jo hotio, dervi-Numane? Ti gori od aka! Aferim! Numan pogleda. Usne su mu podrhtavale, a oi mu postadoe tople i pitome kao u sretna djeteta. Bio je to posve drugi Numan, ni nalik na maloprijanjeg. - Sad, hajde! Vidio si ta ti je kazano. U tolikom aku koji gori u tebi, ejtanu mjesta nejma. Izgorjee! I ne pati vie svoga vududa! Sve to radi radi s mjerom! Numan se die, izljubi eh-Nasira u nadlanicu i u dlan, pa se natrake, sitna koraka, uputi do vrata. Tu se jo jednom pokloni i izae. eh Nasir je jo neko vrijeme sjedio sam, vraajui se u mislima na maloprijanji razgovor s Numanom. Sjeti se opet, Bog zna po koji put, svog nedavnog susreta s Almas-auom, koji je tada sjedio na istom mjestu gdje i Numan. Pri pomisli na to uzdahnu, a otra crta usijee mu se izmeu oiju. Bilo je rano jutro kad je ugledao da neko lei u sofi, dolje u avliji tekije. Siao je i zatekao Almas-aua. Kako je uao u avliju, eh Nasir nije znao, osim ako nije s veeri, dok su vrata bila otkljuana. 174

Kad mu se primae, Almas-au ga doeka leei, otvorenih oiju i zagledan u nebo. Sav je bazdio na pie. - Okle ti ovdje? - u udu e eh-Nasir! Almas-au je utio, jednako zagledan u nebo. Kao da nije ni vidio ni uo eh-Nasira. - uje li ta te pitam: okle ti ovdje? - ponovi eh Nasir glasnije. - ta? - Pitam te ta radi ovdje? - Zar ne vidi: leim. - Pa zar nigdje nije bilo prikladnijeg mjesta od tekije? - ta...? Ba mi je ovdikan plaho! Hem na istoj havi, hem u zeleni - izazvano e on, pa se prevrnu na stranu, okrenuvi ehNasiru lea. eh Nasir je neko vrijeme utke stajao nad njim. - Posluaj me, pa ustani! - Jok, ne ustaje mi se. - Hajde, da sjednemo i da porazgovaramo k'o ljudi. - A o emu? - Ustani, pa e uti. Ne budi asija! - Ako e bit' kahva? - Ustani bie. - Ih-h, to me pati! - zastenja Almas-au diui se. Bio je sav podbuho. Mrzovoljno i mrano gledao je oko sebe. - Hajdemo u tekiju. - to emo u tekiji? Ovdikan je bolje. - Posluaj me hajde. Teak i nesiguran na nogama, Almas-au se uputi za ehNasirom. Usput je podizao akire i neto nerazumljivo mrmljao. - Sjedi, sad u ja - okrenu se eh Nasir kad unioe u odaju: On ne sjede ve se izvali na ilim i rukom podnimi glavu. Leao je i napola mirio, dok se eh-Nasir ne vrati i unese aj. - Zar nije kahva? - Nije, ve aj. - A to ondar ree da e bit' kahva? 175

- Ovdi se ne pije kahva ve aj. - Ja ti ga neu, daba ti ga! Nisam ni hoda, ni dervi - puhnu on na nos. - Nejse, neemo se radi toga svaditi. I brez kahve i brez aja moremo se porazgovorit' - pomirljivo e eh Nasir. - Da ujem, o emu? - Ho li, morebit, da me rui to sam vaki? Da mi daje nasihate, ha? - Ruit' te neu, al' sam duan da ti kaem da si insan i da ne bi treb'o izlazit iz insanskog sureta. - Ba-! - puhnu Almas-au na nos i napola se pridie oslonjen na lakat. Gledao je u eh-Nasira onim svojim zloslutnim pogledom od kojeg je ljude hvatala zebnja i radi kojeg su mu se sa strahom sklanjali s puta. I eh-Nasir ga je gledao pravo u oi. - Ti to meni, ha? - Tebi, brate moj, jer mi te je ao. - A zna li koga je meni najvie ao? - ??? - Moje matere. Jesi l' ti znao moju mater? - Nisam. - Umrla je... Od kuge... - apatom e Almas-au. - Allah rahmetejle... Da je Allah magfiret uini. - A zna li kakva je bila moja mati? - Dobra, bezbeli, k'o i sve matere. - Jest, bila je dobra. K'o mele... Al', kakva jo? - To ne znam. - Bila je gutava. Gutava! - ciknu on i izbezumi se. - Boja volja - uzdahnu eh Nasir saosjeajno. Smiri se, brate moj ! - Boja volja, kae? - Boja volja, ta moremo... Treba se pokorit'... - A kad zna davati nasihate, kai mi, ondar, to sam ja 'vaki? De, da ujem! I to mi ponekad pada mrak na oi, pa bi k'o vuk sve oko sebe zubima klao! - prosikta on, a miii mu na eljustima iskoie poput prstiju. - Hajde, kazuj, da ujem kad zna! 176

- Smiri se, brate moj...! - apnu eh Nasir blago. - Ne mogu, bolan, ne mogu! Jae je to od mene i svega oko mene!... Kad mi padne mrak na oi, sve bi', sve bi'... i tebe bi', nek' zna, i tebe! eh Nasir ga je zastravljeno gledao. - Je l' Boja volja to si ti taki, a ja 'vaki, kazuj! I to e ikako dunjaluk i insani na njemu! Hajde, to uti, kazuj! Mojoj je materi Bog dao gutu, a u mene je utjer'o kurjaka, pa kad on zaurla... - skoi Almas-au i poe derati anteriju sa sebe. Niz njegovu zemljastu put znoj je curkom tekao, a oi, suene kao konac, zlokobno su svjetlucale. eh Nasir se sjedei izmicao, natrake puui preko ilima. - Govori, to uti, to ne kazuje ko je kriv!... Ne smije da kae, a zna da mi daje nasihate, da ti... i nasihate i sve na dunjaluku! - dreknu on i udari nogom u ajluk i u ae koje se sasue. Onda se dohvati vrata, silovito ih otvori i okreui se eh-Nasiru, zarea: - Ako me samo jo jedno... nek zna da u te, da u te...! Ne doree ta e, ve krinu snanim, od neega okrvavljenim zubima, pa zalupi vratima i zatutnja niz basamake. eh Nasir ga je uo kako ide i psuje preko avlije, sve dok ne krhnu avlijskim vratima i ode. Sad, dok se ponovo sjeao tog susreta, bio je i potresen i oaloen. Jedno pitanje, vee od tekije, nije mu dalo mira. Rovilo je poput crva i u srcu i mozgu: Jesmo li, uistinu krivi za sve? Jesmo li...? *** Kad se Zaharis uspe u Buzadi-hadi-Hasan mahalu, sunce je ve bilo podobro ojaalo. U avliji ga doeka miris prezrelih trava, od kojih se nekad ista i ubijeljena kaldrma nije vie ni vidjela. eremit nad kunom divhanom bio se nagnuo i poslije nekidanjeg vjetra djelomino popadao, a itava kua, s neopranim penderima, zatvorenim kunim 177

vratima i ponegdje istrbuenim avlijskim zidom, djelovala je turobno i gluho. Kofa na prekrivenom avlijskom bunaru bila je suha i napola zahrala. Dok je stajao nasred avlije i okolo razgledao, uhvati ga neka tiha sjeta, jer mu se uini kao da je u toj pustoj kui sve pomrlo i da niko nikad u njoj ivio nije. Onda se sjeti one vjetrovite noi kad je Toga uao u avliju i nasrnuo na Dafnu. Uini mu se da ponovo uje njezin krik i sav se najei... Prenu ga vraka koja iznenada doletje na avlijski zid i kriknu, pa as diui as sputajui svoj areni rep, javi se jo dva-tri puta i odletje... U bai se jo uvijek osjeala jutarnja svjeina. Grane jabuka i ljiva bile su se povile pod bogatim rodom, branei suncu da se raspe po bai. Luk u lijehama ve se bio izehao, a loze poutjelih tikava i krastavica sjemenjaa gusto se splele i izmijeale. Popadale jabuke, ve napola istruhle, leale su u travi, a jato okupljenih vrabaca veselo je cvrkutalo, zavueno meu grane davno obrane vinje. Dok je iao izmeu lijeha podiui loze i traei kakvu mladu tikvu, konipka na susjednoj, Mula-Mustafinoj bai, uz kripu se otvori i starac se ukaza na vratima. Bio je horan i nasmijan. - Uranio, komija! Maallah, maallah! Zaharis se iznenaden tre, pa kad ugleda MulaMustafu, od srca se obradova i poe mu susret. - Bujrum, efendija! Jo od prvog susreta s njim Mula Mustafa mu je legao na srce. I stari Izaksis ga je volio. Hvalio ga je kao potena i dobra ovjeka. I Dafna je zalazila u njihovu kuu. ivjeli su kao prave komije, u punoj slozi i ljubavi. - Ma, ugledah te s pendera, pa, velim, da ti se javim!... Pa, kako ste mi svi? Kako je moj stari ahbab i komija, kako mi je djevojka? Tebe i ne pitam, jer vidim da si - maallah! - Hvala Bogu, efendija, svi smo dobro. - Neka, Bogu, uur, neka! A i djevojka je, veli... - I ona je dobro. Sve je prolo... Kad to ree. Zaharis osjeti kako ga neto toplo zapljusnu i sav 178

se rasnjei. - Nek' zna, da si me time obradov'o! Kol'ko sam puta na nju pomislio i Boga zainolio da joj bude na pomoi! Hem lijepa, hem uljudna, hem sve je pri njoj! - Nikad joj ne mogu zaboravit' kako je samo moju sijedu pazila i obilazila! Ma, nejma, ta, bili ste prave komije!... - A i daida ti je, veli, dobro? - I on je dobro. - Al', ne izlazi ha? - Slabo. - Jah, ta e, godine! Znam po sebi... Al', uvijek sam pit'o za vas! Kad god sretnem Nurhodu, pitam. I dok je kuga hodala, jednako sam pit'o. Al', eto, Bogu fala, i to minu. Neko umrije, a neko osta. Bez edela umiranja nejma!... - Ve, to smo stali ovdikan, hajmo meni na kahvu! - Efendija, hvala ti, ali ja sam je jo jutros popio. A moram i u ariju. - Nejse, pos'o je najprei! Al', mog'o bi ponekad i u duan uvratit', nismo daleko. Neka zna, bilo bi mi drago! - Hvala ti, doi u! - Ha-h, da ne zaboravim: neki su dolazili i raspitivali se za kuu. Ja sam hin slao i u duan i doli vama. Haman su muterije. Ne znam jesu l' vam dolazili? - Nisu. - Nejse, doi e. Samo, daj Boe da budu prave komije k'o to ste vi bili. Dobar komija je golema stvar! Golema! Ve, ovo nemoj zaboravit': mahsuz mi pozdravi mog starog ahbaba i komiju, i moju dobru djevojku! Reci him da him Mula Mustafa od Boga ie ono to i sebi ie! - Fala ti, efendija - Zaharis e ganuto. - I reci him, da u mahsuz doi da hin vidim i obiem! Da sam hin se svojski poelio! - Fala ti, efendija. - Da i tebi da kaem! I ti si mi drag! Nurhoda te uvijek fali. I fale te i drugi. Zato si mi drag! Potena i dobra insana treba voljeti. 179

Brez razlike ko je i ta je! Brez razlike! Ljudi treba da se potivaju i paze, i jo da ti kaem: kad god vam ta ustreba, bilo tebi, bilo daidi, bilo djevojci, slobodno me potra'te! U svako doba! Slobodno kucni, k'o na svoja vrata! Slobodno, uje li! Jesmo l' insani il' nismo? Zaharis ga uhvati za ruku i htjede da ga poljubi. Bio je ganut. Djetinjski iste Mula-Mustafine oi gledale su ga radosno i otvoreno. - Neka, neka, nemoj! - istre mu Mula Mustafa ruku. - Pozdravi kod kue i reci him da u do'! Kad doe do konipke, Mula Mustafa se okrenu: - Kad opet dojde, javi se! Kucni me! Nemoj da se ne javi. - Boe, dobra ovjeka! - pomisli Zaharis, gledajui za njim. itavo to jutro kao da je bilo satkano od ljudske radosti i dobrote.

180

12.
Nigdje ni zvijezde ni pramena vedrine. No je poput mrka ovijeg runa pritisla grad. Kia, koja se jo s veeri skanjivala, nikako da se otisne i udari. Jo malo, pa e i pono. Sve se ve odavno smirilo i pospalo, pa niodakle glasa. Ni psi se ne uju. Mlak vjetri ponekad pirne, takne lie koje krhko zaumi, pa se jo bre smiri. Tek ponegdje drhturi ukasta svjetlost. Uz neku smrtnu hastu kraj koje ukuani brino apu i bdiju: u naherenim i crvotonim turbetima koja su sa svih strana opasala grad, ili nad avlijskim vratima poneke hanedanske kue, gdje upaljen fenjer upozorava umornog putnika-namjernika da ga tu, u musafirskoj odaji, eka duek i da e, za ljubav Boju, biti primljen i ugoen. I u Jusuf-painu oetu gori svijeda. Zlehudi uprili i ove noi sjedi osamljen pa se po Bog zna koji put prisjea slika one sudbonosne bitke. Zatim se uplaeno stresa, otvara oi i oslukuje... Uinilo mu se da je opet uo prijetei zveket oruja i apat pritajenih uhoda, koji ga iz noi u no obilaze i preaju. Pa kad oprezno odkrine vrata i uvjeri se da nigdje nikog nema, ponovo se vraa, sjeda i nastavlja s uenjem Kur'ana. Dervi Numan se nee ni ove noi oeati o grane vrba koje ga poput ispruenih ruku usput dohvaaju, niti e zai u brzak Miljacke pa smireno stajati i ekati dok mu i noge i itavo tijelo u hladnoj vodi posve ne odrvene i zamru. Dua mu se u tim asovima iroko otvara i oslobaa, pa lahka i uznosita poput bijele ptice prhne iznad visokih i pocrnjelih stijena koje dave i steu rijeku to se i sama otima i brza, eljna da se im prije doepa zelenila i irine. Numan je posluao eh-Nasira, ali nije postao smireniji. Stara pitanja jo uvijek ga razdiru i mue. Kao da ih oganj aka samo raspiruje, pa je Numan jo utljiviji i mraniji. 181

