Teleskop (grč.

 tele: daleko, skopein: gledati) je mjerni instrument za astronomsko promatranje i

proučavanje elektromagnetskoga zračenja dalekih nebeskih tijela, često opremljen dodatnim
instrumentima kao što su fotometar, interferometar i spektroskop. Prema području
elektromagnetskih valova naziva se optički teleskop, radio teleskop, rendgenski teleskop, gama
teleskop, teleskop za infracrveno zračenje, teleskop za ultraljubičasto zračenje i drugi. Kako bi se
umanjili utjecaji vremenskih prilika i svjetlosnoga zagađenja na astronomska
promatranja, opservatoriji se grade na pustim mjestima s mnogo vedrih dana u godini ili se, kada se
istražuju elektromagnetski valovi za koje je Zemljina atmosfera slabo propusna ili nepropusna, ili pak
kada je potrebno izvesti precizna snimanja bez ikakvih atmosferskih utjecaja, postavljaju
na astronomske satelite. [1]
Osnovni astronomski instrument je teleskop, koji se pokreće u dvije međusobno okomite ravnine. Za
određivanje smjerova u tim ravninama služe kutomjeri. Sam dalekozor ima zadaću da olakša
pronalaženje (viziranje) nebeskog tijela. Prije pronalaska teleskopa u tu su svrhu služile vizirne linije,
koje su bile izvedene čisto mehanički. Osi, oko kojih se teleskop pokreće i ravnine u kojima se
pokreće, postavljaju se ili u sistemu horizontskog koordinatnog sustava, ili u sistemu nebeskog
ekvatorskog koordinatnog sustava. U prvom slučaju postavljanje teleskopa je altazimutsko, u
drugom slučaju ekvatorsko ili paralaktičko. U astrometriji astronomski instrumenti primjenjuju
altazimutnu ugradnju. [2]
Zadaća je teleskopa da predmete koje zbog velike daljine vidimo pod malim vidnim kutom prikažu u
velikom vidnom kutu. Oni se dijele na refraktore i reflektore. Refraktori se sastoje samo od optičkih
leća na kojima se zrake svjetlosti lome, pa im je odatle i ime. Reflektori imaju konkavna (udubljena)
zrcala na kojima se svjetlost reflektira (odbija). [3]