Zavarivanje i navarivanje visokilegiranih feritnih (F), martenzitnih (M) i austenitnih (A) elika Ope karakteristike krom elika Osnovni

legirajui element kod ovih elika je krom. Krom se koristi za elike otporne na koroziju i za rad na visokim temperaturama, na primjer 500-1200 oC kada se trai vrstoa, otpornost na puzanje i otpornost na oksidaciju pri povienim temperaturama (feritni Cr elici) ili visoka vrstoa i antikorozivnost pri visokim temperaturama (martenzitni Cr elici). Poveana vrstoa pri visokim temperaturama postie se sastavom strukturnih faza i rasprenim sitnim esticama karbida Cr, Mo, V i eventualno drugih elemenata. Kod antikorozivnih elika sadraj Cr preko 12% daje materijalu pozitivni elektrokemijski potencijal, materijal postaje "plemenitiji", to ga ini otpornijim na djelovanje elektrolita, a istovremeno se stvara i povrinski sloj Cr oksida, koji titi materijal od korozijski aktivnog medija. Na taj nain je visokolegirani Cr elik otporan na kemijsku i elektrokemijsku koroziju kiselih medija. Uz dobra mehanika i antikorozijska svojstva ovi elici su slabo zavarljivi - skloni pukotinama i osjetljivi na toplinske operacije grijanja i hlaenja, koje uzrokuju poveanje krhkosti. Struktura i svojstva Krom je alfageni element, koji stabilizira i piri podruje ferita, a smanjuje podruje austenita. Pored Cr alfageni su i Mo, Si, V, Nb, Ti, Al i W. Gamageni elementi Ni, Mn, C, N i Cu proiruju podruje austenita, a smanjuju podruje ferita. Strukturu zavarenog spoja moe se odrediti pomou Cr i Ni ekvivalenta iz dijagrama Schaefflera. Visoko legirani Cr elici mogu biti martenzitnog (M), martenzitno-feritnog (M+F), martenzitnoferitno-austenitnog (M+F+A) i feritnog (F) tipa. Martenzitni elici su samozakaljivi, pri zavarivanju i naknadnom, uobiajenom, hlaenju na zraku prelaze iz austenitne u potpuno martenzitnu strukturu, koju treba popustiti arenjem. Feritni elici se ne mogu kaliti. Cr elici s Cr > 15% i C<0.1% nemaju austenitnu fazu i feritna faza je prisutna od sobnih temperatura do talita. Izluivanje Cr karbida. Krom ima veliki afinitet prema ugljiku, pa stvara na granici primarnih zrna neke od ovih karbida Cr23C6, Cr7C3, (Fe, Cr)23C6, (Fe,Cr)7C3, (Fe,Cr)3C. Karbide u kojima atomi metala Fe i Cr mogu zamijeniti mjesta oznaava se takoer (Me)23C6, (Me)7C3, (Me)3C. Karbidi kroma su stabilniji od karbida eljeza. Teinski na mjestu Cr23C6 (atomska teina za Cr = 52, za C=12.011) sadraj Cr se izraunava: Error! . 100 = 94,3% Cr, dok su okolna mjesta osiromaena na sadraju Cr i imaju ga manje od 12%, koliko je minimalno potrebno za antikorozivnost. Dok Cr poveava prokaljivost, C utjee na zakaljivost, (tvrdou, vrstou i ilavost martenzita), a smanjuje antikorozivnost, Vanadij stvara karbid V4 C3 i poveava prokaljivost. Poetak pretvorbe austenita u martenzit je obino na Ms=280 - 350 oC, a zavretak na Mf = 160-180 oC. Temperaturu poetka pretvorbe austenita u martenzit orijentaciono moe se odrediti iz izraza: Ms = 832 - 29 Cr - 39 Ni - 5 Cu - 56 Mo, oC

HB 460 450 440 430 420 410 400 390 380 0,07 12,00 0,09 12,25 0,11 %C 12,50 % Cr 0,13 12,75 0,15 13,00 %C Austenitizirano na 980C 30min i kaljeno u ulju % Cr

HB 600 500 400 300 200 100 0 750 850

1 2 3

4 5 T,C

Utjecaj C na tvrdou Cr elika.

Zavisnost tvrdoe 12 Cr elika o sadraju C i o temperaturi s koje se vri kaljenje. 1.) 12 Cr, 0.35 C 2.) 12 Cr, 0.12 C 3.) 12 Cr, 0.15 C 4.) 12 Cr, 0.10 C 5.) 12 Cr, 0.01 C

Svojstva Cr elika ovise o kemijskom sastavu, reimima toplinske obrade kao i o temperaturi i vijeku eksploatacije. Krhkost 475 oC javlja se pri zagrijavanju elika s 15-70% Cr na 400-540 oC , a naroito na 475 oC. Ako se eliku doda Ti i Nb oslabit e pojava krhkosti kod 475 oC.
100 Probe DVM u ZT 100 Probe ISO - V u ZT

Tip II

Tip I 50 50

Tip I

+ 20

+ 40

+ 550

+ 20

+ 50

+ 80

TEMPERATURA ISPITIVANJA ( C )

Ovisnost ilavosti o sadraju ugljika u zavaru.

Tip elika I: 12Cr 1Mo 0.3V 0.5W 0.20C Tip e lika II: 12Cr 1Mo 0.3V 0.5W 0.15C

400 1 300 2 3 4 200 100

%C 0,06 0,06 0,05 0,06

%Cr 16,3 19,9 23,4 30,4

4 3 2 1

Cr=26-30% 300 200 100 21,8%Cr,31%Mo,5,0%Ni 300 200 200

30h 10h 1h 5000h 1000h 400h

, MPa 800 600 400 200 Rm Rm 40 20 0 72 t,h

A10 24 48

300

400

500

600

a) Utjecaj kemijskog sadraja i vremena dranja - starenja na temperaturama dranja - starenja na temperaturama o oko 475 C na tvrdou odnosno krhkost Cr elika. o b) Utjecaj trajanja starenja pri 475 C na mehanika svojstva elika 27% Cr pri sobnoj temperaturi.

- Sigma faza je intermetalni spoj FeCr. Veoma je tvrd i krhak, a smanjuje i otpor puzanju. Vea vjerojatnost izluivanja sigma faze je pri sadraju Cr iznad 20%. - Hi faza. Osim sigma faze krhkost zavarenog spoja moe se poveati kod elika s Mo (3.5%), ako se due vremena zagrijava na viim temperaturama kad se moe izluivati intermetalni spoj Fe36Cr12Mo10, koji se naziva "hi" faza. Pogrubljenje zrna se javlja pri veim toplinskim inputima i dugim zadravanjem na visokim temperaturama, a posebno iznad 1150 oC. Pogrubljenje zrna je esta pojava za feritne elike.

Visokolegirani martenzitni (M) Cr elici Visokolegirani martenzitni i martenzitno-feritni krom elici sadre 8 - 16%Cr, 0.06 - 1% C, te ostale elemente po potrebi (Mo, V, Ti, Al). Ovi elici se mogu kaliti, jer imaju transformaciju , pa imaju pored antikorozivnosti i poboljanu vrstou kidanja, granicu razvlaenja i otpor puzanju pri povienim temperaturama. Koriste se za visokooptereene dijelove, koji rade pri visokim temperaturama: turbinske lopatice, armature, kotlovske cijevi, komore i druge proizvode. Nisko i srednje legirani Cr i Cr Mo elici imaju znatno slabija mehanika svojstva pri povienim temperaturama u odnosu na visokolegirane Cr martenzitne i martenzitno-feritne elike. Martenzitni elici kristaliziraju iz taline u delta ferit, a zatim pri hlaenju prelaze u austenit, koji daljnim hlaenjem prelazi u martenzit ili se pri veoma sporom hlaenju pretvara u ferit i karbide . Martenzitni elici se obino koriste u poboljanom stanju. Martenzitno - feritni elici. Ako se sadraj kroma povea na 17-18% uz C ispod 0.1% dobit e se kod zavarivanja feritno-austenitna struktura pri hlaenju, koja e nakon hlaenja postati feritno martenzitna. To je nepovoljno jer se martenzit moe prostirati po granicama zrna to smanjuje istezljivost u zavarenom stanju. Takoer, pri zavarivanju moe doi do izluivanja Cr karbida u ZUT. Toplinska obrada na 750-850 oC rastvorit e karbide, vratiti antikorozivnost i istezljivost.
Temp. C 700 600 500 A 400 300 200 100
1. min 1. sat 2 1. dan 4

A+F A+F+C F+C

Ms M 50 M 90

Brzo hlaenje

Sporo hlaenje

0 0,5 1

10

10

10 10 Vrijeme , s

10

TTT dijagram za martenzitni elik 12 Cr 0.15C (AISI 410)