U avliji i iznad presvoenog ulaza u Talihan takoer gori upaljen fenjer, premda su i gosti i hanski momci pospali, a i vatra u kahve-odaku davno je zapretana. S vremena na vrijeme iz hanske staje, koja odie balegom, konjskim znojem i opremom, zauje se tup udarac kopita o pod ili kratko hrzanje ivotinja, koje se poslije duga puta i teka tereta u mraku odmaraju. Jo na jednom mjestu gori svjetlo. U tvrdoj magazi velike Oaktanove kue na Natkovaima plamti lu, ali se njegova svjetlost niodakle ne vidi. Braa Oaktani, Avdaga i Asimaga, uveni sarajevski bogatai, tvrdice i zelenai, sjede na zemljanom podu magaze i zajedniki mjere svoje blago. Velika magaza zaudara memlom i trulei, a sva je zakrena hrpama sagnjile vune, pozelenjelim bakrenim posuem, istruhlim jastucima, izlomljenim komadima namjetaja i koom opivenim seharama. S velike hrpe dukata, istresenih na ponjavu, mlai brat, Asimaga, asom zahvaa dukate i istresa ih na iroki tas kantara. Onda obojica, pritajena daha i uagrenih oiju prate kako se teko jaje kantara, izliveno od tua, podrhtavajui smiruje, a poluga na kantaru izravnava. - Stani, Asime! Izvadi dva, izvadi, zar ne vidi da pritee! Izvadi jo jedan! Ha-h, sad je dobro! Istresi! Dukati, uz sitan i jasan zveket klize s tasa i poput zlatnog mlaza slivaju se u kazan koji se sve vie puni. - Ovo je, rekosmo l', etresta oka, ha? - etresta... - Hajde, daj, trpaj, ta eka? Tako oni svakoga uoi petka ponovo mjere svoje blago, dodajui mu nove dukate. Kad zavre posao, onda teki kazan potrpaju ponjavama i vrate na staro mjesto: u poduboku rupu na koju navlae veliki hambar u kojem se mievi nesmetano legu. - Osamdeset i jedna oka i baka trijest i dva igirmiluka, ha? - Jest: osamdeset i jedna oka i trijest i dva igirmiluka... - Ja ba susta'...! - othukuje Avdaga prelazei rukom preko lica i oznojena tjemena. - Ve, da ti ne zaboravim rijet': sve se neto mislim da ovaj bakar damo kalajsati, ta veli? Sve je bakrsuz 182

pokaza on rukom na gomilu bakrenog posua. - A to, poradi ega? - Ah, ba si tuhaf! Pa kad se potlje nas bude prodavalo na mali-mejtu, moi e se mlogo vie uzet'! Jazuk je, bolan, da ide nibud zato! - Hoe rijet... Htjede rei kad pomremo", ali kao da se uplai, pa umjesto toga upita: - Hoemo l' ii? - Moremo... - odvrati Avdaga, jednako se osvrui prema hambaru. - Rekosmo, je l' da, osamdeset i jedna oka i baka ona trijest i dva igirmiluka? - Jah... Kad izaoe, Avdaga dva puta prevrnu veliki klju u bravi pa jo nekoliko puta upre ramenom u teka gvozdena vrata magaze, da se uvjeri jesu li dobro zakljuana. - Uduni lu, nek' daba ne gori! Po mraku preoe preko avlije pa se utke, pipajui prstima uz duvar, uputie svaki prema svojoj odaji. - A neemo nita jesti? - upita Asimaga, prije nego pritvori vrata za sobom. - Neka, bie nam ujutro slae. Nakon to se u mraku raspremie i polijegae, obojica su jo uvijek u mislima gledali i sluali kako se zlatni mlaz dukata zvonei slijeva u kazan. Avdaga vidje kako se mlaz preli preko kazana i potee, isprva kao potoi, a onda kao prava zlatna rijeka, teka i blistava. A njih dvojica se u njoj kupaju i akama grabe dukate koji se ljeskaju poput ribljih ljusaka, pa ih prosipaju po sebi i oko sebe, a oni ponovo padaju u rijeku i teku, teku... - Ode jedan, Asime, dr' ga! - viknu Avdaga u polusnu, pa se istoga asa probudi, mljasnu jezikom i uzdiui prevrnu se na drugu stranu. - ta je, jesi l' me zvao? - upita Asimaga, stojei na sobnim vratima. - Ama, neto mi se prisnilo, pa neko, u snu... - A da ondar ja tebi neto kaem. Sve hou da ti kaem, a sve zaboravim. 183

- Neta? - uo sam da se pojeftino prodaje kua onog Ermena iz Talihana. Onoga sarafa, zna. to je kupio Turhanijinu kuu... - Znam. - A kua je na plahu mjestu: U Buzadi-hadi-Hasan mahali. Om'ma do Logavine. - A pojeftino, veli? - Kau. - Da Bog da, Asime. Alak je Ermen! - Ama, ko zna! Morebit ga je tagoderce pritislo! Ne reci nita. - Eh, kad bi to bilo! Raspitaj se, pa emo vidjet'. - Da raspitam, veli. - Bezbeli! Treba vidjet' radi ega je prodaje. Ako ga bude pritislo, lahko emo. - Je l' de. -Ama! Jo su neko vrijeme u mraku utjeli, a onda Asimaga zatvori vrata i vrati se u svoju sobu. Misao, da bi pojeftino mogli doi do kue, ponovo im razbi san. Njih dvojica su bili posljednji izdanci stare porodice Oaktana, nakon to je mlai brat Asimaga, koji je bio udovac, za minule kue ukopao jedinca sina, dok se Avdaga nije ni enio. ivjeli su kao osamljeni udaci u golemoj i pustoj kui, omrznuti i od komiluka i od itava Sarajeva, najvie zbog svoga titizluka i strane gladi za imetkom, a posebno zbog zelenatva kojim su se bavili i zbog kojeg su i u pjesmu uli. Ako bi ih ko i posjetio, bili su to oni koje je ljuta nevolja na to natjerala. *** Te iste noi svijea se u Turhanijinoj kui rano ugasila. Zaharis je odmah s veeri otiao u staru kuu, jer je za sutra bio naruio majstore da poprave krov i prekite eremit. Izaksis i Dafna su ga ispratili do na avlijska vrata, pa je starac, kao i obino, rano 184

legao, mada je znao da de mu podugo trebati dok zaspi, a da e se sutra, zajedno s pticama, probuditi i dii. Uobiajene starake brige i onaj neodreeni, ali vjeno prisutni strah prestali su mu tih dana lazati po utrobi, pa su mu i oi postale nekako ivlje i veselije. Osjeaj da je Dafna sretna, to je zrailo iz itave njezine pojave, i da danas-sutra, kad njega vie ne bude, nee ostati sama, ispunjavali su ga smirenjem. Smrti se, iju je blizinu osjeao, nije plaio, jer se starost i smrt u tim godinama sve vie zbliuju i mire. Samo neka Dafna bude sretna, esto je nou razmiljao, prebirui po uspomenama i godinama koje su minule. Na bijeg iz Ermenije i prve godine boravka u Sarajevu, ispunjene stalnom strepnjom, esto se vraao. Dafna je kroz sve to vrijeme bila njegova najvea briga. Strepnja ta e biti s njom kad njega vie ne bude, rasla je nou do granica oaja. Nosio je u sebi kao ivu, skrivenu ranu, koja stalno krvari i pee. Da je udam - razmiljao je esto. Ali, za koga? Njih dvoje su u ovom gradu bili i ostali vjeni tuinci. Moda je on za to bio najvie kriv. Ve od prvih dana se ogradio i zatvorio u sebe. Nikome nije vjerovao. Plai se da ga ne ponu pitati zbog ega je doao ovamo, ima li jo koga od rodbine, gdje mu je ena?... Kad bi se uznemirena ptica nou javila ili vjetar jae zaumio meu granjem, skakao bi iz dueka, prilazio penderu i oslukivao. ivei takvim ivotom, posve se privikao na njega. Za ariju i komiluk bio je i ostao udljivi, ak i vrknuti Ermen, kojeg je, ko zna ta, dovelo ovamo. Napokon, zar ih je malo takvih? Ko jo o njima vodi brigu? Eno, i onaj udni Jusuf-paa uprili, koji moda i nije uprili, zar za njega neko haje? Osim kad ponekad izae u ariju i pone uiti ratne dove i udnih glasova koji ponekad nou dopiru iz njegove odaje, niko ga se ne bi sjetio. Svata je ovaj grad i vidio i uo, pa se malo emu moe zauditi. Koliko je bjegunaca nalo utoite u njemu! I sada, i prije. Zatvoriti se u sebe, bdjeti i ivjeti za Dafnu i ekati - postalo je njegovo ivotno pravilo. ekati, a ta?... Neto neodreeno i sudbinsko, neto to je toboe trebalo da doe i promijeni tokove stvari. Kad bi u nonoj 185

besanici ili danju u sarafnici razmiljao o tome, spoznao bi da je to samo pusta utjeha i varka, i nita vie. ta on moe da eka i emu da se nada?... U tim asovima spopadao bi ga oaj i tonuo bi u tugu koja ga je davila, jedva ekajui ili da svane ili da se iz sarafnice vrati kui, pa da vidi i zagrli Dafnu. Trudio se da joj se ne oda, da ne bi naslutila moru koja ga danonono mori. Isprva, dok je jo bila dijete, nita ga nije pitala. Kasnije, kad se zacurila pa zadjevojila, poela je da pita. Pitala je za majku i zato su doli ovamo. Odgovarao joj je krto i oprezno, strahujui da je ne oalosti i ne uplai. Za majku je govorio da je pri porodu umrla, a da su ovamo doli jer je morao da bjei. Ne samo on, ve i mnogi Ermeni koji su eljeli da njihova domovina bude slobodna. I sve tako nekako neodreeno i okolo, odgovarao je na njezina pitanja. - A kad emo se vratit? - pitala bi Dafna. Starac bi tada krio pogled. - Vratiemo se, keri, vratiti... im doe vrijeme, vratiemo se... Treba se jo malo strpjeti... A znao je, da se vie nee vratiti. Jedino emu se u tim godinama mogao nadati bila je smrt. A ta e tada biti s Dafnom? Kad je Zaharis izbio u Sarajevo, jo vie se uznemirio. Znao je: ako mu uu u trag, sve je svreno. Opet se nou dizao iz dueka i obliven hladnim znojem prilazio bi na prstima Dafninim vratima i oslukivao da li je unutra i spava li. Poslije, kako je vrijeme prolazilo, pomalo se smirivao. Zaharis ga umirio. Bio je snalaljiviji i mudriji od njega. Ono, to on kroz tolike godine nije uspio ili nije znao, Zaharis je s lahkoom postigao. Svojom pitomou i ophoenjem stekao je, i u ariji i u mahali, brojne poznanike, pa ak i prijatelje. Ljudi su ga srdano susretali. Isprva su se dobroudno smijali dok nije svjetio jezik, a onda su ga prihvatili. Prema starijim se odnosio s potovanjem, a prema mlaima prijateljski. Pazio je na adet i nikada se nije dogodilo da bi i nehotice digao pogled prema tuim penderima, a nekamoli pogledao ili se okrenuo za enskim eljadetom. A o njegovu prijateljstvu s mahalskom djecom da se i ne govori. - Pitom, br'te, i obrazli, nejma ta! - govorili su mnogi. 186

- Momak, k'o djevojka! A kad ga je jo i Nurhoda nekoliko puta javno pohvalio, vie mu nije trebalo. Izaksis ga je oinski zavolio. Uz njega se poeo osjeati sigurnijim, pa se s vremenom posve raskravio. Zebnja i osamljenost to su ga godinama pritiskivale, ustupile su mjesta nekoj tihoj mirnoi koja mu se uvlaila u duu. inilo mu se, da mu je sama providnost poslala Zaharisa. Ni noi nisu vie bile puste i grozniave kao nekad. Sa Zaharisovim dolaskom kao da se itava kua nekako pomladila. Sve se odjednom upitomilo, razvedrilo i nasmijalo. Dafna, kao da je tek poela da ivi. Starac je uskoro poeo da razmilja. Oprezno, kao i uvijek. Nije mu promaklo s koliko je njenosti i topline Zaharis ve od prvih dana gledao Dafnu. Jo kad bi znala da joj nije roak! Napokon je odluio da joj to kae. Pomisao da poslije njegove smrti ne bi ostala sama, ispunjavala ga smirenjem. Sve je ispalo onako kako je samo poeljeti mogao. Kad je kazao Dafni da joj Zaharis nije nikakav rod, kako se samo uzbudila! Oinsko je srce bilo uvjereno da je to ve i ranije slutila. A Zaharis? Stajao je one veeri kao presretno, do suza raznjeeno dijete. Dani su poslije toga za sve troje postajali vedriji. Ljepi nego ikad. Nakon toliko vremena opet bi se jutrom iz mutvaka ula tiha i umilna Dafnina pjesma. Pjevala je, kao da nekoga doziva. Neto zanosno i dotad nepoznato, najednom joj se otkrilo i ponijelo je. Kad bi mogla, od sree i radosti zagrlila bi itav svijet. Opet bi jutrom sjedila sa ogoljevim curama, vesela, smijala se i pjevuila. Veselija nego ikad. - Ama, bona Dafna, to si mi danas lijepa! Ljepa nego ikad! govorila bi Almasa, tipajui je za obraz. - Mora da je nekog begenisala! - hakatala se Hajrija. - Hajde, kazuj, ko je? - Ma, nije niko, ko e biti? - Ima neko, vidi se to na tebi! Eto te, sva cvate! Sakrit' ne mere! - Vidi je, vidi, to se zacrvenje! 187

- Ama, pustite me, tako vam... - Tako ti njega, je l'? - Dafna, hajde, kazuj, ko je? - Ma niko, kad vam kaem! Pa znale bi da ima neko! Zar nama ko dolazi ili mi kome idemo? ... - Jest, vala, i onaj tvoj babo! Ne znam to te roak nekud ne izvede? Ako ne meremo mi, more, makar ti. Ima i vaijen momaka. Dafna bi obarala oi. Zar e tako i ubudue ostati. Hoe li joj Zaharis pred svijetom ostati samo roak? I starac je o tome razmiljao. Tjeio se: mladi su. Kad mene vie ne bude, mogu kud hoe. Golem je svijet... *** Te noi, kad je Zaharis otiao od kue, i Dafna je rano legla. Kua je bila prazna bez njega. Jedva je ekala da svane. Rekao je da de se vratiti im mogne. Kad je poao, zakitio ju je karanfilom. I svu je zagrlio pogledom. Od crvenih papuica i danfezli dimija, pa sve do ela i oiju. Zastrepila je. Pred pono zavlada gluha tiina. inilo se da e kia svakog asa udariti. Svjetlica zapara nebom, ali, ne zagrmi. uk iz oblinjeg gaja presta da se javlja. Iznenada, negdje u Turhanijinoj bai, odjeknu pucanj. Odmah zatim drugi. Ovaj put na sokaku, ispred samih avlijskih vrata. - Ermeni, izlaz'te iz kue, opkoljeni ste! - povika neko ispod kue. Jo nekoliko pucnjeva s raznih strana, iz bae i sa sokaka, zaprata kroz no. Ptice se u gaju uznemirie. ulo se kako avke uplaeno aku, nasumce letajui kroz mrak. - Ermeni, nejmate kud, izlaz'te! - neko se ponovo i grlato prodera i opali pravo u pendere. Dam u ardaku ciknu i sasu se. Penderi po mahali poee se otvarati. - ta j' to? - Haman jangija. 188

- Jok. - Ve? - Nekog fataju! - Ermeni, izlaz'te ako neete da izginete! Opkoljeni ste, nejmate kud! Sva se mahala izbudi. Avlijska vrata se poee otvarati, a po kuama mirnue upaljene svijee. Ljudi, jo sneni i napola obueni, ustraeno su provirivali iza odkrinutih avlijskih kanata. - Avdaga, po Bogu, ta je ovo? - Fataju, haman, Ermene. Zar ne uje?... - A zna l' se zbog ega? - Ne znam ti rijet... Bezbeli je neto golemo, dok se ovliko puca... Modar plamen koji bi kratko sijevnuo kroz pomrinu, otkrivao je da se puca s raznih strana. itav buljuk zaptija, zajedno s kol-ehajom, bio se sjatio oko Turhanijine kue. - Ama, Nuraga, ulazi ako draga Boga zna! Ho li poginut'! glasno je zapomagala ena, zaklinjui domaina da ne izlazi na sokak. Iz Turhanijine kue, duboko uvuene u avliju i podobro odmaknute od ostalih kua, nije dopirala svjetlost. Kua se, mrana i gluha, dizala u noi, kao da u njoj ive due nema. - Orhane, lu! - viknu neko. - Pal'te lu! - doeka drugi glas. Na raznim stranama planu lu. Zaptije, obasjani plamenom, primnicali su se kui. Djelovali su kao utvare. - Ermeni, izlaz'te il' emo zapalit' kuu! ujete l'? Tajac. - ive, ive hin treba pofatat' ! - siktao je kol-ehaja. U gornjem boju kue, dva srca su uzbueno kucala. Izaksis, koji je bio lahka sna, prvi je osjetio da se neto oko kue zbiva. Brzo se digao iz dueka, priao penderu i osluhnuo. uli su se pritajeni koraci, zveket oruja i onaj zlokobni apat koji nita dobra ne donosi. Starac uzdrhta. U trenu je shvatio ta se sprema. Ono, to je godinama sa strepnjom iekivao, stiglo je. Sad je tu, pod 189

penderima. - Dafna! - pomisli i zastravi se. Bol i tuga ophrvae ga. Vrue zaelje da je Zaharis s njima i u isti as shvati da ga vie nikad nee vidjeti. Osjeti se osamljen i ojaen kao nikad. Pucanj se prolomi kroz no. Pod samom kuom. Dam na penderu ponovo ciknu i sasu se. - Ermeni, izlaz'te! Starac pritra dolafu i u mraku napipa male puke koje su tu nabijene stajale. Shvati da vie nema kud. U pomrini hajata ugleda Dafnu. Prigrli je onako toplu i uzbuenu, kakva se digla iz postelje. Tresla se kao prut. Nijemo se privijala uz njega, kao da se htjela uvui i sakriti u njegovim njedrima. - Dafna, keri, smiri se, smiri se!... - aptao je grlei je. - Ermeni, izlaz'te! Kuu emo zapalit' ako ne izaete! Vatrom emo vas istjerat', ujete l' ! - Oe, ne daj me! - vrisnu Dafna izbezumljeno, pa kao da odjednom svrhu. Poe se glasno smijati. - Ne dam te, keri, ne dam... zajedno emo, keri... - grcao je starac privijajui je uza se. Smrt mu se u taj as ukaza kao jedina nada. Na avlijskim i baenskim vratima odjeknue udarci. Cjepljama su razvaljivali kanate. - Dajte uskiju! Dones'te uskiju! Mandal na avlijskim vratima uskoro popusti i zveknu, a rastvoreni kanat hegnu o duvar. - Orhane, uvaj se! - viknu neko s avlije. Dolje, na dnu basamaka, zaigra svjetlost. Zaptija, s luem u ruci, oprezno je prilazio, zvjerajui na sve strane. Pri dnu basamaka zastade i osluhnu. Uini mu se da je uo neiji smijeh. Stajao je i oslukivao. Pa poe da se uspinje. Pognut, s luem u jednoj i malom pukom u drugoj ruci. Nekoliko zaptija sjatili se u hajatu i utke ga prate pogledima. Na treem basamaku zaptija zastade. Kao da se predomilja hoe li dalje. Podie lu i viknu: - Ermeni, predajte se! 190

