SARAJEVSKA SAHAT KULA

Pie: Hamdo amo Napijete se vode sa Baarije, bacite pogled preko ramena i u vidokrugu uspravno stoji, njeno velianstvo, Sahat kula. Uslonjena jo od 17 stoljea ponosna stoji, do same Begove damije. Odoliejeva to vatri, hudu vremenu, to atacima granata srpskog agresora sa okolnih brda duge etiri zime. Napravljena da olaka itanje vremena jo u doba kad svi nisu imali sat na ruci. Ovo je poseba Sahat kula, sa posebnim satnim mehanizmom i malo ko zna, da na svijetu postoje samo dva takva satna mehanizma: Big Ben u Londonu i Sahat kula u Sarajevu. Nakon austro-ugarske okupacije vrhu kule je dodan i novi sat, od turske jednom, bio je star i morao zamijeniti, je doveo u Sarajevo dva sarajevskih trgovaca, jedan od njih Haimaga Gloo, a drugi Mustafa Hadikapetanovi, iz Londona 1874. Satni mehanizam je oznaen od strane Gillete i blag Croydon, a izraen je u 1873., u Londonu. Graditelj kule je Gazi Husrev-beg, jedan od najveih bosanskih vakifa iz osmanskog perioda.Prvi pisani dokaz o tome datira iz 17. stoljea. Toranj ima 76 drvenih stepenika, postroje nih u nizu kvadrata, na kojima se Muvekit penjao jednom tjedno za podeavanje vremena. Sat se mora prilagoditi, jer pokazuje vrijeme a la turca (lunarni sat). Vjeruje se da je to samo (javno!) jedini sat na svijetu koji pokazuje vrijeme po lunarnom kalendaru.

Ovaj sat pokazuje tano u podne u trenutku zalaska sunca u Sarajevu. U dvoritu Begove damije je Muvakithana, gdje je, na temelju preciznih mjerenja i posuda s vodom tano utvreno vrijeme molitve. U godini 1967. sat je popravljen, a ruke i brojevi spremljeni na sve etiri strane su pozlaeni. asovnik na Sahat-kuli pokazuje vrijeme prema lunarnom raunanju vremena (ovo znai da se dan zavrava u momentu astronomskog zalaska sunca i da tada po ovom kalendaru nastaje novi datum). S obzirom na to da se duina dana u toku godine skoro svakodnevno mijenja, pa, prema tome, i vrijeme zalaska sunca, ovaj asovni mehanizam je potrebno stalno podeavati. Podeavanje asovnika je dunost muvekita koji, na osnovu tanog odreivanja vremena zalaska sunca, vri potrebno korigovanje brojanika na Sahat-kuli. Kada nastane zalazak sunca, ova Sahat-kula treba da pokazuje 12 asova. SARAJEVO * Na zapadnoj strani Begove damije u proelju Imareta stoji etvrtasta vitka kula, koja visinom dosie erefe munare damije. Pri vrhu ove kule smjeten je sat, koji se vidi sa sve etiri strane kroz prozore. Ne zna se tano kada je sagraena sahat-kula, jer se ne spominje u Gazijinim zakladnicama. Najstariji joj spomen nalazimo u jednom djelu atib elebije, turskog geografa prve polovice XVII. stoljea. Tu on meu ostalim kae da kod Husrevbegove damije ima sahat sa zvonom.8 Pri navali princa Eugena (1697.) stradala je sahat-kula, to se vidi iz jednog hudeta, napisanog trideset godina kasnije, ali je popravljena.9 Ponovo je stradala 1831. i popravljena je 1832. U popravak je potroeno 185 groa. Na ovom je objektu izvren jedan manji popravak i godinu dana prije, a troak je iznosio 15 groa. Isto tako popravlja na je 1177. (1762./63.) iznosom od 895 aki.10 Gornji dio ove kule prezidan je etiri godine prije okupacije. Ovom prilikom uzidan je dananji sat, dobavljen iz Engleske. Iz Londona donijeli su ga sarajevski trgovci Haimaga Gloo i Mehaga Hadikapetanovi.11 Prije toga bio je na staroj sahatkuli samo jedan otvor prema dvoritu Begove damije, koji se i danas vidi.12 Godine 1874. sagraena je u Sarajevu na Vratniku, uz damiju Divan-katiba Hajdar-efendije (Bijela damija), nova sahat-kula od drvenog materijala, i u nju je smjeten stari sat