Prikaz strukture i svojstava karakteristinih za 3 tipa elika elik 12 Cr 0.1C se esto koristi za dijelove koji rade pri povienim temperaturama. 5 Cr 1.3Mo 0.6V 0.4C je elik za alate (kalupe) koji rade pri temperaturama iznad 500 oC (Utop Mo1 elik iz eljezare Ravne). 12Cr 1Mo 0.3V 0.2C se koristi za cijevne sisteme u parnim kotlovima koji rade na visokim temperaturama do 550 oC. Kemijski sastav i mehanika svojstva ova tri elika su dana u tablicama 1 i 2.
Tablica 1 Kemijski sastav, % Kemijski sastav, % Red. br. 1. 2. 3. Vrsta elika C 410 (AISI) H11 Mod (AISI) X20CrMoV12.1 (DIN) < 0.15 0.37 0.43 0.17 0.23 Mn 1.00 0.20 0.40 0.3 0.8 Si 1.00 0.80 1.00 0.1 0.5 Cr 11.5 13.5 4.75 5.25 11.0 12.5 Ni --0.30 0.80 Mo -1.2 1.4 0.8 1.2 V -0.4 0.6 0.25 0.35 Struktura M+F M M+F 4

Tablica 2 Mehanika svojstva

Odareno stanje
Red. br. 1. 2. 3. Vrsta elika 410 H11 Mod < 830 X20CrMoV12 1 -----< 250 -1540 800 Rm, MPa 500 Re, MPa 250 As, % 30 HB 155 Rm, MPa 840

Poboljano stanje
Re, Mpa 730 1320 500 A5, % 22 13.1 17 HB 241 440 250

Zavarivanje martenzitnih (M) elika Primjenjivi postupci zavarivanja REL s elektrodama standardne izvedbe je uobiajeno. TIG se koristi uz istosmjernu struju i minus pol na elektrodi. Postupak je vrlo prikladan za zavarivanje cijevi malih promjera, i za prolaz u korijenu kod bilo koje veliine cijevi, te za zavarivanje ploa. Unos dodatnog metala se preporuuje radi rizika stvaranja poroznosti i pukotina, ako bi se samo pretaljivalo OM. Unutranjost cijevi je potrebno ispuniti inertnim plinom kako bi se sprijeilo stvaranje sloja eljeznog oksida (cundera). Ako ne bismo osigurali zatitnu atmosferu rastaljenog i usijanog materijala na korijenskoj strani, stvorene estice oksida bi u eksploataciji strujale kroz cijevni sistem do turbinskih lopatica uzrokujui oteenja. MIG- koristi obrnuti polaritet istosmjerne struje, ica na + polu. Kao zatitni plin koristi se argon ili helij. Mali dodaci kisika ili CO2 dodaju se argonu ili smjesi argon - helij da poveaju stabilnost luka i da doprinesu boljoj kvaliteti zavara. Prijenos kapi u luku moe biti u kratkim spojevima ili kontinuirano. Raspreni luk ovisi o promjeru ice, debljini i stijenki, poloaju zavarivanja, postotku mijeanja i koliini taljenja. EP se takoer koristi za zavarivanje martenzitnih elika. Visok postotak mijeanja (30-50%) i izgaranja Cr i ostalih legirnih elemenata moe se nadoknaditi dodatkom istih u praak. Upotrebljava se i istosmjerna i izmjenina struja. Dodatni materijali Dva se osnovna tipa DM koriste kod zavarivanja martenzitnih elika; 1. Priblino istog kemijskog sastava kao i OM, da bismo dobili martenzitnu strukturu nakon zavarivanja. 2. Austenitni (AISI 300) tipovi ili Inconel metal sa sadrajem Cr i Ni za potreban omjer mijeanja (kao rezultat spajanja s OM), odabranog da konani depozit osigura prihvatljivu koliinu austenita koji poveava ilavost i istezljivost zavara. Primjenom austenitnog DM smanjuje se koliina difuzijskog vodika, a time je vjerojatnost pojave hladnih pukotina tako|er smanjena. ZT se ne zakaljuje i zadrava visoku ilavost. Elektrode ovog tipa se upotrebljavaju kada se ne vri naknadna toplinska obrada. Unato svemu ZUT (2-3 mm) e se ipak zakaliti na zraku. Ali to moe biti rijeeno samopoputanjem martenzitne strukture boravkom na visokoj radnoj temperaturi u eksploataciji. Ako ipak koristimo DM istog kemijskog sastava kao i OM, ZT se moe naknadno toplinski obra|ivati. Takoer ZT ima isti koeficijent toplinske istezljivosti kao OM-a, to je u nekim sluajevima povoljnije (napr. kod navarivanja radnih povrina izloenih naglim temperaturnim promjenama), jer nee uzrokovati termika naprezanja pri zagrijavanju i hlaenju. Zatita od oksidacije pri zavarivanju Cr oksid ima temperaturu taljenja, 1972 oC, pa je potrebno osigurati zatitu kapi u luku i kupke kao i korijenske strane zavara. Takoer se koriste sredstva za odstranjivanje Cr oksida s povrine. Fluoridi su najefikasniji dodaci u oblozi elektrode za odstranjivanje Cr oksida. Ostatke troske s flouridima treba briljivo odstraniti jer mogu djelovati korozijski na metal pri povienim temperaturama, napr. pri naknadnoj toplinskoj obradi. Predgrijavanje, temperatura izmeu prolaza i dogrijavanje Budui da su martenzitni i martenzitno - feritni elici jako prokaljivi, to e i pri sporom hlaenju ZT i ZUT koje su bile austenitne, prijei u martenzit. Iako predgrijavanje smanjuje brzinu hlaenja, ona e jo uvijek biti dovoljna da se ZT i ZUT potpuno transformiraju u martenzit i pri usporenom hlaenju,
5

jer su ove zone samozakaljive na zraku. Dakle, predgrijavanje i temperatura izmeu prolaza nemaju svrhu da izbjegnu martenzitnu strukturu nakon zavrenog zavarivanja, ve oni smanjuju nepovoljni uinak temperaturnih naprezanja pri stezanju, jer se smanjuje razlika temperature zavara i osnovnog materijala, a u izvjesnoj mjeri i granice razvlaenja, pa e i zaostale napetosti biti manje. Pri poveanoj temperaturi se povisuje istezljivost i ilavost, to djeluje povoljno. Takoer, via temperatura predgrijavanja omoguava izlazak difuzijskog vodika iz zavara. Sve navedene pojave uzrokovane predgrijavanjem smanjuju vjerojatnost pojave hladnih pukotina. Temperatura predgrijavanja treba biti iznad Ms linije da bi sprijeili mogunost stvaranja martenzita u toku zvarivanja (naravno ponovo treba istai svojstvo zakaljivosti martenzitnih materijala na zraku).
ZUT 3 2 ZT ( 1+2+3 )

A 3 A C3
780 C 760 C

A 1 A C1

740 C

400 C

420 C 380 C Zavarivanje 150 C 120 C

MS

M1

20 C Predgrijavanje Hlaenje 1-2h Kaljenje Poboljavanje Poputanje

Vrijeme

Ispravne toplinske operacije pri zavarivanju za martenzitne Cr elike. Temperatura predgrijavanja treba biti iznad Ms o o temperature (napr. Ms+50 C). Nakon zavarivanja vri se lagano hlaenje na temperaturu ispod Mf (napr. Mf - 20 C), te zadravanje na toj temperaturi 1 - 2 h da bi se sav zaostali austenit transformirao u martenzit, a zatim se izvodi poputanje (ispod Ac1).

Ipak u sluajevima zavarivanja tanjih limova, manjih komada ili pri zavarivanju onim postupcima zavarivanja kojim se unosi velika koliina topline (TIG zavarivanje napr.) nije potrebno predgrijavati iznad Ms linije zbog unosa topline u toku zavarivanja, koji automatski poveava temperaturu ZUT-a i ZT iznad Ms. Temperatura predgrijavanja, openito, treba da bude via od Ms, a temperatura izmeu prolaza ne bi trebala da bude via od 420 oC.

T C

Talite

3 2

Ms = 280C 250C 200C

t (vrijeme) Predgrijavanje

Zavarivanje uz stalno predgrijavanje ispod Ms za vrijeme zavarivanja zbog unosa topline u toku zavarivanja.

Meutim uspjeno zavarivanje mogue je izvesti i na drugi nain; predgrijati na oko 500 oC, te iskljuiti ureaj za predgrijavanje. Zatim se polau svi prolazi jedan za drugim, ime osiguravamo dovoljno unoenje topline zavarivanjem, kako temperatura za vrijeme zavarivanja ne bi pala ispod Ms linije. Ako se radi o velikim unosima topline ili tanjim dijelovima predgrijavanje se moe izvoditi i na temperaturi neto ispod Ms.
T, C Talite 3 2 A 1.prolaz 1 Promjene temp. toke A pri nanoenju prolaza 1,2 i 3 3.prolaz 500C Ms