Niko mu se ne odazva. Stajao je neko vrijeme, dok opet ne poe. Uspe se do gornje polovice basamaka. - Ermeni, daba vam je to se krijete i utite kad znamo da ste u kui! Izlaz'te i predajte se! Ako neete, zapaliemo kuu! ujete l'? Dafna, koju je starac drao i apatom smirivao, naglo se istre pa se kao izbezumljena zahihota i potra preko hajata. U mraku se spotae i pade. Pa tiho zacvili. Zaptija nauli ui i poe se povlaiti. Silazio je natrake, basamak po basamak. - ta je, ima l' koga, Orhane? - Smiju se, majku him! - ta ree? - Smi... S vrha basamaka kratko sjevnu, a pucanj se prolomi kroz kuu. Orhan se prope, ispusti lu i vrisnu, pa se nauznak zalamata niz basamake. Dolje nasta strka. - Pogibe Orhan! Pogibe Orhan! Zapaljen lu osta da bukti nasred basamaka. Pod basamcima nasta mrak. Zaptije utulie lu. uli su se jauci i saaptavanje, iznosili su Orhana. Ponjava na basamcima zasmre prteninom, a plamen poe da pue uz perde. Puzao je poput zmije. Puke ispod basamaka iznenada zapratae. Nekoliko zaptija natisnue se uz basamake, ali ih pucanj doeka i vrati. - Rani me, majku mu! Gore, pri vrhu basamaka, crvenkasto osvijetljen plamenom, ukaza se Izaksis. Stajao je u gaama i koulji, s pukama u rukama. - Eno ga, eno ga, udri! Puke planue, a starac se strese i poskoi, pa nesta u mraku. - Haman ga je pogodilo! - I meni se ini! - Rekoh li da hin treba ive pofatat' ! Ahmaci, to pucate! 191

povika kol-ehaja ljutito. - Ovo je za Orhana, Sulejmanaga, za Orhana! - Ono je onaj stari, a jok mladi koji se trai. Njega emo iva. - iva, bezbeli iva! Izaksis, pogoen u trbuh, klonu u mraku. Pokua se oduprijeti i podii, pa se doeka na glavu i poe da dubi. - Daf... Daf... na! - jeknu s mukom i poe da krklja. Umirao je od tuge, emera i rana. S drugog kraja hajata dopre Dafnin smijeh. - Eno hin, majku him, opet se smiju! - Jes, dina mi, smiju se! - Ako hin vatra ne iera, drugo nee! Plamen se sa basamaka bio uspeo do same kamarije. Suhi muepci zapucketae i planue bolje nego lu. Vatra odjednom silovito buknu, a crveni plameni jezici liznue u no. - Nasmijte se sad, majku li vam ermensku! - Gledaj, kad se zaobadaju niz basamake! - Jangija, ljudi, jangija! - zavikae sa sokaka. - Ispadajte, kurvini sinovi, zar ne vidite da ete izgorjeti! povika kol-ehaja i zafrljaci upaljen lu uz basamake. - Vidi, majku him, ni habera! itava kamarija buktila je u plamenu. Zaptije poee da se povlae u avliju. - Opkol'te kuu, moraju izi'! - vikao je kol-ehaja, izlijeui as na sokak, as se vraajui u avliju. Uzbueni komiluk jo vie se uznemiri. - Ljudi, ta ekate, dajte kuke da dunemo! Hoemo l' i mi izgorjeti, ako Boga znate! - povika Kasimaga terzija, jedan od najbliih komija. - Nee, ako Bog da, podaleko je, ne mere dofatit'. - Zna l' se, brao, ta je po srijedi? Rata sve ovo? - Niko to ne zna! Zar oni kome kazuju?... - Ja kako Ii je onim hudnicima u kui?... - Oni to ne znaju... Allahselamet, pa eto... Krupna kia odjednom sloi. Maallah, u vakat! - Eno djevojke, eno je! - povikae mnogi, pokazujui prstima 192

na pendere u ardaku. - Vidite l' je? - Jes, dina mi, eno je! Gore, iza crveno osvijetljenih pendera, poput bijele none leptirice koja oblijee oko svjetla, pretravala je Dafna. Od pendera do pendera. U dugoj nonoj koulji, raspletenih kosa i vosoko uzdignutih ruku. Kao da igra neku izazovnu igru kojom nekoga mami. - Ja udne grehote, ljudi Boji! Stotine oiju ustravljeno su posmatrale prizor. Iz ogoljeve kue dopre glasan enski pla. Nurhoda, zagrnut dubom i s nonim ulahom na glavi, preklinjao je da se pomogne djevojci: - Ima l' iko, radi Bojeg raziluka, da joj pritekne u pomo? - Kako e, Nurhoda, ako Boga...! Zar ne vidi? - Ih... ih... ihhh! Ja udne grehote, Allahu dragi! - Imaju l' merdevine? Morebit bi se moglo kroz pender! - Daba je, bogme, kako e joj pri?... Kroz uzbuenu gomilu, dolazei ko zna odakle, probi se Almas-au. - ta je, ta ekate, to je ne izbavljate! - viknu na svijet. - Sad e, trae merdevine... - Merdevine! Da vam mater zajedno s merdevinama! - opsova on i poe put alvije. - ekaj, i e? - isprijedi mu se kol-ehaja. - Odbi, kad ti kaem! Vidi ga! I ne znate drugo ve palit' i davit' ! - Hej, aferim ti bilo! - neko e iz gomile. Kol-ehaja se neoekivano upitomi. Prie Almas auu i poe mu aptati: - Ako izvue Ermena, i to onog drugog, mlaeg, hedija ti ne gine! I to - dobra! Od vezira! Almas-au rukom otra usta i poe. Kad doe do avlijskih vrata oko kojih su iskre k'o svjetlaci padale, okrenu se. Lijevom rukom udari preko desne i odmjeri kolehaji od ake do lakta: 193

- Evo ti, na! Podaj hediju svom ai, a jok meni! I ue u avliju. Svijet uvukao duu u se, pa se ini da niko i ne die. Izgorjee i on, dina mi! - uti, bolan ne sluti! Nurhoda je micao usnama. Uio je, iz ogoljeve kue pla je jednako dopirao. Plakale su Dafnine druge: Almasa i Hajrija. - Eno Almas-aua, eno ga, vidite l' ga, vidite l' ga! - zavikae mnogi. - Gori mu anterija, pogledajte! Almas-au se jasno vidio. Stajao je u ardaku i udarao dlanovima po sebi, dunui plamen koji ga je bio dohvatio. Iza njega, kroz otvorena vrata, vidjelo se kako plamti kamarija. Sav je ardak bio crveno osvjetljen. - Kako proe kroz enliku vatru, brao moja! - Junak je, br'te, nejma ta! - A i je ona, ne vidi se? - Ko zna, morebit je dosad... - ta je s Ermenima, i su oni? - Jah, nie njiha... - Eno nje, eno je! Dafna protra ardakom, a Almas-au za njom. - Vidi je, bjei! Ma je l' ona budala? - Aaa, ljudi Boji, tuhaf cure! On do'o da je izbavlja, a ona...! - Morebit misli da je do'o da je fata! - Eno stie je! - Gledaj to se otima, gledaj ! - Prava budala, dina mi! Almas-au je jednom rukom drao djevojku koja se otimala, a drugom stre pokrivku sa seije, pa je prekri i ponese. Kad doe do vrata zastade.Ustuknu pred plamenom koji je s kamarije nadirao u ardak. Stajao je das dva, dok ne jurnu u plamen i ne izgubi se s oiju onima na sokaku. - Nek' mu je Allah na pomoi! Nurhoda poe naglas uiti. Ljude proe jeza. U daljini muklo zagrmje. Kia jo jae udari. 194

Niti se ko micao, niti se ula ijedna rije. Kia je lila, a razigrani plameni jezici s avlijske strane kue lizali su u no, buktili i povijali se, praeni pucanjem kao barut suhe japije. - Jo ga nejma, ne pomilja se... - proe apat. Zapaljena kamarija iznenada zakripi, pa se uz visok plamen koji suknu, odvali od kue i surva u avliju. Rojevi iskara digoe se u no, rascvjetae se i popadae. - U-uuh! - ote se iz stotinu grla. - Njemu e, ako Bog da, biti oproeno!... apnu Nurhoda, prelazei dlanovima preko lica. Zaptije se okupie oko kol-ehaje, koji je stajao s mahalskim muhtarom. - Onaj to ga traimo, haman i nije ovdikan. Muhtar kae da su ga vidjeli kad je prid akam oti'o od kue. Imaju, veli, jo jednu kuu, gori u Buzadi-hadi-Hasan mahali. Morebit je ba tamo? - Nek' zna, Sulejmanaga, da e tako bit' ! Mi smo vidjeli samo onog starog, kad je staj'o na kamariji. On je - oho! A onog drugog - ni za ilada! - Bajrame, - okrenu se kol-ehaja jednom od zaptija - ti ostani ovdikan sa svojom estoricom i ekaj. Ako bi onaj iza'o, ne puaj ga! Kad se vatra udune, obiite sve: od magaze do tavana! Jesi l' razumio? - Ama, nije on gori! - Nejse, ostan'te i ekajte. A mi, hajdemo! Vatra je, na izgled, jenjavala. Zapaljene grede cvrale su na kii, koja je lila kao iz kabla. Svijet se poe sklanjati pod strebe. - Eto ti, moj br'te,a to je insan: dok dlanom o dlan, nesta i Almas-aua! - A naka sila, ha! - I ko mu dohaka: djevojka! - Koju, to se kae, nit' je znao, nit' poznav'o! - Svejedno, vala, pogin'o je junaki! Ni okom ne trepnu, ve pravo u vatru! - Spominjae se, vjere mi! - A i ona je, br'te, bila: k'o sultanija! 195

- Jes, vala, na daleko je nije bilo. - Jazuk! - Ma zna l' se, makar, radi ega je sve ovo? - ulo se od muhtara, da je onaj mlai ubio nekog pau. Tamo nee, u Ermeniji. Kaziv'o to, na priliku, kol-ehaja. - Ama... ! - Dina mi! Muhtar to apn'o Zejnilagi. Ako on lae, laem i ja! - Allah, Allah, ko bi to rek'o!... A bio je, k'o djevojka! - Eh, moj br'te, tako to biva! Ko zna ta je i taj paa radio. Vidio si ta se i ovdikan radi... uti, pa etol... Nurhoda, pognut i zamiljen, polahko proe sokakom. Ne osvrui se ni desno, ni lijevo. Mrki i ljuti, zaptije kasno iza ponoi izbie u Buzadi hadiHasan-mahalu. Kia je jo uvijek lila, a mahala tvrdo spavala. - Kurvini sinovi, ba nas napatie! Mokar sam k'o mi! - Nisi sam, svi smo! Proe neko vrijeme dok probudie mahalskog muhtara i raspitae gdje je Ermenova kua. Jedni se onda porazmjestie po sokaku, a drugi se s gornje strane, iz Jahja paine mahale, spustie u bau za kuom. Odatle, bez muke, udoe u avliju pa kroz nezakljuana hajetska vrata u kuu. Lu planu, a zaptije se rastrkae po kui. Jedni po prizemlju, a drugi zatutnjae uz basamake. Sve se ovaj put zbivalo utke, bez vike i dozivanja. Zaharis, koji je te noi zanoio u sobici na boju, okrenutoj prema bai, nije se gotovo ni raspremao. Leao je na seiji koja je tu stajala, da bi nekad i nekad, kad doe ovamo, imao gdje prilei i odmoriti se. Dugo je sjedio kraj otvorenog pendera, razmiljao i sanjario. Godili su mu nona tiina i samoa. Misli bi mu s vremena na vrijeme odlutale od Ermenije, pa se opet vraale i splitale oko Dafne. Uvijek bi, iznova, pri svakoj pomisli na nju, osjetio onu dobru poznatu toplinu koja bi ga zapljusnula i razlila mu se oko srca. U neko doba san ga je zanio. Osjetio je slatku nemo kojoj se predavao. uo je kako je lie pod penderom zatreprilo i zaumjelo, a krupne kapi kie oglasile se po kronjama i krovovima. Sve je 196

odahnulo svjeinom koja je zastrujala kroz no... Trgla ga lupa koja je dopirala iz do maloas gluhe kue. Kao da su duhovi nahrupili u nju, pa tutnje uz basamake, krhaju vratima i ganjaju se po praznim sobama. Glasovi im se ne uju, samo se uska traka svjetlosti probija kroz ipilo ispod vrata. U trenu je shvatio ta se zbiva. Baa ispod pendera odisala je tiinom i mrakom. Drvee se jedva naziralo. Nije ni asa asio. Onako bosonog, u gaama i koulji, priao je penderu i skoio. Pao je na mokru travu i okliznuo se. Doekao se i na noge i na ruke. Srce i vratni damari snano su mu udarali. - Eto ga, dr', ne dajte mu! - povika neko s pendera, a otar pucanj se oglasi kroz no. Hitro se digao i jurnuo u mrak. Osjetio je kako ga je neto vrude ignulo ispod desne pleke, shvativi da je ranjen. Puke su lajale kao mameni hrti, a baa je u asu oivjela. Priinjalo se da iza svakog drveta eka i prea zasjeda. - Dr', dr', ne daj mu, ne daj! - Eto ga gori, eto! Trao je kao ranjena zvijer. Niti je ta vidio, niti pred im zastajao. Udario je na tarabe koje su mu se isprijeile na putu i, kao da ga vile nose, uzverao se poput make i prebacio na drugu stranu. - Eto ga uz bau, ne daj mu, ne daj ! Skrenuo je ulijevo, udario jo na dvoje-troje parmake i tarabe, pa smoren i izgubljen zastao u noi. Stajao je i oslukivao. Ni sam ne zna kako, ponovo je bio u svojoj mahali, uvrh damijskog harema na drugoj strani sokaka. Pedesetak metara udaljen od kue. Glasovi gonilaca i poneki pucanj dopirali su odozgo, iz Jahjapaine mahale. Kia je neprestano lila, tekui u potocima niz sokak. I noge i ruke bile su mu zguljene, a rana pod plekom pekla ga kao eravica. Neto mlako i gusto cijedilo mu se niz lea. - Krvarim! - apnuo je i sa zebnjom se sjetio Dafne i starca. ta je s njima, gdje su? Uinilo mu se da su negdje daleko, da ih razdvaja neka nepremostiva daljina, izgledalo mu je da nema toga ko je u ovoj mranoj i zlehudoj noi osamljeniji i ojaeniji od njega. Svjetla po kuama su se palila. Uznemirena mahala se budila. 197