s Gazi Husrevbegove sahat-kule. Ta sahat-kula radila je do izgradnje stare kasarne, koja je stajala na mjestu dananje Jajce kasarne. Kako je bila od drvenog materijala, a prilino visoka, to se vojni erar i mahaljani pobojavahu da je vjetar ne srui, i zbog toga je oborena 1890., a sat je smjeten u susjednu damiju. Sve trokove oko ove sahatkule snosio je Hadi Salihaga Rami,13 kazandijski trgovac. O satu je vodio brigu Avdija Sabljar, zvani Dedo.14 Husrevbegova sahat-kula popravljana je i u ovom stoljeu, i to 1931. i 1955. godine. M u v e k i t h a n a . Sve od polovice prolog stoljea nije ovdje bilo muvekithane. Muvekithana u dvoritu Gazi Husrevbegove damije podignuta je 1859. godine, trokom istog vakufa. Od osnutka do danas snabdjevena je dobrim zidnim satovima i spravama za odreivanje visine sunca. U starije doba odreivala se visina sunca r u b t a h t o m od drveta, to jest astrolabiumom u obliku kvadranta, proraunatim za sarajevski meridijan, ali danas je taj instrument zamijenjen modernim sekstantom na zrcala, u koga sitni nonius dozvoljava tano odreivanje visine sunca. Mjerenje

visine sunca potrebno je, jer se po njemu ustanovljava tano kolanje satova i zalaz sunca, a po ovome doba akama (zapad sunca). Prema akamu odreuju se ostala etiri doba namaza (dnevnih Gazi Husrevbegova sahat-kula u Sarajevu molitava kod muslimana). Ovo ustanovljavanje tanog vremena dunost je m u v e k i t a.16 Prvi muvekit je bio Salih efendija Hadihuseinovi s pridjevkom Muvekit. Tu slubu vrio je 30 godina (umro 12. III 1888.). Iza sebe ostavio je jedno astronomsko djelo i spomenutu turskim jezikom napisanu povijest Bosne (Tarihi dijari Bosna) i jedan globus, koji je sam napravio, a koji se sada uva u Gazi Husrevbegovoj biblioteci. 17 Po njegovoj smrti slubu je vrio najprije njegov stariji sin Husein efendija, a po smrti ovoga Akif efendija (umro 1937). Od 1937. muvekit je prof. Muhamed Pai, koji i danas vri ovu slubu. Muvekit upravlja i sahat-kulom. U posljednjih ezdesetak godina popravljao je sat sanacija Ibrahimaga Musakadi,18 a sada to obavlja njegov sin Faik. Sahat-kule su graene ponajee u centru arije dotinog mjesta, ali ih ima koje su sagraene i u oboru nekih tvrava (Maglaj, Teanj, Gradaac, Poitelj i Trebinje). Danas ima u Bosni i Hercegovini u svemu 19 sahat-kula, i to 2 u Travniku i po jedna u Banjoj Luci, Donjem Vakufu, Foi, Gornjem Vakufu, Graanici, Gradacu, Hlivnu, Jajcu, Maglaju, Mostaru, Nevesinju, Poitelju, Prozoru, Pruscu, Sarajevu, Tenju i Trebinju. Osim ovih, bil e su 1878. jo dvije, i to: jedna u Stocu, a druga u Sarajevu uz Bijelu damiju. Ova zadnja bila je sagraena 1874. od drvenog materijala i u nju je smjeten sat sa Gazi Husrevbegove sahat-kule. Kako se kod Svaka sahat-kula ima po jednog slubenika, koji navija sat i koji se brine da on tano ide. Ti se satovi navijaju obino jedanput tjedno. Prije su ti satovi ili a la turca, a danas ih ima, koji idu po srednjoevropskom vremenu. Donedavno su vodili brigu o sahat-kulama razni vakufi, a sada ima i narodnih odbora, koji se za njih brinu, smatrajui ih utilitarnim objektima lokalnog znaenja. Na satovima ovih kula vrile su popravku sahaije. Od druge polovine XVI stoljea grade se po Turskom Carstvu sahat-kule, jer su tada kao i kasnije, kako je to ve spomenuto, bili depni satovi, zbog velike skupoe, dosta rijetki. O tome ima zanimljivih podataka u putopisu Francuza Poulleta, koji je proao Bosnom godine 1658. Ba zbog te oskudice takve sahat-kule gradili su pojedini dobrotvori, mahom vakifi. Jo u Starom vijeku osjetila se potreba