2.prolaz

Kalenje

20C Predgrij avanje plinskim plamenom t (vrijeme) Zavarivanje

Zavarivanje s poetnim predgrijavanjem iznad Ms 7

T, C Talite 2 1 1.prolaz 2.prolaz A3

280C

Ms

220C

Kalenje

20C Predgrij avanje t (vrijeme) Zavarivanje

Zavarivanje s poetnim predgrijavanjem ispod Ms

Dogrijavanje ima za cilj omoguavanje izlaska difuzijskog vodika i kod debljih i upetijih zavarenih spojeva smanjivanje temperaturnih naprezanja u odnosu na sluaj potpunog ohlaivanja. Vrijeme dogrijavanja treba birati ovisno o TTT dijagramu i predvidjeti da je u tom sluaju temperatura predgrijavanja, izmeu prolaza i dogrijavanja, neto iznad Ms, a ukupno vrijeme od hlaenja prvog prolaza do zavretka zavarivanja i dogrijavanja mora zavriti prije poetka pretvorbe austenita u martenzit. U tom trenutku treba omoguiti hlaenje do ispod Mf (npr. za 20 oC ispod Mf u vremenu od 2 h) da bi se sav zaostali austenit pretvorio u martenzit, a zatim zagrijati lokalno zavar ili itav predmet na temperaturu poputanja martenzita i poputanja zaostalih napetosti, ali ispod Ac1. Ako je predmet tanji i manje upet, tada se moe nakon dogrijavanja hladiti na sobnu temperaturu ili to je za jednostavnije sluajeve takoer mogue hladiti od austenitizacije do sobne temperature bez dogrijavanja. Direktno hlaenje na sobnu temperaturu je najekonominije, ali uz rizik pojave hladnih pukotina. Postoji jo mogunost, da se temperatura za bilo koji sluaj snizi na neto ispod Mf, dri na toj temperaturi npr. 10 sati, a zatim se hladi do sobne temperature . Svako hlaenje do ispod Mf ili do sobne temperature omoguava pretvorbu u martenzit, pa je poslije neophodno poputanje martenzita. Podizanje temperature predgrijavanja iz austenitnog podruja odmah na temperaturu poputanja rezultiralo bi u nepovoljnoj grubozrnatoj strukturi F + C (ferit + karbid). Zavarivanje 5Cr 1.3Mo 0.3V1 Si elika (H11 Mod) Sve do sada reeno o martenzitnim elicima vrijedi i za 5 Cr martenzitni elik, koji moe toplinskom obradom postii vrstoe vee od 2000 MPa, pa se svrstava u ultravrste elike (nema tono odreene granice vrstoe, ali se obino ultravrstim elicima zovu oni koji imaju minimalnu granicu razvlaenja 1380 MPa (200 ksi). Uobiajeno se zavaruje REL ili TIG/MIG metodama. Predgrijavanje se vri iznad Ms = 275 oC ali se preporua 540 oC. Dijelove koji se zavaruju treba hladiti polagano. Pojednostavljeni toplinski dijagram zavarivanja za 5 Cr elik dat je na sljedeoj slici. Ukoliko nismo sigurni da je materijal isporuen u zahtijevanom (uglavnom poboljanom) stanju, prije zavarivanja moe se izvesti i austenitizacija i zatim lagano hlaenje do temperature predgrijavanja, nakon ega odmah zapoinje zavarivanje. Isto tako, ukoliko nismo sigurni da je cjelokupni postupak zavarivanja zavren u potrebnom temperaturnom podruju (eventualno dolo do pretjeranog ohlaivanja) ili elimo biti potpuno sigurni u strukturu zavarenog spoja, nakon zavarivanja odmah se vri zagrijavanje na temperaturu austenitiziranja, kaljenje i tek poslije toga poputanje.
8

T, C 1025C 1000C Temperatura austenitiziranja ( kaljenja )

Ac3 - 860 Ac1 - 810 700C II 540C

510C I Ms - 275C

M1 - 160C 150C 80C vrijeme austenitiziranje zavarivanje kaljenje poputanje (dvostruko, trostruko...)

Toplinski dijagram zavarivanja za 5 Cr 1 Mo 0,3 V 1 Si (H1 1 Mod) elik

Zavarivanje Cr martenzitnih elika s drugim elicima Izbor kemijskog sastava DM pojednostavljen je ako se pridravamo slijedeih uputstava: 1. Austenitni DM se u pravilu koristi za zavarivanje bilo kog Cr elika s austenitnim elikom. 2. Za zavarivanje jednog, na zraku zakaljivog Cr elika s drugim, dodatni materijal sadri Cr u koliini koju sadri bilo koji od zavarenih elika, ili sadraj kroma u iznosu srednje vrijednosti zavarenih metala. 3. Zavarivanje bilo kojeg Cr elika s elikom nieg sadraja legirnih elemenata ili ugljinim elikom, zahtijeva DM sastava manje legiranog elika ili ugljinog elika. Preporuljivo je koristiti (ako je mogue) najmanje zakaljiv dodatni materijal. U mnogo sluajeva primjenjiv je austenitni zavar. Sljedea slika prikazuje koritenje Schaeffler-ovog dijagrama da bi se odredio konani sastav ZT, poznavajui stupanj mijeanja, sastav metala koji se spajaju i sastav DM. Dane su tri elektrode: 25Cr 20Ni, 24Cr 13Ni i 18Cr 10Ni za zavarivanje 12Cr(M1) s 2.25Cr 1 Mo (M2) .Sastav samog zavara treba biti u rafiranom podruju, ako je mogue. Objanjenje povoljnog poloaja sastava ZT u rafiranom podruju dano u poglavlju o dijagramu Schaeffler. Mijeanje od 30% (za REL postupak) je izabrano u sva tri sluaja. To pokazuje da tok i postupak koji se koristi za zavarivanje igraju bitnu ulogu u odreivanju postotka mijeanja i u izboru sastava zavarenog spoja.
M1 12Cr1Mo03V 15% 15% x A 18/10 A+M x M x A+F+M 100%Ferit F 24/13 A+F M2 2,25Cr1Mo 25/20 5%Ferit 10%Ferit

Ni E
F + M M2 4 8

M1 M+F 12

Cr E Dijagram Schaeffler za odreivanje sastava ZT spoja martenzitnog elika 12Cr(M1) i 2.25 Cr1Mo (M2) REL zavarivanjem (30% mijeanje OM). Najpovoljniji je DM 24Cr 13 Ni - austenitne strukture s oko 7% ferita.

Ako odreeni zavar treba biti izloen znaajnim i estim temperaturnim promjenama kod koritenja, primjena ranije spomenutih austenitnih elektroda nije preporuljiva. Razlog je 50% vei koeficijent toplinske istezljivosti austenita u odnosu na martenzitne i srednje vrste elike, to u spomenutim okolnostima moe dovesti do pojave pukotina zbog promjenljivih termikih naprezanja. Za te sluajeve treba upotrijebiti DM istog koeficijenta toplinske istezljivosti kao u OM. Kod zavarivanja Cr elika razliitih kvaliteta, nije mogue dati ope prihvatljivo pravilo, ve prethodno treba potraiti savjet metalurga. Dugotrajna izloenost zavarenih spojeva radnoj temperaturi moe prouzrokovati poveanje krhkosti i izluivanje karbida. Ugljik se premjeta iz metala s manje kroma prema metalu veeg sadraja kroma, zbog njegova velikog afiniteta prema kromu, ak i onda ako je sadraj ugljika vei u omjeru migracije zbog Cr.

10

Visokolegirani Cr elici feritnog (F) tipa Feritni elici sadre izmeu 16 i 30% Cr, uz obino nizak sadraj ugljika izmeu 0.05 i 0.25%. Zbog visokog sadraja kroma i niskog sadraja ugljika, ne dolazi do stvaranja austenita ili se stvara izuzetno mala koliina koji prelazi u martenzit pri brzom hlaenju. Zbog malog udjela martenzita, on neznatno utjee na tvrdou ovih elika. Ferit se stvara ve pri skruivanju i do potpunog ohlaivanja nema nikakvih transformacija. Takav ferit se naziva - ferit (prostorno centrirana kubna reetka). Iz tih razloga feritni elik se ne moe kaliti. Struktura ovih elika obino je sastavljena od ferita i karbida. Zavarivanje feritnih elika Kako kod ovih elika obino ne dolazi do transformacije i pri brzom hlaenju ne dolazi do zakaljivanja, moe se stei utisak da su dobro zavarljivi. Meutim, i pri zavarivanju ovih elika javljaju se odreene tekoe. Najvei nedostatak ovih elika pri zavarivanju je sklonost porastu zrna u materijalu ZUT iznad o 900 C (ubrzano iznad 1150 oC). Poveanje zrna odvija se veoma brzo, pa se u ovim elicima mogu nai neobino velika zrna. Feritni elici su normalno fino zrnati uz relativno dobru istezljivost. No ukoliko doe do pogrubljenja zrna, prijelazna temperatura udarne ilavosti se povisi znatno iznad sobne temperature, to znai da na sobnoj temperaturi materijal postaje veoma krhak. Nakon to je materijal postao grubozrnat, nije vie mogue nikakvom toplinskom obradom materijal vratiti nazad u finozrnatu strukturu (ne dolazi do faznih transformacija prilikom zagrijavanja i hlaenja). Do intenzivnog porasta zrna dolazi neposredno uz granicu taljenja na mjestima gdje temperatura prelazi 1150 oC. Da bismo sprijeili poveanje zrna, zavarivanje treba izvoditi na takav nain da osnovni materijal, koji se nalazi neposredno uz zavar, to krae vrijeme provede na temperaturama iznad 1150 oC. Ovo se moe postii izborom postupaka zavarivanja koji e dati mali unos topline, a time i brzo hlaenje (REL, EP, MAG). Teorijski je mogue poboljati grubozrnatu strukturu ZUT deformacijom metala u toplom stanju, tj. zagrijavanjem i ekianjem prijelazne zone. Meutim, ovo nije uvijek mogue, a i sam efekt ekianja nije uvijek pouzdan, pa se zbog toga i ne preporuuje. Hladno ekianje ZUT ne smije se nikako primjeniti, jer hladno deformiranje krhke zone moe dovesti do napuklina. Sklonost porastu zrna moe se smanjiti dodavanjem male koliine duika feritnom eliku. Oko 0.1% duika u metalu znatno e usporiti porast zrna, a dodavanjem duika u metal zavara, ovaj e skruivati u fino zrnatu strukturu. S druge strane, krhkost koja je uzrokovana porastom zrna moe se sprijeiti primjenjujui austenitne elektrode, napr. 18/8 (18%Cr, 8% Ni). Da bi se sprijeilo izluivanje karbida, sadraj ugljika u ostalom materijalu mora biti ispod 0.1%, te koristiti jae legirane elektrode s 25%Cr i 20%Ni (25/20). Drugi nain smanjenja sklonosti porastu zrna je legiranje elika, tako da se dobije struktura s malo austenita. Primjer jednog takvog elika je ; C< 0.08 %, Cr = 28 %, Ni = 4.5 %, Mo = 1,5 % Slijedea potekoa pri zavarivanju feritnih elika je stvaranje sigma faze . Sigma faza je intermetalni spoj kroma i eljeza koja ima veliku tvrdou, krhka je, nemagnetina i esto slabo otporna na koroziju. Jo jedna od potekoa koje se javljaju pri zavarivanju feritnih Cr elika je i mogunost pojave izluivanja Cr karbida. Isto tako, pri dugotrajnijem zagrijavanju na temperaturi izmeu 400 i 540 oC, a naroito na 475 oC moe se javiti i krhkost 475 oC. Predgrijavanje na oko 200 oC moe se koristiti pri zavarivanju feritnih elika s visokim sadrajem kroma i relativno visokim sadrajem ugljika (0.25%). U ostalim sluajevima se normalno ne primjenjuje za ove elike. Odarivanje na temperaturi 750-850 oC i nakon toga brzo hlaenje poveava istezljivost prelazne zone i poboljava otpornost na interkristalnu koroziju. Ispravljanje i hladne deformacije zavarenih dijelova treba izvoditi nakon zagrijavanja na 300-400 oC, jer je istezljivost pri ovim temperaturama znatno via.
11