Grmjelo je. S mukom je pretrao do harema i jedva prejahao preko visokih parmaka. Svalio se u mokru travu i odahnuo, a onda nastavio da pue. Gdje, kuda, dokle?... Dalje, samo dalje, dok moe, dok posve ne klone. Kad bi mogao, samo kad bi mogao da otpue do starca i Dafne, pa da zajedno budu u ovoj stranoj i moda posljednjoj noi. Dahtao je puui preko otrih rubova santraa i povaljanih niana, kroz visoku travu i aru, kroz nevidljive loze ije su ga zamke iz mraka podmuklo splitale i stezale. Glasovi gonilaca bili su sve blii. Zapaljene baklje prijetei su se pribliavale kroz no. Zar, zar su me vidjeli? - sa strepnjom je pomislio i nastavio da pue. Osjeao je kako ga snaga i volja izdaju. Dolazilo mu je da se preda sudbini, da legne i eka. - Bjei, bjei! - propinjalo se neto jae u njemu, tjerajui ga da izdri, da ne klone. Grio se i vukao poput ranjene zmije, dok nije zastao. Dalje nije mogao. Isprijeila mu se gomila mrtvakih tabuta i teneira, naslaganih uz damijski zid. Godinama su tu natkriveni stajali. Glasovi su dopirali ispod same haremske ograde. Neko je s fenjerom trao i vikao: - 'Vamo, 'vamo! U harem, ujete l'! Nije imao kud. Posljednjom snagom poeo se podvlaiti pod te turobne ostatke smrti. Zapahnuo ga je mlak vonj vlanog drveta i trulei. Prst pred okom nije se vidio. Rukama je pipao i puzao, s mukom se provlaei izmeu drvenih nogara na teneirma. Zemlja je ovdje bila gotovo posve suha. Potrbuke se ispruio i pritajio. Srce mu je silovito udaralo. - Hajde, ta ekate, u harem! - derao se neko sa sokaka. - Ama, Sulejmanaga, nije 'vamo kad ti kaem! Pobjeg'o je uz bau, vidjeli smo ga! - U harem, kad kaem, u harem! Tra'te ga! Sad su tumarali po haremu. U dva maha pribliili su se njegovu sklonitu i digli fenjer da ga bolje osvijetle. - Ovo su teneiri i tabuti, ovdikan nije. 198

- Ma, bezbeli da nije! Al', daba je njemu govorit', uo si ga! - Ko zna i je? Morebit se doep'o i Viegradske kapije. - Ako to bude, ondar: halali mati! - ta je, ima l' ga? - Jok, 'vamo nije. Sve smo pritraili. - Hajde onda, izlaz'te! Hajmo gori. Ostatak noi proveo je u bunilu. itava desna strana bila mu se pretvorila u ivu, u krv skorenu ranu. Gorio je od edi, a napolju je voda potocima tekla. Do njega bi doprla samo poneka kap, koja bi kanula s mokrih tabuta. Kovitlac grozniavih misli razdirao mu je duu. as bi tonuo u mrane dubine bezdana, as lebdio izmeu sna i jave. udne slike izlazile su mu pred oi, urastale jedna u drugu, pa se opet razdvajale i gubile. Eno Dafne! Stoji u avliji, smijei se i mae mu. On hoe da joj prie, ali ne moe. Teak je kao od tua saliven. Kao da je za zemlju prikovan. Doziva je. Uzalud. I govor mu se oduzeo. Gui se od napora da izusti njezino ime. Boe, ta je ovo sa mnom! Eno i Izaksisa! utke prelazi preko avlije. uti maak u stopu ga prati. Starac se raspasuje, skida kapu i poinje da igra. I maak igra zajedno s njim. Digao se na stranje noge, dok prednjim tambura iznad glave. Dafna ih gleda, smije se i pljee. Maak bijesno frke i skae joj na glavu. Starac se i ne obazire. Neumorno igra i pocupkuje. Dafna bjei, a maak za njom. Maak se najednom pretvara u zaptiju koji ju je one noi napao. Stie je i unosi u kuu. Zaharis nemono cvili i napree se. Htio bi joj priskoiti u pomo, ali ga stotinu noeva prikiva za zemlju. Starac i dalje igra. Sve bre i mahnitije vrti se kao zvrk. Iznenada plazi jezik i pada nasred avlije. Sav rastavljen. U komadima. Zaharis ponovo tone u mrak, pa opet izranja. Sad je na obali rijeke i vidi neku daleku crnu umu. Svud okolo tiina. Zastraujua. Nigdje ni ptice, ni ivotinje, ni ovjeka. Strah ga sve vie stee. ini mu se da ga neto nevidljivo prati i prea iz one crne ume. Pokuava pobjei. Ne tri, ve lebdi. Kao oblak. Drvee se najednom pokree i 199

poinje da ga goni. Skae kao da je oivjelo. Dohvaa ga granama kao rukama. Izbezumljen je od straha. Prvi put uje neiji glas. Jasan i otegnut. Dopire odnekle s visoka. Otvara oi i oslukuje. Ne moe da shvati gdje je i ta je s njim. Kroz otvor izmeu naslaganih tabuta vidi veliku zelenu granu, komad istog neba. Vidi travu i bijele kamene niane. Glas i dalje zvonko odjekuje i plovi kroz tiinu. Svjee je. Sav drhti od hladnoe. ta je sa mnom, gdje sam? - napree se da uhvati misao. Najednom se stresa. Sjetio se minule noi. Strah i tjeskoba nadiru mu u duu. Htio bi da zbaci taj strani pokrov sa sebe, da bjei odavde. Pokuava se dii, ali ga plamena strijela, koja mu prolazi kroz tijelo i zadire u sam mozak, ponovo pribija za zemlju. Iz harema se uju glasovi. Sabah je. Ljudi dolaze u damiju. Kalju, pozdravljaju se i zastajkuju. Potiho razgovaraju i zamiljeno vrte glavama. Eno i Mula-Mustafe. Ide pognut, zagledan preda se. Zaharis ga s uzbuenjem gleda. Vidio je nekoga ko mu je toliko blizak i drag. Kad bi mogao da ga upita ta je s Dafnom i Izaksisom. Moda Mula Mustafa neto zna, moda je neto uo? Da je starac sam, javio bi mu se. On ga ne bi odao. Nikada. Mula Mustafa se pozdravlja s ljudima, a krupni Alijaga Penava, ija se velika aginska kua nalazi odmah povie harema, povlai ga ustranu. Neto mu brzo govori, pokazujui prstom as na sokak, as na gornji kraj harema. Mula Mustafa ga utke slua, jednako zagledan preda se. Dok idu prema damiji, Zaharis jasno vidi Mula Mustafine oi. Starac je sjetan i zamiljen, bez uobiajene vedrine i osmijeha. Vidi ga kako iri ruke i nekako alosno slijee ramenima. Korak po korak idu prema damiji, dok ezan s munare polahko zamire. Posljednje dematlije urno prolaze kroz harem. Zaharis se tresa od hladnoe i uzbuenja. Uzbudila ga MulaMustafina pojava. Kao da je osjetio blizinu onih koje je toliko volio. Kako se Mula Mustafa radovao kad je saznao da je Dafna ozdravila! S koliko se topline neko jutro raspitivao o njoj i Izaksisu! Kao da ga uje kako mu govori: - Kad god ti ta ustreba, slobodno kucni k'o na 200

svoja vrata, slobodno!... - Poslije Dafne i Izaksisa, on mu je u ovom gradu najblii. U srcu ga je osjeao. Nekoliko vrabaca doletje na susjednu rezdeliju i veselo zacvrkutae, isprva pojedinano, a onda zajedniki, izmijeano, ba kao da se oko neega svaaju. Zaharis zatvori oi: debeo, bijel crv, navirao je iz natruhle daske na teneiru... itav dan i dobar dio slijedee noi proveo je u bunilu, moren tekim snovienjima. Sanja da je u svom rodnom Erzerumu. Vidi oca kako u dugoj koulji, s uetom oko vrata, ide zidinama I-kale, dok odsjeene ermenske glave, pokiene po kolju, otvaraju krvlju skorena usta i neto bezubo i neujno progovaraju. Ermenski valija Damad Teufikpaa iznenada dojahuje na bijelu konju i zavrnutom sabljom skida glave s kolja, pa onda podbada konja, preskae preko bedema i na okrilaenom konju slijee pravo u njihovu avliju na Soukbunaru. Dohvaa Dafnu s avlije i jezdi s njom pod oblake, odakle je otiskuje i nestaje. Vidi mu se samo crni binji, rairen poput krila, i crna kopita krilatog konja. Dafna lagano pade u gaj vie kue, a on i Nurhoda, koji se odnekud iznenada stvorio, idu u gaj da je trae. Gaj je toliko mraan i gust, da ne mogu ni koraka da maknu. On se uzalud napree da je dozove, jer ga je glas posve izdao. Nurhoda ga ostavlja i uspinje se na munaru, koja je sad u njihovoj bai, i poinje da okujie... Eto ponovo Teufik-pae, koji je sa svitom vraa iz Uludamije u Erzerumu. On se hitro penje na pender, niani i puca u pau. Pogoeni paa pada s konja, pa se bre-bolje die i opet uzjahuje. On i po drugi put puca, a paa opet pada i po drugi put ustaje i uzjahuje, samo to to ovaj put nije paa ve zaptija Toga, koji poinje da ga goni. S njim je i buljuk utljivih zaptija, koji jau na malim crnim konjima. Kad god ga stignu i hoe da ga dohvate i uhvate, konjima se noge odjednom skrate, a on im umakne. U neko doba, ve smoren od bijega i straha da e im pasti aka, ugledao je Mula-Mustafu. Stoji on na avlijskim vratima i rukom mu daje znak da ue, jednako se krijui da ga zaptije ne vide. On bi htio da ue, ali ga noge ne sluaju, sve se savijaju, kao da su od krpe. U to pada 201

mrak i zaptije ga gube s oiju. Trae ga po haremu, a on se krije i provlai izmeu niana, pa se onda uvlai u jedan napola provaljen kabur i tu se sakriva. Boli ga svaka kost, a ne smije ni da jekne ni da uzdahne, sve u strahu da ga zaptije ne bi ule i uhvatile. Mula Mustafa i dalje stoji iza vrata i jednako mu domahuje, a na glavi mu crn ulah i na ulahu ptiica koja mu neprestano oblijee oko glave i cvrkue. Kad je u neko doba otvorio oi i progledao, bila je no. Vedra, puna zvijezda koje su treptale. Teko je disao i sav je bio u goloj vodi. Polahko se pribirao i izranjao iz dubina. inilo mu se da e se uguiti ako tu i dalje ostane. - Dalje, dalje! - kucalo mu je u srcu i u glavu, a Mula Mustafina slika neprestano mu je izlazila pred oi. Uinilo mu se da ga i sad vidi kako mu mae. Posljednjom snagom, grizui zemlju ispod sebe, poeo se izvlaiti. Cvilio je od bola. inilo mu se kao da ga neke nevidljive ruke dohvaaju iz mraka i trgaju ivo meso s njega. Bio je slijep i izbezumljen od bolova. Odjednom je pod rukama osjetio mokru travu i hladne niane. Kako mu je godila rosa i hladnoa! A Mula Mustafa i dalje stoji iza vrata, smijei se i hrabri ga, neprestano mu iaretei da ue u avliju. Dopuzao je do haremske ograde i klonuo. Posljednom snagom digao je glavu i jauknuo. Jaukom je dozivao Mula Mustafu, da mu pomogne. Starac je oprezno provirio iza vrata i poao, iao je, a da zemlje nije ni doticao. Stao je vie njega, digao ga na ruke i s lahkoom ponio. Usput ga je tjeio i neto mu na uho aptao, ali on nikako nije mogao da razabere ta mu govori. Jedino to je osjeao bile su poput leda hladne Mula Mustafine ruke. Unio ga je u halvat i spustio na duek koji ga je raspremljen ekao. Kraj dueka se iznenada stvorila Dafna. Prila mu je, pomilovala ga po licu i pokrila. Milina mu je odjednom ispunila duu. Bio je presretan to je vidi. Htio joj je to rei, ali ga je umor toliko savladao, da ni oiju nije mogao otvoriti. Odjednom mu je postalo lijepo i toplo. Sve muke su nestale, kao da ih je neko rukom odnio. Utonuo je u tiinu i mir. Posljednji plamiak svijesti zatreperio je i ugasio se... 202

*** Kad su ljudi sutradan poslije sabaha izali iz damije, pa usput jo malo porazgovarali i poeli da se razilaze, Alijaga Penava, koji je iao uz samu haremsku ogradu, podobro uzdignutu na podzid, ustraeno je zastao i zavikao: - Aman, brao! 'Vamo, da vidite! - ta je, Alijaga? - Hod'te da vidite! - ta je, pobogu? - Neko lei u haremu. Haman je mrtav! Viri mu ruka! Ljudi se za as iskupie. Odozgo, izmeu parmaka, promoljena do lakta, virila je neija ruka. Prsti su bili stisnuti u aku, punu trave. inilo se kao da je mejit ispruio ruku iz kabura, pa je proturio kroz parmake i nekom mae. Svi su ustraeno stajali. Niko ni da se makne. - Ko li je? - Da nije, boni, Ermen? - Ha...? Je l' de, dobro si! - Hajde, da vidimo! Svi pokuljae u harem. Nekako udno propet i potrbuke ispruen izmeu dva mezara. Zaharis je leao u travi. Bosonog, u koulji i akirama. Noge su mu bile izranjene i ulijepljene zemljom, a ispod napola zadignute koulje pune sasuene krvi, na leima je zijevala golema rana. Poput crvenomodre, izvraene peurke. Vidjela mu se samo lijeva strana lica. Bilo je uto kao ilovaa. - Jest, dina mi, Ermen! - Ih-h! - uzdahnu Mula Mustafa poluglasno i rukom prekri oi. - Ja oklen ovdi, brao? - progura se jedan od Logavija, ija je kua bila naspram samog harema. - Sav su harem preksino pretraili, vidio sam svojim oima. A nuto sad! - Mora da je noas 'vamo do'o! Juer nije mog'o, vidjeli bi 203

ga. Tol'ki svijet prolazi! - Ama, kako juer, baci! Da je juer, zar bi moglo bit' da ga niko ne vidi? - Pa i ja to velim! - Noas je on, noas! Bog zna i se ranjen sakriv'o, dok nije do'o 'vamo. Morebit je hotio kui. - A jest ga runo ud'rilo. Pogledaj, mogla bi itava aka uni'! - Uh-h... strahoba jedna, pa eto... Dok su ljudi nagaali gdje se Zaharis noas krio, obilazei i zavirujui oko mrtvaca, Mula Mustafa se okrenu i poe. Noge su mu klecale, a nekakva pusto i tjeskoba savili mu se oko srca, pa bi najradije sjeo i zaplakao. Kad unie u avliju, jedva skide firale na papuluku, pa onako oemeren unie u halvati i svali se na seiju, ne skidajui ni dubu sa sebe. Jedno je vrijeme utke leao, s vremena na vrijeme uzdiui i sklapajui oi. Od preksino, kad je zapucalo i kad su poeli ganjati Zaharisa, i od juer kad je saznao ta se zbilo na Soukbunaru, bio je potresen i okaharen. Pritisla ga nekakva tuga, ba kao da se radi o nekom njegovu. Dafna mu je najee izlazila pred oi. - Nestade hin sve troje. U asu! K'o da hin neko ukrade. K'o da hin vjetar odnese... Pa bilesi i Almas-aua s njima. Bi im, belim, sueno da zajedno izginu. Allahu moj, Ti im se smiluj! - uzdahnu i ustade da se napije vode. arija je gudila. Od juer se nije o drugom ni govorilo ve o Ermenina. A kad se jo dulo da je i onaj mlai odjutros naen mrtav u damijskom haremu, po kahvama je brujalo. Znalo se pouzdano i zbog ega su izginuli. ulo se iz konaka, od samog muselima. Saznalo se da je mladi Ermen, prije tri godine, ubio u Ermeniji carskog valiju. Ermeni su prije toga spremali bunu, pa su pohvatani i pobijeni. Meu njima je bio i njegov otac koji je, haman, bio glavni. Onda je on jednoga dana, da osveti oca, ta li, doekao pau i ubio ga iz puke. A paa je bio carski zet koji se oenio carevom keri, roenom u carskom haremu. Takve se udaju samo za pae i druge odlinike carstva, jer u njima kola carska krv. Tri godine su ga traili i gonili, ali nikako da mu stanu u kraj, 204

dok se nije saznalo da je, odnekle iz Grke, pobjegao u Bosnu i sakrio se kod jednog starog Ermena u Sarajevu. I taj je, zbog nekakve bune, poodavno pobjegao iz Ermenije i ivio u Bosni. im se to saznalo, Tatar je iz Travnika donio vezirovu poruku muselimu da se Ermeni moraju ivi pohvatati i otpremiti u Stambol. - Ah, ah, ko bi to rek'o, moj lijepi br'te! - Jah, sve se najpotlje sazna i svemu se stane u kraj! - Jadno ti je, vala, i to njihovo. - to, da ti hin nije ao, Avdaga? - Jest, ao mi hin je! Insani su! Ko zna kako je i tamo, kad se i ovdikan, u Bosni, svata radi. i god se davi i gnjavi, dobra nije! Zna i sam... Dok je svijet po kahvama priao i prepriavao, Mula Mustafa sjedio u svojoj pisarni i hudio. Sve mu je bilo prazno. etiri su ga smrti dosad najvie potresle: kad su udavili Junuza kasapa, kad je umrla njegova domaica Safija-hanuma, pa kad je umro eh hadi Mehmed i sad, kad su izginuli Ermeni. Pri pomisli na Junuzovo davljenje i ermensku pogibiju, osjeao je kako mu se u duu uvlai nekakva turobna tjeskoba, za razliku od Safija-hanumine i eh hadiMehmedove smrti, koji umrijee lijepo, insanski. - Nek im se veliki Allah, koji opraa i daje, smiluje i daruje ih, Amin!... Kad mu je Avdaga berber te veeri provirio u pisarnu i upitao hoe li mu doi na sjelo, jer e doi jo neki ahbabi, odbio je. - Fala ti, Avdaga, al' nisam ni za ta... - to, da nisi hasta? - Ima i toga... - ta je, ta te boli? - Sve, a dua najvie... - apnu on tiho. Avdaga die ruku i utke pritvori vrata.