mjerenja dnevnog vremena. Babilonci su podijelili dan u 12 dvostrukih sati ili kapsu po 120 minuta. Njihov je izum i s u n a n i s a t ili sahat. Prvi takav sat nastao je u Babilonu 640. godine prije nae ere. Nou su mjerili vrijeme pomou kretanja zvijezda. Neto kasnije pronaeni su pjeani i vodeni satovi. Ovim satovima sluili su se ljudi i nakon pronalaska m e h a n i k o g s a t a . Mehaniki satovi javljaju se u Srednjem vijeku, i to najprije na tornjevima. Sistem kotaa u tim satovima pokretali su regulatori, zvani p e r o . Od XI. stoljea grade se ure ili asovnici, koji iskucavaju satove. Kasnije se javljaju i s t o n i s a t o v i . Godine 1500 napravio je P e t a r H e n l e i n , bravar u Nurnbergu, prvi d e p n i sat. Taj je sat usavrio holandski fiziar i matematiar C h r i s t i a n H u y g e n s (1629-1695). Sve do XIX stoljea satovi su proizvod obrtnika, a centar njihove proizvodnje bila je Engleska. Zbog toga su bili i rijetki i skupi, pa su ih mogli nabaviti samo bogatiji ljudi, a siromaniji svijet sluio se satovima na tornjevima. U tu svrhu graene su kod nas s a h a t k u l e . 1 U augustu 1493. opremila je Republika sv. Vlaha jedan sat na uzdarje hercegovakom krajininiku Sulejman-begu, koji je rezidirao u Foi. Dr.

iro Truhelka primjeuje kako je taj sat bio moda prvi, koji je prokucao na bosanskom zemljitu. Satovi u sahat-kulama, kako je ve reeno, uvijek su spojeni sa zvonom. Tek od novijeg vremena znamo neto i o provenijenciji tih satova. Dananji sat u Sarajevu nabavljen je godine 1874. u Engleskoj, a satovi u Maglaju, Tenju, Graanici, Gradacu i Foi nabavljeni su poslije godi ne 1878. u Beu. Isto su tako i zvona razliitog porijekla. Njih su Turci ovamo donosili obino kao ratni plijen. Zvono, to je do godine 1879. stajalo na sahatkuli u Hlivnu, saljeveno je 1479., a sahat-kula je sagraena iza 1659., i, prema tome, ono nije lijevano za ovu svrhu. To se zvono danas nalazi u franjevakom samostanu na Gorici kraj Hlivna. Zvono na sahat-kuli u Banjoj Luci je iz godine 1501., a u Pruscu iz godine 1633. Obadva ta datuma zabiljeena su na samim zvonima. Za zvono pak to je bilo u Poitelju, pria se ondje da je doneseno s Krete nakon njenog pada pod Turke (1669.). O tome govori i Salih efendija Muvekit u svojoj jo netampanoj, turskim jezikom pisanoj H i s t o r i j i B o s n e (Tarihi dijari Bosna). Po Muvekitu, na tom je zvonu bila urezana godina 1675., i, prema tome, to ne bi moglo biti tano, jer je zvono lijevano 7 godina nakon pada Krete. Moda se tu radi o nekom drugom zvonu, koje je zamijenjeno kasnije onim, na kome je bila urezana godina 1675. Sluao sam u Gradacu kako je staro zvono na tamonjoj sahat-kuli bilo doneseno iz apca nakon sloma Prvog srpskog ustanka (1813.) i da je skinuto i opet preneseno u abac godine 1919. I u Bosni su se lijevala zvona. U Sarajevu je postojala Zildijska (Zvonarska) arija. Oko 1815 . radilo se o prenosu jednog zvona iz Sarajeva u Travnik, sigurno za sahat-kulu u Gornjoj ariji, koja je u to vrijeme popravljana.5 Sahat-kule su graene ponajee u centru arije dotinog mjesta, ali ih ima koje su sagraene i u oboru nekih tvrava (Maglaj, Teanj, Gradaac, Poitelj i Trebinje). Od velikog poara u Travniku (godine 1903.) ne radi sahat-kula na Musali, a od godine 1917 ne rade jo neke, jer su austriske vlasti skinule zvona, da od njih prave municiju. U prolom ratu prestale su raditi sahat-kule u Foi, Graanici i Donjem Vakufu. Ta posljednja ostala je i bez krova. Jedina je stolaka sahat-kula poruena prije kojih tridesetak godina, dok sve ostale stoje uzgor i pod