TIG zavarivanje korijena REL (tri prolaza) EP popuna lijeba

T,C 1200 1100 1000 900 800 700 600 500 400 300 200 100 0
50min 1-2h 4 h ( 20 mm ) 5 h ( 36 mm ) Zagrijavanje Savij. Kaljenje Poputanje Poboljavanje I II III IV V VI VII
150C 120C 20C 250C 200C 600C 760C 740C 1100C

A3

A3

A3

1050C

Ac3 = 905C Ac1 = 830C

760C 740C

500C 400C 350C

Tm < 420C

Ms = 280C
150C 120C

Mf = 160C

t,h 1-2h Zavarivanje Kaljenje 4 h ( 20 mm ) 5 h ( 40 mm ) Poputanje Poboljavanje VIII IX X XI XII

TIG zavarivanje korijena

REL (tri prolaza) EP popuna lijeba

T,C 1200 1100 1000 900 800 700 600 500 400 300 200 100 0
50min 1-2h 50min 1-2h 4 h ( 20 mm ) 5 h ( 36 mm )
Predgrij. 150C 120C 150C 120C 250C 200C 600C 760C 740C 1100C 1050C - 15 1050+

A3

A3

A3

Ac3 = 905C Ac1 = 830C

760C 740C

500C 400C 350C 350C 300C

Tm < 420C

Ms = 280C
150C 120C

Mf = 160C

t,h
TIG zav. REL EPP 2h 1-2h

4 h ( 20 mm ) 5 h ( 40 mm ) Poputanje

Savij.

Predgrijavanje

Dogrijavanje

Kaljenje

II

III

IV

VI

VII

VIII

IX

XI

XII XIII

XIV

XV

Iskustva iz prakse Predgrijavanje i rad na temperaturi predgrijavanja treba biti iznad Ms temperature, poevi od pripajanja na dalje. Ukoliko se dogodi da se pripoj, korijenski prolaz ili bilo koji prolaz pothladi ispod Mf temperature, stvorit e se krhka martenzitna struktura ZT i ZUT na tom mjestu. Daljnjim zavarivanjem preko takvog prolaza, javit e se pukotine u njemu. Isto se zbiva ukoliko ventilator ureaja za zavarivanje nenamjerno ohlauje mjesto zavarivanja. Jedan sloeniji primjer slijeda toplinskih operacija cjevovoda iz martenzitnog elika (toplo savijanje, zavarivanje, poputanje). Zatita korijenskog ava u unutranjosti cijevi ili cilindra vri se punjenjem i protokom 2-4 litre u minuti argonom (Ar 99.95%). Za odreivanje poetka zavarivanja koristi se oksimetar (manje od 1% O2). Zajede, greke provara korijena i ukljuci odstranjuju se bruenjem. Brusiti treba brzo i u predgrijanom stanju. Upozorenje: ventilacija brusilice moe pothladiti pregrijani komad ispod Ms temperature. Svako prekidanje zavarivanja zahtijeva poputanje i tek tada nastavljanje zavarivanja. Kontrola kvaliteta se vri poslije zavrene toplinske obrade. Svaku greku u zavaru treba sagledati puno ozbiljnije nego kod mekih elika. Za povrinske greke treba koristiti kontrolu magnetskim esticama (ili u nekim sluajevima tekuim penetrantima). Za vee povrinske i dubinske greke treba koristiti ispitivanje ultrazvukom. Nadvienje zavara treba odstraniti bruenjem, da bi se dobila vea pouzdanost otklanjanja greaka, a u eksploataciji zavar bez koncentratora naprezanja na granici taljenja. Ispitivanje tvrdoe daje opu sliku stanja strukture i svojstava koja su posljedica toplinske obrade. Za zavareni spoj treba mjeriti tvrdou sredine zavarenog spoja, te zonu utjecaja topline. Za 12 Cr elik zavareni metal i ZUT imaju tvrdou 500 - 600 HV, a nakon naknadne toplinske obrade tvrdoa treba da iznosi 300-350 HV. Replike za utvr|ivanje strukture treba koristiti ako rezultati tvrdoe ne zadovoljavaju ili su nepouzdani.

CrNi AUSTENITNI NERAJUI ELICI Sastav i svojstva Austenitni CrNi elici sadre 12 - 25% Cr i 8 - 25% Ni. Nikl je izrazito - geni element. Nema faznih transformacija prilikom hlaenja, pa se struktura ne moe toplinskom obradom zakaljivati, niti usitnjavati zrno napr. normalizacijom. Najpoznatiji predstavnik ove grupe elika je 18% Cr 8% Ni (18/8) elik. Ostali austenitni elici ove grupe imaju slian sastav, a najvie do 25Cr i 20Ni. Imaju dobru istezljivost (A5 = 30 - 50%) i ilavost i pri niskim temperaturama. Dobro su zavarljivi. Zadravaju austenitnu strukturu od solidusa do ispod sobnih temperatura. Nisu skloni poveanju zrna u ZUT. Budui da imaju > 12% Cr, ovi elici su otporni na koroziju i oksidaciju. Nisu skloni krhkosti pri 475 oC. U tablici 1 se navode kvalitete austenitnih valjanih elika prema amerikim standardima AISI. Tablica 1 Austenitni nerajui elici prema AISI (American Iron and Steel Institute). Valjani proizvodi
Tip 201 202 301 302 302B 303 303Se 304 304L 305 308 309 309S 310 310S 314 316 316 L 317 321 347 17-7PH3 17-10P 17-4PH 15-7Mo AM-350 AM-355 A-286 C1 % 0.15 0.15 0.15 0.15 0.15 0.15 0.15 0.08 0.03 0.12 0.08 0.20 0.08 0.25 0.08 0.25 0.08 0.03 0.08 0.08 0.08 0.09 0.10-0.14 0.07 0.09 0.08-0.12 0.10-0.15 0.08 Cr % 16.00-18.00 17.00-19.00 16.00-18.00 17.00-19.00 17.00-19.00 17.00-19.00 17.00-19.00 18.00-20.00 18.00-20.00 17.00-19.00 19.00-21.00 22.00-24.00 22.00-24.00 24.00-26.00 24.00-26.00 23.00-26.00 16.00-18.00 16.00-18.00 18.00-20.00 17.00-19.00 17.00-19.00 16.00 -18.00 16.50-17.50 15.50-17.50 14.00-16.00 16.00-17.00 15.00-16.00 13.50-16.00 Ni % 3.50-5.50 4.00-6.00 6.00-8.00 8.00-10.00 8.00-10.00 8.00-10.00 8.00-10.00 8.00-12.00 8.00-12.00 10.00-13.00 10.00-12.00 12.00-15.00 12.00-15.00 19.00-22.00 19.00-22.00 19.00-22.00 10.00-14.00 10.00-14.00 11.00-15.00 9.00-12.00 9.00-13.00 6.50-7.75 9.75-10.75 3.00-5.00 6.50-7.75 4.00-5.00 4.00-5.00 24.00-27.00 Ostali elementi 1,2 % N, 0.25; Mn, 5.50-7.50; P, 0.06 N, 0.25; Mn, 7.50-10.00; P, 0.06