205

13.
Jesen je bila duboko zagazila. Jutra su osvitala u prozirnoj kopreni sumaglice, koja se pokasno dizala s vrhova i obronaka Trebevia. Mangale su se ve bile unijele u duane, a salepije bi od ranog jutra obilazile arijom glasno izvikujui: - Vru vrije, damare grije! Vru salep! Bestilji su se davno popekli, a smreka i takie zakiselili. Natkovaima se jedva prolazilo od sijena, drva i drvenog umura, koje su seljaci dogonili u grad. arija je, osobito srijedom, bila krcata steljom, sudukom, suhim sirom, maslom, medom, vijencima bijelog i crvenog luka, topljenim lojem i drugim, to je svijet nabavljao za zimu, za koju se prema nekim alametima oekivalo da e biti otra i duga. Mula Mustafa bi najvei dio dana, pogotovo kad su udarile kie, provodio u pisarni. Na sijela, pa i u tekiju, sve je rjee odlazio. Bio se nekako osamio i povukao, a da to nije ni opazio. Kad bi se neko od ahbaba uvratio da ga posjeti ili negdje pozove, zatjecao bi ga utljiva i zamiljena, kao da to vie i nije bio onaj prijanji, vedri i razgovorljivi Mula Mustafa. - Ne znam, dina mi, ta mu je! Ko da nije onaj! i god ga zovnem, nee. Ponekad se malo i naalim, a on - ni habera - jadao se Mestvica, koji je i dalje obigravao arijom, uvijek horan i za alu i za razgovor. Ponekad bi se uvraao i Numan gasal, obino iza ikindije. Izmicao bi emliju do iza vrata, sjedao i utio, zamiljeno gledajui u dlanove, ba kao da neto ispituje i trai. Sjedili bi tako u utnji po sahat-dva, dok bi voda u erbetnjaku na mangali tiho umjela. Kad ga je Mestvica jednom upitao o emu razgovara s Numanom, Mula Mustafa odgovori: - Uvijek imamo o emu utjeti... 206

Avdaga berber, koji bi preko dana poesto provirio u pisarnu, pa onako, s vrata, poneto upitao ili dohaberio, bio se ozbiljno zabrinuo za Mula-Mustafu. - Ma reci mi, dina ti, ta ti je? Mora da ti neto ima?... - I ima i nejma. Sve je isto, a sve nekako drukije... - Ne razumim te, vallahi...? - To, belim, dolazi s godinama. Neto u insanu usahne. K'o da neto iz njega izdui. Ba k'o kad saransak na proljee izdui... Kad je osjetio da mu ruke ponekad trnu, Avdaga je htio da mu pusti pijavice, ali on se nekao. - Neka, nek' stane, vidjeemo. Morebit' je od sjedenja. I poslovi u pisarni bili su nekako stali. Ali, ni on se nije mnogo trudio. Kad bi se neto na brzinu trebalo napisati ili prepisati, znao bi za as da plane: - Sabur! U mene nejma hitnje! Ako more priekat', priekaj, a ako ne mere, ej dovale! To to je potanko sastavljao kraj s krajem, nije ga brinulo. Koliko god padne, elhamdulillah, meni dosta - govorio bi. Toga dana, a taj dan je bila srijeda, bilo je malo vie posla. Seljaci ljegli, pa malo-malo, a neko se pomoli na vrata i zatrai da mu se neto uradi. Negdje iza podne izbi neki seljak iz Veleia, koji je i prije dolazio, i donese tapiju na zemlju, pa zamoli Mula Mustafu da mu je prepie. - Peke. Ostavi tudikan i dodi iza iindije - pokaza on oima na seiju. Seljak spusti tapiju, pa utke pozdravi i izae. Mula Mustafa je jo neko vrijeme sjedio zavaljen na seiji, drei tespih u ruci, napola mirei i strahujui da jo neko ne otvori vrata i ne donese kakav novi posao, jer se odjutros bio ba dobro umorio. Nekoliko puta se skanjivao da ustane i pone prepisivati tapiju, ali nikako da se digne, isto kao kad se umoran i pospan insan skanjuje da ustane iz dueka. Napokon pree dlanom preko lica i umorno zijevnu pa htjede da ustane, ali ga noge odjednom izdadoe pa kao posjeen klonu i svali se ispred seije. Rukom otisnu petahtu i mureef koji se prevrnue, pa kao da se i sam prepade ta bi, htjede 207

da vikne, ali mu u taj tren pade mrak na oi i izgubi se. ta je poslije bilo, on ne zna. Kad je ponovo otvorio oi, leao je u svom halvatu, a oko njega su stajali sin mu Mustafa, Avdaga berber i jo neke komije. Kad se malo pribra, htjede da ih upita ta je to bilo i zbog ega su se okupili oko njega, ali jezik ga nije nikako sluao. Premetao je njime kao da mu je belegija u ustima, a ono to je govorio nije bio govor ve nekakvo mumljanje, kojeg se i on sam prepade. - Vela havle, vela kuvvete, posve mi se gube harfovi! pomisli u strahu i pogledom se obrati prisutnim. - Dobro je, Mula Mustafa, dobro, samo ti lezi! - nae se Avdaga nad njega, drei u ruci iu s pijavicama. On ponovo htjede da ih upita ta je bilo, ali ne moe, ve sklopi oi i zaplaka. Sam je sebi izgledao bespomoan kao dijete. - Plae... - apnu mu sin, pa i on zaplaka. - Neka, nek' plae! To e rijet da zna za se - mirno e Avdaga. Mula Mustafa osjeti kako mu otkrivaju noge i kako mu se neto hladno i glibavo lijepi uz tijelo, ali nije mogao da dokui ta je. Kasnije, kad je opet progledao, uz njega su bili samo sin mu i nevjesta. - Babo, bi l' ta mog'o?... Jesi l' edan? - upita ga sin. Kad to jo jednom ponovi, on mu oima dade znak da bi neto elio, mislei pri tome na vodu, jer su mu se usta bila posve osuila. Polahko ga zalie vodom, pa su ga poslije heftama otpitavali, isto kao to se dijete u beici otpitava. Dani su sporo odmicali, Mula Mustafa je leao u nekakvu polusnu, dok napokon nije poeo da osjea vlastito tijelo. Avdaga je svaki dan dolazio i povremeno mu putao pijavice, a sin mu i nevjesta stalno su bdjeli uz njega. Danju nevjesta, a nou sin ili Mestvica. Ponekad bi ostajao i Numan gasal, a i kova dervi Selim. Kad mu je krenulo nabolje, dolazili su i drugi, koji su se od prvoga dana raspitivali kako mu je i je li mu krenulo ita nabolje. Poslije gotovo mjesec dana, usta, koja su mu se bila iskrenula, ve su se dobro ispravila, a i jezik mu vie nije bio onako tvrd i drvenast, pa je poneto mogao i da kae. Mogao je micati desnom 208

stranom, a osjeao je da mu se i lijeva pomalo otkravljuje. Najee bi gledao u ie ili bi dizao i zagledao desnu ruku poutjelu i otanjilu kao oklagija. - Maallah, maallah! Bogu fala, krenulo je! Jo malo, pa e se dii! - tjeio bi ga Avdaga. Kad je dolo do toga da je mogao sjediti u dueku i mnogo bolje govoriti, najui krug ahbaba ponekad bi i posijelio uz njega. Zima je napolju bila stegla, a snijeg zatrpao, pa je u toplu halvatu, uz vatrene krompire, suhi sir i bestilj, uz vreo aj i lijep razgovor bilo ugodno, a i Mula-Mustafi je bilo mnogo obinije. Mestvica je i tada svojim pripovijedanjem i ejtanlucima unosio raspoloenje i vedrinu, pa bi se svi od srca nasmijali. Ni MulaMustafu, bilesi, nije putao na miru. - Vallahi, Mula Mustafa, ti nas sviju privari! - veli on jedne veeri. - Kako, ime? - upitae neko. - Pa zar, boni, ne vidite? On e svu zimu preleat' i prespavat', a kad grane proljee, kraja mu bit' nee! Izii e u ariju k'o nov! K'o da je jako ispod ekia! Nemojte se nimalo zaudit' ako bude hotio da se eni! On sad lei i kuvvet pribire! Ni Mula Mustafa ne moe, a da se u svom jadu ne nasmije. - Eno ga, de! Smije se! Rekoh li ja da njemu nije vjerovat' ! Ponekad bi dervi Selim svojim zanosnim glasom potegao kakvu ilahiju ili kasidu. Svi bi tada padali u ak, dok bi damovi na penderima zvonili i podrhtavali, mada glasa nije ni upola putao. U dva-tri navrata meu njih je dolazio i eh Nasir, a uvraao bi se i Nurhoda. Kad bi izbio eh Nasir, u halvatu bi zavladalo drukije raspoloenje. Razgovor bi postajao tii i odmjereniji i svi bi ekali ta e on rei. Jedne veeri, kad su svi bili na okupu, neko usput spomenu Ermene i Almas-aua, na ta Mula Mustafa uzdahnu i podnimi glavu u dueku. Na to se Nurhoda okrenu eh Nasiru, pa e: - Svojim sam oima gled'o kad je Almas-au u vatru ugazio! Niko se od enlikih insana i ne mae da pomogne onoj hudnici, ve se nae on! A dobro znamo ko je i kakav je bio, da mu se dragi Allah 209

smiluje... - A veli, svi znamo kakav je bio - priupita eh Nasir. - Jah-h, da Bog zakloni i sauva, svata je radio... - Malo mi o njemu znamo, moj Nurhoda, malo! - trpko e eh Nasir. Svi u udu digoe glave. - Kad ga svi znamo, kako ti kae, reci mi, ondar, ta ga je one noi navelo da skae u vatru i da izbavlja nekoga, koga, haman, nit' je znao nit' poznav'o? 'Vamo, neuzubillah, insane zubima klao, a tamo iv u vatru skak'o da bi drugoga iz vatre kutarisav'o! Okle to, ha? - I ja se pitam... - zamiljeno e Nurhoda. - Pa kad je tako, ondar ne treba govorit' da ga svi dobro znamo! Ne znamo mi ni sama sebe, a nekamoli druge, moj Nurhoda! Insan ponekad uradi i ono za ta misli da nikad uradio ne bi! Nekoga na to natjera nevolja il' strah, a nekoga dobrota koja se u njemu odjednom probudi. A ono, to je Almas-au te veeri uradio, golemo je. Golemo! - Ja kako ti to, eh-Nasire, odbeneta? - javi se Mestvica. eh Nasir poutje. - U njemu je one noi prepuklo. Ba k'o kad svjetlica u mraku sijevne pa osvijetli sve oko sebe, tako je i u njemu sijevnulo. Sve je u trenu sagled'o. Sav svoj ivot! I uradio je ono to je uradio. Bog mu kroz to more oprostit' sve ono to je prije toga zgrijeio. A ljudi ne moraju. Njihovi su dugovi i arini drukiji. Jer, baka je Boije, a baka insansko!... A ona huda djevojka koju je te noi po'o da izbavi, lahko mu, s Boijom pomou i milou, more dennet otvorit'. Neko se od prisutnih znaajno iskalja. - Neka se niko ne udi! Dennet se ne otvara imenom koje nosimo, ve srcem kakvo je u nama!... Ja, eto, tol'ko. A on je svoje erbe ispio. Neka mu se Allah, delleanuhu, smiluje... Kako niko nita ne ree, eh Nasir se okrenu dervi Selimu: - Eh, dervi-Selme, bi l' mog'o koji bejt? Dervi Selim sklopi ruke na prsima i smjerno se pokloni, pa 210

pusti glas. Uio je kao rijetko kad. Sijelo se te noi pokasno razilo. Uz Mula-Mustafu je ostao da bdije Mestvica. On je to s lahkoom obavljao, a i Mula-Mustafi je bilo najdrae kad bi on ostao. Obino bi pripovijedao do neko doba noi i svojom bi priom obigrao itavo Sarajevo. Nita mu nije moglo promai. Tek kad bi vidio da je Mula Mustafa zakunjao, i on bi uutio, da poput zeca skoi na svaki njegov pokret. - Eh, ta je? Treba l' ta? Reci slobodno, meni nije teko! Kad bi Numan zanoio, bilo bi sasvim drukije. On bi sjedio teak i zamiljen, duboko sputene glave, a kad bi ta i progovorio, obino bi to bilo kakvo pitanje koje ga je razdiralo i na koje je traio odgovor. Kad bi ga Mula Mustafa ponekad ispod jorgana provirio, strah bi ga spopao. inilo se kao da Numan bdije kraj mejita, pa nit' se mie nit' se tie. Ni dervi Selim nije bio teak. On bi opet sjedio kao posluno dijete, skaui na svaki Mula-Mustafin mig i jedva ekajui da mu kakav hizmet uini. Po itavu no ne bi oka sklopio ni glave spustio. Kao i svakoj hasti, i Mula-Mustafi je bilo najtee nou. Nema ta mu tada nije na pamet padalo, dok bi budan mirio ili u ie gledao. - Hou li, Allahu moj, vie ikad sai u ariju i ikad ita zapisat'? - s tugom bi pomiljao na svoj duani - pisarnu dolje kraj Begovih hala, i na onaj poutjeli tefter u koji je tolike godine zapisivao sve to se zbivalo u eheru. I dobro i nevaljalo, i poteno i nepoteno, i veselo i neveselo. Nek' ostane i nek' se pamti i zna obiavao je sam sebi rei kad bi zavrio zapis i sklopio tefter. Za sve vrijeme dok je leao, sin mu je povremeno obilazio duan i muteveliji redovno plaao duansku kiriju, to je Mula Mustafu jo vie ispunjavalo nadom da de se jednoga dana ponovo dii i sai u ariju. Onda bi se, po Bog zna koji put, vraao u mislima Buzadi hadi-Hasan damiji, svojoj damiji! Boe, koliko je puta stao u njezin mihrab, da Allah, delleanuhu, kabul uini i u sevab upie! Ko zna hoe li vie ikad stati u mihrab, uspeti se na minber ili na urs, dok ga tolike oi gledaju i tolike ui paljivo sluaju. 211

