O satelitima Pojam satelit ima zemljopisno znaenje kao pratioc nekog nebeskog tijela.

Najbolji primjer je Mjesec kao Zemljin satelit. On je prirodni satelit. Medutim osim prirodnih satelita imamo i umjetne satelite koje slue za znanstvene svrhe, obranu te komunikaciju. deja za radiodi!uzne satelite kojima bi se "# i radio program prenio na velike udaljenosti potjee od poznatog pisca $rtura %. %larka. Zato se i pojas gdje su smje&teni radiodi!uzni sateliti naziva i klarkov pojas. Zato se umjetni sateliti mogu podijeliti na nekoliko tipova' () telekomunikacijski sateliti koji slue za protok in!ormacija *) radiodi!uzni sateliti koji slue za emitiranje "# i radio programa odnosno satelitsku televiziju, +) meteorolo&ki sateliti za skupljanje podataka o dogadajima u Zemljinoj atmos!eri te kao pomo,no sredstvo za prognoziranje vremena, -) vojni i &pijunski sateliti koji slue u svrhu obrane zemlje te za prikupljanje podataka vanih za obranu, .) sateliti za znanstvena istraivanja slue u svrhu razlicitih znanstvenih pokusa. Prvi umjetni satelit lansiran je davne (/.0. godine. "o je bio ruski satelit 1putnjik koje je zapoceo eru osvajanja komunikacijskog satelitskog podrucja oko Zemlje. 2odine (/.3. lansiran je americki satelit 1core te nakon njega drugi sateliti. pak najvaniji datum je (/4*. godina kada je lansiran ameriki satelit "elstar ( koji je posluio za razmjenu "# programa izmedu $merike i 5urope. Nakon toga slijedilo je lansiranje mnogih drugih satelita u razne svrhe. Prvi lansirani sateliti imali su malu snagu emitiranja od svega nekoliko pa do najvi&e (6 7. 8anas se lansiraju sateliti snage od (.6 7 na vi&e. 9to je ve,a snaga emitiranja potrebna je manja antena za prijem programa. 8a bi lansirani satelit kruio oko Zemlje i sluio za stalni prijenos "# i radio programa mora biti smje&ten u tzv. geostacionarnu putanju oko Zemlje. Naime ako je satelit u niskoj orbiti on ,e rotirati oko Zemlje vrlo kratko vrijeme. $ko je na vi&oj orbiti trebati ,e mu vi&e vremena da obide Zemlju. Prvi sateliti su obilazili Zemlju za svega nekoliko sati budu,i sa su kruili po niskim orbitama. :arakteristino je da ako je satelit u niskoj orbiti on obilazi zemlju u obliku elipse i za vrlo kratko vrijeme. ;ansiranjem u vi&u orbitu ta elipsa polako postaje krunica a brzina kruenja satelita polako se pribliava *-h. 1vi sateliti koji krue tono iznad ekvatora na visini od oko +4 666 km imaju geostacionarnu putanju. "o znai da se satelit kre,e usporedo s Zemljom te s nje uvijek vidi u jednoj toci. Oznaka koja obino stoji uz satelit te broj oznaava poziciju satelita u odnosu na 6ti meridijan. Pozicija $stre( na (/.*<5 znai da je taj satelit udaljen tono (/.*< prema istoku od 6og meridijana. Za satelit $mos -<7 znai da je satelit -<udaljen od 6og meridijana ali u smjeru zapada.

$ko na nekoj poziciji stoji da ima vi&e satelita to se onda zove kopozicioniranje satelita na jednu poziciju. "akav je sluaj sa satelitima $stra na (/.*<5 te =ot>ird na (+<5. Obcno su sateliti smje&teni u zami&ljenu kocku s duinom stranica (66 km. ?adiodi!uzni i komunikacijski sateliti sastoje se od dva djela' servisnog i upravljakog modula. Ovaj prvi sadri elektroniku koja slui za praenje i upravljanje satelitom, uredaje ta mjerenja te za napajanje satelita elektrinom energijom. :omunikacijski modul sadri transpondere. "o su ure@aji koji primaju te oda&ilju primljeni signal natrag na Zemljinu povr&inu. A analognoj tehnici za svaki emitirani program potreban je jedan transponder, dok kod digitalne tehnologije na jedan transponder moe se smjestiti ak do dvadesetak "# ili radio programa ovisno o sadraju. #e,ina je primijetila da radiodi!uzni satelit ima i nekoliko parabola odnosno parabolcne satelitske antene. Bedna antena slui za primanje programa sa Zemlje, a druga za reemitiranje tih istih programa natrag na Zemlju te za prijem naredbi iz kontrolne stanice na Zemlji kojom se upravlja satelitom. "# signali prenose se do zemaljske satelitske stanice odakle se distribuiraju prema satelitu. Primljeni signali se obra@uju na !rekvencije od (- 2=z te se takve prenose do satelita. 1ignali koji dospiju do sateliti idu u upravljaku jedinicu transpondera gdje se pojaavaju te pretvaraju u !rekvencije od (6.066 C (*.0.6 2=z preko lokalnog oscilatora. Nakon toga se takvi signali usmjeravaju antenom prema povr&ini Zemlje gdje ih onda kori&tenjem paraboline antene moemo DuhvatitiD. Osim samog emitiranja "# i radio programa sateliti slue i za povremene prijenose bilo vijesti ili sportskih i drugih znaajnijih doga@aja. 1lue i za razmjenu podataka medu Zemljama. 1vaki satelit ne pokriva svojim signalom jednako cijelu povr&inu Zemlje ve, samo jedan ui snop. Povr&ina pokrivenog podruja je oblika kruga ili elipse , a veliina ovisi o snazi satelita. Najjai signal je u sredi&tu snopa. du,i prema rubnim dijelovima jaina signala pada da bi na rubovima tako oslabio da ga se ne moe primati bez kori&tenja vi&emetarskih satelitskih antena. Pojasevi iste snage odre@eni su koncentrinim krugovima a oznaavaju se kao 5 ?P odnosno 5Euivalent sotropic ?adiatied PoFer odnosno kao ekvivalentna izotropna isijana snaga satelita. Bedinica je d>7. Zone pokrivanja satelita nisu jednake. Neki sateliti su namijenjeni samo za jedan uski snop povr&ine Zemlje te tu imaju najjai signal koji udaljavanjem vrlo brzo opada. Podaci o zonama koje pokriva neki satelit te o snazi emitiranja u pojedinim zonama vani su za veliinu satelitske antene. $ko su signali u zoni pokrivanja ve,i potrebna je manja antene i nasuprot &to je snaga emitiranja manja, a to je prema rubovima zone emitiranja, potreban je ve,a antena. Ponekad se umjesto izraene snage emitiranja pojedinih satelita, zona pokrivanja oznaava u metrima koji predstavljaju najmanji promjer satelitske antene potreban az optimalno primanje signala sa dotinog satelita.