Si, 2.00-3.00 S, 0.15 min; P, 0.20 Se, 0.15 min

Si, 1.50 Si, 1.50 Si, 1.50-3.00 Mo, 2.60-3.00 Mo, 2.00-3.00 Mo, 3.00-4.00 Ti, 5 x C min Cb + Ta, 10 x Cmin Mn, 1.00; Al, 0.75 -1.50 Mn, 0.50 - 1.00; P, 0.25 - 0.30; Si, 0.60 Mn, 1.00; Cu, 3.00-5.00; Cb + Ta, 0.15-0.45 Mn, 1.00; S, 0.04; Al, 0.75-1.50 Mn, 0.50-1.25; Si, 0.50; Mo, 2.50-2.25; N, 0.07-0.13 Mn, 0.50-1.25; Si, 0.50; Mo, 2.50-3.25; N, 0.07 - 0.13 Mn, 1.00-2.00; Mo, 1.00-1.50; Ti, 1.75-2.35; V, 0.10-0.50; Al, 0.35; P, 0.04

Primjedbe: 1 Dani su maksimalni sadraji, ako nije dano podruje. 2 Mn 2.00 maks; Si 1.00 maks. P 0.04 maks. S 0.03 maks. ako nije drugaije naznaeno. Ostatak je Fe. 3 Ovaj elik i ostali u tabeli navedeni ispod ovog elika nisu standardizirani prema AISI

Zavarljivost VLA elika Iz formula za Ni i Cr ekvivalente prema Delongu uoavamo njihov utjecaj na strukturu, da li su - geni ili - geni: NiE = % Ni + 30 %C + 30 % N + 0,5 % Mn CrE = % Cr + % Mo + 1,5 % Si + 0,5 % Nb Utjecaj pojedinih elemenata u austenitnim Cr-Ni elicima
Element C Cr Ni N Nb Mn Mo P, S, Se Si Ti A F F Tvori strukturu A (austenit) F (ferit) A A Karakteristike 30 puta jae djeluje na stvaranje austenita nego Ni. Moe stvarati Cr23C6 i uzrokovati interkristalnu koroziju - IKK. Poboljava otpornost koroziji i oksidaciji Poboljava vrstou pri povienim temperaturama i korozijsku otpornost Ni. (-gen). 30 puta jae djeluje na stvaranje austenita nego Ni. Povisuje vrstou. Pomae stvaranju ferita. Dodaje se eliku min Nb 8 x % C da bi se vezao za ugljik i sprijeio IKK. Tvorac finog zrna. Sprijeava vrue pukotine stvaranjem MnS. - gen. Poboljava vrstou pri povienim temperaturama. Poboljava antikorozivnost pri djelovanju reducirajuih medija. Pomae stvaranje ferita ( - gen). Olakava obradu odvajanjem estica. Pogorava zavarljivost i antikorozivnost. Poboljava vatrootpornost (otpornost oksidaciji) Dodaje se uvijek zbog dezoksidacije. Pomae stvaranje ferita. Dodaje se eliku Ti 5 x % C da bi se vezao za ugljik i sprijeio IKK. Tvorac sitnog zrna. Pomae stvaranje ferita.

Otpornost izluivanja tetnih faza i pojava pukotina: a) Izluivanje Cr karbida u podruju 450-850 oC (najjae na oko 650 oC ) na granicama zrna. Izlueni karbidi zapreavaju dislokaciju atoma na pravcima i ravninama klizanja plono centrirane austenitne reetke, to smanjuje istezljivost i ilavost austenitne strukture. Ako je prisutan agresivan medij u eksploataciji, tada e uz granice zrna doi do interkristalne korozije, jer nema dovoljno Cr (<12%), koji je migrirao na granicu zrna tvorei Cr23C6 s 94.3% Cr. Izluivanje karbida odnosno interkristalnu koroziju moemo sprijeiti: 1. Legiranjem elementima karbidotvorcima Nb, Ti, Ta, koji tvore stabilne karbide. Ovi elementi imaju vei afinitet prema ugljiku od Cr, pa e se oni prvo vezati za ugljik, a Cr e ostati jednoliko rasporeen. Stabilizirajui elementi se dodaju prema sadraju ugljika: Ti 5, C Nb 8, C Ta Ta + Nb 16 , ili 8 C C

Stabilizatori se dodaju u OM ili DM. Nb izgara jae u elektrinom luku, pa se za DM koristi Ti umjesto Nb. 2. Smanjenje sadraja ugljika C < 0.03% (ELC elici = Extra Low Carbon) Stvoreni karbidi su u malim koliinama, u diskontinuiranim izluinama, pa je nepovoljno djelovanje jako smanjeno. Nije mogua korozija po itavom presjeku. 3. Gaenjem - toplinskom obradom na 1050-1100 oC kada se karbidi rastvore, a zatim brzim hlaenjem kroz podruje 850-450 oC se zadrava struktura austenita bez izluenog Cr na granicama zrna vezanog u Cr karbid. 4. Malim unoenjem topline. Zavarivati treba u to hladnijem stanju, to se postie slijedeim mjerama: ne predgrijavati temperatura izmeu prolaza treba biti to nia, napr 100 oC maks toplinski input treba biti to nii duina izvlaenja elektrode mora biti li velika, irina gusjenice b 2.5 x promjer elektrode Ove mjere skrauju vrijeme zadravanja u intervalu 850-450 oC pri hlaenju, kada se mogu izluivati Cr karbidi. Za pospjeenje hlaenja preporua se ponekad ulaganje predmeta, koji se
3

zavaruju, u vodu ili dodatno hlaenje zavarenih spojeva vodom. Napr. hlaenje vlanim krpama ili vlanim etkama. Toplinske operacije, napr. grijanje zbog toplog oblikovanja treba izbjegavati u podruju 450850 oC. Svi ovi zahtijevi mogu biti ublaeni ili ih se ne treba pridravati ako je elik stabiliziran s Ti, Nb ili Ta ili ima nizak sadraj ugljika (< 0.03%C). b) Izluivanje krhkih faza Sigma faza (FeCr) i hi faza Fe36 Cr12Mo12 Pored karbida i nitrida mogu se u nerajuim elicima izluivati i intermetalne faze, koje imaju drugaiju strukturu, te smanjuju istezljivost i otpornost na koroziju. Sigma faza su spojevi metala - intermetalni spojevi, tetragonalne strukture u kojoj su atomi pravilno rasporeeni. faza nije feromagnetina. Postoji oko 50 raznih sigma faza od kojih je najpoznatija eljezo - krom sigma faza sa strukturnom formulom FeCr i sa oko 48% Cr. Veoma je tvrda i krhka (HV = 1000 HV). Vei sadraj Cr, a naroito > 20 Cr daje veu vjerojatnost pojave faze. Kinetika izluivanja sigma faze je veoma vana za svojstva i pouzdan rad zavarenog spoja bilo da se radi o toplinskoj obradi ili o dugotrajnom pogonu na visokim temperaturama. Takoer i pri hlaenju zavarenog spoja moe doi do pojave faze. Vjerojatnije se pojavljuje faza pri zagrijavanju duem od 20 h u podruju 600-830 oC i to iz feritne faze. No moe nastati i iz istog austenita. Izluivanje je bre u feritnoj nego u austenitnoj strukturi. Pri hlaenju se faza izluuje ispod 830 oC. Na stvaranje faze bitno utjee mogunost difuzije Cr, jer je potrebno da se lokalno od oko 20% Cr, povea sadraj Cr na oko 48%. Kod nerajuih elika izluuje se faza u pravilu kada je sadraj Cr vei od 16%. Sigma faza uzrokuje pad ilavosti i istezljivosti, a moe uzrokovati i smanjenje antikorozivnosti. Toplinskom obradom na 1200 oC prelazi faza u austenit ili ferit, no na visokoj temperaturi moemo oekivati pogrubljenje zrna. Ve i kratkim zagrijavanjem od 10 min na 1050 oC se osjetno smanjuje krhkost. Pored faze javlja se intermetalni spoj (hi) faza (Fe36Cr12Mo12). Prema Falkhard-u istraivan je utjecaj ostalih elemenata na izluivanje i faza koje poveavaju krhkost i dan je utjecaj preko krom ekvivalenta.
Cre=Cr + 0.31Mn + 1.76Mo + 1.7Nb + 1.58Si + 2.44 Ti + 1.22 Ta + 2.02 + 0.97 W - 2.66 Ni - 0.177 Co.