Sjedao bi se onda bezbrojnih ahbaba, komija i poznanika koje je kroz minule godine ispradao na njihov posljednji put do na Bakije i na Hambinu carinu, na Nian, Alifakovac i ostala sarajevska groblja. Malo je jo parnjaka na ivotu ostalo, malo! A kad ti parnjaci ponu umirat', il' pomru, spremaj se i ti, vakat ti je! I sve tako, s jedne misli na drugu, nekad i po itavu bogovetnu no, dok ne pone svanjivati. Tad se i njemu razgali pa se, ko oja, probudi i javi onome ko je uz njega proveo no. Kad je nastalo proljee, a on se bio ve dobro davranisao pa mogao i da ustaje, tvrdo se ponadao da mu se nafaka jo nije ukinula. I dok bi se gladne pijavice jo po koji put pripijale uz njegove mrave noge, uzdahnuo bi gledajui ih - Allahu alemu, ja kako li e bit' u crnoj zemlji, kad navali i crv i mrav! Gotovo itavo ljeto proveo je sjedei as u avliji as u bai, doekujui ponekog od ahbaba, ili bi se zabavljao sa starim lugastim makom, koji bi pospano otvarao svoje pametne oi i kao zamiljen ovjek gledao u Mula Mustafu. Ponekad bi, opet, satima pratio let pela i hod mrava, njihove susrete, dodire i sporazume, poluglasno razmiljajui: - Allahu moj, velik li si! - Pratio je kako ljive rude, a jabuke jedraju, kako ptice dolijeu i odlijeu, nosei ptiadima hranu u kljunu, dok napokon nije doekao toliko oekivani dan da sae u ariju. Osjeao se toliko snaan, da ga nita nije moglo odvratiti od te namjere. - Babo, da poemo zajedno, jo si zaif - veli mu sin. - Jok, niko mi ne treba, sam u! - Hajde makar s malim Avdom, ako nee sa mnom! - Ama, ne treba mi niko, kad ti kaem! Vidi ga! - Dobro, kako hoe, samo... - Da nisam dobro, ne bi ni salazio. Znam, nisam maksum! elio je da bude sam, da osjeti nepodijeljenu radost dana za kojim je toliko udio. Prije nego je krenuo, podugo je stajao na kunoj divhani i oslukivao daleki um grada, satkan od mnogih glasova i zvukova koji su dopirali odozdo iz arije, pa se stapali i brujali kao dalek, nevidljiv roj. Pogled mu za tren privue Hajrija Logavijina, jedna od 212

najljepih sarajevskih cura, koja je u susjednoj avliji podvezivala ruine grane. Bila je lijepa i skladna poput sevlije, pa je Mula Mustafa lijepo osejri. Onda se tre, i gledajui ustranu, brzo i zbunjeno proapta: - ejtane, nalet te bilo! - pa s Bismillom sae niz basamake. Osjedao je kako mu srce uznemireno kuca. Kad bi nasred avlije, nevjesta za njim doviknu: - Babo, ti ba ode? - Odoh jah, s Boijom pomoi! im je iskoraio iz kue, radosno mu pritrae dvojica komija. - Maallah, Mula-Mustafa, maallah! Ti, s hajirom, ustade i izae! Pa, kako si, kako si? - Dobro, ako Bog da, dobro! - odgovarao je razdragano, jer mu je taj prvi i svaki novi susret izgledao kao poseban doivljaj. ak i sama mahala, pa i svaka kua, priinjali su mu se nekako veselije i drukije. Kad doe do harema, zastade i proui Fatihu. Ozarenim pogledom obuhvati svoju damiju. Od alema do ulaznih haremskih vrata. Oi mu se ispunie suzama, pa umalo to glasno ne zaplaka. Brzo sastavi dubu na prsima i dlanom otra oi. Uini mu se da mu je duba postala nekako dua. - Belim se srastam - pomisli i obazrije se oko sebe. Usput se osvrnu na veliku kamenu emu ugraenu u podzid damije, pa joj se s osmijehom javi. Kad se ne bi plaio hladnog kamena, najradije bi sjeo kraj nje i s merakom gledao kako voda, u snanom mlazu udara iz njezine lule. - Ja ljepote, Allahu moj! - razdragano uzdahnu, krenuvi prema ariji. Kad sae u ariju, doekae ga vreva, arenilo i glasovi. To ga malo zbuni, kao da se prvi put naao meu svjetinom. Mjeseci leanja i tiine bili su ga odvikli od arijske buke i vreve. Prolazio je iroko otvorenih oiju. Poznavao je svaki duan i svaki lik. Vjete ruke pognutih majstora hitro su ukivale i proivale, a svud po efencima visjela je nanizana roba: oble crvene i tute firale, mehke i lahke mestve, njenouti tomaci, crveni opanci, silahi i 213

bensilahi, bisage i arpelji, pletene kandije i kuburlije, sedla i nalune, i napokon lahke enske papuice, zaokrugljene i ljupke poput golubica. Ekmeije i salepije, prodavaoci nane i buze, ulini trgovci kembeta i druge maje hrane, glasno su se nadvikivali, a iva rijeka konjanika i pjeaka, pomijeanih vjera i stalea, od graana do seljaka, od bogatije obuenih aga do srebrenokose uleme, kuljala je arijom, nestajala u sporednim sokacima, hanovima, trgovinama i kahvama. Nekoliko ahbaba i poznanika ugledae ga i istrae pred njega, pozdravie ga i zahvalie Bogu to je ustao na noge i siao. Kad ga sve to zamori, Mula Mustafa skrenu u harem Begove damije, pa utonuvi u tiinu i hlad velikih lisnatih stabala, najednom se osjeti smireniji i laki. Prie Gazijinu turbetu i proui Fatihu, pa po staroj navici proviri u unutranjost turbeta. I sad, kao i uvijek, kad god bi ugledao nadgrobnu kuburu s velikim kaukom na baluku, uvijek bi osjetio dostojanstvo i veliinu ak i mrtvog Gazije. - Blago ti se njemu! - apnu i poe niz harem. - Mula Mustafa, stander! - viknu neko za njim. On se okrenu i ugleda Asimagu Oaktana kako mu dolazi u susret. - Nuto sad! - pomisli u udu. Oaktane nije trpio, kao to ih nisu trpjele ni druge Sarajlije, jer su davali novac na kamatu i bezduno se bogatili. Asimagu je poznavao po tome to mu je umrlom jedincu sinu ispisao tarih na nianu, za ta ga je Oaktan ba fukarski nagradio. Bilo mu je dolo da vrati hediju, ali se onda sjetio da je smrt po srijedi, pa uutio i preao preko toga. - uo sam da si bio hasta? - unese mu se Oaktan u lice, i Mula Mustafa prvi put vidje da mu je preko desnog oka navuena mrena. Glava mu je bila tanka i duga kao u konja, a brada prorijedena i drhtava kao vrakin rep. - Jah, jesam. Al' elhamdulillah, sad je dobro! - odgovori Mula Mustafa i pree rukom preko brade. - Bilo te kucnulo, ha? - raspitivao se Oaktan. Mula Mustafa uutje. Uhvati ga nekakva huja, ali se suzdra. 214

Oaktan se oprezno obazrije i turi ruku u akire, pa gurnu zatvorenu aku u dep Mula-Mustafine dube. - Na, nek' ti se nae! ulo se kako novac zazvea. Uz Mula-Mustafu liznu plamen. - Aferdesum, ja nisam muhta! Ja ne primam! Kad to ree, najednom mu pred oi izae evdir pun uta kravljeg masla i velika drvena kutija poravnjena pirinom, to ih je maloas gledao u Ablakovu duanu, okienu nizovima osuene bamlje koje se nije ko zna otkad okusio. Pa i pilava i mnogo ega, jer se uvijek, a pogotovo posljednjih mjeseci, ba potanko ivjelo. - Neka oj'e, uzmi kad ti dajem! I dok se on snae, Oaktan se okrenu i ode. Mula Mustafi ne ostade nita drugo ve da okrene prema duanu, ne usudujui se da metne ruku u dep. - Allahu dragi, ta li bu mi! - razmiljao je usput. - Ah, vidi Mula-Mustafe, maallah! - prekide ga u mislima Husein Kilo, koji je povazdan sjedio na damijskim sofama, ekajui i uvajui mejte i uvijek kandiui na afuriju. Mula Mustafa mu odzdravi, ispita se s njim i usput upita ta ima novo, a Kilo poe da se tui: - Ama nita, br'te, nita, Boga mi! Ako e mi vjerovat', svijet nekako slabo umire! Razilo se po selima, pa ako ko i umre, to ti je fukara! Mula Mustafa zagrabi u dep, napipa Oaktanove pare, pa i ne gledajui ta je i koliko, spusti ih Kili u aku. - Na, ovo ti je od Asimage Oaktana! Dao mi je da ti dam. Ako iv bude pa doeka da ga snesu prid damiju, proui mu togod prid duu. Sevab ti je... Pa i ne ekajui ta e Kilo rei, brebolje se okrenu i poe u duan. Komije ga ugledae i okupie se. Saletjee ga pozdravima, estitanjem i pitanjima, a Avdaga berber poe da ga rui to je toliko pohitio da silazi. - Neka, Avdaga, dina ti! Da nisam si'o, haman bi mi neto bilo. A nee zar... - Nee ako Bog da, nee! Nek si ti nama do'o! - doekae komije. 215

On im se nekako iskopa, pa skide katanac s duanskih vrata i ue. Doeka ga zadah memle i ustajalosti. Od papira izrezane zvijezde i mjesec, kojima je poodavno okitio unutranjost duana, bili su poutjeli i visjeli s ve opuenih zidova. Sve ostalo bilo je na svom mjestu: niska seija zastrta komadom izblijedjele ohe, pred njom, petahta i na njoj divit, kitabi i tefteri, a u udubini zida plitak tas i na njemu hrpica aki to ih je ostavljao za duansku kiriju. Sjede na seiju i odahnu od umora. inilo mu se kao da godinama nije zavirio u pisarnu. Sve mu je bilo poznato, a sve opet drago i novo. Prui ruku pa dohvati tefter i strese prainu s njega. Onda ga otvori i poe da ita. Paljivo je itao biljeku po biljeku, ali mu je sada, poslije duga leanja i nepisanja, izgledalo kao da ita tue rijei, iji mu je prizvuk bio odnekle poznat. - Jah, ovako e jednoga dana, kad mene vie ne bude, neko itat' ta sam ja pisao - pomisli sa sjetom i ostavi tefter. Onda izvadi tespih i poe da ui. Uio je polahko i smireno. Zrno po zrno, rije po rije, dok mu ruka ne klonu, a usne prestadoe da apuu... Kad se tre i pribra, osjeti da je gladan. Opet se sjeti bamlje iz Ablakova duana i sam se sebi potiho nasmija. Onda pogleda na tas s kirijom, pa ustade. Prie zidu i sasvim ozbiljno, kako je to mnogo puta i prije inio, otpoe svoj neobini razgovor. - Selamun alejkum, Gazi Husrevbee! - ree smjerno, ba kao da stoji pred ivim Gazijom. - Alejkumu-s-selam, Mula Mustafa! Merhaba ti. Kako si, je l' ti bolje? - Allahu uur, dobro je. Dobro, ako Bog da! Ve, hotio sam neto... - Hajrola! Reci slobodno, da ujem! - Ma eto, otanjilo se, moj lijepi Gazija! A nije ni udo, kad se mjesecima nije nita radilo. A i sin mi, Mustafa, ima svojih briga. Nije da me nije pazio, al' ta se more na britvi, kad mu je kua puna eljadi? Ve, hotio sam te zamolit' da mi uzajmi koju aku od kirije. A ja u to poteno vratit', vjeruj se!... - Ama, Mula Mustafa! Uzmi, br'te, slobodno! Pa kad vrati! Mula Mustafa istrese tas u aku, prebroja ake i okrenu se 216

zidu. - Dva groa i deset aki! I vel'ka ti fala, dragi moj Gazija! Neka ti dragi Allah lijepi dennet da! A ja u, nek' zna, poteno vratit'. Ko to sam i dosad vra'o. Posjedio je jo neko vrijeme nepomian i zagledan u zelenom bojom ispisanu levhu iznad vrata. Onda se die, dohvati iu s mureefom, pa je promuka i nasu mureef u divit. Paljivo zareza trstiku, uze tefter i presavi ga preko koljena, pa zamoivi trstiku u mureef poe pisati. Isprva je pisao polahko, a zatim sve bre. Misli su mu navirale i utapale se u sitne harfove koji su se nizali i kitili jedan uz drugi. Tu i tamo, jedva ujna kripa trstike, nadjaala bi njegov apat, kojim je poluglasno sricao pojedine misli. - Evo me - pisao je - s Boijom pomoi opet u svom duanu. Onaj koji me je dao na ovaj prolazni svijet, ostavio mi je da jo poivim, iako sam ponekad mislio da mi je doao vakti-sahat. Za ovo vrijeme dok sam bolovao, nastojao sam da zavirim i s one strane, jer insan, dok je zdrav i dok mu je dobro, obino ivi samo za dunjaluk, a malo za ahiret. Zbog toga se mnogi zaboravi pa izgubi duu i hoda dunjalukom i bez srca i bez due. Takvi su, kao to jednom ree eh-Nasir, kao baen kamen: na koga nalete, tako se njemu! Ja sam, koliko znam - a Bog zna - nastojao da svoj ivot uskladim s Njegovim zakonima i da ga ljudski i poteno proivim. Hvala Onome koji me uputi na pravi put! Ne kaem, ponekad sam pokleknuo, pa i zabasao, ali insan sam, a Milosnik je milostiv, oprostie. Koliko ja znam, nikome zla svjesno uradio nisam, a onoliko pameti i snage koliko mi je dato, nastojao sam da okrenem na dobro. I sebe, i drugih. Po mome znanju, jedna je stvar u ivotu najprea: ne ini zla, da te zlo ne stigne! Ima i drugih stvari, ali, ova je ponajglavnija! Nafaka mi je, Bogu uur, bila onolika kolika je trebala da bude. Jer, ta ga zna: da sam imao vie, moda bi se osilio, a ljudska sila i zulum koji iz nje izbija, najgora su stvar na svijetu! Ja sam se u svom ivotu mnogo takvih nagledao. I eno ih, mnogima se ni za trag 217

ne zna, a ako ih neko i spomene, po zlu ih spomene. Teko njima! Neka im se Milosnik smiluje! Koliko je takvih ova zemlja i dunjaluk zapamtio! A zar im je to trebalo? ta e, mnogi se umisle pa kau: Ja, pa ja! Sve je na dunjaluku za mene i zbog mene! - Jest, sve je za insana, ali kako? Na Boije zadovoljstvo, a to e rei ljudski i pravedno. Zato, kad takvi umiru, samo buhe s njih pobjegnu. A oni, hudi, mislili: dunjaluka e poslije njih nestati! Koliko se meni ini i koliko ja mogu da dokuim, najvie dunjalukog zla potjee od ljudske gladi za dunjalukom i od ljudske sebinosti. Jednima je malo zemlje, kua, duana, robe, stoke i zlata; drugima je malo vlasti nad ljudima i zemljama, pa ih to neprestano tjera na novu glad, na nove nepravde i grijehe koje ine i nad sobom i nad drugima. Koliko sam se puta zamislio nad nekima i nekima dok su ih onako gole, zamotane samo u efin, sputali u kabur. - Eh, moj alosni brate - mislio sam - a ta sad?... Baka ono to te eka, a baka ono to si iza sebe meu ljudima ostavio i po emu e te oni spominjati. Hajvan ugine i zla iza sebe ne ostavi, a to da ga ti ostavlja? Otimao si se za mal i za vlast, inio zulum i nepravde, alostio i rasplakivao druge, Boije zakone gazio, a nisi, a nisi jadan ne bio, znao, da ni te firale to su ti na nogama, ni to oko to ti je u glavi, nisu tvoji! Prosjak umre, pa i iza njega neto ostane, a ti se bojao da ti ne bude malo. Eto ti sad! Jednom sam sluao kako je bogati i moni vladar Omer ibn Abdu-l-Aziz traio da mu poslije smrti ne zamotavaju raku. Kad su ga u udu upitali zbog ega, on e: - Neka ljudi vide da nita od itava bogatstva nisam mogao ponijeti... - Ko je pametan, razumjee. Sluao sam, opet, kako je nekakav bogat trgovac pred smrt pozvao sinove i zadreao: - Djeco, ja ne smijem prve noi sam u kabur! Tako vam velikog Boga, zatvorite prve noi nekoga sa mnom, da ne bih bio sam u mezaru! Bie mi makar malo lake. Hele, sinovi ga posluaju i nau nekog siromanog hamala, koji za dobru nagradu pristade da s trgovcem provede prvu no u kaburu. Da se ne bi uduio, prometnu mu unak kroz kabur. Kad je 218

sutradan svanulo, oni ti dou i izvade hamala iz kabura. Bio je iv, ali sav kao ovca bijel! Zubi su mu jednako cvokotali. Kad su ga pozvali kui da mu dadnu obeanu nagradu, on odbi: - Nemojte, brao, ivi bili! Dok sam noas raun poloio i devap dao za ono to sam na hamalskom uetu zaradio, sav sam osijedio! Ba tako je rekao. A ja bih dodao i upitao: ja kako li e raun poloiti oni koji su tui hak jeli i s tuih lea kou gulili! Ja sam svake noi, Allah mi je svjedok, pod jorganom sviao svoje raune i mislio ta sam za dana uradio i poradio, i ta je od toga dobro i korisno po mene i po druge, a ta nije. Jer, ako emo pravo, ima stvari koje insan i od sebe krije, a nekamoli da ih pred drugima kazuje. Zbog toga i treba sam sa sobom sviati raune. U samoi, pod jorganom. Jer, insan je sebi najbolji sudac. Baka je ono ta pred ljudima izigrava, a baka ono ta sam o sebi zna i pod jorganom o sebi misli. Pa, kad dobro svidim ta sam za dana uradio, pomislio ili poelio, pa rastavim pljevu od ita, onda zamolim Allaha da mi oprosti sve to je bilo runo, tobe doem i ehadet potegnem. Mnogo sam puta zaplakao i jastuk suzama natopio! Jer, insan je insan: i crn i bijel, ni melek ni ejtan, pa zaas pogrijei. Allah ga je takva stvorio i zaduio da se bori protiv zla i u sebi i oko sebe. Koliko sam puta uo kako za nekog kau: - Blago si ga njemu, nema mu sree na daleko! - A jadna ti je njegova srea! Ogradio se malom, i to mu je sve! Po meni je srea neto drugo: kad sam ja u sebi skladan, ist i pravedan; kad poteno ivim i radim; kad na mene niko ne uzdie niti prstom upire; kad se veselim zori i beharu, a smiren lijeem iza jacije, znajui da Onaj koji je iznad zemlje i nebesa zna za mene i vodi rauna o meni - eto, to je moja srea! Bog me je dao merhametli, hvala Mu i na tom daru! Kad god vidim da nekoga gone, ja Boga zamolim i za njega i za one to ga gone. Jer, ko zna je li on kriv ili su gonioci krivi! Treba, brate, pratati! Kako e se nadati i od Allaha milost traiti, kad sam nisi milostiv? ovjek je i prema hajvanu duan da bude milostiv, a nekamoli prema insanu! 219