zatitom su Zemaljskog Zavoda za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti u Sarajevu, i podaci, koje ovdje iznosim, daju se kao uvodna studija za konzervatorske radove na toj vrsti spomenika. Svaka sahat-kula ima po jednog slubenika, koji navija sat i koji se brine da on tano ide. Ti se satovi navijaju obino jedanput tjedno. Prije su ti satovi ili a la turca, a danas ih ima, koji idu po srednjoevropskom vremenu. Donedavno su vodili brigu o sahat-kulama razni vakufi, a sada ima i narodnih odbora, koji se za njih brinu, smatrajui ih utilitarnim objektima lokalnog znaenja. Na satovima ovih kula vrile su popravku sahaije. Od druge polovine XVI stoljea grade se po Turskom Carstvu sahat-kule, jer su tada kao i kasnije, kako je to ve spomenuto, bili depni satovi, zbog velike skupoe, dosta rijetki. O tome ima zanimljivih podataka u putopisu Francuza Poulleta, koji je proao Bosnom godine 1658. Ba zbog te oskudice takve sahat-kule gradili su pojedini dobrotvori, mahom vakifi. Tu su ustanovu preuzeli Turci iz Srednje Evrope. Prvu sahat-kulu podigli su u onovremenom carstvu u makedonskom Skoplju izmeu godine 1566. i 1572., donesavi onamo sat iz zauzetog Sigeta. To nam kae jedan Francuz koji je proao kroz Skoplje 1572. i koji u svojim putopisnim biljekama istie kako su Turci doveli i majstora iz Sigeta, koji vodi brigu o satu i prima za to veliku plau.

Taj putopisac posebno istie kako Turci vole i cijene satove i kako je to jedini j a v n i sat u cijeloj Turskoj.6 Je li bilo ba tako, zasada se ne da utvrditi. Ne samo Turci, nego i drugi islamski narodi cijenili su sat, jer im je bio potreban za vrenje pet dnevnih molitava koje padaju na tano odreeno vrijeme. To je bio i jedan od glavnih razloga, to su ti islamski narodi u Srednjem vijeku i kasnije prouavali astronomiju mnogo vie od drugih. Meu brojnim spomenicima kulture, to ih je na Zavod popravio i u red doveo, ubrajaju se i neke sahat-kule. __________________________________________ * HAMDIJA KREEVLJAKOVI: SAHAT-KULE U BOSNI I HERCEGOVINI PRILOG ZA STUDIJ KONZERVACIJE 1 O toj rijetkosti satova kod nas jo 1658. g. govori francuski putopisac Poullet. Glasnik Zemaljskog muzeja, god. XX. (1908.). 2 Dr. . Truhelka: Tursko-slovjenski spomenici dubrovake arhive, Sarajevo 1911, str. 215 (separat iz Gl. Z. M.). 3 Zakladnica u Vakufskom povjerenstvu u Mostaru. 4 Dravni arhiv u Zadru: Atti presidiali dell I. R. Governo della Dalmasia, anno 1838, br. 521/X, 961/X i br. 1422/X. Ove mi je podatke ustupio prof. Hamdija Kapidi, na emu mu se i ovdje lijepo zahvaljujem. 6 Dr. M. Dini: Tri francuska putopisca XVI. veka u naim zemljama, Godinjica Nikole upia, XLIX. (1940.), str. 102. 8 Sidil 63, str. 28 i 29. 9 Isprava u arhivu Gazi Husrevbegova vakufa u Sarajevu. 10 Spomenica Gazi Husrevbegove etiristogodinjice, Sarajevo 1932., str. 110 i 115. 11 Ova dvojica trgovaca ili su prvi put po trgovakom poslu u Paris i London 1866. 12 O ovoj sahat kuli vidi opirnije: Dr. . Truhelka, Gazi Husrevbeg, njegov ivot i njegovo doba, Gl. Z. M. XXIV/1912, str. 183, Spomenica, str. 63 i 64. 13 Hamdija Kreevljakovi, Kazandijski obrt u Bosni i Hercegovini, Gl. Z. M., Nova serija, VII/1951, str. 201. 14 M. Tralji, Dedo Sabljar, Kalendar Narodna uzdanica za godinu 1940, str. 250. 15 S. Tralji: Sarajevski grad Vratnik, Sarajevo 1937., str. 38. 16 Dr. . Truhelka o. c. str. 16 i 69. 17 M. Hadijahi, Salih ef. Muvekit, Novi behar, IX/19351936, str. 221 i 222. 18 S. M. T.: Ibrahim-aga Musakadi, Kalendar Narodna uzdanica za 1939 g., str. 159161.

Objavljeno, 06.05.2012.