Vei sadraj Cr daje veu sklonost stvaranju krhkih faza. Uoavamo da neki elementi ak jae od Cr djeluju na izluivanje krhkih faza, a jedino Ni i Co djeluju usporavajue na izluivanje krhkih faza. Prisustvo C uzrokuje stvaranje M23C6, pa je okolina osiromaena na Cr, koji je sastavni dio faze. Potrebna je dodatna difuzija Cr u ta osiromaena podruja da bi dolo do stvaranja faze. Kod stabiliziranih elika je usporavajui utjecaj C na stvaranje intermetalnih spojeva smanjen. Stoga su stabilizirani elici skloniji poveanju krhkosti. Slino je i sa elicima koji sadre malo C (LC, ELC ...... < 0,03 C). Visok sadraj Cr, vrlo nizak sadraj ugljika ili stabilizirani elik, te visok sadraj ferita pojaavaju izluivanje faze. Sadraj duika djeluje slino kao i ugljik. c) Noeva korozija (engl. knife line corrosion; njem. Messerlinien Korrosion) stabiliziranih elika nakon zagrijavanja u podruju 500-700 oC (napr. pri toplinskoj obradi). Kod zavarivanja stabiliziranih Ti i Nb elika u ZUT, napr. kod zavarivanja u vie prolaza, dolazi do ponovnog otapanja ugljika u krutnini, koji je bio vezan s Ti i Nb u karbide. Do korozije e doi samo ponovnim zagrijavanjem na 500-700 oC. Korozijski napad se javlja u uskom podruju ZUT, koje je bilo zagrijano iznad 1300 oC. U toj uskoj zoni se raspada Nb ili Ti karbid. Pri brzom hlaenju (brzom prolasku kroz podruje 450-850 ili ue 500-700 ili jo ue 550-650oC) samo e se moda mali dio karbida NbC ili TiC ponovo stvoriti, a ostatak Nb, Ti i C ostaje otopljen u krutnini. Ponovnim zagrijavanjem 500-700 oC zone koja je prethodno bila zagrijana na 1300 oC izluivat e se M23C6 kromom bogati karbid, koji e uzrokovati interkristalnu koroziju u obliku linije - uske zone, pa se zato naziva "noeva korozija", koja ima oblik otre linije nastale rezom
4

noa. Uska zona (> 1300 oC) se javlja neposredno uz granicu taljenja u ZUT ili u ZT kod vie prolaza u ZUT jednog prolaza, koji djeluje na drugi prolaz, koji je ranije poloen. Pojava interkristalne noeve korozije je mogua samo na Nb ili Ti stabiliziranim elicima. Izbjei se moe, smanjivanjem C < 0,04% uz istovremeno stabiliziranje vie nego je stehiometrijski potrebno (Ti = 8 . C, Nb = 15 . C). Ako je DM otporan na noevu koroziju, a OM nije, moe doi do noeve korozije u ZUT - na osnovnom materijalu. d) Vrue pukotine Ovisno o kemijskom sastavu, a prema Schaefflerovom dijagramu moemo u depozitu austenitne Cr - Ni elektrode postii istu austenitnu ili austenitno - feritnu strukturu. Preporua se upotreba takvih austenitnih dodatnih materijala, koji daju depozit s 3 - 12% delta ferita, ime postiemo veu otpornost vruim pukotinama. Potpuno austenitna struktura depozita je sklonija pojavi vruih pukotina. Vrste vruih pukotina: 1. Kristalizacijske pukotine u ZT (engl. solidification cracks, njem. Erstarrungsrisse) koji nastaju pri skruivanju ZT kada je izmeu dendritnih kristala jo prisutna rastaljena faza. 2. Vrue pukotine ZUT: u OM ili b) u ZT kod zavarivanja u vie prolaza (engl. liquation cracks, fissures, micro cracks, njem. Aufschmelzungsrisse). U ZUT uz ZT dolazi do taljenja niskotaljivih faza izluenih na granicama kristala. Ista pojava se moe desiti u ZT pri polaganju vie prolaza u donjem prolazu kada se povrh njega polae drugi prolaz. Mehanizam nastajanja kristalizacijskih pukotina. Glavni razlog pojave kristalizacijskih pukotina je prisustvo filma niskotaljivih faza na granicama kristala pri primarnoj kristalizaciji. Kod stezanja pri hlaenju javljaju se na granici kristala mikropukotine u unutranjosti prolaza, koji se pri daljem hlaenju obino ire i izlaze na povrinu kao makro pukotine. irenje pukotine ovisi o stanju naprezanja i svojstvima materijala uz vrh poetne pukotine. Upetost - krutost zavarenog spoja uzrokuje vlana reakcijska naprezanja pri stezanju, koja su vea od vrstoe materijala pri visokim temperaturama, a istovremeno istezljivost materijala moe jako padati (temperaturno podruje krhkosti, interval krhkosti, engl. brittle range). e) Pukotine zbog korozije uz naprezanje se mogu javiti u eksploataciji, ako su prisutni agresivni mediji. Za austenitne elike su kloridi najopasniji, pa treba drati sadraj Cl to nie. Ve nekoliko ppm Cl na povrini austenitnog elika moe dovesti do pukotina zbog korozije uz naprezanje. f) Osjetljivost na prisutnost sumpora. Sumporni spojevi ili sumporna atmosfera (u pei) pri visokim temperaturama (napr. ZUT) moe uzrokovati stvaranje nikl sulfida Ni3 S2, eutektika koja uzrokuje vrue pukotine. Treba istiti povrine prije zavarivanja ili toplinske obrade od materija koje sadre S. Postupci spajanja i rezanja Obzirom na zavarljivost zavarivanje je mogue svim vanijim postupcima. Dodatni materijali se izabiru tako da po sastavu odgovaraju OM. Za MIG zavarivanje se koristi Ar 99,95%, Ar +( 1 - 3)% O2, ili Ar + (1 - 3)% CO2 ili Ar +( 15 + 25)% CO2. Time se postie mirniji - stabilniji elektrini luk uz manje prskanje kapljica metala, to daje bolju kvalitetu zavara. Lemljenje se uspjeno primjenjuje za ove elike. Termika rezanja kisikom normalno nisu mogua, ali uz pomo eljeznog praha mogue je rezanje kisikom. Bolje je rezanje plazmom ili laserom. ienje povrine je vano za kvalitetu zavarenog spoja i provodi se: 1. etke (obine ili rotirajue) od nerajueg austenitnog elika. 2. Pjeskarenje s istim pijeskom. Ne treba koristiti isti pijesak kojim je ien nelegirani elik, jer sadri estice ovog elika. 3. Pri obradi odvajanjem estica ili bruenjem alat ne mora biti od nerajueg austenitnog elika. Sredstvo za hlaenje ne smije sadravati klor. 4. Kemijsko ienje - nagrizanje se preporuuje u 10-20% HNO3, a posebno nakon toplinskih operacija. Odmaivanje OM i DM prije zavarivanja je neophodno kao i odstranjivanje estica i tragova od premaza i oznaka bojama i markerima. Posebno su opasni halogeni elementi Cl, F, zatim S i niskotaljive legure (Bi, Pb) i metali zbog mogue pojave pukotina i korozije uz naprezanje.
5

ZAVARIVANJE RAZNORODNIH MATERIJALA Openito. Spajanje raznorodnih materijala je s metalurgijskog stajalita tee od spajanja istorodnih materijala. Napr. kako ostvariti spoj elik - aluminij ili staklo - aluminij. Spojevi raznorodnih elika se javljaju u tri sluaja: a) Zavarivanje razliitih vrsta elika, kada se ZT razlikuje od bar jednog materijala, ako ne i od oba. b) Navarivanje nelegiranog ili niskolegiranog elika zatitnim slojem nerajueg elika ili navarivanje tvrdih slojeva specijalnim legurama se ne razmatra. c) Zavarivanje istorodnih OM uz primjenu DM drugog sastava. Napr. zavarivanje niskolegiranih materijala austenitnim elektrodama, koje daju ilavu i meku ZT. Ovakav sluaj se javlja napr. kod zavarivanja pancirnih limova. U ovom poglavlju e se razmatrati samo jednostavniji sluajevi zavarivanja i navarivanja (platiranja) razliitih elika. Vrlo je est sluaj zavarivanja ili navarivanja austenitnog CrNi elika sa obinim konstrukcijskim ili niskolegiranim elikom, pa se ovakav primjer obrauje u ovom poglavlju. Openito je vano odrediti principe kako izvriti izbor uvjeta zavarivanja dva razliita elika M1 i M2: 1. Koji DM izabrati? Da li izabrati sastav DM za M1, M2 ili neki srednji kemijski sastav? Za nelegirane, niskolegirane i srednje legirane elike biramo bolje zavarljivi (nie legirani). Za spoj visokolegiranog s nekim drugim manje legiranim ili nelegiranim elikom treba koristiti visokolegirani DM (napr. 25/20, ako je spoj izmeu 18/8 i nelegiranog), jer e mijeanjem doi do krhke martenzitne ZT mijeanjem 18/8 i nelegiranog elika. 2. Predgrijavanje i temperatura izmeu prolaza moraju odgovarati zahtjevima ZUT M1, ZUT M2 i ZT. Moda e biti potrebno zahtijevati razliite temperature za M1 i M2 materijale odnosno za strane spoja. 3. Reim zavarivanja i toplinski input se maraju kompromisno izabrati. 4. Toplinska obrada se mora kompromisno izabrati. Zavarivanje austenitnog CrNi nerajueg elika s drugim elicima. Uvijeti eksploatacije, izbor sastava DM, parametri zavarivanja i mjeanje OM i DM su vane veliine za kvalitetu zavarenog spoja austenitnih elika s drugim elicima. Navode se neki vaniji problemi. Migracija ugljika Zavareni spojevi razliitih oblika mogu biti skloni migraciji ugljika, ako je spoj izloen visokim temperaturama pri naknadnoj toplinskoj obradi ili u eksploataciji. Ugljik migrira kada postoji razlika u sadraju elemenata tvoraca karbida: Cr, Mo, Nb i drugih. Tako napr. kada je zavareni spoj izloen dovoljno vremena visokim temperaturama, ugljik e migrirati iz materijala s niim sadrajem Cr u materijal s viim sadrajem Cr. Ako je razlika u sadraju Cr, Mo, Nb i drugih karbidotvoraca dovoljno visoka, C e ak prelaziti iz materijala s niim sadrajem C u materijal s viim sadrajem C. Budui da se najee spaja nelegirani ili niskolegirani elik sa oko 0.15 C s visokolegiranim CrNi elikom, koji sadri oko 0.08 C to e i razlika koncentracije C pored razlike u koncentraciji legirnih elemenata pospjeiti migraciju ugljika u CrNi elik. Migracija ugljika uzrokuje razugljienje zone uz granicu taljenja u materijalu s niim sadrajem Cr i/ili viim sadrajem C. irina te zone i koliina migriranog C ovisit e o razlici legirnih elemenata (najee Cr), C, temperaturi i vremenu kojem je bio izloen. U zoni osiromaenoj ugljikom vrstoa e biti manja, a u zoni obogaenoj ugljikom e doi do stvaranja karbida, poveanja vrstoe i smanjenja istezljivosti. Termika naprezanja nastaju zbog razlike u koeficijentima linearnog istezanja na mjestu spoja feritnog i austenitnog materijala (aust = 1.5 . ferit). Ova naprezanja mogu dovesti do pojave pukotina, ako dolazi do viekratnih temperaturnih promjena. l = . l . T l = T = l = . E = . T . E ........ pojednostavljen prikaz za jednoosno stanje naprezanja.
6