I jo sam neto htio da kaem. Nikada se u ivotu ne treba za neta previe otimati, a niti se od neega premnogo braniti. Ne zna se, po Bogu si brat, ta de na kraju izai. Zato, uradi onako kako ti pamet i srce kazuje i kako si duan da uini, pa onda reci: - Ako je hairli neka i bude, a ako nije, neka i ne bude! Imao sam ja u ivotu stvari za koje sam vrue elio da se poto-poto dogode, a poslije, kad nije bilo tako, zahvaljivao sam Bogu to je ispalo drukije. Ima ih, opet, koji povazdan Bogu dove upuuju, a kad bi Bog sve te njihove dove kabul uinio, dunjaluka bi odavno nestalo! Vjeruj se da je tako! Ve kako god smislim, ini mi se da nisam duga vijeka, da se je i moje primaklo. Godine su tu, a i ozajifilo se. Insan to pone predosjeati i spremati se. Bog je, belim, dao insanu da to osjeti. Sve ima svoj vakat i On najbolje zna kad je emu vakat. Jer, ni velika starost nije lahka. A zato? Zato to staru insanu pomru akrani pa nema s kim podijeliti uspomene, poto star insan nema budunosti, ve samo uspomene na prolost. Onda ti se u duu uvuku tuga i usamljenost, pa ti je jo tee. Pa jo kad onemoa i na tui hizmet spadne! Srea je to insan, dok je mlad, mnogo toga ne zna, jer ne bi valjalo da zna. ivot bi mu onemilio. Usahnuo bi prije nego to i procvjeta! Ovako, sve u svoj vakat! Ja se smrti ne bojim, jer je to kapija kroz koju se prolazi u drugi ivot. Samo se bojim da ta kapija ne bude tijesna, pa da se prolazei ne napatim! Zato sam uvijek Boga molio da me sauva od duga loga i teka bola. A smrti se, dina mi, ne plaim, jer Allah je vrelo milosti i dobrote i na Njegov poziv svako e se morati odazvati. On najbolje zna kakav sam bio i ta sam ovdje, na dunjaluku, radio. Nisam od onih koji misle: kad te zemlja zaspe, sve je svreno, ko e te onda oiviti? Ja kaem: Onaj koji me je i prvi put oivio! Zar i voka svake zime ne zamre, pa na proljee opet oivi i obehara? Ja se Allahovoj milosti tvrdo nadam i u nju neizrecivo vjerujem. Za one, koji su Njega vjerovali i po Njegovim zakonima se ravnali, reeno je: - Za njih nema straha i oni ne treba da se aloste!... - Zato smiren ekam svoju smrtnu au koja nikoga nije maila niti e maiti. Smrt e svi okusiti. Kad bi me neko upitao ta mi je na ovom svijetu najalije 220

ostaviti, rekao bih: sabaha, behara i iftara. Ko zna kakva se ljepota u tome krije, razumijee. Mnogo toga bih imao i elio da napiem, ali ne znam kako? Misao mi je bistra i duboka, ali rije je mehka i plitka, pa nikako da iskaem ono to bih elio. Allahu moj, mislim se neto hoe li neko jednoga dana itati ovaj moj tefter i ove moje zapise? I ta li e redi? Hoe li ljudi tada biti bolji, pravedniji i pametniji, ili e se motati po dunjaluku kao to se i danas motaju i uvijek neto traiti, samo, na krivoj strani? Na tom mjestu Mula Mustafa duboko uzdahnu i nehotice zapisa: - Eh, Allahu moj, al' sam umoran!... Iza toga klonu i zaspa na seiji. Trstika mu ispade iz ruke i preko otvorenog teftera otkotrlja se na pod. Ostadoe ispisani reci, ali tako drhtavo i neitko napisani, da ih niko kasnije nije mogao proitati....

221

TUMA turcizma i manje poznatih rijei

A abdest - obavezno ritualno pranje prije molitve akosun! - bravo! ivio! adet - obiaj afedersun! - oprosti! izvini! aferim! - bravo! odlino! af uiniti - oprostiti, izviniti aga - dobrostojei graanin, posjednik ahar - staja ahbab - prijatelj ahiret - onaj svijet ahmak - glupan ahmedija - alma, turban ajan - prvak, odlinik ajet - odlomak iz Kur'ana Ajetu-l-kursija - odlomak iz Kur'ana u kojemu se spominju neka Boija svojstva aka - para akran - vrnjak, podjednak akam - prvi mrak, veernja molitva poslije zalaska sunca Allah - Bog Allahu alemu - Bog zna Allah delleanuhu - Svemogui Bog 222

Allah rahmetejlje - Boe, smiluj mu se! Allahu uur - Bogu hvala Allah selamet - da mu je Bog na pomoi alaj - puk, masa alamet - predznak alak - vragolan alaki - vragoljanski alem - bekreni ukras na vrhu damije alem-kamen - dragi kamen amida - stric aminati - moliti se amin anduz - mirisna biljka, mandragora An-ka - udotvorna ptica anterija - gornja muka haljina araba - teretna zaprena kola Arefat - visoravan u okolici Mekke arslan - lav arsuz - ovjek ljutite naravi arsin - mjera za duinu, 68 cm arzuhal - predstavka, molba asija - objesnik aija - kuhar ainica - javna kuhinja aikaduna - kuharica aere - izvjestan broj stavki iz Kur'ana aikluk - ljubavni razgovor ak - enja za neim, zanos avaz - glas avdija - lovac avlija - kuno dvorite azab - muka, patnja Azrail - aneo smrti B

223

babo - otac bahnuti - iznenada doi baklava - slatka pita bakra - bakreni kotao bakrsuz - bakreni sud sa kojeg se ogulio kalaj baksuz - zlosrean bamlja - jelo od mahunastog ploda istoimene biljke bandak - nesvjestica banjica - kuno kupatilo bardak - zemljani sud za vodu barhana - svirka, skupno veselje basamak - stepenica ba-aga - zapovjednik, starjeina baeskija - islueni jeniar baka - napose bluk - nadgrobni kamen iznad glave bazditi - zaudarati bazeran - trgovac uvoznom robom bear - ne enja bedevija - kobila arapske pasmine begenisati - svidjeti se bejt - stih belaj - nesreda belim - moda, valjda belegija - kamen za otrenje bendati - priznavati beli vala - ba je tako, zaista bensilah - irok koni opasa benzer - slian bestilj - gust pekmez od ljiva bet-dova - kletva, prokletstvo bez - platno bezbeli - dabome bigajri hak - na pravdi Boga bihuzur - uzneiniren - ometen 224

bin-bir halka - muziki instrument binli - iroki ogrta birvaktile - nekad, u staro vrijeme Bismilla - u ime Boga boj - kat bn - bolestan borija - truba boaluk - dar koji se sastoji od odjevnih predmeta umotanih u komad platna bradva - tesarska sjekira bujrum - izvol(te)! bujrutija - paina naredba buljuk - eta vojske, grupa burek - mesna pita butum - sav, ditav ajluk - ajnik akmak - kresalo apraz - sudar pri klizanju saonicama ardak - velika soba na katu s lijepim vidikom arija - trgovaka etvrt au - pomonik starjeine zanatskog ceha, naredni ekmeda - mali drveni sanduk elenka - vrsta metalne perjanice ema - izvor, fontana evrma - ziatom izvezen rubac evrntija - okretanje uokrug ifuthana - geto ikovi - rezanci irak - svijednjak ivija - klin, ekser ok jaa maallah! - dugo ivio! dobro doao! ugelj - palica za mijeanje 225

unak - vodovodna cijev vrknut - luckast aba - Kaba, sveti hram u Mekki afurija - kamfor age - papir ahija - vrsta luksuznog kruha asa - dublja posuda polukrunog oblika atib - pisar, administrativni slubenik efenak - duansko krilo ehaja - starjeina jednog zanatskog ceha, zastupnik vezira ehrubar - jantar eremit - krovni ljebasti crijep ibarast - dopadljiv, ugodne vanjtine itab - knjiga ola - djeja igra orav - slijep na jedno oko osav - ovjek bez brade i brkova ul - debela zavjesa obrubljena koom ulah - kapa od valjane vune ulluhu - u bestrag uprija - most urak - muki kaput postavljen krznom urija - krznar uribaa - starjeina urijskog ceha urdija - ogrta postavljen krznom urs - propovjedaonica uskija - eljezna poluga D daida - ujak daira - sazivanje dinova, skup trgovakih magaza oko 226

jednog dvorita dalga - val damar - bilo, puls damlaisan - lagiran, uzet davranisati se - snai se, doi sebi dedo - djed defiti - utiati, umanjiti demir - prozorska reetka demirlija - velika bakrena tepsija, koja slui kao sinija (sto) denjiz - more derneiti - provoditi se dervi - pripadnik dervikog reda, skroman i poboan ovjek deverati - proturati se devlet - carstvo, drava dimije - iroke enske hlae posebnog kroja dibiduz - potpuno, do kraja din i iman - islamsko vjerovanje dini-islam - vjerozakon divan - vijee, savjet divanija - sulud divhana - iroko predsoblje na katu divit - pisai pribor dizdar - zapovjednik tvrave dohaberiti - dojaviti dohakati - dodi nekome glave dokunisati - dodijati, nakoditi dolaf - zidni ormar, plakar dost - prijatelj dolo - doljak dova - molitva, blagoslov dovale - zbogom dram - mjera za teinu, 3,207 grama dunjaluk - ovaj svijet duek - vunena postelja duvar - zid 227

D daba - besplatno, uzalud daiz - doputeno Delaluddin Rumija - islamski filozof i mislilac (1207-1273) dam - staklo dan - dua danfez - vrata svilene tkanine dehennem - pakao delep - stado delepija - trgovac stokom dem - vale demat - skup vjernika koji zajedniki obavljaju molitvu dematile - zajedniki dematlija - lan jedne vjerske opine, jedan od onih koji skupno obavljaju molitvu denaza - muslimanski sprovod dennet - raj dennetlija - onaj koji je zasluio raj devap-odgovor, raun din - duh, demon doka - vrsta kaputa duba - mantija duzdan - novanik elabija - vrsta duge koulje emija - laa, brod eref - drveni okvir na kojem je razapeto platno za vez erdelez Alija - legendarni muslimanski junak evir - posue za cijeenje izlija - bludnica oja - toboe 228

ugum - bakreni sud za vodu, vei ul - rua ulsija - ruina vodica unah - grijeh E Ebu Bekir - prvi od etvorice velikih halifa poslije Muhammeda, a.s. edel - sudnji das, smrti efendija - gospodin efendisi benum - gospodin moj efendum - gospodine moj ej - dovale - zbogom, s vaim blagoslovom ekmeija - pekar eksikluk - kob, nesreda, Boja kazna El-Fedr - sura iz Kur' ana emer - zapovijed, odredba esnaf - zanatski ceh esnafbaa - starjeina zanatskog ceha eek - magarac eraf - prvaci, aristokracija evet - tako je evlad - potomstvo, djeca, dijete evlija - sveti ovjek ezan - poziv na molitvu ezijet - uznemiravanje, kinjenje F frz - stroga islamska zapovijed Fatiha - prvo sure Kur'ana fereda - vrsta enskog ogrtaa od dohe za izlazak iz kue ferman - sultanov ukaz fetva - eriatsko-pravna decizija 229

fermen - vrsta prsluka firale - lahka obuda firaun - Cigan firdevsi - raj fra - etka fukara - siromah furda - utroba zaklane ivotinje frsat - samovolja G gajb - nevidljiv Gazi Husrevbeg - turski namjesnik u Bosni (od 1521-1541. godine), osniva brojnih zadubina vjersko-prosvjetnog, kulturnog, privrednog i utilitarnog karaktera, te veliki graditelj Sarajeva gazija - junak, pobjednik gasal - onaj koji kupa mrtve gedeluk - vunena kuna haijina, nona odjea gibet - ogovaranje gizdati se - kititi se, dotjerivati se glibav - ljigav gro - srebreni novac grohnuti - oslabiti gurbija - okrugli kolad H haber - vijest ni habera - ni brige habit - fratarski ogrta hafiz - onaj koji zna cijeli Kur'an napamet harambaa - nadrabin hir - srea, dobro hairli - sretno hair-sahibija - dobrotvor 230

hajat - hodnik hajdarija - vrsta gornje dervike odjee hajrat - dobro djelo, dobroinstvo hajrola! - koje dobro hajvan - ivotinja, stoka hak - pravo, pravda hal - stanje hala - zahod, nunik halakati - vikati, derati se halaliti - oprostiti halka - kolut, karika halva - slatko jelo halvat - velika soba u prizemlju halvati - mala soba u prizemlju hamal - nosa hamam - kupatilo hamamdija - upravitelj kupatila ham-pamuk - fini pamuk hamsin - drugi period zime, od 31.1 do 21.111. hamur - tijesto hanedan - gostoljubiv domain hanuma - gospoda haraba - ruevan haram - zabranjeno, grijeno haramiti - prokleti harem - ograeno damijsko dvorite, ensko odjeljenje u kui harf - slovo haruniti se - obijestiti se hasna - korist hasta - bolesnik, bolestan hasati - poricati hator - volja, misao haufli - turobno, mrano hava - zrak 231

havadis - novost hazna - blagajna hazreti Israfil - melek koji e objaviti poetak Sudnjeg dana hazreti Mevlana - poasna titula za islamskog uenjaka i filozofa Delaluddina Rumija hazreti Omer - drugi veliki halifa poslije Muhammeda, a.s. hedija - dar hefta - sedmica hiaja - pria hilafetnama - ovlatenje, svjedodba, diploma hizmet - dvorenje, sluenje hliniti - plakati, sliniti hoda - muslimanski sveenik horoz - pijevac horoziti se - praviti se vaan hrka - gornja haljina postavljena pamukom hrsuz - lopov hud - jedan hudnik - jadnik hudnica - jadnica hudjeti - jaditi, aliti, bolovati huja - ljutnja, srdba huktati - pri dervikom obredu izgovarati Hu-Hu" (Allah, Allah!) hurija - rajska djevica hurma - datulja hurmet - potovanje I Ibadet - moljenje Bogu ibrik - bakreni sud za vodu (manji) iindija - trea dnevna molitva, izmeu podneva i veeri idara - izdravanje iftar - veera kojom se zavrava dnevni post 232

