Ljiljana Mihaljevid

Gozba

Ljiljana Mihaljevid je suvremena umjetnica koja je zavrila Akademiju likovnih umjetnosti u Firenci. Po zavretku studija odluuje se za umjetniko djelovanje u jednom od glavnih gradova kada je u pitanju suvremena umjetnost, a to je New York. U NY odrava svoju prvu samostalnu izlobu. Ustrajna je u namjeri da aktivno ukljuuje svoju publiku u izlobe koje odrava na relaciji New York Firenca Zagreb. Dolazimo do jedne u nizu takvih uspjenih izlobi koje je odrala, konkretno govoredi o performansu odranom ove godine u crkvi sv. Donata u Zadru, pod znaajnim nazivom Gozba u kojem je sudjelovala i njena publika. Stol postavljen u sreditu crkve sv. Donata nije obian stol na koji se nailazi na umjetnikim izlobama. On je postavljen na visini od 185cm koji obiluje hranom. Publika je pozvana da sudjeluje u pronalasku naina na koji de dodi do svoga dijela gozbenog obroka. vedski stol oznaava svakidanjicu naeg suvremenog svijeta tj. Svakodnevicu jednog obinog prosjenog ovjeka. Umjetnica pokuava provokacijom shvatiti pojedinca. Promatrajudi dogaaj moemo uvidjeti karakter pojedinca koji se naao pred istim. Pojedinci bi vrlo lako mogli ostati ne zasideni to zbog stida tako i zbog nesnalaljivosti. U ivotu nam je ponuena gozba svaki dan samo je pitanje hode li je pojedinac prepoznati ili ne, postoji li u njegovoj sferi uopde elja za nekim ciljem, u ovom sluaju postoji li glad koja ce ga potaknuti na rjeenje problema odnosno prepreke koja ga sputava ka cilju. Dolazimo do toga,

ako i prepozna prilike koje mu se pruaju, hode li zbog manjka samopouzdanja krenuti u pohod prema cilju. Hode li elja nadvladati nesigurnost? S druge strane jake individue u tom pogledu nede zakazati. Osobe jakog karaktera i pravom spoznajom o samom sebi ostvarit de svoje zacrtane ciljeve ne preudi ni pred im. Oni de, metaforiki reeno, uvijek imati velike ljestve uz sebe i popet se do svog cilja. U ovom sluaju do tog velikog vedskog stola. Njihova htijenja su velika i jaka i nita ih po tome pitanju nede zaustaviti, dakle sredstvo do cilja nije neto o emu de dva puta razmislit. Bitan je sam cilj i elja da bude ostvaren. U isto vrijeme na drugoj strani stola odvija se drutvenosocijalni in. Vii ovjek na matovit i human nain dolazi do pladnja koji obiluje sadrajem i dijeli sa onima koji su nii od njega. U svakodnevici ovjeka takvi primjeri se rijetko susredu. Zato je pravo osvjeenje uivati u humanosti pa i ako se dogaa samo na umjetnikom performansu.