Pri temperaturnim promjenama dolazi i do pukotina, obino u zoni nelegiranog ili niskolegiranog materijala, pri visokim temperaturama. Da bismo smanjili temperaturna naprezanja treba koristiti za spajanje visokolegiranog i nelegiranog ili niskolegiranog elika elektrode na bazi nikla (monel), koji daju depozit s koficijentom linearnog istezanja bliskim feritnom eliku. Krhkost navarenog sloja austenitnog elika. Depozit austenitnog elika treba posjedovati veliku istezljivost s 30-50%; obino vie od 40%. Struktura mu je austenitno - feritna s 3-12% delta ferita. U strukturi se zahtijeva neto delta ferita da bi se poveala otpornost pojavi vruih pukotina. U nekim uvjetima moe doi do poveanja krhkosti i pojave pukotina u navarenom sloju, koje se mogu iriti i u osnovni materijal. Pojava nepoeljne krhkosti moe biti uzrokovana: Izborom neodgovarajueg dodatnog materijala Tehnologijom navarivanja (jednoslojno, vieslojno, mijeanjem osnovnog i dodatnog materijala, ...) Reimima navarivanja (toplinski input, predgrijavanje, ...) Kasnijim plastinim deformiranjem Naknadnom toplinskom obradom Uvjetima eksploatacije (temperatura, vrijeme, naprezanja, medij). Utjecaj pojedinih faktora je povezan, pa treba pri izboru dodatnog materijala odluivati ovisno o iznosu mijeanja osnovnog i dodatnog materijala, toplinskoj obradi i o uvjetima eksploatacije. Ako se vri naknadna toplinska obrada, tada u strukturi ne bi trebalo biti vie od 5% ferita. Reimi zavarivanja utjeu na izgaranje i dolegiranje alfagenih i gamagenih elemenata pa tako i reimi utjeu na sadraj ferita. Dolegiranje u kupki rastaljenog metala iz obloge elektrode, praha ili iz OM i izgaranje pojedinih elemenata u elektrinom luku ovisno je o naponu i struji zavarivanja. Rezultat moemo vektorski izraunati i ucrtati u Schaefflerov dijagram. Mijeanje OM i DM. Pri runom elektrolunom zavarivanju se mijeanje kree 30-40%, kod EPP navarivanja trakom oko 5-20%. Preporuuje se poetak navarivanja s jae legiranim dodatnim materijalom 24Cr12Ni (AISI 309), a ostali slojevi su tipa 18Cr8Ni (AISI 347 ili slian). Jae legirani dodatni materijal i kod jaeg mijeanja s OM daje zonu taljenja sastava austenit + ferit, prema Scaefflerovom dijagramu. Ako bismo odmah zapoeli navarivati s 18Cr8Ni, tada bismo u strukturi dobili, ovisno o stupnju mijeanja vie ili manje martenzita, to je nepovoljno. Zavarivanje platiranih materijala. Platiranje nelegiranih i mikrolegiranih konstrukcijskih elika slojem plemenitijeg materijala vri se sa svrhom postizanja antikorozijskog sloja, npr. na unutranjoj povrini posude. Tanki platirani sloj 3-7 mm se zavaruje na deblji osnovni materijal toplim valjanjem (kovako zavarivanje), zavarivanjem eksplozijom ili se navaruje pod prahom trakom irine 60 mm ili vie. Platirani sloj moe biti od CrNi, Cr nerajueg elika, Ni - legura, Cu - legura i drugih materijala. Zavarivanjem platiranih materijala se mora postii: a) homogenost i kontinuitet platiranog sloja b) antikorozivnost c) mehanika svojstva moraju biti zadovoljavajua i za osnovni materijal i za platirani sloj Pri zavarivanju ili navarivanju raznorodnih materijala kakovi su i platirani elici javljaju se problemi: a) Razliita fizikalna svojstva: - temperatura talita - koeficijent linearnog toplinskog istezanja (termika naprezanja) - koeficijent voenja topline - granica razvlaenja i razina naprezanja. b) Razliita struktura i razliita svojstva ukljuivo mogua krhkost. Pri izboru postupaka zavarivanja vaan je iznos mijeanja osnovnog materijala u ZT, kao i izbor sastava dodatnog materijala. AOM . 100 %, M=
AOM + ADM

Uz pomo Schaeffler-ovog dijagrama, za sluaj visokolegiranih elika, odreuje se najpovoljnija struktura depozita. Izbor dodatnog materijala mora odgovarati: mehanikim svojstvima OM, za dio OM, te korozijskim svojstvima antikorozivnog platiranog sloja Kada je DM vri, tada e pri visokim temperaturama ZT biti vra, javit e se visoka zaostala naprezanja u ZUT i ZT. Ako nema istezljivosti moe doi do pukotina u ZT, koje se mogu iriti i u ZUT. Priprema spoja i slijed zavarivanja 1. Ne zavarivati s nelegiranim ili niskolegiranim DM na platiranom visokolegiranom eliku, jer e doi do pojave krhke martenzitne strukture u depozitu zbog velikog uea OM u depozitu. 2. Poloaj zavarivanja, po mogunosti, treba biti "odozgo". 3. Ako je zavar pristupaan sa obje strane, tada treba izabrati oblik 1 i 2 , a ako je pristupaan samo s jedne strane (napr. kao kod cijevi), tada se priprema izvodi s vanjske strane, sl. 3 i 4. Dodatni materijal tada mora odgovarati platiranom sloju ili biti jo jae legiran (24Cr13Ni). 4. Preporua se, izmeu osnovnog materijala i zavrnog nerajueg sloja, poloiti jedan tanki sloj za odvajanje s 24Cr 13Ni DM. Ovaj e sloj, prema Schaeffler dijagramu, biti udaljeniji po strukturi od zone krhkog i pukotinama sklonog martenzita. Na taj sloj se nanosi 18/8 antikorozivni sloj. Slijed zavarivanja platiranih materijala je prikazan na sljedeoj slici:
20 + 2

2 15 2
+1

6 8 38 PRIPREMA

+1

13 -

+ 2

13 -

+ 2

REL - 18 / 8 (347 - 16) III II REL - 24 / 13 (309L - 16)

SLIJED ZAVARIVANJA EPP

EPP, OBINA ICA I PRAH ZA OM

REL - OBINA ELEKTRODA

Primjeri pripreme za zavarivanje platiranih limova i prikljuaka na posude prikazani su na sljedeoj slici:

OM 18/8 100

O 38 20 35 207 3 35o 5 O 38
o o

PRETHODNO NAVAREN SPOJ NA KRAJEVE CIJEVI S 24/13 ELEKTRODOM I OBRAEN 3 SPOJ "A" 18/8

OTVOR ZA DETEKCIJU EVENTUALNE PROPUSNOSTI

104

SPOJ "B"

OBINA ELEKTRODA

38

O 10 3

OM OBIAN ELIK ( C - Mn ) POSUDE

7 PS 18/8 30 o O 16 SPOJ "C" 24/13 ELEKTRODA SPOJ "C" 18/8 ELEKTRODA

Zavarivanje kontrolnog cijevnog prikljuka na posudu

Schaeffler dijagram Openito moemo rei da se Schaeffler dijagram koristi za odreivanje strukture visokolegiranih elika koji se brzo hlade, a takav sluaj imamo pri zavarivanju.
Ni ekv.=%Ni + %C +0.5%Mn +0.5%Co 26 24 22 20 18 16 14 12 10 8 6 3 4 2 0 0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 22 24 26 28 30 32 34 36 38 40 M F 4 100% A 2 1 80% 40% 20% F=0% 5% 10% 12%

Cr ekv.=%Cr + 1.5%Si +%Mo +0.5%(Ta+Nb) + 2%Ti +%W +%V + %Al

1 2 3 4

Podruje poveane krhkosti poslije toplinske obrade na 500 - 900 o C. Podruje poveane sklonosti toplim pukotina. Podruje poveane sklonosti hladnim pukotinama u martenzitu. Neophodno predgrijavanje. Ukrupnjavanje zrna iznad 1100 o C. Mala radnja loma na sobnoj temperaturi. Podruje dobre zavarljivosti.