igirmiluk - sitni turski dukati (dvadeseti dio dukata) ihvan - brat u dervikom redu ikrariti- odluiti se za odlazak na had u Meku ilad - lijek ilahija - pobona pjesma ilham - nauka, znanje imam - muslimanski sveenik koji predvodi u skupnoj molitvi imamluk - vrenje imamske dunosti imaret - javna dobrotvorna kuhinja insan - ovjek insansko sure - ljudski oblik inallah - ako Bog da! istigfar - pokajanje, traenje oprosta isijot - zain za salep iskandijati - istui kandijom iaretiti - sporazumijevati se mimikom iehati se - procvjetati itikad - vjerovanje iz usteka - s mjesta izdegeneiti - istui izdegeneiti - istui izun - doputenje J jabandija - stranac, tuin jacija - posljednja veernja molitva, dva sata nakon zalaska sunca jag - mirisno ulje jalan - laan jagluk - duguljasti zlatom izvezeni rubac jangija - poar japija - drvena graa Jasin - 36. sura Kur' ana 233

jamak - bijela koprena jehudija - Jevrej jekdur Allah! - Bog je jedan jalandi-dolma - nadjev od pirina, luka i peruna u listu vinove loze, pren na ulju jazuk - teta jazija - pismo janiar - rod turske vojske jazuk ti bilo! - sram te bilo! jeniarski aga - jeniarski zapovjednik jeniarski Sadak - jeniarski tab jemek - pripremljeno jelo jemenija - veliki rubac za podvezivanje glave jemin - zakletva K kabast - krupan, velik kabul - uslian kabur - grob, raka kaderija - pripadnik dervikog reda, iji je osniva AbdulKadir kadievci - puritanci kadija - eriatski sudac kahva - kafa, kafana kahve-odak - otvoreni odak gdje se priprema kahva kajsar - crveno obojena kozja koa kalaisan - prevuen kalajem kamarija i kamerija - vrsta balkona okrenuta prema dvoritu kamilavka - visoka kapa pravoslavnih sveenika kanat - krilo vrata kandilj - kandilo kandisati - zaudarati kantar - vaga kanun - zakon, pravilo 234

kapija - vrata kapudan - (ponorski) kapetan kasap - mesar kasida - pjesma u kojoj se neko pohvaljuje ili uzvisuje katil - ubica, krvnik katul-ferman - smrtna presuda kauk - kapa od debele vunene ili pamune tkanine kaum - skupina, narod kaurma - vrsta prenog (konzerviranog) mesa kazan - veliki bakreni kotao kavaz - svilar, posamentir Kevser-vrelo - dennetsko vrelo Kibla (kibla) - strana svijeta prema kojoj se muslimani okreu pri obavljanju molitve (Kaba u Meki) Kijametski dan - Sudnji dan kirija - zakupnina klanjati - moliti se Bogu kooja - toboe kol-ehaja - zapovjednik strafe komija - susjed komiluk - susjedstvo kona - susjetka konak - rezidencija konipka - vrataca u susjednu bau kontu-urak - vrsta kaputa koporan - vrsta gornje odjee korkaluk - ograda krneta - duhaki instrument, klarinet krzatma - jelo od dinstanog mesa s varivom kubura - nadgrobni sanduk presvuen ohom kaburlija - mala puka koja se zadijeva za pojas, futrola kucnuti - lagirati se kudret - Boja mo kudret-deve - tajanstvene, nevidljjive deve kuma - vrsta platna 235

kumrija - vrsta ptice Kur'an - muslimanska sveta knjiga Kur'ani-azimuan - uzvieni Kur'an kurban - brave ili govee kolje se koje uz muslimanski praznik Kurban-bajram kuanma - sveanost prilikom prevodenja egrta u kalfe i kalfi u majstore kuatisavanje - opasivanje novih kalfi odnosno majstora pregaom prilikom kuanme kutarisati se - rijeiti se, spasiti se kuvet, kuvvet - snaga, sila L lata - tanki hodinski ogrta leden - lavor levha - kaligrafski ispisan i uramljen citat iz Kur'ana ili kakva mudra izreka log - leaj lola - skitnica M madnn - uvaren med, afrodizijak magaza - magacin magfiret uiniti - biti oproten, oprostiti mahala - gradska etvrt mahaljani - stanovnici mahale (ulice) mahrama - ubrus mahsuz - poseban, naroit maksum - nejako dijete mahzar - peticija mal - imetak malimejt - rasprodaja zaostavtine iza umrlog mandal - zavor 236

mangala - sud posebnog oblika u kojem se dri eravica mani - zavidan marifetluk - vjetina, majstorija maallah! - izraz radosti ili dopadanja matuh - senilan maven ili mavi - modar, plav mazlum - naivina medresa - via muslimanska vjerska kola mehkema - sudnica mejit - mrtvac mekteb - muslimanska osnovna vjerska kola melek - aneo memla - vaaga meraja - ledina merdevine - stepenice merhaba - muslimanski pozdrav merhametli - milostiv Mesnevija - filozofsko-mistini spjev islamskog mislioca i filozofa Delaluddina Rumija mestve - duboka obua od mehke koe bez peta mehur - cijenjen, poznat mezar - grob mevlevija - pripadnik dervikog reda iji je osniva Mevlana Delaluddin Rumi mihrab - mjesto u proelju damija odakle imam predvodi skupnu molitvu millet - narod, nacija minber - damijska govornica minder - seija mizan-terezije - vaga na kojoj de se na Sudnjem danu mjeriti dobra i zla djela mlivo - brano mrena - bijela navlaka na oku, katar mrven - malo muderris - profesor, nastavnik medrese 237

mudellit - knjigovezac muftija - najvei muslimanski sveenik u jednom okrugu ili pokrajini (kao kod krana biskup) muhanat - osjetljiv muhareba - guva, rat muhta - ovisan muhtar - starjeina gradske mahale ili sela mula, mulla - vrhovni kadija u sjeditu provincije, uen ovjek mumdija - svjear mumin - vjernik, musliman munafik - licemjer munasib - umjesno mureef - vrsta tinte murtat - izdajica Musaf - ispisan Kur'an musafir - gost muebak - drvene reetke na prozoru mutuluk - baki za dobru vijest mutevelija - upravitelj vakufa (vjerske zaklade) mutvak - kuhinja N nadolmljen - nadjeven naduravati se - natezati se naerendan - nastrugan nafaka - opskrba nafakali - lagodna izdravanja naho - neraspoloen, nezdrav naj - tanka, dugaka frula od trske nakastiti - naumiti naklati - ujesti nakrke - na leima nalet ga bilo - proklet bio 238

naletosum - avo ga odnio nalune - vrsta drvene obue nam - ponos namli - ponosan namaz - obredna molitva nana - metvica nargila - istonjaka naprava za puenje nasihat - savjet nauditi - nakoditi nefs - strast, seks nejse - kako mu drago, makar neuzubillah! - Boe sauvaj nijaz - naklon nimet - Boja blagodat, jestivo nian - nadgrobni kamen O obaka - posebno odaja - soba odbenetati - protumaiti odunluk - drvenica ofukariti - osiromaiti oka - mjera za teinu (1,285 kg) okaharen - rastuen, tuan oklagija - tap za razvijanje tijesta okokati - provesti se okujisati - pozivati ( s munare) na molitvu opervaen - uokviren, obrubljen ordija - vojska otur - sjedi ovarisati - nabasati, pogoditi ozajifiti - oslabiti ozuhuriti - pojaviti se

239

P papuluk - prostor kod ulaznih vrata u kuu gdje se skida obua parmak - grubo istesana daska na ogradi parnjak - vrnjak pasvandija - noni uvar painje - psi patlidan - paradajz pehlivan - akrobat na ici peke! - dobro! vai! pender - prozor perda - pregrada pekun - okrugli stoli petahta - vrsta klupe za knjige i spise petemalj - pregaa pezevenk - svodnik, pokvarenjak pilav - gusto svarena ria pir - starjeina dervikog reda pirina - ria plah - dopadljiv plaho - lijepo, dopadljivo pomiljati se - pojaviti se, izbiti poselamiti - pozdraviti post - mjesto postule - lagana plitka obua potvoriti - obijediti povekiliti - opunomoiti prekardaiti - pretjerati prijevornica - zavor prtokal - naranda prva - prvak pula - dugme, glava od klinca pusat - oruje pustekija - uinjena koa braveta sa koje nije ostriena vuna 240

R rahat - zadovoljan, smiren rahmani - na pravom putu rahmetli - umrli, pokojni rht - konjska oprema raja - nemuslimanski podanici u Turskoj Carevini razgaliti - rijeiti se brige razi - saglasan, zadovoljan raziluk - saglasnost, zadovoljstvo rezil uiniti - osramotiti ridal - dostojanstvenik velika rijaluk - licemjerje rohnuti - eljeti, zadovoljan biti, cvasti od veselja rospija - bludnica ruvet - mito S sabah - zora, prva dnevna molitva saburiti - biti strpljiv, savladati se sadaka - milostinja saf - red vjernika za vrijeme obavljanja zajednike molitve sahan - bakreni tanjur sahat-kula - toranj sa satom salavat - prizivanje Bojeg blagoslova na Muhammeda, sallallahu alejhi ve-s-selem - ( Bog mu se smilovao i spasio ga ) salep - toplo zasladeno pie od korijena istoimene biljke salepija - prodava salepa santra - kamen ograda oko groba sara - zanatlija koji izraduje predmete od koe saraf - mjenja sarafnica - mjenjanica saransak - bijeli luk 241

saz - kardofoni muziki instrument, vrsta tambure s dugakim vratom sehara - drveni sanduk ukraen obojenim limom i koom seiriti - posmatrati, pratiti, uivati gledanjem selamluk - muka odaja u muslimanskoj kui serdada - manji ilim na kojem se obavlja molitva serdengetija - jeniar, jurinik sermija - glavnica sevab - dobro djelo, Boja nagrada za dobro djelo sevdisati - voljeti sevlija - empres sidil - sudski protokol sijeda - stara silah - iroki koni opasa za novac i oruje simahana - prostorija u tekiji u kojoj se obavlja derviki obred-zikr sirat-uprija - most iznad pakla sobet - razgovor, sijelo sofa - uzdignuti prostor uz damiju softa - uenik vjerske kole, medrese soha - kolac sokak - ulica spahija - posjednik, leuski konjanik stelja - osueno brave stojnik - starosjedilac streha - dio krova koji se prua preko zida na ulicu ili dvorite suduka - kobasica od bravljeg ili goveeg mesa sultanija - princeza, careva kerka sunetiti - obrezivati sur - truba koja de najaviti Sudnji dan sure - oblik, slika surgunluk - progonstvo svjetlica - munja

242

 adrvan - vodoskok argija - vrsta tambure arpelj - kona torba art - osnovna stvar emlija - niska stolica eftelija - breskva eh - starjeina tekije ehadet - osnovno vjersko svjedoenje ehadet-kelima - reenica kojom se izrie osnovno vjersko osvjedoenje ehadet potegnuti - izrei ehadet-kelimu eher - veliki grad ehit - muenik, onaj koji je poginuo za vjeru eho - pravednik, poboan ovjek ejtan - vrag ejtanluk - vragolija ejhu-l-islam - vrhovni vjerski poglavar u Turskoj Carevini emadan - l. vrsta drutvene igre, 2. svijenjak erbe - slatki napitak eriat - islamsko pravo ilte - vuneni duei (madrac) za sjedenje inik - uplja mjera za ito ia - boca (flaa) ie - tavanica kembe - eludac ljei - sai magati - eljeti taka - tap togoderce - togod trecnuti - stresti se, prepasti se ubha - sumnja uur - hvala uplja tahta - sto za kupanje mrtvaca 243

T tabak - obrtnik koji tavi (uinja) koe tabati - gaziti, hodati tabija - bastion tabiriti - tumaiti tabor-imam - vojni sveenik tabut - mrtvaki lijes tabutija - onaj koji pravi lijesove tad - kruna tafra - galama, napad rijeima takia - vrsta kruke takum - pribor, servis talambas - vrsta bubnja tamburati - svirati uz tamburu tarabe - ograda od dasaka tarih - kronogram tarih ebded hesabom - kronogram u kojem zbir brojane vrijednosti slova daje odreeni datum (smrti, izgradnje) tas - vrsta metalne posude (za pie ili u kupatilu za polijevanje) tatar - glasnik, potonoa teferi - zabavljanje u prirodi teferili - dopadljivo, zabavno tefter - biljenica tekbir - ponavljanje rijei Allahu ekber (Bog je najvei) tekija - zgrada u kojoj se sastaju dervii temenna(h) - pozdrav rukom teneir - stol za kupanje mrtvaca terah - stol, tezga ters - prznica, ovjek prijeke naravi terzija - kroja tesavvuf - mistika teslim-ta - derviki amblem 244

tespih - brojanice testija - zemljani sud za vodu teveelija - luckast ovjek teviliti - tumaiti titizluk - tvrdiluk tobe doi - pokajati se tomake - visoka enska uta cipela od mehke koe bez peta topal - hrom ovjek topalast - hrom topija - artiljerac, onaj koji ispaljuje topove toprak - domovina tug - znak painskog dostojanstva tuhaf - udnovat, na svoju ruku Tundina salavat - posebna dova (molitva) za oprost i spas turbe - mauzolej turbedar - uvar turbeta Turkua - Turin (posprdno) turnadija - rod jeniarske vojske U uberebatiti se - izvriti nudu u gae uiti - itati (Kur' an) ukur - svitnjak uditi - koditi ugursuzluk - neurednost ular - podvodac za konja ulema - mnoina od alim - uen ovjek, teolog umeraiti - udjeti za neim unkas - prednji dio sedla, jabuka ureziliti - obrukati uzajmiti - posuditi V

245

vakat - vrijeme, dnevna molitva u vakat - na vrijeme vakti sahat - smrti as vallahi! - tako mi Boga! valija - guverner vaziti - pripovijedati vekil - zastupanje ve-la havle ve-la kuvvete - pobona izreka kojom se izraava uenje veremiti - duboko eznuti vezir - ministar, guverner pokrajine vudud - tijelo, organizam Z zagarija - gunj od smeeg sukna (iz bugarske Zagore) zahaati - zanijekati zaif - slab, iscrpljen zaintaiti - navaliti s pitanjem ili zahtjevom zajordamiti - uzoholiti se zakapariti - zakljuati zalim - nasilnik zamandaliti - zatvoriti vrata mandalom - zavorom zaptija - straar zar - kocka zgodan - dopadljiv, bogat zijafet - gozba zijaret - obilazak, posjet zikr - velianje Boga pri dervikom obredu zil - muziki instrument zimija - nemuslimanski podanik u Turskoj Carevini zulum - nasilje zumurlut - smaragd zurla - vrsta svirale

246

MAHALE I OBJEKTI

Buzadi-hadi-Hasan mahala - sadanja Kaukije Abdulahefendije ulica (Logavijina). Denetia konak - nalazio se nedaleko od Trnice u M. Tita ulici, na mjestu sa sadanje zelene pijace. Poruen 1942. godine. Gazi Husrevbegov hamam - sadanji Hamam-bar kod Katedrale. Gazi Isabegov hamam - istoimeno javno kupatilo pokraj Careve damije. Hadi Sinanova tekija na Vrbanjui - postoji i danas, a nalazi se na uglu ulice Remzije Omanovia i Golobrdica ulica. Jahja - paina mahala (uria mahala) dananja dr. Jovana Kria ulica. Jalija - prostor uz lijevu obalu Miljacke, iznad Gradskog kupatila. Kapija (jeniarski tab) - nalazio se na mjestu gdje se danas nalazi Kadetrala. Latinluk - predjel uz desnu obalu Miljacke, na prostoru izmeu Principova mosta i mosta umurija. Mevlevijska tekija na Bembai - nalazila se na desnoj obali Miljacke, nasuprot eljezne brane. Poruena 1957. godine. Soukbunarski gaj - prostirao se na padinama ispod i iznad sadanje eljeznike pruge, izmeu ulica Podgaj i Soukbunar. eherehajina uprija - most kod Vijenice. Talihan - veliki kameni han, nalazio se na prostoru gdje je sada baa hotela. Evropa Izgorio u velikom poaru 1879. godine. Ostaci zidina vide se i danas Tvrava - nalazi se iznad Vratnika, pri vrhu sadanje Alekse antia ulice, nasuprot Viegradske kapije. Tvrava, koju je restaurirala biva austrougarska vojska, postoji i danas. Buzadi-hadi-Hasanova damija - nalazi se na uglu Svetozara Markovia i Kaukije Abdulah-efendijne ulice. 247

248