Kod zavarivanja ili navarivanja raznorodnih elika bitno razliitog sastava napr. nelegiranog ili niskolegiranog elika s visokolegiranim feritnim (Cr) elikom ili sa austenitnim (Cr Ni) elikom koristimo Schaefflerov dijagram, koji daje strukturu depozita odnosno zone taljenja - ZT pri zavarivanju. Za depozit se pretpostavlja relativno brzo ohlaivanje, pa ovaj dijagram ne treba koristiti za osnovni materijal ili za zavarivanje s vrlo sporim hlaenjem. Ako se osnovni materijal dobiva u gaenom stanju (brzo hlaenje od 1050-1100 oC) tada se moe primjeniti Schaeffler dijagram i za ocjenu strukture takvog osnovnog materijala napr. austenitni Cr Ni elik. Struktura depozita se odreuje na temelju kemijskog sastava, koji se izraava ekvivalentom Cr, CrE - os apcisa za alfagene elemente i ekvivalentom Ni, NiE - os ordinata za gamagene elemente. Dijagramom se odreuje sastav strukture depozita: A austenit ....... M martenzit ..... F ferit ............... kombinacije A + F; A + M; A + M + F; F + M Izbor DM, stupnja mijeanja i ostalih navedenih pridruenih uvjeta zavarivanja treba, po mogunosti da bude u podruju izvan nepovoljnih pojava. Delong je modificirao ekvivalent Ni unosei utjecaj duika (30 . N) i mjerei sadraj delta ferita feritnim brojem FN (Ferrite Number).
10

Bystram je ucrtao u Schaefflerov dijagram linije odnosno podruja moguih opasnih pojava kao to su: izluivanje sigma faze, odnosno poveanje krhkosti (500-800 oC) pojava vruih pukotina (> 1250 oC) pogubljenje zrna (> 1100 oC) zakaljivanje i hladne pukotine (< 400 oC). Ove nepovoljne pojave ovise o koordinatama, odnosno o sastavu elika, pa nam pored strukture daju podatke za izbor uvjeta zavarivanja: naina i postupka (reima) zavarivanja, oblika lijeba, dodatnog materijala, stupnja mijeanja osnovnog i dodatnog materijala i slijeda zavarivanja. Odreivanje kemijskog sastava ZT visokolegiranog austenitnog elika i nelegiranog elika Kod zavarenih spojeva, ZT treba, ako je mogue, leati u podruju izvan zone martenzita zbog izbjegavanja hladnih pukotina i krhkosti, ali izvan zone 100% austenita, gdje postoji mogunost pojave vruih pukotina. Zbog izbjegavanja vruih pukotina preporua se sadraj delta ferita 3-10% ili neki propisi zahtijevaju 5-12% (ASME). U sluaju kada e proizvod u eksploataciji raditi na temperaturi iznad 500 oC, treba teiti da je sadraj delta ferita najvie 5%, jer se iz delta ferita izluuje krhka faza, a takoer i krhki karbidi. I duga toplinska obrada zavarenih spojeva moe uzrokovati poveanje krhkosti iz istih razloga. Odreivanje iznosa osnovnog i dodatnog materijala u ZT, odnosno stupnja mijeanja OM i DM u ZT. a= b= c=
AM 1 AZT AM 2 AZT ADM AZT

. 100% . 100% . 100%

iznos pretaljenog osnovnog materijala M1 u ZT. iznos rastaljenog osnovnog materijala M2 u ZT. iznos istaljenog dodatnog materijala u ZT.

AZT = AM1 + AM2 + ADM ... povrina presjeka ZT. Za sluaj zavarivanja istorodnih materijala ili kod navarivanja M1 = M2, bit e iznos osnovnog materijala u ZT (stupanj mijeanja - dilucije "d"): d= d=
AM 1 + AM 2 AZT AM AZT

kod spajanja dva raznorodna materijala ili kod navarivanja.

Odreivanja sastava ZT odnosno poloaja ZT u dijagramu: x= u= z=

a a+ b ADM AZT

, =c =

y=

b a+ b

x + y = 100%

a+ b a+ b+ c

AM 1 + AM 2 AZT

; z + u = 100%

Za sluaj jednoprolaznog navarivanja u dijagramu zamjenjujemo M1 s M, a umjesto M2 stavljamo DM, pa e poloaj ZT biti odreen sa izrazima: x=
AM AM + AD

AM AZT

; y=

ADM AZT

; x + y = 100%

11

Ako zavarujemo spoj M1 i M2 bez dodatnog materijala, samo pretaljujemo osnovni materijal, tada emo odrediti kemijski sastav mjeavine i poloaj ZT (toka T) na nain kako je na slici prikazano s odnosima x i y. Konkretan primjer spajanja raznorodnih materijala kada nije jednako uee u ZT materijala M1 i M2 se daje u navedenom tekstu vezano uz sliku 13.6. Na slici 13.7 i navedenom tekstu dano je uputstvo za raunanje sadraja kemijskih elemenata ZT. Na slici 13.8 dana su tri primjera zavarivanja raznorodnih elika kod kojih je uee rastaljenih osnovnih materijala M1 i M2 jednako (50% M1 i 50% M2). A AOM = 0,2; pla= 0,3; ADM = 0,5
AZT AZT AZT

A B D ZT

Nelegirani OM Platirani OM DM ZT

CrE= 0,3 NiE CrE= 18,0 NiE= 13,8 CrE= 26,0 NiE= 15,6 CrE= 18,5 NiE= 12,5 30%

a)

18/8 B(M2) PLAT.SLOJ OM A(M1) OBINI ELIK

20%
50% DM (24/13)

15%

15% PLAT.SLOJ 18/8

b)

M1=OM=A OBINI ELIK

M1=OM=A OBINI ELIK

50% DM 20% A c) M1 = A OBINI ELIK ZT 30% B B = M2...18/8

B d) ZT D

Primjer spajanja raznorodnih materijala kada nije jednako uee M1 i M2 u ZT. a. Kutni spoj izmeu raznorodnih materijala. b. Sueoni spoj platiranih limova. c. Sueoni spoj izmeu raznorodnih materijala. d. Shematski prikaz poloaja koordinata u Schaefler dijagramu.

12

A DM

A OM

A M1

A DM

A M2
Zavarivanje u jednom prolazu

M1

M2

A ZT = A M1 + A M2 + A DM

M1

M2

Zavarivanje korijenskog zavara

A M1

A DM

A M2

A DM A M1

M2

A M2
M1

Zavarivanje kutnog zavara u jednom prolazu

Navarivanje jednog sloja iz vie prolaza

Zavarivanje u vie prolaza

Mjeanje osnovnog i dodatnog materijala u zoni taljenja.

Kemijski sastav pojedinog prolaza ili navara se rauna: S = (1 - UOM) . SDM + UOM . SOM, % Npr. u OM se nalazi SOM = 1 Cr, a u DM (isti depozit) se nalazi SDM = 18 Cr,
13

Udio OM u ZT UOM = 0,30 Sadraj Cr ZT navarenog prolaza: S = (1 - 0,3) . 18 + 0,30 . 1,00 S = 12,6 + 0,30 = 12,9 Cr Sastav ZT s dva razliita OM (M1i M2), te DM: S= UDM . SDM + UM1. SM1 + UM2 . SM2 Primjer: Odreivanje sadraja kemijskih elemenata Odredite sadraj kemijskih elemenata u jednom prolazu pri zavarivanju niskolegiranog elika, ako je udio OM u zoni taljenja jednog prolaza 20%. Zadan je slijedei sadraj kemijskih elemenata elika (OM): C = 0,15 % Si = 0,25 % Mn = 0,55 % Pmax = 0,035 % Smax = 0,03 % Mo = 0,45 % Za zavarivanje se koristi elektroda sa slijedeim sadrajem kemijskih elemenata: C = 0,05 % Mo = 3,00 % Cr = 22,0 % Ni = 12,0 % Rjeenje: S = (1 - UOM) SDM + UOM SOM SC = (1 - 0,2) 0,05 + 0,2 0,15 = 0,07 % SSi = (1 - 0,2) 0 + 0,2 0,25 = 0,05 % SMn = (1 - 0,2) 0 + 0,2 0,55 = 0,11 % SP = (1 - 0,2) 0 + 0,2 0,035 = 0,007 % Ss = (1 - 0,2) 0 + 0,2 0,03 = 0,006 % SMo = (1 - 0,2) 3 + 0,2 0,45 = 3,3 % SCr = (1 - 0,2) 22 + 0,2 0 = 17,6 % SNi = (1 - 0,2) 12 + 0,2 0 = 9,6 %

14